DEZINFEKCIJA

OPĆI POSTUPCI SPREČAVANJA INFEKCIJE

Studij sestrinstva Osnove zdravstvene njege N.P. 2006.

dezinfekcija

Edukacijski ciljevi Definirati i objasniti pojmove infekcija, antisepsa,

asepsa, dezinfekcija, dezinficijens, antiseptik Opisati i objasniti djelovanje dezinfekcijskog

sredstva na određenom predmetu Opisati i objasniti čimbenike koji utječu na

djelovanje dezinfekcijskih sredstava: Opisati i objasniti poželjna svojstva dezinfekcijskog

sredstva Opisati, objasniti dezinfekciju u zdravstvu

(stacionarne zdravstvene ustanove) Opisati, objasniti i primjeniti metode dezinfekcije Opisati, objasniti i primjeniti zaštitna sredstva Opisati, objasniti i provesti postupke izolacije


Infekcija (lat. inficere – zaraziti, okužiti)

Za pojavu infekcije važni su sljedeći čimbenici:izvor zarazeputovi prenošenja – širenja infekcije od

izvora do mjesta zarazeulazna «vrta» za ulaz uzročnika u organizambroj i virulencija klicadispozicija


Borba protiv infekcije vrlo je stara stari Rim Marcus Terentius Varro naslućuje da su

mnoge bolesti uzrokovane sićušnim živim bićima, staroperzijski znanstvenik Rhazes otkriva svojstvo

alkohola, koji, lokalno primijenjen, sprečava pojavu bolesti.

Suvremeni pogledi na sprečavanje infekcije javljaju se sredinom 19. stoljeća.

Pravi znanstveni napredak shvaćanja borbe protiv infekcije uvodi L. Pasteur (1860),

Pastteurove spoznaje u kirurgiji primjenjuje J. Lister (1867) - ispire operacijske rane i zavoje natapa 5% - tnom karbolnom kiselinom, čijem djelovanju izlaže i zrak.

I. P. Semmelweis uvodi obvezno pranje ruku osoblja u bolnici (smanjuje smrtnost hospitaliziranih bolesnika).

S vremenom antisepsa, sepsa, dezinfekcija i sterilizacija postaju obvezni u radu medicinskih sestara.


Antisepsa, asepsa

Antisepsa (grč. Anti =protiv i sepein =trunuti, gnjiti i lat. Antisepsis – protiv sepse) je u medicini prvobitno borba protiv truljenja,

naziv u kirurgiji za postupak koji se primjenjivao u drugoj polovici 19. stoljeća pri liječenju otvorenih prijeloma kostiju i gnojnih rana.

Danas, je antisepsa postupak kojem je cilj suzbijanje infekcije i uništavanje mikroorganizama na instrumentima, koži, ranama, predmetima…

Antiseptik je kemijsko sredstvo koje sprečava razvoj mikroorganizama. Antiseptici koji se danas primjenjuju u praksi često imaju dezinficirajuće djelovanje.


Asepsa (grč. A – bez, sepein – trunuti, gnjiti) znači odsustvo kontaminacije.

Asepsa je način rada kojim se u medicini, a osobito u kirurgiji i liječenju rana, isključuje svaka mogućnost vanjske kontaminacije radnog polja i svega što se pri radu upotrebljava.

Asepsu postižemo različitim i fizikalnim i kemijskim postupcima – sterilizacijom i dezinfekcijom.

Brojni postupci kojima se ostvaruju (posebno u kirurgiji) uvjeti aseptičkog rada mogu se sažeti u pet osnovnih pravila asepse: priprema bolesnika priprema prostora priprema osoblja priprema pribora postupak s «ranom».


Dezinfekcija pojam suprotan infekciji (lat. inficere = zaraziti) skup postupaka pomoću kojih smanjujemo broj

mikroorganizama u određenoj sredini ili na određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti (činimo ih nesposobnim da prenesu infekciju)

dezinfekcijom ne uništavamo sve prisutne mikroorganizme, već smanjujemo njihov broj i virulenciju na razinu na kojoj oni više nisu opasni za zdravlje ili više ne mogu štetiti na koji drugi način

dezinficijens je kemijsko sredstvo kojim se obavlja dezinfekcija


Dezinfekcijsko sredstvo primijenjeno naodređenom predmetu može djelovati: Bakteriostatično, virustatično – sprečava

rast i razvoj, ali ne uništava (bakterije, viruse)

Baktericidno, virucidno, fungicidno – uništava (ubija lat. occidere = ubiti) bakterije, viruse, gljivice

Inhibitorno – koči, usporava ali ne sprečava rast i razvoj mikroorganizama.


Dezinfekcija ima široku primjenu (kao higijenska mjera zaštite), osim u zdravstvu i u drugim djelatnostima (uugostiteljstvu, hotelijerstvu, industriji živežnih

namirnica,prometu…).

U zdravstvu, posebno u stacionarnim zdravstvenim ustanovama, dezinfekcija obuhvaća:

kožu (naročito ruku) zdravstvenih djelatnika i bolesnika

odjeću i obuću zdravstvenih djelatnika i posjetilaca posteljinu i rublje podove, zidove, pokućstvo, i radne površine u svim

prostorijama odjela i hodnicima operacijske dvorane i prostorije za prijeoperacijsku

pripremu (uključujući i predmete) sanitarne prostorije i posude za obavljanje nužde kuhinje, kuhinjski pribor i pribor za jelo optičke instrumente koji se ne smiju steriliziratiStudij sestrinstva Osnove zdravstvene njege N.P. 2006.

Metode dezinfekcije Prirodne metode dezinfekcije

sunčeva svjetlost, taloženje vrtloženje i filtracija:

Mehaničke metode dezinfekcije četkanjem, ribanjem, pranjem, čišćenjem, struganjem. ventilacijom (propuhom)

Termičke metode dezinfekcije spaljivanje, žarenje, glačanje i kuhanje:

Kemijske metode dezinfekcije


Dezinficijensi kemijska sredstva - svojim djelovanjem

uništavaju vegetativne oblike mikroorganizama, ali ne obvezno i njihove spore

smanjuju broj mikroorganizama na razinu koja ne šteti zdravlju

anorganska i organska dezinfekcijska sredstva


Podjela kemijskih dezinfekcijskih sredstava prema: mehanizmu djelovanja (sprečavaju razmnožavanje i

većinom uništavaju mikroorganizme oksidacijom, redukcijom, apsorpcijom, koagulacijom bjelančevina i remećenjem osmotske ravnoteže)

intenzitetu – razini djelovanja visoki – sporocidi (2% otopina glutardehida za 6-10 sati pri

sobnoj temperaturi uništava spore pod uvjetom da nema organskog materijala).

srednji - baktericidni učinak - Micobacterium tuberculosis srednji i niski djeluju na S. aureus, enterokokoe,

Pseudomonas aeruginosa, E. coli, salmonele i ostale enterobakterije koje su primarne u etiologiji bolničkih infekcija.

kemijskoj pripadnosti


Anorganska dezinfekcijska sredstva

kiseline (3% acidi borici), lužine (vapno) halogeni elementi (klor - preparat Izosan

G, jod - povidon jodid), oksidativna sredstva (H²O², KMnO4).


Organska dezinfekcijska sredstva

fenol (karbolna kiselina, derivati fenola se uglavnom ne upotrebljavaju zbog iritacije kože i sluznica),

lizol (krezolov sapun- rijetko za dezinfekciju podova),

formaldehid (upotrebljava se za dezinfekciju endoskopskih aparata i anesteziološkog pribora),

alkoholi (najčešće se koristi 70% etilni alkohol za dezinfekciju kože)

akridinske boje (Rivanol)


Suvremena dezinfekcijska sredstva razlikuju se po:

kemijskom sastavu, načinu primjene i djelovanja te po učinkovitosti

Suvremena dezinfekcijska sredstva - sprečavaju razmnožavanje i većinom uništavaju mikroorganizme oksidacijom, redukcijom, apsorpcijom, koagulacijom bjelančevina i remećenjem osmotske ravnoteže


Teorijski idealno dezinfekcijsko sredstvo trebalo bi

imati ova svojstva: djeluje baktericidno i brzo u malim koncentracijama ima širok spektar djelovanja (bakterije, virusi,

gljivice) djeluje u prisutnosti organskih tvari (krv, gnoj…) nije otrovno (mora biti neškodljivo ako se proguta) ne nadražuje kožu niti izaziva alergijske reakcije ne ugrožava biološku ravnotežu u ljudskoj okolini ne djeluje karcinogeno ni teratogeno ima ugodan miris ili da je bez mirisa ne oštećuje kovinu, plastiku, tkanine niti mijenja

njihovu boju djeluje na različitim temperaturama (ima veći raspon

djelovanja) ekonomično je (nije preskupo)Studij sestrinstva Osnove zdravstvene njege N.P. 2006.

Nijedno danas poznato dezinfekcijsko sredstvo nema sva navedena svojstva.

Važno je odabrati ono koje ima najviše poželjnih svojstava.

Najbolji odabir možemo učiniti na osnovi dezinfekciograma, mikrobiološke provjere njegove učinkovitosti

Pri primjeni dezinfekcijskih sredstava treba voditi brigu i o čimbenicima koji utječu na uspješnost dezinfekcije.


Čimbenici koji utječu na djelovanje dezinfekcijskih

sredstava:

Vrsta mikroorganizma: pojedine vrste mikroorganizma različite su građe, stoga postoje i razlike u stupnju njihove osjetljivosti prema dezinfekcijskim sredstvima. Posebno su otporne bakterije koje stvaraju spore.

Sredina u kojoj djeluje: prisustvo organskih tvari, naročito bjelančevinskih, znatno umanjuje učinkovitost dezinfekcije. (stolica, iskašljaj, krv, gnoj).

Temperatura sredstva: s povišenjem temperature otopine povisuje se i djelotvornost dezinfekcijskog sredstva, a sniženjem temperature ona se smanjuje.


Čimbenici koji utječu na djelovanje dezinfekcijskih

sredstava:

Vrijeme djelovanja sredstava: razlikujemo brzinu djelovanja dezinfekcijskog sredstava i trajanje njegova djelovanja. Ni jedno dezinfekcijsko sredstvo ne djeluje trenutačno i svakom je potrebno izvjesno vrijeme da dođe u dodir s mikroorganizmima, prodre u njihovu unutrašnjost, zaustavi razmnožavanje ili ih uništi. Dužina djelovanja pojedinih zavisi o njihovoj postojanosti (s vremenom se kemijski mijenjaju).

Koncentracija dezinfekcijskog sredstva: u primjeni dezinficijensa potrebno je pridržavati se naputaka proizvođača pri njegovoj pripremi za uporabu


mikroorganizmi su različito otporni na dezinficijense.

osjetljive su mikoplazme, virusi s ovojnicom, avrlo otporne acidorezistentne bakterije i spore

Pri odabiru dezinficijensa potrebno je odabrati onaj sa što višim stupnjem djelotvornosti.

Potrebno je uzeti u obzir i što želimo dezinficirati.

Visokovrijedni su Aldesol (glutardehid), Gigasept FF10 (sukcinildehid), vodikov peroksid, formaldehid, srednje vrijedni - klorni spojevi.


Pravilno provođenje dezinfekcijePostupak:Provesti mehaničku dezinfekciju (pranje,

ribanje)Izabrati dezinfekcijsko sredstvo prema

dezinfekciogramuPripremiti potrebnu količinu sredstva

odgovarajuće koncentracije i temperaturePredmete izložiti djelovanju dezinfekcijskog

sredstva tijekom propisanog vremenaPredmete isprati, obrisati ili osušiti.


UPORABA ZAŠTITNE ODJEĆE

Zaštitna odjeća služi za prevenciju prijenosa mikroorganizama sa sestre na pacijenta, kao i obrnuto od pacijenta na sestru.

U svrhu zaštite koristimo: kapu, masku, ogrtač, rukavice i kaljače.


Zaštitni ogrtač

najefikasniji je način zaštite odjeće zdravstvenog osoblja i posjeta, ali i prijenosa mikroorganizama sa odjeće zdravstvenih radnika i posjeta na pacijenta.

sterilni ogrtači koriste se u operacijskim salama, protektivnim izolacijama i ponekad u rodilištima

ogrtač je sprijeda zatvoren i štiti osobu s prednje strane koja je najizloženija i u stalnom kontaktu s pacijentom, rukavi završavaju elastičnim nastavcima koji sprečavaju širenje onečišćenja prema podlakticama, a veže se pomoću vezica na leđima koje su smještene od stražnje strane vrata prema dolje

ogrtači se mogu upotrebljavati za jednokratnu upotrebu ili se mogu prati i sterilizirati nakon svake upotrebe


Zaštitna maska

služi za sprječavanje prijenosa mikroorganizama koji se prenose zrakom i kapljicama sline sa sestre na pacijenta i obratno

potrebno ju je staviti prije ulaska u bolesničku sobu i skida se po izlasku i baca

masku je potrebno staviti tako da pokriva usta i obje nosnice

danas se uglavnom koriste maske za jednokratnu upotrebu


Rukavice upotrebljavaju se pri gotovo svakom dužem kontaktu

sa pacijentom, njegovom posteljinom, priborom … svrha upotrebe je prevencija prijenosa

mikroorganizma sa pacijenta na sestru te potom na drugo osoblje i pacijente.

sterilne rukavice se stavljaju pri medicinsko tehničkim i nekim dijagnostičkim zahvatima koji zahtijevaju aseptičan rad

upotrebljavaju se samo jednom i za jednog pacijenta te ih je potrebno mijenjati pri svakom novom kontaktu, pri upotrebi sterilnih rukavica ne smije se zaboraviti da ako se dodirne bilo što nesterilno one prestaju biti sterilne.

ruke je potrebno prati prije i poslije nošenja rukavica budući da se mikroorganizmi brže razmnožavaju u toploj i vlažnoj rukavici i kada nema vanjske kontaminacije.


Zaštitna kapa i kaljače

obavezno se upotrebljavaju za vrijeme operativnih zahvata, porođaja i kod protektivnih izolacija

njihova je svrha spriječiti prijenos mikroorganizama sa osoblja na pacijenta


PRANJE RUKU

jedan od osnovnih postupaka medicinske i kirurške asepse

loše opranim rukama može se prenijeti više mikroorganizama nego bilo kojim drugim predmetom

potrebno ih je prati odmah po dolasku na odjel, prije i poslije kontakta sa pacijentom, prije i poslije invazivnih zahvata i drugih kontaminirajućih postupaka, prema potrebi tijekom nekog zahvata, prije i poslije nošenja rukavica, prije odlaska sa odjela…

cilj je pranja ruku odstraniti nečistoću i tranzitne mikroorganizme te smanjiti ukupan broj mikroorganizama na rukama


SMJEŠTAJ PACIJENTA U IZOLACIJU

Pacijenti se mogu smjestiti u izolaciju zbog:rizika za širenja infekcija (infekcioznosti) ili radi prevencije nastanka infekcije.

Pacijent se može smjestiti u zasebnu sobu ili ostati u svojoj sobi ako je odgovarajuća.

Kod protektivne izolacije pacijent nije u kontaktu sa inficiranim ili potencijalno inficiranim pacijentom i time se smanjuje rizik za nastanak infekcije

U slučaju infekcioznog pacijenta sprječava se mogućnost širenja infekcije na zdrave pacijente i na osoblje


Osigurati sobu sa sanitarnim čvorom (kupaonica, WC) smanjuje se rizik za nastanak enteralnih infekcija

Staviti oznaku na vrata sobe - izolacija, vrata moraju biti stalno zatvorena da se spriječi širenje infekcije i olakša čitanje natpisa na vratima

Osigurati osigurati protok zraka (pri otvaranju vrata zrak ne ulazi u prostoriju nego da izlazi van - klima s pozitivnim tlakom u sobi) kod protektivne izolacije odnosno, da zrak ne izlazi van (klima sa negativnim tlakom) kod izolacije infektivnog pacijenta

Čistiti sobu svaki dan prije čišćenja ostalih soba i prostorija na odjelu (protektivna), a izolacija infektivnog pacijenta nakon čišćenja ostalih soba i prostorija na odjelu

Osigurati poseban pribor za čišćenje sobe koji se ne upotrebljava za čišćenje drugih prostorija na odjelu.


soba za izolaciju ne treba imati nikakvu posebnu opremu

osigurati u sobi: tlakomjer, toplomjer i ostali potreban pribor koji će koristiti samo taj pacijent.

dezinficirati sav pribor koji se unosi u sobu oprati ruke te staviti zaštitnu odjeću prije svakog

rada s pacijentom skinuti zaštitnu odjeću (nakon izlaska) za

jednokratnu upotrebu staviti u vreću za otpad, a onu koja se može prati staviti u posebne vreće (pranje i sterilizacija)


DEZINFEKCIJA

Documents

Transcript of DEZINFEKCIJA