DIŠNI SUSTAV – APPARATUS RESPIRATORIUS

• služi za primanje i prijenos kisika iz vanjske sredine do pluća,a nakon izmjene plinova prijenos štetnih plinova iz pluća u vanjsku sredinu

• kisik u tijelu omogućava oksidaciju i iskorištavanje hranjivih tvari, pri čemu nastaje CO2

• krv služi kao posrednik u razmjeni O2 i CO2 između pluća i tkiva

• izmjena plinova između plućnih alveola i krvi naziva se vanjsko disanje, a izmjena plinova između tkiva i krvi unutarnje disanje

• dišni organi: nosna šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, dušnjaci ili bronhi, pluća, pleure

NOSNA ŠUPLJINA – CAVUM NASI• početni dio sustava za disanje, a ima i ulogu osjetila

mirisa• koštanu osnovu nosne šupljine čine kosti lica, a na dvije

polovine dijeli ju hrskavična nosna pregrada - septum nasi

• na svakoj polovini se nalaze tri nosna hodnika• gornji završava slijepo i u njemu se nalazi osjetilo

mirisa,srednji odvodi zrak u sinuse, dok donji uglavnom služi za prolaz zraka

• nosni hodnici s vlažnom sluznicom služe kao zaštitni organ pluća - pročišćavaju zrak, zadržavaju prašinu, zagrijavaju zrak

• komunicira sa sinusima

ŽDRIJELO-PHARYNX• šuplji mišićno-sluznični organ, nalazi se između nosne

šupljine i grkljana GRKLJAN-LARYNX• nastavlja se na ventralni dio ždrijela te je smješten na

prijelazu glave u vrat• građen je od tri neparne i jedne parne hrskavice, koje su

povezane zglobovima, elastičnim vezama, mišićima• šupljina je obložena sluznicom• u srednjem dijelu šupljine nalaze se dva nabora u kojima su

elastični ligamenti - oni služe za stvaranje glasa - plicae vocaliae, glasnice

• zvuk nastaje prilikom izdisaja, pri prolazu zraka glasnice trepere > glasanje

• ulaz u grkljan zatvara grleni poklopac – epiglotis (regulira prolazak zraka i hrane)

DUŠNIK-TRACHEA

• elastična hrskavična cijev cilindričnog oblika

• osnovu čine nepotpuni hrskavični prstenovi, čiji su dorzalni slobodni krajevi povezani vezivnim tkivom

• nastavlja se iza grkljana, proteže duž vrata, sredinom prsne šupljine sve do njegovog dijeljenja na lijevi i desni dušnjak

• unutrašnjost oblaže sluznica s trepetljikavim epitelom, i sadrži brojne žlijezde koje izlučuju sluz

• nečistoća koja sa zrakom prođe do dušnika hvata se na sluz i izbacuje van kašljanjem i gibanjem trepetlji epitela

DUŠNJACI-BRONHI

• lijevi i desni, nastaju račvanjem dušnika te ulaze u pluća

• zatim se granaju na sitnije bronhiole > terminalne > respiratorne > alveolarni kanal s velikim brojem alveola

PLUĆA – PULMO• mekan, spužvast, elastičan organ ispunjen zrakom• plivaju u vodi (zrak-rezidualni volumen)• sastavljena su od lijevog i desnog plućnog krila koji su

spojeni pomoću dušnjaka• zauzimaju najveći dio prsne šupljine• režnjevite su građe, a režnjevi su sastavljeni od velikog

broja režnjića koji su međusobno povezani – režnjić je morfološka jedinica pluća

• plućne alveole su funkcionalne respiratorne jedinice pluća, poluloptastog oblika, oblaže ih kapilarna mreža

• stjenka plućne alveole je veoma tanka - samo jedan sloj specifičnog epitela > izmjena plinova

• površina alveola cca – 100 m2

FIZIOLOGIJA DISANJA

• unošenje atmosferskog zraka u pluća i istiskivanje CO2 iz plućnih alveola u vanjsku sredinu ostvaruje se dišnim pokretima, udisaj-inspirij, izdisaj-ekspirij

• dišne pokrete uvjetuje aktivna kontrakcija dišnih mišića, elastičnost prsnog koša i pluća

• širenje prsnog koša kod udisaja posljedica je kontrakcije ošita i međurebrenih mišića, dok se izdisaj pod fiziološkim uvjetima odvija pasivno

• širenje prsnog koša ( negativni tlak između pleura ) > širenje pluća zajedno s prsnim košem > pada tlak zraka u plućima > vanjski zrak ulazi u pluća(alveole)

• nakon prestanka kontrakcija respiratornih mišića prsni koš se vraća u prvobitni položaj > tlak se povećava > pluća se skupljaju > istiskivanje zraka iz alveola

• učestalost disanja različita je kod pojedinih životinja, može se mijenjati ovisno o različitim fiziološkim uvjetima(dob, masa, tjelesna aktivnost, tjelesna temp…)

• količina zraka koja se izmjenjuje kod normalnog inspirija i ekspirija naziva se respiratorni volumen

• centar za disanje nalazi se u produženoj moždini > šalje impulse preko živaca u inspiratorne mišiće (podražuje ga konc. CO2 u krvi)

• fetus se opskrbljuje kisikom preko pupčane vrpce, a centar za disanje ne funkcionira, prekidom pupčane vrpce prekida se krvotok, raste konc CO2 u krvi > podražuje se centar za disanje > izaziva prvi dišni pokret

• konc.plinova u atmosferskom zraku:

– 78.11 % N2, 20.93 % O2, 0.03 CO2

• konc.plinova u izdahnutom zraku:

– 16-17.5 % O2 , 3-4.5% CO2 ( 100 puta veća konc.)

• plinove u alveolama i krv u plućnim kapilarama razdvaja jednoslojni alveolarni epitel i endotel kapilara

• izmjena plinova u plućima temelji se na razlici u parcijalnom tlaku u alveolarnom zraku i plućnim kapilarama

• parcijalni tlak O2 u alveolarnom zraku iznosi 104 mm Hg, a u venskom dijelu plućnih kapilara svega 40 mm Hg > na osnovi zakona o difuziji, kisik iz zone višeg tlaka prelazi u zonu nižeg tlaka ( dok se ne izjednače)

• parcijalni tlak CO2 u venskim kapilarama iznosi oko 45 mm Hg, a u plućnim alveolama oko 40 mm Hg, stoga CO2 difundira u alveole sve dok se koncentracije ne izjednače

• pošto je difundirao u krv kisik se veže za Hb i prenosi do kapilara tkiva gdje se otpušta da bi ga stanice iskoristile

• u stanicama reagira s hranjivim tvarima stvarajući velike količine energije i CO2 koji difundira u krvne kapilare i krvlju se prenosi do pluća

• izmjena na nivou stanica odvija se također zahvaljujući razlici u tlaku O2 i CO2 izvan, odnosno u stanici