Diplomski rad 2015

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

STOMATOLOŠKI FAKULTET

Ivan Milas

FIKSNOPROTETSKA TERAPIJA MOSTOVIMA

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, svibanj 2012.

Diplomski rad je ostvaren na

ZAVODU ZA FIKSNU PROTETIKU

STOMATOLOŠKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Voditeljica rada: prof. dr. sc. Ketij Mehulić

Lektor hrvatskog jezika: Mate Milas, prof.

Lektor engleskog jezika: Višnja Grahovac, prof.

Rad sadrži: 44 stranice

15 slika

1 CD

Zahvaljujem prof. dr. sc. Ketij Mehulić na iznimnoj susretljivosti, ljubaznosti i stručnim

savjetima u toku izrade ovog diplomskog rada.

Zahvaljujem roditeljima na podršci i razumijevanju tokom cijelog školovanja.

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. PODJELA MOSTOVA...........................................................................................................2

3. PLANIRANJE MOSTA.........................................................................................................3

3.1. Indikacije i kontraindikacije za izradu mosne konstrukcije.....................................3

3.2. Uvjeti koji moraju biti ispunjeni prije izrade mosne konstrukcije...........................4

3.3. Nadomjestak jednog zuba........................................................................................5

3.4. Nadomjestak dva zuba.............................................................................................7

3.5. Nadomjestak tri do četiri zuba.................................................................................8

3.6. Statička načela i pravila............................................................................................9

4. DIJELOVI MOSNE KONSTRUKCIJE...............................................................................14

4.1. Biološki dijelovi mosne konstrukcije.....................................................................14

4.2. Tehnološki dijelovi mosne konstrukcije................................................................14

4.3. Ocjena zuba nosača................................................................................................14

5. TIJELO MOSTA...................................................................................................................16

5.1. Oblik tijela mosta...................................................................................................16

5.1.1. Statičko – mehanički čimbenik...............................................................17

5.1.2. Biološko higijenski čimbenik..................................................................17

5.1.3. Gradivni čimbenik...................................................................................18

5.1.4. Estetski čimbenik.....................................................................................22

5.2. Plohe tijela mosta...................................................................................................23

5.3. Odnos tijela mosta prema sluznici.........................................................................26

5.4. Odnos tijela mosta prema nosačima.......................................................................28

5.5. Položaj tijela mosta u odnosu na nosače................................................................30

5.6. Konfekcijski međučlanovi......................................................................................30

5.7. Proba kovinskog skeleta tijela mosta.....................................................................31

6. LABORATORIJSKI TIJEK IZRADE MOSTA...................................................................32

6.1. Jednofazna izrada mosta.........................................................................................32

6.2. Višefazna izrada mosta...........................................................................................33

7. CEMENTIRANJE MOSTA.................................................................................................34

8. POPRAVAK I SKIDANJE MOSTA....................................................................................36

8.1. Skidanje mosne konstrukcije..................................................................................37

8.2. Fraktura estetskog dijela mosta..............................................................................38

9. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................39

10. SAŽETAK..........................................................................................................................40

11.SUMMARY.........................................................................................................................41

12. LITERATURA....................................................................................................................42

13.ŽIVOTOPIS.........................................................................................................................44

Ivan Milas_______________________________________________________Diplomski rad

1. UVOD

Mostovi su fiksnoprotetska sredstva za dugotrajnu žvačno – funkcijsku, fonetsku,

estetsku i profilaktičku terapiju i rekonstrukciju stomatognatnog sustava (1).

Prednosti fiksnih u odnosu na mobilne nadomjeske su brojne. Brža je prilagodba

pacijenta zbog veličine, oblika i položaja nadomjeska, te zbog dentalnog opterećenja kod

kojih je prijenos tlaka na zube nosače mnogo povoljniji nego kod mobilnih nadomjestaka,

čime se smanjuje osjećaj stranoga tijela u usnoj šupljini. Fonetske su smetnje također mnogo

manje izražene. Neka zanimanja, poput pjevača ili svirača puhačkih instrumenata, kao i neka

zdravstvena stanja, npr. epilepsija, onemogućuju primjenu mobilnih nadomjestaka.

Nedostaci fiksnoprotetskih konstrukcija su: velik zahvat u zdravo zubno tkivo, bolan

postupak brušenja, veći novčani izdatak, te neizvjesna prognoza u odnosu na zdravstveno

stanje pacijenta. Popravak mostova u ustima pacijenta, daleko je teže u usporedbi s mobilnim

nadomjescima.

Sastavni dijelovi mosne konstrukcije:

- biološki

- tehnološki

Biološki dijelovi mosne konstrukcije:

- zubi nosači, s pripadajućim parodontnim tkivom

- koštana alveola, s pripadajućim dijelom skeleta

Tehnološki dijelovi mosne konstrukcije:

- sidro mosta – dio mosta koji leži na zubu nosaču i povezuje ga s tijelom

mosta

- tijelo mosta – dio mosta kojim se nadoknađuju zubi koji nedostaju između,

ispred i iza sidara (1)

1


2. PODJELA MOSTOVA

U današnjoj kliničkoj praksi primjenjuju se različiti oblici i vrste mostova, pa se mogu

podijeliti prema različitim kriterijima.

Prema materijalu, dijele se na metalne, nemetalne i kombinirane.

Prema laboratorijskoj izradi mogu se podijeliti na jednokomadne i višekomadne mostove.

Prema broju članova na dvo-, tro-, četvero- i višečlane mostove.

Prema smještaju u zubnom nizu na prednje i bočne.

Prema pripadajućoj čeljusti dijele se na gornje i donje.

Prema vrsti tijela mosta, na linijske, bazalne i viseće.

Te podjela prema obliku, na polukružne, lučne, linijske i kombinirane (1).

2


3. PLANIRANJE MOSTA

Očuvanje cjelovitosti i skladnosti stomatognatnog sustava, zadaća je svakog liječnika

stomatologa. Međutim, kada to više nije moguće, tj. kada su zubi narušeni karijesom, kada je

prisutno parodontno oboljenje ili je došlo do gubitka zuba, zadaća je protetičara preventivna,

odnosno spasiti i očuvati što veći broj žvačnih jedinica do što starije životne dobi. Tome cilju

najviše pridonosi dobar plan protetske terapije. Plan protetske terapije je logičan slijed

postupaka, sa svrhom ponovne uspostave funkcije i estetike pacijentove denticije. On

obuhvaća savjesno i detaljno provedenu anamnezu, donošenje dijagnoze cjelokupnog

stomatognatnog sustava kliničkim pregledom, funkcijskom analizom modela i panoramskom

snimkom čeljusti (1).

Istodobno, terapeut je dužan pacijenta psihološki pripremiti tj. informirati o karakteru rada, o

pacijentovom trenutnom stanju, o postupcima koje je potrebno provesti, orijentacijskom

vremenu trajanja liječenja, cijeni liječenja, te postupcima koji se očekuju i od pacijenta.

U sklopu plana, potrebno se upoznati i sa pacijentovim očekivanjima, te mu ponuditi

alternativna rješenja (1).

Protetska terapija se provodi kroz sljedeća načela:

- korekcija postojećeg stanja

- prevencija napredovanja poremećaja

- uspostava narušene funkcije

- poboljšanje estetike

3.1. Indikacije i kontraindikacije za izradu mosne konstrukcije

Indikacija za most može se postaviti već kod gubitka jednog zuba pa do potrebe za

nadomještanjem velikog broja zuba ovisno o nizu utjecajnih čimbenika.

Donja dobna granica za izradu mostova je završen rast i razvoj skeleta, obično oko 18 godine

u muškaraca, dok je u žena razvoj nešto prije završen. Gornje dobne granice za izradu

mostova nema jer je ona ograničena općim zdravstvenim stanjem organizma i lokalnim

nalazom u ustima pacijenta, pa je individualno određena.

Početna indikacija može biti uvjetovana jednim ili više čimbenika, ovisno o položaju

zuba koje treba nadomjestiti. Uvjetovani čimbenici mogu biti žvačni, funkcijski, estetski,

3


fonetski i profilaktički. Gubitkom zubi u distalnom segmentu, naročito u žvačnom centru,

otvara se početna, žvačno – funkcijska indikacija, dok se gubitkom zubi u frontalnom dijelu

nameće prvenstveno estetska, ali i fonetska indikacija.

Terminalna ili završna indikacija za izradu mosta procjenjuje granične slučajeve u

kojima je mogućnost postavljanja mosne konstrukcije upitna, i to na temelju odnosa koji

vladaju u stomatognatnom sustavu pacijenta. Pri određivanju sposobnosti zuba nosača da

podnese opterećenje, moraju se analizirati sljedeći čimbenici:

- biološki čimbenik

- Anteovo pravilo

- topografska situacija

- način prijenosa i veličina žvačnih sila

- okluzijski odnosi (1, 2)

Biološki čimbenik je određen morfološkim pokazateljima i predstavlja otpornost zuba

na opterećenje. Ova otpornost određena je morfološkom građom, te stanjem zubi i pričvrsnih

vlakanaca. Gustoća okolne kosti i širina parodontne pukotine također su neprijeporni

prognostički čimbenici za opstojnost mostova.

Anteovo pravilo govori o odnosu između nosača ili uporišta mosta i zubi koji se

nadoknađuju. Drugim riječima, pravilo kaže, da površina korjenova zuba nosača mora biti

jednaka ili veća površini korjenova nadomještanih zubi. Najveću periodontnu površinu od

svih zubi posjeduje prvi donji molar (455 mm²), a najmanju donji srednji inciziv (162mm²).

Uz ovu indikaciju, potrebno je spomenuti i ostale terminalne indikacijske uvjete, koji

su povezani sa stanjem stomatognatnog sustava pacijenta i posebice nekih njegovih dijelova.

To su prije svega opće zdravstveno stanje pacijenta, zdravstvena kultura i higijenske navike,

sklonost stvaranju karijesnih lezija i socio ekonomski status pacijenta.

Kontraindikacija za izradu mosta vezana je za dobnu granicu (18 godina), do koje

najčešće nije završen rast i razvoj čeljusti.

3.2. Uvjeti koji moraju biti ispunjeni prije izrade mosne konstrukcije

- studijski modeli, RTG analiza

- plan protetske terapije

4


- konzervativno–kirurška terapija

- parodontna terapija

- izrada provizornog nadomjeska

3.3. Nadomjestak jednog zuba

Nadomjestak jednog zuba u prednjem dijelu usne šupljine indiciran je iz estetskih,

fonetskih, a zatim i žvačno–funkcijskih razloga. U slučajevima gubitka jednog od prednjih

zubi, pacijent najčešće odmah odlazi stomatologu, u želji da mu se protetski sanira bezubi

prostor. Sasvim je druga situacija ako se radi o gubitku jednog od stražnjih zubi. U tim

situacijama, pacijent se najčešće javlja terapeutu kad su već nastale posljedice takvog stanja

(1).

Za nadomjestak jednog prednjeg zuba dolazi u obzir nekoliko rješenja ovisno o

veličini i izgledu potencijalnih nosača, okluzijskim odnosima i higijeni pacijenta. To su:

- simetrično obostrano sidrenje

- privjesni most

- most za lijepljenje

- UDA sustav

Ako se radi o gubitku trećeg molara, posljedice su najmanje. Najčešće se radi o

elongaciji antagonističkog zuba u prazan prostor i nema težih posljedica na funkciju.

Znatno su teže posljedice kod ranog gubitka prvog kutnjaka. Te posljedice su najveće

ako se zub gubi u dobi između dvanaeste i četrnaeste godine života. Dokazan je gubitak

funkcije od 10% do 30%. Česte dekompenzacije ovakvog stanja mogu biti: pomicanje zubi

(naginjanje, rotacija, ekstruzija), razmicanje zubi (gubitak dodirne točke), impaktiranje hrane

(gingivitis, parodontitis), karijes, razgradnja alveolarne kosti, smetnje u statičkoj i dinamičkoj

okluziji (prerani dodir, zapreke, prisilni zagriz), premještanje žvačne funkcije unilateralno ili

frontalno, parafunkcije, psihičke smetnje (kod prednjih zubi), smetnje estetike i fizionomije,

smetnje u govoru.

Gubitak jednog zuba iz statičkih razloga treba riješiti obostranim sidrenjem, tj.

mostom od tri člana. Nema dvojbe da je ovo statički najpovoljnije rješenje.

5


Često se prakticira zatvaranje bezubog prostora po sustavu privjesnog mosta, tj. član

se dodaje samo na jedan nosač. Ovakvo rješenje je statički nepovoljno jer nastaje poluga, pri

čemu sile koje djeluju na privjesak mogu rasklimati nosač.

Most se može učvrstiti i dvostrukim jednostranim sidrenjem. Odluka da li će se sidriti

simetrično ili jednostrano dvostruko ovisi o tome koji će se zub brušenjem manje oštetiti.

Bolje je brusiti nevitalan ili zub s multiplim ispunima, nego intaktan zub.

Poseban problem je nadomjestak očnjaka. U tom je slučaju most od prvog premolara

do lateralnog sjekutića dovoljan samo ako su povoljni okluzijski odnosi. Zubni luk je na tom

mjestu jako izražen, pa treba spriječiti učinak sila izvrtanja koje djeluju na most.

Slika 1. Posljedice gubitka jednog zuba u lateralnom segmentu (preuzeto iz 2)

Kod nedostatka prvog molara često dolazi do sužavanja prostora naginjanjem drugog

molara (Slike 1. i 2.).

6


Slika 2. Naginjanje zuba kod nedostatka susjednog (preuzeto iz: 2)

U takvom slučaju, nastalu situaciju treba riješiti ortodontskom terapijom ili ispraviti

brušenjem (Slike 3. i 4.).

Slika 3. Ispravljanje nagnuća zuba brušenjem (preuzeto iz: 2)

Slika 4. Ortodontska terapija kao prethodnica protetskoj (preuzeto iz: 2)

7


3.4. Nadomjestak dva zuba

Za zatvaranje slobodnog prostora od dva zuba, potrebno je najmanje dva nosača, koji

imaju biološki čimbenik veći od zubi koji se nadomještaju. Podvostručenje nosača

kompenzirat će djelovanje i udare horizontalnih, sagitalnih i transverzalnih sila. Najpovoljnije

je ako tijelo mosta leži između nosača. Nadomjestak gornjih srednjih sjekutića sa sidrenjem

na lateralnim sjekutićima dovoljan je samo ako su zubi klinički dobri, ako je luk plitak, a

zagriz normalan. U svakom drugom slučaju, u obzir dolazi podvostručenje nosača

uključivanjem očnjaka (Slika 5.).

Slika 5. Zatvaranje slobodnog prostora od dva zuba. (preuzeto iz: 2)

3.5. Nadomjestak tri do četiri zuba

Slobodan prostor od tri do četiri zuba stvara znatne poteškoće u sanaciji. Lučno

spajanje stvara određeni rizik u sanaciji tog prostora. Opasnost se sastoji u nefiziološkom

opterećenju nosača zbog jakog utjecaja horizontalnih trasverzalnih sila. Obično nastaje

zaokretni moment sile oko jačeg nosača i dolazi do rasklimavanja i propadanja slabijeg

8


nosača. U takvoj situaciji potrebno je podvostručiti nosače, nije dovoljno sidrenje samo na

nosače koji omeđuju prazan prostor.

Manjak četiri gornja sjekutića nadomješta se sidrenjem na oba očnjaka samo ako se

radi o skoro linjskom spoju zuba nosača, fiziološkoj okluziji i zdravoj potpori zuba. Zbog

učinka izvrtanja kao i torzije očnjaka u funkciji, dolazi u obzir podvostručenje nosača,

uključivanjem prvog premolara.

Manjak dva premolara i prvog molara čest je slučaj koji se rješava izradom mosta od

očnjaka do drugog molara. Ako je prisutan i treći molar, treba ga obavezno uključiti u mosnu

konstrukciju jer će doći do njegove distalizacije i stvaranja džepa između ta dva posljednja

zuba.

Gubitak četiri lateralna zuba, terminalna je indikacija za most. Izradit će se fiksni rad

samo ako je treći molar dovoljno velike kliničke krune, parodontno zdrav i normalnih

okluzijskih odnosa (1).

U donjoj čeljusti odnosi između nosača su obično prikladniji i donji kutnjak je

sigurniji nosač od gornjeg. Pri ovoj indikaciji valja uzeti u obzir i druge čimbenike kao što su:

- stanje suprotne čeljusti

- konstitucija pacijenta

- dob i spol

- druge mogućnosti terapije

Gubitak donja četiri sjekutića nadomješta se sidrenjem na očnjake. Sanacija gubitka

više od četiri zuba ovisi o tome koji su zubi izgubljeni kao i o topografskom odnosu preostalih

zubi. Ako se radi o manjku više od četiri zuba u nizu, indicirana je djelomična proteza.

Ako se pak radi o malom broju nejednoliko raspoređenih zubi, tada se, zbog različite

opteretivosti, preporuča:

- vezati preostale zube fasetiranim ili teleskopskim krunicama

- ukoliko je klinički dio duži od radikularnog, preporučljivo je skratiti kliničke krune

i ekstraradikularnim pripojima na korijenskoj kapici ostvariti optimalnu vezu

fiksno – mobilnih dijelova (izbjegavanje koronarne poluge)

3.6. Statička načela i pravila

9


Pri planiranju mosta potrebno je nadomjestiti zube koji nedostaju, ali isto tako i

zaštititi preostale zube i uspostaviti skladnu funkciju stomatognatnog sustava. Da bi se to

osiguralo potrebno je uzeti dobru anamnezu, napraviti klinički pregled, analizirati modele, te

poštivati određena statička načela pomoću kojih će se moći izraditi konstrukcija koja će u

danim uvjetima biti najprikladnija. Od statičkih načela potrebno je razmotriti:

1. biološki faktor nosača

2. pravilo dvostrukog opterećenja

3. topografski položaj zubi

4. stanje žvačne muskulature

Ad1) Biološki faktor nosača definira se kao sposobnost nosača i njegovog potpornog

organa da podnese žvačno opterećenje, a ovisi o njegovoj anatomskoj građi i veličini

potpornog aparata. Općenito gledajući, zubi s većim brojem korjenova imaju veći biološki

faktor od jednokorjenskih zubi. Duži i voluminozniji korjenovi, posebno oni s paralelnim

uzdužnim zidovima, također su pogodniji za opterećenje. Može se uzeti u obzir i širina baze

korijena koja se dobije spajanjem vrhova pojedinih korjenova, i bolje je da bude što veće

površine, odnosno zubi s divergentnim korjenovima su pogodniji za opterećenje od onih sa

sraslim ili konvergentnim korjenovima. S obzirom da svaka sila koja djeluju na zub izaziva

djelovanje protusile koja je jednake veličine no suprotnog predznaka, veličina i zdravlje

potpornog aparata zuba su važni za održavanje biostatičke ravnoteže u žvačnom sustavu, jer

potporni sustav amortizira žvačne sile i prenosi ih na okolnu kost.

Ad2) Pravilo dvostrukog opterećenja je primjenjivo za sve organe u tijelu, jer niti

jedan organ ne radi stalno maksimalnom snagom. Po potrebi svaki organ, pa tako i zub, može

udvostručiti ili utrostručiti svoju funkciju što je važno kod uključivanja zubi u mosnu

konstrukciju. Zubi na opterećenje koje je u granicama individualne tolerancije reagiraju

hipertrofijom parodontnih vlakana, apozicijom kosti i cementa, a prekomjerno i dugotrajno

opterećenje rezultira degenerativnim procesima koji posljedično dovode do rasklimavanja i

gubitka zuba. Idealno bi bilo da svaki nosač dolazi na jedan međučlan, ali to u praksi nije

često tako, pa se može koristiti i Anteovo pravilo koje kaže da ukupna periodontna površina

uporišta treba biti jednaka ili veća od ukupne periodontne površine zuba koji se nadomještaju.

Pri ovome treba uzeti u obzir i gubitak alveolarne kosti koji praktično znači i

smanjenje periodontne površine, odnosno važno je utvrditi odnos funkcijske krune i korijena

što određuje sposobnost zuba za podnošenje dodatnog opterećenja. Ovaj odnos se lako

10


utvrđuje na RTG snimci. Optimalnim odnosom funkcijske krune i korijena zuba smatra se

2:3, a minimum je odnos 1:1 (Slika 6.) (2).

Slika 6. Prikaz odnosa funkcijske krune i korijena zuba (preuzeto iz: 2)

Ad3) Topografski položaj zuba.

Položaj preostalih zuba u zubnom luku kao i njihov međusobni odnos je također važan

faktor pri planiranju mosta. Preostali zubi međusobno se mogu fiksirati linijski ili poligonski.

Kada zubi leže u jednoj krivulji dobije se linijska fiksacija. Ona može biti ravna linija

ili krivulja. Kod bočnih mostova je prisutna fiksacija po ravnoj liniji. Oni su otporni na

djelovanje aksijalnih sila, ali ne i na djelovanje transverzalnih sila. Trasverzalnim silama

odupire se potporna baza mosta u kosti koja nastaje spajanjem potpornih zona nosača u sva tri

smjera, pa se tako vertikalna baza odupire vestibularnim i oralnim silama koje djeluju u

meziodistalnom smijeru (3). Ukoliko nosači imaju oslabljen parodont, stabilnost ovog mosta

se može postići njegovim spajanjem s prednjim mostom, čime se dobiva recipročno

osiguranje, odnosno sile koje su štetne za prednji most neutralizira bočni i obrnuto.

Opterećenje je veće ako se zubi spajaju po krivulji. To se obično ne može izbjeći kod

prednjih mostova, posebno gornjih, zbog anatomskog oblika čeljusti, estetike i fonacije. Da bi

prednji most bio u ravnoteži korisna duljina svakog zuba nosača mora biti veća od strelice

izbačenog luka, inače treba produžiti most dodavanjem novih nosača (1, 3).

Poligonsko opterećenje se dobije kada preostali zubi oblikuju poligon. Što je taj

poligon veći to je sposobnost na opterećenje veća. Ovakav način fiksacije je prisutan kod

11


semicirkularnih mostova koji su zbog poligonske fiksacije i široke apeksne baze otporni na

sile svih smjerova (2).

Ad4) Žvačne sile su sile koje nastaju u funkciji između zubi gornje i donje čeljusti.

One su uvjet, izraz i mjerilo žvačne funkcije, a određene su veličinom i smjerom (1). Mogu se

podijeliti na tangencijalne i radijarne, koje se još dijele na sagitalne i transverzalne. Pri

razmatranju djelovanja žvačnih sila važna je veličina i smjer sile.

Veličina sile je uvjetovana stanjem žvačnih mišića i zubnim statusom. Sile su

smanjene kada dođe do gubitka zubi ili oštećenja njihovog parodonta, ili kod zubi kojima je

izvršena apikotomija. Isto tako je važno mjesto djelovanja sile u žvačnom sustavu jer su sile

najjače u području prvog molara, a prema incizivima se smanjuju, tako da incizivi mogu

podnijeti trećinu do četvrtinu žvačnih sila izraženih na molarima (Slike 7. i 8.). Prehrana, spol

i parafunkcije, također imaju utjecaja, jer osobe koje se hrane konzistentnom hranom razvijaju

jače žvačne sile od onih koji se hrane mekom hranom, muškarci općenito razvijaju jače

žvačne sile od žena, a veće žvačne sile izmjerene su i kod bruksizma i dubokog zagriza (1).

Veličina sile se može izmjeriti kod svakog pacijenta, što može pomoći u planiranju i procjeni

trajnosti rada.

Smjer djelovanja sile na zub je bitan čimbenik u procjeni njenog učinka na žvačnu

jedinicu i pripadajući parodont. Okomite, tj. aksijalne, sile na nosače mosne konstrukcije

prema intenzitetu su najjače sile i ujedno najbolje prenosive od strane zuba, uz uvjet zdravog

parodonta i očuvanog kontakta sa susjednim zubima. Otpornost na bočne sile je 60 puta manja

jer one opterećuju samo pojedina vlakna parodontnog ligamenta. Štetnost tih sila je

proporcionalna kutu koji zatvaraju sa uzdužnom osi zuba, pa su najštetnije one koje djeluju

okomito na nju.

12


Slika 7. Površine korjenova drugog premolara i drugog molara imaju veću vrijednost od površine korijena prvog molara. (preuzeto iz 2)

Slika 8. Površine korjenova očnjaka i drugog molara imaju manju površinu od ostalih zubi koji nedostaju. (preuzeto iz 2)

13


4. DIJELOVI MOSNE KONSTRUKCIJE

Sastavni dijelovi svake mosne konstrukcije su:

- biološki

- tehnološki

4.1. Biološki dijelovi mosne konstrukcije

U biološke dijelove mosne konstrukcije, odnosno dijelove koji pripadaju organizmu

ubrajamo zube nosače, s pripadajućim parodontnim tkivom i koštana alveola s pripadajućim

dijelom skeleta.

4.2. Tehnološki dijelovi mosne konstrukcije

Mosnoj konstrukciji u užem smislu pripadaju sidra i tijelo mosta. Sidro se definira kao dio

mosta koji leži na zubu nosaču i povezuje ga s tijelom mosta.

Tijelo mosta je dio konstrukcije kojim se nadoknađuju zubi koji nedostaju između , ispred i

iza sidara. Dijelovi tijela kojim se nadoknađuju pojedini zubi su međučlanovi, a zub nosač

koji je izbrušen za prihvat sidra mosta zove se bataljak.

4.3. Ocjena zuba nosača

Važan segment u ocjeni stanja potencijalnog zuba nosača je njegova pogodnost

promatrana s parodontnog stajališta. Korijeni, koji su na poprečnom presjeku širi u

vestibulolingvalnom smjeru nego u meziodistalnom, pogodniji su od okruglastih.

Višekorjenski stražnji zubi, sa široko razdvojenim korijenjem, pružaju bolju potporu kod

korijenja koje se međusobno spaja ili su koničnog oblika. Zub s koničnim korijenom može se

iskoristiti kao zub nosač pri izradi mostova s kraćim rasponom.

Pri procjeni potencijalnog zuba nosača, u obzir je potrebno uzeti i korijensku površinu

zuba odnosno područje periodontalnog ligamenta, veze između korijena i okolne koštane

strukture. Veći zubi imaju veći korijensku površinu i bolje podnose žvačno opterećenje.

Postoje dokazi da zubi s lošim stanjem parodonta, u nekim slučajevima mogu biti uspješni

nosači mosta. Zubi s opsežnim gubitkom koštanog tkiva, koji su pri tom i pomični, također su

korisni kao nosači mostova. Rješavanje pomičnosti zubi, u ovim slučajevima nije rješenje

14


opstanka mosta, već učvršćivanje zubi u trenutnom položaju, radi sprječavanja daljnjeg

rasklimavanja.

15


5. TIJELO MOSTA

Tijelo mosta je onaj dio mosne konstrukcije kojim se nadoknađuju zubi koji nedostaju.

Most može sadržavati jedno ili više tijela mosta, ovisno o rasporedu sidara. Tijelo mosta može

sačinjavati jedan ili više međučlanova u nizu (Slika 9.). Ono ujedinjuje zube nosače, zajedno s

umjetnim zubima, u statički jedinstvenu, funkcionalnu i estetsku cjelinu.

S obzirom na činjenicu da međučlanovi nadomještaju prirodne zube, za očekivati bi

bilo da se morfoanatomski u potpunosti podudaraju s oblicima onih zubi koje nadomještaju.

No, to nije tako jer konstrukciju tijela mosta još dodatno uvjetuju različiti čimbenici koji se

međusobno isprepliću.

Slika 9. Tijelo mosta (preuzeto iz: 4)

5.1. Oblik tijela mosta

Oblik tijela mosta uvjetuju četiri osnovna međusobno povezana čimbenika: statičko –

mehanički, biološko – higijenski, gradivni i estetski čimbenik.

16


5.1.1. Statičko – mehanički čimbenik

Statičko – mehanički čimbenik od fiksnoprotetskog rada zahtijeva dugotrajnu čvrstoću

i trajnost konstrukcije uz očuvanje zuba i okolnog tkiva (1).

Najčešće se u praksi rade kombinirani mostovi kojima metalna podloga jamči čvrstoću i

tvrdoću, a time i bolju otpornost na žvačne sile i dugotrajnost rada, dok je nemetalna

komponenta estetska. U novije vrijeme izrađuju se i nemetalni mostovi primjenom FRC

tehnologije (Fiber Reinforced Tehnology), te iz staklokeramike koji također imaju

zadovoljavajuću čvrstoću i tvrdoću i ne zahtijevaju metalnu potporu (1).

U skladu sa zahtjevima statičko – mehaničkog čimbenika moraju se izrađivati i

međučlanovi koji trebaju biti čvrsti, ispravno i dovoljno dimenzionirani da izdrže deformacije

koje nastaju tijekom mastikacije ili parafunkcije. Spoj međučlana i sidra mora biti dovoljno

dimenzioniran da omogući čvrstoću rada. Pravilo je da čvrstoća tijela mosta raste

matematičkom progresijom sa širinom, a geometrijskom sa visinom, što znači da je most širok

1 cm dva puta otporniji od mosta širokog 0,5 cm ako su oba izrađena od istog materijala, ali je

isto tako most koji je visok 1 cm četiri puta čvršći od onog visokog 0,5 cm (3).

5.1.2. Biološko – higijenski čimbenik

Biološko – higijenski čimbenik tijela mosta ima znatan i kontinuiran utjecaj na stanje

oralnog tkiva tijekom dugotrajnog nošenja mosta. Upala gingive i sluznice može uslijediti na

sve vrste materijala, ako su loše prilagođeni i neadekvatno tehnološki obrađeni. S toga se pri

modelaciji tijela mosta treba pridržavati pravila:

a) sve plohe tijela mosta moraju biti zaobljene i što je moguće bolje završno obrađene

(ispolirane, glazirane), jer hrapave površine omogućuju zadržavanje plaka više

nego glatke (5).

b) sve plohe tijela mosta trebaju biti dostupne fiziološkom i mehaničkom čišćenju, a

osobito površine iznad sluznica grebena i papila

c) tijelo mosta ne smije mehanički pritiskati sluznicu, papile i gingivu (meka tkiva)

d) oralne plohe lateralnih međučlanova izrađuju se kao kose površine, koje s

okluzijskom ravninom zatvaraju higijenski kut od približno 45⁰

e) oblik tijela mosta mora biti takav da ne zadržava hranu

17


f) važno je izabrati biološki kompatibilni materijal koji neće toksično ni alergijski

djelovati na sluznicu, te ga pravilno tehnološki obraditi.

Novi materijal mijenja „ekosustav“ usne šupljine na različite načine. Današnje legure s

obzirom na svoj raznoliki sastav, a time i svojstva, nisu samo pasivni element u miljeu usne

šupljine. One na njega utječu u korozijskom i mikrobiološkom smislu (6). Mogu djelovati i

otpuštajući metalne ione – katione, koji mogu izazvati niskonaponske električne struje koje

pacijent registrira kao peckanje ili djelovati alergijski ili citotoksično na organizam ili

udaljene organe (6). Upala gingive i sluznice se može javiti na bilo koji materijal koji je loše

prilagođen i slabo tehnološki obrađen. Dobro polirane legure i glazirana keramika najmanje

zadržavaju plak, ali je isto tako važna dobra oralna higijena (Slika 10.).

Slika 10. Higijena mosta (preuzeto iz 2)

5.1.3. Gradivni čimbenik

S obzirom na materijale korištene pri izradi tijela mosta i mosta u cjelini može se

govoriti o:

1) metalnim mostovima

2) kombiniranim mostovima

3) nemetalnim mostovima

1) Tijelo mosta izrađeno u potpunosti iz metala je neestetsko pa se danas takvi mostovi ne

izrađuju. Indicirani su jedino u distalnom segmentu gdje su manje vidljivi, a od legura se

koriste zlatne tip II i III, zbog dobrih mehaničkih i bioloških svojstava.

18


Metalni međučlan se najčešće korisi za nadomjestak prvog kutnjaka koji se učvršćuje

inlay-ima na susjedne zube (2).

2) Kombinirani mostovi izrađeni su od estetskog materijala i metalne konstrukcije.

Estetski materijal dolazi kao obloga kovinskog kostura. Najčešće se koristi akrilat, keramika,

te ceromerni materijali.

Akrilat je polimerni materijal koji ima odličnu primarnu estetiku, biokompatibilan je,

jeftin i jedonstavan za upotrebu. Loša svojstva akrilata su abrazivnost, velika elastičnost i

osjetljivost na temperaturne promjene, poroznost, sklonost promjeni boje zbog imbibiranja

tekućine. Upravo zbog loših svojstava u praksi se često vide progrižene, istrošene ili

potamnjele akrilatne fasete.

Keramika ima izvrsnu estetiku, biokompatibilna je, tvrda, čvrsta, ali i neelastična, pa je

potrebno usklađivanje termičkih koeficijenata rastezanja s metalom koji mora imati i solidus

najmanje 150⁰C višu od temperature pečenja keramike (7). Keramika je krhka, pod

opterećenjem se ne deformira nego puca. To je čini posebno osjetljivom na male pogreške u

njezinoj strukturi, koje kasnije mogu biti ishodišta za lomne pukotine (8).

Legure koje se mogu upotrijebiti za izradu mostova dijele se na plemenite i neplemenite.

Svojstvo po kojem se metali dijele u te grupe je otpornost na koroziju. Plemenite dentalne

legure sadrže zlato, paladij i platinu.

Svojsta koja bi trebala ispunjavati legura za protetske radove:

- svojstvo tečenja

- točnost prilagodbe

- otpornost na korekciju

- mala gustoća

- niža toplinska vodljivost

- ekonomičnost

- postojanost na koroziju

- tkivna podnošljivost

- otpornost na trošenje

- laka obradivost

19


Zlatne legure su dugo vremena bile najčešće korištene legure u stomatologiji zbog

dobrih fizikalnih i bioloških svojstava, a kod nekih i kao potpuno prihvaćen estetski

nadomjestak. Čisto zlato je mekano i neelastično, pa se u protetici ne koristi. Njegova svojstva

se poboljšavaju dodatkom drugih metala. Za dentalne svrhe koriste se zlatne legure od 18 do

22 karata (9).

Zlatne legure dolaze u četiri osnovna oblika:

- tip I (A) – mekani oblik zlatne legure koji uz zlato sadrži do 10% srebra i

5% bakra

- tip II (B) – srednji oblik zlatne legure koji osim zlata sadrži do 15% srebra,

10% bakra, 4% paladija i 1% cinka

- tip III (C) – tvrdi oblik legura, sadrži do 26% srebra, 11% bakra, 3%

platine, 4% paladija i 1% cinka

- tip IV (D) – izrazito tvrdi oblik legure, sadrži do 20% srebra, 16% bakra,

4% platine, 5% paladija i 2% cinka (7)

Paladij – srebrne legure se ubrajaju u plemenite legure. Sivo-bijele su boje,

zadovoljavajućih mehaničkih svojstava, lako se obrađuju i biološki su prihvatljive. Srebro u

kombinaciji s paladijem poprima plemenita svojstva. Tehnološka svojstva paladij – srebrnih

legura su slična zlatnih legura tipa III, pa se zbog povoljnije cijene sve više koriste za izradu

krunica i mostova (5). Talište ovih legura je visoko kako bi se smanjilo dodaju se neplemeniti

metali bakar, cink, nikal, krom, kositar i drugi u ukupnoj količini do 10%. Međutim, dodatak

ovih metala smanjuje kvalitetu i otpornost na koroziju što se neutralizira dodavanjem 5-10%

zlata. U promet dolaze pod nazivom AUROS, AUROPAL i dr. (9).

Nikal – krom legure su također neplemenite legure u kojima nikal povećava

elastičnost i olakšava hladnu obradu. Indikacije za ovu leguru su razmjerno veliki rasponi

između nosača gdje je potrebno osigurati krutost osnovne konstrukcije kako bi se izbjegao

lom nepečene keramike i njeno odvajanje. Zbog mogućih alergijskih reakcija na nikal

potrebno ih je koristiti s oprezom. Alergijske reakcije su 10% ušestalije kod žena (5).

Kobalt - krom legure su neplemenite legure i imaju veću tvrdoću od plemenitih

legura, izvanredno su postojane na koroziju, bioinertne su, čvrste, elastične, male specifične

težine i odličan su vodič topline. Od negativnih svojstava treba izdvojiti kontrakciju pri

lijevanju koja iznosi otprilike 2,4% i potrebno ju je neutralizirati prikladnim materijalom za

ulaganje, te otežanu laboratorijsku izradu zbog velike tvrdoće. U promet dolaze kao

WIRONIT, WISIL, VITALIUM i dr. (9).

20


Titan je neplemeniti, srebrno-bijeli, duktilni metal. Pozitivna su mu svojstva velika

čvrstoća i tvrdoća, mala specifična težina, mala toplinska vodljivost, mali termički koeficijent

rastezanja, otpornost na deformacije i biokompatibilnost. Visoka temperatura taljenja, velika

reaktivnost u rastaljenom stanju, neestetski dojam boje, kao i neusklađenost s termičkim

koeficijentom keramičkih materijala, razlog su kombiniranja titana s drugim elementima s

ciljem stvaranja legura prikladnih za metal-keramičke radove.To su Ti-Cr-Si i Ti-Pd-Cr

legure. Poznata je i Ni-Ti ili „memory legura“. U leguru se dodaju 20% kroma, 0,2% silicija

ili 25% paladija i 5% kroma u fosfatnim materijalima (5).

4) U nemetalne mostove se ubrajaju:

akrilatni, vlaknima ojačani kompozitni i potpunokeramički mostovi

- Akrilatni mostovi su estetski fiksnoprotetski radovi u potpunosti izrađeni iz akrilata.

Najčešće se koriste kao privremeni mostovi za zaštitu brušenih zuba, te iz estetskih razloga za

kraće vremensko razdoblje koje pokriva trajne izradbe definitivnog mosta. Indikacije za trajne

akrilatne mostove su nedostatak jednog ili više zubi u području fronte gornje i donje čeljusti,

zubi s lošim parodontnim statusom, jer se zbog elastičnosti akrilata ublažava prijenos sile,

sitni zubi i sužen prostor u području fronte, te su indicirani kao dijagnostičko sredstvo kod

ispitivanja tolerantnosti TMZ pri promjeni vertikalne dimenzije kada se postavljaju i u

lateralno područje (1).

- u posljednjih desetak godina u protetici se koristi nova vrsta materijala nazvana FRC

tehnologija (Fiber Reinforces Composite Technology), tj. tehnologija vlaknasto ojačanih

kompozita. FRC se sastoji od dvije komponente: vlaknasto ojačanog kompozita VECTRIS –

a, koji čini zamjenu metalnoj podlozi i TARGIS – a, koji je materijal za estetsku oblogu.

TARGIS je ceromer (ceramic optimised polymer) sastavljen od finih čestica keramičkog

punila umetnutih u termolabilni organsko polimerni matriks. Ima dobra svojstva kemijskog

vezanja za VECTRIS ili metalnu podlogu, pa se može koristiti i za klasično estetsko

oblaganje metalne podloge.

Indikacije za upotrebu FRC-a su:

- izrada samostalnih krunica ili krunica u nizu

- izrada mosnih konstrukcija od nekoliko članova do polukružnih mostova

- izrada inlay mostova (10).

21


Potpuno keramički mostovi kraćih raspona mogu se izraditi iz litijdisilikatne

staklokeramike (IPS Empress 2, e-max, Ivoclar, Liechtenstein) ili In-Ceram Alumina ili

Zirconia (Vita, Germany) keramike kao novijih ojačanih potpuno keramičkih materijala (7).

In-Ceram keramika se sastoji od fino granulirane aluminijoksidne keramike koja se sinterira

pri čemu nastaje porozna struktura koja se infiltrira rastaljenim staklom. Kombiniranjem ova

dva procesa dobiva se materijal izuzetnih mehaničkih svojstava. Proces se odvija bez

kontrakcije i osigurava dobro rubno zatvaranje, a infiltracijom staklom se eliminira poroznost

i postiže velika čvrstoća. Na izrađenu aluminijoksidnu jezgru ili substrukturu za most nanosi

se obložna keramika odgovarajuće boje (Slika 11.). Za lateralne mostove i mostove nešto

većih raspona koristi se cirkonijoksidna keramika.

Slika 11. In-Ceram fiksnoprotetski rad na zubu 11 (preuzeto iz 11)

5.1.4. Estetski čimbenik

Estetski čimbenik je važnija stavka pri izradi prednjih mostova, ali nije zanemariv ni

kod izrade stražnjih mosnih konstrukcija. Izgled međučlana ovisi o vrsti zuba koji se

nadomješta i o susjednim zubima.

Prema vrsti zuba koji se nadoknađuje razlikuju se:

- incizivi i kanini – frontalni međučlanovi koji na presjeku imaju plosnatiji trokutasti

oblik

- premolari i molari – lateralni međučlanovi koji na presjeku imaju srcolik oblik

22


Tijelo mosta oblikom i postavom mora izgledati kao da „izrasta“ iz bezubog grebena, a u

prednjem segmentu je bitno da osigurava potporu usnici u cilju postizanja što prirodnijeg

izgleda (1, 12).

Potpuno metalni članovi se danas rijetko izrađuju i to isključivo u lateralnom segmentu.

Obično se međučlan fasetira i to najčešće akrilatom ili keramikom. Akrilat je s estetskog

stajališta lošiji izbor zbog promjene boje i loših triboloških svojstava, što dovodi do gubitka

funkcijske trajnosti nadomjeska. Međučlanovi mogu biti i konfekcijski, izrađeni od gotovih

šupljih struktura, inzoma (2). Prednosti su korištenja ovih struktura 40-postotna ušteda

gradivnog materijala za metalnu konstrukciju, znatno bolje postizanje estetskog učinka te

lakša modelacija, a nedostatak manja čvrstoća takve konstrukcije. Keramički materijali danas

spadaju u vrh estetske moderne fiksne protetike. Kod prednjih međučlanova poželjno je

fasetirati incizalni brid, a kod lateralnih se može fasetirati samo vestibularna ploha, ako se

radi o nadomjesku fasetiranom plimerima ili sve plohe, ako se radi o keramičkom

nadomjesku. Labijalne i vestibularne plohe zbog načela estetike modeliraju se s dodatnim

elementima (perlicama i ormarićem) kako bi omogućili retenciju estetskog materijala

(fasetiranje polimerima). Okluzalnu plohu je poželjno fasetirati kod donjih lateralnih zubi jer

je vidljiva kod otvorenih usta, tada jedino u obzir dolazi keramika, ne akrilat jer se troši u

funkciji (3). Naravno, zbog estetike, važno je uklopiti boju nadomjeska s preostalim zubima.

5.2. Plohe tijela mosta

Međučlan kao ploha ili brid, zbog naslanjanja uz sluznicu i mogućnosti održavanja

higijene, zahtijeva naročito pažljiv pristup pri modeliranju.

Vestibularna ploha međučlana (labijalna ili bukalna) treba u potpunosti, kako

morfološki tako i po boji, sličiti zubu kojeg nadomješta (1). To je jedina ploha koja pri

imitaciji ne odstupa od iste plohe prirodnog zuba. Izrađuje se iz estetskog materijala.

Oralna ploha međučlana (lingvalna ili palatinalna) ne mora biti modelirana strogo

morfološki i to najviše zbog higijensko – bioloških čimbenika. Ona ujedinjuje dvije površine

tvoreći kod lateralnih međučlanova konveksnu spojnicu, između oralnog završetka okluzalne

plohe i završetka vestibularne plohe na alveolarnom grebenu. Na poprečnom presjeku ima

„srcoliki“ oblik. Da bi se pacijentu omogućilo dobro mehaničko i fiziološko čišćenje, oralna

se ploha lateralnog međučlana izrađuje kao kosa, blago konveksna površina zaobljenih

23


krajeva, koja s okluzijskom ravninom zatvara približan kut od 45⁰, tzv. higijenski kut. Oralne

plohe lateralnih međučlanova uvijek bi morale sačuvati takav nagib bez obzira na visine

vestibularnih, ili dužine njihovih okluzalnih ploha. Trajni higijenski kut oralne plohe, uz

određenu visinu vestibularne plohe, određuje odgovarajući širinu grizne plohe.

S higijenskog stajališta, poštujući kut od 45⁰ kao pravilo, okluzijska je ploha to uža,

što je zub niži. Za višu vestibularnu plohu ne treba proporcionalno povećavati širinu grizne

plohe, jer se vrijednost higijenskog kuta može i nešto povećati (do 60⁰), što je za higijenu

dovoljno (1).

Kod prednjih međučlanova, oralna je ploha ravnija, a izrađuje se kombinirano iz

metala i estetskog materijala, ili u potpunosti iz estetskog materijala. Ova ploha najviše utječe

na higijenu međučlana ili tijela mosta i to:

- svojim nagibom (higijenski kut od 45⁰)

- površinom dodira sluznice

- intenzitetom dodira

- odabirom materijala

- tehnološkom obradom

- održavanjem od pacijenata kao nositelja rada (1).

Okluzijska ploha međučlana izrađuje se prema pravilima okluzije i artikulacije,

odnosno u skladu s habitualnom okluzijom pacijenta. Izrada nižih i plosnatijih kvržica te

proširenje fisura omogućuje nesmetane klizne kretnje, pa se govori o tolerantnoj ili

produženoj centralnoj okluziji (long centric).

Okluzijske plohe mogu se izraditi korištenjem FGP tehnike (functionally generates

pathway), funkcijom generirana registracija staza, kojom se nadomjestak bez interferenci

uklapa u stomatognatni sustav (13).

Sa statičkog stajališta, okluzalna ploha se izrađuje uža pd plohe zuba koji se

nadomješta, kako bi se smanjilo okluzijsko opterećenje nosača mosta. Prema Anteovoj

preporuci okluzijska ploha međučlana ne smije iznositi više od 90% okluzijske plohe zuba

kojeg nadomješta, 80% za dva zuba, a 70% za tri zuba u nizu. Stoga se molari modeliraju u

širini premolara, a premolari za jednu trećinu uže od prirodnih premolara. Bukolingvalno

sužavanje grizne plohe ovisi o rasponu tijela mosta, odnosno broju međučlanova između

nosača. Dobro je reducirati od 20% do 40% bukolingvalnog promjera grizne plohe ovisno o

24


statici, rasponu, silama u ustima, materijalu, o vertikalnoj relaciji slobodnog međučeljusnog

prostora i uvažavanju higijenskog kuta.

Što je međučeljusni razmak niži to je okluzijska ploha uža, bez obzira na mogućnosti

koje dopuštaju statička pravila, jer ako su zubi niski, a grizne plohe široke, higijenski kut bi

bio manji i stvorio bi se nehigijenski kut (3). Most ne smije biti u supraokluziji jer to

preopterećuje uporišne zube, zglob i žvačne mišiće, a može doveti i do parafunkcije. Isto je

tako nepovoljna i infraokluzija jer se povećava opterećenje preostalih zubi. Za uspostavljanje

stabilnih i postojanih okluzijskih odnosa u bočnim predjelima zubnog luka, potrebno je

izraditi grizne plohe iz materijala koji će izdržati okluzijsko opterećenje (kovine ili keramike).

Incizalni brid je uvijek izrađen iz estetskog materijala, incizivi nisu u kontaktu s

antagonistima iz statičkih razloga (Slika 12.).

Pri zadovoljavanju estetskih kriterija treba uvažiti:

- stanje zuba u nizu i antagonista

- stanje mišića i okluzije

- materijal i tehniku rada

- visinu međučlanova

- dužinu raspona tijela mosta

Aproksimalne plohe međučlanova se međusobno ili sa sidrima „točkasto“ spajaju i

pri tome treba paziti da je ostavljeno dovoljno mjesta za interdentalnu papilu, odnosno za

održavanje higijene, pa kontaktna točka mora biti više od 3 mm iznad ruba gingive. Iz tog se

razloga aproksimalna ploha izrađuje iznad papile kako bi pacijent mogao pomoću zubne svile

ili interdentalne četkice čistiti te predjele (14). Kod metal-keramičkih mostova spojevi u

metalu između članova prednjeg mosta imaju elipsoidni oblik koji omogućuje estetsko

oblikovanje međučlanova i dublju separaciju u keramici, kao i prirodni izgled članova mosta.

Promjer spoja treba iznositi u incizogingivalnom i palatolabijalnom promjeru oko 2mm, a kod

većih raspona spoj se može proširiti i prema palatinalnom čime se sprječava savijanje mosta

prema vestibularno. Kod spajanja lateralnih međučlanova debljina spoja treba biti oko 2,5 mm

u incizogingivalnom i palatinalnom smjeru (9).

Prilikom ispitivanja mosta u ustima potrebno je obratiti posebnu pažnju na spoj

međučlanova sa sidrom, jer se često radi greška i ne naprave točkasti kontakt, već ploha, kako

bi se most lakše izlio u leguri i kako ne bi došlo do njegovog loma (14). Ako se međučlan

25


spaja s inlay-em, aproksimalni kontakt treba biti dovoljno dimenzioniran, ali uvijek iznad

rubova inley-a, kako bi se omogućila dobra higijena rubova i ostavilo dovoljno prostora za

papilu (15).

Slika 12. Prikaz ploha tijela mosta

5.3. Odnos tijela mosta prema sluznici

Odnos međučlanova prema sluznici bitan je čimbenik za održavanja higijene mosta. O

tom odnosu ovisi stanje sluznice, zubi, parodonta i kosti, kao i trajnost čitavog

fiksnoprotetskog rada.

Higijensko tijelo mosta nije u kontaktu sa sluznicom alveolarnog grebena i stoga je

olakšano fiziološko i mehaničko čišćenje. Zbog estetskih razloga je neprimjenjiv u vidljivom

području, ali se može koristiti u nevidljivom dijelu usne šupljine, te kod osoba s

uznapredovanom atrofijom kosti. Većina se pacijenata teško navikava na njega jer smeta

jeziku kojeg pacijenti guraju ispod mosta i tako rasklimaju mosnu konstrukciju.

26


Bazalni dodir međučlana prema sluznici prema sluznici može biti:

1) sedlasti oblik tijela mosta koji poput sedla prekriva alveolarni greben. Estetski izgleda

kao prirodan zub, jer uz prisutno „sedlo“, kojim međučlan velikom površinom

obuhvaća sluznicu grebena, sadržava sve konture zuba koji nedostaje. Konkavitet

sedla prema sluznici izuzetno je teško higijenski održavati, zbog čega je povećana

mogućnost štetnog djelovanja na sluznicu, pa izradu takvog oblika međučlana treba

izbjegavati. Reduciranjem sedlastog oblika prelazi se u polusedlasti oblik.

2) polusedlasti oblik je prijelazni oblik od sedlastog u linijski dodir. Ovakva se

konstrukcija najviše koristi za trokutaste oblike frontalnih međučlanova. Pošto se

alveolarni greben u gornjoj čeljusti resorbira s vestibularne strane nakon gubitka zuba

tijelo mosta se smješta malo ispred hrpta alveolarnog grebena, na njegovu prednju

stjenku, čime fizionomija donje trećine lica dobiva prirodan izgled.

3) linijsko bazalni oblik je onaj oblik kod kojega međučlanovi u čitavom rasponu tijela

mosta, dužinom od jednog do najviše dva milimetra, blago i bez pritiska dodiruju

sluznicu grebena. Dodir se ostvaruje samo vestibularno, dok je oralna ploha zaobljena

i ne dodiruje sluznicu čime se osigurava dobra higijena, a s vestibularne strane i

estetika (15). Ovako modelirano tijelo mosta se koristi u lateralnim dijelovima, a

presjek lateralnog međučlana ima oblik srca, što je estetski i higijenski opravdano.

Najpoznatiji srcoliki oblik s linijskim dodirivanjem naziva se Ridge Lap (privjes

hrpta). Taj oblik međučlana najbolje oponaša izgled lateralnog zuba uz olakšanu

mogućnost održavanja higijene. Osim ovog oblika koriste se još i Conical pontic

(konični oblik), Egg shaped (oblik jajeta) i Bullet shaped (oblik metka). Kod ovih

oblika vertikalne plohe su konveksne, a njihov aproksimalni spoj u obliku zaobljenog

grebena linijski blago dodiruje sluznicu alveolarnog grebena bez jačeg pritiska (1). Ti

oblici, osobito lateralnih međučlanova, estetski se daju dobro ukomponirati, uz vrlo

dobre higijenske mogućnosti. Današnji oblik, prema Steinu, je modificirani linijski

dodir koji ostvaruje najmanji dodir s tkivom i omogućuje zadovoljavajuću higijenu

(16).

Viseći međučlan prema sluznici je vrsta lateralnog međučlana (tijela mosta), koji odstoji

od sluznice alveolarnog grebena. Sluznica ispod tijela mosta uz mehaničko, dostupna je i

dobrom fiziološkom čišćenju pokretima jezika i obraza (Slika 13.). Ovakav reducirani oblik

27


međučlanova pogodan je za područja najmanje vidljivosti ili za slučajeve znatne atrofije

alveolarne kosti. Nepovoljan je s aspekta estetike i fonacije (1).

Slika 13. Viseći međučlan prema sluznici (preuzeto iz: 16)

5.4. Položaj tijela mosta u odnosu na nosače

Tijelo mosta može biti jednostrano ili obostrano sidreno. Sa statičkog stajališta je

obostrano sidreni most najpovoljniji jer kad sila djeluje na sredinu mosta, nosači su

ravnomjerno opterećeni bez obzira na dužinu tijela mosta. Pri ekscentričnom opterećenju je

jače opterećen bliži nosač. Ako su zubi nosači različitog biološkog faktora, uz zub s manjim

biološkim faktorom može se uključiti dodatni nosač i tako povećati njegova otpornost.

Često se most ne sidri simetrično već jednostrano po principu privjesnog mosta. Kod

takvog sidrenja sile uzrokuju moment izvrtanja oko nosača što može dovesti do njegovog

rasklimavanja. Ovakvu konstrukciju treba koristiti samo ako nosač ima veći biološki faktor od

zuba koji se nadomješta ili ako se podvostruče uporišni zubi. Obično se međučlan smješta

mezijalno, a distalno samo ako su nosači podvostručeni ili ako je nastavak većeg polukružnog

mosta. Okluzalna ploha međučlana mora biti uža od zuba kojeg nadomješta zbog smanjenja

djelovanja štetnih sila na međučlan, a iz istog se razloga on može postaviti u blagu

infraokluziju. Privjesni most se izrađuje samo kad je okluzija uravnotežena, apsolutno bez

interferenci. Ova se konstrukcija najčešće koristi kod nadomještanja lateralnog inciziva

sidrenjem na očnjaku ili kod nadomještanja drugog pretkutnjaka sidrenjem na prvom

kutnjaku, jer su i očnjak i prvi molar zubi koji mogu podnijeti veća opterećenja. Nadoknada

središnjeg sjekutića po principu privjesnog mosta je teoretski moguća ako je lateralni sjekutić

28


vitalan i ima voluminozni korijen. U ostalim slučajevima, posebno kod nadoknade očnjaka,

podvostručuju se nosači. U području molara nije preporučeno koristiti ovakvu konstrukciju

zbog velikog žvačnog opterećenja.

Kad se tijelo mosta sastoji od 2 - 4 međučlana obostrano sidrenje je obavezno, a kada bi

tijelo mosta trebalo nadomjestiti više od četiri zuba u nizu izrađuje se parcijalna proteza.

Idealno bi bilo da na jedan nosač dolazi jedan međučlan, ali to nije uvijek moguće u praksi.

Stoga kod nadomještanja jednog zuba, odnos nosač međučlan može biti 1:1, ako se radi

privjesni most, ili 2:1 ako se tijelo mosta sidri obostrano ili dvostruko jednostrano. Kod

odluke o načinu sidrenja treba uzeti u obzir i koji će se zub brušenjem manje oštetiti, pa je

tako bolje brusiti avitalan ili zub s ispunom od intaktnog i vitalnog zuba.

Zbog specifičnog položaja očnjaka u zubnom luku, kad god je moguće, potrebno je

obostrano sidrenje, a u slučaju nepovoljnih okluzijskih odnosa može se uključiti i središnji

sjekutić, pa se odnos nosač međučlan mijenja u 3:1.

Za zatvaranje slobodnog prostora od dva zuba treba najmanje dva nosača, a u nekim

slučajevima i više, pa omjer može biti 2:2 u slučaju gubitka oba premolara ili oba središnja

inciziva. Kod nadomještanja središnjih inciziva nekad je potrebno uključiti i dodatne nosače

da odnos bude 4:2, što je slučaj kad je zubni luk visok i nepovoljna korijenska morfologija.

Tijelo mosta od tri međučlana može se sidriti obostrano po principi 2:3 bez statičkih

posljedica ako su nosači dovoljno otporni, što je slučaj kod nadomještanja oba pretkutnjaka i

prvog kutnjaka kada se kao nosači koriste očnjak i drugi molar. U slučaju da je i treći molar

prisutan, obvezno se uključuje u konstrukciju i odnos se mijenja u 3:3.

Gubitak sva četiri inciziva se može nadonaditi sidrenjem na dva nosača, 2:4, ili četiri

ovisno o odnosu između duljine strelice izbačenog luka i korisne duljine korijena. Ako je

strelica izbačenog luka dulja, dodaju se nosači pa je omjer 4:4.

Mosne konstrukcije su moguće i u uvjetima gubitka većeg broja zubi, ovisno o raspodjeli

preostalih zubi te njihovom biološkom faktoru. Tada se nosači povezuju po načelu poligonske

fiksacije, pa omjer između nosača i članova može biti 3:6, 4:8 ili 4:10 ako su nosači zubi

visokog biološkog faktora, a najčešće se radi o očnjacima i prvim ili drugim kutnjacima te ako

nema okluzijskih interferenci.

29


5.5. Položaj tijela mosta u odnosu na nosače

Idealno je tijelo mosta smjestiti između nosača. U slučaju da je tijelo mosta samo

jednim krajem spojeno za sidro, ili više sidara, moraju se poštivati sljedeća pravila:

1. Tijelo mosta treba biti smješteno mezijalno od nosača

2. Tijelo mosta može biti iznimno smješteno i distalno od nosača ukoliko se nosači

podvostručuju, ili je nastavak većeg polukružnog mosta

3. Tijelo mosta mora biti uže od zuba koji nosi konstrukciju

4. Zub koji se nadomještava mora imati manji biološki faktor.

5.6. Konfekcijski međučlanovi

U nastojanju zadovoljavanja optimalne čvrstoće i estetskih zahtjeva, kovinski je dio

tijela mosta iz potpunog oblika ormarića prešao u oblik šipki. Konfekcijske konstrukcije

pripisuju se Johnsonovu načinu premoštavanja između nosača. Međučlanovi te vrste

proizvode se konfekcijski iz voskova u više veličina i oblika, ovisno o vrsti međučlana i

estetskom materijalu.

Prednosti korištenja konfekcijskih međučlanova su:

- ušteda materijala do 40%

- odgovarajuća čvrstoća konstrukcije

- jednostavnije modeliranje

- nema pritiska metala na sluznicu

- odlična retencija za estetski materijal i

- veliki doprinos estetici

Kontraindikacije za upotrebu konfekcijskih međučlanova:

- veliki raspon tijela mosta

- niski međučlanovi

- bruksizam

- jake žvačne sile (1).

30


5.7. Proba kovinskog skeleta tijela mosta

Prilagođavanje kovinskog jednokomadnog skeleta mosta bitan je čimbenik testiranja

uspješnosti izrade mosta. Ako je u ordinaciji, u pacijentovim ustima metalna konstrukcija

ispravno prilagođena, onda ispunjava sve uvjete za dugotrajno uspješno funkcioniranje. Ta se

faza nikako ne smije zanemariti i preskočiti (1).

Krunice-sidra u sastavu mosta uključuju istu provjeru kao i u slučajevima probe samostalnih

krunica, dok kod tijela mosta treba provjeriti i:

- odnos prema sluznici i alveolarnom grebenu

- odnos prema okluzalnim plohama antagonista

- odnos spojnih kontakata međučlanova s interdentalnom papilom

31


6. LABORATORIJSKI TIJEK IZRADE MOSTA

6.1. Jednofazna izrada mosta

Ovaj način izrade mosta je danas uobičajen. Uvjet za izradu mosta u jednom komadu

je što bolja preparacija zuba uz paraleliziranje svih nosača. Nakon uzimanja otiska i

izlijevanja radnog modela, modelira se osnovna konstrukcija u vosku. Prije modeliranja dobro

bi bilo pregledati radni modeli i definitivno odlučiti o vrsti i obliku međučlanova.

Međučlanovi se ne izrađuju kao prečke koje povezuju nosače, već oni svojom morfologijom

trebaju pojednostavljeno imitirati zube koje nadomještaju. Za fasetirane mostove izrađuju se

međučlanovi u obliku ormarića, za metalkeramiku bi oblikom trebali slijediti morfološku

modelaciju keramike. Mogu se koristiti i konfekcijski međučlanovi, koji se tvornički izrađuju

u više oblika i veličina ovisno o vrsti međučlana i materijalu. Zbog cjevastog oblika štede

materijal do 40%, jednostavnija je modelacija, dobro retiniraju estetski materijal, nema

kontakta metala sa sluznicom, a čvrstoća tijela mosta je odgovarajuća (1).

Pri modelaciji treba osigurati i dobre kontakte sa nosačima te ostaviti prostor za

interdentalnu papilu. Odljevne kanale treba pričvrstiti i na tijelo mosta da se smanji poroznost.

Izmodelirana, jednokomadana voštana konstrukcija ulaže se i lijeva u odabranoj leguri. Nakon

lijevanja, te grube i fine obrade, metalni se skelet prilagodi na model i šalje u ordinaciju.

Ovakav način izrade osigurava najmanje grešaka i uštedu vremena. Nakon probe u ustima,

određuje se boja. Najbolje je da to čine tehničar, stomatolog i pacijent na osnovi postojećih

zubi, pomoću ključa boja, a kvalitetnije određivanje uključuje i instrumentalnu metodu

spektrofotometrom. Boja se može odrediti i prije brušenja ili vađenja zubi ili poštivati želju

pacijenta. Najbolje ju je određivati pri danjem, difuznom svjetlu. Boja ili više gradacija boja

se ubilježe na papir. Na metalnu konstrukciju nanosi se opaker, nakon njegove se

polimerizacije stavlja polimerni materijal željene boje, a poslije polimerizacije slijedi obrada

frezama i poliranje (5). Ako se radi o keramičkoj konstrukciji oblaganje se vrši s

kompatibilnim estetskim materijalom do konačnog izgleda nadomjestka te glazira.

32


6.2. Višefazna izrada mosta

Višefazna tehnika se danas više ne koristi, osim kada treba razdvojiti i ponovno

prilagoditi kovinske dijelove jednokomadnog mosta. Kod ove tehnike se najprije modeliraju

sidra mosta koji se nakon lijevanja šalju u ambulantu gdje se provjeravaju u ustima pacijenta,

te se uzme novi otisak u sadri za tijelo mosta. Na novom radnom modelu, između učvršćenih

sidara, a uvažavajući antagoniste, izmodelira se tijelo mosta. Nakon zasebnog izlijevanja i

obrade, tijelo se mosta učvrsti između sidara. Nakon ulaganja i lemljenja tijela mosta za

nosače, most se obrađuje i isproba u ustima. Tek nakon toga slijedi fasetiranje.

Nedostaci ove metode su:

- dugotrajnost postupka

- mjesta lemljenja su mehanički i higijenski slabije kvalitete zbog različitih legura

- metoda je složena, a greške se mogu umnožiti tijekom primjene.

VECTRIS – TARGIS konstrukcije zahtijevaju posebnu aparaturu. Ovdje je prva faza

umetanje gotovih spojnica Vectris Pontica između bataljaka i njihova fiksacija tvrdim

silikonom. Zatim se u posebnom aparatu VS 1 (Ivoclar) pod utjecajem tlaka i temperature

fiksira Vectris Frame i oblikuje što čini tijelo mosta i predstavlja zamjenu za metalni kostur.

Sljedeća faza je nanošenje Targisa i njegova polimerizacija u posebnom polimerizacijskom

aparatu Targis Power.

Pri izradi potpuno keramičkih nadomjestaka, najprije se izradi substruktura iz potpune

keramike, aluminij oksid keramike,cirkonijoksidne (Slika 14.) ili staklokeramike na koju se

zatim peče obložna keramika odgovarajuće boje (18).

Slika 14. Intraoralni pogled na cirkonij-oksidni skelet (preuzeto iz 19)

33


7. CEMENTIRANJE MOSTA

Cementiranje fiksnog nadomjeska u usnu šupljinu predstavlja implementaciju stranog

tijela u biološki medij (usnu šupljinu) i predstavlja jednu od važnijih faza za uspješan ishod

protetske terapije. Stoga je za stomatologa bitno poznavanje vrste cemenata, njihovih

svojstava i tehnika cementiranja.

Idealan cement trebao bi imati određena svojstva, kao što su:

1. biokompatibilnost

2. netopljivost

3. dobra mehanička svojstva

4. adhezijska svojstva

5. estetska svojstva

6. zaštitni učinak na pulpu

Odabir cementa ovisi o vrsti nadomjeska i gradivnom materijalu, procjeni kliničke situacije

kao i preferencijama kliničara. Nijedan cement nije idealan za sve situacije. Pri odabiru važno

je voditi računa o čvrstoći, pouzdanosti, estetici i jednostavnosti primjene cementa.

Cementiranje keramičkih nadomjestaka izvodi se na dva načina: konvencionalnom i

adhezivnom tehnikom.

Konvencionalni cementi su:

- cinfosfatni cementi

- polikarboksilatni

- staklenoionomerni

Adhezivni cementi su:

- kompozitni

- hibridni

Kod potpuno keramičkih nadomjestaka, sustave veće čvrstoće poput infiltracijskih i

oksidnih keramika moguće je cementirati konvencionalnom tehnikom. Sustave manje

čvrstoće potrebno je cementirati adhezivnom tehnikom zbog stvaranja mikromehaničke i

34


kemijske veze između zuba i nadomjeska, dodatnog jačanja keramike i stabilizacije cijelog

sustava.

Nepravilno odabran cement ili neadekvatno rukovanje može ugroziti ishod terapije,

stoga treba dobro poznavati tehnike cementiranja i svojstva pojedinih cemenata. Kompozitni

cementi imaju složeni postupak cementiranja, a što je on složeniji veća je mogućnost kliničkih

pogrešaka. Potrebno je kondicionirati površinu nadomjeska i površinu zuba te koristiti

adhezijske sustave ukoliko nije riječ o samoadherirajućim cementima.

Bez obzira koja se vrsta cemenata i tehnika cementiranja koristi, uvijek se treba

pridržavati uputa proizvođača (20).

35


8. POPRAVAK I SKIDANJE MOSTA

Orijentacijska trajnost fiksnog protetskog rada je 5 godina. To je vrijeme u kojem se

očekuje da nadomjestak u potpunosti ispunjava svoju funkciju – da omogućava žvakanje,

govor, ima zadovoljavajuću estetiku te da ne oštećuje ili iritira preostale zube i okolnu

sluznicu. Stvarna trajnost nadomjeska ovisi o njegovim tehničkim karakteristikama i o

uvjetima koji vladaju u ustima pacijenta.

Materijal nadomjeska važan je čimbenik koji utječe na trajnost. Najkraća je trajnost

fasetiranog nadomjeska koji unutar nekoliko godina gubi svoju estetsku vrijednost uslijed

promjene boje, oštećenja ili ispadanja fasete. Bolju trajnost imaju metal-keramički radovi koji

u slučaju pravilnog održavanja higijene mogu ostati funkcionalni dugi niz godina. Potpuno

keramički nadomjesci također imaju dobru trajnost, iako su neki keramički materijali vrlo

krhki pa nadomjesci izrađeni od njih mogu pod većim opterećenjem puknuti. Staklokeramički

nadomjesci se izrađuju u područjima nižeg opterećenja – uglavnom za prednje zube gdje je

važna estetika, a ne razvijaju se velike žvačne sile. Ako se izrade u području većih

opterećenja, postoji povećana opasnost od pucanja. Kad takav nadomjestak pukne, popravak

nije moguć i potrebno je izraditi novi, što predstavlja znatni financijski trošak. Noviji potpuno

keramički materijali od cirkonijevog oksida omogućuju izradu vrlo kvalitetnih nadomjestaka

koji se po mehaničkim svojstvima i otpornosti mogu mjeriti s metal-keramičkim. Ovi

nadomjesci su vrlo skupi, pa se pri izboru materijala često daje prednost metal-keramici, prije

svega zbog financijskog čimbenika.

Trajnost nadomjeska uvelike ovisi i o uvjetima koji vladaju u ustima pojedinog pacijenta.

Uz prethodno naglašenu važnost oralne higijene, na trajnost nadomjeska utječe i biomehanika

žvačnog sustava. Nadomjesci su izrađeni tako da omogućuju normalno žvakanje i mogu

podnijeti žvačne sile koje se javljaju u fiziološkim uvjetima. Opasnost od oštećenja i loma

nastaje u pacijenata koji razvijaju povećane žvačne sile, najčešće u sklopu škripanja i

stiskanja zubi (bruksizma). Radi se o funkcijskom poremećaju koji najčešće ima psihičku

podlogu, a manifestira se kao noćno škripanje i stiskanje zubi kojega pacijent najčešće nije

svjestan. Navika stiskanja zubi može postojati i po danu, a najčešća je kod ljudi koji su

izloženi većem psihičkom stresu. Prilikom ovakvog stiskanja zubi nastaju puno veće sile nego

pri normalnom žvakanju i one mogu dovesti do oštećenja dijela protetskog rada ili loma

36


cijelog mosta. Zato u ovih pacijenata trajnost nadomjestka može biti znatno kraća, ukoliko je

on izrađen od krhkog i lomljivog materijala.

Trajnost individualnog nadomjeska nemoguće je točno predvidjeti jer ona ovisi o mnoštvu

čimbenika na koje nije moguće utjecati. Ipak, za što duži vijek trajanja i funkcionalnost važno

je redovito održavanje oralne higijene od strane pacijenta, jer niti najkvalitetniji nadomjestak

neće dugo opstati u ustima ako zbog loše higijene dođe do oštećenja zuba nosača ili njihovog

parodonta (21).

8.1. Skidanje mosne konstrukcije

U svakodnevnoj stomatološkoj praksi, mosne konstrukcije se povremeno trebaju skinuti i

ponovno cementirati. Mogući razlozi za to su:

1. Greške pri cementiranju

a) Mosna konstrukcija je za vrijeme cementiranja bila pomaknuta i njezino prianjanje

nije dostatno. Rubna pukotina se vidi nakon uklanjanja cementa.

b) Keramičko rame bez metala je puklo uslijed pomaka i naprezanja tijekom

cementiranja, što nije primijećeno sve dok se cement nije stvrdnuo.

2. Gubitak cementa na pojedinom zubu bataljku

a) malokluzija koja dovodi do naprezanja

b) razmaci unutar mosne konstrukcije su preširoki

c) došlo je do torzije kosti, posebno u mandibuli

3. Popravak

a) Frakturirana keramika se treba popraviti

b) Pacijent je nesretan s bojom ili oblikom restauracije i želi je promijeniti

Stomatološka industrija nudi spektar sredstava za skidanje fiksnoprotetskih radova

uključujući Treymann skidač krunica i čekić, Crown Butler /Schuler Dental) s kopčama i

utezima, proširivač krunica, prilagodljiv skidač mostova i kliješta za vađenje koja su

presvučena gumom.

37


U većini postupaka za skidanje, sila koja se primjeni je koncentrirana samo na jednu točku

mosne konstrukcije. To često uzrokuje nekontrolirano otkidanje keramike ili deformaciju

rubova mosta, što znači da se konstrukcija ne može ponovno cementirati (21).

8.2. Fraktura estetskog dijela mosta

Keramika može ponekad puknuti ili se odlomiti. U takvoj je situaciji važno odrediti kako

i zašto je nastala fraktura. Mogući razlozi nastanka frakture su:

1. trauma (npr. nesreća, pad, udarac),

2. loša izrada u laboratoriju,

3. malokluzija, obična zajedno s bruksizmom.

Ukoliko je fraktura nastala zbog traume, keramika se može odmah popraviti. Ako se

keramika slomi, bez da ostane vidljivi dio keramike na metalu i fraktura je čista pukotina,

najvjerojatnije je problem loša izrada u laboratoriju. Ukoliko je uzrok tome loša izrada, mosna

konstrukcija se obično u određenom vremenskom roku zamijeni novom (Slika 15.).

U slučaju malokluzije, treba se odrediti uzrok i treba ga ukloniti selektivnim brušenjem,

ponovnim oblikovanjem rada i eventualno pojačavanjem okluzije vođene očnjakom. Ukoliko

postoje opsežnije okluzijske interference, koje se ne mogu jasno identificirati u ustima, trebala

bi se napraviti funkcijska analiza na modelima koji su postavljeni u artikulator (20).

Slika 15. Lom estetskog dijela mosta (preuzeto iz: 22)

38


9. ZAKLJUČAK

Cilj protetske terapije je nadoknada izgubljenih zubi, ali i očuvanje preostalih zubi i

zadovoljavajuće funkcije stomatognatnog sustava. Protetski rad treba biti postojan na duži

period i da osigurava funkcijske i estetske zahtjeve pacijenta i terapeuta.

Mostovi su fiksnoprotetska sredstva za dugotrajnu žvačno – funkcijsku, fonetsku, estetsku

i profilaktičku terapiju i rekonstrukciju stomatognatnog sustava.

Svaki se most sastoji od četiri dijela. Dva koja pripadaju organizmu i dva koja pripadaju

mosnoj konstrukciji u užem smislu. Organizmu pripadaju zubi nosači s pripadajućim

parodontnim tkivom, te koštana alveola s pripadajućim dijelom skeleta. Mosnoj konstrukciji

pripadaju sidro i tijelo mosta.

Tijelo mosta je dio mosne konstrukcije kojim se nadoknađuju izgubljeni zubi, a dijelovi tijela

mosta kojim se nadoknađuju isti, nazivaju se međučlanovi.

Estetika je bitan čimbenik u izradi mostova, posebno u fronti, jer se oni trebaju izraditi

što sličnije prirodnim zubima, pa se danas obavezno oblažu estetskim materijalima.

Tijelo mosta ne smije pritiskati okolno tkivo, ne smije smetati obrazu i jeziku, i mora

omogućavati mehaničko i fiziološko čišćenje.

Motiviranost pacijenta i dobro održavanje higijene imaju veliku ulogu u cijelom postupku,

jer nijedna konstrukcije neće imati zadovoljavajuće rezultate ukoliko je nedostatna higijena.

39


10. SAŽETAK

Mosne konstrukcije su terapijsko sredstvo za nadoknadu prekinutog zubnog niza.

Uspostavljanjem kontinuiteta, žvačno opterećenje se ravnomjerno prenosi na sve žvačne

jedinice. Gubitkom zuba osim funkcijskog prisutan je i estetski nedostatak. Sanacija prednjeg

dijela zubnog niza prvenstveno je potaknuta estetskim zahtjevima dok je lateralni segment

funkcijski. Planiranje i izrada mosne konstrukcije podliježe nizu načela, pa se razlikuju

mostovi u prednjem odnosno stražnjem segmentu zubnog niza, obostrano i jednostrano

sidreni, cementirani na klasično brušenim zubima ili u situacijama poštednijih brušenja. Svaka

ploha mosne konstrukcije se modelira po načelima estetike, statike i biološke održivosti.

Održavanje higijene je kod mosnih konstrukcija teže i zahtjevnije nego što je slučaj kod

mobilnih nadomjestaka. Nakon isteka funkcijske trajnosti mostove je potrebno skinuti i

ponovno izraditi.

40


11. SUMMARY

FIXED PROSTHODONTIC BRIDGE THERAPY

A fixed partial denture is a dental therapeutical restoration used to replace edentulous

area. Establishing continuity of dental arch, functional load is evenly spread on all occlusal

units. Loss of teeth presents not only functional, but also an aesthetic defect. Restoration of

the front of dental arch is primarily inspired by the aesthetic demands, while the lateral

segment is inspired by the function. Planning and development of bridge construction is

subject to a number of principles, so there are different bridges in the anterior or posterior

segment of dental arch, bilateral and unilateral anchored bridges, cemented on conventionally

prepared teeth or minimal prepared teeth. Each bridge surface structure is modelled on the

principles of aesthetics, statics and biological sustainability. Maintaining hygiene in the bridge

construction is more difficult and demanding than in the case of mobile denture. After

expiration of the functional durability of the bridge, it needs to be taken out and recreated.

41


12. LITERATURA

1. Ćatović A. Klinička fiksna protetika. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki

fakultet; 1999.

2. Schillingburg H T, Hobo S, Whitsett L, Jacobi R, Brackett S. Osnove fiksne protetike.

3rd ed. Chicago, Berlin, Rio de Janeiro, Tokyo: Quintessence Publishing Co; 1997.

3. Suvin M, Kosovel Z. Fiksna protetika. Zagreb: Školska knjiga; 1987.

4. Dostupno na: http://www.lancasterhousedental.co.uk/dental-bridges.html

5. Jerolimov V, editor. Osnove stomatoloških materijala (knjiga na internetu). Zagreb:

Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet; 2005. Dostupno na: http://www. sfzg.hr

6. Stipetić J. Utjecaj fiksnoprotetskih konstrukcija izrađenih iz srebro-paladijske legure

na bakterijsku floru usne šupljine [Disertacija]. Zagreb: 1998.

7. Ćatović A. Gradivni materijali za izradu fiksnoprotetskih radova. Medix. 1999;. 96-7.

8. Mehulić K. Keramički materijali u stomatološkoj protetici. Zagreb: Školska knjiga;

2010.

9. Kosovel Z, Nikšić D, Suvin M. Materijali za stomatološku protetiku. Stomatološki

fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 1996.

10. Ćatović A. primjena ceromera i FRC (Fiber reinforced composite) tehnologije u

fiksnoj protetici. Medix. 1999; 70-1.

11. Quintessence International Magazine. Media ogled. 2005; 837.

12. Horn H. R. Practical consideration for succesfull crown and bridge therapy.

Philadelphia; Mosby Elsevier; 1976.

13. Dulčić N. Biomehanička izrada okluzijskih kontakata fiksnih protetskih radova

pomoću FGP tehnike. Sonda.2002;5.

14. Ćatović A., Stipetić J. Važnost oralne higijene u održavanju fiksnih protetskih radova.

Medix. 1999; 24: 93-5.

15. Ravasini G. Clinical procedure for partial crowns, inlays, onlays and pontics, and

atlas. Chicago, Berlin, London, Rio de Janeiro, Tokyo: Quintessence publishing Co;

1985.

16. Stein R. R. Pontic residual ridge relationship, a research report. J Prosth Dent.

1996;16: 251-8.

17. Rosenstiel S F, Land M F, Fujimoto J. Contemporary Fixed Prosthodontics. 4th ed.

Mosby Elsevier; 2006.

42

http://www/

http://www.lancasterhousedental.co.uk/dental-bridges.html


18. Mehulić K. Utjecaj temperaturnih promjena na mikrostrukturu IPS Empress keramike

[Disertacija]. Zagreb: Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu;1996.

19. Quintessence International Magazine. Media ogled. 2009; 661.

20. Piljan V. Cementiranje keramičkih nadomjestaka [Diplomski]. Zagreb: 2011.

21. Bücking W. Škrinja stomatološkog blaga. Quintessenz Bibliothek. Zagreb: Media

Ogled;2011.

22. Dostupno na: http://www.glidewelldental.com/dentist

43

http://www.glidewelldental.com/dentist


13. ŽIVOTOPIS

Ivan Milas rođen je 06. 02. 1988. u Zagrebu, gdje završava osnovnu školu. Godine 2002.

upisuje Prirodoslovno – matematičku gimnaziju u Zagrebu, gdje je maturirao 2006. Iste

godine upisuje Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija radi kao asistent

u privatnoj stomatološkoj ordinaciji u Zagrebu.

44

Diplomski rad 2015

Documents

Transcript of Diplomski rad 2015