Diplomski Rad - PLIVANJE

41
SPORTSKA AKADEMIJA BEOGRAD DIPLOMSKI RAD Tema: PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR

description

Plivanje

Transcript of Diplomski Rad - PLIVANJE

SPORTSKA AKADEMIJABEOGRAD

DIPLOMSKI RAD

Tema: PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR

Beograd, 2010. godine

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

2

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

SADRŽAJ

1. Uvod .................................................................................................. 3

2. Predmet i ciljevi rada ...................................................................... 4

3. Metod rada ....................................................................................... 4

4. Metodika obuke i treninga plivanja ............................................... 5

4.1. Plivanje i sportske tehnike plivanja ................................... 5 4.1.1. Sportske tehnike plivanja ................................................ 5 4.2. Osnovne metode u obuci plivanja ...................................... 9 4.3. Redosled obučavanja plivačkih tehnika ............................ 10 4.4. Čas plivanja .......................................................................... 11 4.5. Faze u obuci plivanja ........................................................... 12

5. Predlog plana i programa za početnu, naprednu i predtakmičarsku grupu sportske škole plivanja ....... 14

5.1. Početna grupa ....................................................................... 14 5.1.1. Vežbe za upoznavanje vodene sredine ............................ 14 5.1.2. Vežbe za učenje plivačkih pokreta

i kretanje u vodi jednostavnim tehnikama plivanja ................ 16 5.1.3. Vežbe za opštu fizičku pripremu ..................................... 18 5.2. Napredna grupa ................................................................... 18 5.3. Predtakmičarska grupa ....................................................... 22

6. Zaključak .......................................................................................... 25

7. Literatura ......................................................................................... 26

3

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

1. UVOD

Vaterpolo akademija Cattaroje klub koji postoji tek dve godine, a već je postigao zavidne rezultate na svim poljima. Nastao je kao ideja velikih ljudi i stručnjaka iz sveta vaterpola, koji su želeli da svoje znanje i iskustvo prenesu na mladost Boke Kotorske i šire, i pruže im nešto više od postojećih škola. Na čelu ovog projekta nalazi se Pavle Vičević, istaknuti sportski radnik na prostorima bivše Jugoslavije i šire, koji je, u cilju što efikasnije realizacije plana i programa Vaterpolo akademije, oko sebe okupio legende vaterpolo sporta: Slobo Vičević, Mirko Vičević, Željko Vičević, Veljko Uskoković. Vaterpolo akademija Cattaro je za dve godine postojanja uspela da okupi preko 200 polaznika različitog uzrasta i pola. Jedini je klub u Crnoj Gori koji ima i žensku vaterpolo ekipu. Muška seniorska ekipa je postigla zavidne rezultate. U Kupu Crne Gore su osvojili četvrto mesto, a u Prvenstvu treće. Osvajači su i memorijalnog turnira “Zoran Gopčević”. Takmiče se veoma uspešno i u Jadranskoj ligi. Na međunarodnoj sceni se može pohvaliti osvojenim prvim mestom na Evropskom takmičenju LEN Kupa. To je posle uspeha PVK Primorac, koji su se okitili zlatnom medaljom u Kupu Šampiona, najveći klupski uspeh crnogorskog vaterpola.

Sve ovo daje nam obavezu da se u skorije vreme oformi plivačka sekcija VA Cattaro, koja bi učinila rad sa mlađim kategorijama vaterpolo ekipe i naravno budućih plivača još kvalitetnijim.

4

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

2. PREDMET I CILJEVI RADA

Predmet ovog rada je predlog plana i programa za početnu, naprednu i predtakmičarsku grupu sportske škole plivanja PVK “Cattaro” - Kotor. Cilj rada je obučavanje početnika plivanju, usvajanje sportskih tehnika plivanja i povećavanje funkcionalnih sposobnosti.

3. METOD RADA

Metod rada koji je korišćen u diplomskom radu je deskriptivni (opisni) metod. Izvori, koji su korišćeni tokom izrade rada su iz stručne sportske literature, potpomognuti iskustvima sportskih trenera, aktivnih sportista, rekreativaca i ličnog iskustva. Na osnovu dostupne literature, a delom i iz prakse, u radu je prezentovan izbor, sistematizacija i opis priprema za početno plivanje, usvajanje tehnika plivanja i povećavanje funkcionalnih sposobnosti.

5

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

4. METODIKA OBUKE I TRENINGA PLIVANJA

4.1. Plivanje i sportske tehnike plivanja

Pojam plivanje podrazumeva sposobnost čoveka da se održi na mestu ili kreće po površini vode pokretima sopstvene lokomocije. Plivanje kao fizička aktivnost pobuđuje interesovanje ljudi različitog uzrasta. Postoje oni koji uče i usavršavaju sportske tehnike plivanja u cilju učešća na nekom takmičenju i oni koji plivanje žele da nauče radi rekreacije u vodi. Slično drugim vidovima fizičkog vežbanja i plivanje ima svoje karakteristike, kojima utiče na morfološki, funkcionalni, biomotorički, psihološki i intelektualni razvoj. Plivač obavlja svoju fizičku aktivnost u vodenoj sredini, u kojoj se telo nalazi u nestabilnom položaju. Ovo zahteva da čovek u takvim okolnostima koristi veći broj različitih pokreta, tako da u vodi dolazi do kretanja i onih delova i u onim zglobovima koji su na suvom malo ili nimalo aktivni, što pozitivno utiče na razvoj određenih organa i sistema u organizmu. Kretanje kroz vodu se obavlja aktiviranjem skoro svih delova tela, a posebno radom ruku i nogu, što ima određen pozitivni uticaj na razvoj organizma i pojedinih njegovih sistema i organa. Plivanje i boravak u vodi, bez obzira na sportsku aktivnost, čeliči organizam dece i odraslih. Česte promene spoljne temperature i temperature vode aktiviraju termoregulacioni i zaštitni mehanizam organizma. Kao rezultat toga povećava se otpornost organizma na razna oboljenja.

Plivanje je standardni olimpijski sport od početka modernih Olimpijskih igara. Na predlog francuskog humaniste i osnivača modernih olimpijskih igara, Pjer de Kubertena, plivanje ulazi u program olimpijskih igara, koje su kasnije najviše doprinele daljem napretku i popularisanju sportskog plivanja. Međunarodna plivačka federacija (FINA) osnovana je 1908. godine sa zadatkom da organizuje i rukovodi značajnim međunarodnim takmičenjima u plivanju. Prvenstvo Evrope i druga evropska takmičenja organizuje i realizuje Evropska liga plivanja (LEN), koja je osnovana 1926. godine. Prvo zvanično svetsko prvenstvo u plivanju organizovano je 1973. godine u Beogradu.

4.1.1. Sportske tehnike plivanja

U sportskom plivanju se danas koriste četiri osnovne takmičarske tehnike: kraul, leđni kraul, prsno i delfin. Iako su ove tehnike na izgled različite, postoje određene sličnosti i zajedničke dodirne tačke, koje se uveliko koriste u tehničkoj pripremi plivača, od početnog nivoa do nivoa vrhunskog plivanja. Na primer, pokreti nogu u kraulu, leđnom kraulu i delfinu se baziraju na prirodnim pokretima, jer imitiraju hodanje, s tom razlikom što se u delfinu ti pokreti izvode sunožno. Pored toga, svi ti pokreti se izvode iz kukova. Zaveslaji ruku u tim tehnikama se takođe zasnivaju na prirodnim pokretima. I u načinu disanja ima sličnosti između pojedinih tehnika. Način disanja u delfin tehnici je sličan disanju u prsnoj tehnici, jer se u obe tehnike udah vrši u poslednjoj fazi aktivnog dela rada ruku, i to izdizanjem glave iz vode. Udah kod kraula se vrši okretanjem glave na levu ili desnu stranu, dok je kod leđnog kraula disanje najjednostavnije, jer se lice plivača stalno nalazi van vode.

Pored sličnosti postoji čitav niz suprotnosti između pojedinih tehnika plivanja, koje se uspešno koriste u tehničkoj i fizičkoj pripremi plivača. Poznato je da rad nogu u delfinovoj tehnici daje najveću brzinu kretanja plivača, ali i zahteva najveći utrošak energije, pa se ta činjenica često koristi u trenažnom procesu kao sredstvo jačanja muskulature nogu. Prsna

6

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

tehnika zahteva najveću fleksibilnost i najveći osećaj vode, pa se ta tehnika koristi kao dopunsko sredstvo u razvoju fleksibilnosti u trenažnom procesu onih plivača kojima prsno plivanje nije osnovna tehnika. Prsno plivanje se koristi i kao sredstvo za poboljšanje koordinacionih sposobnosti početnika, ali i plivača koji su suviše dugo upražnjavali jednu tehniku plivanja. Prsno plivanje se zbog specifičnog zaveslaja ruku, takođe, koristi i kao sredstvo za jačanje mišića podlaktice i šake.

Tehnika sportskog plivanja se stalno menja, razvija i usavršava. Neprekidno se iznalaze novi elementi, koji se ugrađuju u osnovnu tehniki, a praksa ih potvrđuje ili povrgava. Danas se na svim nivoima tehničke, ali i fizičke pripreme plivača uspešno primenjuju vežbe koje su nastale kombinacijama postojećih sličnosti i suprotnosti među tehnikama.

- Kraul

Kraul predstavlja najbrži način kretanja čoveka u vodi. Pored toga što je najbrža tehnika plivanja, kraul je i jedan od najpopularnijih načina plivanja i predstavlja osnovu za leđni kraul. Kretanje u kraulu se ostvaruje neprekidnim i naizmeničnim pokretima ruku i nogu, sinhronizovani sa disanjem. Noge, vršeći pokrete naviše i naniže, uvek se nalaze u vodi, dok ruke veslaju kroz vodu od napred prema nazad, a vraćaju se po novi zaveslaj kroz vazduh. Telo u ovoj tehnici plivanja je gotovo u horizontalnom položaju u odnosu na vodenu površinu, jer se teoretski tada javlja najmanji otpor. Međutim, tehnika disanja i prebacivanja ruku kroz vazduh uslovljavaju izvestan nagib tela u odnosu na vodu. Prilikom plivanja sprinterskih deonica, trup, ramena i glava su više uzdignuti iz vode, dok je kod sporijeg plivanja na srednje i duge pruge telo više uronjeno u vodu. Za vreme rada ruku, naročito za vreme udaha, dolazi do izvesnog gibanja ramena oko uzdužne ose tela. Gibanje ramena efikasno utiče na dinamiku napredovanja u vodi, jer ruke za vreme motorne akcije dolaze u najpogodnije položaje za stvaranje hidrodinamičke sile. Ipak, ova gibanja je potrebno svesti na minimum i ne bi trebalo dozvoliti da se prenose na kukove, jer se tako remeti rad nogu. U tehnici kraula glava je malo podignuta prema gore, do nivoa kose i ušnih školjki. Glava ne sme biti ni previše podignuta ni previše uronjena, jer se time povećava sila čeonog otpora. Pošto je lice uronjeno u vodu, plivač vrši izdisaj u vodi, a udisaj na taj način što glavu okreće na stranu, kako bi oslobodio usta iz vode.

Slika 1. – Kraul

7

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

- Leđni kraul

Tehnika leđnog kraula je, po svom izvođenju, bliska kraul tehnici. I u ovoj tehnici plivač naizmenično radi rukama i nogama. Leđni kraul se, u odnosu na druge tehnike plivanja, razlikuje položajem tela, jer su leđa okrenuta dnu, i tehnikom disanja, koje se realizuje van vode. Iako mnogi smatraju da je leđni kraul jedna od lakših tehnika, jer je disanje olakšano, ipak se leđni kraul u svom sportskom obliku smatra težom tehnikom. Rad ruku je ograničen usled položaja tela i manje fleksibilnosti ramenog pojasa u tom položaju. Zbog toga se u procesu uvežbavanja ove tehnike (kod paralelnog načina obučavanja) rad ruku stavlja pred kraj procesa obučavanja plivačkih tehnika. Rad nogu je, takođe, sličan radu nogu kod kraula. Noge se naizmenično, bez zastoja kreću kroz vodu naviše i naniže, sa osnovnom razilkom što je kretanje nogu naviše naglašenije. U leđnom plivanju telo se nalazi gotovu u horizontalnom položaju u odnosu na površinu vode. Voda dopire do ušiju, ispod podbratka. Noge su uronjene nešto dublje, jer bi inače, pri udarcu, stopala izlazila iz vode. Zbog toga je ugao nagiba nešto veći nego u kraulu, ali se smanjuje sa povećanjem brzine. Kao i kod kraula, dolazi do gibanja oko uzdužne ose tela. Ovo gibanje omogućuje bolje prebacivanje ramena preko talasa koje stvara plivač.

Slika 2. – Leđni kraul

- Delfin

Delfin je najmlađa tehnika plivanja. Po brzini plivanja je odmah iza kraula, i jedno vreme je čak bilo prisutno mišeljenje da će ovom tehnikom plivanja moći da se postigne veća brzina od kraula. Delfin tehniku karakteriše istovremen i simetričan rad ruku i nogu. Ono što čini atraktivnim ovu tehniku plivanja je pripremni, odnosno pasivni deo pokreta ruku, pošto se one po novi zaveslaj vraćaju kroz vazduh i podsećaju na kretanje leptirovih krila. Rad ruku kod ove tehnike je i najvažniji. Pokretima ruku su podređeni pokreti nogu i tela i one određuju ritam i brzinu plivanja. Pokreti nogu u delfinu se izvode istovremeno, u vertikalnoj ravni naviše i naniže. U okviru jednog zaveslaja rukama, realizuje su dva udara nogama. Telo i noge u delfin tehnici predstavljaju jednu celinu, koja mora da ima sinhronizovan rad. U fazi obučavanja, pokreti nogu se izvode iz kukova, a kasnije se ti pokreti proširuju i na kičmeni stub i celo telo. Telo plivača ima određenu aktivnu ulogu u plivanju, jer neprekidno valovito se kreće gore-dole čime se uvećava efekat rada nogu. Položaj tela plivača za vreme plivanja delfinovom tehnikom nije uvek isti, već se menja u zavisnosti od faze zaveslaja, zbog čega se i napadni ugao ove tehnike neprekidno menja. U delfinovoj tehnici plivanja, pravilan način

8

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

disanja je veoma važan, jer je momenat udaha strogo vezan za ritam pokreta ruku i nogu. Disanje je usklađeno sa pokretima ruku, i to kada ruke završavaju svoje kretanje u vodi, jer se tada glava i trup izdižu iz vode. Pri plivanju delfinom obično se koristi po jedan udah i izdah za vreme punog ciklusa rada nogu i ruku, dok dobro pripremljeni plivači pri plivanju na distancama do 100 metara udah vrše na dva ili više ciklusa.

Slika 3 - Delfin

- Prsno

Prsno plivanje je najsporija sportska tehnika plivanja. Karakteristike prsnog plivanja su simetričan i istovremeni rad ruku i nogu. Ova tehnika se razlikuje od ostalih tehnika plivanja po tome što se ruke i noge u celom toku zaveslaja nalaze pod vodom, što povećava otpor vode. Ova tehnika se odlikuje i time što se jedan ciklus definiše jednim zaveslajem nogama, jednim zaveslajem rukama i jednim aktom disanja (udah i izdah). Savremena tehnika prsnog plivanja bazira se na zauzimanju takvog položaja koji izaziva najmaji otpor vode. Taj položaj je horizontalan položaj sa opruženim i primaktnutim nogama i rukama u uzručenju. Sa svakim daljim zaveslajnim pokretom nagib tela se menja i stvara se ugao napada, koji postiže najveću vrednost posle završetka vuče (završetak aktivnog dela zaveslaja ruku). Ugao napada ne zavisi samo od faza zaveslaja, već i od načina prsnog plivanja. U savremenoj tehnici prsnog plivanja postoje dve varijante: „položena“ ili „američka“, koja više odgovara fizički snažnijim plivačima sa eksplozivnim pokretima u fazi zaveslaja, i „uspravna“ ili „evropska“, koja se odlikuje iskošenijim položajem tela u vodi što odgovara lakšim plivačima koji imaju veliku pokretljivost, savršenu koordinaciju i koji se više oslanjaju na snagu svojih nogu (uglavnom 200 metraši). Do razlike u položajima tela kod ove dve varijante dolazi samo u fazama udaha. Udeo rada nogu u prsnom plivanju u stvaranju propulzivne sile je veći nego u ostalim tehnikama, i kreće se od 40-60%. Ima plivača koji veću propulzivnu snagu ostvaruju radom nogu. Prsno plivanje je jedina tehnika gde se pokreti nogu ne baziraju na prirodnim pokretima, pa se odgovarajućim vežbama moraju stvarati posebni automatizmi, tako da je racionalnije započinjati proces obuke od rada ruku nego od rada nogu. Povezivanje pokreta u prsnom plivanju predstavlja složenu motoričku radnju, zbog čega ova tehnika spada u red najkomplikovanijih plivačkih tehnika, pa se njeno obučavanje radije ostavlja za kasnije, posle obučavanja ostalih tehnika plivanja.

9

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

Slika 4 - Prsno

Osnovna podela plivačkih takmičenja je pojedinačno plivanje i štafete. Dalja podela je prema stilu plivanja: slobodni stil, leđno, prsno, delfin i mešovito, kod kojeg plivač pojedine deonice pliva unapred zadatim stilom na način da koristi sva četiri stila redom u pojedinoj etapi trke. Deonice na kojima se održavaju olimpijska takmičenje uvek se mere u metrima, iako se u SAD, koja je jedna od plivačkih velesila, dosta takmičenja odvija i na deonicama merenim u jardima. Ipak, standardnim olimpijskim bazenom se smatra onaj od 8 staza, dužine 50 metara. Često se takmičenja izvode i u manjim bazenima, kojih ima više i dostupniji su širem broju plivača. Tako bazen od 25 metara u žargonu često zovemo malim bazenom.

4.2. Osnovne metode u obuci plivanja

Pod pojmom metoda obuke podrazumeva se celokupan postupak u organizaciji i realizaciji nastave, bilo u toku pocesa obuke ili u toku sportskog treninga. U obuci plivanja se koriste tri metode: sintetička, analitička i kompleksna ili kombinovana metoda.

Sintetička metoda se najviše primenjuje u sportskom vežbanju i sastoji se u tome da se kretnja uči i usavršava u celini. Za uspešnu primenu ove metode treba da postoje optimalni uslovi za rad. Trener mora da ima sve plivače u vidnom polju. Velika je greška ako se plivačima postavi određeni zadatak, a kasnije se ne vrši dovoljan uvid u njegovu realizaciju. Zato se obično koriste kraće deonice, a nakon naučene tehnike preplivavaju se sve duže deonice, prvo umerenim, pa sve bržim tempom plivanja. Najčešća primena sintetičke metode je u fazi usavršavanja tehnike. Prerana i prekasna primena ove metode može da dovede do grešaka u tehnici. Sintetička metoda u radu sa početnicima se svodi na slobodna kretanja u plićaku.

Analitička metoda se danas dosta koristi pri obradi i uvežbavanju tehnika sportskog plivanja. Usled složenosti plivačkih tehnika, različitih pokreta ruku i nogu i disanja, potrebno je da se ovi elementi vežbaju odvojeno. Suština ove metode je raščlanjivanje pokreta na sastavne delove (elemente), koji se uvežbavaju svaki posebno, a kasnije spajaju u sinhronizovanu celinu. Ovakav način učenja nepoznatog kretanja omogućuje bolje upoznavanje sa bitnim detaljima tehnike i smanjuje broj grešaka. Analitička metoda se ne može koristiti kao samostalna i celovita metoda, već ona služi samo za podučavanje pojedinih elemenata tehnike, što rezultira konačnim dobrim savladavanjem čitave tehnike. Ova metoda može imati i negativan uticaj na formiranje tehnike jer usporava savladavanje potpunog kretanja i stvara velike pauze između elemenata. Da bi se izbegli negativni efekti mora se pridržavati sledećeg: tehnika plivanja se ne sme raščlaniti na veliki broj elemenata, pokret

10

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

treba raščlaniti na red elemenata od kojih se svaki oslanja na onaj prethodni, pojedini elementi se postepeno sintetizuju, elementi se u početku izvode sporijim, a kasnije bržim tempom. Primenom analitičke metode pri obuci sportskih tehnika plivanja koristi se jedan ustaljeni redosled u samom procesu učenja: učenje rada nogu na suvom, zatim u vodi; učenje rada ruku na suvom, zatim u vodi; učenje disanja na suvom, pa u vodi. Kada početnici analitički savladaju pokrete, oni se uklapaju u sinhronizovanu celinu. Sinhronizovani rad označava prelaz na sintetičku metodu.

Kompleksna ili kombinovana metoda je kombinacija analitičke i sintetičke metode. Pomoću ove metode se praktično ublažuju ili potpuno eliminišu greške koje mogu nastati prilikom primene prethodnih metoda. Suština ove metode se sastoji u tome što se tehnika plivanja uči i uvežbava uz korišćenje sintetičke metode, a u toku rada se, prema ukazanoj potrebi, primenjuje analitička metoda, tj. izdvajaju se i izvesno vreme posebno vežbaju pojedini elementi tehnike.

Osim ovih metoda, koje se odnose na aktivan rad plivača, postoje i pomoćne metode koje pomažu da se plivanje bolje savlada. Pomoćne metode su: metoda usmenog izlaganja, metoda demonstracije i metoda igre.

Metodom usmenog izlaganja se plivači “vode” kroz ceo nastavni proces. Neophodno je da na svako učenje elemenata trener da kratka i jasna objašnjenja o pokretima. Usmeno izlaganje mora biti jezički čisto i pristupačno uzrastu plivača.

Metoda demonstracije se koristi da bi učenici dobili vizuelnu predstavu o pravilnom kretanju u vodi. Demonstracija se izvodi tako da je jednako vidljiva za svakog učenika u grupi. Demonstraciju izvodi trener lično ili angažuje drugog demonstratora. Metoda demonstracije je praćena metodom usmenog izlaganja i koristi se u svim fazama obuke i na svim etapama pripreme plivača. U metodi demonstracije mogu se koristiti i pomoćna nastavna sredstva i tehnička pomagača: pokazivanje slika, plakata, filmova, nastavnih filmova itd.

Metoda igre je jedan od najprivlačnijih metoda koji može da se koristi tokom rada i sa onima koji tek uče da plivaju i sa sportistima koji se pripremaju za takmičenje. Primenom ove metode kod plivača se povećava radna atmosfera i pozitivno razmišljanje. Metoda igre je jedna od osnovnih metoda u fazi početnog obučavanja, jer se postepeno smanjuje strah od vode i rad postaje lakši.

4.3. Redosled obučavanja plivačkih tehnika

U procesu rada i razvoja, naročito posle prvih pristupnih vežbi koje omogućuju slobodno održavanja i kretanje na površini vode, često postoji dilema koju tehniku sportskog plivanja najpre učiti i koja od njih treba da bude bazična da bi se na osnovu nje u daljem procesu obučavanja mogle lakše savladati ostale tehnike. Pored ovoga, često se postavlja pitanje do kog stepena treba naučiti jednu tehniku da bi se započelo sa obradom druge.

Danas se uglavnom susreću dva osnovna sistema obuke:- istovremeni, odnosno paralelni sistem obuke, - jednosmerni metod , odnosno obuka tehnika plivanja prema određenom redu.

Odabir jednog od ova dva sistema zavisi od postavljenih ciljeva i zadataka obuke, uzrasta polaznika i njihovog predznanja, uslova u kojima se obavlja nastava i vremena koje je predviđeno za ovaj rad.

11

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

Istovremeni, odnosno paralelni metod obuke je savremeniji i suština obuke se zasniva na istovremenom obučavanju osnovnih elemenata sve četiri tehnike plivanja. Ovakav rad obezbeđuje kod budućeg plivača raznovrsniju i bogatiju motoriku, a time i potpunu pripremljenost za uspešno usvajanje složene koordinacije plivanja. Istovremeni sistem omogućuje podjednak uspeh prilikom učenja i usvajanja svake tehnike. Na taj način je moguće bolje i sigurnije proceniti koja tehnika naviše odgovara budućem takmičaru. Ovakav način obuke se uglavnom koristi u radu sa decom.

Jednosmerni metod učenja plivačkih tehnika se sprovodi tako što se prvo savlada jedna tehnika, pa se započinje učenje druge i tako redom. Osnovni nedostatak ovakvog pristupa učenju tehnika je u tome što deca obično zavole onu tehniku koju najpre savladaju, bez obzira na njihove sposobnosti, pa zato može doći do pogrešnog izbora tehnike plivanja. Postoje različiti pristupi kada je u pitanju redosled učenja tehnika. Mnogi stručnjaci smatraju da je najprirodniji i najefikasniji sledeći redosled: kraul, ledjni kraul, delfin i na kraju prsno plivanje. U ovom pristupu se polazi od činjenice da kraul treba da bude bazična i prva tehnika koju treba učiti, jer u sebi sadrži i osnovne elemente leđnog kraula i delfina. Pored toga, pokreti u kraulu su relativno laki i baziraju se na kretanjima koja se susreću u svakodnevnom životu, što omogućuje povezivanje i usklađivanje pokreta u celinu bez večih problema.

4.4. Čas plivanja

Čas je osnovna organizaciona jedinica nastavnog procesa u obuci plivanja. Kako se obuka plivanja realizuje u specifičnim uslovima, u vodi, realizaciji i organizaciji časa treba pristupiti vrlo ozbiljno. Dužina nastavnog (ili trenažnog) procesa zavisi od postavljenih ciljeva i zadataka, i u odnosu na njih može trajati dve nedelje ili više godina. Časom se ostvaruje jedan od velikog broja zadataka koje treba realizovati u toku nastavnog procesa. Svaki čas se svojim sadržajem nadovezuje na sadržaj prethodnih časova, što znači da svaki čas mora da bude logičan nastavak sadržaja koji je obrađivan na prethodnim časovima. Struktura časa plivanja u odnosu na druge časove fizičkog vežbanja ima neke specifičnosti. Pod strukturom časa u najširem smislu reči podrazumevamo organizovani plan časa koji se može koristiti kao osnova za svaki pojedini čas. Struktura časa ukazuje i na postupnost u opterećenju organizma tokom časa, što je u jednim novim i posebnim uslovima kao što je voda, jako bitno. Struktura časa je i uslovljena promenom radne sposobnosti učenika usred opterećenja. Čas plivanja se sastoji iz četiri dela:

- uvodni deo časa,- pripremni deo časa,- osnovni ili glavni deo časa, - završni deo časa.

Osnovni zadatak uvodnog dela časa je da se plivač psihički i fiziološki pripremi za rad u narednom delu časa. Ovaj deo časa traje oko 5 minuta. zavisno od postavljenih zadataka i uslova u kojima se radi, moguće je izvršiti njegovu realizaciju u vodi ili na suvom. Sadržaj uvodnog dela časa su različita kretanja koja se obično realizuju korišćenjem određenih elementarnih igara. Vežbe koje se u ovom delu časa koriste po intenzitetu treba da budu lake i da ne zahtevaju veliku koncentraciju.

Pripremni deo časa je orijentisan na pravilno formiranje organizma i usavršavanje postojećih kretnih sposobnosti. Pripremni deo časa traje od 6 do 10 minuta i njegov osnovni zadatak je da se organizam psihički i fizički pripremi za rad u glavnom delu časa. Najvažniji

12

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

zadatak koji treba da reši ovaj deo časa je usavršavanje aparata za kretanje, kao i razvijanje i usavršavanje osnovnih psihomotoričkih sposobnosti na kojima se gradi koordinacija složenih kretanja. Za ovaj deo časa se preporučuju jednostavne vežbe oblikovanja kao i izvođenje imitacionih plivačkih vežbi na suvom i u vodi. Vrsta vežbi je uslovljena glavnim delom časa.

Glavni deo časa je od najvećeg značaja i u njemu se ostvaruje se najveći deo osnovnog programa. Trajanje ovog dela časa je oko 35 minuta za početnike ili oko 66% od ukupnog vremena predviđebog za trajanje časa. U ovom delu časa se ostvaruju osnovni obrazovni zadaci nastave, tj. uči se novo, utvrđuje staro, ponavlja i proverava naučeno. U glavnom delu časa učenici rade na usavršavanju plivačkih pokreta i na njihovoj postupnoj koordinaciji. Osim podučavanja pokreta mogu se uključiti i elementi sportskog treninga bez velikih opterećenja, sa manjim brojem ponavljanja i dužim odmorom. Trening se može uvesti u rad tek pošto učenici relativno dobro savladaju dve od četiri tehnike plivanja. Pri planiranju i programiranju rada za jedan čas terba imati u vidu da su zadaci ovog dela časa primarni, a zadaci i ciljevi ostalih delova časa podređeni ciljevima i zadacima glavnog dela časa.

Završni deo časa ima zadatak da funkcije organizma posle napora dovedu u normalno stanje. Program rada u završnom delu sata treba da bude raznolik. U završnom delu časa mogu se organizovati jednostavne igre u vodi (biraju se igre koje imaju ista ili slična kretanja sa kretanjima obrađivanim u glavnom delu časa), neki oblici takmičenja, kao i razgovor sa trenerom o tehnici i svrsi proteklog časa.

4.5. Faze u obuci plivanja

Plivanje je po strukturi kretanja monostrukturalna, ciklična aktivnost, koju deca mogu naučiti već u najranijem uzrastu, njome da se bave u formi trenažnog procesa i konačno takmiče bez negativnih posledica. Učenje plivanja je relativno lak, ali dosta dugotrajan proces pošto je učenje motornih radnji u vodi znatno teži nego na suvom, jer voda za čoveka nije prirodna sredina u kojoj živi. S učenjem plivanja treba početi što ranije, pod uslovom da dete voli vodu i da je se ne boji. Strah od vode nije urođen, nego nastane zbog negativnog iskustva. Zato je na početku učenja plivanja vrlo važno da dete dobije pozitivna iskustva i da se oseća sigurno.

Proces razvoja plivača, od početnog nivoa pa do nivoa vrhunskog plivanja traje, u zavisnosti od okolnosti od 7 do 12 godina. Taj proces se deli u više faza razvoja i svaka faza ima svoje zadatke, koji su usklađeni sa uzrastom, polom, uslovima za razvoj, kvalitetnim nivoom i sl. Uslovno, proces učenja i razvoja plivanja moguće je podeliti na tri faze:

1. faza početnog podučavanja;2. faza podučavanja sportske tehnike plivanja;3. faza usavršavanja tehnike plivanja

- Faza početnog podučavanja

U fazi početnog podučavanja vrši se navikavanje dece na vodenu sredinu i podučavanje jednostavnih tehnika plivanja. Prilagođavanje na boravak u vodi za početnika predstavlja veliku prepreku koja mora da se savlada, kako bi se moglo pristupiti učenju i vežbanju. Ova faza ima zadatak da deca steknu osnovno znanje o plivanju tj. da nauče da se održavaju na vodi, da se kreću u novoj sredini ka i da stvore predstavu o tim kretanjima. Stvaranje predstave o formi i karakteru kretanja ostvaruje se prikazom kretanja najpre na

13

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

suvom, pa zatim u vodi. Ova faza obično traje od nekoliko nedelja pa sve do jedne godine, u zavisnosti od uzrasta dece, uslova i učestalosti rada, nivoa usvojenosti znanja itd.

- Faza podučavanja sportske tehnike plivanja

Kada je stvorena potrebna podloga (početnik se oslobodio straha, naučio elementarna kretanja i “razumeo” šta treba naučiti, pristupa se fazi učenja same tehnike plivanja. Faza podučavanja sportske tehnike plivanja se smatra i najvažnijom fazom razvoja, jer se u njoj deca obučavaju sportskom plivanju. U ovoj fazi se razvija želja da se bolje nauči plivati, da se ovlada plivačkim tehnikama, želja za sportskom afirmacijom i sportskim rezultatima. Faza podučavanja sportske tehnike plivanja stvara i okuplja one plivače koji bi mogli predstavljati budućnost plivačkog sporta. Ova faza razvoja obično traje od dve do četiri godine.

- Faza usavršavanja tehnike plivanja

Potpuno usvajanje i usavršavanje tehnike sportskog plivanja potrebno je, uglavnom, onima koji se žele kasnije baviti takmičarskim plivanjem. U fazi usavršavanja tehnike plivanja (predtakmičarskoj fazi) rad je usmeren na fizičkoj pripremi plivača za takmičenje. Granica između procesa učenja sportskih tehnika plivanja i početka usavršavanja tehnike plivanja se teško uočava. Te dve faze plivače edukacije spajaju se i međusobno dopunjuju, tj. proces obuke postepeno prelazi u oblik sportskog treninga, u okviru koga se nastavlja proces učenja i novih i učvršćivanja starih znanja i navika, neophodnih za stvaranje određenih sportskih rezultata.

Zadaci koji proističu iz ovih faza se obuhvataju putem nekoliko razvojnih programa, od kojih svaki program odvojeno rešava pojedina pitanja koja su vezana za određeni razvojni period. Na osnovu ovih progama, mogu se formirati tri radne grupe sportske škole plivanja: početna grupa - čiji program obuhvata pitanje obuke neplivača i početnog podučavanja; napredna grupa – program ove grupe predstavlja nadgradnju program početnog podučavanja i obuhvata razvoj sportske tehnike plivanja; i predtakmičarska grupa – program ove grupe predviđa dalje usavršavanje plivačkih tehnika i obuhvata trenažni rad.

14

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

5. PREDLOG PLANA I PROGRAMA ZA POČETNU, NAPREDNU I PREDTAKMIČARSKU GRUPU SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA

5.1. Početna grupa

Obuka neplivača je pedagoški proces prenošenja veština sa učitelja (trenera) na učenika neplivača sa ciljem pripreme za samostalan i bezbedan boravak u vodi. U sportskom smislu obuka neplivača je jedan od temeljnih segmenata obuke sportskih tehnika plivanja jer se u toku ovog procesa budući plivači uče osnovnim pokretima koji su sadržani u svakom daljem pokretu u sportskim tehnikama plivanja. Cilj obuke neplivača je pripremiti dete za samostalan i bezbedan boravak u vodi, usvajanje motornih navika kako bi voda za dete postala zdrava i prijatna sredina. Dete koje rano počne da se bavi plivanjem ima niz prednosti: steći će bolje osnove za opšti razvoj organizma, bolje će savladati tehniku plivanja i što je najvažnije, izvanredno će se psihički pripremiti. Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da se obuka neplivača blisko oslanja na sistem opšteg obrazovanja, tačnije na sistem predškolskog i školskog obrazovanja. Najbolji uzrast za početak obuke je izlazna godina predškolskog obrazovanja i prvi razred osnovne škole, ili preciznije uzrast oko 6 godina života. U tom uzrastu stečene kretne navike su najtrajnije i najsigurnije. Specifična težina deteta, budući da je manja od specifične težine vode, omogućava mu da se lako održava na površini vode.

Dužina trajanja obuke neplivača nije vezana za vreme i može da traje od nekoliko nedelja pa do jednog polugodišta, u zavisnosti od uslova, učestalosti rada, nivoa usvojenosti znanja. Orijentaciono se uzima 35 nastavnih časova, dok se ne usvoji osnovno znanje održavanja i kretanja u vodi jednostavnim tehnikama plivanja. Efekat u radu na obuci neplivača ne zavisi samo od broja upotrebljenih časova (učestalosti), nego i od njihovog trajanja. Čas obuke za decu predškolskog uzrasta treba da traje 20-30 minuta, za decu mlađeg školskog uzrasta od 30-35 minuta. Ako je manja pauza između dva vežbanja onda časovi treba da traju nešto kraće i obrnuto. Praksa je pokazala da su dovoljna dva do tri sata nedeljno za obuku početnog plivanja, jer se tako početnicima daje mogućnost da se odmore, a naučeni pokreti da se ne zaborave.

U savremenom procesu obučavanja neplivača nije primarna sportska tehnika plivanja, koja odmah teži ka savršenstvu. Osnovni zadatak je da neplivač ovlada vodom, usvajanjem raznolikih jednostavnih pokreta, stekne okretnost u vodi i razvije početnu plivačku motoriku. U početnoj fazi podučavanja, deca moraju da savladaju pripremne vežbe koje će im omogućiti sigurno kretanje u vodi. Prema zadacima, ove vežbe se mogu podeliti u tri grupe:

1. vežbe za upoznavanje vodene sredine,2. vežbe za učenje plivačkih pokreta i kretanje u vodi jednostavnim tehnikama

plivanja,3. vežbe za opštu fizičku pripremu.

5.1.1. Vežbe za upoznavanje vodene sredine

Ove vežbe se primenjuju da bi se organizam privikao na vodu i da bi se stvorila opšta baza za učenje tehnika plivanja. Vežbe za upoznavanje vodene sredine imaju i veliki psihološki i pedagoški značaj i mogu se podeliti na nekoliko podgrupa.

15

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

- Navikavanje na vodu

U procesu obuke neplivača najvažniji je pristup, koji će neplivačima otkloniti bilo kakav strah od vode, jer se na taj način omogućuje brži proces učenja. U toku procesa navikavanja, dete postepeno uči da ulazi u vodu; niz stepenice, uz pomoć trenera. Ulazak u vodu može da se započne i u vidu neke igre – sedenje na stepenicama i udaranje nogama po vodi, skupljanje igračaka. Zatim uči da samostalno stoji u vodi, da hoda, da trči, čučne, skače. Detetu treba opet kroz igru pokazati kako da kvasi lice, a zatim i zagnjuri u vodu. Gnjuranje se uči postepeno. Prvo trener demonstrira tehniku gnjurenja, naglašavajući način udaha, zadržavanja vazduha i način izdaha, a zatim to pokušava ponoviti držeći dete za ruke, prvo u plićem, a kasnije u dubljem delu bazena. Od prvih časova, trener treba da uči decu da gledaju u vodu, jer na taj način otklanja strah od vode kao nepoznate sredine. Vrlo je bitno da se deca ne forsiraju u bilo kom segmentu, jer bi to moglo da dovede do pojave straha i odbojnosti.

- Disanje u vodi

Kako se ceo postupak obuke plivanja odvija u specifičnoj sredini, u vodi, disanje je drugačije nego u normalnim uslovima. Pri normalnom disanju udisaj se vrši na nos, a izdisaj na usta, dok se kod plivanja udah obavezno vrši na usta, a izdah i na usta i na nos. Vežbe disanja su dvojakog karaktera, i zavisi da li se one primenjuju u toku procesa navikavanja na vodu ili u toku obučavanja kretanja kroz vodu. Pri uvežbavanju disanja, posebnu pažnju treba obratiti na kratak ali snažan udah i produženi i sporiji izdah. Udah treba uvežbavati sa dizanjem i okretanjem glave. Kad se tehnika udaha i izdaha uvežba stojeći u mestu, prelazi se na uvežbavanje tehnike disanja povezano sa radom nogu i ruku. Disanje se u procesu obučavanja kretanja kroz vodu usvaja paralelno sa radom nogu i ruku, i sa koordinacijom svih pokreta.

- Plutanje na vodi

Osnovni zadatak vežbi plutanja na vodi je da se početnici priviknu na zauzimanje najpogodnijeg hidrodinamičkog položaja tela u vodi, iz kog se dalje lako izvode različiti tehnički elementi. Nakon uvežbanog gnjuranja i disanja, plutanje je korak dalje u obuci. Plutanje se vežba na prvim časovima obuke, tako što se dete jednom ili obema rukama pridržava za ivicu bazena, a kasnije i za ruku trenera. Pri plutanju, početnici moraju meko opružiti sve delove tela i ležati na površini sasvim opušteni. Postoji nekoliko oblika plutanja: zgrčeno (sa licem gore ili prema dnu bazena), horizontalno (na grudima ili leđima), vertikalno sa glavom ka gore ili nadole (i stoj na šakama), plutanje sa raširenim rukama i nogama (zvezda). Poželjno je da početnik uvežba sve oblike plutanja, jer su te vežbe dobra priprema za kretanje u vodi i učenje tehnika plivanja.

- Horizontalni položaj

Horizontalni položaj predstavlja osnovu za svako kretanje u vodi, tj. ono je preduslov za uspešno savlađivanje svih tehnika. Prilikom uvežbavanja plutanja, početnik se već susreo sa horizontalnim položajem, što će mu omogućiti lakše zauzimanje ovog stava. Horizontalni položaj se zauzima iz raznih oblika zgrčenog plutanja jednostavnim opružanjem nogu. Sa ovim vežbama se počinje u plićem delu bazena, gde se početnik (ako to uslovi dozvoljavaju) može opirati rukama o dno bazena. Zatim se pridržava za stepenice ili ivicu bazena, a kasnije se to radi bez pridržavanja, sa malim odrazom o dno bazena. Horizontalni položaj je potrebno naučiti ležeći i na grudima i na leđima.

16

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

- Kliženje na vodi

Kliženje predstavlja kretanje u vodi pomoću snage odraza. Ono predstavlja uvod u plivanje i ronjenje, jer se može izvoditi na površini i ispod površine vode. Zahvaljujući uspešnom kliženju, deca se obično oslobode u vodi i u stanju su da, iako još ne zanju da plivaju, preklize bazen putem ronjenja i sa nekoliko odraza od dno bazena. Kada početnik uspe da zadrži horizontalan položaj držeći se za ruke trenera, ovaj može da ga gura ili vuče. Trener može i da odgurne dete, tako da ono samo plovi nekoliko metara, zadržavajući vazduh posle udaha, isto kao kod plutanja. Sposobnost kliženja se uspešno uvežbava i pomoću odraza od dno bazena ili ivice. Poslednja faza kliženja, kada prestaje snaga odraza i noge padaju na dno, je najteža. Zato se početnicima savetuje da im lice bude okrenuto prema ivici bazena.

- Skokovi u vodu

Skokovi su sastavni deo vežbi za sticanje sigurnosti i plovnosti u vodi. Skokovi se izvode već na prvim časovima sa stepenica, sa ivice bazena i sl. Prvo se skače uz pomoć trenera individualno, a zatim u manjim pa u većim grupama, uvek na znak i pod kontrolom trenera. Svaki skok prvo demostrira trener, posle čega ostaje u vodi, kako bi početnici skakali ka njemu. Teži deo obuke skokova su skokovi na glavu. Uvežbavanje skokova na glavu počinje tek kada su se početnici u potpunosti oslobodili i bez straha i sa lakoćom skaču na noge, kada su stekli plovnost i savladali održavanje na vodi. I skokovi na glavu se uvežbavaju uz pomoć raznih predvežbi kao što su: skok na glavu iz vode, sa stepenica, preko palice, iz seda na ivici bazena, iz klečećeg položaja, iz vode, iz pretklona, bez odraza, sa odrazom. Skokovi u vodu bi trebalo da se uvežbavaju na svakom času, jer su oni ujedno i razonoda i relaksacija za decu tokom časova obuke,

- Okreti

Okreti u vodi takođe treba da su sastavni deo svakog časa obuke. Program rada treba da obuhvata sve vrste okreta, počevši od elementarnih (okretanje tela u novoj sredini i u raznim situacijama) pa do onoh složenih sportskih okreta (okreti spojeni sa plivanjem i odrazom od okretišta). Uvežbavanje okreta se prvo izvodi u mestu, u sklopu raznih vežbi hodanja, plutanja, kliženja. Već na prvim časovima okreti se izvode u hodanju, zatim iz plutanja. U fazi obučavanja rada nogu i ruku, okreti se uvežbavaju pored zida bazena, držeći se za ivicu, prvo u mestu, zatim u kretanju, iz kliženja i na kraju iz plivanja. Uvežbavanje salto okreta je sličan onom na tlu. Prvo se uči okret iz seda u vodi, zatim iz koluta sa dna bazena, a na kraju se to isto uvežbava uz pomoć zida bazena, u mestu, pa iz kliženja i napokon iz plivanja.

5.1.2. Vežbe za učenje plivačkih pokreta i kretanje u vodi jednostavnim tehnikama plivanja

Ove vežbe se izvode da bi se olakšalo učenje plivačkih pokreta i da bi se razvili kinestetički osećaji, koji će kasnije biti potrebni u fazi podučavanja sportskih tehnika plivanja.Kada početnici savladaju pripremne vežbe upoznavanja vodene sredine i nauče održavanje i jednostavne pokrete u vodi, mogu početi sa paralelnim učenjem dve jednostavne tehnike plivanja: kraul i leđni kraul (tehnike koje su u osnovi slične hodanju). Podučavanje i vežbanje jednostavnih tehnika kraula i leđnog kraula traje približno 5 časova, dok je za usvajanje potrebno oko 10 časova. Posle toga, u narednih 10 časova se može pristupiti učenju nove dve

17

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

jednostavne tehnike (prsno i delfin). Za to vreme, već usvojene tehnike kraula i leđnog kraula se dalje usavršavaju. Na kraju ovog perioda upoznavanja vodene sredine i obučavanja jednostavnih tehnika plivanja, koji traje približno 35 časova, moguće je posvetiti nekoliko časova tehnici za koju plivač pokazuje više sklonosti. U ovo periodu plivači mogu započeti s učenjem jednostavnih startova i okreta.

Jednostavne tehnike sadrže mnoge elemente pravih sportskih tehnika plivanja, ali su pokreti jednostavniji i lakše se izvode. Primeri za jednostavne tehnike plivanja su: kraul u kojem se ruke u početni položaj vraćaju kroz vodu („pasje plivanje“); leđno plivanje u kojem se pokreti izvode naizmenično levom i desnom podlakticom; kraul sa prekidom zaveslaja („ruka ruku čeka“); leđno plivanje sa prekidom zaveslaja; delfin sa prekidom zaveslaja i jednostavna tehnika prsnog plivanja, koja se izvodi sa glavom iznad vode.

Posle obuke jednostavnih tehnika plivanja, plivači imaju dobru motoričku bazu i mogu već usvajati prave sportske tehnike plivanja.

- Kretanje pomoću rada nogu

Posle uspesno savladanih vežbi za upoznavanje vodene sredine, rad nogu je najčešće sledeći korak u obučavanju početnika. Tehnika rada nogu se prvo mora demostrirati i uvežbavati na suvom, a zatim u vodi i to prvo u mestu, zatim u kliženju i u kretanju kroz vodu. Vrlo je bitno da početnik prvo usvoji pravilan položaj nogu i da pokrete izvodi što mekše. Vežbe nogu traju približno 15 sekundi. Pokreti se prvo izvode sporije i sa manjim amplitudama, a zatim se pokreti postepeno ubrzavaju i amplituda povećava. Pri realizaciji vežbi za rad nogu obično se koristi držanje za zid ili dno bazena, ili drženje za ruke trenera. Sa postepenim usvajanjem tehnike rada nogu, postepeno se povećava obim i intenzitet plivanja nogama. U toku kasnije obuke rada nogu treba obratiti pažnju i na koordinaciju rada nogu sa disanjem. Udah treba da bude brz i da se vrši sa dizanjem glave, a izdah sa spuštanjem glave i usporen.

- Kretanje pomoću rada ruku

Kao i kod uvežbavanja rada nogu, i rad ruku se prvo demonstrira i izvodi na suvom, a zatim u vodi, prvo u mestu a kasnije i u kretanju. Pokreti ruku se izvode postupno. Najpre se izvode pokreti svakom rukom posebno, a zatim se prelazi na potpune zaveslajne pokrete obema rukama. Početnik imitira pokrete ruku prvo stojeći u vodi u pretklonu, a zatim i hodajući. Kada početnik savlada pokrete ruku oslanjajući se nogama na dno bazena, pristupa se uvežbavanju u horizontalnom položaju. Da bi se izbeglo padanje nogu, usled njihove naektivnosti u ovoj fazi obuke, rad ruku se uvežbava uz pomoć plivačke daske ili plovka, koji obezbeđuju horizontalan položaj tela. Kada se usvoji određeni ritam pokreta postepeno se produžavaju deonice plivanja. Najvažnije je u početku ovladati pravilnom tehnikom i nije potrebno forsirati snažne i brze zaveslaje. Tek sa usvajanjem pravilnih pokreta, postepeno se povećava snaga i brzina pokreta ruku. U fazi obučavanja rada ruku prelazi se i na specifičnu tehniku disanja, koja odgovara pojedinim tehnikama plivanja.

- Kretanje pomoću koordinisanog rada nogu i ruku

Sa usvajanjem tehnike rada nogu i ruku postepeno se prelazi i na njihovo kombinovano primenjivanje. U početku se praktikuju kombinacije u kojima se na kontinuirani rad nogu postepeno uključuju ruke (jedna ili obe). Usvajanjem osnovnih koordinacionih vežbi, postepeno se usvajaju i razne kombinacije rada nogu sa kontinuiranim radom ruku. U toku uvežbavanja koordinacije rada nogu i ruku, tehnika disanja se mora potpuno prilagoditi

18

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

tehnici plivanja i u ovoj fazi se uvežbavaju i razne kombinacije između ritma disanja i ritma zaveslaja. U procesu razvijanja koordinacionih sposobnosti primenjuju se i razne kombinacije pojedinih tehnika plivanja, gde se rukama izvode pokreti jedne tehnike, a nogama pokrete druge plivačke tehnike.

5.1.3. Vežbe za opštu fizičku pripremu

Vežbe za opštu fizičku pripremu imaju zadatak da utiču na opšti telesni razvoj početnika. Već u ovoj etapi obuke plivanja, opšta fizička priprema zauzima važno mesto u sklopu kompletne pripreme mladih plivača. Deca treba da obogate svoju motoriku, a u tome će pomoći aktivnosti na suvom, koje moraju biti prilagođene uzrastu. Na suvom treba izvoditi vežbe slične plivačkim pokretima kao što su „vetrenjača“ i „leptir“. Ove vežbe počinju da se primenjuju tek kada se početnici dobro priviknu na vodu i savladaju plivačke pokrete.

Proces obučavanja neplivača se bazira na savladavanju čitavog niza posebnih i povezanih zadataka, od postepenog prilagođavanja na novu sredinu do sticanja sposobnosti kretanja u toj sredini. Poznato je da predstave u učenju imaju vrlo zančajnu ulogu, a one nastaju kao posledica čulnog opažanja tj. posmatranja određenog kretanja. Zato je u ovoj fazi neophodno često demonstriranje tehnike plivanja i pojedinih elemenata, jer deca na taj način stiču sliku o pokretu i tako usvajaju pokret prvo očima. Poželjno je da trener bude što bolji plivač. Na početku rada sa decom, trener mora kod njih da razvija i sposobnost uočavanja pravilnog i nepravilnog pri realizaciji pokreta. Zato je ponekad potrebno i demonstrirati i pogrešan način plivanja, ali s tim ne treba preterivati. U cilju stvaranja jasne predstave, pored najboljeg prikaza, potrebno je koristiti dobro i jasno objašnjenje, kojim će se početnici usmeriti na ono što treba da posmatraju. U prvoj fazi učenja je normalno da se, kod prvih pokušaja, javlja veći broj grešaka. Zato u toj fazi trener treba da uočava i koriguje osnovne, najkrupnije greške, koje su tipične i koje se javljaju kod većine dece. Proces korekcije grešaka treba da traje sve dok polaznik potpuno ne ovlada tehnikom plivanja. Prilikom rada sa početnicima, trener bi trebalo da izbegava oštre kritike, stalne prekore i često isticanje grešaka. Najvažnija stvar u procesu obuke je strpljenje, kako za početnika neplivača, tako i za trenera. Zato u ovoj fazi ne treba žuriti i preskakati elemente. Cilj svake obuke treba da bude usvajanje znanja plivanja, a ne vreme trajanja. Savladavanjem i usvajanjem osnovnih elemenata plivanja stvara se dobra baza za usvajanje potpune plivačke motorike u sledećim fazama. Svoje znanje plivanja početnici dokazuju preplivavanjem 25 metarske deonice.

19

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

5.2. Napredna grupa

Kad početnici uspešno savladaju program obuke, mogu preći na sledeću fazu. Posle početne obuke, plivači imaju dobru motoričku bazu i mogu početi da usvajaju prave sportske tehnike plivanja. U ovoj fazi početnici usavršavaju jednostavne tehnike plivanja i razrađuju ih do koordinacije pokreta. Program ove grupe predviđa dalje razvijanje u oblasti plivanja i namenjen je deci koja žele da usavrše svoje znanje plivanja. U okviru ovog programa se obučavaju i razvijaju sve četiri plivačke tehnike.

U fazi podučavanja sportskih tehnika plivanja treba nastaviti sa paralelnim podučavanjem kraula i leđnog kraula, približno mesec i po dana. Kada se ove dve tehnike dobro usvoje prelazi se na učenje delfinove tehnike i prsnog plivanja. Delfin i prsno plivanje se mogu učiti paralelno ili jedna iza druge. Usvajanje ove dve tehnike može trajati oko dva meseca.

- Obučavanje i uvežbavanje kraula

Lepo plivanje se karakteriše savršenom koordinacijom pokreta ruku, nogu i disanja, kako unutar jednog ciklusa zaveslaja, tako i u nizu zaveslaja koji slede jedan za drugim. Za postizanje takvih prostorno i vremenski usklađenih pokreta, potrebno je utvrditi odgovarajući redosled i međusobne odnose svih činilaca koji čine zaveslajni ciklus kompletnim i skladnim. Kompletan ciklus u kraulu se sastoji od jednog zaveslaja jednom i jednog zaveslaja drugom rukom, kao i od odgovarajućeg broja (dva, četiri ili šest) naizmeničnih udara nogu. U prethodnoj fazi obuke, početnici su usvojili mnoge analitičke elemente kraula. Povezivanje ovih elemenata olakšava podučavanje potpune tehnike. Svi pokreti i koordinacija se najpre uvežbavaju na suvom, a potom u vodi. Plivači najpre uvežbavaju analitičkom metodom rad nogu, a zatim i rad ruku. Disanje je u početku slobodno, a kasnije se usklađuje sa kretanjem svake ruke posebno, da bi se konačno uklopilo u potpuni zaveslajni ciklus. Tek onda se usaglašavaju pokreti ruku i nogu sa disanjem.

Slika 5 – Obučavanje kraula

- Obučavanje i uvežbavanje tehnike leđnog kraula

Tehnika leđnog kraula se može sa uspehom uvežbavati paralelno sa kraulom, jer su pokreti ove dve tehnike plivanja vrlo bliski. Metodski postupak obučavanja leđnog kraula je, takođe, sličan postupku uvežbavanja kraula. I pored sličnosti, neki elementi tehnike leđnog kraula imaju svoje specifičnosti, pa se u toku uvežbavanja moraju detaljnije analizirati i posebno obrađivati. Za decu je najteže da zauzmu odgovarajući položaj tela u vodi. Spušteni

20

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

kukovi ili zabačena glava su česte greške, koje sputavaju izvođenje pravilnih pokreta ruku ili nogu.

U procesu paralelnog obučavanja svih plivačkih tehnika, rad ruku se u leđnom kraulu uvežbava tek posle usvajanja tehnike rada ruku u ostalim tehnikama, tj. kada je plivač već stekao solidno tehničko znanje i kada uspešno vlada svojim telom i pokretima u vodi. Proces usvajanja tehnike leđnog kraula najčešće počinje od obučavanja i uvežbavanja rada nogu, a kasnije se prelazi na rad ruku i usaglašavanje rada nogu sa radom ruku.

Slika 6 – Obučavanje leđnog kraula

- Obučavanje i uvežbavanje delfinove tehnike

Plivanje delfinovom tehnikom je veoma atraktivno, ali samo onda kad postoji savršena harmonija između rada ruku i nogu, kada se pokreti vrše tačno, bez zastoja i vidljivog naprezanja. Delfin tehnika može se podučavati tek kada plivači dobro savladaju kraul i leđni kraul. Plivačima bi prvo trebalo opisati i demonstrirati tehniku delfina. Proces obučavanja delfinove tehnike se ne bi smeo ubrzavati, jer nema nikakvog smisla usaglašavati loše naučene i nepropulzivne pokrete. Rad nogu i ruku u delfinovoj tehnici plivanja je praćen odgovarajućim gibanjem tela. Gibanje tela kod rada nogu započinje od vratnog dela kičmenog stuba i prenosi se sve do stopala, a pokreti ruku su praćeni odgovarajućim pokretima glave i trupa. Takve pokrete glave i trupa plivači mogu uvežbavati na vrlo jednostavan način – odrazima od dna bazena.

Kao i kod ostalih tehnika, obuku delfinove tehnike plivanja je najbolje započeti sa radom nogu. Noge su one koje obezbeđuju prvu i početnu propulziju, moraju da rade ujednačeno, po nekom ritmu, i na rad nogu se najčešče nadovezuju ruke. U procesu obuke rada nogu dobro je koristiti dasku, jer ona obezbeđuje oslonac za ruke i horizontalan položaj tela. U početku, dok se ne stekne osećaj otpora vode i dok se ne obezbedi minimalna propulzija, pokreti nogu treba da se izvode malim amplitudama i sa povećanom frekvencijom pokreta. Sticanjem odgovarajućeg osećaja otpora vode i odgovarajuće mekoće pokreta, noge će početi da pokreću i telo i tada se u proces obuke mogu uvrstiti i ostali elementi koji čine delfinovu tehniku plivanja. Proces usaglašavanja pokreta je najosetljiviji deo obuke delfinove tehnike. Do usaglašavanja pokreta može doći tek onda kada su plivači potpuno ovladali

21

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

tehnikom rada nogu i ruku. Rad nogu treba da obezbedi osnovnu brzinu kretanja i stalni ritam gibanja tela, na koji će se kasnije postepeno uključiti i zaveslaj ruku. Ruke se prvo uključuju samo u vidu imitiranja putanje zaveslaja, pazeći pri tome da svaki početak i kraj zaveslaja bude usklađen sa udarima nogu, a kasnije opet pazeći da ti pokreti budu vremenski usklađeni.

Slika 7 – Obučavanje delfinove tehnike

- Obučavanje i uvežbavanje tehnike prsnog plivanja

Tehnika prsnog plivanja spada u red najkomplikovanijih plivačih tehnika, pa se njeno obučavanje radije ostavlja za kasnije, odnosno posle usvajanja ostalih tehnika plivanja. Kao početna tehnika, prsno plivanje se koristi u obuci starijih plivača. Pokreti tehnike prsnog plivanja nisu prirodni za čoveka i zbog toga ih treba pažljivo analitički obrađivati i na suvom i u vodi. Osnova lepog, ujednačenog i efikasnog plivanja se nalazi u usklađenom radu ruku i nogu, odnosno u održavanju jednog tekućeg ritma pokreta, u kojem se naizmenično smenjuju pokreti ruku sa pokretima nogu. Kako se u prsnom plivanju pod vodom izvode i pasivni, pripremni pokreti, to je redosled pokreta veoma važan, jer bi idealno bilo da se za vreme aktivnih pokreta ruku izvode pripremni pokreti nogu i obratno. Ta naizmeničnost i pravovremenost započinjanja rada jednog ili drugog para ekstremiteta je ustvari i najosetljiviji deo prsnog plivanja.

Kod svih tehnika proces obučavanja je najbolje započinjati od rada nogu. Međutim, kako u prsnoj tehnici rad nogu zahteva viši nivo koordinacionih sposobnosti, obuku je racionalnije započeti sa radom ruku, jer su pokreti prirodniji i mogu se lako i kontrolisati. Pored toga, disanje je vezano za rad ruku, tako da plivač, kada se oslobodi i nauči da se kreće u vodi, lakše će moći da usmeri pažnju na položaj i rad nogu. Pokreti nogu ne odgovaraju prirodnim pokretima i veoma je teško usaglasiti njihov rad - da se kreću paralelno, u istoj visini, sa istom snagom, da osećaju vodu i da svaki njihov pokret bude propulzivan. Kako je horizontalan položaj i kliženje tela osnova za učenje i lako usvajanje svih tehnika plivanja, tako i kod obuke prsnog plivanja, u kojoj kliženje ima poseban značaj.

22

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

Slika 8 – Obučavanje prsnog plivanja

5.3. Predtakmičarska grupa

Posle uobličavanja tehnike sportskog plivanja, potrebno je svaku tehniku usavršavati i kroz odgovarajući trenažni proces. U okviru programa predtakmičarske grupe plivači treba da usavrše sve tehnike plivanja, sa akcentom na jednu ili dve tehnike za koju su pokazali veću motoričku sposobnosta. U ovom periodu, trening mladih plivača je usmeren i na razvoj opšte izdržljivosti i povećavanju funkcionalnih sposobnosti, što doprinosi poboljšanju rezultata u plivanju i bitno poboljšanje fizičkog i funkcionalnog razvoja. Učestalost treninga u ovom periodu je od šest do devet treninga nedeljno.

U ovom periodu se specifičnim treningom usavršava tehnika koja je formirana u prethodnim etapama. Tehnička priprema plivača je logičan nastavak početne obuke plivača i podučavanja sportskih tehnika plivanja, i metode koje se primenjuju u tim fazama treba i dalje primenjivati i obogatiti ih novim oblicima pripreme koji su prilagođeni višoj klasi plivača. U ovoj fazi pravilnom tehničkom pripremom treba ostvariti sve ono što plivačku tehniku čini efikasnom i trajnom, a plivač pokrete već vrši automatizovano. Startni skokovi i okreti treba da budu utkani u program svake trenažne jedinice, bilo da se upražnjavaju u pripremnom delu časa kao sredstvo zagrevanja, bilo da se obrađuje kao posebna metodska jedinica u glavnom delu časa, ili da se koriste u svrhu relaksacije u završnom delu časa. Takođe, u ovoj fazi veću pažnju valja posvetiti intenzivnijem radu ruku u odnosu na rad nogu, jer u modernom plivanju udeo ruku u propulziji je veći od udela nogu.

U nastavi plivanja i treningu u ovom periodu naučene pokrete valja sistematski ponavljati, jer se oni tako usavršavaju i trajno usvajaju. Kroz proces usavršavanja plivačkih tehnika, stiče se i odgovarajuća izdržljivost. Obično se taj trenažni proces odvija plivanjem raznih dužinskih deonica. U pogledu određivanja broja dužinskih deonica i brzine plivanja u tim deonicama, treba poći od principa da se u početku postepeno povećava, kako broj tako i dužina samih deonica, a kasnije, kada se organizam plivača adaptirao na takav rad, može se preći i na intenzivnije, tj. brže plivanje u tim deonicama. Trenažna opterećenja utiču na adaptaciju organizma i tako čitav trenažni proces ima svoj kumulativni efekat, koji se izražava povećanjem sposobnosti plivača. Zadatak treninga je i da osposobi kardiovaskularni sistem za rad u takmičarskim uslovima. Kod mlađih uzrasta (do 13 godina) specifična fizička priprema

23

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

ne sme biti usmerena na postizanje vrhunskih rezultata, već zajedno sa opštom fizičkom pripremom treba doprineti stvaranju dobre baze za dalji razvoj plivača. Specifična priprema u vodi i opšta fizička priprema svojim fizičkim i psihičkim opterećenjima utiču na prilagođavanje, tj. na podizanje funkcija organizma na viši nivo. Prilagođavanje nastaje samo ako je trening jednak sposobnostima plivača i po obimu i po intenzitetu. Plivači ne smeju prerano biti uključeni u takmičarski trening, jer on zamara njihov mladi, nepriviknuti organizam, i konačno isključuje mlade nadarene plivače iz daljeg treninga pre nego što su postigli rezultate za koje bi bili sposobni. Ovo, ipak, ne znači da se mladim plivačima ne smeju davati teži zadaci. Upravo takvi veći zahtevi pokazuju mladom plivaču da trener veruje u njegove mogućnosti, što svakako može da poveća aktivnost u radu. Teškoće ne smeju biti takve da ih mladi plivač baš nikako ne može savladati, jer će se obeshrabriti i ujedno će mu oslabiti motivacija za dalji rad. Pogrešno je davati i i lagane zadatke, jer oni kod plivača ne razvijaju potrebne kvalitete. Plivači mogu plivati kraće deonice u bržem ritmu, ali amplituda pokreta uvek mora biti potpuna. Pokreti se i dalje usavršavaju i u nekim slučajevima koordiniraju.

Mlade plivače treba pripremati tako da na takmičnjima postignu one rezultate za koje su sposobni, a od njih se ne sme tražiti da postignu rekorde po svaku cenu. Čitav period rada sa mlađim uzrasnim kategorijama predstavlja istovremeno i svojevrstan period selekcionisanja mladih plivača. Trener treba uvek da obaveštava plivače o rezultatima na treningu. Ako plivač poznaje svoje rezultate, on će u slučaju njhovog stalnog poboljšanja na treninzima stalno povećavati svoju aktivnost, znajuči da uskoro može postići velika sportska dostignuća. Za vreme treninga valja organizovati i štafetna plivanja, čime se stvara takmičarski duh kod mladih plivača.

U ovom periodu je vrlo važno da plivači ovladaju stabilnom tehnikom plivanja submaksimalnom i maksimalnom brzinom.

24

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

OBUKA POČETNE GRUPE

održavanje na površini vode

- navikavanje na vodu- plutanje- horizontalan položaj- kliženje i ronjenje- skokovi i okret

NAPREDNA I PREDTAKMIČARSKA GRUPA

Šema 1. - Šematski prikaz redosleda usvajanja plivačkih znanja

disanje

- metod rada -

paralelni – istovremeno obučavanje svih tehnika plivanja

kretanje na površini vode jednostavnim tehnikama

plivanja

leđnorad nogurad ruku koordinacija

delfinrad nogurad ruku koordinacija

kraulrad nogurad ruku koordinacija

prsnorad nogurad ruku koordinacija

25

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

6. ZAKLJUČAK

Plivanje je jedan od sportova u kojem sportski rezultat ima relativno dugu vremensku bazu razvoja i relativno kratku vremensku bazu održavanja. Treneri trebaju voditi brigu o tome da njihovi plivači trajno usvoje znanje, veštine i navike, a to će postići ako pravilno usmere čitav nastavno-trenažni proces.

Potpuna priprema plivača, od početne obuke do postizanja vrhunskih rezultata, je dugotrajan proces, koji zbog svoje složenosti zahteva da trener poznaje niz naučnih disciplina. Najveća trenerova uloga je da pravilno motiviše plivače, jer će dobro motivisani sportista svesno ispuniti planove treninga. Trenerovo znanje je najbolje sredstvo sticanja poverenja mladih plivača, ali to znanje mora da prati i određeni pedagoški takt. Početna obuka plivanja i uvežbavnje i usavršavanje plivačke tehnike nema samo fiziološke efekte, već je jedinstven pedagoški proces. Mladog plivača kad dođe na bazen privikavamo da uredno složi odeću, da održava red u bazenu u kojem ne trenira ona sam, nego čitav kolektiv itd. Plivanje nije samo aktivnost u kojoj se postiže vrhunski rezultat, već se u njoj razvijaju i vredne ljudske osobine koje nam pomažu da stvorimo prave sportske ličnosti. Dobro organizovanim radom u procesu učenja plivanja i sportskog treninga, pored stvaranja važnih motornih navika, podizanja nivoa biomotoričkih sposobnosti i jačanja zdravlja, posredno se obezbeđuju uslovi vaspitnog delovanja na mlade. Da bi uopšte, u sportskom smislu, mogli govoriti o pedagoškom procesu (što trenažni proces u svakom slucaju jeste), obuku neplivača treba prihvatiti samo kao prvu, ali i najvažniju stepenicu na putu kompleksnog sportskog obrazovanja koji plivača očekuje, i da sva usvojena znanja i veštine moraju biti usvojena pravilno i u skladu sa opštim pedagoškim i trenažnim principima. Priprema dece i omladine treba se odvijati tako da se tokom niza godina izvodi planska i sistematska aktivnost, kako u vodi tako i na suvom. U toj dugotrajnoj aktivnosti, organizam se postepeno prilagođava na sve veća opterećenja, a plivačka motorika se u svestranom plivanju sve više razvija.

Kad dete počne plivati, jedini indikatori njegovih mogućnosti mogu biti zdravstveno stanje, težina i afinitet prema plivanju. Tokom višegodišnjeg treniranja, plivač dalje ispoljava svoje mogućnosti i pokazuje da li je sposoban za postizanje vrhunskih rezultata. Sve do četrnaeste godine odlučujuću ulogu imaju prirodne mogućnosti plivača, a ne broj treninga. Trening plivanja se mora organizovati grupno, a u samoj grupi treba različito pristupati pojedincima, uzimajuči u obzir njihove razlike.

Celokupna aktivnost imaće dugoročne pozitivne efekte, ne samo zbog naučenih osnovnih elemenata plivanja, nego i zbog socijalizacije dece koja kroz ugodno druženje s prijateljima iz svoje i drugih grupa, kod njih pobuđuje osećaj zadovoljstva i sreće što uveliko utiče na stvaranje pozitivne slike o sebi kao i razvoj u kompletne i zdrave ličnosti.

U čitavom nastavno-trenažnom procesu obučavanja i usavršavanja plivačkih tehnika ne sme biti strogih ograničenja. Trener mora slobodno da iskazuje svoje stvaralaštvo u radu sa decom, a i njegov rad će biti dirigovan od grupe. Ako su početnici slobodniji, napredak u radu će biti brži. Ovu pojavu valja očekivati u primorskim mestima, gde se deca više kupaju i već dobro poznaju vodenu sredinu.

Po završenom vaspitno obrazovnom programu škole plivanja, postupcimam selekcije treba prepoznati plivače sa hipotetski većim predispozicijama za vrhunsko sportsko stvaralaštvo. Kako je grad Kotor poznat po velikom broju vrhunskih vaterpolista i brojnim uspesima u vaterpolo sportu, može se očekivati da se veliki broj polaznika škole plivanja, po završetku programa, ipak odluči za ovaj sport. Onaj koji želi da učestvuje u ovoj igri mora biti u prvom redu dobar plivač. Vaterpolo igrač mora da bude kompletan plivač tj. mora da zna sve tehnike plivanja.

26

PLAN I PROGRAM RADA SPORTSKE ŠKOLE PLIVANJA PVK „CATTARO“ KOTOR DIPLOMSKI RAD

7. LITERATURA

Ivo Rendić-Miočević – Priručnik modernog plivanja I, Zagreb, 1981.; Ivo Rendić-Miočević – Priručnik modernog plivanja II, Zagreb, 1981.; Zlatko Ahmetović – O treningu plivača, Novi Sad, 1994.; Adolf Zahorjević – Plivanje od obuke do savremene tehnike, Beograd, 1982.; Momčilo Pivač – Plivanje, teorija i metodika, Niš, 1991.; Franja Fratrić – Teorija i metodika sportskog treninga, Novi Sad, 2006.

27