1. UVODta je to identitet? Kako se formira nacionalni, vjerski i kulturni identitet jedne grupe ljudi? Zato je identitet ponovo postao vaan i zato se u ime identiteta ine zlodjela kakvih je historija puna? U ovom radu pokuat u definirati identitet i prikazati njegove devijantne forme kroz historiju ovjeanstva. Dekonstrukcija je provedena u mnotvu disciplinarnih podruja, od kojih su sva, na ovaj ili onaj nain, izuzetno kritina prema predodbi nedjeljivog, izvornog i jedinstvenog identiteta. Kritika samouspostavljenog subjekta u sreditu postkartezijanske zapadne metafizike dobila je u svakom pogledu znaajnije mjesto u filozofiji.[footnoteRef:2] [2: Stuart Hall, Kome treba identitet?, Re br. 64/10, decembar 2001., str. 215.]

Tarik Ali je u svome djelu ''Sukob fundamentalizama'' prikazao borbe ''velikih'' identiteta, licemjerne interpretacije slobodarskih ideja, kao i licemjerje religijskih identiteta sveprisutnih u dananjem javnom diskursu, te neprekidnu borbu koja se deava ispod povrine onoga to smatramo zbiljom. Njegovo djelo posluit e historijskom prikazu raanja rigidnih ideologija u islamskom svijetu, kao i neprekidni sukob koji se tome svijetu namee od strane Zapada i njegovih fundamentalizama, njegove stalne infiltracije u drutvene procese u drutvima koje nazivamo islamskim, ali koja su meusobno veoma razliita da bi njihova stanja mogli odrediti samo tom oznakom. 19. i 20. vijek doba su ideoloke propasti tog svijeta. Padom velikih carstava, od Abasida, Emevija, Fatimida, Mamluka, pa sve do Osmanlija, islamski svijet se naao u poziciji u kojoj nije bio od svoga poetka. Naravno, prolost islamskog svijeta daleko je od utopije kakvu pokuavaju prikazati tradicionalni arapski ili turski historiari (kao to je puno znaajnija od onog to se na Zapadu o njoj vjeto preuuje), no razlog zbog kojeg se novo doba u arapskom svijetu odreuje tako tekim pojmovima kao to su: katastrofa, propast, kraj, al-nakba, fitna itd., lee u prostoj injenici: taj svijet je ve ranije poeo da gubi mo, a 19. i 20. vijek donijeli su samo krajnje udarce velikim carstvima islama.Nita ne moe da razgnevi toliko koliko predstava da ste suvini, pogotovo kada neko ima ideju da mu je namenjena vana uloga. Kada se elja za priznanjem i vanou sukobi sa pretnjom da ste suvini, zamee se najogorenija linija fronta.[footnoteRef:3] [3: Intervju sa Peterom Sloterdajkom, Odgovor gnevne civilizacije, NIN, 22. 2. 2007.(Magazin, 2006), str. 17.]

Dvije knjige Amina Malufa, ''U ime identiteta'' i ''Poremenost svijeta'', prikazuju nam dananji svijet mnogo opreznije, ne bez jasne osude retrogradnih ideologija poput arapskog nacionalizma, ali i sa prikazom neasne uloge Zapada u kreiranju nepodnoljive drutvene zbilje u ovom dijelu svijeta. Zato islamizam dobija sve veu politiku mo u svijetu islama? Kako uopte definisati islamizam? ta poslije Sayyida Qutba i kako tumaiti njegovo drutveno djelovanje? Kako izai iz krize identiteta u kojoj se nalaze drutva dananjice, kako zaustaviti uspon desniarskih ideja, kako na Zapadu, tako i u ostalim dijelovima svijeta? Savremeni mediji potonuli su u Huntingtonovu viziju bipolarnog svijeta u kojem je sukob neizbjean. Da li je zaista neizbjean ili je i ta vizija sama po sebi proizvod rigidne i desne ideologije koja radi na tome da svijetom dominira Zapad ili, jo blie, Sjedinjene Amerike Drave? U ovom radu pokuat u odgovoriti na ova pitanja.

2. MOJ IDENTITET TO JE ONO DA NISAM ISTOVJETAN NI SA JEDNOM DRUGOM OSOBOM[footnoteRef:4] [4: Amin Maalouf, U ime identiteta Nasilje i potreba za pripadnou, Prometej, Zagreb, 2008., str. 16.]

''Upoznaj samoga sebe!'', Sokratova misao daleka koliko i sama grka civilizacija i danas odzvanja u svijetu koliko i prije toliko hiljada godina. ta to zapravo znai? Ako se, kako kae Ricoeur, ''ja'' sastoji upravo u odnosu prema drugom, da li onda moemo rei da ''ja'' bez drugog ne bi postojalo? ''Ja'' sam ja u onoj mjeri u kojoj nisam drugi, a drugi je ''ja'' u odnosu na sebi drugog, tj. u odnosu prema mome ili bilo ijem ''ja'' u kojem je moje ''ja'' njemu drugost. Ova prilino banalno izvedena definicija moe vaiti samo za individualni identitet, dok za kolektivni identitet takvo definiranje moe vaiti samo naelno, dok je sutinski mnogo drugaije. Kod kolektivnog identiteta vrlo esto ''ja'' postaje ''mi'', a drugi postaje ''neprijatelj''. Sam pojam identiteta nije isto to je bio i juer. On je dekonstruiran i on vie ne moe funkcionirati na isti nain na koji je prethodno funkcionirao. On vie nije ''centrirani autor drutvene prakse koji smjeta svoje motrite na ishodite cjelokupnog historizma - koje, ukratko, vodi do transcendentalne svijesti.'' (Foucault, 1970: XIV). Stuart Hall se slae sa Foucaultom u tome da nam nije potrebna ''teorija spoznajnog subjekta, nego teorija diskurzivne prakse''.[footnoteRef:5] [5: Stuart Hall, Kome treba identitet?, Re br. 64/10, decembar 2001., str. 215.]

Pitanja identiteta jesu pitanja diskursa i ona vie ne mogu biti posmatrana kao stabilna, bogomdana pojava, dakle, identitet ne moemo posmatrati kao subjekt i centar drutvene paradigme, ve kao diskurs u kojem se razvija odreena drutvena stvarnost. Maalouf u uvodu primjeuje nekoliko kljunih momenata u stvaranju kolektivnog identiteta:Zamislimo sluaj jednog Srbina i jedne Muslimanke koji su se upoznali prije dvadeset godina u nekoj kavani u Sarajevu, zaljubili se i zatim vjenali. Nikada vie nee na isti nain shvaati svoj identitet kao neki par koji je potpuno srpski ili potpuno muslimanski: njihovo vienje vjere, kao i domovine, nee vie biti isto. Oboje e uvijek nositi u sebi pripadnosti koje su im njihovi roditelji ostavili u naslijee roenjem, ali nee ih vie doivljavati isto, nee im pridavati istu vanost.[footnoteRef:6] [6: Isto, str. 17]

Jasno je da nastanak hibridnog identiteta zahtijeva komunikaciju i ''mijeanje'' dvaju kolektivnih identiteta, nacionalnih, vjerskih, politikih itd. Hibridni identitet, da bi postao stabilan identitet, mora da poniti rigidne koncepte u oba identiteta u ovoj komunikaciji i da stvori sebe kao posebnost. Drutvena praksa bive Jugoslavije afirmirala je koncept jedinstva naroda u kojem mijeanje nacionalnih i marginalnih vjerskih identiteta nije bilo strano, ve prilino poeljno. Ako pratimo evoluciju nacionalnih identiteta u Jugoslaviji, vidjet emo dramatine promjene koje se deavaju uslijed mijenjanja drutvenih praksi, tj. diskurzivnih praksi. Nacionalni i vjerski identitet kao naslijee steeno roenjem mijenja se uslijed drutvenih utjecaja.Promatrajmo na ulici ovjeka od pedesetak godina, kae Maalouf. Jo 80-ih taj bi ovjek ponosno izjavljivao da je Jugoslaven. Pri pobliem ispitivanju pojasnio bi da ivi u Republici Bosni i Hercegovini i da potjee, sluajno, iz tradicionalno muslimanske obitelji.Isti ovjek, da smo ga sreli dvanaest godina kasnije, u punom jeku rata, spontano bi i to sa estinom odgovorio: ''Ja sam musliman!'' Moda bi ve pustio i propisnu bradu. Zatim bi dodao da je Bonjak i ne bi mu bilo drago kad bismo ga podsjetili da se nedavno izjanjavao kao Jugoslaven.[footnoteRef:7] [7: Amin Maalouf, U ime identiteta Nasilje i potreba za pripadnou, Prometej, Zagreb, 2008., str. 17.]

Ovaj primjer pokazuje kako je nacionalni identitet zapravo promjenjiva kategorija i kako drutvene okolnosti, pogotovo rat i opte beznae u kojem se jedan narod nae, uslovljava te promjene i kako su one reakcija na drutvenu okolnost. Bonjaki identitet nikad ne bi postao bonjakim na nain na koji se on danas shvata da nije bilo drutvenih okolnosti koje su u devedesetima vladale, tj. da nije bilo rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sasvim je izvjesno da bi se on od nacije Muslimana formirao i u mirnodopskim uslovima, ali je takoer izvjesno da ne bi inkorporirao u temeljne identitarne vrijednosti kult rtve, te ne bi sebe doivljavao i ostvarivao kao suprotnost sa druga dva bosanskohercegovaka identiteta, srpskim i hrvatskim. U ivotu su mu priali razne prie: da je proleter i nita drugo; da je Jugoslaven i nita drugo. A, nedavno, da je musliman i nita drugo; mogli su ga ak uvjeriti, za nekoliko tekih mjeseci, da ima vie zajednikoga s ljudima iz Kabula nego sa onima iz Trsta. [footnoteRef:8] [8: Amin Maalouf, U ime identiteta Nasilje i potreba za pripadnou, Prometej, Zagreb, 2008., str. 18.]

Raanje rigidnih identiteta na prostoru bive Jugoslavije poinje sa slabljenjem drave. Koncept ''tamnice naroda'' u dva najvea naroda bive Jugoslavije, srpskom i hrvatskom, ojaao je do te mjere da se samo ekao pravi trenutak da do eksplozije novog nacionalizma doe. Taj trenutak je doao sa, da ironija bude potpuna, Fukuyaminim ''krajem povijesti''[footnoteRef:9] i prvim demokratskim izborima u bivoj dravi. O tome e biti vie rijei na kraju ovoga rada. [9: Francis Fukuyama napisao je 1989., poslije pada Berlinskog zida, esej ''Kraj povijesti'' u kojem je pokuao rei da je padom Berlinskog zida prestao postojati jedini ideoloki neprijatelj demokratije i da sada ulazimo u postideoloko vrijeme. Vrlo brzo ga je povijest razuvjerila. ]

Rigidni identiteti se formiraju na mnogim osnovama: vjerskoj, klasnoj, rasnoj, nacionalnoj, plemenskoj itd. Obino se grupiu oni identiteti iji je opstanak primarno ugroen ili je ideoloki poeljno da se injenje ili neinjenje drugog predstavlja kao ugroavanje. Tamo gdje se ljudi osjeaju ugroenima u svojoj vjeri, vjerska pripadnost kao da saima cijeli njihov identitet. Ali ako su ugroeni njihov materinski jezik i njihova etnika skupina, onda se oni divlje broe protiv pripadnika vlastite vjere. Turci i Kurdi su jednako muslimani ali se razlikuju po jeziku; je li zbog toga njihov sukob manje krvav? Huti su katolici kao i Tuci i govore istim jezikom, je li ih to sprijeilo da ubijaju jedni druge? esi i Slovaci jednako su katolici, je li to pridonijelo zajednikom ivotu?[footnoteRef:10] [10: Amin Maalouf, U ime identiteta Nasilje i potreba za pripadnou, Prometej, Zagreb, 2008., str. 18.]

Rigidne ideologije raaju se na raznim osnovama, ali nijedna od njih ne moe se ostvariti bez drugog, bez projiciranog neprijatelja ona je potpuno besmislena. Od poetka historije do danas moemo pratiti primjere takvih ideologija. Primjere moemo pratiti daleko u prolost, a nabrojat u samo neke: ideologija Sasanida u Perziji koji su svijet dijelili na Iran i Ne-Iran; rimska imperijalna ideologija koja je sve narode van Rimskog Carstva posmatrala kao barbare nasuprot Rimu kao civilizaciji; katolika ideologija Krstakih pohoda koji su doli na Bliski Istok sa izriitom namjerom da istrijebe nevjernike ideologija Osmanlija iji svijet se naelno dijelio na svijet islama i svijet nevjernika kolonijalne ideologije evropskih carstava koja su, slino Rimskom carstvu, dolazili sa politikom premisom da barbarima donose civilizaciju evropski nacionalizam italijanski i panski faizam nacizam u Njemakoj sovjetski komunizam ameriki imperijalizam arapski nacionalizam cionizam u Izraelu nacionalizmi u bivoj Jugoslaviji itd.

Neprijatelj je prijeka potreba i nunost postojanja ovih ideologija. Njihovi temelji opstaju na percepciji drugog kao vlastite suprotnosti. Na marginama ovih ideologija deava se tragikomedija identiteta. Unutar njih postavlja se problem srodstva. Identitet koji naglaavamo se preslikava poput negativa na onaj protivnika. Irski katolik razlikuje se od Engleza najprije po vjeri, ali on e se, suoen sa monarhijom, izjasniti kao republikanac, a ako ne pozna dovoljno galski, barem e govoriti engleski na svoj nain; katoliki voa koji bi se izraavao oksfordskim naglaskom izgledao bi gotovo kao otpadnik. Postoje jo mnogi primjeri koji pokazuju sloenost ponekad smijenu, a esto i traginu mehanizma identiteta[footnoteRef:11]. [11: Isto, str. 19.]

Od gore nabrojanih ideologija do danas su preivjele samo neke od njih. Njihov razvoj je specifian, kao i razvoj svakog drugog identiteta. Svaki identitet se vremenom mijenja, izgrauje, preobraava. Njegova realna nestalnost i promjenjivost su zanimljivi i zbog toga to ideolozi rigidnih identiteta takvo neto ne priznaju, ve od identiteta pokuavaju napraviti statinu i nepromjenjivu kategoriju utemeljenu u ogranienom prostoru u kojem ne stanuje drugi. Razbijanje mita o sukobu civilizacija ne moe se dogoditi ukoliko ne analiziramo temelje rigidnih identiteta i hipokriziju dananje neoliberalne ideologije na kojoj poiva Huntingtonova teza[footnoteRef:12] o historijskoj neminovnosti sukoba. [12: Samuel Huntington, ''The Clash of Civilizations'', Foreign Affairs, 72/3 (1993.)]

3. CIONIZAM, FUNDAMENTALIZAM, NOVI IMPERIJALIZAM IZAZOVI POSTKOLONIJALNOG DOBA 3.1. Utjeha historijeSipali su iz upljeg u prazno, igrali na konopcima ovjetalih fraza, stvarali pjesnike, postavljali halife, uprezali ivotinje i vjetrenjae, kad ono sve pusti prah u vjetar, mute: pjesma je crna pjesma; ljubav pla; historija osvajanja ena. Prazne, lane rijei nee stvoriti feniksa iz pustinjske deve. Slijepe make raaju slijepe make. [footnoteRef:13] [13: Abdulwahhab Al-Bayati, iraki pjesnik s poetka 20. vijeka, zbirka Neprijatelji, pjesma Vatra i rijei ]

Abdulwahhab Al-Bayati

Velika carstva islamskog svijeta u 19. vijeku su - ili davno skonala, ili su na samrti. Odavno je, jo od mongolske invazije, prestala era velikih arapskih carstava. ak je i najslavniji muslimanski voa poslije poslanika Muhammeda (kako na Istoku, tako i na Zapadu), onaj koji je oslobodio Jerusalem od krstaa, na Zapadu poznat kao Saladin, na Istoku kao Salahuddin Al-Ayubi bio Kurd. Memluci su odavno drali bagdadske i fatimidske halife u aci, a slavna povijest Abasida i Umejada ostala je u priama i legendama na koje se i danas poziva svaki Arap, bio on fiziar, historiar ili ista cipela, bilo da ivi u Kairu, Damasku, Bejrutu ili Fesu. Nije daleko od istine to da su Kairo i Damask prije hiljadu godina bili intelektualno napredniji gradovi od njihovih dananjih inaica. Od 19. vijeka u islamskom svijetu postavlja se jedno jedino pitanje: ''Zato je Zapad toliko napredovao, a islamski svijet toliko nazadovao?''Vojni uspjesi prvih muslimanskih vojski bili su nevjerovatni na svim poljima. Brzina njihova napredovanja zaprepastila je mediteranski svijet. Opreka u odnosu na rano kranstvo nije mogla biti jae izraena. U dvadeset godina od Muhammedove smrti 632. godine, njegovi su sljedbenici postavili temelje prvog islamskog carstva na podrujima Plodnog polumjeseca.[footnoteRef:14] [14: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 81. ]

Ali ta nekada superiorna civilizacija polako je padala u zaborav. Od poetka renesanse (za koju mnogi historiari tvrde da je nemalo zasluna islamska civilizacija) do 19. vijeka, Zapad je uspio da se reformie i kulturno i vojno-politiki, konano spreman da se nametne svijetu islama kao, ne vie ravnopravan, ve superioran takmac.

U razliitim povijesnim epohama, onima prije 19. i 20. stoljea, islamski je svijet esto doekivao i ispraao filozofske i vojne valove sa zapadne strane svijeta (naprimjer, filozofski val u liku grkog i latinskog helenizma ili vojni val u liku kriarskih pohoda). Ipak, ti su valovi bili povremeni, karakteristika im je bila ta to su dolazili, kako rekosmo, sa zapadne strane svijeta u odnosu na podruke islama. Meutim, od 19. i 20. stoljea na svjetskoj sceni je Zapad, i islamski svijet ima posla sa Zapadom, ne sa Zapadom na nain zapadne strane svijeta, ve sa Zapadom kao ideologijom, doktrinom, strategijom, kolonizatorom, vojno-ekonomskim gospodarem.[footnoteRef:15] [15: Enes Kari, Tumaenje Kur'ana i ideologije XX stoljea, Bemust, Sarajevo, 2002., str. 8.]

Trauma historije prisutna je na svim kontinentima na kojima ive muslimani, a njegova politika mo nestala je iz nekoliko razloga. Tariq Ali tvrdi da je polagani pad islamskog svijeta poeo ve sa krstakim ratovima, a konaan udarac staroj civilizaciji zadali su Mongoli koji su paljenjem bagdadskih knjinica zbrisali sa lica zemlje cijelu jednu kulturu. Arapi se nikad nisu oporavili od tog poraza. Nakon tih dogaaja, liderstvo u islamskom svijetu preuzele su Osmanlije ije je vladanje trajalo u sljedeih nekoliko stoljea.

Jo jedan od razloga propasti svih muslimanskih drava predmodernog doba je, tvrdi Ali, nedostatak organizovane poljoprivrede. On kae da je tradicionalna islamsko-nomadska netrpeljivost prema plugu nedvojbeno odredila sklonost dinastija koje su vladale velikim podrujima svijeta prema urbanom. No koliko je to, istodobno, bilo uzrok nepostojanja zemljinih posjeda unutar muslimanske vladavine? Je li to bio rezultat lokalnih uvjeta? Povijest navodi na drugaiji zakljuak.[footnoteRef:16] [16: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 102. ]

Maalouf razmatra odsustvo organizovane crkve u islamu i u tome pronalazi odreene korijene dananjih, kako on kae, karikaturalnih prikaza islama u obliku raznih fundamentalizama. Kada bismo, kae Maalouf, napravili komparativnu povijest kranskoga i muslimanskoga svijeta, otkrili bismo s jedne strane jednu religiju koja je dugo vremena bila nesnoljiva, s oiglednom sklonou prema totalitarizmu, ali koja se malo pomalo pretvorila u otvorenu religiju; a s druge strane jednu religiju to je zagovarala otvorenost, ali je malo pomalo skrenula prema nesnoljivom i totalitarnom ponaanju.[footnoteRef:17] [17: Amin Maalouf, U ime identiteta Nasilje i potreba za pripadnou, Prometej, Zagreb, 2008., str. 56.]

Drutvo uslovljava i mijenja religiju u onoj mjeri u kojoj religija uslovljava i mijenja drutvo. Nedostatak jasne uloge sveenstva u islamu doveo je do mnotva interpretacija islamske misli, a padom politike moi uzroci su se pronalazili u rigidnim interpretacijama islamski svijet je nazadovao, tvrde mnogi radikalni mislioci, zbog propusta u slijeenju vjere.

Propau Osmanlija i proglaenjem turske republike od Mustafe Kemal-pae Ataturka prestala je postojati institucija halifata. Od tada traju vapaji islamskog svijeta i tuni pogledi ka povijesti koja se ini, u nizu naratorskih mistifikacija, kao jedino rjeenje za novo buenje islamskog svijeta.

Na arapskom poluotoku je ve od 18. vijeka bio na djelu jedan nazadni oblik tumaenja koji e obiljeiti islam u posljednjih stotinu godina.

3.2. Vehabizam korjeni i utjecaj na savremeno drutvo

Stvaranje Saudijske Arabije 1932. godine najvei je politiki trijumf vehabijske doktrine, a njen duhovni i politiki utjecaj na islamski svijet od tada je neupitan, to zbog pozicije dva sveta grada, Meke i Medine, to zbog petro-dolara koje je mlado kraljevstvo netom po nastanku dobilo ''nebeskim provienjem'', tj. pronalaskom najveih svjetskih izvorita nafte. Iako same vehabije ne vole sebe da nazivaju sektom, njihovo uenje se mora nazvati politikim i duhovnim sektatvom od prethodnih oblika politikog islama i islama kao religije. Tarik Ali u svom poglavlju o vehabizmu daje sjajan historijski uvid u poetke ove doktrine: Osniva ovog pokreta bio je Muhammad Ibn Abd al-Vahhab (1703. 1792.), sin lokalnog teologa, roen u malom i relativno imunom gradu-oazi Ujajni. Muhammadov otac, Abd al-Vahhab branio je ultraortodoksno tumaenje muslimanskog zakona iz 8. stoljea. Kako mu je dosadilo gajiti datulje i izvoditi stoku na pau, njegov je mlai sin poeo propovijedati u mjestu, pozivajui na povratak ''istoj vjeri'' davnih vremena. Suprotstavljao se oboavanju Poslanika Muhameda, kudio muslimane koji su molili u hramovima svetih ljudi, kritizirao je obiaj obiljeavanja grobova, naglaavao jedinstvo jednoga Boga i osuivao sve nesunite, a ak i neke sunitske skupite (ukljuujui i sultana u Istanbulu) kao heretike i licemjere. Sve je ovo osiguralo politiko-vjersko opravdanje za ultrasektaki dihad protiv drugih muslimana, posebno protiv iijtskih ''heretika'' ukljuujui i Osmansko Carstvo.[footnoteRef:18] [18: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 138. ]

Stvarajui 1744. alijansu sa porodicom Saud, tanije sa zloglasnim emirom Nedda Muhammadom Ibn-Saudom, prema kojoj on treba da da duhovne temelje za politike ambicije te porodice, poela je da se raa ideja o stvaranju jedne puritanske drave. Nakon skoro dva stoljea borbi sa Osmanlijama, uz nesebinu potporu Britanaca, ta ideja je napokon ostvarena. Koji god od gradova Hidaza je porodica Saud osvojila, nastajao je isti scenarij: ruenje grobova, paljenje ''heretikih knjiga'', ubijanje neistomiljenika i nametanje novog zakona, do tada nevienog u islamskom svijetu. Njihovo licemjerno pozivanje na vrijeme selefi-saliha[footnoteRef:19] bilo je selektivno i filtrirano kroz politike elje i afinitete centra moi u liku kralja i njegove porodice. [19: Pravednih ili dobrih prethodnika, predaka odnosi se na prve tri generacije muslimana.]

Pronalaskom nafte odmah po stvaranju saudijske drave, novo kraljevstvo je od jedne od najsiromanijih zemalja svijeta postalo jedna od najbogatijih. Novi svjetski imperij, SAD, kontrolira proizvodnju nafte i prua zatitu ovom kraljevstvu, a kraljevstvo iri svoj utjecaj na savremena islamska drutva kroz razne donacije i snanu tamparsku djelatnost[footnoteRef:20] pomou koje iri svoje ideje na gotovo cijeli svijet. Vjerska tumaenja su prosta i radikalna, pozicija ene je reducirana na etiri zida, a bilo koji pokuaj novog tumaenja strogo se kanjava zbog hereze. Do koje krajnosti ova tumaenja idu moemo primjetiti kod jednog od najpoznatijih saudijskih teologa, Abdullaha bin Baza, koji je tvrdio u dvadesetom vijeku, tanije 1982. godine[footnoteRef:21], da se Zemlja ne okree oko Sunca, nego Sunce oko Zemlje (?), te je svakome ko kae drugaije prijetio da e ga proglasiti otpadnikom od vjere. [20: Prema nekim podacima, Saudijska Arabija ima najrazvijeniju tamparsku djelatnost u svijetu!] [21: U knjizi Jarayan al-shams wa'l qamar wa-sukan al-ard Kretanje Sunca i Mjeseca i statinost Zemlje]

ak je i saudijski kralj na ovo ljutito reagirao i naredio da se sva njegova tampana djela o ovoj temi spale. Ovaj autor promijenio je miljenje 1985. godine, ali ovaj podatak dovoljno govori o kojoj vrsti tumaenja je zapravo rije. U naoj zemlji je takoer prisutno djelovanje ove islamske doktrine, a veina dostupne vjerske literature upravo dolazi iz Saudijske Arabije. Prevodi djela saudijskih ejhova su sveprisutni, dok se prevodi djela perzijskih ili turskih teologa svode na puki entuzijazam, potpuno nekonkurentan cijenom i jednostavnou od pamfletskih djela saudijskog porijekla. Maalouf kae da se vrlo esto precjenjuje utjecaj religije na narode, dok se, naprotiv, zanemaruje utjecaj naroda na religiju.[footnoteRef:22] U sluaju Saudijske Arabije ovakvo miljenje ne moe stajati osim ako umjesto rijei narod ne upotrijebimo rije ''elita''. Naravno, saudijska elita ne usuuje se reformirati vlastito drutvo i dovesti ga do barem snoljivijeg oblika totalitarizma, jer reforma dovodi do nove raspodjele moi i bogatstva. Moda postoji elita koja e odustati od dijela svog bogatstva, moda postoji elita koja e manjinama dati odreena prava, ali elita koja e odustati od moi to je utopija. [22: Amin Maalouf, U ime identiteta Nasilje i potreba za pripadnou, Prometej, Zagreb, 2008., str. 57.]

3.3. ''Zemlja bez ljudi za narod bez zemlje'' i novo doba arapskih porazaVarvarin uopte nije onaj ko veruje da postoji varvarstvo, varvarin je onaj ko veruje da neka populacija ili neko bie ne pripadaju potpuno ljudskom rodu i da zasluuju postupke koje bi on odluno odbio da primeni na sebi...[footnoteRef:23] [23: Cvetan Todorov, Strah od varvara, Karpos, Beograd 2010.]

Cvetan Todorov, Strah od varvara

Kada je Theodor Herzl (1860.-1904.), evropski idovski mislilac, poeo da razmilja o stvaranju idovske drave, vjerovatno nije ni sanjao da e ona u tako kratkom roku postati dominantna vojna sila Bliskog Istoka. Rastui evropski antisemitizam doveo je do stvaranja cionizma, sekularnog idovskog nacionalizma, ija je osnovna ideja bila stvoriti dravu u kojoj e ugroena idovska manjina biti zatiena vlastitim politikim, kulturnim i vojnim institucijama. Ideja je nastala u ateistikim krugovima i u poetku nije, kako kae Tariq Ali, bilo predrasuda o tome gdje bi ta drava trebala da bude. Theodor Herzl bio je spreman razmotriti Argentinu, Mauricijus, Ugandu ili bilo to drugdje. Meutim, njegovi mnogo ekstremniji sljedbenici bili au uporni u tome da idovska drava moe postojati jedino na Sionu iz Staroga zavjeta: otuda i naziv cionizam.[footnoteRef:24] [24: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 158. ]

Poslije stravinih zloina koje je nacistika Njemaka poinila nad evropskim idovima, na tlu Palestine se deavao haos. Jerusalemski muftija je bio izravan sljedbenik Adolfa Hitlera, a mnotvo idova se doseljavalo pod prijetnjom za goli ivot i uporednom cionistikom propagandom o ''zemlji bez naroda'' koja je starozavjetna, obeana zemlja za sve idove. Treba jasno naglasiti, i tu se slaem sa Slavojem iekom[footnoteRef:25], da bilo kakav antisemitizam ne smije biti opravdan, ali takoer ne treba zbog antisemitizma iz prolosti opravdavati nedvojbene zloine koje je drava Izrael poinila i ini do dananjeg dana. Holokaust je stravian in, in za svaku osudu i prezir, no sam holokaust nije i ne moe biti opravdanje za neka nova protjerivanja, zastraivanja, oduzimanja imovine, ubistva i nove zloine nad civilnim stanovnitvom. [25: Debata: Slavoj iek i Bernard Henri-Levy: Violence & Left in Dark Times, New York Public Library, 16. 9. 2008., New York]

Tariq Ali u svome djelu donosi prikaz politike situacije u Palestini poslije 1945., jasno razbija mitove eurocentrini mit o demokratskom i liberalnom utemeljenju drave Izrael, te citira prilino rasistiki komentar Winstona Churchilla iz izvjetaja Peelovoj Istranoj komisiji 1937. godine. Churchill u tom izvjetaju kae: Ne slaem se da pas u manaeriji ima konano pravo na manaeriju iako je moda ondje leao dugo vremena. Ne priznajem to pravo. Ne priznajem, na primjer, da je Crvenim Indijancima Amerike, ili crnim ljudima u Australiji, uinjeno veliko zlo. Ne priznajem da je tim ljudima uinjeno zlo time to je snanija rasa, rasa na viem stupnju, mnogo iskusnija rasa, da tako kaem, ula i zauzela njihovo mjesto.Dalje, Tariq Ali nam donosi podatke o doslovnoj izdaji jordanskog kralja kojeg je izraelski voa David Ben Gurion kupio i dogovorio s njim podjelu Palestine, iza lea palestinskog naroda. Bezbono trojstvo, britanski imperijalizam, vijee sigurnosti UN-a i arapski kralj prodali su ih cionistima koju su svoju dravu proirili bez straha od odmazde Velikih sila. Dogovor izmeu Abdullaha (jordanskog kralja, op.a) i cionista narugao se planu UN-a, ali Vijee sigurnosti nije poduzelo nita kako bi obrnulo proces.[footnoteRef:26] [26: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 163. ]

Podijeljenosti i kratkovidosti Arapa nije pomogao ni njihov najvei voa, egipatski predsjednik Naser, iako jeste pokuao sa arapskim nacionalizmom da ujedini zavaene strane i da stvori jak Egipat koji e se napokon suprotstaviti malenom i beznaajnom Izraelu. U totalitarnoj atmosferi u kojoj je eliminisao sve svoje protivnike, kako zatvorom, tako i ubistvima, kako komuniste, tako i Muslimansku brau, 1967. se Egipat odluuje povesti konaan rat protiv Izraela, kojeg historija poznaje kao estodnevni rat, a Arapski svijet kao ''Junski rat'' i ''Al-naksa'' zla kob. Pompezno najavljivana bitka za koju je Naser angaovao najpoznatijeg egipatskog glumca da na radiju govori kako e ''Arapi pobjediti i kako e idovi biti protjerani u more'' zavrio je vie nego sramnim porazom u kojem je za nekoliko sati eliminisana egipatska avijacija iji avioni nisu ni poletjeli sa piste. Maalouf nam u ''Poremeenosti sveta'' donosi prikaz dogaaja u junu 1967., a izdvojit u dio:Putajui Izraelce da prvi zapucaju, izlagao se riziku (Naser op.a.). Ali to je bio, verovao je, sraunat rizik. Njegova desna ruka, maral Abdel-Hakim Amer, uveravao ga je da ak i ako bi ih svi izraelski bombarderi napali istovremeno, Egipat ne bi izgubio vie 10 do 15% svojih letelica; kroz koji dan, Sovjeti bi ih zamenili drugima. Ono to Naser apsolutno nije bio predvideo, to je da bi prvi izraelski udar mogao unititi egipatsku avijaciju. A upravo to se dogodilo u ponedeljak ujutro 6. Juna 1967. Letei veoma nisko, bombarderi su napali u isto vreme sve vojne aerodrome, otetivi piste i unitivi letelice na tlu. Kopnena vojska je ostala netaknuta, a mogla se jo dugo boriti na Sinaju pruajui mogunost predsedniku da se pripremi za kontraofanzivu. Ali maral Amer, obuzet panikom i smetenou, naredio je opte povlaenje koje se pretvorilo u debakl. [footnoteRef:27] [27: Amin Maluf, Poremenost sveta, Laguna, Beograd 2009., str. 145. ]

Tariq Ali takoer obrauje temu estodnevnog rata, a u Poglavlju o porazima, izmeu ostalog, kae: Jeruzalem je pao. Neka od najsvetijih kranskih i muslimanskih mjesta bila su pod idovskom kontrolom. Izraelska vojna sposobnost imala je snaan utjecaj na Pentagon i State Department. Cionistiki entitet se pokazao mnogo stabilnijim i monijim relejom u regiji nego to su to oni zamiljali. Ameriko-izraelski odnosi doivjeli su dramatian obrat. Izrael je postao najpouzdaniji saveznik SAD-a u regiji, a ta je stvarnost posveena masovnim okretanjem idovskoga stanovnitva u SAD-u prema Izraelu. A Palestinci? Izraelska okupacija je znaila da su posljednji bastioni Palestine, Jeruzalem, Gaza i Zapadna obala, od tada bili pod izravnom upravom Tel Aviva. Nakon to su postigli brzu pobjedu, izraelski je reim mogao predloiti rjeenje koje bi imalo za nunu posljednicu nezavisnu Palestinu, ali oni su bili opijeni uspjehom...[footnoteRef:28] [28: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 193. ]

Poraz arapskog nacionalizma u estodnevnom ratu imao je dalekosene posljedice. Jo jednom se, tumaili su islamisti, pokazala neefikasnost nacionalizma i kukaviluk bilo koje druge zastave osim islamske. Izrael je dolijevao ulje na vatru. Jedna anegdota kae[footnoteRef:29] da je u jednoj bici vod arapske vojske izvojevao pobjedu u nekom mjestu, te je odmah salio betonsku plou na kojoj je pisalo: ''Pobjeda je u Arapa!'' Beton se nije ni osuio, a Izraelci su zapoeli kontra-napad i ponovo osvojili tu kotu. Na tom istom betonu izraelska vojska je ostavila sljedei natpis: ''Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!''[footnoteRef:30] Osjeaj posramljenosti zbog poraza u ratu koje je trebao saprati ljagu iz 1948 i nemoi nije mogao biti vei. Maalouf nam donosi osjeaje Arapa tog vremena: [29: uo sam je od arapskog prijatelja, a njenu tanost nije bilo mogue provjeriti. ] [30: Kur'an, sura El-Bekare, 249. ajet]

''...Taj munjeviti debakl oduzeo im je samopotovanje i gurnuo ih, na due vreme, u odnose dubokog nepoverenja sa svetom, posmatranim kao neprijateljsko mesto kojim vladaju njihovi neprijatelji, a gde za njih vie nema mesta. Oni otada oseaju da je sve to ini njihov identitet prezreno i odbaeno od ostatka sveta; a to je jo gore, neto u njima samima im kae da taj prezir i ta odbaenost nisu potpuno neopravdani. Ova dvostruka mrnja svetska i sopstvena velikim delom objanjava samoubilako ponaanje koje karakterie na poetak veka.''[footnoteRef:31] [31: Amin Maluf, Poremenost sveta, Laguna, Beograd 2009., str. 148.-149. ]

Izrael kao politiki subjekt od samog svog poetka postupa u duhu evropskog orijentalizma i njegovih rasistikih predodbi o Arapima. Kada je estodnevni rat u pitanju, moe se rei da je izraelska reakcija ipak bila pravedna i da se tu radilo zaista o prijetnji za opstanak. S obje strane dolazili su rasistiki ispadi, promovirali su se stereotipi o Arapima, odnosno idovima, a situacija je kulminirala pravim malim Blitzkriegom Izraela kojim je zadan smrtni udarac arapskom nacionalizmu i otvorio vrata islamizmu da se nametne kao politika opcija u zemljama regiona. I Maalouf i Tariq Ali proputaju uvidjeti eurocentrinost Izraela i njegovu rigidnu ideologiju ne povezuju sa evropskim orijentalizmom. Edward Said je to sjajno uoio u svom neprevazienom Orijentalizmu, ali i u mnotvu drugih knjiga, publikacija i predavanja koja je odrao. Antiarapsko raspoloenje u Izraelu nije plod idovske historije ili nekakve sveidovske mrnje prema Arapima i muslimanima, ve plod iskljuivo i samo sekularne ideologije nastale na evropskom tlu. Slinosti sa antisemitizmom su zastraujue, zapravo, da li uopte moemo govoriti o slinostima kada znamo da je i arapski narod semitski?

3.4. Imperijalizam SAD-a i svjetski terorizam nuna neprijateljstva u postmodernom kapitalizmu "Dananji terorizam nije produkt tradicionalne historije anarhizma, nihilizma ili fanatizma. To je, ustvari, savremeni partner globalizacije."[footnoteRef:32] [32: Jean Baudrillard, Duh terorizma, Meandar, Zagreb, 2003. ]

Jean Baudrillard

"Svaka imperija govori sebi i svijetu da ona nije kao druge imperije, da njena misija nije da pljaka i gospodari ve da obrazuje i oslobaa." [footnoteRef:33] [33: Edward Said, Blind Imperial Arrogance, Los Angeles Times, 20.7.2003.]

Edward Said

Poetak amerikog imperijalizma mnogo je stariji od hladnoratovskih odnosa i novih ratova za naftu. Sjedinjene Amerike Drave zapravo i jesu produkt imperijalizma, dodue britanskog, ali i poslije sticanja nezavisnosti 1776. godine nova drava nije krila imperijalne ambicije, od istrijebljenja domorodakih naroda, kapitalistikih nameta u Kini i Japanu, trgovine robljem, pa preko raznih previranja po Latinskog Americi, rata u Vijetnamu i dananjeg globalnog rata protiv terorizma. Postoje izvjesne ideoloke lai koje su u temelju stvaranja SAD-a, a temeljna je, uostalom kao i kod stvaranja drave Izrael, da su SAD nastale u zemlji bez naroda, naseljenoj od strane superiorne rase Evropljana. To se i dalje ui u amerikim kolama. Dananje SAD postoje u posthladnoratovskom svijetu u kojem nemaju takmaca. Ali bez takmaca nema ni ekonomije, jer je ekonomska mo amerikog graanina uveliko uslovljena amerikim ueem u svjetskim sukobima, to zbog vojne industrije, to zbog najvee potronje nafte na planeti. Arapske nafte. Svoje zalihe nafte SAD uvaju za neke ''bolje'' dane, te je njena eksploatacija u Americi kontrolirana i reducirana.Skoro pa komini pad komunizma u Istonoj Evropi doveo je do novog svjetskog poretka, a neki su, poput Fukuyame, pourili da objave svijetu kraj povijesti, dok su neki drugi, poput Samuela Huntingtona, najavljivali neke nove sukobe civilizacija. Osnovna teza Francisa Fukuyame je bila izvedena iz pisanja Hegela i Kojeve, da je porazom faizma u Drugom svjetskom ratu i raspradom Sovjetskog Saveza etrdeset i pet godina kasnije, pobjeda liberalne demokracije obiljeila kraj ideoloke evolucije ovjeanstva. To je bio kraj jer se vie nije imalo kamo ii. Nacionalizam i vjerski fundamentalizam bili su ljudski talog mrtve prolosti. A ni ova pobjeda nije bila ograniena samo na Zapad. Na istoku je, takoer, uspjeh Japana, June Koreje i Tajvana navijestio daljnje promjene u istom smjeru. Liberalna demokracija bila je vrhunac; epohalna kapitalistika pobjeda i njezin ustroj sadravat e ekonomsko natjecanje meu dravama koje e se vjerojatno nastaviti do kraja vremena.[footnoteRef:34] [34: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 444. ]

Demant za kraj ideoloke evolucije doao je ratovima u bivoj Jugoslaviji u obliku etnikih sukoba koji su u sebi nosili i nacionalizam i vjerski fundamentalizam, taj navodni talog ljudske prolosti. Dakle, vrlo brzo nakon kraja povijesti. Liberalna demokratija i kapitalizam jesu odnijele pobjedu, ali to nema nikakve veze sa ideolokom evolucijom, ve samo sa evolucijom samog kapitalizma u novi, jedan i univerzalni, svjetski postmoderni kapitalizam. Nasljednik Fukuyame, Huntington, objavio je u Foreign Affairsu kontroverzni lanak ''Sukob civilizacija'', koji je odmah zapalio globalne polemike. Kao to je Huntington kasnije objasnio, ''lanak je pogodio u ivac ljude svih civilizacija''. Esej je postao knjiga, a kasnije, zahvaljujui Osami bin Ladenu, i bestseler. Autor je postao prorok. U osnovi zaeta kao polemika protiv Francisa Fukuyame i ''Kraja povijesti?'' Huntingtonova teza je dokazivala da je teak poraz komunizma okonao sve ideoloke sporove, ali nije znaio i kraj povijesti. Ubudue e kultura, a ne politika ili ekonomija, dijeliti i dominirati svijetom. On je nabrojio osam kultura: zapadnu, konfucijansku, japansku, islamsku, hinduistiku, slavensko-pravoslavnu, latinoameriku i moda afriku. Zato moda? Zato to nije bio siguran je li ona stvarno civilizirana. Svaka od tih civilizacija utjelovljuje drukiji vrijednosni sustav koji simbolizira religija, to je, tvrdi Huntington ''vjerojatno ona sredinja sila koja motivira i mobilizira ljude''. Glavna podjela bila bi izmeu ''Zapada i ostalih'', zato to samo Zapad cijeni ''individualizam, liberalizam, konstitucionalizam, ljudska prava, jednakost'' itd.[footnoteRef:35] [35: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 444. ]

Tarik Ali u daljnjem tekstu kritizira Huntingtonov esej/knjigu na tragu Saidovog predavanja ''Mit o sukobu civilizacija'' koje je odrao na Univerzitetu u Massachusettsu 1996., gdje je uglavnom kritizirao Huntingtonovu metodologiju i vrlo konzervativno, orijentalistiko tumaenje islamskih i hinduistikih kultura koje posmatra kao dvije homogene i centralizirane cjeline, ne uoavajui ogromne kulturoloke razlike izmeu npr. senegalskih, bosanskih, arapskih ili turskih muslimana.[footnoteRef:36] [36: Edward Said, The Myth of the Clash of Civilizations, predavanje dostupno javnosti na svim video servisima.]

Huntington zapravo postavlja ameriki imperijalizam kao neizbjean, kao model zatite od Drugog koji nije dostigao stepen razvoja koji je dostigao Zapad i koji u svojoj historiji (koju posmatra skoro poput eugeniara) sadri poriv za unitenje svakog vida slobode i progresa. Postavljajui stvari na taj nain, ameriki imperijalizam vie nije obian imperijalizam, poput onog britanskog ili nacistikog, ve je on donosilac slobode i demokratije (koju je ivotom platilo 300.000 irake djece), perjanica progresa (koja je unitila afganistansku, indonezijsku, vijetnamsku ili iraku ekonomiju do temelja) i model civiliziranosti prema kojem se treba ravnati cijeli svijet (Abu Graib i Guantanamo su valjda sporadine pojave). Huntingtonova jednostavna, ali politiki pogodna analiza, posluila je kao izuzetno koristan izgovor kreatorima politike i ideolozima u Washingtonu i drugdje. Islam se doivljava kao najvea prijetnja zato to se veina svjetske nafte proizvodi u Iranu, Iraku i Saudijskog Arabiji. U vrijeme kad je Huntington pisao, Islamska Repubila u Iranu bila je etrnaest godina stara, a ''Veliki Sotona'' ju je jo uvijek smatrao neprijateljskom, iraka drutvena, ekonomska i vojna snaga bila je jo vie podrivena postzaljevskim ratnim sindromom, a Saudijska Arabija ostala je sigurno utoite: njezinu su monarhiju titile amerike trupe. ''Zapadna civilizacija'' (koju su u ovom sluaju podravali njezini konfucijanski i slavensko-pravoslavni kolege) organizirala je polaganu smrt 300 000 djece u Iraku, dok je liberalno-demokratsko-vehabijski savez titio naftne izvore u istonim provincijama Saudijske Arabije. [footnoteRef:37] [37: Tariq Ali, Sukob Fundamentalizama Kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil Multimedija, Zagreb 2010., str. 446. ]

Iza tzv. Sukoba civilizacija krije se samo i iskljuivo interes postmodernog kasnog kapitalizma. Nemogue je, kako pokuavaju ideolozi amerikih interesa (poput Fukuyame i Huntingtona) i ameriki nacionalisti, pronai nijedan primjer u svijetu gdje ekonomski interes nije bio iskljuivi faktor u politici SAD-a. Nekoliko poglavlja ranije prikazali smo rigidnu ideologiju i politiki sistem Saudijske Arabije, a ista ta zemlja najvei je ameriki saveznik u regiji. Sukob civilizacija? Ako bi umjesto pojma civilizacija u Huntingtonovom eseju ubacili pojam interes, te ako bi izbrisali licemjerna etika opravdanja za ameriki imperijalizam poput bastiona liberalizma i demokratije, moda bismo mogli jasnije posmatrati svijet u kojem ivimo. Ameriki imperijalizam u dananjem svijetu se namee i predstavlja kao etiki opravdan fundamentalizam, a svako protivljenje interesima kapitalistikih mogula Imperije je opasan fundamentalizam koji treba unititi. Mosadek u Iranu nije bio nikakav fundamentalist, ali za zapadnjake interese bio je gori fundamentalist od ''brae'' u Saudijskoj Arabiji i posthladnoratovskom talibanskom Afganistanu. Drugi je neprijatelj samo ako je protivan onome to je neoliberalna ideologija zacrtala na mapi svijeta. Sukob koji se ovih dana odvija u Siriji i u kojem SAD ponovo podravaju organizacije i grupe povezane sa Al-Kaidom nemalo podsjea na ameriku podrku mudahedinima i talibanima u vremenu sovjetske okupacije Afganistana. Na stranu injenica da je vladajua Baath partija totalitarna zaostavtina arapskog nacionalizma, ameriki interes je zatita od bilo koje stabilne vojne i politike sile koja ne podrava politiku Pentagona. Mnogo je lake manipulirati sa nekoliko neprijateljskih organizacija nego sa jedinstvenom dravom. Manipulacija svjetskim sukobima i medijska slika sukoba stvaraju simulakrum u kojem se gubi svaka stvarnost. Politika zasnovana na eseju Samuela Huntingtona ''Sukob civilizacija'' ne znai da su teze iz eseja ispravne kako mnogi ele prikazati, ve da se vanjska politika vodi prema tom eseju i da je politika zapravo u svojoj osnovi pogrena i teorijski neutemeljena, kao i sam esej. Panina elja za kontrolom i odbranom imperijalne dominacije u osnovi su svih scenarija koje politika SAD-a danas ima, a javno su ak dostupni svi budui planovi, od invazije na Siriju, napada na Iran i ak neutralizacije rastue moi Kine.O ratovima Zapada Baudrillard kae: Scenarij rata u Iraku je eliminirati zloinca u zaetku, na temelju ina koji se nije dogodio (Sadamova upotreba oruja za masovno unitenje). Pitanje se oito odnosi na to hoe li se zloin doista dogoditi. No, o tome nikada neemo nita znati. Rije je dakle o stvarnoj represiji nad virtualnim zloinom. Iz toga vidimo kako se s onu stranu rata pomalja sustavno deprogramiranje, ne samo svakog zloina, ve svega onoga to bi moglo poremetiti red stvari, planetarni policijski poredak. Na to se svodi dananja ''politika'' vlast. Njome ne upravlja neka pozitivna volja, ve samo negativna obrambena mo, vlast javne istoe, sigurnosne, imunonosne i zatitnike policije. Ta strategija nije usmjerena samo na budunost, nego i na prole dogaaje na primjer, na dogaaj 11. rujna ije ponienje ta strategija pokuava izbrisati pomou rata u Iraku i Afganistanu. Zato je taj rat u osnovi obmana, virtualni dogaaj, ''nedogaaj''. Lien vlastite objektivnosti ili svrenosti, on poprima tek oblik neke zavjere, egzorcima. Zato je on takoer nedovriv jer nikada nee zavriti sa izgonom jednog takvog dogaaja. Rekli bismo da je on preventivan on je zapravo retrospektivan jer pokuava isprazniti teroristiki dogaaj 11. rujna ija sjena lebdi nad svakom planetarnom strategijom nadzora.[footnoteRef:38] [38: Jean Baudrillard, Inteligencija zla ili Pakt lucidnosti, Biblioteka Book Marker, Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb 2006., str. 110.-111. ]

Nestankom Sovjetskom Saveza i komunistike prijetnje koja je cijelim tokom dvadesetog vijeka oznaavala ono po emu je Zapad drugaiji od drugih, na trenutak je nestala, samo na kratko, paranoja i strah od Drugog, onog koji je suprotnost onome to sam ja i zbog kojeg sam ja to to jesam. Hladnoratovska paranoja kao da je udila za novim neprijateljem. Ta paranoja je utkana u zapadnjaka drutva poput nasljedne bolesti kojoj holivudske slike daju terapijsko olakanje za zablude i zlodjela koja u ime svoje navodne slobode brani stotinama hiljada iskopanih raka za mrtve neprijatelje i prijatelje u dalekim zemljama. Nestanak crvene prijetnje morao je imati nasljednika, a bogatstva koja svijet Orijenta posjeduje nametala su rjeenje za nedostatak deurnog neprijatelja. Nije nikakva zavjera u pitanju. Ako pratimo holivudske filmove dvadesetog vijeka, u njihovim akcijskim izdanjima neprijatelj je uvijek bivao Rus, ako ne Rus, onda sasvim sigurno komunista, spreman da uniti ameriki san iz potpuno iracionalnih razloga, zbog toga to je takav po prirodi, genetici, ideji, ideologiji dakle bogom dana prijetnja koju ne moe zaustaviti nikakav miroljubiv dogovor ili racionalno rjeenje. Otpor komunistikih zemalja bio je motiviran ovim holivudskim uratcima snanije nego bilo kakvom moguom propagandom komunistike partije. Nestankom komunizma (ili barem komunizma sovjetskog tipa) neprijateljsko dranje holivudske propagande zauzeo je arapski i islamski svijet openito. Arap je po prirodi iracionalan, ulan i nesposoban za tekovine Zapada.[footnoteRef:39] Slinost sa prethodnim neprijateljem bila je nevjerovatna. [39: Pogledati: Edward Said - ''Orijentalizam'', ''Mit o sukobu civilizacija'', ''Kultura i imperijalizam'', ''Memory, Inequality and Power'', ''Imperial Continuity: Palestine, Iraq and US Policy'']

11. septembar i napadi na Svjetski trgovinski centar oznaili su, prema mnogim autorima, prekretnicu u povijesti. Da li je zaista tako? U ovim napadima poginulo je neto vie od 3000 ljudi. Tariq Ali tvrdi da je bestidno smatrati ovu tragediju, kako medijska kampanja nalae, najveom tragedijom novije povijesti i prekretnicom svjetske politike iz prostih statistikih podataka. Zato je vea tragedija stravnina smrt 3000 ljudi u napadima na WTC od 20000 stanovnika Groznog koji je Putinova vlada sravnila sa zemljom ili od tolikih zloina koji se svakodnevno zbivaju u Palestini ili Iraku, pita se Tariq Ali. Tragedija svakako jeste, no zato je toliko vana?Vana je zbog toga to se dogodila na tlu Imperije, na svetom, sigurnom i zabranjenom tlu. Nije dolo do radikalnog preokreta u svjetskoj politici, terorizam nikad nije donio tako znaajnu promjenu, samo je dolo do radikaliziranja amerike vanjske politike i do odlunih invazija na prethodne saveznike, Irak i Afganistan. Terorizam je u prolosti bio oruje slabijeg. Dananji terorizam je neto sasvim drugo. Da, njime se koristi slabiji protivnik u navodnom sukobu civilizacija, ali ciljevi terorizma nisu vie tako uzvieni kao nekada, niti se bira cilj. Vano je samo na trenutak naruiti svakodnevnicu, poremetiti red stvari i napraviti spektakl. Ono to se naziva islamskim terorizmom udna je sinteza radikalnih uitavanja i itanja u islamu. Ali ni terorizam nije sve to se terorizmom naziva. Na amerikoj crnoj listi teoristikih organizacija nalaze se i legitimni predstavnici vlasti u Libanu i Palestini, izabrani na demokratskim izborima, Hezbollah i Hamas. Na jednoj strani imamo terorizam muenikog tipa poput onog od 11. septembra u New Yorku iji ciljevi su svi simboli Zapada, a s druge imamo palestinske i libanske organizacije ija misija je goli opstanak i borba protiv vojnih ciljeva. Baskijski i irski tip terorizma olien u organizacijama ETA i IRA kao da je iezao u medijskim slikama nakon pojave tzv. islamskog terorizma. Radikalna ideologija ovih potonjih motivirana je prostim pamfletima koje izdaju samoprozvani ejhovi, po kojima je meta terorizma ne samo Zapad, ve i islamski svijet i svaki musliman koji ne vjeruje na nain na koji oni vjeruju. Najbolnije rane ova ideologija zadala je u Iraku, gdje su bratoubilaki sektaki napadi svakodnevnica, a amerike tajne slube su, prema mnogim podacima, itekako umijeane u rad ovih radikalnih organizacija.[footnoteRef:40] [40: Pogledati film Redacted (2007.), Briana de Palme, koji govori o umijeanosti amerike vojske u ubistva u iitskoj etvrti u Iraku za koju su optueni suniti. ]

Ako je komunizam, kae Maluf, i uticao na istoriju Rusije i Kine, te dve zemlje su takoe odredile istoriju komunizma, ija bi sudbina bila mnogo drugaija da je trijumfovao u Nemakoj ili Engleskoj. Utemeljivaki tekstovi, bilo da su sveti ili profani, podloni su najkotradiktornijim itanjima... Ukoliko nastojimo da razumemo politiko ponaanje onih koji se u njemu pozivaju na religiju, i ukoliko to ponaanje elimo promeniti, neemo moi da utvrdimo problem klopajui po svetim spisima niti emo u tim spisima moi da naemo reenje. Povrno objanjavati sve to se deava u razliitim muslimanskim drutvima ''specifinou islama'' znai uljuljkivati se optim mestima, i znai osuditi sebe na neznanje i na nemo[footnoteRef:41] [41: Amin Maluf, Poremenost sveta, Laguna, Beograd 2009., str. 148.-149. ]

Terorizam ima veze sa islamom koliko i vojne intervencije u Iraku i Afganistanu sa demokratijom.. Ne radi se, kae Baudrillard u Duhu terorizma, o sukobu civilizacija ni religija, to uvelike nadilazi islam i Amerikku, premda su neki sukob pokuali usredotoiti na njih kako bi imali vidljiv sukob i rjeenje pomou sile. Radi se o temeljnom antagonizmu koji, preko prikaze Amerike (koja je moda epicentar, ali ne moe sama utjelovljivati globalizaciju) i preko prikaze islama (koji takoer sam ne utjelovljuje terorizam) ocrtava pobjedniku globalizaciju u sukobu sa samom sobom. U tom smislu moemo govoriti o svjetskom ratu, ne o treem, ve o etvrtom jer je ovdje u pitanju sama globalizacija.[footnoteRef:42] [42: Jean Baudrillard, Duh terorizma, Meandar, Zagreb, 2003. ]

Uostalom, meunarodna pozicija SAD-a nikad nije bila snanija nego nakon napada od 11. septembra. Umijeanost samih Sjedinjenih Drava u terorizam na svjetskoj razini uopte nije tajna, a napadi od 11. septembra samo su reakcija na preveliku mo jedne vojne sile koja se namee svijetu kao moralna vertikala i svjetski policajac bez premca u povijesti. 11. septembar je gnusan i stravian in? Svakako. Ali je takoer oekivan i tihim glasom desetina miliona potlaenih od svjetskog kapitalizma, uz al za nevinim rtvama, pozdravljen.[footnoteRef:43] [43: Tariq Ali u svom djelu navodi razgovor sa taksistom latinosom, kako ga on naziva i prenosi nam njegove rijei u kojima on odobrava ovaj napad zbog svega to su SAD uinile u Latinskoj Americi. Str. 469]

Pozdravljen je zbog toga to je napadnut simbol imperijalne moi i simbol savremenog kapitalizma koji je kriv za smrt mnogo vie ljudi nego to su svi teroristiki akti u povijesti uspjeli da ostvare. Gotovo bismo mogli rei, tvrdi Baudrillard, da su to poinili oni, ali da smo mi to eljeli.[footnoteRef:44] [44: Zbog stepena hegemonije koji je ova sila ostvarila, Baudrillard smatra da svako ko je pod utjecajem ove hegemonije sanja o njenom unitenju. Jean Baudrillard, Duh terorizma, Meandar, Zagreb, 2003.]

1