Digitalne Telekomunikacije
-
Upload
milica-popadic -
Category
Documents
-
view
71 -
download
4
description
Transcript of Digitalne Telekomunikacije
-
OSNOVI DIGITALNIH TELEKOMUNIKACIJA
Predava: Prof.dr Milica Pejanovi-Djurii
Saradnici: Doc.dr Enis Koan, Dipl.ing.Slavica Tomovi, mr Ugljea Uroevi
-
SADRAJ
Diskretizacija signala
po vremenu (odabiranje),
po trenutnim vrijednostima (kvantizacija).
Impulsne modulacije
Impulsna amplitudska modulacija
Impulsna modulacija po trajanju
Impulsna poloajna modulacija
Impulsna kodna modulacija
Delta modulacija
Adaptivna delta modulacija
Diferencijalna impulsno kodna modulacija
-
SADRAJ
Elektrino predstavljanje diskretnih poruka i oblici digitalnih signala.
Prenos digitalnih signala u osnovnom opsegu uestanosti. ISI Uslovi prenosa bez ISI Nyquistovi kriterijumi Uticaj sluajnog uma Optimizacija sistema za prenos
Prenos digitalnih signala modulisanim nosiocem. ASK FSK PSK (B-PSK, DPSK i QPSK) QAM
Uporeenje sistema za prenos digitalnih signala.
-
DISKRETIZACIJA KONTINUALNIH SIGNALA Poruke i signali u koje se one transformiu uslovno se dijele na dvije grupe:
kontinualne i
diskretne.
Shodno ovoj podjeli postoje i dvije vrste prenosa:
analogni i
digitalni prenos.
Harmonijskom analizom funkcija koje predstavljaju kontinualne signale moe se pokazati da ih je mogue diskretizovati, a da se pri tome ne promijene osobine koje imaju kao nosioci poruka. Drugim rijeima, to znai da postoji principijelna mogunost da se kontinualne poruke prenose u vidu diskretnih signala.
Sve realne kontinualne poruke predstavljaju sluajne procese. Takvi su i odgovarajui signali. Kada se sprovede statistika analiza ovakvih signala, dolazi se do zakljuka da je osnovni i glavni dio njihovog spektra koncentrisan u nekom konanom opsegu uestanosti. To praktino znai da iznad neke uestanosti fm, spektralna gustina amplituda ovakvih signala postaje toliko mala da moe da bude maskirana uvijek prisutnim bijelim Gausovom umom. Taj dio spektra nema smisla prenositi.
-
Nivo smetnji
fm
f0
Govor fm=3.4kHz
Video fm=5MHz
Muzika fm=15kHz
U sutini, spektar signala koji predstavljaju realne poruke ogranien je u realnim uslovima frekvencijskim karakteristikama para izvor-korisnik.
-
Ovakva konstatacija omoguava da sve kontinualne poruke predstavimo kontinualnim signalima, iji je spektar strogo ogranien nekom uestanou fm. Za ovakve signale, u matematici postoji teorema koja specificira uslove pri kojima je mogue svaki takav signal predstaviti njegovim vrijednostima uzetim u diskretnim trenucima vremena. To je Koteljnikova teorema ili teorema o odabiranju. Zahvaljujui ovoj teoremi moe da se napravi prvi korak u diskretizovanju kontinualne funkcije, a to je diskretizacija po vremenu.
Meutim, poruke se meusobno razlikuju, pa su razliiti i signali kojima se one prenose. Dakle, radi se o itavom skupu vremenskih funkcija koje se razlikuju po vrijednostima u odreenim trenucima vremena. Kad je rije o skupu, o neogranienom broju razliitih formi funkcija, sve odabrane vrijednosti gledane zajedno, kontinualno se mijenjaju u odreenim granicama. Zato je potrebno obaviti jo jednu diskretizaciju diskretizaciju po trenutnim vrijednostima vremenske funkcije. Ona se jo naziva i diskretizacijom po nivou ili kvantizacijom. Slino ovome, diskretizacija po vremenu se naziva i kvantizacijom po vremenu.
Znai, da bi se kontinualni signali diskretizovali, potrebno je obaviti diskretizaciju po vremenu i diskretizaciju po trenutnim vrijednostima signala.
-
DISKRETIZACIJA PO VREMENU
TEOREMA O ODABIRANJU
Ako kontinualni signal f (t ) ima spektar koji se nalazi u opsegu uestanosti od 0 do fm, onda je taj signal u potpunosti definisan svojim trenutnim vrijednostima, uzetim u ekvidistantnim takama medjusobnog rastojanja t = ti+1 ti = (1/2fm). Za proizvoljni signal f (t ), ovaj skup odabranih vrijednosti je ilustrovan na slici:
0 t tttt
t
ttt 2-2-3 -
f ( )
i i+1
-
Interval t se naziva period odabiranja. Vrijednosti ordinata u trenucima n t (n cio broj) se zovu odbircima signala f(t).
Dokaz teoreme:
Neka je f(t) kontinualna funkcija koja predstavlja kontinualni signal iji je spektar ogranien uestanou fm.
Fourierova transformacija ovog signala je:
Signal se moe odrediti kao inverzna Fourierova transformacija funkcije F(j):
dtetfjF tj )()(
dejFtf tj
2
1)(
-
Shodno uinjenoj pretpostavci, spektar ovog signala je
ogranien uestanou fm , tako da je:
F(j) = 0, za | |>2fm
j( )
0 2-2
F
f fmm
Spektralna gustina amlituda signala f (t ) iji je spektar ogranien
-
Izvrimo periodino produenje kompleksnog spektra F(j) sa periodom 4 fm.
Spektralna gustina amplituda ovako dobijene pomone funkcije je prikazana na slici:
j( )
0 2-2
F
f fmm
p
fm6fm-6
Spektralna gustina ampituda pomone funkcije |FP(j) |
-
Ovako dobijena, pomona, funkcija FP(j) je periodina, pa se moe razviti u Fourierov red:
mfjn
n
np eFjF2
1
U odnosu na uobiajeni izraz promjenljva t je zamijenjena sa promjenljivom , a
T
20 sa
mm ff 2
1
4
2
Saglasno definiciji kompleksni spektar Fn funkcije FP(j) e biti:
Fn=
1
4p fm
Fpjw( )
-2p fm
2p fm
e- jn
1
2 fm
w
dw...........(*)
-
Kako je po pretpostavci F(j) = 0 izvan intervala (-2fm , 2fm),
dok je F(j)= FP(j) u intervalu (-2fm , 2fm). To znai da izraz za signal ogranienog spektra f (t ) postaje :
f t( ) =1
2pFp jw( )
-2p fm
2p fm
e jwtdw
Ako sada pronaemo vrijednost ovog signala u trenucima , gdje je dobijamo
m
nf
ntt
2 ...,2,1,0 n
nmf
nj
f
f
p
m
FfdejFf
nf m
m
m
221
2
2
2
2
gdje je Fn prethodno odreeno relacijom (*).
-
Iz prethodne relacije moemo pronai Fourierove koeficijente Fn za bilo koje n, gdje je n =. . .-3, -2, -1, 0, 1, 2, . . ., pod uslovom da znamo vrijednosti signala f (t ) u odgovarajuim trenucima
Sada se izraz za funkciju Fp(j) moe napisati kao:
.2 m
nf
nt
mm fjn
mn m
fjn
n
np ef
nf
feFjF
2
1
2
1
22
1
Kad je poznato Fp(j), moe se odrediti i f (t ) :
def
nf
f
deef
nf
fdejFtf
m
m
m
m
m
m
m
m
f
ntjf
f n mm
tj
n
fjn
m
f
f m
tj
f
f
p
2
2
2
2
12
2
2
2
24
1
22
1
2
1
2
1
-
Izvoenjem ovog izraza dokazana je teorema o odabiranju. Pokazano je da je signal f (t ), iji je spektar ogranien, potpuno odreen prethodnim izrazom. U njemu je jedino potrebno poznavati vrijednosti signala f (t ) u trenucima , koji se nazivaju trenucima
odabiranja, pa da se naznaenim operacijama odredi f (t ) za bilo koje t.
Prethodni izraz moe da se napie i u jo jednom, pogodnijem obliku. Zamjenom redosljeda integracije i sumiranja u prethodnom izrazu:
m
nf
nt
2
def
nf
ftf
m
m
m
f
f
f
ntj
mn m
2
2
2
24
1
Izvri li se integracija, dobija se da je:
m
m
m
m
n m
f
ntf
f
ntf
f
nftf
22
22sin
2
-
m
m
m
m
n m
f
ntf
f
ntf
f
nftf
22
22sin
2
Poto se sumiranje vri za sve vrijednosti n od - do , to prethodni izraz moe da se napie u obliku:
Ovaj izraz omoguava novu interpretaciju teoreme o odabiranju: Signal
f (t) , iji je spektar ogranien uestanou fm , jednoznano je odreen beskonanom sumom lanova pri emu je svaki od njih obrazovan od proizvoda vrijednosti signala f (t) u taki odabiranja t = tn i teinske funkcije tipa centrirane u odgovarajuem trenutku odabiranja.
Funkcija ima osobinu da je njena vrijednost za x = 0 jednaka 1, a
za vrijednosti x = k, gdje je k ma koji cio broj izuzev nule, ta vrijednost je
jednaka nuli.
x
xsin
x
xsin
-
Teinska finkcija y=sinx/x
-
Teoremu o odabiranju je potrebno dokazati i u suprotnom smjeru: tj.
dokazati da se na osnovu poznatih odbiraka uvijek moe rekonstruisati
originalan signal f(t).
Pretpostavimo da imamo kontinualni signal f(t), ija je maksimalna uestanost u spektru fm. Uzmimo odbirke funkcije u trenucima
gdje je
Neka su odbirci predstavljeni vrlo uskim impulsima, trajanja
to je u skladu sa mogunou njihove raktine realizacije.
t
f(t)
01
1
2f
2f
m m
-
Ako je (trajanje odbirka) mnogo manje od (1/2fm), onda moemo pretpostaviti da se u tom kratkom intervalu vremena f(t) ne mijenja. Tada e Fourireova transformacija jednog ovakvog pojedinanog impulsa biti:
Fourireova transformacija delta impulsa je data sledeim izrazom:
Uporedivi ova dva izraza, vidimo da je F(n)(j) ustvari Fourireova
transformacija delta impulsa ija je povrina , , pri emu je taj
impuls centriran u trenutku
mm
m
f
nj
m
tj
f
n
f
n m
n ef
nfdte
f
nfjF
2
22
22
22
00tjtj edtettj
mf
nf
2
.2 m
nf
nt
-
Uzmimo sada jedan idealan filtar propusnik niskih uestanosti:
Pretpostavimo da se na ulaz ovakvog filtra dovede signal u vidu impulsa, ija je Fourierova transformacija F(n)(j). Tada e se za odziv na njegovom izlazu dobiti:
H(j )
0
c m 2 f m
cc
de
f
nfdejHjFtg
m
m
m
f
f
f
ntj
m
tj
nn
2
2
2
2
1
22
1
-
Kada se izvri integracija, dobija se:
Dobijeni odziv filtra na pobudu u vidu izabranog n-tog odbirka dat je na slici:
m
m
m
m
m
mn
f
ntf
f
ntf
f
nfftg
22
22sin
22
-
Maksimum ove funkcije nalazi se u trenutku , dok u svim ostalim
trenucima odabiranja funkcija ima svoje nule.
Ako se kroz ovaj filtar propusti drugi ovakav impuls koji je lociran u
trenutku , dobio bi se odziv , koji je prikazan na slici
isprekidanom linijom. Ovaj odziv ima maksimum u trenutku , a u
svim ostalim takama odabiranjaima vrijednost nula.
Ako se na ulaz ovog filtra dovede niz odbiraka, umjesto samo jednog
odbirka, onda se na osnovu teoreme o superpoziciji dobija odziv:
Na ovaj nain je pokazano da je signal f(t) u potpunosti definisan svojim odbircima. To znai da se signal moe predstaviti diskretnim skupom vrijednosti uzetih u raznim, ali tano definisanim, trenucima vremena.
m
nf
nt
2
tgn
m
nf
nt
2
11
tgn 1
m
nf
nt
2
11
tff
f
ntf
f
ntf
f
nfftgtg m
m
m
m
m
mn
m
n
n
2
22
22sin
22
-
Dakle, diskretizacija po vremenu nam omoguava da
kontinualnu funkciju prikaemo kao niz odbiraka. Na taj nain
se kontinualna poruka ekvivalentira diskretnim signalom.
Korisniku treba poruka u originalnom obliku, kakva je i
poslata. Da bi se to postiglo, treba propustiti diskretizovani
signal kroz filtar propusnik niskih uestanosti. U ovome i jeste
smisao dokaza teoreme u oba smjera: diskretizuje se signal, a
zatim se rekonstruie originalna poruka proputanjem kroz
niskopropusni filtar granine uestanosti fc=fm.
-
DISKRETIZACIJA PO TRENUTNIM VRIJEDNOSTIMA SIGNALA
Izvor kontinualnih poruka generie beskrajno mnogo razliitih formi signala f (t), od kojih svaki ponaosob predstavlja jednu konkretnu poruku. Neka je jedan od tih signala, recimo s(t) predstavljen slikom.
Kvantizacija signala u(t)
s
u(t)
u
u
uu
tt t t t t
max
min
0 n (n+1)
m
m
-
Signal u(t), koji predstavlja kontinualnu poruku, moe da ima bilo koju vijednost izmeu Umin i Umax i spektar mu se nalazi u intervalu uestanosti od 0 do fm. Sve realne poruke praktino zadovoljavaju ovaj uslov. Ako primijenimo teoremu o odabiranju, signal u(t) moemo predstaviti skupom diskretnih vrijednosti uzetih u trenucima odabiranja.
Za neku drugu poruku dobiemo na isti nain drugi skup diskretnih vrijednosti signala koji ga predstavlja, za treu dobili bi trei skup itd. Kako svaki odbirak moe imati bilo koju vrijednost izmeu Umin i Umax, to je jasno da bi za predstavljanje skupa poruka ovakvog izvora bio potreban alfabet koji bi imao beskonano mnogo simbola. Zato je neophodno obaviti diskretizaciju po trenutnoj vrijednosti signala.
-
U realnim uslovima u svim komunikacionim sistemima postoje smetnje koje mogu da maskiraju signale. Korisnik poruke, sa svoje strane, raspolae nekom konanom osjetljivou prijema, odnosno konanom moi rezolucije. Zbog ovoga, signali koji se vrlo malo razlikuju meu sobom, interpretiraju se gotovo identino. Kao posljedica ovih injenica, prirodno se javlja ideja da je mogue prenos obaviti sasvim korektno i uz izvjesne greke.
Ako na osnovu svega ovoga moguu dozvoljenu greku u reprodukciji trenutne vrijednosti signala oznaimo sa m, onda je jasno da e prenos biti vjeran, ako se trenutna vrijednost signala poruke u(t), odbirak, reprodukuje bilo kojom njenom vrijednou u(t) koja se nalazi u intervalu:
u (t)-em ue (t) u (t)+em
-
Drugim rijeima, sve vrijednosti u(t) koje se nalaze u ovom intervalu
obrazuju jednu klasu. Njena je osobina da se bilo koja trenutna vrijednost
iz te klase, na prijemu reprodukuje na isti nain. Ovo nam prua
mogunost da zahvaljujui kriterijumu o vjernosti reprodukcije poruke, cio
raspoloivi dijapazon trenutnih vrijednosti kvantiziramo korakom
Na taj nain se obavlja diskretizacija po trenutnoj vrijednosti, ili kako se
jo naziva, po amplitudi, odnosno nivou ili po odbirku. Tada e biti
dovoljno, umjesto svih moguih vrijednosti amplituda s(t) koje se nalaze u
prethodno definisanom intervalu, prenositi samo jednu vrijednost,
predstavnika te klase. Sa slike se vidi da je broj kvantizacionih nivoa:
Du = 2em
q =umax + umin
2em
-
Kako je za mnoge realne poruke Umax = |Umin|, to e biti:
Iz ovog izraza se vidi da e za date vrijednosti Umin i Umax, veliina q biti konana. Pri prenosu skupa poruka bie potrebno prenijeti sve mogue kvantizirane vrijednosti odbiraka. Kako njih ima q, to je jasno da i alfabet koji e sluiti za prenos ovih poruka mora imati q razliitih simbola. Ukoliko je dozvoljena greka m manja, bie potrebno da alfabet sadri vie razliitih simbola.
q =Umax
em
-
Originalan signal u(t) koji se prenosi; uq(t) predstavlja primljeni signal na bazi kvantiziranih odbiraka signala u(t); uN(t) predstavlja greku
kvantizacije
-
Neka je u(t) signal poruke maksimalne uestanosti u spektru fm. Umjesto da prenosimo ovaj signal, moemo da prenosimo njegove odbirke koji predstavljaju vrijednosti signala u(t) u trenucima odabiranja t=nT=n/2fm, gdje je n = 0, 1, 2. . . Izvrimo kvantizaciju odbiraka signala u(t) prije nego to ih prenesemo.
Neka je signal u(t) takav da se sve njegove pozitivne i negativne
vrijednosti nalaze u intervalu [-U/2, U/2]. Neka se "zaokruivanje
vrijednosti amplituda odbiraka vri tako da dozvoljena greka ne bude
vea od . To znai da emo interval U podijeliti na q podintervala,
tako da je:
Veliina naziva se korak kvantizacije. Mogue vrijednosti amplituda odbiraka su:
u2
1
uqU
u
,2
1,...
2
5,
2
3,
2
1u
quuu
-
Drugim rijeima, ako se amplituda nekog odbirka signala u(t), nae izmeu dvije puno izvuene horizontalne linije, uzee se umjesto njene stvarne vrijednosti koju definie crticama izvuena horizontalna linija koja prolazi sredinom tog intervala. Na taj nain je izvrena kvantizacija odbiraka signala u(t) .
U principu, mogli bi se prenositi ovako dobijen kvantizirani odbirci. Na prijemu, njihovi proputanjem kroz filtar propusnik niskih uestanosti, dobio bi se neki signal uq(t). On je na prethodnoj slici predstavljen isprekidanom linijom. Ovaj signal se razlikuje od signala u(t). Ta razlika e biti manja ukoliko je korak kvantizacije manji. Ova razlika:
se naziva grekom kvantizacije ili izoblienjem kvantizacije i takoe je prikazana na prethodnoj slici. Ukoliko je ovo izoblienje malo, ovakav prenos moe da se prihvati.
Na sledeoj slici ponovo su nacrtani kvantizirani odbirci u vidu uskih impulsa:
u
tututu qN
-
Kvantizirani odbirci signala u(t)
-
Sa slike se uoava da amplituda svakog od odbiraka ima jednu
odreenu vrijednost iz skupa moguih vrijednosti. Poto je taj skup
konaan, znai da se mogu numerisati te mogue vrijednosti. U
prethodnom primjeru ih ima 8, pa emo poetnu vrijednost
obiljeiti sa 0, drugu sa 1, i tako redom do 7.