Biblioteka altenego

Naslov originala The Dark Side of the Tight Chasers, Reclaiming Your Power, Creativity, brilliance and Dreams

Sva prava pridržava nakladnik. Nijedan dio ove knjige ne smije se upotrijebiti niti reproducirati na bilo koji način bez pisane dozvole, osim u slučaju kratkih navoda u kritikama ili ocjenjivačkim člancima. Za sve obavijesti možete se obra¬titi nakladniku.

ISBN 978-953-257-197-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveuči¬lišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 766445.

Debbie Ford

Zagrli svoju sjenu

.Prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moc\ kreativnost i velicanstvenost

Zagreb, 2011.

Sadržaj

Zahvale 9

Uvod 13

Predgovor 17

1. poglavlje Vanjski i unutarnji svijet 21

2. poglavlje Potraga za sjenom 30

3. poglavlje Svijet je u nama 41

4. poglavlje Kako se ponovno sabrati 54

5. poglavlje Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe 68

6. poglavlje "Ja sam takav" 82

7. poglavlje Prihvaćanje mračne strane 100

8. poglavlje Ponovno tumačenje sebe 118

9. poglavlje Dopustite vlastitom svjetlu da zablista . . . 140

10. poglavlje Život vrijedan življenja 159

Pogovor 180

O autorici 183

Uvod

Rad na prihvaćanju sjene postoji već dugo. On se nalazi u samoj srži vjere unutar koje tradicionalno tražimo ravnotežu između svje¬tla i tame. Sjećate li se Lucifera koji je u jednom trenutku bio naj¬sjajniji anđeo? Njegov pad je iskušenje s kojim se svi mi suočavamo. Neprestano nas pozivaju da budemo moralno osviješteni kako ne bismo pali pod utjecaj mračnih sila.

Nedavno me jedan muškarac iz publike u Minneapolisu pod¬sjetio na trajnu prirodu rada na sjeni. Nakon govora o sjeni koji sam održao, upitao me je: "Zar ne ulijevate samo staro vino u nove boce?"

"Pa, da", odgovorio sam na neki način iznenađen njegovom poveznicom. "Mračna je strana bila dio svih vjerskih tradicija. Ali uvijek su nam potrebni 'nove boce' i nov jezik koji je u skladu s tre¬nutačnim ljudskim promišljanjem. Da, to je točno", ponovio sam, "rad na sjeni je staro vino."

Ovaj me je čovjek podsjetio na mnoge klijente koji su se u mojoj (»rđinaciji tijekom svih ovih godina suočili sa sjenom. Svaki naraštaj l roba nove načine pristupa pojavi koju nazivamo sjenom, i pozi¬tivne i negativne. Tama ne podrazumijeva samo negativno, nego se odnosi i na ono što nije u svjetlu naše svjesnosti. Početna faza tera¬pijskog savjetovanja je u obliku ispovijesti, u većoj mjeri nalikuje iva katoličku instituciju ispovijedi u kojoj slušamo o neuspjesima i grijesima, o tome kako je netko došao do trenutka kada je požalio zbog nečeg ili nije bio u stanju ostvariti svoj pozitivan potencijal. Naš je zadatak da iskoristimo stvarnost i smisao onoga što se kli¬jentu događa u životu i na taj mu način pomognemo da osvijesti one potisnute dijelove sebe. Možda je najveći grijeh neproživljen život.

U tom spontanom trenutku u Minnesoti također su me podsje¬tili na eminentnog švicarskog psihologa C. G. Junga koji je u svojoj knjizi Psihologija i religija iz 1937., napisao da "želimo li shvatiti vjer¬ska pitanja, najvjerojatnije sve što nam je preostalo jest psihološki pristup. Upravo zato uzimam te misaone oblike određene kroz povijest, pokušavam ih ponovno rastaliti i preliti u kalupe trenutač¬nog iskustva."

Koncept sjene je takav kalup. U jeziku simbolizira neprihvaćenu stranu osobnosti te joj daje stvarnu dimenziju, značenje za koje se možemo uhvatiti i pomoću kojeg možemo govoriti o nepoznatim dijelovima sebe. Sjena je onaj dio nas koji se neprestano mijenja pod svjetlom svijesti vođene egom, odnosi se na one naše dijelove koje ne preuzimamo i ne prihvaćamo s odgovornošću. Kao jedinke te kao pripadnici određene kulture, neprestano odabiremo i uređu¬jemo svoja iskustva, stvarajući ideal sebe i svijeta koji se temelji na egu. Sto više tražimo svjetlo, to nam sjena postaje tamnija.

Sjena je poznata pod različitim imenima: mračna strana, alter ego, Niže Ja, Drugo Ja, dvojnik, tamni blizanac, Potisnuto Ja itd. Govorimo o susretima s demonima, hrvanju s vragom ("sam vrag me natjerao da to učinim"), ulasku u donji svijet, mračnoj strani duše, krizi srednjih godina.

Sjena započinje s najranijim odvajanjem 'jastva' od velike jedin¬stvene svjesnosti iz koje svi dolazimo. Proces nastajanja sjene para¬lelan je s procesom razvoja ega. Ono što ne odgovara našem egu u razvoju — našoj idealiziranoj inačici koju dodatno podupiru obitelj i kultura — postaje naša sjena. Pisac Robert Bly sjenu naziva "veli¬kom vrećom koju vučemo za sobom". Do dvadesete godine živimo pokušavajući odlučiti koje dijelove sebe strpati u tu vreću. Bly kaže: "...a ostatak života pokušavamo sve te aspekte sebe izvući van."

"Želite li biti cjeloviti ili dobri?" upitao je Jung, osoba koje je < >smislila kovanicu sjena i oblikovala taj koncept prilagođen našem dobu. Jung je posebnu pažnju posvetio radu na integraciji sjene, predlažući da to bude zapravo inicijacija u psihološki život — poput naukovanja— odnosno temeljna svjesnost nužna za samoostvarenje. "Ostvarenje sjene praktičan je problem", rekao je, "koji se ne bi tre¬bao izvrtati u intelektualnu aktivnost jer se više odnosi na patnju ili strast koje su dio cjelovite osobe."

Rad na sjeni, kao što to Debbie Ford jasno opisuje u svojoj knjizi, odnosi se na neprekidni proces depolarizacije i uravnoteži- vanja, iscjeljivanja procjepa između svjesnog dijela i svega onoga što bismo još mogli biti. Poput prakse koja se u budizmu naziva "srednji put", integracija sjene omogućuje sjedinjenje svjesno¬sti što nadalje omogućuje smanjenje inhibirajućih ili razarajućih potencijala sjene, oslobađanje zatočenih životnih energija koje su možda izgubljene pod krinkom, te zauzimanje stava potrebnog da zamislimo i prihvatimo ono neprihvatljivo što nosimo u sebi. Ovaj rad donosi puno više od osobnog napretka i može biti koristan za opće dobro. Ako uravnotežimo napetosti koje nastaju u našem vlastitom vrtu, to će utjecati na druge "vrtove" koji postoje na svijetu.

Knjigu o sjeni ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. To je teško stečeni dar, blago koje su nam dali bogovi, često junačka žrtva. Knjiga o sjeni nije samo za naše umove nego je i za bolje razumijevanje srca i mašte.

Zagrli svoju sjenu staro je vino u novim bocama. Zadržalo je onaj dobar okus i miris. Pakiranje je suvremeno, a integracija sjene pri¬lagođena našem vremenu. Trebali bismo prihvatiti savjet Debbie Ford i vlastiti rad na sjeni smatrati svetim darom koji darujemo naj- uzvišenijim dijelovima sebe. Kao što nas mudar duh I Chinga, ili Knjige promjena, podsjeća:

"Tek kad budemo dovoljno odvažni suočiti se sa stvarima kakve jesu, bez samozavaravanja ili privida, svjetlost će doći kao posljedica, i osvijetlit će nam put prema uspjehu."

I Ching Heksagram 5, Hsu Čekanje (Hrana)

Jeremiah Abrams

Predgovor

Kao dijete nisam baš najbolje prihvaćao sebe. Zapravo, bilo je tre¬nutaka kad sam zaista mrzio biti u svojoj koži. Mislio sam da sam jedini na svijetu koji je neprilagođen, nesposoban pronaći prijate¬lje i ismijavan od strane bratstva iz susjedstva kojemu sam se tako zdušno — i bezuspješno — pokušavao pridružiti. 11 nešto starijoj dobi, stvari se nisu jako promijenile. Mislio sam da ću krenuti novim putem. Čak sam se preselio u novi grad u kojemu ine nitko nije poznavao. Nitko nije znao ništa o mojem običaju iz djetinjstva da budem naporan čime sam nadoknađivao nedostatak samopoštovanja. Nitko neće zapaziti osobinu koju su odrasle osobe lijekom moga djetinjstva nazivale "nestabilnošću". I nitko neće saznati da sam "nametljiv" te da je kad uđem u prostoriju, moja pri¬sutnost toliko naporna da ljudi imaju osjećaj da nema mjesta za njih. Moji nedostaci kad je riječ o društvenim manirama nikad neće biti < )tkriveni.

No, otkrio sam da mi selidba nije pomogla. Sve sam ponio sa sobom.

I onda, jednog dana, našao sam se na seminaru za samorazvoj koji je organizirao odjel za razvoj ljudskih resursa u tvrtki u kojoj sam radio. Voditeljica seminara je rekla nešto što nikad neću zabo¬raviti.

"Sve što nazivate manama, sve što vam se ne sviđa na vama, vaše su prednosti", rekla je. "Samo su malo prejako potencirane.

Kao da im je jačina zvuka previše pojačana i to je sve. Jednostavno stišajte zvuk i ubrzo ćete vi — i svi drugi — uvidjeti da su vaše mane zapravo prednosti, a da su vaše takozvane 'negativne' osobine zapravo 'pozitivne'. Sve će vam to postati izniman alat koji ćete u svakom trenutku moći koristiti za svoju dobrobit, a ne više protiv sebe. Na vama je samo da naučite kako iskoristiti te svoje osobine u količini primjerenoj trenutku u kojem se nalazite. Sami prosu¬dite koliko vam je određene prekrasne osobine potrebno i nemojte davati više od toga."

Osjećao sam se kao da me je udario grom. Nikad nisam čuo takvo što. No, svejedno, duboko u sebi znao sam da je to istina. Moja nametljivost nije bila ništa drugo do prenaglašeno samopouz¬danje. Ono što su ljudi u mojoj mladosti smatrali 'nestabilnošću' ili 'odvažnošću' nije bilo ništa drugo do spontanost i pozitivno razmi¬šljanje, ali u svom prenaglašenom obliku. A moja naglašena pojava zapravo je bila kvaliteta lidera, elokventnost i spremnost da stanem na čelo, ali sve su te osobine bile trostruko naglašenije nego što je primjereno.

Tada sam shvatio da su svi ti aspekti mojega bića zapravo oso¬bine kojima u određenim životnim situacijama trebam biti zahva¬lan. Nije ni čudo da sam bio zbunjen.

Tek sam tada pogledao svoju 'sjenu' i jasno uvidio zašto su te moje osobine ljudi ponekad nazivali 'negativnima', a ja sam u njima sada vidio i dar. Sve što sam trebao učiniti bilo je da ih koristim na drukčiji način, da ih ne potiskujem, da ih ne odbacujem.

Shvatio sam iznimno važnu istinu vezanu za cjelovit život. A ona kaže da trebam sebi dopustiti da prvo otkrijem, a onda u veću Cjelinu spojim sve aspekte svojega bića — i 'dobre' i 'loše'.

Tijekom tog procesa napokon sam se sprijateljio sa sobom. Ali koliko mi je samo vremena trebalo da to postignem! I koliko bi proces bio kraći da sam se susreo s dubokim uvidima i prekrasnom mudrošću iznesenima u ovoj knjizi.

Pročitajte je pažljivo. Pročitajte je jednom, a onda još jednom. Zatim je pročitajte treći put. Ako se usudite.

Izazivam vas.

Ali ako ne želite promijeniti život nemojte čitati ovu knjigu i nemojte raditi vježbe. Odmah je odložite. Držite je na najvišoj polici koju ne možete dosegnuti ili je poklonite prijatelju, budući da je mala vjerojatnost da ćete je moći doživjeti, a da pritom ne doži¬vite i pomake u svom životu.

Vjerujem u život u kojemu je prisutna posvemašnja jasnoća. To znači providnost kod koje ništa nije skriveno niti potisnuto, pa čak ni dio mene s kojim se nisam želio suočiti, a kamoli prihva¬titi ga. Ako se slažete sa mnom da je jasnoća ključ autentičnosti te da je autentičnost ključ vrata prema istinskoj prirodi, zahvalit ćete Debbie Ford iz dubine svog srca na ovoj knjizi. Jer će vas odvesti do tih vrata iza kojih se kriju trajna sreća, unutarnji mir, ali i ljubav prema sebi, toliko snažna da ćete napokon pronaći snage da bez¬uvjetno zavolite i druge.

A kad taj ciklus započne, ne samo da ćete promijeniti svoj život nego ćete istinski početi mijenjati svijet.

Neale Donald Walsch Ashland, Oregon ožujak 1998.

1. poglavlje

Vanjski 1 unutarnji svijet

Tek u trenutku kad više ne možemo podnositi teret boli koju osje¬ćamo, većina nas krene putem osobnog razvoja. Zagrli svoju sjenu knjiga je o razotkrivanju onog dijela svakoga od nas koji nam uni¬štava veze, ubija nam duh i sprečava nas u ostvarenju snova. Carl )ung je taj aspekt nazvao sjenom. Ona obuhvaća sve one dijelove koje pokušavamo sakriti ili potisnuti. Obuhvaća sve ono za što vje¬rujemo da nije prihvatljivo našim prijateljima, obitelji i, što je najvaž¬nije, nama samima. Ta mračna strana duboko je zakopana u našoj svijesti, skrivena od nas samih i ljudi koji nas okružuju. A poruka koju primamo iz tog mračnog mjesta jednostavna je: nešto nije u redu sa mnom. Nisam dobar. Nemoguće me je voljeti. Ne zaslužu¬jem. Nisam vrijedan.

Mnogi od nas vjeruju u te poruke. Vjerujemo da ćemo, ako pomno razmotrimo ono što se krije u našoj najskrivenijoj dubini, otkriti nešto užasno. I stoga se ne želimo dugo i temeljito baviti time strahujući da ćemo otkriti nešto s čime nećemo moći živjeti. Bojimo se sami sebe. Bojimo se svake misli i osjećaja koje smo ikada potisnuli. Mnogi od nas toliko su se udaljili od tog straha da ga pri¬mjećuju samo u odrazu. Projiciramo ga na svijet, na obitelj i prijate¬lje, ali i na strance. Naš je strah toliko dubok da je jedini način koji nam omogućuje da se nosimo s njime, da ga sakrijemo ili posve potisnemo. Postajemo veliki prevaranti koji varaju sebe i druge. Postajemo toliko vješti u tome da zaboravljamo maske koje nosimo

ZAGRLI SVOJU SJENU

kako bismo sakrili svoju istinsku prirodu. Vjerujemo da smo osobe koje vidimo u ogledalu. Poistovjećujemo se sa svojim umom i tije¬lom. Pa čak nakon mnogih godina neuspješnih veza, karijera, dijeta i snova nastavljamo potiskivati te uznemirujuće poruke koje nam stižu iz naše dubine. Sami sebi govorimo da smo dobro i da će stvari postati bolje. Stavljamo naočnjake i čepiće za uši kako bismo priče koje smo osmislili održali na životu. Nisam dobar. Nemoguće me je voljeti. Ne zaslužujem. Nisam vrijedan.

Umjesto da ulažemo napor u potiskivanje svoje sjene, trebamo razotkriti, prihvatiti i prigrliti sve ono s čime se najviše bojimo suo¬čiti. Kad kažem prihvatiti, želim reći da priznamo da je i to jedna od naših značajki. "To je sjena u kojoj se kriju ključevi razrješenja", kaže nam duhovni učitelj Lazaris. "Sjena također u sebi uključuje tajnu promjene, promjene koja na vas može utjecati na staničnoj razini, promjene koja se može odvijati na razini DNK." Naše sjene u sebi sadržavaju suštinu našeg istinskog bića. One u sebi kriju naše najdragocjenije darove. Suočavajući se s tim dijelovima sebe, posta¬jemo slobodni doživjeti svoju veličanstvenu cjelovitost — ono dobro i loše, mračno i svijetlo. Prihvaćajući sve ono što jesmo, stječemo slobodu koja će nam omogućiti da sami odlučimo što ćemo biti u ovome svijetu. Sve dok se krijemo, nosimo maske i na druge projici¬ramo ono što se krije u nama, nemamo slobodu biti i odabirati.

Naše sjene postoje kako bi nas naučile, vodile i blagoslovile cijelo naše biće. One su izvor koji nam pomaže razotkrivati i istra¬živati. Osjećaji koje smo potisnuli očajnički žele postati našim inte¬gralnim dijelom. Štetni su samo u situacijama kad ih potiskujemo: jer mogu iskočiti na površinu u najneprikladnijim trenucima. Nji¬hovi lukavi napadi učinit će vas nemoćnima u vama najvažnijim područjima života.

Vaš će se život promijeniti kad se pomirite sa svojom sjenom. Stonoga će se pretvoriti u prekrasnog leptira. Više se nećete morati pretvarati da ste nešto što niste. Više nećete morati dokazivati da ste dovoljno dobri. Kad prihvatite svoju sjenu, više nećete živjeti u strahu. Otkrijte darove koji se kriju u vašoj sjeni i vaša će istinska priroda zablistati u punom sjaju. I tada ćete također biti slobodni živjeti život kakav ste oduvijek željeli.

Svako ljudsko biće rođeno je sa zdravim emocionalnim susta¬vom. Kad se rodimo, prihvaćamo i volimo sebe. Ne donosimo sudove o tome koji su dijelovi našega bića dobri, a koji su loši. Osje¬ćamo punoću i svoju cjelovitost, živimo u trenutku i slobodno se izražavamo. Kako odrastamo, počinjemo učiti od ljudi koji nas okružuju. Oni nam govore kako da se ponašamo, kada da jedemo, kada da spavamo, i mi počinjemo primjećivati razliku. Polako otkri¬vamo koji nam način ponašanja donosi prihvaćanje, a koji odbijanje. Učimo kad postižemo željene reakcije ili kad naši vapaji ostaju neza¬paženi. Učimo vjerovati ljudima koji su u našoj neposrednoj okolini, ili učimo bojati se ljudi koji nas okružuju. Učimo se dosljednosti ili nedosljednosti. Učimo koje su kvalitete u našem okružju prihvat¬ljive, a koje nisu. Sve nas to onemogućuje da živimo u trenutku i da se slobodno izražavamo.

Moramo ponovno doživjeti svoju nevinost koja nam omogu¬ćuje da u svakom trenutku prihvaćamo sve ono što jesmo. Upravo tu moramo biti želimo li živjeti zdravo, sretno i cjelovito. To je put. U knjizi Razgovori s Bogom, Neala Donalda Walscha, Bog kaže:

"Osjećaj ljubavi je u odnosu na osjećaj isto što i savršena bijela boja u odnosu na boju. Mnogi misle da je bijela boja neboja. Ali to nije istina. Bijela zapravo predstavlja sve boje. Bijela boja postoji u svakoj drugoj boji. Isto tako, ljubav nije nedostatak emocija (mržnje, ljutnje, požude, ljubomore, zatvorenosti), nego je zbroj svih drugih osjećaja, zar ne? Ona je ukupan zbroj. Generirana količina. Sve."

Ljubav uključuje sve: prihvaća cijeli spektar ljudskih emocija — emocija koje skrivamo, emocija kojih se bojimo. Jung je jednom rekao: "Radije ću biti cjelovit, nego dobar." Koliko se nas prodalo kako bismo bili dobri, voljeni, prihvaćeni?

Većina nas odgajana je da vjeruje da ljudi imaju dobre i loše oso¬bine. A želimo li biti prihvaćeni, trebamo se riješiti onih loših, ili ih barem sakriti. Takav se način razmišljanja javlja u trenutku indi¬vidualizacije, u trenutku kad počnemo razlikovati prste od ograde dječjeg krevetića te kad se počnemo odvajati od svojih roditelja. Ali kako starimo, počinjemo uviđati još jednu veću istinu — da smo na duhovnoj razini svi međusobno povezani. Svi smo mi dio drugih. Od tog trenutka trebali bismo sami sebe upitati je li uopće potrebno razmišljati o tome da imamo dobre i loše dijelove. Ili, jesu li svi dije¬lovi potrebni kako bi se izgradila cjelina? Jer, kako možemo prepo¬znati dobro, ako ne znamo što je loše? Kako možemo prepoznati ljubav, ako ne poznajemo mržnju? Kako možemo biti odvažni, a da ne znamo što je to strah?

Ovaj hologramski model univerzuma pruža nam revoluciona¬ran pogled na povezanost unutarnjeg i vanjskog svijeta. Prema toj teoriji, svaki djelić univerzuma, bez obzira na njegov oblik i veli¬činu, u sebi nosi inteligenciju cjeline iz koje dolazi. Mi, kao indivi¬due, nismo izolirani slučajevi niti slučajnost. Svatko od nas u sebi nosi mikrokozmos koji odražava i sadržava makrokozmos. "Ako je to istina", kaže Stanislav Grof, vodeći stručnjak za transpersonalnu psihologiju, "onda svatko od nas ima mogućnost izravno se pove¬zati i doživjeti doslovce svaki aspekt univerzuma, šireći na taj način svoj kapacitet daleko izvan granica osobnih osjetilnih mogućnosti." Svi mi u sebi nosimo matricu univerzuma. Kao što Deepak Chopra kaže: "Nismo mi u svijetu, nego je svijet u nama." Svatko od nas u sebi nosi baš svaku ljudsku osobinu. Ne postoji ništa što vidimo ili zamišljamo što već nije dio nas samih, a svrha je našeg putovanja da vratimo tu cjelovitost.

Svetost i cinizam, božanstvenost i dijaboličnost, hrabrost i kuka¬vičluk: sve su to osobine koje se kriju u nama i koje će izbiti na povr¬šinu ne budemo li ih prepoznali i integrirali u svoju psihu. Mnogi < >d nas boje se i svjetlosti i tame. Mnogi od nas boje se pogledati u sebe, a strah ih tjera da podignu debele i visoke zidine kako bi zabo¬ravili tko su uistinu.

'Aagrli svoju sjenu govori o probijanju tih zidova i rušenju granica koje smo sami izgradili i usmjerava nas na potragu, možda po prvi put u životu, za istinskom prirodom čovjeka, kao i za njegovom svrhom. ()va će vas knjiga odvesti na putovanje koje će promijeniti način na koji doživljavate sebe, druge i cijeli svijet. Potaknut će vas da otvo¬rite svoje srce i ispunite ga divljenjem i suosjećanjem prema vlastitoj čovječnosti. Perzijski pjesnik Rumi kaže: "Bog kaže da ćete, kad postanete svjesni svoje ljepote, sami sebi postati uzor." Na ovim stranicama donosim proces koji omogućuje otkrivanje ljepote vašeg autentičnog bića.

Jung je prvi osmislio izraz "sjena" koji se odnosi na one dije¬love osobnosti koje iz straha odbacujemo, zanemarujemo, stidimo ih se ili ih ne volimo. Njegova temeljna postavka sjene bila je jed¬nostavna: "Sjena je osoba koja ne želite biti." Vjerovao je da integ¬riranje sjene ima snažan učinak koji nam omogućuje da otkrijemo dublji izvor osobnog duhovnog života. "A da bismo u tome uspjeli", kaže Jung, "moramo se boriti protiv zla, suočiti se sa sjenom i inte¬grirati vraga. Nema druge mogućnosti."

Želite li pronaći svjetlost, morate uroniti u tamu. Kad potisnete svoje osjećaje ili porive, također potiskujete suprotne polove. Ako poričete svoju ružnoću, umanjujete i svoju ljepotu. Ako potisku¬jete strah, umanjujete svoju odvažnost. Ako poričete svoju pohlepu, lakođer smanjujete svoju velikodušnost. Pun spektar emocija i oso¬bina mnogo je veći od onoga što smo u stanju zamisliti. Ako, poput mene, vjerujete da svatko u sebi nosi matricu cijelog čovječanstva, onda morate biti sposobni biti i najgora osoba koju ste u stanju zamisliti. Ova knjiga govori o tome kako se pomiriti sa svim tim ponekad kontradiktornim dijelovima sebe.

Moj prijatelj Bili Spinoza, voditelj seminara l^andmark Education, kaže: "Ono što ne možete prihvatiti, neće vam dati mira." Morate naučiti svim dijelovima sebe dopustiti da postoje. Ako želite biti slobodni, morate naučiti 'biti'. To znači da morate prestati sami sebe osuđivati. Morate oprostiti sebi što ste čovjek. Morate oprostiti sebi svoje nesavršenosti. Jer, kad osuđujemo sebe, automatski osuđu¬jemo i druge. A ono što činimo drugima, činimo i sebi. Svijet je odraz našeg unutarnjeg bića. Kad smo u stanju u cijelosti prihvatiti sebe i oprostiti sebi, automatski prihvaćamo i opraštamo drugima. Meni osobno to je bila jedna od najtežih lekcija.

Prije trinaest godina probudila sam se na hladnom mramornom podu svoje kupaonice. Tijelo me je boljelo, a dah zaudarao. Još jedna noć tulumarenja i droge i onda, naravno, mučnina. Kad sam ustala i pogledala se u ogledalo, znala sam da ne mogu tako dalje. Imala sam dvadeset osam godina i još sam čekala da netko uđe u moj život i popravi ga. Shvatila sam da nitko neće doći. Moja majka nije dolazila, moj otac nije dolazio, a ni moj princ na velikom bijelom konju. Našla sam se na prekretnici u svom životu ovisnice. Znala sam da ću ubrzo biti primorana birati između života i smrti. Nitko drugi nije mogao tu odluku donijeti umjesto mene. Nitko drugi nije mogao ublažiti bol koju sam osjećala. Nitko mi nije mogao pomoći dok sama sebi ne pomognem. Žena koju sam ugledala u ogledalu šokirala me je. Shvatila sam da je ne poznajem, kao da sam je vidjela prvi put u svom životu. Umorna i preplašena, uzela sam telefon i pozvala pomoć.

Moj se život drastično promijenio. Tog sam jutra donijela odluku da ću ozdraviti, bez obzira na to koliko će liječenje trajati. Nakon što sam završila program liječenja od dvadeset i osam dana, odlučila sam započeti odiseju kako bih se iscijelila i iznutra i izvana. Znala sam da je zadatak jako zahtjevan, ali sam isto tako znala da nemam izbora. Pet godina (i približno 50 000 dolara) poslije bila sam druga osoba. Oslobodila sam se svojih ovisnosti, promijenila prijatelje i vrijednosti. Ali kad bih se umirila tijekom svojih medita¬cija, osjećala sam da i dalje postoje dijelovi mene koje nisam posve prihvatila, dijelovi koje sam željela odbaciti. Moj je problem bio taj što sam se još mrzila.

Čini se nevjerojatnim da sam jedanaest godina išla na grupne terapije, tretmane protiv su-ovisnosti i sastanke grupe Dvanaest koraka, hipnozu i akupunkturu, da sam odlazila na seanse rebirt- h'mga i transformacije, na budističke intenzive, sufijske intenzive, da sam pročitala stotine knjiga, slušala kasete za vizualizaciju i medita¬ciju, a još sam mrzila dio sebe. Sve to vrijeme, sav taj novac, a znala sam da nisam obavila svoj zadatak.

I onda, napokon, na seminaru o liderstvu, koji je vodila žena po imenu Jan Smith, nešto je sjelo na svoje mjesto. Usred seminara sta¬jala sam pred grupom i govorila kad me je Jan iznenada pogledala i rekla: "Ti si kučka!" Moje je srce potonulo. Kako je znala? Znala sam da sam kučka, ali sam se tako očajnički pokušavala riješiti tog dijela sebe. Tako sam predano radila na tome da budem slatka i veli¬kodušna kako bih kompenzirala tu svoju odvratnu osobinu. I onda, posve hladno, Jan me upitala zašto mrzim taj dio sebe. Osjećajući se maleno i glupo, rekla sam joj da je to dio mene kojeg se najviše sti¬dim. Rekla sam joj da je ta moja osobina nanijela najviše boli i meni i drugima. Zatim je Jan rekla: "Ono što ne prihvatiš, preuzima kon-trolu."

Bila sam svjesna načina na koji me ta moja osobina kontrolira. Neprestano sam je bila svjesna, ali svejedno je nisam mogla pri¬hvatiti. "Sto je dobro u toj tvojoj osobini?" upitala me je. Nisam bila u stanju vidjeti ništa pozitivno u vezi s time. Ali onda je rekla: "Da gradiš kuću, te da ti je izvođač prekoračio proračun i kasni tri tjedna, zar ne misliš da bi ti ta tvoja osobina jako dobro došla?" Naravno da sam potvrdno odgovorila. "Kad u svom poslu trebaš vratiti robu, zar ti ponekad ne pomaže to što si kučka?" Naravno, rekla sam. Jan me zatim upitala jesam li spremna uvidjeti da to što sam kučka u određenim trenucima ne samo da je bilo korisno, nego da je to zapravo bila i izvrsna osobina želite li izvršiti zadatke u ovome svijetu. Iznenada je taj dio mene — koji sam tako očajnički pokušavala potisnuti, sakriti i poreći - bio oslobođen. Moje cijelo tijelo počelo se drukčije osjećati. Kao da sam s leđa odbacila teret težak nekoliko tona. Jan je izdvojila taj dio mene i pokazala mi da je riječ o daru, a ne o nečemu čega bih se trebala stidjeti. Kad bih ga prihvatila, ne bih osjećala pritisak da ga iskažem. Naprotiv, mogla bih ga koristiti, a ne dopuštati da on mene koristi.

Od toga dana moj se život promijenio. Još jedan djelić slagalice iscjeljenja sjeo je na svoje mjesto. "Ono čemu se opirete, opstaje." Toliko sam puta čula tu izreku, ali nikada nisam shvatila njezinu dubinu. Opirući se "tome što sam kučka", zarobila sam samu sebe. U trenutku kad sam prihvatila taj dio sebe, prestala sam mu se opirati i više mi nije bio problem. Naprotiv, postao je prirodnim i zdravim dijelom mene. I sada više ne osjećam potrebu ponašati se kao kučka, no u za to prikladnim situacijama, u kojima se ponekad nađem, mogu se tako postaviti kako bih se zaštitila.

Taj mi je proces bio čudesan. I zato sam sastavila popis dije¬lova sebe koje nisam voljela. I trudila se otkriti kakve mi darove donose. Čim sam postala sposobna uvidjeti svoje pozitivne i nega¬tivne dijelove, bila sam spremna odbaciti obrambeni stav i prihvatiti ih. S vremenom mi je postalo jasno da se smisao ne krije u tome da odbacujemo dijelove sebe koje ne volimo, nego da otkrivamo ono pozitivno što se krije u njima i uklopimo ih u svoj život.

Ova je knjiga vodič za vaše putovanje. Sadržava temeljne zami¬sli tečaja koji sam tijekom godina osmislila, a čija je svrha razotkriti, prihvatiti i prigrliti sjenu. Počet ću detaljnim definiranjem sjene i istraživanjem njezine prirode i djelovanja. Zatim ću se baviti njezi¬nim glavnim fenomenom - projekcijama kojima poričemo i kojima se odričemo iznimno važnih dijelova sebe. Nakon što razmotrimo novu paradigmu potrebnu za shvaćanje vanjskog i unutarnjeg svi¬jeta — hologramski model univerzuma — možemo početi djelovati primjenjujući sve što smo naučili s ciljem razotkrivanja skrivenih tajni naše mračne strane. Zatim ćemo započeti proces prihvaćanja i preuzimanja odgovornosti za osobine skrivene u tami, svladavat ćemo određene vještine koje će nam pomoći u

prihvaćanju sjene i otkrivanju njezinih kvaliteta, te ponovno prihvaćati moć osobina koje smo pripisali drugima. I napokon, istražit ćemo načine kako zavoljeti sebe i skrbiti se za sebe te praktične alate pomoću kojih ćemo moći ostvariti svoje snove i izgraditi život koji je vrijedan živ¬ljenja.

Mnogi od nas previše su vremena proveli jureći za svjetlošću, iio nailazili su samo na još više tame. "Čovjek ne doživljava pro- svjetljenje zamišljajući svjetlost", rekao je Jung, "nego osvještavajući tamu." Zagrli svoju sjenu pokazat će vam put do razotkrivanja, prihva¬ćanja i integriranja sjene. Pružit će vam znanje i vještine koji će vam pomoći da na površinu istjerate ono što se krije u vama. Bit će vam vodilja u procesu pomoću kojeg ćete ponovno osvijestiti svoju moć, kreativnost, izvrsnost i snove. Otvorit će vaše srce prema vama samima i drugim ljudima i zauvijek promijeniti vaš odnos prema svijetu.

2. poglavlje

Potraga za sjenom

Sjena ima mnogo lica: plaho, pohlepno, ljutito, osvetoljubivo, zlo, sebično, manipulativno, lijeno, kontrolirajuće, neprijateljsko, ružno, bezvrijedno, jeftino, slabo, kritizirajuće, osuđujuće... I taj je popis još znatno dulji. Naša mračna strana djeluje poput skladišta za sve te neprihvatljive dijelove naše osobnosti — sve ono što poričemo i sve ono čega se stidimo. Postoje lica koja ne želimo otkriti svijetu i lica koja ne želimo ni samima sebi pokazati.

Sve što na sebi mrzimo, čemu se opiremo ili što odbacujemo, živi svoj život koji umanjuje osjećaj osobne vrijednosti. Kad se suo¬čimo licem u lice sa svojom mračnom stranom, prvi poriv koji osje¬timo je da joj okrenemo leđa, a drugi da se pokušamo s njom dogo¬voriti da nas ostavi na miru. Mnogi od nas provode puno vremena i ulažu puno novca u to da upravo u tome uspiju. No, ironično je da baš ti skriveni dijelovi naše osobnosti traže najveću pažnju. Kad se zatvorimo prema njima, i ne znajući zatvaramo se prema našem najvećem blagu i skrivamo ga na mjestu na kojem ga najmanje oče-kujemo. U tami.

Ti darovi koje skrivamo očajnički pokušavaju isplivati na povr¬šinu, privući našu pažnju, ali mi smo uvjetovani da ih potiskujemo. Poput golemih lopti za plažu koje držimo pod vodom, ti dijelovi iskaču na površinu kad god smanjimo pritisak. Kad odlučimo negi¬rati njihovo postojanje, prisiljeni smo goleme količine svoje energije koristiti da ih zadržimo ispod površine.

Pisac Robert Bly opisuje sjenu kao nevidljivu vreću koju svatko i u I nas nosi na leđima. Kako odrastamo, u nju spremamo sve dije¬li >ve sebe koji nisu prihvatljivi našim prijateljima i obitelji. Bly vje¬ruje da prvih nekoliko desetljeća života provodimo puneći vreću, a i isratak života očajnički pokušavamo izvaditi iz nje sve ono što smo uskladištili kako bismo smanjili teret.

Većina se ljudi boji suočiti s mračnom stranom ili je prihvatiti, ;ili upravo u toj tami pronalazimo sreću i ispunjenje kojima smo lako dugo težili. Kad odvojite vrijeme kako biste otkrili cijelo svoje biće, otvorit ćete vrata istinskog prosvjetljenja. Jedna od najnega- livnijih strana doba informacije jest sindrom 'Znam to'. Znanje nas često sprečava da doživljavamo srcem. Rad na sjeni nije intelek- t ualan; riječ je o putovanju od glave prema srcu. Mnogi ljudi koji su krenuli putem samorazvoja vjeruju da su dovršili taj proces, ali nisu spremni uvidjeti istinu o sebi. Većina nas želi ugledati svje- l lo te živjeti u ljepoti svojeg Višeg Ja, ali to činimo, a da pritom ne prolazimo cjelovitu integraciju svih dijelova sebe. Ako ne upo¬znamo tamu, nećemo moći doživjeti svjetlo. Mračna strana u sebi krije našu istinsku slobodu. Svatko od nas trebao bi biti spreman neprestano istraživati i razotkrivati te dijelove sebe. Sviđalo vam se ili ne, ako ste ljudsko biće, imate sjenu. Ako je niste u stanju vidjeti, pitajte nekog iz

obitelji ili prijatelja, ili ljude s kojima radite. Oni će vam ukazati na nju. Vjerujemo da maske koje nosimo skrivaju našu nutrinu, ali sve što odbijamo prihvatiti u vezi sebe, iznalazi način da ispliva na površinu i prikaže se svijetu u trenucima kad to najmanje očekujemo.

Kad prihvatite neki dio sebe, znači da ste ga zavoljeli, da ste mu dopustili da zajedno postoji sa svim drugim dijelovima vašeg bića, te ste osvijestili da nije niti manji niti veći od bilo kojeg drugog dijela. Nije dovoljno reći: "Znam da kontroliram." Moramo otkriti čemu nas ta kontrola može poučiti, koje nam darove donosi i onda je moramo promatrati s oduševljenjem i suosjećanjem.

Živimo pod dojmom da želimo li da nešto bude božansko, to mora biti savršeno. No tu griješimo. Zapravo, istina je upravo suprotna. Želimo li biti božansko biće, moramo biti cjeloviti, a želimo li biti cjeloviti, moramo biti sve: i ono pozitivno i ono nega¬tivno, dobro i loše, sveto i vražje. Kad odvojimo vrijeme kako bismo otkrili svoju sjenu i darove koje nam donosi, shvatit ćemo što je Jung mislio rekavši: "Zlato se krije u tami." Svatko od nas treba pronaći to zlato želi li se povezati s onim svetim dijelom sebe.

Dok sam odrastala, govorili su mi da na svijetu postoje dvije vrste ljudi: dobri i loši. Poput mnoge djece trudila sam se pokazi¬vati svoje dobre strane i silovito pokušavala prikriti one loše. Očaj¬nički sam željela riješiti se svih onih dijelova sebe koji su bili nepri¬hvatljivi mojoj majci, ocu, sestri i bratu. Kako sam starjela, sve je više ljudi ulazilo u moj život unoseći u njega svoje stavove i shvatila sam da postoji još i više dijelova koje bih trebala sakriti. Noću sam često ležala budna pokušavajući otkriti zašto sam tako loša. Kako je moguće da sam bila osuđena na toliko loših osobina? Zabrinja¬vali su me i brat i sestra koji su isto tako imali mnoštvo mana koje su trebali pobijediti. Svaki put kad bi netko od nas razotkrio neku svoju manu, bili smo u nevolji. Rekli su mi da u okružnom zatvoru, koji se nalazio nešto dalje u našoj ulici, žive ljudi koji imaju osobine zbog kojih su upadali u nevolje. Željela sam biti sigurna da i sama neću završiti s druge strane rešetaka dok razgovaram sa svojom obi¬telji i prijateljima. Moj je san bio da budem savršena kako bih bila voljena. I zato, kad ne bih oprala zube, lagala sam, a kad bih pojela više keksa od onih koji su mi bili namijenjeni, lagala sam. Kad bih ugrizla sestru, lagala sam. Kad sam navršila tri ili četiri godine, nisam više bila svjesna da lažem jer sam već lagala i sama sebi.

Govorili su mi da ne budem ljuta, da ne budem sebična, da ne budem zla, da ne budem pohlepna. Nemoj biti bila je poruka koju sam duboko u sebi prihvatila. Počela sam vjerovati da sam loša osoba jer sam ponekad bila zla, ponekad sam se ljutila, a ponekad sam željela sve kekse. Vjerovala sam da, želim li preživjeti u svojoj uliiiclji i u svijetu, moram sve te porive odbaciti ili potisnuti. I to ■..i i n učinila. Polagano sam ih zakopavala tako duboko u svoju svi- |t'si da sam zaboravila da postoje.

Te "loše osobine" postale su moja sjena. I kako sam odrastala, ja sam ih dublje potiskivala. Do trenutka kad sam postala tinej¬džerica, duboko sam zakopala tako velik dio sebe da sam bila poput tempirane bombe koja bi se obrušila na svaku osobu koja bi mi se našla na putu. Zajedno s tim takozvanim lošim osobinama, također sam potiskivala i njihove pozitivne suprotnosti. Nikad nisam osje- nla da sam lijepa jer sam se toliko trudila potisnuti svoju ružnoću. Niti u jednom trenutku nisam mogla osjetiti da sam dobra, jer sam neprestano morala prikrivati svoju pohlepu. Lagala sam o tome tko sam, lagala sam sebi o tome što sam sposobna postići. Izgubila sam vezu sa svojom istinskom prirodom.

Budući da sam se tako snažno posvetila potiskivanju sebe, nisam imala strpljenja za druge kad bi iskazivali svoje mane. Postala sam netolerantna i sklona osuđivanju. Ako se mene pitalo, nitko nije bio dovoljno dobar, svijet je bio užasno mjesto, a svi smo mi bili u nevolji. Vjerovala sam da su mi problemi nametnuti jer sam rođena u

pogrešnoj obitelji, jer sam se družila s pogrešnim ljudima, imala pogrešno lice, tijelo, živjela u pogrešnom gradu i išla u pogrešnu školu. U svom srcu istinski sam vjerovala da su izvanjske okolnosti bile glavni uzrok moje samoće, ljutnje i nezadovoljstva. Mislila sam: "Da sam barem rođena u obilju koje sam zaslužila, da sam barem živjela u Europi i pohađala internat. Da sam samo nosila pravu odjeću i imala veliki iznos na bankovnom računu, moj bi svijet bio drukčiji i bolji. Sve bi moje brige nestale."

Upala sam u dobro poznatu zamku "kada bih barem". Da je barem bilo tako, sve bi drugo bilo u redu. Ja bih bila u redu. No ta obmana nije dugo trajala. Kad je moja maštarija presušila, suo¬čila sam se s najgorom noćnom morom. Otkrila sam da sam sve to bila zapravo samo ja: mršava, nesavršena, iz srednje klase, ljuta i sebična. Trebalo mi je sedamnaest godina da se pomirim sa sobom onakvom kakva jesam. Sjajna i prelijepa, nesavršena i s manama. I još radim na tome, do današnjeg dana.

Preporučujem rad na sjeni zbog želje za cjelovitošću — kako bismo zaustavili patnju, kako bismo se prestali skrivati sami pred sobom. A kad u tome uspijemo, možemo se prestati skrivati i od ostatka svijeta. Naše društvo hrani privid da jedino ljudi koji su savršeni primaju nagrade. No, s vremenom mnogi od nas otkriju da težnja savršenstvu ima svoju cijenu. Grčeviti pokušaji da budemo "savršeni" mogu nas pojesti, na tjelesnoj, mentalnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini. Radila sam s toliko mnogo dobrih ljudi koji su bolovali od mnogih bolesti... ovisnosti, depresije, nesanice i proble¬matičnih odnosa. To su ljudi koji se nikad nisu ljutili, nikad nisu sebe stavljali na prvo mjesto, nikad ništa nisu tražili za sebe. Tijela nekih od njih bila su izjedena rakom, a oni nisu znali zašto. Uko¬pani u njihovim tijelima, duboko u njihovim glavama skrivali su se svi njihovi snovi, ljutnja, tuga i sve želje. Odgajani su da sebe stavljaju na posljednje mjesto jer tako postupaju dobri ljudi. Najteže od svega bilo im je razbiti taj zatvoreni krug uvjetovanosti i otkriti svoju istinsku prirodu. A istina je da zaslužuju ljubav, da zaslužuju oprost i suosjećanje, i da bi trebali osjećati slobodu da izraze svoju ljutnju i sebičnost.

U sebi nosimo sve osobine i njihove suprotnosti, svaku ljudsku emociju i poriv. Moramo razotkriti, prihvatiti i zavoljeti sve ono što nas čini nama samima, ono dobro i ono loše, mračno i svije¬tlo, snažno i slabo, iskreno i neiskreno. Ako vjerujete da ste slabi, onda morate tražiti suprotnu osobinu, odnosno morate otkriti svoju snagu. Ako vas vodi strah, morate ući u sebe i otkriti odvažnost. Ako ste žrtva, morate u sebi pronaći ono što vas čini žrtvom. Cje¬lovitost je vaše pravo stečeno rođenjem: da imate sve. Morate samo napraviti pomak u svojem opažanju i otvoriti srce. Kad budete u stanju reći "To sam ja" za svoje najveće dubine, svoje najmračnije aspekte, tada ćete doživjeti istinsko prosvjetljenje. Tek kad potpuno prihvatite mračnu stranu sebe, možete prigrliti i svjetlost. Čula sam il;i govore da je rad na sjeni put do srca ratnika. Vodi nas na neko novo mjesto u našoj svijesti na kojemu moramo otvoriti svoje srce prema svim dijelovima sebe i prema cijelom čovječanstvu.

Na jednom nedavnom seminaru ustala je uplakana žena. Zvala M' Audrey. Jako je patila. Na strašne je stvari pomišljala, priznala |i\ i stidjela se podijeliti ih s bilo kime jer bi postalo jasno koliko |r loša. Nakon dugog razgovora napokon je priznala da mrzi svoju kćer. Bila je tako uznemirena da sam jedva mogla čuti što govori. Tiho je ponavljala: "Mrzim svoju kćer." Svi u prostoriji su je gledali, neki sa suosjećanjem, a drugi užasnuti.

Neko sam vrijeme radila s njom objašnjavajući joj da je prihvat¬ljivo ako doista osjeća mržnju. Na njoj je bilo da prihvati mržnju koju je osjećala prema vlastitoj kćeri. Upitala sam tko još u prostoriji ima djecu. Gotovo svi su podigli ruku. Zamolila sam ih da sklope oči l e da se sjete trenutaka kad su i sami osjetili mržnju prema djetetu. Svi su se sjetili barem jedne takve situacije. Zatim sam ih pozvala tla pokušaju otkriti koji im je dar ta mržnja donijela. Neki od njih su rekli duševno zdravlje, neki ljubav, a drugi su rekli otpuštanje emo¬cije. Svi su shvatili da nisu mogli ni na koji način kontrolirati emo¬cije. Čak i ako nisu željeli osjećati mržnju, ponekad su je osjećali.

Shvativši da nije sama, Audrey je samoj sebi dopustila da osjeća mržnju i pritom se nije osuđivala. Objasnila sam joj da svi moramo upoznati osjećaj mržnje kako bismo bili u stanju osjetiti i ljubav, te da mržnja ima moć samo kad je potisnuta ili kad je poričemo. Upi¬tala sam je što bi se dogodilo kada bi prigrlila svoj osjećaj mržnje i pričekala da otkrije kakve joj darove donosi, umjesto da je potiskuje. Vidjelo se da se još uvijek stidjela. S obzirom na to da je pognula glavu, ispričala sam joj priču.

Jednog dana dva brata blizanca otišla su sa svojim djedom na izlet. Šetali su šumom sve dok nisu stigli do stare štale. Kad su dje¬čaci i djed ušli u nju kako bi je istražili, jedan od dječaka odmah se počeo žaliti: "Djede, hajdemo odavde. Ova stara štala smrdi kao konjski izmet." Dječak je stajao pokraj vrata, ljutit jer je imao konj- ski izmet i na cipelama. Prije nego što je starac stigao odgovoriti, primijetio je da je drugi dječak veselo trčao od boksa do boksa. "Sto tražiš?" upitao ga je drugi dječak. "Zašto si tako sretan?" Brat ga je pogledao i rekao: "S obzirom da ovdje ima toliko konjskog izmeta, siguran sam da negdje mora biti i poni."

U prostoriji su svi utihnuli. Audreyino je lice zasjalo. Počela je uviđati kakav joj dar u tom dijelu njezine osobnosti donosi mržnja — ponija. Promjenom pristupa dopustila je sebi da oslobodi negativnu energiju koju je godinama nosila u sebi. Bila je svjesna činjenice da joj je osjećaj mržnje zapravo bio obrambeni mehanizam kojim je štitila svoje granice u odnosima prema ljudima koje je voljela. Iako joj je ta mržnja izazivala veliku bol, također je predstavljala i katali¬zator za njezino duhovno putovanje te okidač koji ju je nagnao da potraži vlastitu istinu.

A to nije jedino blago. Dva tjedna nakon tečaja koji je pohađala, nazvala ju je kći. Audrey se osjećala dobro pa je odlučila riskirati i reći kćeri kako se osjećala proteklih nekoliko godina. Objasnila joj je kako je na tečaju prigrlila osjećaj mržnje, a kad je završila s pri¬čom, njezina je kći počela plakati. Plakala je i plakala, otpuštajući godine i godine boli i praznine, i priznala joj da je i sama osjećala silnu mržnju prema njoj. Kad je završila, predložila joj je da se nađu na ručku. Sjedeći jedna nasuprot drugoj mogle su osjetiti posebnu povezanost između majke i kćeri i zavjetovale su se da će izraziti svaku emociju kako ih nikad više takvo što ne bi razdvojilo.

Da Audrey nije bila dovoljno hrabra i da nije razotkrila svoje osjećaje, iscjeljenje bi bilo nemoguće. I majka i kći potiskivale su tako snažne emocije da bi se obrušile jedna na drugu svaki put kad bi se našle u istoj prostoriji. Tu je mržnju trebalo izraziti i prihva¬titi kako bi se razotkrio dar koji je u sebi nosila. Dar Audreyine mržnje bila je ljubav. Dobila je nov, prekrasan, iskren odnos sa svo¬jom kćeri.

Svaki aspekt koji imamo dar je. Svaka emocija i svaka osobina pomaže nam pronaći put do prosvjetljenja, do jednosti. Svi mi

imamo sjenu koja je dio naše stvarnosti. Ona je tu kako bi nam ukazala na mjesta gdje nismo cjeloviti. Tu je da nas nauči ljubavi, suosjećanju i opraštanju, ali ne samo prema drugima nego i prema samima sebi. A kad je prihvatimo, može nas iscijeliti. Naši potisnuti "mračni" dijelovi nisu jedino što prolazi kroz pukotine sjene. Postoji i "svijetla sjena", mjesto gdje smo zakopali svoju moć, svoje znanje i istinsku prirodu. Mračna strana naše psihe mračna je samo dok je potiskujemo i skrivamo. Kad je izvučemo u svoju svijest i otkrijemo svete darove koje krije u sebi, ona ima moć transformacije.

To sam jasno vidjela na jednom od svojih tečajeva prilikom susreta s grubom ženom punom otpora koja je žvakala žvakaću gumu i na čelu imala nevidljivu tetovažu "Jebi se!" Pam je sve dovodila u pitanje, no ipak je čvrsto tvrdila da nema problema sa svojom mračnom stranom. I bila je u pravu: njezina joj je mračna strana bila utjeha. Nije joj bilo važno to što su joj govorili da je ljuta i nazivali je kučkom. Te je riječi smatrala komplimentom. I zato, kad sam joj rekla da je "mekušac", pogledala me je s gnušanjem i posvemašnjom nevjericom. "Ja? Mekušac? Nikad!"

Uopće sebe nije mogla vidjeti kao blagu, slatku ili ženstvenu. Pustila sam je na miru, vjerujući da će joj proces tijekom vikenda pokazati put. I naravno, sljedeći dan, nakon katarzične meditacije u pokretu, zamolila sam nekolicinu ljudi da stanu na sredinu kako bi ih ostatak grupe zagrlio. Nikad prije to nisam učinila, no bilo je očito da su Pam i nekolicina drugih ljudi zaglavili te da su trebali ljubav. Kad smo zagrlili Pam, ona se raspukla i počela neutješno plakati zazivajući svoju majku. Dulje od sat vremena grupa od desetero ljudi sjedila je i tješila je dok je ona otpuštala godine i godine boli, samoće i tuge.

37

Iako se činilo kao da nikad neće prestati plakati, napokon se predala i dopustila nam da je bezuvjetno volimo. Poslije sam otkrila da ju je majka ostavila još dok je bila novorođenče i da je nikad nije upoznala. Nije imala nijednu sliku sebe kao bebe. Zapravo, unajmila je privatnog detektiva koji je nekoliko godina pokušavao pronaći njezinu majku. Do posljednjeg dana tečaja prihvatila je svoju bla-

liŠ KOA SE3VETE 

gost i sve svoje nježnije osobine. Svi smo se divili njezinoj transfor¬maciji. Tjedan dana poslije javio joj se privatni detektiv i poslao joj prvu fotografiju iz najranijeg djetinjstva. Dva tjedna poslije detektiv je pronašao njezinu majku i s njom je uspjela razgovarati po prvi put u životu. U trenutku kad je sjena prihvaćena, iscjeljenje postaje moguće. A kad dođe do iscjeljenja, sjena se pretvara u ljubav.

Ako se zlato krije u tami, većina ga traži na pogrešnom mjestu. Kao što Deepak Chopra često zna reći: "U svakom ljudskom biću postoje bogovi i božice u zametku i nose samo jednu želju. Žele se roditi." Žudimo vidjeti sjeme svoje božanskosti, ali smo zabo¬ravili da je svakom sjemenu potrebna zemlja u kojoj može rasti. Mračno, zemljano, vlažno mjesto gdje se taj proces može odvijati naša je sjena. To je polje kojemu trebaju prihvaćanje, ljubav i briga prije nego što naše biće može procvasti.

VJEŽBE

Važno je da budete usredotočeni dok radite ove vježbe. Svi odgovori koji su vam potrebni kriju se u vama, ali morate se dovoljno umiriti da biste ih mogli čuti. Odvojite dosta vremena i obvezno stišajte telefon i posve se prepustite procesu. Preporučujem vam da za ove vježbe odvojite najmanje jedan sat. Odjenite udobnu odjeću i sjed¬nite na omiljeno mjesto u kući. Možda ćete poželjeti upaliti svijeće i pustiti neku nježnu glazbu kako biste stvorili zavodljivu atmosferu. U blizini držite dnevnik i olovku kojom volite pisati. Možda ćete poželjeti pripremiti i kasetofon te snimiti sljedeće korake da ne biste trebali svako malo otvarati oči kako biste pročitali što slijedi.

Kad ste spremni, sklopite oči i pet puta polako i duboko udah- nite. Udah traje dok ne izbrojite do pet, zadržite dah dok ne izbro¬jite do pet pa zatim polagano izdahnite na usta. Koristite dah kako biste opustili cijelo tijelo. Tijekom vježbe usredotočite se na disanje. Ovo je jedan od najboljih načina da utišate um.

Zatim, sklopljenih očiju, zamislite sebe kako prilazite dizalu i za sobom zatvarate vrata. Zamislite da se spuštate duboko u svoju svjesnost. Kad se vrata otvore, ugledat ćete prekrasan sveti vrt. I'okušajte jasno vizualizirati sve njegove detalje. Primijetite drveće, cvijeće, ptice. Koje je boje nebo? Je li blistavo jasne plave boje ili je prošarano oblacima? Osjetite temperaturu zraka i vjetar kako vam miluje obraze. Kako ste odjeveni? Imate li na sebi nešto što volite? Zamislite se u najboljem i najprivlačnijem izdanju. Izujte cipele i osjetite zemlju pod nogama. Je li

travnata ili pjeskovita? Je li suha ili vlažna? Vidite li put, kameni ili mramorni? Ima li fontana i kipova? Vidite li životinje? Odvojite nekoliko trenutaka da razgledate vrt te da otkrijete što se sve u njemu krije.

Kad završite sa zamišljanjem svoga vrta, osmislite sveto mjesto za meditaciju na kojemu ćete pronaći sve odgovore koje ste ikad tražili. Provedite minutu istražujući svoje unutarnje sveto mjesto i obvežite se da ćete ga često posjećivati. Pažnju preusmjerite na disa¬nje i ponovno pet puta polagano udahnite. Dovedite se do stanja još opuštenije svjesnosti.

Postavite si sljedeća pitanja i odvojite vrijeme kako biste poslu- šali unutarnji glas. Nakon svakog pitanja na trenutak otvorite oči i svoje odgovore zapišite u dnevnik. Najbolji način da to učinite jest da pišete brzo te da zapišete sve što vam padne napamet. Nema ispravnih i pogrešnih odgovora. Nemojte se zabrinjavati zbog onoga što pišete. Jednostavno dopustite sami sebi da osjećate i izrazite sve potrebe koje tijekom tog procesa izađu na vidjelo. Kad dobijete odgovor na prvo pitanje, sklopite oči, vratite se u svoj vrt i sjednite na mjesto za meditaciju. Ponovno dva puta polagano udahnite prije nego što postavite sljedeće pitanje. I tako nastavite raditi vježbu. Nemojte se požurivati.

1. Čega se najviše bojim?

2. Kojim je mojim dijelovima potrebna transformacija?

3. Sto želim postići čitajući ovu knjigu?

4. Što nikako ne bih htio da netko sazna o meni?

5. Kojeg se saznanja o sebi najviše bojim?

6. Koja je najveća laž koju sam sebi ikad rekao?

7. Koja je najveća laž koju sam ikada ikome rekao?

8. Što bi me moglo spriječiti da učinim sve ono što je potrebno da promijenim svoj život?

Kad završite s vježbom, odvojite vrijeme da sve što ste osje¬tili, ali i sve ostale potrebe koje su isplivale na površinu, zapišete u dnevnik. Zatim na trenutak odajte sebi priznanje zbog svoje odvaž¬nosti i ustrajnosti u ovom zadatku pa krenite na sljedeće poglavlje.

3. poglavlje

Svijet je u nama

"Nismo mi u svijetu, nego je svijet u nama." Prvi put kad sam čula < >vu izreku, bila sam zbunjena. Kako svijet može biti u meni? Kako je moguće da ti, drugo ljudsko biće, možeš živjeti u meni? Trebalo mi je dosta vremena da shvatim da su ono što se nalazi u meni zapravo tisuće osobina koje grade svako ljudsko biće te da se ispod površine svakog čovjeka nalazi otisak cijelog čovječanstva. Holo- gramski modeli univerzuma uče nas da je svatko od nas mikrokoz- mos u makrokozmosu. Ako na sitno narežete hologram na vašoj kreditnoj kartici ili vozačkoj dozvoli te obasjate neki komadić lase¬rom, vidjet ćete cijelu sliku. Isto tako ako proučite neko ljudsko biće, otkrit ćete hologram cijeloga univerzuma. Ovaj univerzalni otisak nalazi se u našoj DNK.

Dr. David Simon, medicinski direktor Chopra Centerfor Wellbeing (Choprina centra za dobrostanje) i autor knjige The Wisdom of Mealing (Mudrost iscjeljenja), objašnjava tu pojavu na sljedeći način: "Holo¬gram je trodimenzionalna slika koja je proizišla iz dvodimenzional- nog filma. Jedinstvena značajka holograma jest da cijela trodimen¬zionalna slika može biti konstruirana iz samo jednog djelića filma. Cjelina je sadržana u svakom komadiću; upravo zato se naziva hologramom. Na isti način svaki aspekt univerzuma sadržan je u svakom od nas. Sile koje grade materiju u cijelom svemiru nalaze se i u svakom atomu tijela. Svaki dio DNK u sebi nosi cijelu evoluciju života. Moj um sadržava potencijal svake misli koja je bila ili će biti izrečena. Razumijevanje te stvarnosti ključ je vrata života - ulaza u bezgraničnu slobodu. Doživljaj te stvarnosti temelj je stvarne mudrosti."

Kad shvatite da u sebi nosite sve što vidite u drugima, cijeli će se vaš svijet promijeniti. Naš je cilj uz pomoć ove knjige pronaći i prigrliti sve što volimo i sve što mrzimo kod drugih ljudi. Kad ponovno prihvatimo sve te odbačene aspekte sebe, otvaramo vrata univerzuma koji se krije u svakome od nas. Kad se pomirimo sami sa sobom, spontano ćemo se pomiriti i sa svijetom.

U trenutku kad prihvatimo činjenicu da svatko od nas utjelov¬ljuje sve te značajke univerzuma, možemo se prestati pretvarati da nismo sve. Većina nas je naučila da smo drukčiji od drugih ljudi. Neki od nas sami sebe smatraju boljima od drugih ljudi, a mnogi od nas uvjereni su da su nedovoljno dobri. Naše živote oblikuju te prosudbe. Upravo nas one dovode do zaključka: "Ja nisam poput tebe."Ako odrastate kao bijelac, bit ćete uvjereni da se razlikujete od crnaca. Ako odrastate kao crnac, bit ćete uvjereni da se razlikujete od Hispanoamerikanaca ili Azijaca. Zidovi vjeruju da se razlikuju od katolika, dok desničari vjeruju da se razlikuju od ljevičarskih liberala. Svaka od naših kultura naučila nas je da vjerujemo da se u svojoj srži razlikujemo od drugih. Predrasude također prihvaćamo od naših obitelji i prijatelja. "Razlikuješ se jer si debeo, a ja sam mršav. Ja sam pametan, a ti si glup. Ja sam odvažan, a ti si plašljiv. Ja sam pasivan, a ti si nasilan. Ja sam glasan, a ti si tih i umjeren." Ta vjerovanja održavaju privid da smo odvojeni jedni od drugih. Ona stvaraju unutarnje, ali i vanjske granice koje onemogućuju da prigrlimo cjelovitost svojega bića. Ona nas tjeraju da jedni u druge upiremo prstom.

Rješenje se krije u shvaćanju da ne postoji ništa što možemo vidjeti ili opaziti što nije dio i nas samih. Da ne posjedujemo odre¬đenu kvalitetu, ne bismo bili u stanju prepoznati je kod drugog bića. Ako vas nadahne nečija odvažnost, to je odraz odvažnosti koja se krije u vama. Ako mislite da je netko sebičan, budite sigurni tla ste i sami u stanju ponašati se jednako sebično. Iako te kvalitete neće biti vidljive cijelo vrijeme, svi imamo sposobnost ponašati se ii;i bilo koji način koji primijetimo kod drugih ljudi. Budući da smo 11 k ) hologramskog svijeta, mi smo sve ono što vidimo, sve što osu¬đujemo, sve čemu se divimo. Bez obzira na boju kože, težinu ili vjersko opredjeljenje, dijelimo iste univerzalne osobine. Svi su ljudi jednaki u tom suštinskom smislu.

Poznati ajurvedski liječnik Vasant Lad kaže: "U svakoj kapi mora i u svakoj stanici krije se inteligencija cijeloga tijela." Kad postanemo svjesni te veličine, počet ćemo uviđati veličinu svojega bića. Muškarci i žene stvoreni su jednaki u tome da dijele sve ljud¬ske osobine. Svi mi imamo moć, snagu, svi smo mi kreativni i suo¬sjećajni. Svi smo mi pohlepni, ljuti, požudni i slabi. Nema ljudske i >s( >bine, kvalitete ili aspekta koji ne postoji i u nama samima. Ispu¬njeni smo božanskom svjetlošću, ljubavlju i veličanstvenošću, a jed¬nako tako smo i sebični, zatvoreni i netrpeljivi. U sebi sadržavamo cijeli svijet. Dio zadatka koji je pred svakim čovjekom jest da počne voljeti i suosjećati sa svim svojim dijelovima. Baš kakav je ljudski um, takav je i kozmički um. Većina nas živi vođena ograničenom vizijom onoga što znači biti čovjek. Kad si dopustimo da prigrlimo univerzalne značajke koje nosimo u sebi, vrlo lako ćemo postati sve što poželimo."

U knjizi Love and Awakening (Ljubav i buđenje) John Welwood koristi analogiju s dvorcem kako bi prikazao svijet u nama. Zamislite da ste prekrasan dvorac s dugim hodnicima i tisućama soba. Svaka je soba savršena i u sebi krije poseban dar. Svaka predstavlja drugi dio vašeg bića i integralni je dio cijeloga savršenog dvorca. Kao dijete ste bez srama ili osude istraživali svaki centimetar svog omi- Ijenog dvorca. Bez straha ste pretraživali svaku prostoriju u potrazi za draguljima i tajnama. S ljubavlju ste prihvaćali svaku prostoriju, bez obzira je li bila riječ o spavaćoj sobi, kupaonici ili podrumu. Svaka od njih bila je jedinstvena. Vaš je dvorac bio pun svjetlosti, ljubavi i čuda. I onda, jednog dana, netko je došao i rekao vam da je jedna od vaših soba nesavršena i da sigurno nije dio dvorca. Uvjerio vas je da ako želite imati savršen dvorac, trebate zatvoriti i zaklju¬čati vrata te sobe. Budući da ste željeli ljubav i prihvaćanje, ubrzo ste je zatvorili. Kako je vrijeme prolazilo, sve više i više ljudi prila¬zilo je vašem dvorcu. Svi su vam iznosili svoja mišljenja o njegovim sobama, koje im se sviđaju, a koje ne. I polagano ste zatvarali jedna po jedna vrata. Vaše su veličanstvene sobe zatvorene, bez svjetlosti i u tami. Ciklus je započeo.

Od tog trenutka nadalje zatvarali ste sve više i više vrata iz razli¬čitih razloga. Zatvarali ste vrata jer ste se bojali, ili ste mislili da su sobe pretjerane. Zatvarali ste vrata soba jer ste mislili da su prekon- zervativne. Zatvarali ste vrata jer drugi dvorci koje ste vidjeli nisu imali sobe poput vaših. Zatvarali ste vrata jer su vam vaši vjerski vođe rekli da se klonite određenih soba. Zatvarali ste sva vrata koja nisu odgovarala društvenim standardima ili vašem idealu.

Odavno su prošli dani kad vam se dvorac doimao beskrajnim, a vaša budućnost uzbudljivom i sjajnom. Više niste sve sobe jednako voljeli i divili im se na isti način. Sobe kojima ste se nekoć ponosili, svojom ste voljom prekrižili. Pokušali ste otkriti kako ih se riješiti, ali one su dio strukture vašega dvorca. Nakon što biste zatvorili vrata svih soba koje vam se nisu sviđale, prošlo bi neko vrijeme i posve biste zaboravili na njih. Na početku niste znali što činite. Taj vam je proces prerastao u naviku. S obzirom na to da su vam različiti ljudi odašiljali različite poruke o tome kako bi vaš veličan¬stveni dvorac trebao izgledati, postalo vam je puno lakše slušati što vam oni govore, nego vjerovati svom unutarnjem glasu. A nakon što biste zatvorili neka vrata, počeli ste se zapravo osjećati dobro i sigurno. Naučili ste kako se zatvoriti pred životom i to vam je postalo ugodno. Mnogi od nas također su zaključali mnoge sobe i zaboravili da uopće postoje u dvorcu. Počeli smo vjerovati da smo samo male dvosobne kuće kojima je potrebna obnova.

Sada zamislite svoj dvorac kao mjesto u kojemu obitava sve što ste vi, dobro i loše, te da svaki aspekt koji postoji na planetu, postoji

SvjJRTJF. U NAMA

i u vama. Jedna od vaših prostorija je ljubav, druga je odvažnost, ireća je elegancija, a još jedna je milost. Postoji beskonačan broj prostorija. Kreativnost, ženstvenost, iskrenost, integritet, zdravlje, asertivnost, seksualnost, moć, plahost, mržnja, pohlepa, frigidnost, lijenost, arogancija, bolest i zlo sobe su vašeg dvorca. Svaka od njih lemeljni je dio vaše strukture i svaka ima svoju suprotnost u dvorcu. Srećom, nikad nismo zadovoljni s manje od onoga što bismo mogli biti. Naše osobno nezadovoljstvo motivira nas u našoj potrazi za svim izgubljenim sobama dvorca. Ključ svoje jedinstvenosti pro¬naći ćemo samo ako ih sve otvorimo.

Dvorac je metafora koja će vam pomoći da shvatite veličinu svog bića. Svatko od nas u sebi nosi to sveto mjesto. Lako mu je pristupiti ako smo spremni i voljni upoznati svoju istinsku prirodu. Većina nas boji se onoga što ćemo pronaći iza vrata tih soba. I zato, umjesto da krenemo u pustolovinu otkrivanja skrivenih dijelova našeg bića, uzbudljivu i začudnu, nastavljamo se pretvarati kao da oni uopće ne postoje. Ciklus se nastavlja. Ali ako istinski želite pre¬usmjeriti svoj život, morate ući u svoj dvorac i polako otvarati baš sva vrata. Morate istraživati svoj

unutarnji univerzum i ponovno prihvatiti sve ono što ste odbacili. Samo ako ste cjeloviti, bit ćete u stanju cijeniti svoj život i uživati u njegovoj sveobuhvatnosti i jedin-stvenosti.

Kad sam sama započela potragu za svijetom u sebi, pomislila sam da je taj zadatak nemoguć. Bila sam uvjerena da je svijet u pot¬punom kaosu, ali ne i ja. Mislila sam: Ja nisam ubojica. Ja nisam beskuć¬nik. Nisam željela otkriti da u sebi nosim sve kvalitete svijeta. Sto se mene tiče, nisam bila nimalo nalik na ljude koje sam osuđivala ili kojima sam učinila nešto nažao. Moj je cilj postao da otkrijem kako svijet može postojati u meni. Svaki put kad bih ugledala nekoga ili nešto što mi se nije sviđalo, samoj bih sebi počela govoriti: "I ja sam takva. I to je u meni." Tijekom prvog mjeseca bila sam razoča¬rana jer nisam uspjela otkriti nijednu "lošu" stvar u sebi.

Zatim, jednog dana dok sam se vozila vlakom, sve se promi¬jenilo. U vagonu u kojem sam se nalazila neka je žena vikala na dijete. Sva sam se unijela u uvjeravanje same sebe da se nikad neću ophoditi na taj način prema svome djetetu i kako je grozno što je ta žena korila svoje dijete na javnome mjestu. A tada mi je tihi glasić u glavi rekao: "Da ti dijete zalije tvoje bijelo svileno odijelo čokolad¬nim mlijekom, poludjela bi." Iznenada su komadi slagalice počeli sjedati na svoje mjesto. Naravno da sam u sebi nosila i tu osobinu - sposobnost da se naljutim na dijete. Nisam to željela sebi priznati, stoga sam, kad bih vidjela nekog da se razljutio, osuđivala umjesto da sam suosjećala. Takva bi reakcija fokus maknula s mene. Shvatila sam da je svaka osobina koju bi neka osoba demonstrirala, zapravo moja kvaliteta, a ne samo kvaliteta te osobe. Ja nisam ljutita žena iz vlaka, ali nestrpljivost i netolerancija moje su osobine, koje je ona razotkrila u tom trenutku.

Otkrila sam svoj potencijal reagiranja poput ljudi koje sam strogo osuđivala. Postalo je jasno da su me u drugima privlačile osobine koje su me najviše mučile. Počela sam ih prepoznavati kao sobe koje sam zatvorila. Trebala sam osvijestiti da bih i ja, također, mogla vikati na svoje dijete ako mi je težak dan. Zatim sam pogle¬dala beskućnika i zapitala se: "Da nemam obitelj ili da nisam obra¬zovana te da sam ostala bez posla, bih li mogla postati beskućnik?" Odgovor je bio potvrdan. Da mi se promijene životne okolnosti, mogla bih biti bilo što.

Pokušala sam biti svakakva osoba: sretna, tužna, ljuta, pohle¬pna i ljubomorna. Debeli su mi ljudi bili poseban cilj. Moj je otac uvijek bio debeo i doživljavala sam ga s predrasudom. Iznenada mi je izgledao posve drukčije. Rođena sam s laganim kostima i brzim metabolizmom. Shvatila sam da bih, da se moj metabolizam pro¬mijeni i da nastavim jesti brzu hranu koju sam jela, i ja bila debela. Ali svejedno postoje još neka područja u kojima sam imala teškoća. Nisam mogla zamisliti da sam ubojica ili silovatelj. Kako bih mogla nekoga hladnokrvno ubiti? Lako mi je bilo zamisliti da ubijam nekoga tko je ugrozio moj život ili život nekoga iz moje obitelji, ali ne i one brutalne, besmislene zločine. Shvatila sam da nemam poriv ubiti nekoga, ali da sam bila zatvorena u ormaru četrnaest godina i da me je netko tukao svaki dan, bih li onda bila u stanju ubiti? ()dgovor je bio potvrdan. Taj odgovor mi nije ubijanje učinio pri¬hvatljivim, ali mi je omogućio da shvatim da sam u stanju istinski prihvatiti svako biće.

Kad sam od tog dana imala problema s nekom osobinom, dobro bih je razmotrila. Na primjer, još nisam mogla shvatiti kako bih ikada mogla postati pedofil i zato sam se upitala kakva je osoba u stanju imati spolne odnose s djetetom? Degenerik, plašljiva osoba, perverzna, zaključila sam. Zatim sam se upitala: "Bih li ja mogla biti degenerik? Mogu li ja biti plašljiva? Jesam li ja perverzna?" Pokušala sam zamisliti najgore moguće okolnosti koje su mi se kao djetetu mogle dogoditi i shvatila sam da sam kao dijete bila zlostavljana te da sam živjela bez ljubavi, izrasla bih u drukčiju osobu. U tim okol¬nostima nije bilo načina da predvidim što bih mogla, a što ne bih mogla učiniti. Nemojte osuđivati čovjeka dok niste bili u njegovoj koži. Iako mi je neke od tih osobina bilo teško zamisliti kao vlastite, morala sam se suočiti s mogućnošću da u meni živi demon. Pone¬kad nije u pitanju imate li određenu osobinu u tom trenutku, nego biste li se mogli na određeni način ponašati u određenim okolno¬stima.

Isprobala sam sve vrste osobina koje su mi se gadile i kojih sam se gnušala. Neke mi je bilo teže prihvatiti, za neke mi je trebalo više vremena, ali na kraju je bilo malo toga što sama ne bih mogla biti. S vremenom je utihnuo moj unutarnji glas koji je cijeli život osuđi¬vao sve i svašta. Tišina uma nešto je o čemu sam sanjala cijeli život i napokon sam osjetila da je moguća. Shvatila sam da sam osuđivala ljude samo kad su otkrivali osobine koje nisam bila u stanju prihva¬titi kod sebe. Ako se netko pravio važan, više ga nisam osuđivala jer sam znala da sam i ja takva. Samo kad bih posve uvjerila sebe da nisam sposobna ponašati se na određeni način, uznemirila bih

ZAGRI.I SVOJU SJKNL'

se i uperila prst u tu osobu. A kad učinite to, kad uperite jedan prst u nekoga, shvatit ćete da su tri prsta usmjerena prema vama. Neka vam to posluži kao podsjetnik da kad optužujete druge, samo pori¬čete neke dijelove sebe.

Proces skrivanja i poricanja vlastitih osobina postao mi je gotovo smiješan u trenutku kad sam shvatila da koristim silnu energiju da ne budem određena vrsta osobe. Ako sebe ne promatrate kao mikrokozmos koji je dio cijelog univerzuma, nastavit ćete živjeti kao da ste odvojena jedinka. Odgovore i smjernice tražit ćete vani, umjesto u sebi i donosit ćete sudove o tome što je dobro, a što loše. Održavat ćete privid da vi i ja nismo povezani. Ostat ćete iza maske kako biste se osjećali sigurno i zaštićeno. Ali ako prigrlite cjelovi¬tost univerzuma u sebi, prihvatit ćete i cjelovitost ljudske rase.

Nedavno sam otišla u Colorado kako bih ondje održala seminar za jedan par, Mikea i Marilyn, i njihovu marketinšku tvrtku. Kad sam stigla u njihovu kuću, otišli smo na ručak s njihovom djecom kako bismo porazgovarali o radu na otpuštanju emocija. Za ručkom smo razgovarali o životu u svijetu u kojemu bi svatko od nas bio svjestan da u sebi nosi otisak cijelog univerzuma. Mike i Marilyn već su bili upoznati s hologramskom teorijom i bili su puni entuzijazma. Ali kad smo sjeli u automobil nakon ručka, Mike se okrenuo prema meni i rekao: "Ali postoji nekoliko stvari za koje znam da nisu dio mene." Nisam se iznenadila. To se često događa kad netko prihvati da je sve. Na kraju krajeva, i meni se to dogodilo. I stoga sam upi¬tala Mikea: "Sto to nisi?" Odgovorio je: "Nisam idiot." Pogledala sam u retrovizor preko kojeg me je gledao u oči i rekla: "Ako si sve, onda si i idiot." Nastupila je zastrašujuća tišina. Mikeova žena i djeca gledali su me u nevjerici. Rekla sam Mikeu da je idiot. Zatim mi je Mike počeo govoriti o svim idiotima koje je poznavao i kako nije nalik nijednom od njih. Toliko je uživljeno opisivao te ljude da sam znala da je to za njega škakljiva tema.

Nastavili smo se voziti dok je iscrpljivao svoj repertoar priča o idiotima. Na kraju sam ga upitala: "Jesi li ikad učinio išta što je svoj- •liveno idiotu?" Razmišljao je o mojem pitanju i ubrzo odgovorio poivrdno, ali je nastavio objašnjavati kako se ono što je učinio ne 11 u >že uspoređivati s onime što su idioti koje je poznavao činili. Ti drugi ljudi zaista su bili veliki idioti. Rekla sam mu da psiha nije u Manju razlikovati velike i male idiote — idiot je idiot. Budući da mu |e riječ 'idiot' bila tako problematična, upitala sam ga misli li da je to možda nekakav signal koji mu je pokušavao nešto reći. Ne moram | M >sebno spomenuti da je to bila duga vožnja. Zamolila sam Mikea i la barem razmisli o mojoj tvrdnji da je idiotizam jedan aspekt nje- y,( >va bića koji je u jednom trenutku odbacio i sada ga je imao pri- 11ku ponovno prihvatiti. Kako je mogao biti sve, ali ne i idiot? Osim li >ga, što je loše u idiotima? Njegovu sam ženu i djecu upitala smeta 11 im ako ih netko nazove idiotima. Nitko od njih nije tako burno reagirao. Upitala sam ih je li itko od njih imao loša iskustva s idio- 11 ma. Nitko nije.

Kad smo stigli do njihove kuće, pripremali smo se izaći iz auto¬mobila. Vani je bilo minus osamnaest. Nikad u životu nisam doži¬vjela tako hladno vrijeme tako da sam stajala, tresući se dok sam čekala da se otvore vrata

kuće. Prošlo je nekoliko minuta dok je Mike pretraživao džepove i automobil. Napokon, pogledao nas je i rekao: "Mislim da sam ključ od kuće zaključao u kući." Nakon tre¬nutka tišine upitala sam ga: "Kakva bi to osoba mogla sebe dove- sii u ovakvu situaciju na minus osamnaest stupnjeva?" Svi smo u jedan glas viknuli: "Idiot!" Mike se nasmijao, a Marilyn je na kraju pronašla svoj ključ i pustila nas u kuću. Ponovno mi je univerzum pomogao u mojem radu.

Nakon što smo se zagrijali, sjela sam s Mikeom kako bih pro¬vjerila može li otkriti kad je odlučio da neće biti idiot. Sjetio se da je kao dijete učinio nešto glupo te da su mu se smijali. Tada se zakleo tla sebi to nikad više neće dopustiti. Zatvorio je vrata sobe u svom dvorcu jer je mislio da je loš. Kao što je Gunther Bernard rekao: "Sami odlučujemo zaboraviti tko smo i onda zaboravimo da smo zaboravili."

Aspekti koje skrivamo od sebe, poput idiotizma u Mikeovom slučaju, posebice snažno utječu na našu stvarnost. Imaju svoj život i uvijek pokušavaju privući našu pažnju kako bi bili prihvaćeni i postali sastavni dio cjeline. Mike je na podsvjesnoj razini privlačio idiote u svoj život kako bi doživio dio sebe kojeg se odrekao. Nije suosjećao sam sa sobom zbog svojih pogrešaka i mrzio je sve koji su imali istu manu. To je utjecalo na način na koji se odnosio prema ljudima na poslu. Njegovi su ga zaposlenici smatrali teškom i pone¬kad iracionalnom osobom.

Iznijela sam mu mogućnost da taj dio koji je potisnuo donosi darove. Rekla sam mu da sklopi oči i kaže prvu riječ koja mu padne napamet kad ga upitam koji bi mu dar mogla donijeti osobina idi¬ota? "Odlučnost", odgovorio je. Budući da nije želio da ga se sma¬tra idiotom, naporno je radio i školovao se te postao odličan stu¬dent. Otišao je na koledž i onda magistrirao te postao računovođa. Naporno je radio kako bi postao najbolji u svom području te je pra¬tio lokalna i svjetska zbivanja kao što to čini educirana osoba. Bio je malkice šokiran onime što je govorio. Upitala sam ga sljedeće: ako mu je 'idiot' omogućio da bude odlučan i sve to postigne, zar nije spreman oprostiti i prihvatiti taj dio sebe? Uz malo oklijevanja rekao je da je spreman iako treba malo vremena da probavi naš raz¬govor.

Sljedeći dan doimao se mlađahno i živahno. Još nije bio siguran da je ono što treba učiniti da s ljubavlju prihvati onaj aspekt svoga bića koji naziva "idiotom" jer je proveo gotovo četrdeset godina poričući ga. Ali nakon još jednog dugog razgovora uvidio je da je, s obzirom na to da nije prihvaćao takvu osobinu u sebi, privlačio mnoge ljude koji su se ponašali kao idioti. Objasnila sam mu da je to duhovni zakon — da nas univerzum uvijek vodi natrag prema cjelovitosti. Privlačimo sve što nam je potrebno da sagledamo sve odraze sebe koje smo zaboravili.

Svaki naš aspekt treba razumijevanje i suosjećanje. Ako ih nismo spremni pružiti sami sebi, kako možemo očekivati od svijeta da to učini? Kakvi smo mi, takav je i univerzum. Ljubav prema sebi moramo prihvatiti i hraniti na svakoj razini našeg bića. Postoje ljudi koji vole svoje unutarnje biće, ali nisu u stanju svoj vanjski izgled gledati u ogledalu duže od jedne minute. Došao je trenutak da cijelo svoje biće izvedete na svjetlo kako biste svjesno mogli odlučiti pri¬hvatiti svaki dio sebe, unutarnji i vanjski. Sada je trenutak da sami sebi budete uzor. Svaki dio vas može vam nešto ponuditi. Kad volite i prihvaćate sve što vas čini onakvima kakvi jeste, bit ćete spremni istinski voljeti i prigrliti i sve ljude.

VJEŽBE

Počnite uklanjajući sve što bi vas moglo smetati. Trebate dnevnik, bojice i olovku. Možda ćete poželjeti slušati neku laganu glazbu kako biste se lakše opustili. Sklopite oči te polagano i duboko udah- nite. Svojim dahom umirite um i prepustite se procesu. Još pet puta polagano i duboko udahnite.

SUSRET SA SVETIM JA

Ponovno zamislite dizalo u sebi. Uđite u njega i spustite se sedam katova niže. Kad izađete iz dizala, ugledat ćete prekrasan vrt. Pro- šećite vrtom i opažajte prekrasno cvijeće i drveće koje vas okružuje. Pogledajte neodoljive zelene listove i uživajte u mirisu cvijeća. Dan je prekrasan i ptice pjevaju. Zamijetite boju neba. Zapamtite kako se ugodno i sigurno osjećate u vrtu. Odvojite trenutak i ponovno duboko udahnite, upijajući ljepotu ovog vrta. Pronađite tiho mjesto gdje ćete moći sjesti i načinite udobno sjedalo za meditaciju. Neka to bude mjesto na kojemu se najbolje osjećate. Obvezno odjenite odjeću koja miluje vaše tijelo i u kojoj se osjećate poželjno i veli¬čanstveno. Zatim sjednite i sklopite oči. U trenutku će neki aspekt vašega bića izaći na površinu. On će biti u svom najboljem izdanju. Bit će sve ono što jeste, ispunjen ljubavlju i suosjećanjem. I snagom i moći. To je vaše Sveto Ja. Pozovite ga da u potpunosti uđe u vašu svijest. Vizualizirajte sebe kao odraz svojih najviših potencijala, osjećajući pritom mir i tišinu, usredotočenost i ispunjenost.

Sada zamolite svoje Sveto Ja da sjedne do vas. Primite taj dio sebe za ruku i pogledajte ga u oči. Upitajte ga hoće li biti uz vas da vas vodi i štiti tijekom ovog tjedna. Zatim ga upitajte što je potrebno da biste otvorili svoje srce i odbacili sve emocionalne otrove koje ste nosili u sebi. Prihvatite svoje Sveto Ja i zahvalite mu jer vam se otkrilo i obećajte da ćete ga često posjećivati u vrtu.

Sada otvorite oči i u dnevnik zabilježite svoje iskustvo. Sto ste vidjeli, kako je izgledao vrt, kako ste vi izgledali i osjećali se? Kako je izgledalo vaše Sveto Ja? Sto vam je reklo? Odvojite vrijeme. Sto duže pišete, to ćete više mudrosti pretočiti na papir. Zatim uzmite komad papira i nekoliko bojica i nacrtajte sliku svojeg Svetog Ja. Nemojte se brinuti zbog toga kako crtež izgleda. Ovo nije natjeca¬nje. Jednostavno sami sebi dopustite da najmanje pet minuta crtate.

SUSRET SA SJENOM

Sklopite oči i pet puta dugo i duboko udahnite. Udisaj traje dok ne nabrojite do pet, zadržavajte dah što duže možete, a da vam pritom bude ugodno, pa izdahnite što polaganije. Dahom umirite um i pro- drite duboko u svoju svjesnost. Zamislite sebe kako ulazite u dizalo i spuštate se sedam katova. Kad se otvore vrata dizala, ugledat ćete jako mračno i prljavo mjesto. Zamislite najgore moguće okolnosti. Primijetite mirise, prljavštinu, smeće svugdje oko sebe. Možda je to mjesto puno štakora, zmija, žohara ili paukova. Zamislite da ste na mjestu koje nikad ne biste posjetili. Kad ste stvorili to mjesto, nastavite polako i duboko disati pa pogledajte u kut te pokušajte ugledati sebe u najgorem mogućem izdanju. Dopustite da vam se u umu prikaže slika vašeg najgoreg izdanja. Pokušajte osjetiti i vidjeti sve vezano za sebe: kako izgledate, kako mirišete, kako se osjećate. Zatim dozovite riječ koja najbolje opisuje takvog čovjeka. Nakon si< i ste s tom osobom proveli dovoljno vremena da ste je mogli osje- iii i, otvorite oči. Zabilježite riječ koja vam je došla, kao i sve što ste doživjeli tijekom vizualizacije. Dopustite svojoj svjesnosti da izrazi sve misli ili osjećaje vezane za to iskustvo.

SVETO JA PRIHVAĆA SJENU

Sklopite oči i izađite iz vizualizacije. Stvorite sigurne i zaštićene i ikolnosti u kojima ćete izvesti ovu vježbu. I ponovno dahom umi¬rile um i uđite u svoju duboku svjesnost. Sada svoje unutarnje dizalo spustite sedam katova niže i uđite u svoj vrt. Prošećite vrtom i divite se njegovoj ljepoti. Kad osjetite umirujuću prisutnost svog okružja, pronađite mjesto za meditaciju. Kad se osjećate ugodno i sigurno, vratite sliku svog Svetog Ja. Zamislite ga u najljepšem izdanju. Kad vam se ta slika oblikuje, dozovite i sliku svoje mračne sjene. Zamo¬lile Sveto Ja da joj priđe i prigrli je. Dopustite tom svom prekrasnom dijelu ispunjenom ljubavlju da zagrli ovaj ružan, mračan,

nevoljeni dio vas. Zamislite kako mu šalje ljubav, dobrotu i oprost. Recite tom mračnom aspektu sebe da je siguran i da ćete odvojiti vrijeme da ga shvatite te da ga naučite voljeti. Provedite onoliko vremena s njime koliko vam je potrebno i nemojte se uznemiriti ako vam sjena neće dopuštati da je zagrlite. Svakodnevno joj prilazite i pokušavajte isto. 11 vizualizaciji se otpor često javlja i zato se nakon desetak minuta pozdravite s oba aspekta i vratite u prostoriju.

Uzmite komad papira i bojice pa naslikajte svoje iskustvo. Tre¬bali biste provesti približno pet minuta izrađujući crtež. Kad zavr¬šite, izvadite dnevnik i zabilježite sve o svojoj meditaciji i crtanju. I taj bi dio trebao trajati desetak minuta.

4. poglavlje

Kako se ponovno sabrati

Projekcije su zapanjujuća pojava kojoj nas nisu poučavali u školi. To je nenamjeran prijenos našeg nesvjesnog ponašanja na druge tako da nam se čini kao da te osobine postoje u drugim ljudima. Kad osjećamo tjeskobu zbog svojih neprihvatljivih emocija ili aspekata, te osobine — koje su poput obrambenog mehanizma — pripisujemo vanjskim predmetima i drugim ljudima. Kad smo netolerantni, na primjer, najvjerojatnije ćemo vlastiti osjećaj inferiornosti pripisati drugima. Naravno, ovdje uvijek postoji "kvaka", odnosno nešto što priziva našu projekciju. Neka nesavršena osobina drugog čovjeka aktivira neki naš aspekt koji traži našu pažnju. I zato na druge ljude projiciramo sve što ne želimo prihvatiti kod sebe.

U stanju smo opaziti samo ono što postoji i u nama. O toj pojavi razmišljam kao o energiji. Zamislite da imate na stotine različitih električnih utičnica na svojim grudima. Svaka od njih predstav¬lja drugu osobinu. Osobine koje smo osvijestili i prihvatili imaju i poklopac. Sigurne su. Ali one koje ne volimo, koje još nismo pri¬hvatili, još uvijek su otvorene. I zato, kad nam priđe netko tko dje¬luje vođen nekom od tih osobina, izravno se priključuje na nas. Na primjer, ako poričemo ili ne prihvaćamo svoju ljutnju, u svoje ćemo živote privući osobe sklone ljutnji. Potisnut ćemo svoju ljutnju i osuđivati ljude koje smatramo ljutitima. Budući da sami sebi lažemo kad je riječ o unutarnjim osjećajima, jedini način kako ih razotkriti jest da ih vidimo u drugima. Drugi su ljudi odraz naših skrivenih emocija i osjećaja, a to nam zauzvrat omogućuje da ih osvijestimo i prihvatimo kao svoje.

Instinktivno bježimo od svojih negativnih projekcija. Lakše je pozabaviti se onime čime smo privučeni nego nečime što nas odbija. Mene često vrijeđa tvoja arogancija jer ne prihvaćam svoju arogan¬ciju. Ili se trenutačno u životu ponašam arogantno, a da toga nisam svjestan, ili posve poričem mogućnost da bih se ikada u životu mogao ponašati arogantno. Ako me vrijeđa arogancija, moram pobliže sagledati sva područja svojeg života i postaviti sebi sljedeća pitanja: Kad sam u prošlosti bio arogantan? Jesam li sad arogantan? hih li se mogao arogantno ponašati u budućnosti? S moje bi strane doista bilo arogantno da na ova pitanja odgovorim negativno, a da prije toga dobro ne proučim sebe, ili ne upitam druge ljude jesu li ikad doživjeli moju aroganciju. Sam je čin osuđivanja nekog drugog arogantan i zato je jasno da svi mi u sebi nosimo mogućnost da budemo arogantni. Ako prihvatim svoju aroganciju, neće me uzru¬javati tuđa arogancija. Možda ću je primijetiti, ali neće me dirati. Moji ispadi arogancije imat će sigurnosni poklopac. Tek kad lažete sebi ili kad mrzite neki aspekt sebe, bit ćete skloni emocionalnim ispadima izazvanim nečijim ponašanjem.

Kad sam počela voditi seminare, bila sam prestrašena. Svaki bih tjedan stala pred grupu i očajnički pokušavala biti ja. Strahu¬jući da se neću dopasti polaznicima, trudila sam se biti autentična. Seminari koje sam u to vrijeme vodila, održavali su se u Oaklandu u Kaliforniji. Dva su od tri polaznika bila Afroamerikanci. Bila sam uzbuđena

zbog toga što sam trebala raditi u novoj zajednici i bila sam predana zamisli da podržim polaznike u ciljevima koje su željeli ostvariti. Kad sam započela s predavanjem trećeg seminara, jedna od polaznica je ustala i gotovo ljutitim glasom počela pričati svoju priču. Čim je počela govoriti, moji su snažni osjećaji prodrli iz dubine. Bilo mi je teško čuti što je govorila jer sam bila previše usmjerena na ljutnju koju sam osjećala. Pomislila sam: ako mi ta žena bude stvarala probleme, bolje joj je da sjedne i zašuti. Bilo mi je neobično da tako reagiram na polaznika. Otišla sam kući uzne¬mirena i pokušala u sebi osvijestiti i prihvatiti osobine koje je iska¬zala — zločestoća, ljutnja, nasilnost i zloba.

Sljedeća četiri tjedna svaki put kada bih vodila sesiju, Arlene bi ustala i ljubazno, ali i pomalo drsko, mi se obratila. Otkrila sam da sam dosta svog slobodnog vremena provodila razmišljajući zašto me ta žena uspijeva tako jako uzrujati. Bez obzira na to koliko sam se trudila, nisam je mogla prestati osuđivati. Jednoga dana, osjeća¬jući se poraženo, nazvala sam ženu sa seminara s kojom sam usko surađivala i upitala je zašto me Arlene mrzi. Sušan je odgovorila: "Debbie, nemoj se brinuti zbog nje. Ona je samo rasist." Spustila sam slušalicu, osjećajući slabost i mučninu. Odmah sam u sebi izgo¬vorila: "Ja nisam rasist." Razmišljala sam o svim svojim crnim pri¬jateljima s kojima sam se družila tijekom života. Sjećam se da sam ih naučila plivati te da sam trčala s njima. Razmišljala sam o svom ocu koji se borio za građanska prava Afroamerikanaca: on je prva osoba u državi Floridi koji je imao crnog partnera. Bila sam sigurna da nisam rasist.

Te večeri, dok sam ležala u krevetu razmišljajući o sljedećoj sesiji svog seminara, neprestano su mi se u glavi vrtjele Susanine riječi: "Ona je samo rasist." Riječi su odzvanjale u mojoj glavi. I neposredno prije nego što sam usnula, čula sam glas kako me pita: "Sto si pomislila o Arlene kad je prvi put ustala i zadala ti teškoće?" Iznenada sam osjetila pritisak u grudima i prepala se najgoreg. Sje¬ćam se da sam u tom trenutku pomislila: Ti glupa crna kučko! Te su mi riječi odzvanjale u tijelu. Pomislila sam: Nemoguće, ja nisam rasist. Nikad ne bih mogla takvo što pomisliti. Moje je srce ubrzano tuklo. Ali sjedila sam sama, suočena sa svojom rasističkom izjavom. Bila je to moja sjena.

Plakala sam od stida satima, osjećajući duboko u sebi da sam iznevjerila sve prijatelje u Oaklandu koji su me voljeli i vjerovali mi. Bez obzira na ono što sam učinila, nisam bila spremna priznati: "Ja sam rasist." Sve što sam vjerovala o prihvaćanju svih osobina nestalo je. Sate sam provela ispred ogledala ponavljajući: "Ja sam rasist. Ja sam rasist", pokušavajući prihvatiti taj dio sebe i istodobno se utješiti.

Sto sam više ponavljala te riječi, to mi je bilo lakše. A znajući da se negdje u njima krije nekakav dar, počela sam ga tražiti. Zatim sam se sjetila oca koji je beskrajno govorio o jednakim pravima za sve i o tome kako nitko od nas neće biti slobodan dok ne shvatimo da su svi ljudi ravnopravni. Ta strast mojega oca postala je i moja si rast. Shvatila sam da sam zbog želje da ne budem rasist izgradila dobre odnose s Afroamerikancima. To je u meni također stvorilo potrebu da podržim ljude koji su bile žrtve rasizma. U vrijeme dok se to događalo, bila sam aktivna u prikupljanju financijskih sred- siava za organizaciju po imenu Prison Possibilities (Zatvorske moguć¬nosti) koja je pomagala zatvorenicima pripadnicima manjina da promijene svoje živote. Kad sam napokon prihvatila ideju da sam 'rasist', osjećala sam se kao da sam odbacila kamen koji mi je bio svezan oko vrata.

Sljedeće večeri otišla sam na seminar osjećajući cjelovitost i nadu. Usred seminara Arlene je podigla ruku kao i svaki put. Okli¬jevajući, rekla sam joj da podijeli svoje osjećaje s nama. Razgovarali smo o sljedećem seminaru u zajednici pa sam bila posebice ner¬vozna zbog onoga što će reći. Željela sam nastaviti raditi sa svim sudionicima. Kad je ustala, nasmijala se i rekla: "Ovo je izvrstan seminar", i onda je s nama podijelila iskustvo koje ju je transformi¬ralo. Kad je sjela, bila sam u šoku.

Vozila sam se kući razmišljajući o dramatičnoj promjeni u Arle- ninom ponašanju. Nisam se željela previše veseliti jer sam odlučila vidjeti kako će se stvari razvijati sljedeći tjedan. Došao je sljedeći tjedan i kako je seminar tekao, čekala sam da Arlene podigne ruku. Kad je ustala, još jednom je rekla da je seminar izazvao velike pro¬mjene u njezinu životu. Zatim je rekla da sam joj pružila podršku te da sam predana zajednici u Oaklandu. Na kraju te večeri ostala sam razgovarati s nekoliko ljudi. Krajičkom oka vidjela sam kako stoji u blizini i razgovara s nekim prijateljima. Okrenula sam joj se, pogle¬dala je u oči i upitala: "Sto se dogodilo?" Pogledala me je i rekla: "Ne znam. Prošli sam tjedan ušla u dvoranu i jednostavno osjetila ljubav prema tebi."

To mi je iskustvo promijenilo život i pokazalo mi jednom i zau¬vijek da kad prigrlite osobine koje se kriju u vama samima, drugi ljudi s istom osobinom više se ne mogu prikopčati na vas. Tek tada ćete biti u stanju bez susprezanja doživjeti sebe, ali ćete biti slo¬bodni doživjeti i njih.

Ken Wilber je istaknuo bitnu razliku u knjizi Meeting the Shadow (Susret sa sjenom). On kaže: "Projekciju na razini ega lako je razot¬kriti: ako nas osoba ili stvar u našoj blizini obavještava, to najvjero¬jatnije nije naša projekcija. S druge strane, ako utječe na nas, velika je vjerojatnost da smo žrtve vlastitih projekcija." Ako to istinski shvatite, svijet više nikad neće biti isti. Razmišljajte o ovoj postavci na sljedeći način: ako netko korača pokraj vas i pljune na pločnik, a vi to primijetite, ali ne reagirate, to najvjerojatnije nije tema na kojoj biste trebali raditi. Ali ako se uznemirite i pomislite: Kako netko mo^e biti tako sirov i nepristojan?, to je vaša projekcija. Postoji mogućnost da ste i sami nešto odvratno učinili ili da ste u prošlo¬sti bili skloni takvoj vrsti ponašanja. Iz nekog razloga takav vam čin nije prihvatljiv zbog čega ponašanje pljuvača utječe na vas. Sve je to možda započelo kad ste bili mali. Možda ste zaista pljunuli i netko vam je rekao: "To je odvratno." Možda je netko iz vaše obitelji pljunuo, a drugi su na to reagirali na negativan način. Sto god da se dogodilo, odlučili ste da nikad nešto takvo ne učinite te ste taj dio sebe potisnuli duboko u svoju svjesnost. Ako osoba koja pljune utječe na vas, to bi trebalo uključiti vaš unutarnji alarm. Ti alarmi su ključevi razotkrivanja mračne strane. S time na umu možete razmotriti što na emocionalnoj razini kod vas djeluje poput katalizatora rasta pružajući vam mogućnost da ponovno prihvatite svoje skrivene dijelove.

U ovom trenutku mnogi od vas najvjerojatnije misle: "Pa to je besmisleno. Ne želim otkriti da sam odvratan ili arogantan." Morate znati da se dar krije u svakoj od tih osobina. Želite li ga pri¬miti, prvo morate razotkriti i prihvatiti te dijelove sebe. Postoji stara sufijska priča o filozofu koji se dogovorio s Nasrudinom, sufijskim mudrim učiteljem.

Kad je filozof stigao na dogovor, otkrio je da Nasrudin nije kod kuće. Bijesan, filozof je uzeo komad krede i na njegova vrata napi¬sao: "Glupan!" Kad je Nasrudin stigao kući i ugledao natpis, odmah je otrčao do filozofove kuće. "Zaboravio sam", rekao je, "da trebaš doći. I žao mi je što sam propustio naš dogovor. Ali, sjetio sam ga se u trenutku kad sam vidio da si napisao svoje ime na moja vrata."

Naša ozlojeđenost zbog nečijeg ponašanja najčešće je vezana za neki naš nerazriješeni aspekt. Ako poslušamo sve što izgovaramo dok razgovaramo s drugima, bilo da ih osuđujemo bilo savjetu¬jemo, trebali bismo jednostavno riječi preusmjeriti na sebe. Filozof je mogao jednako tako napisati "bezobrazni klipan", "bezobzirni lažljivac" ili "izdajnička kukavica". S druge strane, mogao je doći do posve drugog zaključka i strahovati da je Nasrudin povrijeđen ili da se razbolio. Ali riječ koja mu je pala na um bila je: "Glupan!" Kad imamo neku osobinu koja nema sigurnosni poklopac, ona u naše živote privlači incidente kako bi nam pomogla da je osvijestimo i prihvatimo. S obzirom na to da nije bio pod utjecajem nijedne druge činjenice povezane s Nasrudinovim nedolaskom, filozof je projicirao svoju neprihvaćenu osobinu "glupana".

Na druge projiciramo svoje mane. Drugima govorimo ono što se zapravo tiče nas samih. Kad osuđujemo druge, osuđujemo sebe. Ako sami sebe neprestano gazimo negativnim mislima, ili ćemo gaziti i druge ljude — verbalno, emocionalno ili na tjelesnoj razini — ili ćemo sami sebe zgaziti uništivši neki dio vlastitog života. Ono što kažete ili činite nije slučajnost. Nema slučajnosti u životu koji stvarate. U ovom hologramskom svijetu svaki je čovjek vi i vi ste svaki čovjek.

Kad nekoga nazovete nekim imenom zbog pogreške koju je načinio, zastanite na trenutak i razmislite biste li mogli i sebe nazvati istim imenom. Ako ste iskreni, odgovor će neizbježno biti potvrdan. Svijet je veliko ogledalo koje uvijek otkriva odraz onih skrivenih dijelova. Svaka je osobina tu iz nekog razloga, a sve oso¬bine savršene su na svoj način.

Nedavno sam primijetila da sam ljude počela ispitivati o tome koliko često meditiraju i koliko dugo. Zatim bih ih podsjetila na važnost svakodnevnog meditiranja te da bi svatko od nas trebao barem trideset minuta na dan posvetiti sebi. Na kraju sam samu sebe upitala zašto sam tako usmjerena na praksu meditacije drugih ljudi. Kad sam proučila svoje motive, shvatila sam da sam često i sama preskakala meditaciju. Dio mene je žudio za trenucima koje sam provodila sama sa sobom kao i za tišinom koju oni donose. Budući da sam imala trogodišnje dijete kod kuće, na neki sam način svaki put kad bih preskočila meditaciju, prihvatila opravdanje da je to u redu. Shvativši da sam drugima govorila ono što sam sama trebala čuti, osjetila sam spremnost prestati projicirati te udovoljiti svojoj nesvjesnoj žudnji. Počela sam meditirati i prestala sam druge siliti na ono što sam sama trebala činiti. Upravo zato često kažem: "Uzmite dopunske sate sami sa sobom." Kad sam proučila svoje motive zašto sam ljudima govorila da meditiraju, postala sam svje¬sna vlastite potrebe.

Naše su sjene često skrivene tako duboko da ih je gotovo nemo¬guće pronaći. Da nema projekcija, mogle bi ostati do kraja života potisnute duboko u nama. Neki od nas zakopali su ih kad su imali tri ili četiri godine. Zamislite da se kao dijete igrate kod kuće te da ste sakrili novčić. Dvadeset, trideset ili četrdeset godina poslije bilo bi gotovo nemoguće sjetiti se tog incidenta, a da ne govorimo o mjestu gdje ste sakrili novčić. Kad projiciramo, napokon nam se pruža mogućnost da pronađemo skrivene novčiće.

Kad mi moje nećakinje iz Dallasa dođu u posjet, uvijek pokla¬njam dosta pažnje hrani koju jedu. Kad izađemo van pojesti nešto, 1» >k ušavam ih usmjeravati prema nemasnoj hrani. Zatim, kad proci- Iciiiin da su previše pojele, odgovaram ih od deserta koji obožavaju. ( rsto im kažem da ćemo poslije poći na neki nemasni desert. Tije¬lu >m njihovog zadnjeg posjeta, svi smo stajali u mojoj kuhinji razgo- varajući o projekcijama na druge članove obitelji. Šetali smo prosto¬rijom izmjenjujući se i dobro zabavljajući dok smo jedni drugima im >vorili o osobama koje su imale čast biti predmet naših negativnih projekcija. Kad je došao na mene red, iznenada sam postala svje¬sna svoje opsjednutosti prehrambenim navikama svojih nećakinja le da je to zapravo moja projekcija. Bila sam nezadovoljna vlastitim nezdravim navikama pa sam se, svaki put kad bi one došle u grad, pretvarala da je sa mnom sve u redu, a da su one na pogrešnom putu. Ja sam visoka i vitka tako da se mogu pretvarati da jedem zdravo, ali to nije istina. No, čim sam shvatila da takvo ponašanje nije vezano za njih nego za mene, bila sam spremna suočiti se s tim pitanjem. Zahvaljujući toj novoj svjesnosti, omogućila sam stvara¬nje boljeg odnosa s nećakinjama. Iznenada više nije bilo važno što jedu. Napokon smo mogle opušteno otići van i uživati u druženju.

Ne možete samo sagledati područja svog života za koja mislite da ne funkcioniraju. Morate otkriti sve ono u čemu se obmanjujete. Situacija s kojom se često susrećem, a u kojoj se kriju problemi, jest situacija kad ljudi odbijaju biti poput svog oca ili majke. Ako vam je majka bila stroga, možda ćete postati popustljivi. Ako ste odrastali u siromaštvu, možda osjećate snažan poriv da se obogatite. Ako vam je roditelj bio dominantan, možda ste pasivni

ili pretoleran- tni prema tuđem ponašanju. Ako vam je otac bio nevjeran, možda ste previše lojalni, a ako vam je jedan od roditelja bio lijen, možda ćete prerasti u radoholičara. Mogla bih nastaviti nabrajati, ali bit je u tome da je djelovanje koje je reakcija na roditelje vrlo često samo krinka.

Jedna moja klijentica mrzila je svog oca jer je bio jako škrt. Holly je provela cijeli svoj život kao osoba koja je izbjegavala škr¬tost pa je svim članovima obitelji kupovala skupe poklone. Uvijek je

i

!

J

prijatelje pozivala na večere i plaćala ih, kao i ulaznice za predstave I na koje bi išli. Plaćala je za sve. Bila je ponosna na svoju veliko- j dušnost. Kad sam joj rekla da bi trebala prigrliti svoj poriv da bude j škrta kako bi oprostila svom ocu i na taj ga način prestala prezirati, 1 nije više bila spremna promatrati se istim očima. Razgovarale smo 1 o njezinu životu tjednima tijekom kojih je ponavljala koliko je veli- i kodušna prema svima. A onda me jednog dana nazvala iz super- marketa. Shvatila je da je provela sat vremena gledajući različite j proizvode, uspoređuj-ući cijene i težinu proizvoda kako bi uspjela S uštedjeti nekoliko penija. Zapanjilo ju je otkriće da je bila spre- ; mna bez razmišljanja potrošiti 500 dolara na vestu, ali da nije bila i spremna potrošiti nekoliko penija više za kutiju papirnatih mara- | mica. Iznenada je zvono zazvonilo u njezinoj glavi. Shvatila je da je j škrta kao i njezin otac, ali na drukčiji način. Rasplakala se šokirana 1 tim otkrićem. Toliko je energije trošila da ne bude poput svog oca. ) Godinama je potiskivala svoju škrtost i iznenada otkrila da je ipak i ona poput oca.

Nakon nekog vremena bila je spremna cijeniti dar škrtosti. Ta ju je osobina nagnala da planira svoju budućnost te da uloži novac u svoju mirovinu. Sve do tog trenutka nije bila u stanju uštedjeti jer je bila previše usmjerena na cilj da ne bude poput svog oca. Također je postigla da lakše može prihvatiti svog oca takvog kakav jest što ih je zbližilo više nego išta drugo tijekom života.

Sloboda znači da ste spremni biti što god poželite u bilo kojem trenutku. Ako se morate ponašati na određen način kako biste izbjegli nešto što vam se ne sviđa, u zamci ste. Ograničili ste svoju slobodu i sami sebi ukrali cjelovitost. Ako niste u stanju biti lijeni, ne možete biti ni slobodni. Ako ne možete biti ljuti kad se dogodi nešto uznemirujuće, ne možete biti slobodni. Ako se s nečijim ponašanjem suočavate tako da odaberete suprotan način ponaša¬nja, zapitajte se. Ako vas neprestano smeta neka grupa ljudi, pro¬nađite način da je zavolite. Nisu samo negativne osobine te koje projiciramo na druge ljude, nego i one pozitivne. Većina ljudi s

Kojima radim projicira svoju genijalnost i kreativnost, svoju snagu i uspješnost. Ako želite biti poput drugih, to se događa zato što ste )(>sobni biti poput njih. Ako vas oduševljavaju slavne osobe i tro- Mic vrijeme i novac na tekstove o njima i njihovim životima, u sebi i ii krijte onaj dio njih koji volite.

Zaslužujete imati sve što vidite i što istinski želite. Jedina razlika i/među vas i ljudi koje ste odabrali kao svoje uzore jest ta da su oni i nlraz jedne od osobina koje želite i na taj način najvjerojatnije ispu¬njavaju svoje snove. Kad ne iskorištavate svoje potencijale, lako je projicirati svoje pozitivne osobine na ljude koji žive svoje potencijale. Kad počnete ostvarivati svoje snove i ciljeve, manje će vas zanimati šio drugi ljudi čine. Svatko od nas treba sam sebi biti junak. Jedini način da u tome uspijemo jest da prihvatimo dijelove sebe koje smo prikopčali na druge ljude, dijelove kojih smo se odrekli.

Gotovo godinu dana radila sam s prijateljicom koja održava seminare Shadotv Process (Proces sjene) u Miamiju. Rachel je mlada, prekrasna, pametna i nadarena. Kad god smo zajedno, uvijek me uzdiže do nebesa odajući mi priznanje i dajući mi komplimente. Neprestano govori da sam sjajna, nadarena i prekrasna. Iako znam da me voli i poštuje, također znam da projicira svoj sjaj, dar i ljepotu na mene.

Snažno svjesna procesa projekcije, opirala sam se njezinoj zaljubljenosti. Umjesto toga, pomagala sam joj da ponovno otkrije i prihvati svoju čaroliju, ljepotu i nadarenost. Nakon mnogih je razgovora postalo jasno da vjeruje da imam neke osobine koje joj nedostaju. Uvjeravajući je da to nije istina, upitala sam je da istraži i imenuje aspekte koje je pripisala meni. Znamo da se projekcija događa u trenutku kada nekog emocionalno dirne nečije ponašanje, bez obzira na to je li pozitivno ili negativno. U ovom slučaju Rachel je bila dirnuta mojim pozitivnim osobinama. Ona vidi svoj poten¬cijal u meni. Ja sam njezino ogledalo. Budući da ne živi svoj puni potencijal, svoju svijetlu sjenu može ugledati jedino preko mene. I to je stavlja u nezgodan položaj. Ako je ostavim, ti njezini dijelovi će nestati: vratit će se u tamu sve dok ne sretne nekog drugog na koga će ih projicirati. Te moje osobine koje utječu na nju predstav¬ljaju tek ideal onoga što bi mogla postići.

Sve dok poričemo postojanje određenih vlastitih osobina, nastavljamo hraniti mit da drugi imaju nešto što mi nemamo. Kad se nekome divimo, to je prilika da otkrijemo još jedan aspekt sebe. Moramo povući svoje pozitivne projekcije, baš kao i one negativne. Moramo ukloniti utikače preko kojih smo se priključili na druge ljude, preokrenuti ih i uključiti natrag u sebe. Sve dok ne postanemo sposobni povući svoje projekcije, nećemo moći uvidjeti svoj puni potencijal i doživjeti cjelovitost svojega bića.

Ako me privuče hrabrost Martina Luthera Kinga, onda je to posljedica toga što uviđam snagu odvažnosti koju i sama mogu izraziti. Ako me privuče utjecaj Oprah Winfrey, onda je to poslje¬dica činjenice da i sama mogu biti jednako utjecajna. Većina ljudi projicira svoju veličinu. Upravo zato glumci i poznati sportaši zara¬đuju toliko novca. Plaćamo ih da budu naši junaci — da ostvaruju naše neispunjene snove i želje. Ljudi zavide zvijezdama, a istodobno ne znaju ništa o vlastitim životima. Izgube se u životu svog uzora i na taj način izbjegavaju svoj život. Skrivena je istina da jedan aspekt sebe projiciraju na svog junaka. Vidite li nečiju veličinu, to je vaša veličina. Sklopite oči i razmislite o tome. Ako se divite veličini drugog ljudskog bića, to je vaša vlastita veličina koju vidite. Možete je manifesti¬rati na različite načine, ali da kojim slučajem to nije vaša osobina, ne biste je mogli prepoznati u drugom čovjeku. Ako ne posjedujete neku kvalitetu, ona vas kod druge osobe neće moći privući. Svatko od nas druge ljude doživljava na drukčiji način jer svi mi projici¬ramo neki dio sebe. Naš je zadatak da osvijestimo što nas kod dru¬gih ljudi nadahnjuje te da u sebi ponovno otkrijemo i prihvatimo te aspekte.

Ljudi se često pitaju kako bi uopće mogli biti poput nekoga kome se dive kad se u određenom trenutku njihovi životi toliko razlikuju. Na primjer, mogu reći da se dive Michelangelu, ali da su sigurni <la nisu poput njega. Ono što trebaju učiniti jest da se usmjere na i me aspekte Michelangela koji ih nadahnjuju. Postoji mogućnost da ili nadahnjuje njegov umjetnički duh ako su neostvareni umjetnici. Možda ih nadahnjuje njegova odvažnost, kreativnost ili genijal¬ni ist. Možda nisu umjetnički nadareni, ali imaju potencijal biti tako veliki, kreativni i odvažni ako izraze jedinstvenu kombinaciju svo- pli darova. Možda će svoje darove iskazati u glazbi, fotografiji ili vrtlarstvu.

Svaku želju koja dolazi iz srca možete otkriti i ostvariti. Sto god da vas nadahnjuje dio je vašeg bića. Budite precizni kad govorite o (mome što vas kod nekoga nadahnjuje i pronađite taj dio u sebi. Ako želite postati netko, ta je želja prisutna jer u sebi nosite potencijal da budete ono što vidite. Deepak Chopra kaže: "U svakoj želji krije se mehanizam za njezino ostvarenje." To znači da imamo sposobnost i istvariti želju svog srca, kao i svoju istinsku

prirodu. Ako nismo u stanju napraviti ili prihvatiti nešto, znači da ne osjećamo istinsku želju za time. Goethe je rekao: "Ako ne možemo nešto zamisliti i ne vjerujemo u to, onda to nećemo ni postići." Težak je dio onaj koji se odnosi na naše strahove. Strahovi nas koče. Oni nam kazuju da nismo dovoljno dobri ili dovoljno vrijedni. Ne postoji nitko poput vas na zemaljskoj kugli. Nitko tko ima iste želje, iste darove ili ista sjećanja. Vi imate svoj osoban utjecaj na sve. Vaš je zadatak da otkri¬jete svoje jedinstvene darove i izrazite ih na svoj jedinstven način.

Prije nekoliko mjeseci moja prijateljica Nancy, koja je godinama prolazila kroz tešku krizu, došla mi je u posjet. Pozvala sam je da čuje jednog od najvećih svjetskih motivacijskih govornika. Tijekom predavanja i jedna i druga smo bile tihe. Ja sam radila bilješke. Kad smo sjele u automobil kako bismo se odvezle kući, Nancy mi se okrenula i rekla: "Taj tip je gubitnik." Šokirana, upitala sam je zašto je u to uvjerena. Rekla mi je da jednostavno zrači tako i da joj se čini da nema pojma o čemu govori. Rekla je da je prebrzo govorio i da je izgledao poput štrebera. Tijekom ostatka vožnje navodila je sve što joj se nije svidjelo kod njega, kao i u porukama koje je prenosio.

Kad smo stigle kući, predložila sam joj da sjedne sa mnom. Pitala sam je vjeruje li stvarno da je taj čovjek gubitnik. Pogledala me je i sa sigurnošću u očima potvrdila. Uzevši komad papira, upitala sam je je li spremna sa mnom razmotriti to pitanje. Razmislila je kratko i odlučila prihvatiti igru.

Na jednu stranu papira napisala sam sve stvari koje sam znala o tom čovjeku. Ima uspješnu konzultantsku tvrtku koja radi za tvrtke Fortune 500. Prodaje bezbroj motivacijskih kaseta i dobiva preko 5000 dolara za predavanje. U braku je više od dvadeset godina i ima troje zdrave djece. Na drugoj strani papira zapisala sam sve što znam o Nancynom životu. Bila je razvedena i bez djece. Uglavnom nije kontaktirala sa svojom obitelji. Bila je nezaposlena i neuspješno je pokretala vlastitu tvrtku u nekoliko navrata. Bila je pretila i izvan forme te je bolovala od nekoliko bolesti. Imala je više od 50 000 dolara duga i trenutačno je jedva spajala kraj s krajem. Pogledala je moje popise. Rekla sam joj: "Kad bih dovela desetero ljudi ovamo i pokazala im ove popise, što misliš za koga bi rekli da je gubitnik?"

U prvom trenutku se povukla, užasnuta zato što se netko drznuo nazvati je gubitnikom. Bila je to njezina najgora noćna mora. Ali objasnila sam joj da sve dok ne prihvati taj dio sebe, uvijek će ga projicirati na druge ljude. Nancy nije bila u stanju čuti moćne i važne poruke koje su joj prenosili drugi ljudi jer je projicirala svoje potisnute misli na njih. Nakon nekoliko sati počela je uviđati da je duboko u sebi vjerovala da je gubitnik. Ta joj je misao bila tako bolna da ju je zakopala duboko u sebi. Njezin joj je otac već kao dje¬tetu rekao da nikad neće uspjeti ništa postići i ona mu je povjero¬vala. Od djetinjstva je nesvjesno stvarala životne situacije kojima bi dokazivala da je gubitnik, a sve to s ciljem da povrati dio sebe koji je davno odbacila. A odraz tog aspekta uvijek je otkrivala u vanjskom svijetu, ali ga je potiskivala i ciklus se nastavljao. U trenutku kad je shvatila da vjeruje da je gubitnik, bila je spremna početi tražiti dar koji joj je taj aspekt donosio i prihvatiti ga. Zatim je uvidjela kako je samu sebe isprogramirala da bude gubitnik te se obvezala da će prihvatiti i cijeniti gubitnika u sebi, ali i da će dopustiti samoj sebi <la izgradi život ispunjen obiljem. Od tada je započela novu karijeru i uživa u golemom osobnom i financijskom uspjehu.

Postoji stara izreka: "Da biste otkrili nešto u sebi, morate isto otkriti u drugome." U drugima vidimo ono što nam se sviđa ili ne sviđa u nama samima. Ako prihvatimo te dijelove sebe, bit ćemo u slanju i druge vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu, a ne ih proma- t rati kroz oblak naših projekcija. Postoji još jedna izreka koja kaže da su tri najveće tajne svijeta: zrak pticama, voda ribama i čovjek sam sebi. U stanju smo vidjeti sve što se nalazi ispred nas u vanj¬skom svijetu. Sve što trebamo učiniti jest da otvorimo oči i pogle¬damo oko sebe. Ne možemo vidjeti sebe. Potrebno nam je ogledalo. Vi ste moje ogledalo, a ja vaše.

VJEŽBE

1. Tjedan dana proučavajte sudove koje donosite o drugim lju¬dima. Kad god vas netko uznemiri svojim ponašanjem, zapi¬šite njegovu ili njezinu osobinu koja vas najviše uznemiruje. Zapišite sve svoje stavove o vama najbližim ljudima. Obve¬zno uključite prijatelje, obitelj i kolege.

2. Ovaj popis označava početak razotkrivanja vaših skrivenih aspekata. Vraćat ćete mu se kad započnete proces prihvaća¬nja sjene.

3. Sastavite popis savjeta koje dajete drugim ljudima. Sto govo¬rite drugim ljudima da učine kako bi poboljšali svoj život? Razmislite je li moguće da su ti savjeti potrebni vama. Pone¬kad drugim ljudima govorimo što da čine i na taj se način podsjećamo što sami trebamo učiniti. Shvatite da savjet koji im dajete može biti podsjetnik vama samima.

5. poglavlje

Upoznaj svoju sjenu, upoznaj sebe

U svakome od nas krije se zlato. To zlato je naš duh, čist i veličan¬stven, otvoren i sjajan. Ali to je zlato bilo prekriveno teškim gline¬nim oklopom. Glina je posljedica naših strahova. Ona je naša druš¬tvena maska: lice koje prikazujemo svijetu. Razotkrivanjem sjene razotkrivamo masku. Masku moramo promatrati s ljubavlju i suo¬sjećanjem jer se iza nje kriju velike dragocjenosti.

Razmislite o priči o zlatnom Buddhi. Godine 1957. jedan se taj¬landski samostan trebao preseliti i grupa je redovnika dobila zada¬tak premjestiti golemog glinenog Buddhu. Usred preseljenja redov¬nici su ugledali pukotinu na kipu. Zabrinuti zbog mogućnosti da će oštetiti svog idola, odlučili su pričekati jedan dan prije nego što nastave sa svojim zadatkom. Kad je pala noć, jedan je redov¬nik došao provjeriti golemi kip. Osvijetlio ga je svjetiljkom. Kad je došao do pukotine, ona je bljesnula. Redovnik, znatiželjan, uzeo je čekić i dlijeto te počeo otkidati komadiće gline s Buddhe. Kako je otkidao komad po komad, Buddha je postajao sve sjajniji i sjajniji. Nakon nekoliko sati rada, redovnik je pogledao prema gore i pred sobom ugledao golemog zlatnog Buddhu.

Mnogi povjesničari vjeruju da su ga tajlandski redovnici pokrili glinom nekoliko stotina godina prije, uoči napada burmanske voj¬ske. Prekrili su ga kako ne bi bio ukraden. U napadu su svi redov¬nici ubijeni i tek 1957. godine, kod preseljenja, otkriveno je blago.

l'oput Buddhe, naša nas vanjština štiti od svijeta: naše stvarno blago skriveno je ispod gline. Mi ljudi nesvjesno skrivamo svoje unutar¬nje zlato ispod sloja gline. Da bismo otkrili zlato, potrebno je samo čekićem i dlijetom ukloniti glinu, komad po komad.

Na svojim seminarima često radim s ljudima koji su godi¬nama pohađali terapije, transformacijske seminare, vježbe disanja le druge radionice za samorazvoj. Postavljaju mi ista pitanja: "Gdje je ovome kraj? Kad ću završiti s ovime? Koliko još toga moram napraviti u vezi ovog problema koji mi se neprestano vraća?" Ti ljudi sebe ne smatraju veličanstvenim Buddhama zatvorenim u gli¬nene oklope. Oni mrze svoje oklope. Nisu svjesni da ih oni štite na više načina nego što mogu zamisliti. Oklopi su nam potrebni iz mnogih razloga, a za svakog od nas iz drugog. Iako nam je glavni cilj riješiti ih se, prvo moramo osvijestiti njihovo postojanje i pomi¬riti se s njima. Mislite li da je, nakon što su redovnici uklonili glinu, zlatni Buddha ljutito rekao: "Mrzio sam ovaj užasan oklop?" Ili je možda znao da je blagoslovljen oklopom koji ga je štitio od krađe?

Kad sam bila mlada, moj vanjski oklop bio je žestok, neosjetljiv i hladan. Uvjerivši se da sam sve shvatila, skrivala sam svoje osje¬ćaje neadekvatnosti te sam i sama stvorila privid da je sve u redu. Kako sam otkidala djeliće svog oklopa, moja sjajna priroda počela je izlaziti na površinu. No, tek kad sam uspjela razlučiti aspekte od kojih je sazdan moj oklop, koji je prikrivao mnoge emocije, bila sam spremna pogledati što se krije iza moje poze kulerice. U trenutku kad sam počela viriti kroz pukotine, uspjela sam odbaciti svoj oklop. A kad sam počela cijeniti i poštovati tu tvrdu ljušturu jer me je štitila, moj se život promijenio.

Vaš vanjski oklop suočava se s vanjskim svijetom. Skriva oso¬bine koje grade vašu sjenu. Sjena je tako dobro skrivena da često svijetu pokazujemo jedno lice, dok se prava suprotnost krije u nama. Neki ljudi preuzimaju stav 'žestokih momaka' kako bi prikrili svoju osjetljivost, ili humorom maskiraju tugu. Sveznalice svojim zna¬njem najčešće prikrivaju osjećaj gluposti, dok oni koji su arogantni, tek trebaju otkriti svoju nesigurnost. Kuleri skrivaju štrebere u sebi, a nasmijano lice skriva ljutnju. Moramo prodrijeti iza maske kako bismo otkrili svoju istinsku prirodu. Mi smo majstori maskiranja, zavaravanja drugih, ali i sebe samih. Laži koje govorimo sami sebi trebamo dešifrirati. Kad nismo posve zadovoljni, sretni, zdravi ili ne ostvarujemo svoje snove, znamo da su nam te laži prepreka na putu. Na taj način prepoznajemo sjenu u akciji.

Promjena percepcije jest ono što trebamo napraviti. Moramo uvidjeti da je vanjski oklop nešto što nas je štitilo, a ne samo nešto što nas je sprečavalo u ostvarenju snova. Vanjski oklop božanski je osmišljen da vas vodi kroz duhovni proces. Kad se vratite i istražite svaki incident, emociju i iskustvo koji su vas naveli da ga izgradite, pronaći ćete put kući koji će vam omogućiti da prihvatite sve dije¬love sebe. Naši su oklopi poput cestovne karte osobna rasta. Oni su sazdani od svega što nas gradi kao i od svega onoga što odbijamo biti. Bez obzira na to koliko je bolna vaša prošlost ili sadašnjost, ako se istinski pozabavite sobom i ako informacije pohranjene u vašem vanjskom oklopu iskoristite kao nit vodilju, krenut ćete putem pro- svjetljenja.

Kad upoznate cijelo svoje biće, više nećete trebati zaštitu oklopa. Spontano ćete odbaciti maske i razotkriti svoju istinsku pri¬rodu. Nećete se više morati pretvarati da ste bolji ili gori od nekog drugog. Bit ćete jednako vrijedni. A oklop izgrađujemo vođeni ide¬alima koje nam nameće ego. Ego je sebstvo koje se predstavlja kao jedinka odvojena od drugih, dok duh sebstvo i druge ljude smatra jednim. Kad postoji jedinstvo između sebstva i duha, povezujemo se sa svojim Istinskim Ja i cijelim svijetom. Većina ljudi nije u stanju pretjerano napredovati u procesu razotkrivanja sjene jer nije spre¬mna biti iskrena sama sa sobom. Ego ne voli gubiti kontrolu. A u trenutku kad osvijestimo i prihvatimo sve dijelove sebe, dobre i loše, ego se osjeća kao da gubi moć. U Tibetanskoj knjizi šgvih i mrtvih Sogval Rimpoche objašnjava:

"Ego je lažni identitet koji smo iz čistog neznanja prihvatili. Shodno tomu, ego znači izostanak povezanosti s istinskom prirodom što uzrokuje grčevito hvatanje, po svaku cijenu, za privremenu sliku sebstva — neizbježno šarlatanskog kame¬leona koji se neprestano mijenja i mora na životu održavati maštariju koju je stvorio o sebi."

Ako započnete proces razotkrivanja svoje sjene i vaš unutarnji glas počne vrištati da stanete, znajte da je to samo vaš ego koji se boji vlastite smrti. Dopustite sebi da razotkrijete svoju pravu pri¬rodu. Izazovite ono što mislite da jeste kako biste procesom razot¬krivanja mogli postati osoba kakva ste sposobni biti.

Koristeći druge ljude kao ogledalo lakše ćete dešifrirati svoju masku. Izađite i intervjuirajte ljude koji vas okružuju — prijatelje, ljubavnike, članove obitelji i kolege. Upitajte ih koje tri vaše oso¬bine najviše vole, a koje tri najmanje. Važno je da ljudi s kojima razgovarate znaju da mogu biti iskreni s vama. Vi ste jedina osoba koja može stvoriti sigurno okružje u kojemu drugi ljudi mogu biti iskreni prema vama. Otkrijte imaju li drugi ljudi istu sliku o

vama kao i vi sami. Drugi su ljudi najčešće skloni vidjeti više naših pozi¬tivnih osobina, nego što smo to sami u stanju učiniti, a istodobno oni će vidjeti i više negativnih osobina nego što smo sami sebi spre¬mni priznati.

Ljudi se često opiru ovoj vježbi. Boje se osude. Riječ osuda nosi velik teret i zato više volim izraz povratna informacija. Povratna informacija koristan je alat. To ne znači da moramo vjerovati u ono što drugi misle o nama, ali ako se bojimo čuti što nam najbliži mogu reći, trebali bismo to osvijestiti. Većina se ljudi boji da će čuti ono čega se najviše boje. Takav se stav može nazvati jedino poricanjem. Zamislite da je poricanje zapravo akronim za Nemoj primijetiti da la^em. Povratne se informacije bojimo jedino ako smo na nekoj razini lagali sami sebe. Ako iskreno osjećate da ono što netko misli o vama nema nikakav temelj u stvarnosti, onda vam to neće biti važno. Ono do

Z.U1RI.1 SVOJU SJENU

čega nam je stalo jest nešto u vezi s čime se obmanjujemo, a drugi nam na to skreću pozornost. Uzmimo za primjer Kate.

Kate je k meni došla kako bismo zajedno prošle proces sjene. Kad sam je zamolila da intervjuira ljude oko sebe, mnogi su joj odgovorili da nema integriteta. Bila je zbunjena jer se cijeli svoj život, barem na način kako ga je ona doživljavala, trudila biti po svaku cijenu iskrena. Znajući kakav je ovo proces, sigurna sam da su ljudi koji su je okruživali opažali neki aspekt njezina bića koji je skrivala. Zamolila sam je da sklopi oči i dopusti slikama da joj prolaze glavom kad god joj postavim pitanje. Nakon što je svje¬sno nekoliko puta duboko udahnula, pustila sam glazbu i počela je voditi kroz vizualizaciju. Rekla sam joj da prošeta vrtom i zamisli prekrasno bilje, drveće i cvijeće. Kad se opustila, rekla sam joj da se sjeti trenutka kad nije bila iskrena, trenutka kad je lagala ili varala, situacije kad nije imala integritet. Kad je napokon progovorila, sje¬tila se sljedeće priče.

Cijeli je život sanjala o tome da postane liječnica. Završila je posljednju godinu medicinskog fakulteta i prolazila je treći mjesec stažiranja u velikoj bolnici u New Orleansu. Bilo je vrijeme večere u bolnici i svi su bili u poslu. I Kate je bila u žurbi. Bila je u viziti i provjeravala stanje pacijenata. Ušla je u sobu jedne žene i odlu¬čila joj dati infuziju. Budući da nije mogla dozvati pomoć, otrčala je hodnikom kako bi nabavila fiziološku otopinu. Ne provjeravajući što joj je sestra dala, bocu je prikopčala na infuziju. Usred cijelog postupka pacijentica je doživjela napad. Šokirana, Kate je pogle¬dala bocu i shvatila da na njoj piše kalij klorid. Odmah je zaustavila infuziju i pokušavala stabilizirati ženu sve dok nije prošao napad. Do tog trenutka mnogi su liječnici dotrčali kako bi otkrili što se događa. Kate je već bila sakrila bocu. Bila je užasnuta. Budući da je prekršila jedno od temeljnih pravila koja se poučavaju na fakultetu — nikad ne daj pacijentu lijek, a da prethodno ne provjeriš etiketu — mogla je ubiti ili ozbiljno ozlijediti ovu ženu. Kad ju je liječnik upi¬tao što se dogodilo, lagala je rekavši da ne zna. Sve do tog trenutka sa mnom, nikome to nije ispričala. Zapravo, nikad više o tome nije razmišljala od dana kad je završila svoje stažiranje i napustila bol¬nicu. Tog užasnog dana zaklela se da nikad neće napraviti nijednu medicinsku pogrešku.

Tijekom šesnaest godina od samog incidenta postala je svjetski poznata liječnica i autorica, ponosna na svoj integritet i puna gnuša¬nja prema bilo kojoj osobi čiji su standardi bili niži od njezinih. Ali u < isobnom životu neprestano je propitivala svoj integritet. Budući da je l aj dio sebe odbacila i prije puno ga vremena zakopala, posve je zabo¬ravila na njega. Nosila je masku integriteta kako bi sakrila taj nepri¬hvatljivi dio sebe. Samu sebe je prevarila povjerovavši u svoju masku.

Ovaj čin neiskrenosti, s kojim se nije pomirila, imao je svoj život. Kad je lagala drugima u svojim vezama, nije toga bila svje¬sna. Žalila se da su je uvijek pogrešno shvaćali. I usprkos svim nje¬zinim uspjesima, nikad nije bila zadovoljna svojim životom. Bojala se intimnih odnosa, prijatelje je držala na udaljenosti kako bi bila sigurna da nitko nikad neće otkriti njezinu tajnu. Mislila je da voli samu sebe, ali nakon našeg zajedničkog rada, shvatila je da postoji tlio nje koji je mrzila, dio koji je jednom izazvao sram i poniženje. U trenutku kad je to uvidjela i kad je ponovno postigla integritet, zablistala je. Bila je u stanju uvidjeti i druge situacije u životu kad je lagala sebi ili drugima. Kad smo završile zajednički rad, izgledala je puno mlađe. Bila je spremna otpustiti veliku laž koju je dugo skri¬vala u sebi. Osjetila je lakoću i slobodu, ali nije shvaćala zašto. To su riječi kojima bih opisala njezin tjelesni doživljaj oslobođenja.

Razmislite na trenutak o tome koliko je energije potrebno da biste nešto sakrili od sebe i od svijeta. Pokušajte uzeti komad voća, na primjer grejp, i nositi ga u ruci cijeli dan. Nemojte ga gledati i obvezno, dok ste u blizini drugih ljudi, skrivajte ga tako da ga ne mogu vidjeti. Nakon nekoliko sati zamijetite koliko energije trošite. Naša tijela to moraju po cijele dane podnositi. Ali ona ne nose samo jedan komad voća, nego se moraju nositi s puno komada voća koje pokušavaju sakriti od vas i od cijeloga svijeta. Kad napokon dopu- štite toj istini da izađe na površinu, bit ćete slobodni. Imat ćete svu tu energiju koju ćete moći usmjeravati na osobni razvoj i na put koji vodi prema najuzvišenijim ciljevima. Bolesni smo onoliko koliko su bolesne naše tajne. Zbog njih ne možemo biti ono što uistinu jesmo. Ali kad se pomirimo sami sa sobom, svijet će odražavati taj mir. Kad se uskladimo sa sobom, usklađujemo se sa svime što postoji.

Drugi ljudi slušaju što govorite, vide što činite, ali također su svjesni govora vašeg tijela: je li u suprotnosti s onim što govorite ili činite. I zato je važno pobliže razmotriti koje poruke na tjelesnoj razini šaljete drugima. Kao što je Emerson rekao: "Vaša istinska priroda toliko mi se glasno obraća da ne mogu čuti što govorite." Sto govo¬rite kad ne govorite? Vaš govor tijela, izrazi lica i energija kojom zračite neprestano odašilju poruke. Novija istraživanja pokazuju da 86 posto naše komunikacije čini neverbalna komunikacija. To znači da na manje značajnu verbalnu komunikaciju otpada samo 14 posto svega što komuniciramo. Trebali biste se zapitati: "Sto govorim u tišini? Koje su poruke koje odašiljem? Imam li osmijeh na licu kad sam tužan? Izgledam li ludo kad govorim kako mi je život prekra¬san? Vjerujem li da sam zadovoljan svojim izgledom kad mi odraz u ogledalu šalje drukčiju informaciju? Mogu li se pogledati u oči i osjećati se dobro u vezi s onim što vidim, ili bježim od istine?

To su često pitanja s kojima se teško suočiti. Sami sebi morate dati slobodu da vam se ne svide odgovori jer je neizbježno da će biti i onih neugodnih. Ali upravo će vam oni biti najkorisniji. U posljed¬nje vrijeme radim s grupom ljudi educiranih za vođenje seminara i iscjeljenje. Snimali smo kamerom sve sudionike kako bismo mogli vidjeti kakav dojam ostavljaju na druge ljude. Privlačna mlada žena po imenu Sandra ustala je i obratila nam se. Njezine su riječi bile prekrasne, ali sve što sam čula bili su njezini zanosni pokreti - nje¬zini polagani, senzualni pokreti koji su očijukali s publikom. Kad je završila svoj govor, upitala sam je što misli na koji su je način ljudi doživjeli. Kao kompetentnu osobu punu ljubavi, odgovo- ula je. Kad sam upitala ostatak grupe, njihovi su komentari bili: "slatka", "seksi", "privlači pažnju na sebe". Rekla sam joj, da sam muškarac poželjela bih otići na piće s njom nakon seminara. Kao žena bih mogla biti povrijeđena njezinim seksi pokretima. Sve što je činila odvlačilo nam je pažnju od onoga što nam je pokušavala reći. Sandrin je cilj bio da ljudima pruži informaciju tako da mogu sami sebe iscijeliti. Ali mi smo čuli samo: "Pogledajte me kako sam lijepa i seksi. Sviđam li vam se? Jesam li vam privlačna?" Ništa od svega nije bilo izrečeno, ali, svejedno, publika je razmišljala o San- drinom tijelu, umjesto o poruci koju je trebala prenijeti. Ponovno smo pogledali snimku Sandrina izlaganja bez zvuka i ona je bila šokirana porukom koju je odašiljala. Kad sam je upitala što misli zašto to čini, rekla je da se željela svidjeti

ljudima te da je svoju moć stjecala privlačeći muškarce. No istina je da joj je govor tijela zapravo iscrpljivao snagu. Godinama je učila za iscjeliteljicu. Sada je napokon imala priliku govoriti pred velikim grupama, a u svojim je nastupima radije otkrivala svoju masku, nego poruku koju je željela prenijeti. Bila je i više nego spremna uvidjeti i čuti istinu bez obzira na to što je osjetila ljutnju i sram zbog svog nastupa. Radila je pre¬dano na svojoj tihoj komunikaciji i na dijelu sebe koji je toliko žudio za prihvaćanjem od strane muškaraca. Čim je razotkrila taj dio sebe, bila je spremna prihvatiti ga i posljedično je postala izniman govor¬nik koji je bio u stanju ostvariti svoj san - pomaganje ljudima.

Intervjuiranje drugih ljudi kako biste otkrili kako vas doživlja¬vaju, zastrašujući je proces. Ali svaki je odgovor blagoslov. Potrebna je hrabrost i predanost da razotkrijete sve dijelove sebe. Ako niste spremni čuti istinu, nećete biti u stanju niti promijeniti svoj život. Ljudi često prolaze neku vrstu faze žalovanja nakon što su otkrili dijelove sebe koje su dugo vremena potiskivali. Ako ste sami sebe lagali u vezi s ljubavlju koju osjećate prema sebi, morate se neko vri¬jeme prepustiti osjećajima tuge ili ljutnje. Zapamtite: vaša istinska priroda neće se promijeniti ako određene emocije i porive potisku¬jete u područje sjene. Niti u jednom trenutku nećete postati druga

osoba. Vaše istinsko, predivno biće uvijek postoji duboko u vama. I zato, kad prihvatite svoju sjenu, sjetit ćete se svoje istinske prirode.

Kad primimo povratnu informaciju od drugih ljudi, nastavit ćemo s procesom razotkrivanja sjene. Još jedan način da otkrijete skrivene aspekte jest da sastavite popis troje ljudi kojima se divite i troje ljudi koje mrzite. Ljudi kojima se divite trebali bi vas nadah¬njivati kvalitetama koje želite posjedovati. Ljudi koje ne volite tre¬bali bi vas ozbiljno ljutiti ili uznemiravati. Trebali su učiniti nešto što vas stvarno užasava. Taj popis ne treba uključivati ljude koje poznajete, iako može. Možete se odlučiti za političare, glumce, pisce, filantrope, glazbenike ili ubojice. Nakon što ste osmislili svoj popis, zapišite tri kvalitete koje želite ili kojima se divite kod svake od navedenih pozitivnih osoba, te tri osobine svake osobe koju ne volite. Zatim, na drugom komadu papira, s jedne strane načinite popis svih pozitivnih osobina ljudi kojima se divite i svih negativ¬nih osobina ljudi koje ne volite. Moj je popis bio sljedeći:

Martin Luther King, ml. - vi^ionarstvo, odvažnost, čestitost

Jacqueline Onasis — elegancija, uspješnost, vodstvo

Arielle Ford (moja sestra) — duhovnost, kreativnost, moć

Charles Manson — grabe^ljivost, strašljivost, mržnja

Hitler — ubojica, predrasude, %lo

POZITIVAN POPIS

vizionarstvo

odvažnost

čestitost

elegancija

uspješnost

vodstvo

duhovnost

kreativnost

moć

Harriet Spiegel (bivša učiteljica) — arogancija, sve^nalica, ljutnja

NEGATIVAN POPIS

grabežljivost

strašljivost

mržnja

ubojica

predrasude

zlo

arogancija sveznalica ljutnja 

Ti su popisi dobar način da otkrijete koje ste dijelove sebe poti¬snuli. Pažljivo proučite svaku osobinu koju ste naveli. Želim da poč¬nete od negativnih. Na početku ćete možda teško prihvatiti da biste mogli imati iste osobine kao na primjer Hitler. No važno je da razlo¬mite svaku generaliziranu riječ, poput riječi 'ubojica'. Pitanje koje tre¬bate postaviti jest: Kakva bi osoba mogla počinite takve užasne zlo¬čine? Na primjer, za ubojicu možete reći sebična, bijesna osoba koja ne cijeni ljudski život. Ako osmislite frazu kao što je "ne cijeni ljudski život", zapitajte se kakva osoba ne cijeni ljudski život. Možda će vam odgovor biti: bolesna, poremećena i narcisoidna. Važan je dio ovog procesa razlamanje pojedinih osobina sve dok ne dođete do odre¬đene riječi ili kvalitete koju mrzite ili ne volite. Pronađite kvalitete koje u vama izazivaju emocionalnu reakciju. Otkrijte što vas dira.

Steven, uspješan poslovni savjetnik koji je došao na jedan od mojih seminara, meditirao je već osam godina i odlučio je promije¬niti svoj život. U vezi nije bio pet godina i bio je spreman pronaći partnericu, oženiti se i zasnovati obitelj. Bio je spreman pretražiti sebe i pokušati otkriti zašto nije imao sreće u ljubavi. Do drugog je dana otkrio mnoge aspekte sebe, ali ga je jedna stvar mučila. Za vri¬jeme stanke mi je prišao i rekao da postoji jedan gospodin u grupi kojeg nije mogao podnijeti. Upitala sam ga zašto mu taj čovjek toliko smeta. Kratko je razmislio i odmah mi šapnuo na uho: "On je šmokljan, mrzim šmokljane." Nisam mu ništa rekla nego sam u tišini stajala pored njega dok nije bio spreman ponovno nešto reći. U njegovim je očima bio vidljiv tračak nade dok mi je pričao priču. Kad je imao pet godina njegov ga je otac želio odvesti na jahanje ponija. Cijela je obitelj bila u zabavnom parku. Steven nikad nije vidio pravog ponija i jako se bojao te životinje. Kad je rekao svom ocu da ne želi jahati jer se boji, otac ga je prekorio: "Pa kakav ćeš ti muškarac biti? Ti si najobičniji šmokljan, sramotiš cijelu obitelj." Steven je bio kažnjen. Od tog dana odlučio je da nikad više neće biti šmokljan. Ostatak je života proveo pokušavajući svom ocu pru¬žiti mogućnost da se njime ponosi. Dobio je crni pojas u karateu, igrao je nogomet na

koledžu, dizao je utege, a sve to samo kako bi dokazao da nije šmokljan. Uspio je zavarati svog oca, ali uspio je zavarati i sebe. Zaboravio je taj bolan doživljaj. Pitala sam ga postoji li neko područje njegova života u kojem se i dalje ponašao tako. Razmislivši, rekao je da je šmokljan u odnosu prema ženama. Bojao ih se, nije bio u stanju s njima iskreno komunicirati. I zato je on bio taj koji je odlazio svaki put kad bi iskrsnuo neki problem u vezi. Ostavio je gotovo svaku ženu s kojom je bio, a čak se bojao lijepu ženu pozvati van. Rekla sam mu da odvoji malo vremena kako bi posve osjetio svoj stid i nelagodu.

Kad sam ga upitala što je dobro u tome kad je netko šmokljan, pogledao me kao da sam luda. Nije mogao shvatiti kako nešto tako užasno, nešto protiv čega se cijeli život borio i što je potiskivao, može biti dar. Ali zatim se sjetio jedne situacije kad se ponio kao šmokljan što mu je najvjerojatnije spasilo život. Kad je bio na koledžu, grupa njegovih prijatelja okupila se kako bi se prepustila pijančevanju. Dva su sata pili kad je jedan od njih predložio da pođu do kafića u dru¬gom gradu. Stevenova tri prijatelja su zaključila da žele ići. Steven se bojao voziti pijan ili biti u automobilu s nekim tko je pijan vozio tako da je prijateljima rekao da ima spoj i da se nada seksu. Nije im želio reći da se boji. Nije želio ispasti šmokljan. Dva sata poslije njegovi su prijatelji sletjeli s ceste, jedan od njegovih najbliskijih prijatelja je poginuo, a preostala trojica su bila ozbiljno ozlijeđena.

Steven nije mogao vjerovati čega se sjetio. Taj je bolan doživljaj potisnuo tako duboko da ga se nije sjećao. U trenutku nesreće shva¬tio je da je imao sreće što je preživio te noći. Upitala sam ga je li bilo i drugih situacija kad se ponio kao šmokljan što mu je pomoglo da se izbavi iz problema. Polako je uviđao u kojoj ga je mjeri ta osobina učinila opreznim čovjekom, držala ga podalje od tučnjave i najvje¬rojatnije ga spasila mnogih problema. Razgovarali smo o mnogim doživljajima iz prošlosti prije nego što sam ga upitala što sad misli o sebi kao o šmokljanu. Lice mu se ozarilo. Prigrlio je tu osobinu.

Shvatio je da mu je taj aspekt bio od neprocjenjive važnosti u neki MI nacijama. Bio je spreman ponositi se njime. Stid i bol su nestali.

Promijenjena perspektiva ojačala je Stevena. Ne možemo znati M<> će nam se u životu događati, rekao je Nietzsche, ali o nama ovisi kako ćemo događaje tumačiti. Tumačenje doista može olak¬šali emocionalnu bol. Smišljanje tumačenja kreativan je čin. Čim |c Steven postao spreman zavoljeti i poštovati šmokljana u sebi, postao je spreman prestati projicirati tu osobinu na druge muš¬karce. I odonda, umjesto da ga takvo ponašanje odbija, prihvaćao i>,a je kao informaciju.

Na seminaru je upoznao čovjeka za kojeg je bio uvjeren da je šmokljan. Zapanjilo ga je u kojoj se mjeri razlikovao od dojma koji je na njega ostavio. Je li se Steven toliko promijenio ili se taj čovjek promijenio za samo dva sata? Kad je Steven prihvatio šmokljana u sebi, to mu je promijenilo pogled na svijet. Oblak se rasplinuo. ()dbacivši potrebu da bude mačo, bio je spreman prihvatiti svoju emocionalnu stranu, sramežljivost i oprez. To mu je omogućilo da (>tvori svoje srce i dopusti ljudima da mu se približe.

Razotkrivanje je prvi korak procesa prihvaćanja sjene. Ono zahtijeva okrutnu iskrenost i spremnost da uvidimo sve ono što nismo bili u stanju vidjeti. Osvještavanjem sjene započinjemo pro¬ces integracije i iscjeljivanja. Zapamtite da vam svaka od tih "nega¬tivnih" osobina donosi dar te da ima veću vrijednost nego što možete zamisliti. Na vama je samo da obavite svoj dio posla i ubrzo ćete primiti blagoslov cjelovitosti, sreće i slobode.

VJEŽBE

1. Evo popisa negativnih riječi. Odvojite nekoliko minuta i otkrijte sve riječi koje u vama bude emocionalnu reakciju. Recite glasno: "Ja sam ." Ako ste u stanju to izgo¬voriti, a da pritom ne osjetite nikakve emocije, krenite na sljedeću riječ. Zapišite riječi koje vam se ne sviđaju ili na koje

reagirate. Ako niste sigurni reagirate li na neku riječ, sklopiti oči nakratko i meditirajte na nju. Ponovite je glasno nekoliko puta i zapitajte se kako biste se doista osjećali kada bi vam prišao netko koga zaista cijenite i obratio vam se njome. Ako i osjetite ljutnju ili uznemirenost, zapišite riječ. Neko vrijeme također provedite razmišljajući o riječima koje nisu na vašenv popisu, a koje upravljaju vašim životom ili vam nanose bol.

Pohlepan, lažov, lažan, škrt, pun mržnje, ljubomoran, osveto¬ljubiv, koji kontrolira, zao, posesivan, kučka, šmokljan, zlob¬nik, štreber, licemjer, ženskar, ljutit, tajanstven, ovisan, alko¬holičar, grabežljivac, narkoman, kockar, bolesnik, debeljko, odvratan, glup, idiot, strašljiv, nesvjestan, mazohist, bulimi- čar, anoreksičar, nevažan, sramežljivko, kompulzivac, frigi¬dan, zlostavljač, manipulator, žrtva, nasilnik, krut, egocen¬trik, blesan, emotivac, pompozan, ružan, neuredan, glasan, pasivan agresivac, smrdljiv, površan, kukavica, pizdek, nea¬utentičan, neprikladan, divlji, mrtav, zombi, sklon kašnjenju, neodgovoran, nekompetentan, lijen, oportunist, bujan, škr¬tac, nepravedan, glup, izdajica, prevrtljiv, nezreo, sklon tra¬čanju, očajan, djetinjast, mimoza, alapača, sponzoruša, pod utjecajem hormona, okrutan, neosjetljiv, strašan, opasan, eksplozivan, perverzan, psihotičan, potrebit, pijavica, govnar, zao, defanzivac, ženomrzac, mrziteljica muškaraca, otužan, krhak, nezanimljiv, impotentan, kastriran, mamin sin, ner¬vozan, arogantan, usidjelica, kurva, varalica, sklon osudama, lažac, površan, nasilan, nepromišljen, paćenik, licemjer, osoba koja kupuje ljubav, podao, gunđalo, neugodan, natjeca¬teljski nastrojen, gladan moći, rastrošan, lud, zlokoban, bijelo smeće, tjeskoban, nepokretan, dobar ulov, sadist, kopač nosa, gubitnik, bezvrijedan, propalica, zavidan, kritičan, debeo, zaboravljiv, besraman, prljav, ogorčen, bestidan, sklon nare¬đivanju, nefleksibilan, star, hladan, povučen, bez duše, bez

srca, pun prezira, rasist, neprosvijetljen, snob, elitist, peder, dominantan, ljigav, naporan, loš, neznalica, lopov, nasilnik, deprimiran, beznadan, nedovoljno dobar, prosjak, cmizdra- vac, jeftin, nevoljen, delikventan, preplašen, hiperaktivan, zabadalo, nametljiv, perfekcionist, dupelizac, sveznalica, luda, beskoristan, iz srednje klase, pun otpora, suspregnut, inferi¬oran, destruktivan, debelokožac, glup, sklon sukobima, slab, nestrpljiv, pun sranja, lezba, autodestruktivan, bahat, idiot, ohol, pretjerano osjetljiv, svinjske glave, bez ukusa, beživo¬tan, isprazan, vražji, smiješan, potrošen, naporan.

2. Zamislite da je u lokalnim novinama objavljen članak o vama. Kojih pet svojih značajki nikako ne biste željeli da se spomenu? Zapišite ih. Sad zamislite pet svojih osobina koje biste mogli izreći, a da vam uopće ne smeta. Pitanje je je li prvih pet značajki istina, a onih drugih pet neistina. Ili, jeste li pomoću obitelji i prijatelja zaključili da vam je prvih pet značajki neprihvatljivo i samim time ne želite da budu izre¬čene? Moramo otkriti što se krije iza tih pet riječi kako bismo mogli ponovno prihvatiti dijelove sebe koje smo odbacili.

Zapišite svoje sudove o svakoj od tih riječi. Provjerite možete li otkriti kad ste ih prvi put donijeli ili od koga ste ih preuzeli. Od majke, oca ili nekog drugog člana obitelji?

6. poglavlje

"Ja sam takav"

U trenutku kad razotkrijemo sve svoje odbačene aspekte, spremni smo prijeći na sljedeći korak procesa - posjedovanje svih tih oso¬bina. Posjedovanje podrazumijeva osvješćivanje da su sve one dio nas. Možemo početi

preuzimati odgovornost za sve svoje osobine, dijelove koje volimo i one koje ne volimo. U ovom trenutku ne morate voljeti sve njih; morate samo biti spremni priznati ih sebi i drugima. Postoje tri korisna pitanja koja možete sami sebi postaviti. Jesam li se ikad u prošlosti tako ponašao? Ponašam li se tako sada? Jesam li spreman tako se ponašati u drukčijim okolnostima? Ako je odgovor potvrdan na bilo koje od navedenih pitanja, započeli ste proces posjedovanja neke osobine.

Neke je osobine lakše osvijestiti od drugih. Dijelovi koje naj¬snažnije pokušavamo odbaciti ili ih najupornije projiciramo na druge, ujedno je najteže posjedovati. Odvojite više vremena. No, jednako je važno da budete okrutni prema sebi, baš kao što trebate biti i nježni prema sebi. Budite spremni prihvatiti da ste ono što naj¬manje želite biti. Novim očima pogledajte obrambene mehanizme koji su u stanju jedino ponavljati: "Ja nisam takav." Gledajte očima koje govore: "Ja sam takav. Kada sam ja takav?" Oduprite se porivu da osuđujete sami sebe. Nemojte naprečac donositi zaključke poput toga da ste loša osoba ako otkrijete da u sebi nosite i ljubomoru ili sebičnost. Svi mi posjedujemo te osobine kao i one koje su njihova suprotnost. One su dio čovječnosti. Sve naše emocije i porivi — oni koje nazivamo pozitivnima, ali i oni koje nazivamo negativnima — t u su da nas vode i pouče. Možda ste skeptik, ali pružite sami sebi priliku da upoznate sve te dijelove sebe i otkrijete kakve vam darove donose. Vjerujte mi da ćete na kraju procesa u njima otkriti zlato.

"Posjedovanje" je presudno važan korak u procesu iscjeljenja i ostvarenja života kakav želite. Ne možemo prihvatiti ono što ne "posjedujemo". Želite li pokazati svoj puni potencijal, morate pri¬hvatiti sve dijelove sebe koje ste odbacili, potisnuli, sakrili ili predali drugima. Kad sam sama prolazila početne faze procesa iscjeljenja, nisam nikako mogla pronaći pravog muškarca. Kao da me nitko nije želio. Mijenjala sam muškarce kao što većina ljudi prelistava časopise. Privlačili su me oni koji nisu bili za mene jer nisam ni sama znala tko sam i jer nisam bila povezana s toliko prekrasnih dijelova sebe. Jedan muškarac kojega sam doista voljela zapravo mi je rekao da ne može ostati sa mnom jer zna da ću jednog dana upo¬znati svoju pravu prirodu te da ću ga ostaviti. Moji su prijatelji bili svjesni da su muškarci koje sam birala bili pogrešan odabir. Ali sve¬jedno sam vjerovala da sam mala dvosobna kuća koju treba preu¬rediti. I zato su svi i sve što me okruživalo bili odraz činjenice da nisam samu sebe voljela. Čim sam počela prihvaćati sve više svo¬jih zaboravljenih dijelova — svoj strah, povučenost i veličanstvenost - više nisam prihvaćala partnere koji su bili strašljivi, povučeni ili veličanstveni. Sve sam lakše privlačila muškarce koji su mogli biti odraz mojih pozitivnih osobina, muškarce koji su bili dobri, dare¬žljivi i koji su me voljeli i prihvaćali onakvu kakva jesam.

Postoji li neki aspekt koji ne prihvaćamo, neprestano ćemo u svoj život privlačiti ljude koji se ponašaju na takav način. Univerzum će nam i dalje pokušavati ukazati na našu pravu prirodu i poma¬gati nam da ponovno postanemo cjeloviti. Većina je nas zakopala te odbačene dijelove tako duboko da nismo više u stanju uvidjeti u kojim bismo situacijama mogli postati osoba koju doista mrzimo. No, ako se određeni tip osobe neprestano javlja u vašem životu, to se događa s dobrim razlogom. Godinama, svaki put kad bi moja prijateljica Joanna otišla na sudar, rekla bi mi: "On nije 2a mene. Bezveznjak je." Prvih pet do šest puta nakon što se to dogodilo, nisam ništa rekla. Ali nakon nekog vremena postalo je očito. Napo¬sljetku sam joj ukazala na mogućnost da je i sama bezveznjak. Rekla sam joj da ako osvijesti i prihvati tu osobinu u sebi, neće više izlaziti s bezveznjacima. Pomislila je da sam luda. Ukazala sam joj na to da ja nikad nisam izlazila s bezveznjacima. Kako je moguće da su svi muškarci koje bi upoznala imali osobinu koju je toliko mrzila?

I tako su se priče o bezveznjacima mjesecima nastavile. Postalo je gotovo smiješno jer je meni dinamika bila tako jasna, a Joanni nejasna. I onda, jako kasno jedne večeri, nazvala me nakon još jednog sudara s bezveznjakom jer joj je prekipjelo. Zaista ju je to mučilo. Zamolila me je da joj objasnim na koji je ona to način bila bezveznjak. Blago

sam joj ukazala na mogućnost da bi, ponekad kad bi obula one ružičaste čarapice i bijele kožne tenisice, netko mogao pomisliti da je bezveznjak. Napola se nasmijala, ali me je natjerala da joj obećam da ako prihvati bezveznjaka u sebi, više neće morati izlaziti s takvim tipovima. Pristala je sastaviti popis situacija u životu kad se ponašala kao bezveznjak. Sljedeći me dan nazvala oboružana dugačkim popisom stvari koje je rekla ili učinila. Budući da nije željela biti bezveznjak, izgradila je nastup kulerice. Više je od dvadeset godina tako živjela, ali kad je pobliže pogledala, shvatila je da je bezveznjak u njoj s vremena na vrijeme izbijao na površinu.

Otkrivši sve te trenutke u svom životu kad se ponašala kao bezveznjak, te s obzirom na to da je bila spremna smijati se svim tim situacijama zajedno sa mnom, shvatila je da biti bezveznjak i nije uvijek tako loše. A budući da je prihvatila tu svoju osobinu prije dvije godine, iskreno vam kažem da više nije izašla ni s jed¬nim bezveznjakom. Kad je odlučila otkriti darove koje je ta osobina skrivala u sebi, shvatila je da je iz želje da je ne pokaže, izgradila masku šik i elegantne kulerice. Upravo joj je osobina bezveznjaka i njezina reakcija na nju omogućila da izgradi prekrasan stil.

Mnogo je načina za posjedovanje neke osobine. Počnite usre- dotočivši se na osobine koje vas vrijeđaju. Uzmite papir s popisom l iječi koje opisuju ljude koje ne volite ili volite i proučite svaku od njih. Bez obzira na otpor koji osjećate, želite li napredovati, morate osvijestiti svaku od njih. Pronađite neku situaciju u svom životu kad ste se ponašali na određen način ili kad vas je možda netko doživio kao nekakvu osobu. Isprobajte svaku osobinu, kao što biste ispro¬bali jaknu, osjetite kakav osjećaj u vama budi te pokušajte otkriti što morate učiniti da bi vam pristajala. Zamislite kako biste reagirali da vas osoba koju volite nazove nekim imenom. Morate proučiti svoje stavove o svakoj pojedinoj osobini, ali i sudove ljudi koji ih poka¬zuju. Koliko ste ljudi odbili jer su takvi? Nemojte se uspoređivati s njima kako biste sami sebi dokazali da ste bolji, ili opravdavati svoje ponašanje u odnosu na njihovo. Nemojte dopustiti da vaš ego pro¬nađe izliku za takvo vaše ponašanje. Zapamtite da je svijetu šmo¬kljan šmokljan.

Jednom čovjeku koji je pohađao moje seminare svidjela se ideja da je sve — da u sebi nosi cijeli svijet. Bili je bio u kasnim pedesetima i zapravo je imao problem samo s jednom osobom u svom životu — sa svojim dvadesetdvogodišnjim sinom. Kad sam ga upitala što ga najviše uznemirava u vezi sa sinom, rekao je da je njegov sin lažac koji mu neprestano laže što je prema njegovoj procjeni najgora stvar koju možete činiti. "Nikad nikome nisam slagao", rekao je. "Pitajte bilo koga tko me poznaje." Bio je toliko ljut da mu se lice zacrve- njelo od bijesa. Dobrih petnaest minuta nisam mu mogla pomoći da osvijesti neku situaciju u životu kad je slagao, ili da prihvati mogućnost da bi u budućnosti mogao nešto slagati. Svi su polaznici počeli gubiti strpljenje s njime. Svi smo se sjetili najmanje stotinjak situacija kad smo slagali kao djeca, tinejdžeri ili odrasle osobe, a da ne spominjemo koliko smo često lagali sami sebe. Ali Bili se i dalje opirao. Zatim sam ga upitala je li ikad varao na svojoj poreznoj pri¬javi. Nasmijao se i uperivši prst u mene rekao: "To je drukčija vrsta laganja." Svi su ga polaznici pogledali u nevjerici.

Žao mi je što moram reći da je Bili jedna od rijetkih osoba koje* su pohađale moje seminare, ali nisu uspješno dovršile proces. James Baldwin, jungovski analitičar, rekao je: "Osoba će primijetiti kod drugih ljudi samo ono što primjećuje kod sebe." Bili je optužio' svog sina zbog laganja i smatrao je da ima pravo osuđivati lašce, ali1 nije bio spreman osvijestiti postojanje iste vlastite osobine. Mnogoj je energije uložio u to da podrži svoj stav. Da je bio u stanju prihva¬titi taj aspekt sebe, bio bi sposoban prestati zamjerati sinu zato što; je lažac. Želite li osvijestiti i prihvatiti neku osobinu koju ste odba-; cili, zanemarili, mrzili, potisnuli ili osudili, morate biti suosjećajni. Morate biti suosjećajni želite li biti spremni prihvatiti svoju čovječ¬nost, kao i činjenicu da svaki aspekt čovječnosti, bio on dobar ili loš, nosite u sebi. I napokon, kad otvorite srce samima sebi, otkrit >' ćete da imate suosjećanja za sve.

Prošle je godine muškarac po imenu Hank polazio moje semi¬nare. Njegova je tema bila povezana s njegovom djevojkom koja je uvijek kasnila. S grupom je podijelio cijeli niz prepirki i svađa koje su ga uznemirivale. Ukazala sam mu na mogućnost da je ponaša¬nje njegove djevojke odraz nekog njegovog aspekta te da ga zato to toliko uznemiruje. Rekao nam je da je to posve nemoguće iako je bilo očito da nije bio u stanju živjeti s tim aspektom svoje djevojke.; Na licu mu se očitovalo gnušanje dok nam je govorio o tome kako ga je izigrala ranije toga dana što znači da su mu osjećaji bili prilično uzburkani. Bio je sam početak seminara i nisam ga htjela požurivati pa sam mu jednostavno rekla: "Ono s čime ne možeš živjeti, neće ti dopustiti da živiš." Hank je bio svjestan činjenice da je teško pri¬hvaćao sklonost kašnjenju svoje djevojke te da se emocionalno pri¬kopčao upravo na tu osobinu. Ali kad sam ga upitala je li on osoba koja je ikad u životu zakasnila, odgovorio je: "Apsolutno ne."

Krenuli smo dalje, radeći različite vježbe, ali dvadeset četiri sata poslije bila sam svjesna da se i dalje bori sam sa sobom. Kad se grupa okupila nakon stanke druge večeri seminara, zamijetili smo jedan prazan stolac. Upitala sam jesu li se svi vratili kako ne bismo gubili dragocjeno vrijeme. Pokušavali smo shvatiti tko nedostaje, kad je netko rekao: "Hank." Čekali smo još nekoliko minuta, ali nije se pojavio i stoga smo odlučili nastaviti s radom. Upravo tada žena u prvom redu me pogledala i rekla: "Ne znam jeste li primi¬jetili, ali Hank je svake večeri nakon stanke kasnio. Meni je dosta čekanja." Iznenada smo shvatili da je on nama činio ono što je nje¬gova djevojka činila njemu. Tjerao nas je da čekamo.

Kad je stigao deset minuta poslije, prekinula sam s onim što smo radili kako bih provjerila je li došao do nekog zaključka. Upi¬tala sam ga je li primijetio da je kasnio nakon svake stanke. Pogle¬dao me i rekao: "Pa kasnim samo nekoliko minuta. U čemu je pro¬blem?" Svi su u prostoriji počeli uzdisati u nevjerici. Odgovorila sam: "Hank, ti si jedina osoba u ovoj prostoriji koja je kasnila svaki dan. Neki su ljudi povrijeđeni jer gubimo vrijeme i energiju na pro¬vjeru jesu li svi polaznici stigli i onda, prije početka, čekamo još nekoliko minuta kako bismo vidjeli hoćeš li doći. Možeš li povezati ovo što činiš nama s onim što tvoja djevojka čini tebi?" Odbio je priznati da je tih nekoliko minuta kašnjenja zapravo značilo od tri do petnaest minuta te da je to problem. Rekao nam je da je njegova djevojka često kasnila i dva sata, pa čak i cijeli dan. "To je", rekao je, "pravo kašnjenje. To je problem."

Racionalizirao je pokušavajući objasniti temeljnu razliku između petominutnog kašnjenja i kašnjenja od nekoliko sati. Njemu su to bile dvije odvojene teme. Zamolila sam polaznike da podignu ruku ako se slažu s time. Nijedna ruka nije bila u zraku. Zatim sam pitala koliko je ljudi vjerovalo da je Hankovo ponašanje bezobzirno. Svi su podigli ruke. Svima u prostoriji bilo je jasno, osim Hanku, da se prema nama ponašao onako kako se njegova djevojka ponašala prema njemu. Kašnjenje je kašnjenje, šmokljan je šmokljan. A samo je ego u stanju racionalizirati i raditi razliku kako bi se zaštitio. Netko je ustao i rekao Hanku da su se svi polaznici trudili da budu točni te da su očekivali isto od drugih ljudi. Dodala sam da kada bi netko u mom životu neprestano kasnio i ne bi pokušavao promije¬niti tu naviku, prestala bih bilo što planirati s tom osobom. Također sam Hanku rekla da kad netko neprestano kasni, osjećam kao da je skrivena poruka koju mi šalje da ne cijeni vrijeme, ili da je njegovo vrijeme puno vrednije od mojeg. Hank je izgledao uznemireno i zbunjeno. Zamolila sam ga da pođe kući te večeri i da razmisli o svemu što smo mu rekli.

Sljedeće je jutro došao točno na vrijeme. Rekao je da je ostao budan dugo u noć sastavljajući popis situacija u prošloj godini kada je zakasnio. Rekao je da je gotovo uvijek kasnio, ali da je bio uvjeren da nije strašno ako kasni manje od trideset minuta. Toga dana pred svima nama prihvatio je svoju sklonost kašnjenju te da je ta oso¬bina bezobzirna. Još se ljutio na svoju djevojku, ali je isto tako bio svjestan da je istu stvar na svoj način činio nama. Taj je svoj aspekt zakopao tako duboko da ga je posve sakrio od svoje svijesti. Bezob¬zirnost nije bila osobina koja se uklapala u ideal njegova ega. Ali ubrzo nakon što je prihvatio svoju sklonost kašnjenju i bezobzir¬nost, njegovo se

lice opustilo. Doživio je spontanu unutarnju pre¬daju. Napokon je mogao prihvatiti sve dijelove sebe. A kad bi počeo govoriti o ponašanju svoje djevojke, više iz njega nije zračila frustra¬cija. Postao je svjestan koristi koje je imao od povlačenja svojih pro¬jekcija i prihvaćanja svojih osobina. Imao je slobodu odabrati želi li biti u vezi s tom ženom ili ne.

Vjerovao je da je brižna i odgovorna osoba, ali je morao privući određenu vrstu žene kako bi razotkrio određene svoje osobine. Drugi su ljudi odraz svega onoga što se krije u nama jer ih podsvje¬sno sami dozivamo. Na taj se način određena vrsta ljudi i situacija neprestano vraća u naš život. Čudo se događa kad istinski osvije¬stite i prihvatite neki dio sebe. U tom trenutku osoba koja vam služi kao ogledalo ili će se prestati tako ponašati, ili ćete sami uvidjeti da imate slobodu odabrati da više ne bude dio vašeg života. Kad se isključite, više ne trebate drugu osobu da bude odraz vaše sjene. Budući da ćete postati cjelovitiji, prirodno će vas privlačiti ljudi koji će biti odraz vaše cjelovitosti. Želimo li postati cjeloviti, neprestano urno privlačiti sve ono što nam je potrebno da postignemo cjelovi- k >st. A kako ćemo prihvaćati sve više i više potisnutih dijelova, sve će više zdravih ljudi ulaziti u naše živote.

Odvojite vrijeme i razmislite što ne želite posjedovati. Kad osje- tile otpor prema nečemu, nemojte krenuti dalje. Tražite sve dok ne otkrijete izvor otpora. Primijetite kakve sudove donosite. Zapišite koliko ste puta iskazali određenu osobinu. Imate li poteškoća, zamo- I ite prijatelja da vam pomogne. Zapamtite: ako reagirate na nečiju i >sobinu koja vam se ne sviđa, vaša je reakcija posljedica činjenice da i sami posjedujete istu osobinu. Kad netko na seminarima zapne kod određene osobine i nikako je ne može prihvatiti, natjeram ga da prihvati osobinu "magarca koji se opire" kao svoju. To ga najče¬šće nasmije i vrlo brzo procesuira riječ koja je pobudila otpor.

Osobine koje je najteže posjedovati uvijek su povezane sa situa¬cijama u kojima imamo osjećaj da nam je netko učinio nešto nažao. Naš ego se opire posjedovanju osobina koje bi nas mogle navesti da prestanemo okrivljavati druge za situaciju u kojoj se nalazimo. Većina nas je posvetila puno vremena smišljajući argumente pro¬tiv ljudi koji su nam naštetili. Oprah Winfrey jednom je rekla u svom uvodnom govoru: "Rane koje su vam nanesene pretvorite u mudrost." Umjesto đa se grčevito držite prezira, naučite nešto iz njega. Pokušajte otkriti koje ste koristi imali od svojih rana. Kamo su vas odvele? Tko je sada u vašem životu koga možda ne bi bilo da niste doživjeli neko ružno iskustvo? I kako vas vezanje za rane uda¬ljava od ispunjenja snova? Kad rane preusmjerite na rast i učenje, ne morate više biti žrtva. Promotrite osobu koja vam je nanijela zlo. Proučite njezine aspekte na koje ste se prikopčali. I kad otkrijete sve te stvari i u sebi, nestat će vezanosti ili utjecaja druge osobe na vas.

Postoji jedna zen-priča o dva redovnika koja su na putu prema kući naišla na rijeku. Kad su došli do same rijeke, primijetili su ženu koja je nije mogla prijeći. Jedan od njih primio ju je u naručje, prenio preko rijeke i sigurno spustio na drugu obalu. Njih su dvojica nasta¬vila putovati. Napokon se redovnik koji je sam prešao rijeku više

nije mogao suzdržavati i počeo je koriti svog brata: "Znaš da nam. pravila brane da dodirujemo žene. Prekršio si svoje svete zavjete." Drugi mu je redovnik odgovorio: "Brate, ja sam tu ženu ostavio na i drugoj obali rijeke. Nosiš li je ti još uvijek sa sobom?"

Kad ste vezani za svoje rane, nastavljate koračati svojim putem i dalje noseći teret. Nedavno sam radila s prekrasnom mladom ženom po imenu Morgan koja je bolovala od raka želuca. Kad je došla k meni, gotovo uopće nije osjećala volju za životom i predala se bolesti. Bila je puna ljutnje. Mrzila je svoju majku zbog nepre¬kidnih ciklusa emocionalnog i fizičkog zlostavljanja koje je ujedno bilo glavna značajka njihova odnosa. Iako je bila u ranim tridesetim godinama i prošla mnoge seminare za samorazvoj, nije bila spre¬mna otpustiti svu netrpeljivost i

mržnju koje je osjećala prema svo¬joj majci. I zato smo nas dvije zaključile da će se, iako je prilično slaba, potruditi doći na moj seminar i pokušati otpustiti zatrovane emocije.

U određenom trenutku na seminarima uvijek zamolim pola¬znike da zapisu pet riječi koje im je najteže prihvatiti. Zatim u paro¬vima radimo vježbe odraza sve dok i jedna i druga osoba ne osjeti da je popustio naboj povezan s navedenim riječima. Na primjer, ako je jedna od riječi koju sam napisala "nesposobna", rekla bih: "Ja sam nesposobna." Zatim bi partner s kojim radim rekao: "Ti si nespo¬sobna." A ja bih ponovila: "Ja sam nesposobna." Zatim bi partner ponovno rekao: "Ti si nesposobna." I vježba se nastavljala sve dok mi nijedna od tih izjava više ništa ne bi značila. Već samim ponav¬ljanjem riječi naglas, više puta, smanjuje se otpor prema mogućno¬sti da nas netko nazove njome ili otpor prema mogućnosti da je to jedna od naših osobina.

Prije nego što počnemo, najčešće prošećem prostorijom i pro¬vjerim popise jer ljudi su često skloni preskočiti neke najočitije riječi koje skrivaju sami od sebe. Kad sam došla do Morgan, predano je prihvaćala riječi, ali primijetila sam da nema jedne riječi koju je neprestano koristila u vezi sa svojom majkom. Znajući da joj je

ona iznimno važna, rekla sam njezinoj partnerici da rade na riječi "luda".

Morgan me je s gnušanjem pogledala. Rekla je: "Ja nisam luda i to znaš." Ponovno sam je upitala da ako u sebi nosimo sve osobine ljudi i ako nosimo cijeli svijet u sebi, kako onda ona nije luda. Rekla sam joj da meni slobodno može reći da sam luda i da mi to neće biti važno. Morganina partnerica također nije marila za to. Morgan se zgrčila, zatim zaplakala i na kraju nam rekla da ni njoj nije važno ako joj kažemo da je luda. Ali sama nije za sebe mogla reći da je luda. Jednostavno nije bila u stanju izgovoriti tu riječ.

Morganina partnerica i ja pogledale smo je i viknule: "Luda! Reci tu riječ! Prihvati je, Morgan! Luda!" Upitala sam je: "Reci mi, Morgan, kad si se u životu ponijela kao da si luda?" Ona je navela nekoliko situacija, ali riječ ju je još uvijek blokirala. Sve što sam željela bilo je da kaže: "Ja sam luda." Znala sam da ako riječ uspije ponoviti dovoljno puta, ona će izgubiti svoju moć nad njom i njezinim životom. Naši se strahovi ostvaruju. A Morganino ludilo pojavilo se u obliku bolesti. Nije bila slobodna. A sada je bila na rubu prihvaćanja svojeg najvećeg straha i najgore noćne more. Te je večeri otišla kući spremna izgovoriti: "Ja sam luda." No, svejedno je još nije posve osjećala. Ali poslije, nakon tople kupke i nekoliko sati ponavljanja riječi, sjela joj je. Nekoliko mjeseci poslije napisala mi je pismo:

"Da bih prihvatila sebe kao ludu, morala sam pobijediti sve strahove te sve što sam kao dijete doživjela kao ludilo. Trebala sam to prihvatiti i otpustiti. U trenutku kad sam uspjela, pala sam na koljena i počela se moliti. Dragi Bože, molim te da ukloniš mrenu s mojih očiju i da mi dopustiš da ugledam ljepotu svoje majke. Sljedećih 45 minuta molila sam se toliko predano da uklonim sudove koje sam imala o svojoj majci i sebi te da prihvatim da se ona ponašala naj¬bolje što je mogla. Molila sam se da uspijem sebi oprostiti zbog nesvjesnog okrivljavanja, jer sam samoj sebi štetila, jer nisam voljela svoju majku i jer sam oboljela. Okupao me veličanstveni spokoj. Prije vježbe od same pomisli na majku zgrčila bih se i napela, a sada sam osjećala samo mir. Vježba je otvorila vrata i prošla sam kroz njih. Rak se prestao širiti i počeo se polako povlačiti."

Morgan sada više nema rak. Nalazi su pokazali da nema zna¬kova bolesti. Kad je prestala mrziti dijelove sebe, bila je spremna oprostiti i sebi i svojoj majci. Danas mi kaže da joj je prihvaćanje riječi luda bio najteži dio procesa. Njezine su oči bile sklopljene kad se pojavila mogućnost da otkrije svoju majku u sebi. Ali shvativši da umire od prezira, dopustila je sebi da prigrli svoje biće u cijelo¬sti. Kad prihvatite svoju sjenu, vratit će vam se prirodna sklonost prema cjelovitosti. Kad postanete cjeloviti, iscijeljeni ste.

Sama transformacija traje tek nekoliko sekundi. Ona zapravo podrazumijeva promjenu percepcije, promjenu leća kroz koje gle¬damo svijet. Ako sebe smatramo čekićem, onda nam sve ostalo izgleda kao čavlić. Ako tu percepciju promijenimo iz čekića u zavr- tanj, onda će ostatak svijeta postati matica. Našu percepciju uvijek određuje način na koji sami sebe doživljavamo, kao i odluke koje donosimo o onome što je dobro, a što loše, što je pravo, a što krivo, te što volimo ili ne volimo. Ako promijenite stav "Ja sam u svijetu", u stav "Ja sam svijet", shvatit ćete da ne samo da je u redu da posje¬dujete sve osobine ovoga svijeta nego da je to zapravo od presudne važnosti.

Znam da je većini ljudi teško prihvatiti ovu zamisao. Uče nas da nikad ne govorimo ništa negativno o sebi. Ako se probudimo s osjećajem bezvrijednosti, trebamo se praviti da se tako ne osje¬ćamo. Trebamo reći da smo vrijedni i nadati se da ćemo tijekom dana doista početi osjećati svoju vrijednost. Moramo se pretvarati da nismo bezvrijedni jer je taj osjećaj neprihvatljiv. Moramo se skri¬vati iza maske svojeg samopouzdanja tijekom cijelog dana, nadajući i.f ila nas nitko neće prozreti. Opiremo se tom aspektu sebe i dono- Mino sudove o osobama koje su bezvrijedne. Kažu nam da će nam afirmacije pomoći. Ali ja na svojim predavanjima kažem ljudima da ako stavimo sladoled na vrh izmeta, nakon nekoliko će žlica izmet ipak imati okus izmeta. Kad prihvatimo svoje negativne osobine, više nam neće trebati afirmacije jer ćemo znati da smo i bezvrijedni i vrijedni, ružni i lijepi, lijeni i savjesni. Kad vjerujemo da možemo biti samo jedno ili drugo, duboko u nama samima odvija se bitka da budemo samo ono što je prihvatljivo. Kad vjerujemo da smo samo slabi, zlobni i sebični — osobine za koje vjerujemo da nisu svojstvene našim prijateljima i obitelji - osjećamo stid. Ali kad pri¬hvatimo sve osobine prisutne u univerzumu, shvatit ćemo da svaki aspekt u nama donosi nekakvu pouku. To su naši učitelji koji nam • >t varaju vrata prema mudrosti u svijetu.

Ponekad, želimo li prihvatiti neku osobinu, moramo otpustiti neki potisnuti bijes koji osjećamo prema sebi ili prema drugima. I judi me često pitaju je li prihvatljivo da osjećaju ljutnju prema sebi. Moj je odgovor da je svaki osjećaj prihvatljiv. Dopustite sebi da (>sjetite i izrazite sve što se u vama nalazi. Morate sve te negativne emocije izbaciti na površinu želite li istinski zavoljeti sebe te suosje¬ćati sa sobom i s drugima. Zaslužujete iskazati sve emocije na zdrav način. Jedino što nije prihvatljivo jest da ih iskažete na način da ozlijedite drugu osobu.

Vikanje je dobar način da otpustite nagomilane emocije. Naši su glasovi često suspregnuti i nismo u stanju koristiti sve svoje gla¬sovne mogućnosti. Kad sebi dopustite da počnete vrištati svim svo¬jim bićem, raščistit ćete potisnute energije. Ako ne želite nikoga ometati, vrištite u jastuk. Ako nikad doista niste vrištali, ili ste odrastali u domu ispunjenom vikom, možda ste zaključili da vrišta¬nje nije dobro. Sad se vraćamo na veliku istinu da "ono s čime ne možete živjeti, neće vam dopustiti da živite". I zato vrištite. Važno je da imate pristup svim svojim emocijama.

Jedan od mojih seminara pohađala je i prekrasna žena u kasnim šezdesetima koja nikad u životu nije povisila glas. Janet nikad nije vikala, pa čak nikad nije opsovala. Njezin joj je otac usadio zamisao da dobri ljudi to ne čine te da ako želi da je poštuje i voli, poštovat će ta pravila. Šezdeset godina činila je upravo to. I u vrijeme semi¬nara imala je problema s polipima na grlu koji su joj se vraćali. Kad je čula za mene, bila je spremna osloboditi sve emocije koje je poti¬snula u sebi i napokon se suprotstaviti ocu. Počela je vjerovati da su potisnute emocije uzrok njezinih zdravstvenih problema. Svejedno, jedva je uspijevala malkice povisiti glas.

Pet je dana vikala, vrištala i psovala. I onda, došao je trenutak kad je uspjela izgovoriti i psovku koja započinje s "j". Kakvog li olakšanja! Njezino se tijelo treslo. Cijeli sljedeći dan hodala je nao¬kolo neprestano se keseći. Trebala je iskoristiti svaki gram odvažno¬sti koji je imala u sebi da bi to učinila iako joj je otac davno premi¬nuo. Šest mjeseci poslije osjećala se izvrsno, a grlo joj je bilo posve čisto. Iskazivala je radost i osjećala da se napokon

pomirila sa sobom i svojim ocem. Sve dok drugima ne nanosimo štetu, trebali bismo s radošću iskazivati svoj bijes. Kad se suočite s nekim omraženim dijelom sebe, iskažite bijes. Iskažite ga s namjerom da odbacite sve sudove, sav stid, bol i otpor koji su vas sprečavali da prihvatite neki neprihvatljivi dio sebe.

Batinanje mi je najdraži način iskazivanja ljutnje. Uzmem pla¬stičnu palicu i nekoliko jastuka. Zatim kleknem ispred poslaganih jastuka, podignem palicu iznad glave i udaram jastuke što snažnije mogu. Zamišljam da su jastuci bilo koja osobina koju sam odbijala prihvatiti i koju sam odbacila. Nakon što otpustim sve te emocije, puno mi je lakše stati pred ogledalo i prihvatiti tu osobinu.

Ako je zaista prihvatimo, više ne moramo privlačiti njezinu manifestaciju u svijetu. Moja bliska prijateljica Jennifer bila je uvje¬rena da je na meti uhode. Jednu te istu ženu viđala je na svim jav¬nim mjestima na kojima bi se našla. Bila je uvjerena da je prati. "Ona je zlo!" rekla mi je. Naravno, budući da sam bila dobra prija- leljica, Jennifer sam rekla: "Ti si zlo!" To ju je razbjesnilo pa mi je vrišteći "Ja nisam zlo!" spustila slušalicu. Gotovo godinu dana ta se žena pojavljivala na svim događanjima na koja je dolazila Jennifer i svojom bi joj pojavom pokvarila provod. Prema kraju godine Jenni¬fer je otišla na Havaje na konferenciju. Mjesecima joj se veselila. Naravno da se žena pojavila na prvom predavanju. Jennifer je bila užasnuta. Nazvala me s Havaja: "Sto trebam učiniti da se riješim te žene?" Rekla sam joj da je ta žena vjerojatno odraz nekog njezinog dijela koji nije bila u stanju prihvatiti. Bilo je očito da mora prihva¬titi određenu osobinu zbog koje je tako snažno prikopčana na tu ženu. Upitala sam je: "Koji su tvoji sudovi o zlu?" Rekla mi je da je, naravno, užasno kad je osoba zla te kad čini zle stvari. Pokušale smo se sjetiti nekoliko situacija u kojima je bila zla. Sjetila se tre¬nutka kad je bila zla i opaka prema svojoj mlađoj sestri. Osjećala je stid zbog tog ponašanja te je odlučila da je ona, zapravo, dobra osoba. U njenoj glavi dobri ljudi nisu bili zli. Objasnila sam joj da ne bismo mogli znati što je to dobro, da nismo svjesni i mržnje. A kad prihvatimo zlo ili mržnju u sebi, nećemo trebati te osobine projici¬rati na druge.

Rekla sam joj da stane ispred ogledala u kupaonici te da ponav¬lja: "Ja sam zla" sve dok ne prestane osjećati potrebu potiskivati tu osobinu. Nakon sat vremena provedenih ispred ogledala bila je tako ljuta da je sjela i napisala pismo ženi za koju je bila uvjerena da je uhodi. Dopustila je sebi da je nazove najrazličitijim imenima kojih se mogla sjetiti kako bi iskazala svoj bijes. Bila je radikalno iskrena i kao posljedicu tog svog čina, osjećala je lakoću. Trebao joj je glas koji će je povezati s bolom i ljutnjom koje je potisnula u sebi. Nakon što je napisala pismo, rastrgala ga je na komadiće, vratila se ogle¬dalu i prihvatila svoju zlobu. U trenutku kad je uspjela suočiti se s tim aspektom sebe, također je bila spremna suočiti se s tom ženom. Iskopčala se. Kad je sljedeći dan vidjela tu ženu, pozdravila ju je i nastavila dalje kao da na nju uopće nije utjecala. Nikad je više nije vidjela. To je sloboda.

Bol izazvana manama koje imamo tjera nas da ih prikrijemo. Kad potiskujemo određene dijelove sebe, komentiramo taj čin odlazeći u drugu krajnost. Zatim izgrađujemo cijelu osobnost kako bismo sebi i drugima dokazali da nismo takvi. Nedavno, dok sam bila u posjetu prijateljici, započela sam razgovor s njezinim ocem o svojem poslu. Norman je savršen primjer tog fenomena. Zaintrigi- ran, zamolio me je da mu objasnim što radim, stoga sam ga upitala da mi kaže dvije riječi koje ne bi htio vidjeti u novinama u članku o sebi. Odgovorio je da ne bi htio da ga nazovu dosadnim i glu¬pim. Glasno sam se nasmijala. "Točno", rekla sam. "Nitko tko vas danas poznaje ne bi za vas rekao da ste dosadni ili glupi." Budući da je oduvijek obitelj stavljao na prvo mjesto, nije stigao završiti svoje školovanje. Ali nakon smrti svoje supruge s kojom je bio u braku preko trideset godina, vratio se na fakultet kako bi magistrirao. Upi¬sao se na fakultetski program u blizini svog doma i svakodnevno se na biciklu vozio do fakulteta. Diplomirao je s počastima i sada radi na svom doktoratu. Kad nije bio na fakultetu, putovao je, odlazio na konferencije i održavao predavanja o tjelesnom zdravlju i pro¬cesu starenja. Nedavno je otišao na budistički seminar na kojemu je ostao mjesec dana kako bi se povezao sa svojom duhovnošću. Bi li itko

tko ga upozna mogao zaključiti da je dosadan ili glup? Svi koje znam smatrali su ga odvažnim, zanimljivim i pametnim. Ali njegova odluka da ne bude dosadan i glup zapravo upravlja njego¬vim životom, a posljedica je toga da se neprestano natjecao sam sa sobom kako bi dokazao da ne posjeduje nijednu od tih osobina. Bez obzira na to koliko je predano radio, morao se još više potru¬diti kako ga ne bi otkrili te kako bi svijetu dokazao da je pametan i zanimljiv.

Prilično je lako osvijestio činjenicu da riječi dosadan i glup upravljaju njegovim životom. Oduvijek je osjećao da što god napravi, nikad nije dovoljno. Ironija u svemu, naravno, jest da su 'dosada' i 'glupost' u njemu probudili tako snažan poriv i odlučnost. Taj ga je snažan poriv natjerao da neprestano traži zanimljive ljude i mjesta. Da nije osjećao tako užasnu averziju prema tim riječima, ne znam bi li ostvario sve što je ostvario u posljednje četiri godine. Osvijestio je darove iza ta dva aspekta te shvatio da u sebi nosi svi¬jet. Kako bismo mogli znati da je netko pametan ako ne znamo što znači biti glup? Kako bismo mogli znati da je nešto zanimljivo ako ne znamo što znači dosadno?

Kad osjećate unutarnji poriv koji je voden željom da ne budete nešto, najčešće odete u krajnost. Na taj način sami sebi oduzimate slobodu odabira da činite ono što želite sa svojim životom. Norman nema slobodu odmoriti se i otići na odmor s prijateljima. Neće pro¬vesti večer čitajući knjigu ili igrajući bridž jer se boji da bi se mogao pretvoriti u dosadnog i glupog starca. Nije spreman sagledati jesu li te mogućnosti najbolji odabir za zdravlje njegove duše. Kad ne pri¬hvatite neki dio sebe, on upravlja vašim životom.

Ako pobliže sagledamo, primijetit ćemo da smo svi mi dosadni i glupi. Ako smo iskreni i ako trenutačno ne iskazujemo te osobine, zasigurno ćemo moći pronaći situacije kad smo u prošlosti ispali glupi ili dosadni. Stav koji imamo o sebi najvažniji je od svih mišlje¬nja. Ako se osjećamo dobro u svojoj koži, teško da će nas zanimati što drugi kažu. Norman je proveo posljednje četiri godine zakopan u knjige, očajnički se trudeći da bude najbolji u svojoj grupi. Neki će ljudi reći da je dosadan jer studira. Drugi će reći da je glup jer troši vrijeme na školovanje. Sve dok on sam ne zavoli dio sebe koji je dosadan i glup i ne učini ga sastavnim dijelom svojeg bića, osjećat će poriv da svijetu dokaže da je zanimljiv i pametan. Kada se tru¬dimo biti nešto što nismo, trošimo svoje unutarnje resurse.

Ovdje smo kako bismo naučili nešto iz određenih svojih aspe- kata i kako bismo se s njima pomirili. Želimo li biti zaista auten¬tični, moramo aspektima koje volimo dopustiti da zajedno postoje sa svim onim dijelovima koje osuđujemo i smatramo pogrešnima. Kad s ljubavlju možemo prihvatiti sve te osobine, bez osuda, one će spontano postati sastavnim dijelom našeg sustava. Tek tada ćemo moći skinuti maske i vjerovati da je univerzum svakoga od nas

stvorio na sliku i priliku Boga. Tek tada možemo uspravno stati prigrliti svijet koji nosimo u sebi.

VJEŽBE

V t .... 1 1

Želite li se posve osloboditi, trebate biti spremni osvijestiti i prihva¬titi sve osobine drugih ljudi koje vas uznemiruju.

1. Pogledajte popis riječi iz prve vježbe četvrtog poglavlja pa: sjednite ili stanite ispred ogledala i ponavljajte svaku riječ: "Ja,! sam (takav)!" Izgovarajte svaku frazu sve dok riječ ne izgubi naboj. Ovaj pristup djeluje. Nikad nisam susrela nikoga! -kome to nije uspjelo, naravno ako je osoba bila odlučna pri-! svojiti određenu osobinu. Ako

zaglavite i osjetite ljutnju ili bijes prema nekome kome je ta osobina svojstvena, ili ste bijesni jer ste je otkrili u sebi, maknite se od ogledala, sjed¬nite i napišite pismo toj osobini. Izražavanje ljutnje na ovaj način zdrav je čin. Ta su pisma samo za vaše oči. Nećete ih nikome poslati, ili ih čitati. Napisat ćete ih na način koji će vam omogućiti da iskažite neku potisnutu emociju. Ako ne znate što reći, počnite s izjavom: "Ljut sam na tebe..." Zatim pišite što brže možete bez razmišljanja. Napišite sve što vam padne napamet. Nemojte se zamarati gramatičkom isprav- nošću ili smislom. Jednostavno se usredotočite na otpuštanje neke stare emocije i otrova.

Ova je vježba način otpuštanja otrovnih emocija koje ste potisnuli u svoje tijelo. Ako se tijekom tog procesa u vama probude neki osjećaji, zadržite se na njima. Možda ćete otkriti da vam je posebice teško izgovoriti riječi koje ste snažno osu¬dili. Cak i ako plačete, ostanite u procesu. U nekom ćete trenutku otkriti da je naboj sadržan u riječima sam od sebe nestao.

2. Koristeći isti popis riječi, provjerite možete li osvijestiti situ¬acije kad ste se tako ponijeli. Ako se ne možete sjetiti nijed¬nog takvog trenutka, zapitajte se u kakvim bi se okolnostima te osobine mogle javiti. Postoji li netko drugi tko bi mogao reći da ste iskazali tu osobinu? Zapišite svoje odgovore uz svaku riječ.

7. poglavlje

Prihvaćanje mračne strane

Većina nas žudi za spokojnim umom. To je životna želja, cilj koji ne zahtijeva ništa više od prihvaćanja vlastite cjelovitosti. Proces otkri¬vanja darova u najomraženijim osobinama kreativan je i podrazu¬mijeva istinsku želju za slušanjem i učenjem, volju da odbacimo negativne sudove i vjerovanja te spremnost da se osjećamo bolje. Vaše Istinsko Ja ne donosi sudove. Sudove koristi samo strahom vođen ego kako bi nas zaštitio. Ironija se krije u činjenici da nas na taj način sprečava i u samoostvarenju. Moramo biti spremni voljeti sve čega smo se bojali. "Moje žalovanje skriva svjetlost svijeta", stoji u Tečaju čuda.

Želimo li nadjačati ego i njegove obrambene mehanizme, moramo se utišati, biti odvažni i slušati svoj unutarnji glas. Iza druš¬tvenih maski nalazi se na tisuće lica. Svako od njih ima svoju osob¬nost. Svaka osobnost ima svoje jedinstvene kvalitete. Kad vodimo unutarnji dijalog s tim skrivenim osobnostima, egoistične predra¬sude i sudove pretvaramo u dragocjeno blago. Kad prihvatimo poruke koje u sebi nose svi aspekti sjene, ponovno preuzimamo moć koju smo prepustili drugima i počinjemo vjerovati svojoj istin¬skoj prirodi. Kad im dopustite da vam prodru u svjesnost, glasovi neprihvaćenih aspekata donose ravnotežu i sklad vašem prirodnom ritmu. Oni vam vraćaju sposobnost da rješavate svoje probleme i ukazuju vam na svrhu vašeg života. Te će vam poruke pomoći da otkrijete autentičnu ljubav i suosjećanje.

Prije nego što sam počela komunicirati sa svojim skrivenim < »obnostima, oslanjala sam se na druge da mi pomognu otkriti što ne valja sa mnom. Išla sam od terapeuta da terapeuta. Prepustila sam se i lokalnim vidovnjacima, proricateljima i astrolozima sve u želji da dobijem odgovore koje sam tražila. Ako bih osjetila da nešto nije u redu sa mnom, ako sam bila ljuta ili tužna pa čak pretjerano rado¬sna, morala sam nekoga nazvati ili platiti da mi kaže što se događa. Kakav je to život bio? Ako bi mi rekli nešto što sam željela čuti, vjerovala sam da su sjajni. Ali ako bi mi rekli nešto što nisam željela čuti, išla bih od jedne do druge osobe dok ne bih dobila odgovor kakav sam tražila.

Znala sam da mora postojati drukčiji život. Zašto bi Bog stvo¬rio ljude koji nisu u stanju shvatiti sebe? Zašto bi Bog stvorio ljude koji moraju platiti nekoj osobi kako bi im rekla sve o njima samima? Sada znam da smo savršeno

osmišljeni te da imamo moć samoiscje- ljenja i vraćanja cjelovitosti. Ali ponekad nam je potrebna pomoć. Razgovor sa skrivenim osobnostima iznimna je vježba za daljnji napredak procesa sjene.

Istraživanje skrivenih osobnosti može biti dobar način da sami sebi pomognemo vratiti one izgubljene dijelove sebe. Kao prvo, moramo ih otkriti i nadjenuti im ime, a zatim ćemo moći pobije¬diti svoju vezanost za njih. Zapravo, kad ih imenujemo, automat¬ski stvaramo distancu. Utemeljitelj psihosinteze Roberto Assagioli kaže: "Nama dominira sve ono s čime se naše jastvo poistovjećuje. A možemo nadzirati i dominirati svime s čime se ne poistovjeću¬jemo." Uzmem li, na primjer, jednu svoju osobinu koju ne volim, kao što je plačljivost, i nadjenem li joj ime Plačljiva Wanda, taj mi aspekt odjednom prestaje biti tako zastrašujuć. Zanimljivo je da mi se ti aspekti počinju sviđati čim ih imenujem. U stanju sam stati i objektivno ih sagledati. Taj proces počinje umanjivati utjecaj koji ta ponašanja imaju na moj život.

Moje prvo iskustvo sa skrivenim osobnostima stečeno je u grupi za transpersonalnu psihologiju na Sveučilištu JFK u Orindi u Kali- forniji. Svaki bismo tjedan učili i doslovce doživjeli nov model emo¬cionalnog iscjeljenja. Tjedan psihosinteze promijenio mi je život. Zapodjenula sam dijalog s različitim aspektima sebe, odnosno sa svojim skrivenim osobnostima te počela otkrivati koji su to aspekti i što im je trebalo da postanu dio cjeline. Cilj je bio, naravno, otkriti koje darove donose. A otkrivši svaki dar, otkrila sam i spremnost da prihvatim one odbačene dijelove sebe.

Naša učiteljica Susanne započela je s vizualizacijom koja nas je odvela na zamišljenu vožnju autobusom. Rekla nam je da zami¬slimo autobus pun ljudi. U svom zamišljenom autobusu vidjela sam mnoštvo različitih ljudi. Neki od njih bili su stari, a neki mladi. Bili su raznoliko odjeveni - od minisuknji do zvonastih hlača. Vidjela sam debele djevojke, mršave djevojke, crnokose djevojke, crveno¬kose djevojke, djevojke velikih grudi i djevojke malih grudi. Vidjela sam sve oblike i veličine koje sam mogla zamisliti. Bilo je niskih ljudi, visokih ljudi, cirkusanata, ljudi svih boja kože i nacionalno¬sti. Bilo je kurvi i svetaca. Bio je to velik autobus, krcat ljudima, od kojih mnoge nisam poznavala. Moja je prva pomisao bila: "Oh, ne, pa baš si mogla nešto bolje zamisliti." Susanne nas je izvijestila da se trebamo upoznati sa svim ljudima u autobusu — s onima koji su nam se svidjeli, ali i s onima koji nam se nisu svidjeli. Svaki je put¬nik predstavljao jedan dio mene koji mi je donosio poseban dar. Svi su bili ondje, svatko mi je nudio nešto jedinstveno, ali samo ako se uspijem sa svima upoznati i poslušati kakvu mi mudrost donose. Rekli su nam da dopustimo sebi da napustimo autobus s jednom od svojih skrivenih osobnosti. A Velika Lajava Bertha pružila je ruku kako bi uhvatila moju. Ona je bila prva skrivena osobnost koja je željela porazgovarati sa mnom. Ugledavši njezino lice, rekla sam: "Ne dolazi u obzir da pođem u šetnju s tom ženom. Pronaći ću neku drugu skrivenu osobnost." Bertha je stajala, približno 180 cm visoka, teška sto kilograma. Bila je u šezdesetima i bila je moja najgora noćna mora kad je riječ o izgledu. Imala je loše podšišanu prorijeđenu sijedu kosu koja je stršala iznad njezina lica. Mirisala je na lak za kosu i cigarete. Na sebi je imala bež muumuus velikim, narančastim točkama. Preko ramena prebacila je bež poliestersku vestu zakopčanu zahrđalim starim brošem. Njezine su noge bile debele, a čarape poderane. Nosila je razgažene plastične cipele.

Moje su oči žurno skenirale okolinu u nadi da ću pronaći nekoga tko će me spasiti od Velike Berthe. Nitko nije prilazio. Bertha je djelovala pomalo ljutito i na kraju me je zgrabila za ruku i odvukla iz autobusa. Sjele smo na obližnju klupu i počela je pričati. Rekla mi je da je jedna od mojih skrivenih osobnosti te da trebam nau¬čiti živjeti s njom. Rekla je da neće otići i ako uspijem otvoriti svoj zatvoren um, shvatit ću da mi može puno toga ponuditi. Zatim me je Susanne navela da je upitam čemu me može naučiti. Velika je Bertha rekla da ne bih trebala procjenjivati ljude prema njihovom vanjskom izgledu te da je prozrela moju lažnu duhovnost. Željela sam se

posvađati, ali prije nego što sam počela, shvatila sam da su moje predrasude prema njoj od trenutka kad sam je ugledala, bile tako snažne da čak nisam željela s njom razgovarati u intimi svojega uma.

Velika je Bertha nastavila, govoreći mi da nikad neću napre¬dovati u svojem duhovnom razvoju ako se ne pozabavim tim pita¬njem. Podsjetila me je da sam oduvijek bila sklona osuđivati ljude koje sam smatrala debelima te da sam u svoj život puštala samo one ljude čiji mi je vanjski izgled odgovarao. Duboko u sebi znala sam da je u pravu. Pretvarala sam se da sam duhovno napredovala te da me vanjski čimbenici kao što je izgled ne mogu više poljuljati, ali sam samoj sebi lagala. Bila sam uvjerena da sam prije mnogo godina takvo ponašanje odbacila budući da sam se tim pitanjem već bavila. Ali preda mnom je bila Velika Bertha koji mi je govorila da se probudim, da je preda mnom još dosta toga što trebam učiniti. Susanne nam je rekla da svoje skrivene osobnosti pitamo koje nam

* Vrsta haljine; op. ur.

darove donose. Dar Velike Berthe bila je cjelovitost. Ako doista vje¬rujem da sam dio hologramskog univerzuma, morat ću je prihvatiti, htjela to ili ne. Rekla je da ću, želim li vidjeti svoju istinsku prirodu, morati sve ljude koje volim i s kojima suosjećam pogledati ravno u oči. I rekla mi je da je moj susret s njom jedan od najvažnijih susreta u mom životu. I bila je u pravu.

Velika Lajava Bertha bila je proizvod moje psihe utemeljen na mom neprihvaćenom aspektu. Ovom vođenom vizualizacijom uspjela mi je otkriti sebe i naučiti me velikoj lekciji. Trebalo mi je više mjeseci da posve integriram to iskustvo. Sve u vezi s njom bilo je tako stvarno, tako čisto, tako prirodno. Kako je takva osoba mogla biti dio moje podsvijesti? Odakle je došla, odakle joj sva ta mudrost? U glavi sam neprestano vrtjela ta pitanja. Željela sam više nje iako sam je na početku odbijala prihvatiti.

Polagano sam skupila hrabrost da se vratim u svoj autobus i susretnem se s drugim ljudima. Vodila sam samu sebe kroz vizua- lizaciju i upitala se koju sljedeću skrivenu osobnost želim upoznati. U mojem prvom samostalnom susretu s grupom divljaka Ljutita Alice mi je prišla ne bi li se upoznala sa mnom. Bila je malena i krhka, žarko crvene kose koja je stršala na sve strane, gusta i nata- pirana. Njezine su prve riječi bile: "Iako sam malena, snažna sam i zato nemoj ni pomisliti sa mnom se zafrkavati." Alice je rekla da je umorna od mojih pokušaja da je se riješim. Rekla mi je da mi je naj¬vjerojatnije najbolja prijateljica koju ću ikad imati. Moja ljutnja bila je tu kao vodilja i kao upozorenje te bi mi se, kad sam bila u opa¬snosti, zaderala na uho. Budući da sam uvijek zanemarivala njezine znakove, bila je prisiljena vrištati na sve koji su me okruživali kako bi privukla moju pažnju. Rekla mi je da je snažna intuicija dar koji mi donosi i da će me ona uvijek voditi prema zdravim odnosima. Rekla je da sam rijetko bila u zdravim vezama zbog toga što sam bila previše usmjerena na govorenje umjesto na slušanje svojih unu¬tarnjih glasova.

Bilo mi je teško prigrliti Ljutitu Alice budući da sam oduvijek vjerovala da sam svoju ljutnju iskazivala na neprikladne načine. Godinama sam je se pokušavala riješiti. Ali Alice nije trebala nestati. Ona je trebala ljubav i prihvaćanje. Željela je da poslušam svoje srce umjesto glavu. Kad sam o njoj počela govoriti kao o save¬znici, počela se smirivati. Zdrav i razuman izraz ljutnje zamijenio je moje neobuzdane napadaje bijesa.

Zatim sam se upoznala s Nezasitnom Gretom koja je oboža¬vala jesti čokoladne kolače te s Jeftinom Trixie koja je voljela nositi zaista kratke suknje i psovati. Nezasitna Greta se dogegala kako bi mi rekla da je bliska prijateljica Velike Lajave Berthe. Njezin dar bilo je suosjećanje i unutarnja povezanost sa svim ljudskim bićima. Također mi je rekla da usporim i obratim pažnju na sebe. Rekla mi je da sam posve nesvjesna brzog tempa kojim živim. Ja sam

stroj. A ona zbog toga ludi i pretrpava se hranom kako bi se osjećala uze- mljeno. Jeftina Trixie, s druge strane, došla mi je kao dar milostivo- sti. Željela je da samu sebe tretiram kao kraljevnu te da se dostojan¬stveno ponašam. Kad se ne bih tako ponašala, ona bi eksplodirala i počela bi se praviti važnom i privlačiti svu pažnju na sebe. Dok sam istraživala pozitivne strane svih tih negativnih osobina, počela sam ih prihvaćati, a one su prestale upravljati mojim životom. One su bile veliki učitelji moje psihe. Čim sam počela odgovarati na nji¬hove molbe da ih volim ili da usporim, postale su sastavnim dijelom moje svjesnosti i obogatile su moj osjećaj cjelovitosti kao i ljubav koju sam osjećala prema sebi. Kad sam prigrlila te osobine, više nije bilo potrebno jesti cijelo pakiranje sladoleda ili nositi suknje koje su bile prekratke. Čim sam prihvatila svoje nove prijatelje, prestali su se pojavljivati u mojem životu.

Ovu sam tehniku naučila dok sam živjela u San Franciscu s muškarcem koji se zvao Rich. Zaključili smo da je to zabavan način razgovora o našim sjenama. Tijekom dugih vožnji sastavljali bismo popis skrivenih osobnosti koje su se često javljale u našoj vezi. A popis izgleda ovako:

DEBBIE:

Opiruća Rita Ljutita Alice Dominantna Dixie Analitičarka Percilla Princeza Paulina Yogi Yolanda Nadzornik Carrie Ljubavnica Laurie Pravedna Renee

RICH:

Dominantni Dick Sveznajući Nick Tvrdoglavi Marvin Vojnik Jimmy Ljubavnik Benny Sposobni Ken Učitelj Tommy

Dobro smo se zabavljali sastavljajući ovakve popise. Ali to nam je ujedno bio ozbiljan način da porazgovaramo o dijelovima sebe koji su nam pričinjavali najviše poteškoća i pritom izbjegnemo svađu. Kad bi se javilo neko pitanje, bila sam spremna prestati upi¬rati prstom u Richa. I umjesto da kažem: "Pokušavaš dominirati i to mi se ne sviđa", rekla bih: "Čini mi se da je Dominantni Dick danas budan. Možeš li s njime porazgovarati umjesto mene." To je auto¬matski ublažavalo napetost između nas dvoje jer takve izjave nismo doživljavali kao izravan napad. Kada bih krenula analizirati ono što mi Rich govori, što sam često činila, on bi jednostavno rekao Ana- litičarki Percilli da nije raspoložen za analizu. Nikad takav komen-tar nisam primala osobno, iako je upravo to bio jedan od mojih naj¬većih problema u vezama.

Skrivene osobnosti otkrivaju ponašanja koja smatramo nepri¬hvatljivim. Odbacili smo ih jer ih nismo mogli ili željeli prihva- t iti. Budući da sam neke dijelove sebe posve isključila, nisam bila u dodiru sa svojim cjelovitim bićem. Kad sam pogledala u sebe, otkrila sam da su te osobine vrištale pokušavajući privući moju pažnju. I vodile su me prema sljedećem koraku u procesu transfor¬macije života. Počela sam vjerovati da imam onoliko skrivenih osobnosti koliko i osobina. Razotkrila sam najmanje stotinu njih, a kad god ponovno pogledam u sebe, uvijek susretnem novo lice, glas i novu poruku. Čak i najmračnije skrivene osobnosti donose darove. Moramo samo biti voljni neko vrijeme provesti sa svakom od njih želimo li čuti njihov glas mudrosti.

Morate biti voljni odvojiti vrijeme da proučite svoj unutarnji svijet. U knjizi Razgovori s Bogom Neala Donalda Walscha, Bog nas podsjeća: "Ako ne uđete u sebe, bit ćete prikraćeni." Ako tu poruku ozbiljno prihvatite, može vam promijeniti život. Kad uđete u sebe i uspostavite vezu s cijelim svojim bićem, osvijestit ćete svoju spo¬sobnost da život usmjerite u željenom smjeru. I kad tada kažete: "Želim više novca, više ljubavi, više kreativnosti, više prijatelja ili zdravije tijelo", imat ćete vjeru koja je potrebna da se to doista i dogodi.

Vjera je uvijek onaj glavni problem kad zapodjenete dijalog sa svojim unutarnjim glasovima. Čini se da je najčešće pitanje: "Mogu li doista čuti svoj unutarnji glas?" Nakon nekoliko posjeta vašim skrivenim osobnostima, postat će vam lakše razlučiti razgovarate li sa skrivenom osobnošću ili slušate negativno blebetanje. Vaš nega¬tivni unutarnji glas rijetko donosi pozitivnu poruku ili dar. Mnogi su načini da sami sebi pomognete pronaći autentično mjesto u sebi. Meditacija je možda idealan način da utišate um i njegovo nega¬tivno naklapanje. Ako ne prakticirate redovito neku tehniku medi¬tacije, možda će vam pomoći kaseta za meditaciju koju možete kupiti. Kada imate nekoga tko vas može voditi kroz niz tehnika disanja i opuštanja, to može biti dobar način da se prepustite svome srcu ("da izađete iz glave"). Ples je još jedan brz i lagan način koji možete isprobati. Pustite neku prekrasnu, laganu glazbu i prepu¬stite joj se na pola sata. Zatim sjednite, sklopite oči i počnite slijediti disanje. U trenutku kad osjetite istinski mir, počet ćete razlikovati glavu od srca. Za ovo je potrebna vježba, ali u trenutku kad osjetite razliku, proces otkrivanja i istraživanja skrivenih osobnosti puno je lakši. Vaša glava ne mora biti suosjećajna. Vaše srce, iako će biti izravno i ponekad okrutno, uvijek će biti puno suosjećanja.

Važno je da raširenih ruku dočekate svoje skrivene osobnosti. Lako je reći, ali nije uvijek lako i učiniti. Ovo je jedna od situacija kada vam očekivanje najgoreg može ići u prilog. Tada ćete najvjero¬jatnije dobiti nešto puno bolje od onoga što ste očekivali. Ljudi se često šokiraju svim mogućim likovima koje prizovu, ali to se događa najviše zato što očekuju autobus pun anđela. Skrivene osob¬nosti mogu biti bez glave ili izgledati poput životinja, čudovišta ili vanzemaljaca. Sto god doživjeli u svojoj psihi tijekom vizualizacije, to je ono što trebate doživjeti. Važno je da ne osuđujete ono što sretnete ili ono što doživite.

Također je uobičajeno vidjeti poznata lica — bivše ljubavnike, nekadašnje šefove, članove obitelji — najčešće nekoga s kim se niste najbolje slagali. Kad se ta poznata lica pojave u vašoj podsvijesti, oduprite se porivu da ih odbacite. Ostanite s njima i otkrijte čemu vas pokušavaju naučiti. Možda ćete ih i uspjeti privremeno zabo¬raviti, ali ako se ne suočite s tim pitanjima, stalno ćete ih ponovno susretati. Ovo nije kartaška igra tijekom koje nekoliko neželjenih skrivenih osobnosti možete zamijeniti nekim drugima. Zapravo, osobnosti koje najmanje želite vidjeti, bit će vaše najvažnije lekcije.

Nedavno sam radila sa ženom koja se doimala kao da ima sve. Vrlo je malo žena koje su postigle takav uspjeh, slavu i sreću kao Shelly. Penjala se stepenicama uspjeha u industriji zabave i naporno je radila da dođe do samog vrha. Mediji su uglavnom pozitivno govorili o njoj, ali je bila jako osjetljiva na kritiku. Nakon više godina tempa života prebrzog za većinu ljudi, uzela je nekoliko mje¬seci slobodno kako bi se posvetila sebi. Shvatila je da je bila sklona agresivnosti, ali da je mrzila taj dio sebe. Kad je rekla: "Ja sam agre¬sivna", njezino se lice zgrčilo i počela je plakati. Nije bila u stanju živjeti s tim dijelom sebe. Neko smo vrijeme sjedile jedna nasuprot drugoj i ja sam je tjerala da neprestano ponavlja: "Ja sam agresivna. Ja sam agresivna."

Shelly je još uvijek osjećala nelagodu kad je riječ o tom njezinom dijelu tako da sam joj rekla da sklopi oči i sa mnom krene u vožnju autobusom. Pozvale smo skrivenu osobnost koju smo nazvale Agre¬sivna Allie. Allie je bila žena guste, natapirane crvene kose, u pede¬setima. Na sebi je nosila mornarsko plavo odijelo i njezina je pojava djelovala snažno. U prvom se trenutku nije svidjela Shelly, ali zamo¬lile smo je da otkrije kakav joj dar nosi. Allie je navela zaštitu; štitila je Shelly dok je gradila karijeru. Brinula se da joj se ništa ne nađe na putu te da je nitko ne ozlijedi ili je spriječi u ostvarenju snova. Zatim smo je upitale što je Shelly potrebno za cjelovitost. Allie je željela ljubav i prihvaćanje. Bila je umorna od uloge velike, užasne, zle žene na koju se Shelly stalno istresala. Allie je bila osoba zahva¬ljujući kojoj je Shelly postigla slavu i priznanje. Sada je i sama željela priznanje. Prema njezinom mišljenju nije tražila previše, samo lju¬bav i priznanje za ulogu koju je odigrala u Shellynu životu.

Shelly je ležala na mojem kauču nasmijana. Bila je u ekstazi. Zaljubila se u Agresivnu Allie. Prihvatila je dio sebe koji je godi¬nama pokušavala pokopati. Ta joj je osobina prouzročila sram i samoprezir. Paradoksalno je da je zbog neprihvaćanja svoje agre¬sivnosti samu sebe spriječila u uživanju u svom uspjehu. No, sada je mogla slobodno uživati u plodovima svojeg rada. Tako život funkcionira. Imate neku osobinu koja u sebi krije neki dar. Pozo¬vete neki dar kako bi vam pomogao da postignete nešto u životu. Zatim, budući da taj dio vas nije posve prihvatila vaša psiha i budući da imate negativan stav prema njemu, on počinje živjeti svoj život i javlja se u neprikladnim trenucima i na neprikladne načine. Sve dok ne prihvatimo osobine koje smo odbacili, one će se nastaviti javljati.

Zapamtite da ono čemu se opirete, opstaje. Kad je Shelly prihvatila Agresivnu Allie, njezina je ljutnja zbog te osobine nestala. Sada slo¬bodno može taj dio sebe iskazivati samo kad i ako je to prikladno.

Još jedan koristan način da prihvatite svoje osobine jest da pozo¬vete druge ljude u svoju svjesnost kako bi vam iznijeli svoje mišljenje o odbačenim dijelovima. Vizualizirajte nekog kome se divite i koga poštujete, možda neku svetu ili duhovnu osobu. Zatim se usredoto¬čite na jednu od riječi koju i dalje niste u stanju prihvatiti. Zamolite odabranu osobu da vam kaže kako bi ona protumačila taj dio vas. Obvezno odaberite neku mudru i suosjećajnu osobu, ili pokušajte s nekom važnom osobom iz prošlosti, po mogućnosti s roditeljem ili nekim članom obitelji. Evo primjera iz mojeg života:

Moja riječ je "neuredna". Budući da ne podržavam taj dio sebe, pokušavam ga sakriti od svijeta. Svoj život organiziram pomoću dadilje koja se brine o mojem sinu i čisti mi kuću. Ona održava sve u savršenom redu. Iako nisam osoba koja je sklona besprijekorno čistom okružju, volim kad mi kuća upravo tako izgleda. Nitko mi nikad ne kaže da sam neuredna jer je moj dom uvijek uredan i čist. Ali kad bi mi netko rekao da je Debbie Ford lijena, to bi me pogo¬dilo. I zato sklopim oči, nekoliko puta polako i duboko udahnem pa razmišljam o riječi "neuredna". U meni budi osjećaj blage muč¬nine i napetosti. Ispod toga se krije osjećaj straha. Taj osjećaj pratim u prošlost i sjećam se majke kako viče na mene jer sam neuredna. Bojala sam se da me nitko neće voljeti budem li neuredna. Skloplje¬nih očiju zamislim Majku Terezu u svom srcu i upitam je kako bi ona protumačila riječ i pomogla mi da ne budem više tako netrpe¬ljiva prema njoj. Kažem joj da je želim zavoljeti i zatim sebi dopu¬stim da čujem njezin glas. Ona mi odgovara objašnjavajući da je neurednost igra. To je način na koji izražavam dijete u sebi. Zabav¬lja me kad bacam odjeću na pod i kad se ne mogu obuzdati u tome. Kaže mi da je red dar neurednosti. Budući da su me dok sam odra¬stala, neprestano podsjećali da sam lijena, sada imam jedinstvenu sposobnost sve organizirati da izgleda savršeno. Dobila sam jedno novo moćno tumačenje.

Zatim ponovno sklopim oči i upitam Martina Luthera Kinga ml. da mi i on protumači riječ neurednost. Zamislim ga u svom srcu, a on mi ukaže na strast koju osjećam prema životu, stalan poriv da prelazim s jedne stvari na drugu. To se odražava u obliku neured¬nosti. Previše sam uzbuđena da bih se bavila sitnicama, kao što je stavljanje stvari na svoje mjesto. Kaže mi da su moja strast i entuzi¬jazam darovi neurednosti. Preuzimanjem odgovornosti za neured¬nost te zaposlivši osobu da se brine o onome što ne volim, osloba¬đam prostor da se posvetim važnijem poslu. Drugo tumačenje.

Sada počinjem voljeti svoju neurednost. Osjećajući odvažnost, vizualiziram svoju majku koja me je uvijek kritizirala zbog neured¬nosti. Zamolim je za novo i moćno tumačenje. Ona kaže: " Uvijek sam te kritizirala zbog neurednosti zato što sam oduvijek osjećala ljubomoru na tvoju slobodu da samo baciš neki komad odjeće na pod i ostaviš ga ondje." Rekla je da je prema sebi uvijek bila stroga, i kao dijete, te da nije mogla podnijeti kad nešto nije bilo na svom mjestu. Moja neurednost ju je podsjećala na njezinu krutost. Valjda sam je zato tako

uznemiravala. Nastavila je rekavši da je osobni izraz dar moje neurednosti. Dok sam bila mala, obožavala sam crtati. Prepustila bih se i isprobavala različite boje i tehnike, pone¬kad čak rukama. Nikad se nisam bojala učiniti nešto zbog straha da ću napraviti nered. Moja neurednost donijela mi je slobodu. Treće tumačenje.

Mogla bih tako nastaviti, ali za manje od deset minuta počela sam poštovati svoju neurednost. Sad mi se doima kao pozitivna osobina puna ljubavi koja mi je donijela mnoge darove. U stanju sam vidjeti da sam se samo zabavljala i izražavala svoju prirodu. Sada kad sklopim oči i kad se sjetim riječi neuredna, otvorena sam i prijemčiva. Ljubav iscjeljuje i ponekad je samo stvar u smišljanju novog tumačenja osjećaja ili iskustva.

Kako nastavljate prihvaćati odbačene osobine, možda će vam biti korisno ponovno proći korake koji su stvorili vjerovanje da¬je određena osobina loša. Vraćanje u vrijeme kad je neka osobina dobila moć nad vama, omogućuje vam da razotkrijete svoju osudu koju je nametnuo ego. Moj prijatelj Peter nikako nije mogao pri¬hvatiti slabost. I zato sam ga zamolila da sklopi oči i u glavi vizua- lizira prizor iz prošlosti koji je u njemu potencirao osjećaj slabosti. Njegova prva sjećanja sezala su do razdoblja srednje škole tijekom kojeg je svake godine birao drugu sportsku aktivnost jer se osje¬ćao neprikladnim i nedovoljno natjecateljski nastrojenim. Sjetio se osjećaja slabosti kada bi se našao u privatnoj školi koja je bila samo za dječake. Zamolila sam ga da ode malo dublje i pronađe neki sta¬riji događaj. Sjetio se vremena kad je imao osam godina. Bio je na lokaciji na kojoj su njegovi gradili novu obiteljsku kuću. Stube koje su vodile prema drugom katu bile su samo konstrukcija tako da je kat niže bio vidljiv. Peter se sjetio kako su ga majka i sestra odvele da vidi svoju novu sobu. Ali kad je htio izaći iz kuće, njih dvije su već bile vani. Bojao se sići niz stube jer se užasavao pomisli da pro¬padne kroz rupu. Vidjevši da su mu majka i sestra bile na prvom katu, pozvao ih je, ali su mu odbile pomoći. Majka mu je rekla da mora sam sići ili će ga ostaviti ondje. Paraliziran strahom, ostao je na drugom katu. Njegova majka i sestra su otišle i nisu se vraćale pola sata. U tom trenutku on je duboko u sebi usvojio lekciju: "Ako sam slab, žene će me ostaviti." Od tada nije dopuštao sebi slabost jer je bio uvjeren da će ga žene koje voli ostaviti.

Većinu nas vodi osmogodišnje dijete u nama. Potrebe tog dje¬teta nisu zadovoljene i ono moli da bude prihvaćeno. Stoga je kori¬sno kopati po sjećanju što dublje možete jer ćete u tim dubinama lakše pronaći suosjećanje za dio sebe koji niste u stanju prihvatiti. Peter je godinama bio žestok momak, ali njegovi odnosi sa ženama nikad nisu trajali duže od šest mjeseci. Uvijek ih je ostavljao. Kad je otkrio izvor slabosti, pronašao je i izvor svoje snage. Suočivši se s tim najranijim potresnim doživljajem, prihvatio je svoju slabost.

Da bih mu pomogla u tom procesu, zamolila sam ga da odabere dvoje ljudi kojima se divio i koji su simbol suosjećanja i čovječnosti. Odabrao je Buddhu i Dalaj lamu. Pozvavši Buddhu, upitao ga je koji je dar slabosti. Buddha mu je odgovorio da je slabost u njemu stvorila snažan osjećaj suosjećanja prema ljudima koji su slabi. Dalaj lama mu je rekao da je slabost izvor njegove dinamične osobnosti i sposobnosti da umiri ljude koji se nelagodno osjećaju u društve¬nim situacijama. Osjećaj slabosti probudio je snažnu želju da razvije osobnost punu ljubavi i suosjećanja.

Zatim sam ga zamolila da razmisli o jednom od svojih roditelja. Sklopljenih očiju sjetio se svog oca. On mu je rekao da je, s obzi¬rom na to da je neprestano osjećao poriv da nadjača svoju slabost, Peter postao izdržljiviji i vješto se izvlačio iz najrazličitijih situacija. Budući da nije bio u stanju prihvatiti svoju slabost, uvijek je išao težim putem kako bi pokazao koliko je snažan. Morao je svijetu pokazati svoju snagu gradeći život ispunjen teškoćama, pogrešnim odlukama i propuštenim prilikama. Peterov je otac predvidio: ako počne svladavati lekcije s kojima se susreće i ako prihvati svoju sla¬bost, krenut će lakšim putem.

Nedavno sam saznala da je počeo skladati te da za tu svoju strast nikad nije vjerovao da bi mogla prerasti u karijeru. Umjesto da svakih šest mjeseci pronalazi nov posao ili započinje novu vezu, svoju je energiju kanalizirao kroz pjesme i produkciju demo-kaseta. Naučio je stvarati svijet u kojemu nema patnje - svijet u kojemu je slobodno smio iskazati svoje emocije i kreativnost.

Ako ne promijenimo način na koji doživljavamo svoje istinsko biće, zaglavit ćemo u uobičajenim obrascima ponašanja. Vaše skri¬vene osobnosti mogu vam reći što niste dovršili, što trebate učiniti da biste prekinuli te ponavljajuće obrasce. Reći će vam što još tre¬bate učiniti u vezi s nekom lekcijom. Ako ste spremni slušati, otkrit ćete da su vaše skrivene osobnosti zabavne, dovitljive, iskrene te da opraštaju — to su najmudriji ljudi u univerzumu kad je riječ o vama samima. One vam pružaju odgovore koji dolaze iz vaše nutrine.

Kad uđete u sebe, možete se povezati sa svime što se unutra krije. Trebate se samo utišati i pozvati osobu iz svoje podsvijesti A kad vizualizirate određenu osobu i zapodjenete razgovor s njom, možete je pitati što god poželite. Možete je upitati što misli o odre¬đenom pitanju i kakav vam savjet može dati. U sebi ćete pronaći raznolike glasove — odgovore koje tražite u vezi sa svim ljudima možete pronaći u sebi. U sebi možete pronaći sve svoje nerazrije¬šene odnose i sve svoje ljubavnike, članove obitelji i prijatelje, junake i gurue - sve ljude koje ste isključili ili koji su vas odbacili. Oni vam se mogu obratiti ili progovoriti kroz vas.

Prije nekoliko godina imala sam teškoća s odlukom o tome što ću sa svojim životom. Tijekom tog razdoblja sklopila sam oči i upi¬tala se: "Kome bih se trebala obratiti za savjet?" Postojao je muška¬rac kojeg sam upoznala nekoliko godina prije i kojeg sam iznimno poštovala. Ugledala sam lice prijatelja Stevea. Danima sam razbijala glavu: trebam li ga gnjaviti ili ne. Na neki mi se način činilo nepri¬kladnim da ga zovem zbog pitanja povezanih s karijerom i deč¬kom. Nismo se više družili. Jednog dana tijekom meditacije poku¬šala sam ga vizualizirati i upitati što misli što bih trebala učiniti. Nikad to prije nisam učinila, ali znala sam da nemam što izgubiti. I dogodilo se nešto doista zapanjujuće: Steve je počeo razgovarati sa mnom. Rekao mi je da mu je drago što sam zatražila pomoć od njega i odgovorio je na sva moja pitanja, jasno i temeljito. Kad sam završila, osjećala sam se kao da sam upravo provela sat vremena sa stvarnim Steveom te da mi je prenio svoju mudrost i ljubav. Isku¬stvo je bilo zapanjujuće i otvorilo mi je oči — jednostavno, izravno i 'u sridu'. Pa čak nisam morala izaći iz kuće ili nabijati troškove tele¬fonskog računa! Mjesecima sam ga pozivala da me vodi na mojem putu. Otkrila sam prijatelja i povjerljivu osobu u sebi.

Moja prijateljica Sirah koristila je sličnu tehniku sa mnom nakon smrti moga oca. Tijekom faze žalovanja posjetila sam je, baš u tre¬nutku kad sam bila posebice tužna jer sam bila svjesna činjenice da otac nikad neće upoznati mog sina Beaua. Sirah mi je rekla da sklopim oči i vizualiziram oca kako se igra s mojim sinom. Kao da je stajao ispred mene i govorio Beauu da će biti uvijek tu kako bi ga štitio. Moj otac je rekao Beauu koliko je volio glazbu i nadao se da će i on uživati u njezinoj ljepoti te da će svirati neki od instrume¬nata koje je ostavio iza sebe. Ovo je iskustvo bilo dirljivo i zaista vrijedno. Promijenilo je ono što sam osjećala prema ocu. Kad sam završila sesiju sa Sirah, bila sam uvjerena da će moj otac zauvijek biti tu kako bi me vodio i tješio te kako bih ga mogla približiti Beauu preko njegove ljubavi prema glazbi. Osjećaj gubitka je iz beznađa i očaja prerastao u optimizam.

Vaše skrivene osobnosti čekaju na vas — zaronite i prihvatite ih. Ne žele ništa osim pažnje i prihvaćanja. One su glas vaše budućno¬sti, a ne prošlosti. Uvijek će biti tu kao vodilje, kako bi vas prigrlile i utješile bez obzira na to dolaze li u obliku nekoga koga poznajete ili u obliku nekog mutnog lika. Ako se sprijateljite sami sa sobom, prekinut ćete zatvoren krug gubitka sebe i gubitka drugih. Ono što ćete otkriti jest da nikad nikoga niste izgubili, nego da vaši odnosi jednostavno mijenjaju oblik. Netko možda nije više prisutan na tje¬lesnoj razini, ali će uvijek

biti tu, u nama. Kad prihvatite sve što mrzite u vezi sa sobom, otvarate se prema svijetu koji se krije u vama, u kojem imate pristup cijelom univerzumu.

Svatko od nas ima sposobnost pružiti sebi sve što mu je potrebno da bi bio sretan i cjelovit. Kad se ponovno povežemo sa svojom cje¬linom, doslovce je nemoguće osjećati samoću, izoliranost ili odba- čenost. Moramo otkriti univerzum u sebi i naučiti ga voljeti, cijeniti i poštovati. Tek tad ćemo biti spremni prihvatiti sebe sa svim onim što nam pripada. Kad otkrijemo čaroliju svijeta u sebi, sami ćemo se sebi početi diviti. S tim divljenjem doći će i mir, zadovoljstvo i zahvalnost na čovječnosti.

Svaka pojedina skrivena osobnost donosi vam dar. Svaki dio vas, bez obzira na to volite li ga ili ne, donosi dobro u vaš život. Ako mislite da u vama postoji samo tama, varate se. Svjetlost postoji u svakom vašem dijelu i svakom dijelu univerzuma. Ako ne otkrijemo sve te darove, znači da odbacujemo iznimnu kreaciju života. Naše duše žele naučiti te dragocjene lekcije. Trebamo prestati osuđivati putovanje svoje duše i početi vjerovati u čovjeka i vječito dobro. Postoji drevna izreka: "Sve stvari moraju rasti, ili umiru." Naš naj¬viši smisao jest učiti i rasti iz vlastitog iskustva pa krenuti dalje. U trenutku kad osjetimo sve one dobre strane svojih osobina, imat ćemo slobodu birati iskustva koja želimo.

VJEŽBA

Ovu vježbu izvodite kad ste jako opušteni, nakon šetnje ili kupke. Susrest ćete se sa svojim unutarnjim glasovima stoga svoj um tre¬bate potpuno utišati. Rano jutro ili prije nego što odete na poči¬nak najprikladniji su trenuci. Pustite neku laganu glazbu i zapalite mirisnu svijeću kako biste stvorili opuštenu atmosferu. Sklopite oči i počnite pratiti disanje. Duboko i polako udišite zadržavajući dah pet sekundi ili više, pa polagano izdišite. Radite to četiri ili pet puta sve dok vam se um ne stiša.

Sada zamislite da ulazite u velik žut autobus. Sjednite u sredinu. Uzbuđeni ste jer krećete na putovanje kojemu ste se tako dugo vese¬lili. Zamislite prekrasan dan i da se vozite ulicom. Sjedite gledajući svoja posla kad vas netko potapša po ramenu. Podignete pogled i ta vam osoba kaže: "Zdravo, ja sam jedna od tvojih skrivenih osobno¬sti kao i svi drugi ljudi u ovom autobusu. Zašto ne bi ustao i proše¬tao da vidiš tko je sve ovdje." Ustajete i šećete autobusom promatra¬jući sve te različite ljude...

Pred vama su zaista raznoliki ljudi — visoki i niski, tinejdžeri i starci. Ima cirkusanata, životinja i beskućnika. S vama u autobusu su ljudi svih rasa, boja kože i vjerovanja. Neki vam mašu kako bi pri¬vukli vašu pažnju, a drugi se možda tiho skrivaju u kutu. Nastavite hodati i polako vizualizirajte likove u autobusu. Vozač vas usmje¬rava da dopustite nekoj od skrivenih osobnosti da vas uzme za ruku te da s njom pođete do obližnjeg parka.

Sjednite do nje i upitajte je kako se zove. Upitajte je koju osobinu predstavlja. Na primjer, ako predstavlja ljutnju, možete je nazvati Ljutitim Alfredom ili Ljutitom Anne. Ako ne čujete ime, sami joj ga nadjenite. Odvojite onoliko vremena koliko vam je potrebno. Zamijetite kako je osoba odjevena i kako izgleda. Na što miriše? Zamijetite kakvog je raspoloženja i kakav joj je govor tijela. Još jed¬nom duboko udahnite pa upitajte: "Koji mi dar donosiš?" Nakon što ste primili dar, upitajte: "Sto trebaš da bi bio/la cjelovit/a?" ili "Sto trebaš da bi se integrirao/la u moju psihu?"

Nakon što ste čuli sve odgovore, upitajte tu osobu postoji li još nešto što vam želi poručiti. Kad završite, obvezno joj zahvalite i otpratite je do autobusa. Kad ste spremni, otvorite oči i zapišite poruku koju ste primili od svoje skrivene osobnosti. Zatim uzmite svoj dnevnik i pišite barem deset minuta o svojem iskustvu.

Nemojte se brinuti ako ne saznate sve odgovore koje ste trebali saznati od te skrivene osobnosti. Potrebni su vrijeme i vježba da biste čuli sve poruke. Dogovorite još jedan susret. Ovo je vježba koja zahtijeva od vas da se sami sebi prepustite i zato obvezno stvo¬rite sigurno okružje u kojemu je izvodite.

8. poglavlje

Ponovno tumačenje sebe

Ako je ne iscijelite, prošlost će vam uništiti život. Ona nosi jedin| stvene darove, našu kreativnost i talente koji stagniraju u namf ako ih ne prihvaćamo: koristimo ih protiv svijeta, umjesto da uz pomoć njih stvaramo sklad. Uvjereni smo da smo ljuti na svijet, da ga želimo promijeniti te da je kojim slučajem drukčiji, mogli bismo,1 ostvariti svoje snove. Ali mi se moramo promijeniti. Ljuti smo na; sebe jer nismo ustrajni, jer ne cijenimo božansku silu u sebi, jer sami sebi ne dopuštamo da se izrazimo na način na koji želimo. Mislimo; da se ljutimo na roditelje jer su nas gušili u djetinjstvu. Kao da nas je, prije puno vremena, netko stavio u kavez i iako tog kaveza godi¬nama već nema, i dalje se borimo protiv zamišljenih rešetki. Kavez grade naše samonametnute ograde, naše sumnje i strahovi. Naučili su nas da je preteško slijediti svoje snove. Možda nismo shvatili da je čak još teže živjeti iz dana u dan sa spoznajom da ih ne ostvaru¬jemo. Nemamo više želja, a one su ključ ostvarenja našeg duhov¬nog potencijala. Očajavamo i taj se očaj generira i polagano u našim tijelima očituje kao bolest, a u psihi kao bijes. Ako nismo spremni pomiriti se s prošlošću, taj ćemo očaj i bijes jednostavno vući sa sobom u budućnost.

Snaga da jasno sagledamo svoju prošlost te da ponovno prihva¬timo odbačene aspekte sebe krije se u nama samima. Sve što tre¬bamo učiniti jest sklopiti oči, ući u sebe i preispitati se. Tu ćete pro¬naći snagu koja vam je potrebna, ali će isplivati na površinu tek kad vaša želja za promjenom postane jača od želje da ostanete isti. Uvi¬jek je lakše okrivljavati druge za situaciju u kojoj smo se našli. Kad izgubimo vezu sa sobom, gubimo vezu s onim božanskim u sebi, a s obzirom na to da ne vjerujemo sebi, počinjemo vjerovati da ni drugim ljudima ne možemo vjerovati. U nekim je ljudima bol proš¬losti tako snažna da vjeruju da su okrivljavanje i poricanje jedini način da se s njom nose. Želite li promijeniti sadašnjost, morate pri-grliti svoju prošlost. Želite li ostvariti svoje želje, morate preuzeti < »dgovornost za sve što se događa u vašem svijetu.

Želite li vidjeti nečiju budućnost, najčešće trebate pogledati u njegovu prošlost. Prošlost nas dovodi do zaključka da se svi mi možemo nadati nekoj varijanti onoga što trenutačno imamo. To većinu ljudi zaustavlja na tračnicama. Zamućuje im viziju i dopušta da zaborave snove. Pogledajte oko sebe i shvatit ćete da se većina ljudi ne mijenja. Možete pogledati njihove živote kakvi su sada, pa za dvadeset godina i tada ćete ponovno vidjeti samo varijaciju na istu temu. Naši temeljni problemi, bez obzira na to zasnivaju li se na seksu, bogatstvu, odnosima, zdravlju ili karijeri, često dominiraju tijekom cijelog života. Naša prošlost oblikuje ono što govorimo, ono što vidimo i kako živimo. Neki od nas ne samo da za sobom vuku svoju prošlost nego vuku i prošlost svojih roditelja. Bol se prenosi s generacije na generaciju i ako je ne preispitamo, nikad nećemo pre¬kinuti zatvoren krug.

Naša temeljna vjerovanja koja vežemo za naše roditelje ili naše najranije djetinjstvo glavni su uzrok odbacivanja dijelova sebe. Ono što su naši roditelji činili ili nisu činili uvelike utječe na naše živote. Naši skrbnici i učitelji također su pridonosili biću u koje smo izrasli. Bol koju ste doživjeli kad ste imali dvije, šest ili osam godina nalazi se odmah ispod površine vaše svjesnosti. Sve dok se ne transfor¬mira, upravljat će vašim životom. Većina nas nikad se ne pozabavi svojim temeljnim vjerovanjima kako bi otkrila jesmo li ih svjesno odabrali. Svaki tjedan susrećem ljude koji žele postati umjetnici ili spisatelji, ali iz nekog razloga nisu u stanju ostvariti svoje snove.

Kad ih upitam zašto, kažu mi da nisu dovoljno nadareni ili obrazo¬vani. Vjeruju u svoje razloge, ali ne i u svoje snove. Budući da nikad nisu dovodili u pitanje tu ideju, pali su u njezinu zamku. Nikad ne pokušavaju ostvariti svoju životnu želju.

Temeljna vjerovanja upravljaju našim životima na sljedeći način: "Ja to ne mogu učiniti. Nikad mi se takvo što neće dogoditi. Ne zaslužujem. Nisam dovoljno dobar." Nedavno je mlada žena po imenu Hallie počela pohađati moje seminare. Imala je dvadeset i jednu godinu. Budući da je patila od depresije i da nije bila u sta¬nju skrbiti se za sebe, živjela je s majkom. Kad je seminar započeo, tiho je sjedila, gledala u pod i izbjegavala bilo koga pogledati u oči. Imala je naviku nervoznog lupkanja prstima po stolu što je smetalo sve koji su sjedili u njezinoj blizini. Tijekom pauza često bih je našla u fetalnom položaju. Sve sam polaznike pozvala da jedni s drugima objeduju, ali ona je sjedila sama. Drugog dana prišla sam joj i upitala ju je li prihvatila svoje "Jadno Ja". Pogledala me zbunjeno se nasmi- javši i upitala: "Ja?" Nisam uspjela suspregnuti smijeh. Njezina tiha poruka bila je toliko glasna da ju je vrišteći prenosila svima nama. Sjela sam do nje i upitala je što misli kakvu poruku odašilje svijetu. Rekla je da nije o sebi razmišljala kao o "jadnoj". Zapravo, mrzila je ljude koji su se predstavljali kao jadni, a njezina je majka bila jedna od njih. Kad smo joj moja asistentica i ja ukazale na njezino pona¬šanje, kao da joj se cijela životna slagalica posložila. Rekla nam je da je duboko u sebi vjerovala da je nevoljena. "Jadna ja" bio je način da privuče pažnju. Budući da je odrastala u kući u kojoj se njezina majka ponašala kao dijete, pa čak i tako govorila, Hallie je naučila ponašati se kao još veće dijete kako bi privukla njezinu pažnju.

Ovo temeljno vjerovanje da je nevoljena bilo je dobro skriveno od nje jer ga je projicirala na svoju majku. Nije samu sebe mogla jasno promotriti. Svu je svoju energiju usmjerila na vjerovanje da nije poput svoje majke. Ali kad smo joj rekle kakav dojam ostavlja, shvatila je da je njezino ponašanje izravna posljedica promatranja njezine majke. Prihvativši taj novi uvid o sebi i osvijestivši da se ponaša kao mala djevojčica, dopustila je da suprotnosti tih osobina isplivaju na površinu. A u njoj se razvio stav: "Ja sam odgovorna žena." Za nekoliko mjeseci pronašla je posao i odselila se od majke. Postavši samopouzdana, pronašla je muškarca i po prvi put zapo¬čela intimnu vezu. Čim je bila spremna otkriti koje temeljno vjero¬vanje upravlja njezinim životom te se njime iskreno pozabaviti, bila je slobodna sama odabrati daljnji razvoj svog života.

Mnoga vjerovanja nesvjesno preuzimamo od svojih obitelji, a ostatak životnih odabira vršimo vođeni njima, a da se pritom ne pitamo osnažuje li nas neko vjerovanje. Često slijedimo korake drugih članova obitelji. To je u redu ako nas stvarnost koju usvo¬jimo veseli, ali ako ne, treba je preispitati. Predrasude se prenose s generacije na generaciju. Bol se prenosi s generacije na generaciju. Krivnja se prenosi s generacije na generaciju. Sram također. Jesu li problemi koje nosite u sebi vaši ili ste ih naslijedili od prethodne generacije?

Moja baka je kronično zabrinuta. Njezino temeljno vjerovanje je: "Nešto će se loše dogoditi." Moja majka uopće nije zabrinuta, ali ja sam naslijedila bakinu brigu. Često me opsjedaju iste misli. Nas dvije odražavamo jednaku zabrinutost u vezi s mojim sinom. I bez obzira na to koliko se to sad čini očitim, trebale su mi godine da shvatim da sam naslijedila tu bakinu osobinu koju je ona naslijedila od svog oca. Kad se sad nađem u situaciji da sam zabrinuta, moram se zaustaviti i zapitati jesam li doista zabrinuta ili samo iskazujem jedno od svojih temeljnih vjerovanja. Čim otkrijem da nema razloga da budem zabrinuta i osvijestim da sam zaglavila u tom obiteljskom obrascu, mogu potvrditi svoju istinu. Svaki put kad se pogledam i prekinem svoje naučene reakcije, širim svoju svjesnost. I u tim se trenucima oslobađam svoje prošlosti.

Mnogi su ljudi odlučili da neće biti poput svojih roditelja. Ali svi mi moramo priznati da smo proveli godine i godine upijajući rodi¬teljske pozitivne i negativne osobine. Naši su roditelji činili najbo¬lje što su mogli s obzirom

na svoju prošlost. Ne možemo promije¬niti način na koji smo odgajani, a kad smo spremni preispitati svoja iskustva, spremni smo uvidjeti da nam je svaki incident u životu bio prilika da nešto naučimo i rastemo. Jedna od mojih najboljih prijateljica, koju je godinama seksualno zlostavljao djed, jednom mi je rekla: "Hvala Bogu na tom zlostavljanju jer sam postala jedna od najsposobnijih ljudi koje znam na planetu. Sve sam postigla nau- čivši suočavati se s boli i zlostavljanjem iz svoje prošlosti."

Svi negativni događaji prikriveni su blagoslovi. Neki od nas odluče živjeti prihvativši privid da negativna iskustva ne donose ništa dobro. Ali bol ima svrhu. Ona nas uči i vodi prema višim razi¬nama svjesnosti. Jedne večeri, za vrijeme meditacije na plaži, nakon što sam vidjela petoricu ili šestoricu uhićenih mladića s lisicama na rukama, upitala sam Boga: "Zašto su ove prekrasne ljetne večeri ti mladići morali zapaliti vatru?" Glas u meni rekao mi je da je Duh mladiće vodio kući. Uhićenje je tim mladićima bilo poziv na buđe¬nje koji im je uputila božanska sila u njima. U zatvoru se nerijetko sreću na stotine mladića koji čitaju Bibliju i odlaze na vjerske obrede. Muškarci koji kao odrasle osobe nikad nisu ni sat vremena posve¬tili razmišljanju o Bogu, počinju istraživati svoje duše u potrazi za odgovorom. Izazov u našim životima je da steknemo uvide koji će nam pomoći da se oslobodimo prošlosti koja guši našu strast i drži nas podalje od našeg duhovnog središta.

Drevno učenje kaže: "Svijet je učitelj mudrom čovjeku, a nepri¬jatelj budali." Nijedan događaj nije sam po sebi bolan. Stvar je stava koji zauzimamo prema njemu. Važno je shvatiti da je sve što se događa u ovom svijetu baš ono što se treba događati. Nema pogre¬šaka. Nema slučajnosti. Svijet je nebeski raj i rupa bez dna. Kad shvatimo da jedno ne može postojati bez drugog, lakše ćemo pri¬hvatiti svijet onakav kakav jest. Gledam svoju prošlost ispunjenu lažima i prevarama, povredama i boli, drogama i seksom. Ali vidim da bez svih tih iskustava i bez sve te tame koju sam tako dugo nosila u sebi, ne bih bila u stanju poučavati kao što to danas činim. Svaki incident u prošlosti, svaka besana noć, svaka suza koju sam isplakala približili su me ostvarenju moje životne svrhe. Nitko ne zna reći ono što ja govorim na način na koji to činim. Nitko ne čini točno ono što ja činim na način na koji to činim. Ja sam ja, a vi ste vi. Svatko od nas je jedinstven i svatko od nas ima svoj put.

Imala sam trinaest godina kad su mi se roditelji razveli. To me godinama emocionalno uznemirivalo. Tijekom blagdana rastužila bih se želeći da što prije prođe Nova godina kako bi se sve vratilo u uobičajenu kolotečinu. Jedne sam večeri osvijestila zašto sam se tako loše osjećala. Blagdane sam uvijek provodila s majkom i shva¬tila sam da me je uznemirivala pomisao na moga oca bez djece na Dan zahvalnosti. A ono što je bilo još više uznemirujuće, bila je pomisao na blagdan bez oca.

I tako sam ostajala tugaljiva i neraspoložena, znajući da ništa ne mogu učiniti kako bih promijenila tu situaciju. Osjećajući se bez¬vrijedno i nemoćno, potpuno sam odbacila prošlost. Glasno sam rekla: "Uspjela sam!" Takve sam okolnosti stvorila kako bih mogla rasti i budući da mi se nije sviđala stvarnost u kojoj sam živjela, morala sam stvoriti drukčiju stvarnost. Počela sam smišljati različite priče. Zamišljala sam kako prvo odlazim do svog oca na rani obrok pa kod majke na kasni. Sve su me te mogućnosti i dalje deprimi¬rale. I onda sam se dosjetila. Nazvala sam majku koja je uvijek bila domaćin večere za Dan zahvalnosti i predložila joj da ću ja organi¬zirati večeru. Entuzijastično je rekla da joj se to čini kao iznimna ideja. Zatim sam joj pažljivo predložila da pozovem i oca i njegovu obitelj. Rekla sam joj da mi puno znači mogućnost da okupim cijelu obitelj. U prvom je trenutku nastupila tišina pa sam pomislila da nam se linija prekinula, no zatim sam je čula: "Ako je to ono što želiš, samo daj, draga moja!"

Radosno sam nazvala oca i pozvala njega i njegovu obitelj na večeru povodom Dana zahvalnosti. Bio je iznenađen i upitao me što će moja majka raditi. Rekla sam mu da će doći i ona i cijela nje¬zina obitelj. I on se složio. U

trenutku sam osmislila situaciju za koju sam mislila da je nemoguća. Kad sam nazvala svoju sestru i brata i rekla im da svi dolaze kod mene na večeru za Dan zahvalnosti, bili su šokirani, ali su došli. Događaj je bio pun pogodak. Pozvala sam neke svoje prijatelje i njihove obitelji kako bih umanjila stres te postavila dugačke stolove i tako svima omogućila dobru poziciju. Trideset i troje ljudi je došlo, svi su donijeli sa sobom svoje omiljeno jelo, kao i istinsko blagdansko raspoloženje. Sljedeće tri godine, sve dok nisam prodala kuću i odselila na zapad, bila sam domaćin večera koje su uključivale obje strane moje obitelji. Preuzevši odgo¬vornost, postala sam svjesna i nove stvarnosti koja je bila moguća, stvarnosti koja nam govori da je svaki dan čudo.

Želimo li postati mudri i osloboditi se svoje prošlosti, moramo preuzeti odgovornost za sve događaje koji su nam se dogodili u životu. Preuzimanje odgovornosti znači da sami sebi kažemo: "Ja sam to učinio." Postoji velika razlika između svijeta koji vam je nešto učinio i vas koji ste sami sebi nešto učinili. Kad preuzmete odgovornost za događaje u svom životu te za njihovo tumačenje, izlazite iz dječjeg svijeta i ulazite u svijet odraslih. Kad preuzmete odgovornost za sve ono što ste učinili, ali i za svoju pasivnost, odba¬cujete pitanje "Zašto ja?" i prelazite na stav "Ovo mi se dogodilo jer sam trebao naučiti lekciju. To je dio mog puta."

Nietzsche kaže da kad pokušavamo otjerati prošlost, zapravo želimo prestati postojati. Gotovo je nemoguće usmjeriti život u određenom smjeru sve dok se ne pomirimo s prošlošću. Svaki zna¬čajan događaj u životu mijenja naš doživljaj svijeta i samih sebe. Pomisao da se temeljito pozabavimo i suočimo sa svojom prošlošću često je zastrašujuća. Ali je presudan dio procesa. Naša prošlost bla¬goslov je koji nas vodi i uči, a i donosi mnoštvo pozitivnih poruka, baš kao i onih negativnih.

Jednog me dana nazvala prijateljica kako bi mi se požalila. Svaki put kad bi se Nancy pogledala u ogledalo, primijetila bi kako joj tijelo postaje sve mekše, a lice sve više nalikuje na lice njezine majke. Rekla je da može na svom licu vidjeti sav stres, brigu i razočaranja. Upitala me je što može učiniti kako bi riješila problem navala vru¬ćine te uljepšala svoje tužno i ostarjelo lice. Rekla je da je shvatila da je dobila nekoliko kilograma kako bi izgledala poput trudnice i na taj način vratila mladost. Nancy i ja zajedno smo osmislile pro¬gram u trajanju od dvadeset i osam dana koji je uključivao vođenje dnevnika, meditaciju i vježbe otpuštanja ljutnje. Trebala je zaokru¬žiti svoju prošlost i osloboditi sve potisnute emocije. Spremno se otvorila i iskazivala svoj bijes dok se istodobno fokusirala na riječi stara, debela, patetična i ružna - riječi koje nije mogla prihvatiti kao svoje osobine. Nakon dvadeset i osam dana osjećala se cjelovito. Različita su je pitanja na tom putu mučila i zato je sve vrijeme koje je imala na raspolaganju koristila kako bi vodila dnevnik i smišljala nova tumačenja za svako iskustvo. Mjesec je bio dug, ali na kraju se osjećala posve spremnom da se zavoli i brine za sebe.

Sljedećih dvadeset i osam dana provela je voleći baš svaki dio sebe. Rekla mi je da je osjećala potrebu za zagrljajem i poljupcima i zato je samu sebe grlila i ljubila. Oprostila je sebi. Konačno je osje¬tila mir. Nedavno me je nazvala kako bi mi rekla da je odlučila otići na operaciju zatezanja lica. Rekla je da je nakon što je prihvatila sebe 'staru', napokon u stanju prihvatiti i sebe 'mladu' na posve novoj razini. Željela je da joj kažem mislim li da na taj način bježi od 'sta¬rosti'. Razgovarale smo neko vrijeme i postalo nam je jasno da joj ta operacija nije potrebna, ali da se radi o odluci koja će dodatno podržati njezin život i posao. Nancy je kozmetičarka i šminkerica. Objasnila sam joj da mnogi ljudi vole sebe onakvima kakvi jesu, ali odluče brijati dlačice pod pazuhom ili voskom uklanjati dlačice iznad usana. Te stvari činimo kako bismo bolje izgledali i ništa nije loše u tome dok je to naš vlastiti odabir i dok ne bježimo sami od sebe.

Nancy je objasnila da je sve sjelo na svoje mjesto poput čuda. Jednog dana u ordinaciji u kojoj je honorarno radila kao medicin¬ska sestra, estetski kirurg ju je upitao želi li da joj na kompjutoru uljepša lice. Zaključila je da bi to moglo biti zabavno. Privlačila ju je ta nova vizija sebe, ali svejedno nikad nije ozbiljno razmišljala o

mogućnosti da se podvrgne operaciji. Nekoliko mjeseci poslije to je! iskustvo spomenula svojem suprugu. I premda ga nije tražila, on je1 bio spreman pokriti troškove ako je to doista ono što ona želi. I u tom trenutku sve se posložilo. Otišla je na operaciju i sada uživa u rezultatima. Tek kad je prihvatila sebe onakvom kakva jest, počela je razmišljati o estetskoj operaciji. Njezina ju je bol navela da počne raditi na sebi. Transformiravši svoju nutrinu, osjetila je spremnost da transformira i svoju vanjštinu.

Bol koju osjećamo može biti naš najveći učitelj. Može nam biti vodilja koja će nas dovesti do mjesta na koja se ne usudimo sami poći. Koliko bi ljudi svjesno odabralo dvadeset godina provesti u boli kako bi otkrili i ispunili svoju životnu svrhu? Da nisam osje¬ćala tako snažnu bol, možda bih se još uvijek drogirala, sunčala se na palubi nekog glisera u Miamiju, govoreći o sebi. I ono pozitivno i ono negativno dovelo me je do mjesta na kojem se danas nala¬zim. Bih li odabrala ponovno proživjeti svu tu bol kako bih posti¬gla sve ono što imam danas? Odgovor je potvrdan! Moja prošlost i bol koju sam osjećala moji su blagoslovi. Ali prije nego što sam prigrlila svoju tamu, mrzila sam je. Prezirala sam bol kao i sve ljude koji su, činilo se, iznašli načina živjeti bez nje. Trebalo mi je puno vremena da prihvatim odgovornost za svoja djela. Jako sam se tru¬dila da ne prihvatim odgovornost za bilo što. Tek kad sam se usu¬dila pogledati u uzvišeniju verziju svog života, shvatila sam da me Bog pokušava nečemu naučiti i da imam poseban dar koji mogu otkriti samo ako se suočim sa svojom mračnom stranom. Danas se trudim preuzimati potpunu odgovornost za sve što mi se dogodilo u prošlosti kako bih naučila sve ono što mi je potrebno da ostvarim svoju svrhu.

Preuzimanje odgovornosti zahtjevan je zadatak. Većina nas je spremna biti odgovorna za sve ono dobro što ostvarimo u životu, ali često se opiremo preuzimanju odgovornosti za ono loše. A kad uspijemo u tome, sve što imamo bit će nam izvor snage. Čak ako se osjećamo povrijeđeno ili se sramimo nečega što se dogodilo,

možemo se pomiriti s time kad otkrijemo na koji nam način to pomaže da ostvarimo svoje snove, ili na koji nas način usmjerava na našem duhovnom putu. Možemo pogledati sebe i reći: "Svijet je moje platno i naslikala sam ovaj događaj u svom životu kako bih naučila vrijednu lekciju." Počinjemo i sebe smatrati važnim čimbe¬nikom u svemu što nam se događa. Univerzumu kažemo: "Ja sam izvor svoje stvarnosti." To je izvor snage pomoću koje ćete promi¬jeniti svoj život.

Ako se izravno ne suočite s prošlošću, ona će uvijek biti tu neprestano vam donoseći iste stvari u život. Psiholog Rollo May definira ludilo: "Neprestano ponavljamo istu stvar očekujući druk¬čije rezultate." Moramo učiti iz svoje prošlosti i prihvatiti one odba¬čene dijelove sebe. Samo ćemo tako uspjeti prekinuti zatvoren krug. Oni koji su uspjeli učiti iz loših iskustava, koji su preuzeli odgovor¬nost za svoje osjećaje i svjesno odlučili promijeniti svoj život rijetko dolaze u iste situacije. Ako svom životu pristupimo kao osviještena bića, bit ćemo u stanju donositi nove i drukčije odluke povezane s onim što želimo stvoriti. Potrebna je samo promjena percepcije.

Želimo li promijeniti percepciju, moramo istraživati svaki tre¬nutak svog života dok ne pronađemo moćno tumačenje koje će nam omogućiti da preuzmemo odgovornost. Trošimo dragocjenu energiju smišljajući opravdanja zašto nešto nije naša krivnja. Uvijek je lakše kriviti druge za nešto što nam se ne sviđa na nama samima, ali takav je pristup poput slijepe ulice. Kad preuzmemo ulogu žrtve okolnosti, neminovno ćemo osjećati bol, bol koju sa sobom nose osjećaji očaja i bespomoćnosti. Ali živimo u univerzumu u kojemu se sve događa s

razlogom. Pronađite blagoslov u svemu što vam se dogodilo u životu i osjetit ćete zahvalnost. Saznat ćete što znači biti blagoslovljen.

Svaku riječ, incident ili osobu koja u vama i dalje budi emocio¬nalan naboj morate osvijestiti, suočiti se s njom, zamijeniti je i prigr¬liti. Moramo istražiti svaki korak geneze emocionalnog naboja koji osjećamo. Zatim se moramo suočiti s događajem, osvijestiti da je ta

stvarnost dio naše prošlosti. Nadalje moramo postati svjesni u kojoj je mjeri događaj utjecao na naš život. Zatim ga moramo sagledati na drukčiji način što će nam omogućiti da negativne emocije zami ' jenimo pozitivnima. I na kraju preuzimamo kontrolu nad svojitij životom sami odabirući tumačenja što će nam nadalje omogućiti dat prigrlimo one odbačene dijelove prošlosti i prestanemo se 'kačiti' za druge ljude.

Moramo odabrati tumačenja koja će pokrenuti naše živote, a:< ne ona koja stvaraju osjećaj samoće i bespomoćnosti. Snažno vje- ; rujem da je smišljanje novih tumačenja najjednostavniji način da nešto negativno pretvorimo u nešto pozitivno. Sve što se dogodi u svijetu je objektivno. Ne nosi nikakvo značenje. No, svatko od nas svaki događaj promatra na svoj način. Naša percepcija i naše tumačenje istog događaja utječu na naše emocije, a ne sam doga¬đaj. Naša percepcija i naše tumačenje poriču odgovornost i preba¬cuju krivnju na drugoga. Koga možemo okriviti za sebičnost? Koga okriviti za ovisnosti? Neuspjehe? Stigao je čas da prestanemo igrati ulogu žrtve. Prihvatite odgovornost i prihvatit ćete i sebičnost, ovi¬snosti i neuspjehe. Također ćete osloboditi i velikodušnost, milost i svoje božansko pravo da budete sve. Svatko od nas mora prihvatiti posljedice koje osjećamo zato što se grčevito držimo starih, kru¬tih stavova o sebi i svojim životima. Svatko od nas mora svjesno donijeti odluku da će promijeniti svijet mijenjajući svoja tumače¬nja. Promijenite tumačenje neke riječi i ne samo da će nestati nega¬tivan naboj nego će vam to biti i izvor snage. Slijedi vježba koja će vam pomoći da promijenite svoja tumačenja. Uzet ću neku riječ koja i dalje pobuđuje emocionalan naboj, koju još ne mogu prihva¬titi kao svoju osobinu. Riječ za koju želim smisliti novo tumačenje je "ružan". Vraćam se u svoje sjećanje kako bih otkrila koje je najra¬nije bolno iskustvo zbog kojeg sam stvorila predrasude o ružnoći. Kad se vratim unatrag, sjetim se svog oca koji se znao sa mnom šaliti i nazivati me imenima kao što su "Prase" ili "Bucky" (naziv za nekolicinu crtanih junaka; op.prev.) dok sam bila malena djevoj- čiča. Moje tumačenje je sljedeće: moj otac me ne voli i misli da sam ružna. Znam da me je taj osjećaj proganjao i zato se moram suočiti s tim iskustvom. Dopuštam sebi da doživim osjećaje boli, poniženja i srama koje i dalje povezujem s tim trenutkom i tom riječi. Zatim počinjem smišljati novo tumačenje tog iskustva kako bih prihvatila riječ "ružna".

NOVA TUMAČENJA

Pozitivna tumačenja

1. Ja sam prekrasna, stoga je moj otac osjećao nervozu u mojoj blizini. Jedini način na koji se mogao nositi sa svojim osjeća¬jem bio je da me naziva imenima koja je smatrao slatkim.

2. Moj otac je bio uvjeren da su takvi nadimci slatki i koristio ih je kako bi mi pružio ljubav.

3. Moj me otac volio tako jako da me je želio pripremiti za stva¬ran svijet. Mislio je da su nadimci kojima je umanjivao moju ljepotu bili dobra priprema.

Negativna tumačenja

1. Moj me je otac mrzio i pokušavao mi nanijeti štetu od koje se neću moći oporaviti do kraja života.

2. Moj je otac mislio da sam doista vrlo ružna i jedini način na koji se mogao nositi s mojom ružnoćom bio je da se šali sa mnom.

Sada sam u stanju sagledati sva tumačenja i razlikovati ona zbog kojih se osjećam bolje od onih koja u meni bude negativne emocije. I mogu odlučiti zamijeniti ona negativna tumačenja novim i pozi¬tivnim. Uvijek se pitam: "Jača li me ili slabi ovo tumačenje? Čini li me snažnom ili slabom?" Ako se u vama odvija dijalog koji vas oslabljuje te ako tu negativnost ne zamijenite pozitivnim, osnažuju- ćim unutarnjim dijalogom, željena promjena neće biti moguća. Ali znamo biti iznimno kruti, a ovisnost o boli i patnji ne dopušta na: da dođemo do novog tumačenja. Upravo je zato važno sve to zapi; sati i pokušati otkriti koji su sve mogući načini promatranja odre1 đenog iskustva. Već sam čin zapisivanja riječi uzburkat će emocij koje povezujemo s nekim događajem. Kad smo spremni zabaviti s® i poigrati s našim tumačenjima, bit ćemo spremni ponovno razmo* triti svoje odabire. Kad ih izvučemo na površinu i na svjetlost dana, možemo ih iscijeliti.

Nova tumačenja koja sam odabrala u ovom slučaju: "Moj me otac volio tako jako da me je želio pripremiti za stvaran svijet. Mislio' je da su nadimci kojima je umanjivao moju ljepotu dobar način da me zaštiti." Odabrala sam to tumačenje jer me je nasmijalo. Činilo mi se pomalo ludo kad sam ga zapisala, ali kad sam sklopila oči i upi¬tala se koje tumačenje hrani moju dušu, odgovor je bio upravo taj. U- trenutku kad sam odlučila zamijeniti staro tumačenje, bila sam spre¬mna prihvatiti riječ "ružna", a da više nisam osjećala bol koju sam osjećala u prošlosti. U meni se promijenila referentna točka i stara navika mog oca postala mi je gotovo slatkom i dobrom. Bez obzira na njegove istinske motive, pomirila sam se s tim iskustvom. Više nisam hodala naokolo strahujući da će svi pomisliti da sam ružna. Niti sam svoju ružnoću projicirala na druge ljude. Sloboda da iza¬đem iz kuće, a da pritom ne počešljam kosu ili se ne našminkam, ali da se svejedno osjećam dobro, bila je dar ružnoće.

Ovu vježbu možete izvoditi upravo kako sam ja to učinila — uzevši bilo koju riječ ili problematično iskustvo, bez obzira na nje¬gov intenzitet i trivijalnost. Žena s kojom sam radila imala je zaista velikih poteškoća u pronalasku blagoslova zbog toga što su je silo¬vali držeći joj pištolj uperen u glavu. Posljedica tog iskustva bio je osjećaj da je užasna, da je odvratna kurva te da je to zaslužila. To je tumačenje nosila u sebi više od petnaest godina. Zamolila sam je da osmisli tri pozitivna i dva ili više negativnih tumačenja. Bila je svje¬sna da su ona tumačenja koja je prihvatila bila nešto što joj je crpilo snagu i nanosilo bol. I zato je prvo osmislila sljedeća tumačenja:

1. Budući da sam bila buntovnica, da sam mrzila svoje roditelje i odijevala se izazovno, dobila sam ono što sam zaslužila.

2. Ja sam bezvrijedna propalica. Zaslužujem da me se iskori¬štava i zlostavlja.

1. Bila sam izgubljena i naivna djevojka koja je pokušala pro¬naći svoje mjesto pod suncem. To mi je iskustvo pomoglo da postanem osvještenija, opreznija i samosvjesnija osoba.

2. To je iskustvo bilo prikriven blagoslov. Zahvaljujući njemu, naučila sam poštovati i cijeniti sebe i svoje tijelo.

3. Naučila sam da više nikad neću biti žrtva. To mi je iskustvo bilo poput poziva na buđenje, dio božanskog plana da pro¬budim svoju duhovnu stranu.

U trenutku kad je Hannah osmislila sva ta tumačenja, shva¬tila je da ima mogućnost izbora. Prvo smo prošle ona negativna tumačenja jer je bila uvjerena da neće biti u stanju osmisliti ništa pozitivno. Ali u trenutku kad je

završila, bila je sposobna pronaći mnoga tumačenja koja su je osnaživala. Pa čak je priznala da joj se činilo da je tumačenje koje je odabrala zapravo bilo istina. Odabrala je drugo tumačenje: To mije iskustvo bilo prikriven blagoslov. Zahvalju¬jući njemu, naučila sam poštovati i cijeniti sebe i svoje tijelo. Čim je donijela odluku da promijeni način na koji tumači svoje bolno iskustvo, bila je spremna prihvatiti i riječi "užasna" i "odvratna" koje su petnaest godina upravljale njezinim životom. Dopustivši tim aspektima da joj se predstave kao darovi, omogućila je da njihove suprotne oso¬bine isplivaju na površinu. Ponosna i prekrasna bile su osobine za kojima je žudjela i napokon se povezala s tim sastavnim dijelovima svoga bića.

S procesom osvještavanja spoznajemo da mi odlučujemo hoćemo li prihvatiti osnažujuća tumačenja. Ponekad je lakše biti žrtva, ali negativan stav je jamstvo da ćete nastaviti doživljavati, jednaka negativna iskustva. Sto ste svjesniji darova koje vam živ« donosi, to ćete lakše zauzimati pozitivan stav prema svemu što vam* se događa. Tragični događaji događaju se mnogim ljudima. Oni su dio života. Potrebna je hrabrost da ojačate pomoću njih. Ali kad1 doista uspijete rasti zahvaljujući njima, oni prerastaju u blagoslov.

Još jedan primjer odvažnosti je život mlade žene po imenu Julia. ' Julia je nekoliko godina očajnički željela dijete. Kad je napokoii ostala u drugom stanju, ona i njezin suprug bili su izvan sebe od' sreće. Nakon četrnaest tjedana primijetila je da krvari. Preplašena,1, odmah je otišla do liječnika. Budući da nisu mogli osjetiti otku-? caje srca djeteta, otišla je na sonogram. Ponovno nisu čuli otkucaje ; srca — dijete je bilo mrtvo. Danima je plakala i žalovala zbog svog gubitka. Dok je mrtav plod i dalje bio u njoj, imala sam privilegiju raditi s njom. Upitala sam je kako bi protumačila taj tragičan doga¬đaj. Počela je plakati. Rekla je: "Nisam dovoljno dobra da bih mogla iznijeti trudnoću i roditi. Dijete je ubio alkohol koji sam popila kad nisam znala da sam trudna."

Prirodnoj boli koju donosi tuga Julia je još pridodala krivnju koju je usmjerila na sebe. Dok smo razgovarale, postalo je jasno da želi transformirati to iskustvo, a ne ga samo prihvatiti kao još jednu ružnu stvar koja joj se dogodila. Kad smo počele raditi zajedno, željela je prvo osmisliti negativna tumačenja.

Negativna

1. Nikad neću uspjeti iznijeti trudnoću i roditi jer sam genetski deformirana.

2. Kažnjena sam za sve abortuse svojih prijatelja i obitelji.

Pozitivna

1. Ovo je bila priprema za moje tijelo koje će na svijet donijeti dijete koje ću voljeti i o kojemu ću se brinuti.

2. Ovo iskustvo potvrđuje moju želju za djetetom. Više ne sumnjam.

3. Bol izazvana gubitkom i odvajanjem od djeteta je iskustvo koje će mi pomoći da postanem bolja majka.

Julia je odlučila prihvatiti treću pozitivnu izjavu: Bol i^a^vana gubitkom i odvajanjem od djeteta je iskustvo koje će mi pomoći da postanem bolja majka. U svojem je tijelu osjećala snagu tog tumačenja. Znajući da ne postoje slučajnosti, željela je pamtiti to dijete po daru koji joj je donijelo, a ne po boli. Bio je to istinski čin ljubavi i odvažnosti. Omogućio joj je da nastavi živjeti te da se pripremi za prekrasno dijete kojemu će biti majka.

Moramo vjerovati da ako učinimo sve što je u našoj moći da razriješimo prošlost i prihvatimo bol koju nam ona donosi, otkrit ćemo jedinstvene darove, zlato u tami. Ako mu dopustimo, uni¬verzum će nam dati nešto nezamislivo. Svatko od nas na ovaj svijet dolazi s posebnim zadatkom i na nama je da to ostvarimo. Prihva¬timo li

takav pristup, shvatit ćemo da su svi događaji u prošlosti zapravo prilika da učimo, rastemo, mijenjamo se i istražujemo.

Kad se pomirimo sa svojom prošlosti, proces odbacivanja pro¬jekcija postaje sve lakši. Odbačene emocije i ponašanja daju nam snagu i sposobnost da budemo veliki. Kad poričete neki aspekt sebe, potiskujete i odbacujete dio koji vam je nužan želite li biti cje¬loviti. Najdragocjenije dijelove sebe pripisujete onima koje mrzite i onima koje volite, a da toga niste svjesni. Nismo u stanju prihvatiti određene stvari jer smo toliko toga uložili u osude i kritike. Nedo¬staje nam odvažnost da pogriješimo, ili da budemo odgovorni. Bojimo se nesavršenosti, bojimo se da ćemo shvatiti da je ono što najviše mrzimo kod drugih zapravo nešto što najviše mrzimo kod sebe. Bojimo se da će nas naša snaga i izvrsnost izolirati od ostatka svijeta jer oko sebe vidimo samo prosječnost. Bojimo se da će nas odbaciti pa svoje najdragocjenije osobine negiramo samo kako bismo se prilagodili. Uče nas da to činimo kako bismo preživjeli i u stanju smo otići tako daleko da sami sebe više ne možemo pod-! nijeti. Zatim te otrovne emociju postaju tako bolne da stvaramo? situacije koje nam neprestano dokazuju da smo bezvrijedni, koje 1 nam dokazuju da ne zaslužujemo svoje snove. Jedino vi možete prekinuti taj zatvoreni krug. Jedino vi možete reći: "Dosta je. Želim svoju izvrsnost. Zaslužujem biti sjajan, zaslužujem svoju kreativnost i svoju božanstvenost." :

Godinama sam osjećala bol zbog nedostatka povjerenja u par¬tnere s kojima sam bila u intimnoj vezi. Vjerovala sam da se muš¬karcima ne može vjerovati te da će biti nevjerni ako im se za to pruži prilika. Nikad mi nije palo napamet da nedostatak povjere- • nja povežem sa sobom. I tako sam nastavila ići iz veze u vezu pri¬jeteći svojim partnerima svojim odlaskom ako učine nešto što bi moglo ugroziti posebnu vezu koju imamo. Napokon, jedan mi je muškarac rekao da je možda to moja projekcija osjećaja da ne zavre¬đujem nečije povjerenje. Odmah sam odbacila tu ideju. Zaista sam bila predana i zasluživala sam povjerenje. Poslije, nakon što smo se posvađali, primijetila sam da sam odmah počela razmišljati o sljedećem muškarcu s kojim ću biti u vezi, koji će biti onaj pravi. Nismo uopće razmatrali mogućnost prekida, a ja sam već počela maštati o novom muškarcu. Ali budući da sam samoj sebi rekla da je to samo maštarija, s lakoćom sam potisnula taj dio sebe. Čim sam uspjela osvijestiti da nisam vrijedna povjerenja, prestala sam tu oso¬binu projicirati na druge.

Otkriće da sama izazivam probleme u svojim vezama bilo je zaista uznemirujuće. Moja prva reakcija bila je preziranje nečega što sam smatrala bolesnim dijelom sebe. Sklopila sam oči kako bih otkrila jesam li spremna razgovarati s tim dijelom sebe. Prva slika koja mi se pojavila bila je malena, krhka djevojčica koja bi počela drhtati kad bi je neki muškarac pogledao. Zvala se Preplašena Sue. Kad sam je upitala što joj treba za iscjeljenje, rekla je suosjećanje. Čuvši te riječi i osjetivši strah, otvorila sam svoje srce. Dopustila sam sebi da osjetim strah i sklopljenih sam očiju zagrlila Prepla¬

šenu Sue. Suosjećanje prema sebi presudno je važno. Ako ga nema, osjećamo strah i preziremo sebe. Budući da je osjećaj mržnje prema sebi nepodnošljiv, tu mržnju projiciramo na svijet koji nas okru¬žuje. Radije ćemo biti žrtve tog svijeta, nego žrtve svog ponašanja, a okrivljujući druge, izbjegavamo suočavanje s boli koju osjećamo.

Došao je trenutak kad biste trebali iskreno sagledati živote ljudi na koje snažno reagirate — majku, oca, partnera, šefa ili najboljeg prijatelja. Napravite popis tih ljudi i popis okidača koji u vama bude reakciju. To je proces neprekidnog otkrivanja. U trenutku kad pri¬hvatite jedan sloj osobina, razotkriva se sljedeći sloj. Svaki prezir ili opiranje su poput crvene zastave koja vam pokazuje da ste još uvi¬jek energetski 'zakačeni' za nekog.

lijenost neurednost emotivna nestabilnost glasnoća

MARTHA

Pozitivno dobar ukus strast prema poslu

Zapišite prije svake stavke u stupcima: "Volim sebe kad..." Volim sebe kad imam dobar ukus. Volim sebe kad osjećam strastprema poslu. Zatim u dijelu s negativnim osobinama zapišite: "Ne volim sebe kad..." Ne volim sebe kad sam lijena. Ne volim sebe kad sam neuredna. Ne volim sebe kad sam emocionalno nestabilna. Ne volim sebe kad sam glasna. To je jed-

U svojoj knjizi A Course in Love (Tečaj ljubavi) Joan Gattuso prikazuje jednu laganu vježbu koju je naučila od Kena Keyesa. Na vrh stranice zapišite ime osobe koja u vama budi nekakvu reakciju. Povucite crtu duž sredine papira te zapišite sve što vam se sviđa kod te osobe na jednu stranu, a što vam se ne sviđa na drugu. Cak ako vam se netko ne sviđa, uvijek možete pronaći i neke pozitivne osobine te osobe. Vaš bi popis mogao izgledati ovako:

nostavan način da u sebi prepoznate sve ono što vidite kod drug osobe.

Jednog dana nazvala me prijateljica Laurie koja je pohađala moj1 seminar. Bila je jako uzrujana. Godinama se divila svojoj cimerici ai fakulteta Christini. U posljednjem trenutku Christina je odustala od| plana koji je dogovorila s Laurie, a Laurie se zgrozila zbog njezina; ponašanja. Rekla mi je da je Christina razmažena, sebična, arogan¬tna sveznalica. Nježno sam je podsjetila da kad nas nečije ponašanje, tako zaprepasti, najvjerojatnije projiciramo svoje potisnute osobine. Laurie je i dalje tvrdila da to nema veze s njom. Bila je uvjerena das> je Christina na kraju ipak pokazala svoju pravu prirodu. A ja sam zamolila Laurie da zapiše sve što je voljela i nije voljela kod Chri- stine. Evo popisa:

CHRISTINA

Pozitivno vođa elegantna produhovljena uspješna prekrasna

egocentncna sebična arogantna sveznalica nije brižna

Laurie je prošla svaku pozitivnu osobinu i napisala: "Ja volim kad sam vođa, kad sam elegantna, kad sam produhovljena, kad sam uspješna, kad sam prekrasna." Zatim je napisala: "Ja ne volim kad sam egocentrična, kad sam sebična, kad sam arogantna, kad sam sveznalica, kad nisam brižna." Uvidjela je da kod sebe ne prihvaća ni negativne, ali ni pozitivne aspekte Christine. Svu je moć pre¬dala Christini projicirajući sve svoje pozitivne osobine s kojima nije bila povezana. Kad ju je Christina razočarala, otkrivši svoje mane, osjećala se prevarenom. Kad je otkrila da ta savršena, produhov¬ljena, prekrasna i elegantna žena ima mana, to je probudilo i njezine mane. Laurie je projicirala toliko svojih odbačenih osobina na Chri-

stinu da se izgubila i osjećala ljutnju kad je Christina bila ono što jest. Kako bi se 'otkačila', morala je ponovno prihvatiti dijelove sebe koje je projicirala na Christinu.

Rekla sam joj da napiše pismo Christini u kojem će iskazati svoje osjećaje. Iako ga nikad neće poslati, bilo je važno da smogne snage i izrazi svu svoju ljutnju i prezir. Do trenutka kad je završila s pisa¬njem, odlučila je da svoju moć neće više predavati ni Christini, ni ikom drugom. Bila je spremna prihvatiti svoju ljepotu, uspješnost, eleganciju, produhovljenost i osobine vođe. Jedan za drugim osvje- štavala je te aspekte u sebi. Na sebe je preusmjerila pozitivne pro¬jekcije, a zatim i one negativne. Bilo joj je puno teže prihvatiti ono pozitivno nego negativno. Zapravo, čim je prihvatila svoje pozi¬tivne strane, nestalo je naboja u onim negativnim. Kad posve pri¬hvatimo

jednu stranu vage, to često donosi ravnotežu drugoj strani. Christina je postala katalizator Laurinog procesa otkrivanja vlastite ljepote i svjetlosti.

Ljudi nam ulaze u život kako bi nam pomogli vratiti cjelovi¬tost. Sebi najčešće vrlo uskogrudno pristupamo. Ako sve dobre stvari stavimo na jednu stranu, a sve one loše na drugu, odlučit ćemo živjeti u sredini te prihvatiti samo mali dio dobrog i lošeg. Ali moramo naučiti živjeti sve svoje potencijale i ne osjećati se loše zbog toga. Svaka emocija i impuls ljudska su osobina. Moramo posve prihvatiti tamu želimo li prihvatiti svjetlo. Bog, duh, ljubav: meni je to sve isto. Oni su uvijek tu čak ako ih ne vidimo. Čekaju da ih pozovemo u svoj život. Vrata se nalaze u našim srcima. Kad smo spremni otvoriti svoja srca prema svemu što postoji i kad počnemo u svemu tražiti ono što je dobro, a ne loše, otkrit ćemo Boga. Otkrit ćemo ljubav. I pritom ćemo se sjetiti da je iznimno važno znati da mi sami odlučujemo što ćemo vidjeti. Na nekoj razini sami prizi-vamo sve lekcije koje naučimo u životu. Svaki nemili događaj, bez obzira na to koliko je težak, u sebi nosi dar. A ako vi primite dar, i ja ću primiti svoj jer ja sam vi i vi ste ja kad govorimo o duhovnoj razini.

VJEŽBE

1. Odvojite nekoliko minuta i stvorite opušteno ozračje. Zatim sklopite oči i pet puta polagano i duboko udahnite. Zamislite da ulazite u dizalo i spuštate se sedam katova niže. Kad se vrata otvore, naći ćete se u svom vrtu. Krenite prema mjestu za meditaciju i istodobno uživajte u ljepoti vrta. Zatim sebi postavite sljedeće pitanje: Koja temeljna vjerovanja upravljaju mojim životom? Odvojite nekoliko minuta pa sastavite popis svojih vjerovanja.

Zatim lagano sklopite oči i zamislite prvu izjavu s popisa. Odvojite vrijeme i poslušajte odgovore koji dolaze iz vaše nutrine. Upitajte se sljedeće.

a. Je li to doista moja zamisao, ili sam je usvojio?

b. Zašto vjerujem u to?

c. Osnažuje li me to vjerovanje?

d. Sto bi se dogodilo kad bih odbacio to vjerovanje?

Odvojite vrijeme kako biste u dnevnik zapisali odgovore koje ste primili.

2. Napišite kratko pismo o svakom vjerovanju koje ste stavili na popis zahvaljujući mu se jer vam pomaže. Osmislite novo vjerovanje koje će ga zamijeniti. Riječima se obvežite da ćete cijeniti to novo vjerovanje. Zatim otvorite oči i zapišite svoje novo osnažujuće vjerovanje.

3. Zapišite riječ koju još uvijek niste u stanju posve prigrliti ili zavoljeti. Sklopite oči i otkrijte koje vas je rano iskustvo odre¬dilo da sami sebe uvjerite da je ta osobina loša. Zapišite svoje tumačenje iskustva. Odmah ispod tumačenja zapišite pet novih mogućih tumačenja istog događaja: tri pozitivna i dva negativna. Ako se ne možete ničega sjetiti, zamolite prijate¬lje ili obitelj da vam pomognu. Osmišljavanje novih tumače¬nja kreativan je čin za koji je potrebna vježba. Umjesto da se grčevito držite jednog tumačenja, isprobajte neka nova. Na vama je da odbacite ono koje vam nanosi bol.

9. poglavlje

Dopustite vlastitom svjetlu da zablista

"Naš najdublji strah ne zasniva se na osjećaju da smo nedovoljno dobri, nego na osjećaju da smo nezamislivo moćni", kaže Marianne Williamson u svojoj knjizi A Return to Love (Povratak ljubavi). "Puno se više bojimo svoje svjetlosti, nego tame. Pa smo sami sebi skloni postaviti sljedeće pitanje: 'Tko sam ja da bih bio sjajan, pre¬krasan, nadaren, fantastičan?' Zapravo, zašto ne biste sve to bili? Vi ste dijete Boga. Vaša skromnost ništa ne donosi svijetu. Kada se pretvarate da ste maleni kako ne biste u ljudima oko sebe stva¬rali osjećaj nesigurnosti, niste prosvijetljeni. Rođeni ste kako biste pokazali veličanstvenost Boga koji je u vama. Ne samo u nekima od nas, nego u svima. I kako dopuštamo vlastitom svjetlu da zabli¬sta, nesvjesno drugim ljudima dajemo dopuštenje da se i sami tako ponašaju. Kako se oslobađamo svojih strahova, naša prisutnost automatski oslobađa ljude koji nas okružuju."

Ovo će vam poglavlje pokazati kako da dopustite svojem unu¬tarnjem svjetlu da posve zablista, kako da prigrlite sebe u svoj svojoj veličanstvenosti i veličini koju primjećujete kod drugih ljudi. To znači da ćete osvijestiti i prigrliti ne samo svoju mračnu sjenu nego i onu svijetlu, sve ono pozitivno što ste poricali i projicirali na druge.

Živimo u novom dobu. Vrijeme je da se otvorimo, iscijelimo i rastemo. Vrijeme nije pasivno, ali zahtijeva predaju — predaju ega i starih obrazaca. Kao što je Charles Dubois jednom rekao: "Naj¬važnije je da u svakom trenutku budemo spremni žrtvovati ono što jesmo za ono što bismo mogli postati." Jedino nas strah sprečava da budemo cjeloviti i autentični. Strah nam govori da nismo sposobni ostvariti svoje snove. Strah nam govori da ne prihvaćamo rizik. Ne dopušta nam da uživamo u svojim najvećim dragocjenostima. Pri¬siljava nas da se ograničimo na srednji put umjesto da prihvatimo cijeli spektar. Strah nas otupljuje. Ne da nam da osjetimo uzbuđe¬nje i radost koje donosi život. Strašljivi kakvi jesmo stvaramo situ¬acije pomoću kojih dokazujemo da su samonametnuta ograničenja opravdana. Želimo li nadjačati strah, moramo se suočiti s njime i zamijeniti ga ljubavlju. Tek tada ćemo biti u stanju prihvatiti ga. A u trenutku kad prihvatimo strah, na nama je da odlučimo da se više nećemo bojati. Ljubav nam omogućuje da prerežemo pupčanu vrpcu.

Bojimo se svoje veličine jer ona dovodi u pitanje naša temeljna vjerovanja. Ona je u suprotnosti sa svime što su nas naučili. Neki od nas su u stanju prepoznati mnoge svoje darove, dok su drugi spremni vidjeti samo nekolicinu, ali rijetko se susreću ljudi koji su posve spremni prihvatiti svoje cjelovito biće. Svi mi imamo razli¬čite pozitivne osobine koje nismo u stanju prihvatiti. Budući da su nas uglavnom učili da ne smijemo biti pretjerano samopouzdani i samouvjereni, zakopali smo svoje najvažnije darove. Te osobine postaju naša svijetla sjena koju nosimo sa sobom na isti način kao što to činimo s mračnom sjenom.

Jednako je teško prihvatiti sve one dobre strane. Dok sam bila u centru za odvikavanje, došla nam je jedna žena kako bi nam odr¬žala predavanje. Započela je govoreći nam da je diplomirala kao najbolja studentica svoje generacije. U braku je bila trinaest godina i imala je prekrasnu vezu sa svojim suprugom. Bila je izvrsna majka kao i osoba s vrlo dobrim komunikacijskim vještinama. Kako nam je nastavljala govoriti sve o svojim uspjesima, pomislila sam: "Koja umišljena kučka! Sto misli tko je ona? Zašto je moramo slušati?"

Zatim je zastala, pogledala svakog od nas u oči i rekla: "Ovdje sam kako bih vam govorila o ljubavi prema sebi, o tome koliko je bitno osvijestiti sve svoje dobre strane te biti sposoban podijeliti ih s bli¬skim ljudima." Objasnila je da želimo li voljeti sebe, moramo biti spremni dopustiti da svaki dan blistamo. Svaki dan trebamo osvi¬jestiti sve ono dobro što smo učinili. Moramo napraviti inventuru svojih života i zapljeskati svim svojim uspjesima. A kad dopustimo svjetlosti da zablista, drugima ćemo pokazati da i oni to mogu slo¬bodno učiniti.

Sjedila sam na svom stolcu šokirana. Ponekad sam gnjavila govoreći o svojim darovima, ali nikad nisam vjerovala da je pri¬hvatljivo da samoj sebi odam priznanje. Način na koji sam govo¬rila o svojim dobrim stranama bio je posljedica moje nesigurnosti, jer nikad nisam osjetila da sam dovoljno dobra. Prema predava¬čici, paradoks u cijeloj situaciji krio se u činjenici da se nisam osje¬ćala dovoljno dobrom jer nisam bila spremna osvijestiti i prigrliti svoje Bogom dane dobre strane. Nisam bila spremna cijeniti svoje darove. Iz nekog sam razloga oduvijek vjerovala da sam bolja osoba ako obezvređujem svoje dobre strane.

Tog poslijepodneva naučila sam jednu od najvažnijih životnih lekcija: ne samo da je pozitivno o sebi govoriti dobre stvari, nego bi nam to trebala biti obveza. Moramo prepoznati svoje darove i talente. Moramo naučiti cijeniti i poštovati sve u čemu smo dobri. Moramo pronaći u čemu smo jedinstveni. Mnogi ljudi nisu u stanju prihvatiti svoj uspjeh, sreću, zdravlje, ljepotu i božanstvenost. Boje se uvidjeti da su moćni, uspješni, seksi i kreativni. Strah im ne dopu¬šta da prihvate te dijelove sebe. Ali želimo li biti autentični i voljeti sebe onakvima kakvi jesmo, moramo prihvatiti sve svoje osobine, ne samo one mračne nego i one svijetle. A kad naučimo prepozna¬vati svoje darove, naučit ćemo cijeniti i voljeti i jedinstvene osobine drugih ljudi.

Odvojite trenutak kako biste umirili um. Nekoliko puta duboko i polako udahnite i polagano pročitajte popis koji slijedi. Nakon što ste pogledali svaku riječ, recite sebi: "Ja sam ", za svaku od

njih. Na primjer: "ja sam zdrav"; "ja sam lijep"; "ja sam sjajan"; "ja sam nadaren"; "ja sam bogat". Na komad papira zapišite sve riječi koje pobuđuju vaše emocije. Uključite riječi koje predstavljaju sve ono čemu se divite kod nekog drugog, ali ne možete prihvatiti kao svoju osobinu.

Zadovoljan, siguran, voljen, nadahnjujuć, senzualan, blistav, neodoljiv, strastven, veseo, radostan, seksi, blag, živahan, ispunjen, energičan, samopouzdan, fleksibilan, otvoren, cjelovit, zdrav, nadaren, sposoban, mudar, slavan, svet, osna- žujuć, velikodušan, božanstven, moćan, slobodan, zabavan, pametan, utjecajan, prosvijetljen, ostvaren, uravnotežen, sjajan, uspješan, dragocjen, suosjećajan, snažan, kreativan, miran, pravedan, poštovan, discipliniran, odgovoran, sre¬tan, lijep, poželjan, blažen, entuzijastičan, odvažan, zreo, umjetnički nadaren, ranjiv, savjestan, vjeran, veličanstven, jedinstven, atraktivan, upotpunjen, cijenjen, romantičan, srčan, sretan, asertivan, zahvalan, nježan, tih, blag, poželjan, ekstravagantan, odlučan, sočan, mekan, spreman, voljan, točan, neodoljiv, velikodušan, prekrasan, spokojan, bez¬brižan, jednostavan, opušten, strpljiv, bez predrasuda, kul.\ obazriv, duhovan, lojalan, povezan, artikuliran, spontan, organiziran, razuman, komičan, priznat, zadovoljan, oboža¬van, zaigran, čist, plodonosan, precizan, pun razumijevanja, samosvjestan, predan, optimističan, napredan, inteligentan, pouzdan, aktivan, glamurozan, neustrašiv, vedar, topao, inovativan, brižan, superzvijezda, vođa, konkretan, prvak, bogat, slobodan u odabiru, jednostavan, iskren, sposoban davati, produktivan, zgodan, direktan, osjetljiv.

Posjedujete sve te kvalitete. Želite li da postanu vidljive, morate ih razotkriti, osvijestiti i prigrliti. Ako ste sposobni shvatiti u kojem ste dijelu života iskazali neku osobinu, ili u kojim situacijama možete zamisliti da se na određeni način ponašate, bit ćete spremni prihvatiti je. Morate biti spremni reći: "Ja sam takav." Sljedeći je korak da otkrijete dar koji vam ta osobina donosi. Za razliku od mračne sjene, ovdje je dar očit. Ali mnogi među nama razvili su složene obram¬bene mehanizme kako bi podržali svoje vjerovanje da nisu nadareni ili kreativni kao netko drugi. I presudno je da budemo jednakom žestinom predani procesu prihvaćanja pozitivnog kao i negativnog.

Možda će vam biti posebice teško prigrliti određene osobine koje su u suprotnosti s vanjskom stvarnošću. Teško je prigrliti riječ "bogat" ako nemate posao i u dugovima ste. U tom slučaju važno je da budete sposobni zamisliti okolnosti u kojima biste se mogli obo¬gatiti: novi posao ili karijeru. Ako niste u stanju prigrliti određenu riječ, najvjerojatnije nećete moći zamisliti iskustvo. Kad se pogle¬date u ogledalo i shvatite da ste pretila osoba, to bi moglo otežati proces prihvaćanja riječi "vitak". Ali ako ne prihvatite vitku osobu u sebi, nikad neće moći izaći na vidjelo. Ako ste samac, a želite se vjenčati, morat ćete prihvatiti sebe kao vjenčanu osobu. Svatko se opire drugim stvarima. Neki će imati brojne argumente kojima će podržati vjerovanja da im neka osobina ne pripada, ali svatko može pronaći te osobine u sebi kad se istinski pogleda.

Marlene je bila žena u ranim četrdesetima. Pohađala je moj seminar. Bila je lijepa, ali je djelovala prilično umorno i tužno. Prošla sam popis pozitivnih osobina s grupom i svakog pojedi¬načno zamolila da zapiše riječi koje nije u stanju prihvatiti. Mar¬lene ih je imala približno dvadeset. Započeli smo istu vježbu koju smo radili i s negativnim osobinama, ali ovaj je put ona sjedila na stolcu, a dvoje je ljudi sjedilo nasuprot njoj. Počela je rekavši: "Ja sam uspješna", a dvoje je ljudi poput ogledala odražavalo njezine riječi: "Ti si uspješna."

Tijekom te vježbe promatrala sam kako prihvaća nekoliko oso¬bina. Zatim sam pogledala njezin popis i rekla joj da prihvati riječi 'seksi' i 'poželjna'. Napravila je stanku i odmahnula glavom. Rekla je da nikako ne može prihvatiti te riječi. Pokazalo se da je očajnički pokušavala iscijeliti svoj odnos sa suprugom. Nekoliko mjeseci prije otkrila je da ima ljubavnicu i osjećala se iznimno nepoželjnom. Kad je napokon počela raditi na riječi 'seksi', na početku je nije bila u sta¬nju izgovoriti. Zatim, nakon malo nagovaranja, izustila je: "Ja sam seksi", ali bez emocija. Gotovo deset minuta je gestikulirala. Bila je sigurna da seksipil nije njezina osobina jer je vjerovala da je seksi, suprug je ne bi varao.

Tu je vježbu radila s dvije partnerice. Odlučila sam zamoliti jako privlačnog muškarca da zamijeni mjesto s njima. Marlene je postala jako nervozna kad sam joj rekla da će Tom biti njezin partner. Kad je povukao svoju stolicu nasuprot njezinoj i rekao: "Ti si seksi", ona je jednostavno netremice gledala u njega. Kleknuvši kraj Marlene, nagovarala sam je da ponovi Tomove riječi. Sa suzama na licu napokon je rekla: "Ja sam seksi." Tom ju je pogledao ravno u oči i rekao: "Da, ti si seksi." Marlene je još jednom rekla: "Ja sam seksi." Dva¬desetak su puta ponovili rečenicu da bi Marlene napokon uspjela bez susprezanja ili suza reći da je seksi.

Zatim sam zamolila Toma da joj pomogne prihvatiti riječ "poželjna". Tom se još jednom nagnuo na svome stolcu i sa sigur¬nošću rekao: "Marlene, ti si poželjna." Marlene je u trenutku počela neutješno plakati. Nitko joj već godinama, uključujući i nju samu, nije rekao da je poželjna. Radili smo s njom sve dok nije bila spre¬mna reći da je poželjna. Sve je započelo kao šapat. Tom ju je primio za ruke i ponovio: "Ti si poželjna:" Marlene mu se pridružila ponav¬ljajući riječi: "Ja sam poželjna", cijelo vrijeme osjećajući duboku tugu zbog svog odnosa sa suprugom.

Trebalo joj je gotovo pola sata prije nego što se uspjela suočiti s riječju "poželjna", ali u trenutku kad je dovoljno glasno to izgovo¬rila, bila je spremna sjetiti se trenutaka kad se osjećala poželjnom. Na njezinom sam licu uočila trenutak kad se sjetila tog dijela sebe. Nešto se pokrenulo i ponovno je povezalo s tim svetim dijelom nje¬zina bića. Kad je napokon prihvatila tu svoju osobinu, zamolila sam je da ustane i vikne: "Ja sam poželjna!" Učinila je to s radošću u očima i svi su joj zapljeskali. Svi smo proživjeli zapanjujući proces. Osjećali smo se kao da smo porodili novu osobu.

Osjećaj boli je neizbježan kad prihvatimo neku svoju osobinu koju smo potiskivali u ovom procesu. Emocije nisu uvijek tako snažne kad prihvaćamo neke osobine, no ako jesu onda se zadržavamo na toj osobini sve dok ne

razbijemo moć koju ima nad nama. A sam čin ponavljanja neke riječi može izazvati raznolike reakcije. Možete osjetiti ljutnju, ravnodušnost, strah, sram, krivnju, radost, uzbuđenje ili niz drugih emocija. Nema određenog načina kako biste se trebali osjećati. Ali ono što je važno jest da ostanete uz taj osjećaj. Bez obzira na to kako se osjećate, nemojte bježati jer kad se predate tom procesu, vraćate dijelove sebe koje ste odbacili i tako univerzumu dajete na znanje da ste spremni biti cjeloviti.

Proces prihvaćanja pozitivne osobine koju ste poricali djeluje zastrašujuće jer od vas zahtijeva da odbacite sva svoja opravdanja i izlike. Morate odbaciti sve razloge zašto nemate sve ono što želite u svom životu. Na jednom od mojih seminara bila je žena po imenu Patty. Nije bila u stanju prihvatiti riječ "uspješna". Svoju je zrelu dob provela skrbeći se za supruga i djecu. Kao malenoj djevojčici rekli su joj da zaboravi svoje snove da postane profesionalna čelistica. Nau¬čili su je da dobra žena treba pronaći muža i roditi djecu. Jednom ili dvaput spomenula je svom suprugu da bi željela uzimati satove čela, ali on bi joj uvijek odgovorio da bi to bilo bacanje novca. Sada je imala gotovo šezdeset godina, a djeca su joj odrasla i osamostalila se. Na popisu ljudi kojima se divila bile su samo uspješne umjet¬nice. Kad je došla do vježbe ogledala, nije bila u stanju reći: "Ja sam uspješna." Bila je negdje na granici između smijeha i plača.

Uvjerila se da je uspjeh moguć jedino ako čovjek ima karijeru. Ali kad sam je upitala je li bila uspješna majka, potvrdno je odgovo¬rila te rekla da su i sva njezina djeca uspješna. Zatim sam je upitala je li imala dobar brak. Nasmijala se potvrdno odgovorivši, a bila je u braku više od trideset godina. Upitala sam ju je li ikad napravila neki dobar obrok, nasmijala se i rekla da je vješta kuharica. Pola¬gano je počela uviđati da je uspješna. Trebalo joj je gotovo dvadeset minuta da izgovori riječ, ali na kraju ju je prihvatila. Sa seminara je otišla hodajući uspravno. Deset mjeseci poslije primila sam njezino pismo u kojem mi je napisala da ponovno povremeno svira čelo u malenom kazalištu u blizini njezina doma. Nakon što je prihva¬tila uspjeh, osjetila je snažno samopouzdanje da ostvari više svojih želja.

Uče nas da ne prihvatimo svoju veličanstvenost. Većina nas vje¬ruje da imamo neke pozitivne osobine, ali ne sve. Ali mi smo sve: sve ono što nas nasmijava, ali i sve ono što nas može rasplakati. Mi smo svaka prekrasna i svaka ružna osobina koje se stapaju jedna u drugu. Vrijeme je da iskažemo sve svoje osobine. Kad budete spre¬mni prihvatiti sve što se nalazi na vašem popisu, bit ćete istinski povezani s Bogom.

Harry je imao sedamdeset i pet godina i gotovo je deset godina pohađao program za liječenje suovisnosti. Došao je sa svojom suprugom kako bi pokušali iscijeliti svoj narušen donos. U trenutku kad sam ga upoznala, rekao mi je da je emocionalno poremećen. Prošao je program Dvanaest koraka i bio je spreman govoriti o svo¬jim emocionalnim problemima. Započeli smo s procesom prihva¬ćanja pozitivnih osobina. Na njegovu su popisu nedostajale dvije riječi: zdrav i cjelovit. Nije vjerovao da je moguće njegovo emoci¬onalno iscjeljenje, stoga sam mu zadala vježbu. Ostatak dana svaki put kad bi krenuo reći da je bolestan, trebao je reći da je zdrav i cjelovit.

Bilo je jasno da teško probavlja te osobine. Usred dana, kad smo počeli s vježbom ogledala za pozitivne osobine, posve ravnodušno je rekao: "Ja sam zdrav." Bio je spreman prihvatiti tu riječ i krenuti dalje na: "Ja sam cjelovit." Sve nas je dirnula njegova odvažnost i odlučnost. Usred vježbe rekao nam je da je to prvi put da je uspio prihvatiti zdrav, cjelovit dio sebe. Harryjev se proces nastavio u tre¬nutku kad smo započeli s vježbom opraštanja u grupi. Nakon što je prihvatio pozitivne i negativne osobine, uspio je isključiti svoje negativne projekcije koje je usmjerio na svoju suprugu. To mu je omogućilo da Charlotte vidi kao snažnu, prekrasnu ženu punu lju¬bavi koja ga iskreno voli, a ne više kao nezdravu ženu u ovisničkom odnosu. Harry i Charlotte su u tom trenutku bili spremni zajedno

raditi vježbu i doživjeli su nevjerojatno iskustvo iscjeljenja. I jedno i drugo uspjelo je izraziti veliku količinu onoga što su potiskivali. Prihvativši svoje svjetlo, bili su spremni i međusobno se prihvatiti.

Ubrzo nakon seminara Harry je doživio moždani udar i pre¬minuo. Njegova me je supruga nazvala da mi se zahvali na pro¬cesu koji sam prošla s njime. Rekla mi je da se Harry iscijelio u tre¬nutku kad je uspio sebe u cijelosti prihvatiti. Prvi put nakon toliko godina dopustio je da mu brak bude snažan i uzbudljiv. Charlotte je također rekla da je znao da će umrijeti, a iz dnevnika koji je vodio neposredno prije smrti saznala je da je umro spokojan, pun ljubavi prema sebi. Charlotte je plakala sretna jer su imali priliku doživjeti ljepotu svog odnosa prije nego što je umro.

U trenutku kad prekinemo svoje pozitivne projekcije, osjećamo unutarnji mir — duboki mir koji nam daje na znanje da smo savr¬šeni takvi kakvi jesmo. Mir nastupa kad se prestanemo pretvarati da smo nešto drugo. Mnogi od nas čak ne shvaćaju da se pretvaraju da su nešto puno manje od onoga što doista jesu. Na neki smo se način uvjerili da ono što jesmo nije dovoljno. Dopustite svom unu¬tarnjem svijetu da se iskaže i otkrit ćete put do slobode — slobode da budete seksi, poželjni, nadareni, zdravi i uspješni.

Kad niste svjesni svog punog potencijala, ne dopuštate univer¬zumu da vam preda božanske darove. Vaša duša žudi za ostvare¬njem vašeg punog potencijala. A samo vi možete dopustiti da se to i dogodi. Na vama je da odaberete otvoriti svoje srce i prigrliti sebe u cijelosti, ili da odlučite živjeti u prividu onoga kako se predstavljate. A opraštanje je najvažniji korak na putu prema otkrivanju ljubavi prema sebi. Moramo sami sebe promatrati očima djeteta i s ljubavlju i suosjećanjem prihvatiti svoje pogreške. Moramo ostaviti sa strane teške osude i pomiriti se s pogreškama koje smo napravili. Moramo znati da smo vrijedni oprosta. Taj božanski dar uči nas da onaj ljud¬ski dio nas griješi. Opraštanje dolazi iz srca, a ne iz ega. Opraštanje je odabir. U svakom trenutku možemo odbaciti prezir i osude te odlučiti oprostiti i sebi i drugima. Kad isključimo svoje projekcije i otkrijemo darove, pronaći ćemo i suosjećanje u sebi. Zatim nam postaje prirodno biti suosjećajan prema onima koje smo prezirali. Kad u sebi otkrijemo ono što smo mrzili kod drugih, možemo pre¬uzeti odgovornost za ono što postoji između nas i njih.

Rilke je napisao da su "možda svi zmajevi u našem životu zapravo princeze, lijepe i odvažne, koje čekaju na nas. Moguće je da je sve ono užasno zapravo u svojoj dubini nešto što traži našu lju¬bav." Ljubav koja ne podrazumijeva posvemašnje prihvaćanje nije cjelovita. Većina nas naučila je da ljubav koju trebamo tražimo izvan sebe. Ali kad odbacimo svoju potrebu za ljubavlju izvana, možemo se utješiti samo tako da uronimo u sebe i potražimo ono što očeku¬jemo od drugih ljudi i poklonimo to samima sebi. Zaslužujemo to. Moramo dopustiti univerzumu koji nosimo u sebi, svojem božan¬skom ocu i majci, da nas voli i skrbi za nas.

Dok se moja prijateljica Amy rastavljala i pokušavala iscijeliti svoj odnos sa suprugom, nije uspijevala otarasiti se ljutnje. Svaki dan događalo se nešto što bi je uzrujalo. Očajnički se pokušavala voljeti dok je prolazila taj emotivan proces, ali često joj je to bilo nemoguće. Napokon, dok je pokušavala razjasniti sve negativne osjećaje, napisala je popis svega što je voljela i mrzila u vezi s Edom. Naravno, bio je to prilično dugačak popis, no ubrzo je shvatila da uspijeva isključiti svoje projekcije, one pozitivne, ali i negativne.

No, svejedno, neprestano joj se vraćala riječ koju nije mogla pri¬hvatiti: 'mrtav'. Kad bi se razljutila, Eda je smatrala emocionalnim mrtvacem. I sebe je pokušavala doživjeti na isti način, ali nije uspi¬jevala uvidjeti da je i ona poput njega. Imala je sve moguće argu¬mente kojima je dokazivala da je emocionalno živa. S lakoćom se

smijala, vikala i plakala. Doživjela je cijeli spektar emocija. Ali ne i riječ 'mrtav'. Nastavila je istraživati kako bi otkrila onaj mrtvi dio sebe.

Prošli su mjeseci od rastave i dobro se osjećala. Ali kad god bi se uzrujala, javljala se ponovno ista riječ - mrtva. Zatim je počela izlaziti s puno mlađim Charlesom. Jednog su dana ona i njezin sin Bobby otišli na izlet s Charlesom. Kad je Charles sjeo u auto, izva¬dio je kasetu Sezamova ulica koju je uvijek slušao i stavio Aarona Nevillea. Počeo je pjevati i okretati se smiješeći se Bobbyju koji je bio sretan i uzbuđen. Iznenada su suze potekle Amyinim obrazima. Nije se mogla zaustaviti. Trenutak je bio predivan; nije znala zašto je tako uznemirena. Zatim je shvatila da se osjeća mrtvo. Tu je bio Charles, energičan, zaljubljen u život i shvatila je da je ona mrtva. Dio nje je prestao skakutati naokolo, pjevati i plesati.

Dobro je što je Eda "otpustila" nakon što je prihvatila taj mrtvi dio sebe. Zavoljevši i nahranivši taj odbačeni dio sebe, Amy je uspjela oprostiti i Edu i sebi. Njezina ju je ljutnja na Eda navela na lov na blago koje je njezin skriveni dio. Bez njega ne bi uspjela otkriti dio sebe koji je čekao da ga probudi. Prihvativši svoju beži- votnost, prihvatila je i svoju živost.

Potražite nagomilanu ljutnju. Ako se bojite ljutnje, zapamtite da se snaga krije u njoj. Ljutnja je samo negativna emocija koju poti¬skujemo ili s kojom se suočavamo na nezdrav način. Kad suosjećate sa sobom, lako ćete dopustiti svim dijelovima sebe, svojoj ljubavi i svojoj ljutnji da zajedno postoje. Kad god osuđujem sebe ili druge, znam da sam vezana za negativna tumačenja kvalitete nekog isku¬stva. Od presudne je važnosti da u takvim trenucima dopustim sebi da iskažem emocije na zdrav način.

Žena po imenu Carla došla je na moj seminar s velikim osmije¬hom na licu, sva blistava. Naporno je radila tijekom vikend-radi- onice, ali kad je ljutnja došla na red, smrznula se. Rekla je da nije ljuta. Radile smo na vježbi koja uključuje udaranje jastuka plastič¬nom palicom. Takve vježbe najčešće oslobađaju veliku količinu blo¬kirane energije. Carla, krupna žena s približno dvadeset kilograma viška, trebala je biti sposobna razvaliti te jastuke, ali jedva da je pro¬nalazila snagu da podigne palicu iznad glave.

Nakon sesije pošla sam u šetnju s njom i usputno započela raz¬govor o moći ljutnje. Ukazala sam joj na mogućnost da se u našoj ljutnji često krije ključ koji otvara srce i kad je iskažemo, ona omogu¬ćuje da se uspostavi nesmetan protok vitalne životne energije. Sve¬jedno, nije bila spremna priznati da u sebi zatomljuje ljutnju. Upitala sam je zašto ima toliko problema s mršavljenjem. Rekla je da joj je to privremen problem. Rekla sam joj da bi ipak možda mogla ispro¬bati tridesetodnevni proces oslobađanja od ljutnje bez obzira na to što je nije zatomljivala. Nadodala sam: ako svaki dan pet do deset minuta posveti udaranju jastuka, to bi moglo osloboditi zapanju¬juće stvari koje se kriju u njoj. Upitala me je zašto bi trebala udarati jastuke, a ja sam joj odgovorila: ako već nije u stanju pronaći ništa što je ljuti, neka barem tuče višak kilograma.

Prošli su mjeseci prije nego što sam ponovno razgovarala s njom. Kad me je napokon nazvala, još je imala problema s viš¬kom kilograma, novcem i intimnom vezom kakvu je željela. Moje prvo pitanje odnosilo se na program za oslobađanje od ljutnje koji sam joj predložila. Rekla mi je da ga nije prakticirala jer: "Ja nisam ljuta na sebe ili na bilo koga drugoga." Na to sam joj rekla da ako nemamo sve ono što želimo, najvjerojatnije to sebi ne dopuštamo — osjećamo da to ne zavređujemo. A kad osjećamo da nismo dovoljno vrijedni, to je najčešće zato što vjerujemo da nešto jako ne valja s nama. A kad imamo osjećaj da nešto jako ne valja s nama, najčešće smo ljuti. Carla je svejedno i dalje tvrdila da nikome, a ni sebi ništa ne zamjera.

Cijela je godina prošla prije nego što me je ponovno nazvala. Njezine su prve riječi bile: "Pogodi što se dogodilo? Ja sam bije¬sna!" Počela sam vikati od sreće! Carla je otkrila svoje skrivene oso¬bine. Rekla je da je cijelu godinu imala osjećaj da je zaglavila. Ništa joj u životu nije išlo onako kako je željela. Napokon, očajnički tra¬žeći novac, dopustila je da joj se useli cimerica. Nakon približno tje¬dan dana postala je ljuta i počela je osjećati netrpeljivost prema toj ženi. Bez obzira na to koliko se trudila sakriti svoje osjećaje, svaki put kad bi cimerica ušla u kuću, bila je uznemirena. Shvatila je da je jako pogriješila pa je rekla ženi da se iseli. No, budući da žena nije imala kamo poći, rekla joj je da će se odseliti kad pronađe novi stan. Carla je bila izvan sebe i zamolila ju je da se odmah iseli. Našla se u situaciji da je ženu počela nazivati svakojakim pogrdnim imenima kako bi je se riješila. I napokon, zaprijetila je ženi rekavši joj da ako se ne iseli za tri dana, izbacit će sve njezine stvari na travnjak ispred kuće.

Carlina duboko skrivena mračna strana napokon je izbila na površinu i više je nije mogla poricati. Otkrila je svoju ljutnju, osvi¬jestila i prigrlila je. Rekla mi je da je u prvom trenutku ostala šoki¬rana i da nije znala što da učini. Koristila je tehnike koje je nau¬čila na seminaru te ušla u sebe kako bi otkrila dar koji joj Bijesna Harriet nosi. Kao odgovor na pitanje: "Koji mi dar donosiš?" Bije¬sna Harriet je rekla da joj donosi životnu energiju. Rekla joj je da ako će je voljeti i poštovati, ona će joj pružiti svu energiju potrebnu za ostvarenje njezinih životnih želja. Carla je osjetila spremnost da dohvati palicu koja je ležala negdje u kući dulje od godinu dana te da udara jastuke sve dok se ne raspadnu. Rekla mi je kako joj je godilo da iz sebe izbaci svu ljutnju i bijes. Mjesecima poslije osjećala se bolje nego zadnjih godina. Prihvatila je još jedan dio sebe i opro¬stila samoj sebi ljutnju. Njezin je posao procvao i počela je vježbati te se pridržavati dijete kako bi se riješila viška kilograma.

Cesto je potrebno neko vrijeme prije nego što osjetimo sprem¬nost uvidjeti neke svoje aspekte. Čak kad imamo sve potrebno zna¬nje i sredstva potrebna za prihvaćanje svega onoga što nas čini nama samima, uvijek će se pojaviti situacija kad nismo spremni suočiti se s nečim bolnim. Istina je da nam iscjeljenje za kojim žudimo ne može nitko drugi pružiti osim nas samih. A to je moguće kad spo¬jimo i prihvatimo sve dijelove sebe.

Očaj je emocija koja se javlja kad smo u procjepu između Boga i sebe. Kad se sjetimo da smo dio svega što postoji, budimo Boga u sebi. Naša se božanska priroda i naša strast isprepliću. Kad pro¬budimo svoju strast, budimo i svoju božanskost. Naučili smo da je strast nešto što se iskazuje vanjskome svijetu, drugim ljudima, mje¬stima ili stvarima. No došao je trenutak da oslobodimo svoju strast i usmjerimo je prema sebi. A cilj da pronađemo ljubav prema svemu što je dio nas zahtjevan je zadatak. Treba biti lagan i prirodan, ali za većinu je to najteži proces kojemu će se prepustiti. Ako ste dugo vremena pokušavali i niste bili spremni voljeti i prihvatiti sve svoje osobine, nemojte se obeshrabriti. To je naš najvažniji zadatak. To je zadatak zbog kojeg smo na Zemlji.

U ovom trenutku predlažem da osmislite svoje rituale ako se ozbiljno namjeravate baciti na posao prihvaćanja sebe. Kad ljudima kažem da odu kući i pobrinu se za sebe, često su zbunjeni. Uvi¬jek me upitaju: "Kako da to učinim?" Pa, svatko ima svoj put, ali najvažnije je imati namjeru pobrinuti se za sebe. U trenutku kad postoji namjera, možete početi razrađivati detalje.

Počnite uzevši fotografiju sebe kao male bebe i stavite je na mjesto gdje ćete je vidjeti barem nekoliko puta na dan. Ako svakod¬nevno idete u ured, jednu takvu fotografiju stavite na radni stol. Ta je beba vaš aspekt koji će vam, ako se budete skrbili za njega, doni¬jeti radost i sreću koju ste oduvijek željeli. Možda se razlikujete od djeteta na slici, ali ste svejedno prekrasno biće. Naša se srca otvaraju prema ljubavi kad ugledamo malo dijete. Svu svoju ljubav i nevinost projiciramo na njih. Kad se moj sin rodio, zapanjilo me je koliko mi je nepoznatih osoba prilazilo kamo god smo išli. Govorili su mi kako je lijep, kako je sladak, kako je zdrav, kako je poseban. Nisu ga

nikad prije vidjeli, no svejedno su mu pripisivali te osobine. Projici¬rali su neki dio sebe na njega i to bi podijelili sa mnom. Moj je sin mogao biti prava noćna mora, ali nitko to ne bi primijetio.

Razmislite što vi projicirate na malu djecu. Razmišljate li o nji¬hovoj ljepoti, nevinosti, savršenstvu ili dražesti? Pomislite li da su razmažena, izvan kontrole, sebična ili pokvarena? Mislite li da imaju loše roditelje koji se ne znaju brinuti za njih? Sto god pomi¬slite, zapamtite da svoje osobine projicirate na druge. Osim u slu¬čaju da ste proveli neko vrijeme s tim djetetom i u stanju ste dati neku objektivnu procjenu djeteta, najvjerojatnije vidite neki dio sebe u njemu.

Kad tako zamislite sliku malog djeteta, razmišljat ćete o njego¬voj nevinosti. Većina nas puno snažnije suosjeća s malom djecom nego s odraslim ljudima ili sa samim sobom. Ako dijete prevrne čašu vode pokraj kompjutora, hoćete li ga pogledati s gnušanjem ili ćete biti svjesni njegove nevinosti i jednostavno samo obrisati vodu? Malu djecu rjeđe osuđujemo. Sebe promatrajte kao nevino dijete koje treba ljubav, nježnost i potvrdu. Dopustite sebi da pri¬mite ljubav. Zamislite kako pružate ljubav tom djetetu. Sklopite oči i sjetite se sebe dok ste bili mladi. Upitajte se: "Sto mogu danas uči¬niti za to dijete? Sto mogu učiniti da se osjeća voljeno i zbrinuto?" Poslušajte svoj unutarnji glas. Pokušajte čuti što vaše unutarnje biće želi i treba. Možda osjeća potrebu da od vas čuje: "Volim te, prihva¬ćam te", ili "Cijenim te". Možda žudi za jednom slobodnom večeri, kad ćete zaboraviti na svoj prenatrpani raspored i otići u kino, ili odrijemati popodne. Čini se da ljudi najčešće trebaju odmor i pri¬znanje. Toliko smo predani svojoj zaposlenosti da zaboravljamo skrbiti za sebe.

Jutro je sveti dio dana kad se možemo povezati sa svojim Božan¬skim Ja. Dok spokoj noći oslobađa prostor za novi dan, misli i osje¬ćaji jutra mogu postaviti temelj za cijeli dan. Kad odvojite samo nekoliko minuta ujutro za sebe, prije nego što počnete juriti nao¬kolo, postavljate temelj za lijepo proveden dan.

Pokušajte sami sebe izmasirati uljem prije tuširanja i zahvaliti se Bogu na svim dijelovima svog tijela. Započevši s glavom, utrljajte ulje i zahvalite Bogu na crtama svog lica, osjetilima, glasu, ušima i mozgu; zatim se spustite na prekrasan vrat i ramena, do ruku i šaka i preko grudnog koša do želuca. Zahvalite se tijelu jer je tu za vas, jer je dom vaše duše te predstavlja snažan temelj. Pređite na svoju stražnjicu pa na noge obvezno se usredotočivši na svaki dio svojeg tijela koji masirate. Kad dođete do stopala, zapamtite da vas godi¬nama nose kamo god odlučite poći i zato odvojite dosta vremena da ih blagoslovite i iskažete svoju zahvalnost. Sklopljenih očiju "skeni- rajte" cijelo tijelo i osjetite postoji li neko mjesto na kojem osjećate stres ili nelagodu. S ljubavlju se usmjerite na ta područja: zahvalite im na tome što vam se obraćaju i dopustite da nestane napetosti u tijelu.

Ako nemate vremena za masažu uljem, možete izvesti neku varijaciju na temu dok se tuširate. S ljubavlju perite svaki dio tijela i zahvalite se svakom dijelu sebe za posao koji obavlja za vas, kao i za podršku koju vam pruža. Cijeli proces ne treba trajati duže od pet minuta. Ako imate više vremena, posvetite se tom ritualu. Naj¬važnije je da odate počast sebi. Samom sebi pošaljite poruku da ste važni. Cijenite i poštujte svoj genij. Kad iskreno cijenite i poštujete sebe, bit ćete sposobni isto činiti i za druge, odnosno privlačit ćete ljude slične sebi i pozitivne situacije u svoj život.

Također možete svake večeri određeno vrijeme posvetiti sebi kako biste učinili nešto posebno za sebe. Kupka je izvrstan način da se opustite i odbacite sav tijekom dana nakupljen stres. Upalite svijeće, prigušite svjetlo i uronite u kadu punu tople vode. To je pre¬krasan način da nahranite svoje biće. Možete meditirati, biti mirni, ili slušati neku glazbu koja hrani vašu dušu. Ako ne volite kupke, možete stvoriti ugodnu atmosferu svake večeri prije nego što odete na počinak. Upalite svijeće, koristite eterična ulja ili mirisne štapiće kako biste popravili svoje

raspoloženje. Sve su to iznimni načini da okončate svoj dan. Pustite glazbu ili meditirajte u tišini, ali dopu¬stite tom podržavajućem okružju da prožme cijelo vaše biće.

Kad sam tek krenula sa svojim procesom iscjeljenja, sastavila sam popis svega što mogu učiniti za sebe. Trebalo mi je vremena da shvatim da odlazak u teretanu ne hrani moju dušu. Teretana je imala svrhu, da budem ljepša i zdravija, i bila je dobra za moj ego, ali nije hranila moj duh. Važno je razlikovati ono što je dobro za osjećaj samopoštovanja od onoga što je dobro za dušu.

U to sam vrijeme baš bila prekinula vezu s jednim muškarcem i osjećala sam se usamljeno. Umjesto uranjanja u vlastitu tugu, odlu¬čila sam osmisliti projekt zaljubljivanja u sebe. Svake sam večeri sebi pripremala prekrasnu večeru, iako nisam bila vješta u kuhinji. Kad bih otišla u trgovinu, upitala bih se: "Sto bih mogla večeras pojesti što će me nahraniti?" Dok sam jela, slušala sam glazbu i zapalila mirisni štapić. Nakon večere upalila bih svijeće po cijeloj kući. Ta je svjetlost povoljno utjecala na moje raspoloženje. Nakon tjedan ili dva jedva sam čekala da se vratim kući i budem sama sa sobom. Umjesto čekanja nekog u koga ću se zaljubiti, zaljubila sam se u samu sebe - i to se pokazalo djelotvornim.

Taj je večernji ritual posve promijenio moj život. Svaki dan sam se budila zadovoljna, opuštena i osjećajući se dobro u svojoj koži. Svaki dan sam učila sve više o mogućim načinima skrbljenja za svoju dušu. Učinite za sebe ono što želite da netko učini za vas. Ako volite cvijeće, kupite ga sebi. Slušajte neku laganu glazbu, upalite svijeće. Pođite u trgovinu i pronađite mirise koje volite i počnite ih svakodnevno koristiti. Postanite sami sebi važni. Odjenite se sve¬čano za večeru čak ako jedete sami jer i to može biti lijepo iskustvo koje će vas nahraniti ako ste skloni ne mariti za svoj izgled. Odjenite odjeću u kojoj se dobro osjećate iako ne planirate izlazak. Ponašajte se prema sebi kao da ste kraljevske krvi. I jeste!

Svijet je vaš odraz. Ako volite sebe, skrbite za sebe i cijenite sebe, to će se odraziti na vaš život općenito. Želite li više ljubavi, sami sebi pružajte više ljubavi. Želite li prihvaćanje, prihvatite sami sebe. Vjerujte mi: ako volite i cijenite sami sebe iz najdubljeg dijela svoje nutrine, jednaku ćete snagu ljubavi i poštovanja prizivati iz univerzuma. Ako mislite da to činite, ali vanjski svijet ne izgleda onako kako mislite da bi trebao, pozivam vas da još jednom uronite u sebe. Razotkrijte laž. Razotkrijte što sve sami sebi ne dopuštate, a za čime najsnažnije žudite.

VJEŽBE

1. Ova je vježba osmišljena kako biste razotkrili i otpustili energiju otrovnih emocija. Trebali biste se usredotočiti na opraštanje. Namjera je da oslobodite svaku emociju koja vas blokira — ljutnju, prezir, žaljenje ili krivnju - osjećaje koji vas sprečavaju da oprostite sebi ili bilo kome drugome.

Dnevnik je izniman način da pomognete sebi u procesu probavljanja tih emocija. Potaknut će vas da sve što vam padne na pamet pretočite na papir. Omogućit će vam da slo¬bodno izrazite sve zatrovane emocije pohranjene u tijelu. U trenutku kad dopustite emocijama da postoje i pritom ih ne osuđujete, one će se osloboditi.

Započnite rješavajući sve što vam je pri ruci ili stoji kao prepreka na putu. Imajte u blizini dnevnik i olovku. Pa čak možete pustiti neku nježnu glazbu i upaliti nekoliko svijeća ili mirisnih štapića kako biste se opustili. Sklopite oči. Dahom umirite um i prepustite se procesu. Pet puta duboko i polako udahnite.

Sklopljenih očiju zamislite da se nalazite u dizalu te pri¬tisnite gumb kako biste se popeli na peti kat. Kad se vrata otvore, vidjet ćete da se nalazite u prekrasnom vrtu. Dok promatrate ljepotu zelenila i cvijeća, otkrit ćete lijep stolac - savršeno mjesto za sjedenje i opuštanje. Kad se udobno smje¬stite, još jednom duboko udahnite. Sada sami sebi postavite sljedeća pitanja i dopustite odgovorima da vam se sami razot¬kriju. Zatim otvorite oči i zapišite ih. Isti proces ponovite za sva pitanja, obvezno pritom sklopite oči i nekoliko puta pola¬gano i duboko udahnite kako biste mogli razbistriti um i čuti odgovore koji dolaze iz srca.

a. Tko sam ja zapravo i kako objašnjavam trenutačne životne okolnosti u kojima se nalazim?

b. Što prezirem, koje stare rane i dalje osjećam, zašto sam ljut i za čime žalim u svom srcu?

c. Kome nisam spreman oprostiti?

d. Sto bi se trebalo dogoditi da oprostim sebi i drugima?

e. Sastavite popis ljudi kojima trebate oprostiti i napišite sva¬kome kratko pismo. Ako vam je popis predug, napišite ono¬liko pisama koliko stignete. Ono što ne dovršite odmah, završit ćete poslije.

£ Sto trebam sam sebi reći kako bih se povezao sa svojim tre¬nutačnim životom?

2. Napišite.pismo oprosta samom sebi. Sastavite popis od troje ljudi kojima se najviše divite. Zapišite tri osobine koje vas nadah¬njuju kod svakog od njih. Zatim napravite veliki popis s devet osobina. Prođite popis pozitivnih osobina na stranici 143 i zapišite svaku koju niste spremni prihvatiti kod sebe. Dodajte te riječi na svoj popis devet pozitivnih osobina.

Sada uzmite taj popis i sjednite ili stanite pred ogledalo. Svaku riječ zasebno razmotrite, pogledajte se u oči i ponovite sljedeću rečenicu: "Ja sam ." Nastavite ponav¬ljati rečenicu sve dok ne prestanete osjećati bilo kakav otpor prema toj riječi. Odaberite neko vrijeme tijekom dana kada ćete raditi na dvije do tri riječi s popisa. Ako zaglavite ili niste spremni ili sposobni prihvatiti neku od njih, krenite dalje i poslije se vratite na nju.

10. poglavlje

Život vrijedan življenja

Proces ostvarenja vaših snova započinje u trenutku kad otkrijete

0 čemu doista sanjate. Tijekom djetinjstva, slijedimo stope svojih roditelja i učitelja. Većina nas prihvaća njihovo vodstvo i mudrost kad je riječ o predmetima koje ćemo slušati u školi. Oni utječu na naše hobije, sportove kojima se bavimo i klubove u koje odlazimo u slobodno vrijeme. Kako sazrijevamo, najčešće odabiremo karijeru

1 partnera prema idealima koje su u nas usadili naši stari. Kad pre- stajemo slušati te glasove izvana i počinjemo se okretati našem unu¬tarnjem vodstvu? U kojem trenutku shvatimo da možda put kojim smo krenuli nije naš? Je li moguće da je upravo to razlog zašto se osjećamo kao da nam nešto nedostaje u životu?

To su neka od pitanja kojih se najviše bojimo jer od nas zahti¬jevaju da preispitamo sve čemu su nas naučili. Jeste li ikad doveli u pitanje vjeru u Boga? Neki smatraju da je preispitivanje svete dok¬trine smrtni grijeh. Ali ako ne dovedemo u pitanje svoja temeljna vjerovanja, ne možemo rasti kao duhovna bića. Naši će se životi jednostavno odvijati duž staza koje su utabali naši roditelji i nikada nećemo prekoračiti granice koje su bile postavljene dok

smo još bili djeca. Ovo je poglavlje posvećeno ulasku na nepoznat teritorij. Vodit će vas prema veličanstvenom i spokojnom životu. Umjesto da kažete: "Ja to ne mogu", sami sebi morate postaviti pitanje: "Zašto ja to ne bih mogao? Čega se bojim?" Ta pitanja propituju sve ono što vas sputava. Ovo je poglavlje posvećeno otkrivanju životnog smisla.

Možda vam se čini da je lako zapitati se jeste li na pravom putu. No, teži je dio čuti odgovor koji vam dolazi iz srca. Vaša će glava ponuditi odgovor, ali možda se on neće poklapati s odgovorom srca. Strah će vas možda nagnati da se zadržite na postojećem putu, a ljubav će vam možda reći da skrenete. Morate umiriti svoj um kako biste čuli taj najuzvišeniji poziv. Morate otvoriti svoje srce kako biste otkrili ljubav. Odlučite li slijediti strast i želje, morate biti dovoljno mirni da biste mogli čuti odgovore iz duše. Ako zakoračite u vodu držeći glavu iznad površine, pejzaž će uvijek izgledati isto. Usudite li se zaroniti, otkrit ćete da vas očekuje čaroban svijet.

Ali bojimo se utapanja. Bojimo se da ne pogriješimo. Jesu li vaše želje toliko važne da ste zbog njih spremni suočiti se sa svojim strahovima? Želite li biti loši? Odabir je vaš. Vi odlučujete hoćete li svoju ravnodušnost pretvoriti u predanost, strah u ljubav. Prvi je korak da sami sebe preispitate, da doslovce svoje unutarnje izjave promijenite u pitanja. Promijenite izjavu "Ja sam neuspješan" u "Mogu li biti uspješan?"; "Moj je život dosadan" u "Mogu li osjetiti ushit?"; ili "Moj život nema smisla" u "Mogu li učiniti nešto za ovaj svijet?".

Naša potreba da budemo u pravu, da se osjećamo sigurno stoji nam kao prepreka na tom putu. Osjećamo se nesigurno ako u pita¬nje dovodimo svoje motive. Je li vam draže biti u pravu kad je riječ o vašoj bespomoćnosti, ili biti u krivu kad je riječ o vašoj veličan- stvenosti? Je li vam draže kontrolirati malu količinu novca, ili želite biti nesigurni zbog brige za velik bankovni račun? Je li vam draže zadržati posao koji ne volite, ili riskirati i početi se baviti nečim što doista volite? Jeste li sretni? Slijedite li svoje srce? Da znate da imate još samo jednu godinu životu, biste li i dalje radili to što radite? Biste li na isti način odabirali?

Sklopite oči i usredotočite se na mjesto duboko u vašoj nutrini gdje se osjećate sigurno i ugodno. Upitajte se što biste željeli raditi sada u svom životu. Upitajte se zašto ne pokušavate ostvariti svoj san. Čega se bojite? Upitajte sami sebe ono što sam vas maloprije ja pitala: Sto biste radili da imate još samo jednu godinu života? Sto biste promijenili? Zadržavajući odgovore u tišini svog srca, odlučite da ćete promijeniti svoj život kako biste mogli ostvariti svoje snove. Odlučite da ćete uvijek slušati svoje srce kako biste saznali istinu. Odlučite da ćete dopustiti univerzumu da vas vodi prema ostvare¬nju vaše životne želje. Već sama odluka mijenja vaš život. Kad to učinite, sebi i univerzumu recite: "Zaslužujem ostvariti svoje želje i učinit ću sve što je u mojoj moći da u tome uspijem." W. H. Murray je napisao:

"Sve dok sam u procesu odlučivanja, prisutno je oklijeva¬nje, odnosno mogućnost da se predomislim, ili da ne uspi-jem. Kad je riječ o bilo kojoj inicijativi (i procesu stvaranja), postoji samo jedna elementarna istina čije nepoznavanje ubija bezbroj ideja ili savršenih planova: u trenutku kad odlučimo i proviđenje se pokreće. Događa se sve što je potrebno da pomogne pojedincu, sve što se inače ne bi nikad dogodilo. Cijeli niz događaja proizlazi iz te odluke u korist pojedinca, a u obliku nepredviđenih slučajnosti i susreta te materijalne pomoći, koje nijedan čovjek ne bi bio u stanju zamisliti. Započnite sa svime što možete učiniti ili sanjati. Odvažnost u sebi krije genij, moć i čaroliju."

Ako ne odlučimo, univerzum nam ne može pružiti sve ono što nam je potrebno za ostvarenje želja.

Nažalost, većina nas ne želi se odlučiti za ono za čime doista žudi. Noću ležimo u krevetu moleći se za bolji život, ljepše tijelo, bolji posao, ali ništa se ne mijenja. To se događa jer sami sebi lažemo. Ono za što se molimo i ono što

smo odabrali često su dvije različite stvari. Molimo se za zdravi životni stil, ali predani smo pasivnom životu. Molimo se za oplemenjujuće odnose, ali sjedimo kod kuće.

Najbolje se osjećamo kad je stanje nepromijenjeno. Ali kad shva¬timo da nas nitko neće doći spasiti, ili to učiniti za nas, te da su naše stare rane prisutne bez obzira na to volimo li ih ili mrzimo, shvatit ćemo da smo mi ti koji moraju ostvariti svoje potencijale. Lakše je kriviti druge nego preuzeti odgovornost. "Sto ako ne uspijem? Sto ako me zaboli? Sto će drugi misliti o meni?"

Prvi put sam se skinula s droge dva tjedna prije mojeg dvadeset i devetog rođendana. Petnaest sam godina birala biti na putu zatro- vanosti drogama. Moj je život bio ispunjen boli i depresijom. Izvana sam izgledala kao da imam sve, ali unutra sam umirala.

Nakon što su me otpustili iz četvrtog centra za odvikavanje, napokon sam odlučila da ću se iscijeliti. Prije tog trenutka kad god bih osjetila usamljenost, kad god bih se osjećala loše ili ljutito, vra¬tila bih se na put koji me nije nikamo vodio. Ali tog prelijepog dana u Miamiju vozila sam se ulicom u svojem kabrioletu osjećajući lagani povjetarac na licu. Bila sam posve prisutna u tom trenutku osjećajući zahvalnost što sam živa i čista.

Doživjela sam viziju da bih se mogla doista iscijeliti od svih ovisnosti: cigareta, droge, kupovanja i muškaraca. Vidjela sam se kako idem državom i prenosim svoju poruku zdravlja. Čula sam se kako govorim: "Možeš to učiniti, imaš sve, možeš se posve isci¬jeliti!" Moje je tijelo podrhtavalo od emocija. Osjećala sam ushit i istodobno strah. Osjećala sam snažnu potrebu da vratim svu ljubav i podršku koju sam primala. U tom trenutku, sjedeći u automobilu na semaforu kod trgovačkog centra A.ventura u sjevernom Miami Beachu, znala sam da mogu učiniti nešto za svijet. Znala sam da ako se obvežem da ću učiniti sve što je potrebno kako bih razrije¬šila svoju ljutnju, bijes, tvrdoglavost, pravičnost, te ako se suočim sa svojim egom u svoj njegovoj veličini, ja, Deborah Sue Ford, mogu pružiti nešto ovom svijetu.

Ta me je vizija dovela ovdje gdje se danas nalazim. Kad god sam poželjela zaustaviti se, odustati od rada na svojim emocijama, tihi bi mi glas rekao: "Ne, nisi gotova. Nisi se iscijelila." Svaki put kad sam poželjela uperiti prst i optužiti neko drugo biće, tihi bi me glas upi¬tao: "Koja je tvoja uloga u ovoj drami? Zašto privlačiš ovakve situ¬acije u život?" Svaka stanica mojeg tijela bila je usklađena s mojom odlukom da se posve iscijelim. I zato, kad god nisam željela poći na terapiju ili pohađati seminar ili se suočiti sa sljedećim slojem boli, svejedno bih to učinila jer je moja odluka da se iscijelim bila jača od želje da se stalno osjećam dobro.

Išla sam na sastanke grupe Overeaters Anonjmous (Anonimna grupa osoba sklonih prejedanju), ali ne zato što sam bila pretila, nego zato što sam otkrila da sam bila u stanju pojesti cijeli čoko¬ladni kolač odjednom. Koristila sam droge kako bih promijenila svoje osjećaje i počela sam uviđati da bih isto mogla početi činiti s hranom. Odlučila sam da ne želim jednu ovisnost zamijeniti dru¬gom. Mogla sam se ubiti jedući, ali sam odlučila suočiti se s tim pro¬blemom. Znala sam da ću, ako zaista želim promijeniti svoj život, morati proći određenu fazu nelagode. Ta je odluka da se iscijelim bila katalizator moje transformacije. Bez nje bih nastavila otupljivati svoju bol različitim oblicima ovisničkog ponašanja.

Želim da znate da sam daleko od savršenstva. Ali moja misija više nije da budem savršena. Moja je misija da budem cjelovita, isto¬dobno savršena i nesavršena. Moja je misija sada da slušam svoju unutarnju mudrost te da živim svoj život što ispunjenije mogu. Moja je odluka da volim samu sebe najviše što mogu jer znam da kad to činim, mogu voljeti i vas. Proces koji dijelim s vama proces je kojim sam okončala svoju patnju i koji me je naučio,

ali i ohrabrio da se posve iscijelim. Da nisam živjela vođena ovom temeljnom odlukom, ne bih pisala ovu knjigu. Ta me je odluka navela da istra¬žim stotine različitih načina iscjeljenja. Ona me je intuitivno vodila prema ljudima, mjestima i iskustvima koji su me poučili onome što sam trebala naučiti.

Nemojte se bojati ako ne znate što želite. Jednostavno odlučite da ćete živjeti svim svojim bićem. Živite u sadašnjem trenutku, a univerzum će vam ukazati na vaše jedinstvene darove. Vaša će vas odluka odvesti na mjesta na koja morate poći, do knjiga koje trebate pročitati te do ljudi koji će vam pomagati i poučavati vas. Postoji stara budistička izreka: "Kad je učenik spreman, doći će i učitelj." Imala sam na stotine učitelja tijekom posljednjih četrnaest godina. Oni su se javljali u obliku mojih prijateljica, ljubavnika i poslovnih partnera. Neki od njih su se ukazali u obliku lažljivaca i lopova. Sve osobe s kojima sam imala vezu — pozitivnu ili negativnu — došle su u moj život kako bi me nečemu naučile, vodile me i pomagale mi ostvariti moju odluku. Moja prijateljica Annimika kaže: "Svi koji ti pokucaju na vrata, tu su kako bi te iscijelili." Pa čak ljudi koji poha-đaju moje seminare tu su kako bi me iscijelili. Shvativši to, promije¬nila sam način na koji se odnosim prema drugim ljudima.

Imam prijatelja koji ima najmanje pedeset kilograma viška. Neprestano mi govori da jede zdravo te da mu dijeta nije problem. Na neki je način u pravu. Hrana nije problem. Problem se krije u lažima o vlastitim prehrambenim navikama koje sam sebi govori. Ovisan je o hrani i nije spreman to priznati te potražiti pomoć. Ovisnost je moćna. Poricanje je ubojica. Ubija svaku mogućnost uspjeha. Kad donesemo odluku, moramo biti spremni istražiti kori¬jene svojih problema. Ako ste doista odlučili smršavjeti, onda će vam otkriće da ste ovisnik o hrani biti poput blagoslova — nužan korak za ostvarenje cilja. Ali ako načelno vjerujete da nemate pro¬blem s hranom ili da vam je metabolizam usporen, bit će vam teško ostvariti svoju sekundarnu želju da smršavite. Morate zagrep- sti dovoljno duboko da biste otkrili pravi uzrok problema, donijeti odluku i nakon toga će uslijediti ostvarenje snova.

Budite ratnik kad je riječ o ostvarenju snova. Toliko ljudi koje sam upoznala govori o svojim snovima kao da su neki dragocjeni zlatnik, zaključan u nekom muzeju. Tiho se navečer mole da im se ostvare snovi, ali strah i ravnodušnost čine ih pasivnima. Znate li tko će dobiti zlatnik? Osoba koja ima nacrt djelovanja, osoba koja je napravila plan misije. Osoba koja donese odluku. To je put prema prosvijetljenom, istinskom životu.

Moj prijatelj John ima trideset i šest godina. Piše pjesme i pjeva te ima zaista izniman dar za glazbu. Kad sam prvi put počela s njime razgovarati o njegovom glazbenom daru, nije me htio saslu¬šati. Rekao bi: "Molim te, prestani. Ne želim o tome razmišljati." Trebalo mi je dosta vremena da ga navedem da prizna da sanja o tome da osvoji nagradu Grammy te da svoje pjesme svira pred mili¬junskim auditorijem. Ali nakon nekog vremena, kad god bi počeo govoriti o svojoj glazbi i svojim snovima, zasjalo bi mu lice. Kad bi svirao svoje pjesme, zračio je istinskom strašću. Bilo je tako očito da mu je glazba životna želja, a budući da je i sam to počeo uviđati, morao je pronaći način da je ostvari.

Jedne večeri sjela sam s njim i razmatrala vjerovanja koja su ga možda sprečavala da postane nagrađivan pjevač i kompozitor. Uzeli smo komad papira i na jednu je stranu zapisao svoju odluku da postane poznat pjevač i kompozitor, a na drugu je zapisao sva svoja vjerovanja koja su ga sprečavala u ostvarenju sna. Evo kako je to izgledalo:

Skrivena vjerovanja

Ja, John Palmer, ne mogu ostvariti svoj san jer nisam dovoljno nadaren.

To nije realan cilj.

To nije nešto što bi dobar dječak talijanskog podrijetla učinio.

Nisam dovoljno predano učio dok sam pohađao satove klavira.

Upravo sam proveo pet godina pokušavajući učiniti nešto slično i nisam uspio, zašto bih onda uspio u ovome?

Ja sam samo dijete i nisam spreman s time se suočiti.

Nemam vremena za nerealne snove. Moram pronaći pravi posao.

Sva ta skrivena vjerovanja sprečavala su ga da se ozbiljno poza¬bavi glazbenom karijerom. Kao autsajderu nije mi bilo jasno zašto John ne doživljava svoj talent na način na koji ga ja doživljavam. Ali kad je dopustio svojim strahovima da progovore, postalo je jasno zašto nikad nije pokušao izgraditi karijeru u glazbenoj industriji. Nesvjesno je više bio predan preprekama, nego što se usmjerio na otkrivanje svoje vizije i svojih kvaliteta.

Moramo razotkriti sva svoja vjerovanja koja nas sprečavaju u ostvarenju snova. Nazivam ih skrivenim vjerovanjima koja su poput dogovora što smo ih postigli sami sa sobom, koji nas sprečavaju u ostvarenju istinskih snova. Bez obzira na to odlučite li ostvariti svoje snove ili ne, važno je da otkrijete što vas tjera dalje u životu, ali i što vas udaljava od ostvarenja istinskih želja. Ako ta pitanja ne postavimo sebi, nastavit ćemo se predstavljati kao da smo pri¬kraćeni. Bez obzira na to je li nam cilj dijeta, veća zarada ili kva¬litetna veza, moramo se vratiti unatrag i otkriti sva ona skrivena vjerovanja. Ne morate ih potiskivati. Morate im dopustiti da postoje kako biste mogli odabrati ona koja vas osnažuju, a ostale ostaviti iza sebe. Odvojite trenutak i uzmite komad papira. Zapišite cilj koji niste uspjeli ispuniti. Zapišite sva svoja vjerovanja i ona skrivena koja povezujete s tim ciljem. Zapišite ih hitro i pritom ne pokuša¬vajte razmišljati o njima, nego dopustite da sama izađu iz vas. Zatim se vratite i razmotrite svako pojedino vjerovanje. Je li to vjerovanje stvarno ili je riječ o osudi? Ovo je pitanje presudno. Johnov je popis izgledao ovako:

Skrivena vjerovanja

OSUDA: Ja, John Palmer, ne mogu to ostvariti jer nisam dovoljno nadaren.

OSUDA: To nije realan cilj.

OSUDA: To nije nešto što bi dobar dječak talijanskog podrijetla učinio.

OSUDA: Nisam dovoljno predano učio dok sam pohađao satove klavira.

OSUDA: Upravo sam proveo pet godina pokušavajući ostvariti nešto slično i nisam uspio. Zašto bih uspio u ovome?

OSUDA: Ja sam samo dijete i nisam spreman suočiti se s time. OSUDA: Nemam vremena za nerealne snove. Moram pronaći pravi posao.

Sve što je John vjerovao bile su osude, njegove osobne ili neke koje je preuzeo od prijatelja ili obitelji. I one su upravljale njegovim životom. Nažalost, većina nas nalazi se u istoj situaciji. Dopuštamo da nam neka skrivena vjerovanja kontroliraju živote. Zanimljivo je otkriti da naši prijatelji i obitelj često ponavljaju ista uvjerenja koja smo i sami prihvatili. Oni nas uvjeravaju, ili mi njih, da su istiniti. Nedavno sam bila na zabavi s nekoliko Johnovih prijatelja. Kad sam započela razgovor o njegovoj glazbi, troje različitih ljudi pono¬vilo je, gotovo od riječi do riječi,

zašto John nije u glazbenoj indu¬striji. Je li John preuzeo ograničavajuća vjerovanja od njih, ili ih je on uvjerio da je to istina? Bez obzira na odgovor, John nije odlučio ostvariti svoj san.

Odluka da promijenite svoj život ozbiljna je. Nakon mnogo godina rada s ljudima, otkrila sam da mnogi od njih govore o pro¬mjeni, ali malo ih je spremno odbaciti svoje navike ponašanja koje ih zadržavaju u negativnim obrascima. Zapitajte se je li vaša nepre¬kidna potraga za mirom, srećom i cjelovitošću dramatična, ili ste spremni preuzeti kontrolu i biti osoba koja oblikuje svoja iskustva. Nitko ne može riješiti vaš problem. Samo vi. Vi imate moć, odgo¬vore i sposobnosti potrebne za promjenu. Samo vi.

Milijarde dolara trošimo svake godine kako bismo promijenili svoje tijelo, zdravlje ili odnose, ali svejedno nas je većina i dalje nezadovoljna barem nekim dijelom sebe. Stalno nešto želimo, ali nismo u stanju to ostvariti. To stanje u kojemu ne možemo ostva¬riti nešto što želimo ili o čemu sanjamo posljedica je pretvaranja da smo krenuli nekim putem, a zapravo stagniramo. Kako mislimo ostvariti svoju istinsku želju ili neki cilj ako nemamo plan? Bez odluke da učinimo sve što je potrebno kako bismo nešto ostvarili, naš trud najvjerojatnije neće donijeti željene plodove. Psiholozi to nazivaju čarobnim razmišljanjem. Skloni smo sami sebe prevariti tako da mislimo da ćemo jednog dana ostvariti svoje snove, a da istodobno ne poduzimamo potrebne korake. Neki ljudi meditiraju na svoje želje. Drugi o njima razgovaraju sa svojim prijateljima, posjećuju gurue ili odlaze u crkvu. Neki ljudi troše novac na vidov¬njake. A neki žive život preko televizije i filmova, a svoje su snove stavili na čekanje.

Sve su to samo načini izbjegavanja istine. Molitva bez djelova¬nja nije molitva. To je sanjarenje. Kako bi nam Bog mogao pomoći kad nismo u stanju sami sebi pomoći? Jednom sam čula priču o muškarcu čija je vjera u Boga bila nepokolebljiva. Cesto je svojim prijateljima govorio da će se njegov kaotičan život razriješiti jer će se Bog pobrinuti za njega. Jednog je dana nevrijeme prouzročilo poplavu u gradu u kojem je živio. Dok su drugi članovi zajednice u kojoj je živio pakirali svoje stvari i bježali, on je ostao vjerujući da će se Bog pobrinuti za njega. Voda je polako počela prodirati ispod vrata i kroz prozore. U tom su trenutku došla vatrogasna kola i spa¬sitelji su ga dozvali: "Hej, hajde, dođi, ne možeš ostati ovdje!" "Ne", rekao je. "Bog će se pobrinuti za mene!"

Ubrzo je voda došla do razine njegova struka, a ulice je prepla¬vila bujica. Obalna je straža došla čamcem do njegove kuće rekavši mu da dopliva do čamca. "Ne", odgovorio je. "Bog će se pobrinuti za mene." Kiša je i dalje padala sve dok cijela njegova kuća nije bila poplavljena. Zatim je helikopter preletio iznad njegove kuće i pilot ga je ugledao kako se moli na krovu. Spustivši ljestve, pozvao ga je: "Hej, uhvati se za ljestve i spasit ćemo te!" Čovjek je ponovno iznio svoje uvjerenje: "Bog će se pobrinuti za mene." I na kraju se utopio. A na vratima raja osjećao se prevarenim. "Moj Bože", rekao je, "svu sam svoju vjeru usmjerio prema tebi i molio se da me spasiš. Rekao si mi da ćeš se uvijek pobrinuti za mene. A kad sam te najviše tre-bao, nije te bilo." "Kako to misliš?" upitao ga je Bog. "Poslao sam vatrogasna kola, čamac i helikopter. Sto još želiš?"

Nema ništa loše u vjeri. Nema ništa loše u afirmacijama. Ali u jednom trenutku morate napraviti sljedeći korak. Morate odlučiti da ćete ostvariti ono što istinski želite i zatim načiniti plan djelova¬nja. Ostvarenje je moguće, ali vam neće pasti kao dar s neba. Želite li otkriti koliko je ozbiljna vaša odluka da nešto u životu promije¬nite, upitajte se imate li plan djelovanja. Ako je odgovor negativan, vratite se korak unatrag i provjerite jeste li zaista spremni odlučno krenuti putem ostvarenja. Plan djelovanja trebate zapisati na komad papira. Ako ga zamislite, onda je to više san, a manje plan. Planove koje samo zamislimo skloni smo zaboraviti ili izgubiti, ili gurnuti u stranu pod pritiskom svakodnevnog života. Sami sebi recite da ćete ga vjerojatnije ostvariti ako sve zapišete na papir i uvijek ga imate uza se.

Bez plana naše želje samo nas zadirkuju, ali u nama ostavljaju osjećaj praznine. Gandhi je jednom rekao: "Niti u jednom trenutku ne osjećam ni najmanju sumnju da svaki muškarac ili žena mogu ostvariti ono što sam ja ostvario, ali samo ako on ili ona ulože iste napore i posvete toliko pažnje kultiviranju iste nade i vjere. Koji je smisao vjere ako je ne provodimo u praksi?" Patnja koju vidim kod drugih ljudi u najvećoj je mjeri posljedica njihove nemogućnosti da ostvare svoje snove. Oni provode dane i dane razmišljajući o tome kako se nalaze u nezdravoj vezi ili kako ne rade posao koji žele, a kad ih upitam imaju li plan ostvarenja svojih želja, pogledaju me uvjereni da se šalim. Vjeruju da kad napokon "sebe izliječe", lako će ostvariti želje. Razmotrite to vjerovanje.

Plan djelovanja lako je osmisliti. Najteži je dio procesa ostvare¬nja odvajanje vremena za to. Predlažem vam da odaberete neki cilj koji ste pokušavali ostvariti — cilj koji vam se čini najmanje zahtjev¬nim. Zatim ga razlomite na četiri dijela. Plan svakodnevnog djelo¬vanja, plan djelovanja za cijeli tjedan, plan djelovanja za cijeli mje¬sec i plan za cijelu godinu. Upitajte se: Sto bih mogao svakodnevno činiti kako bih ostvario svoj san? Sto bih mogao svaki tjedan učiniti kako bih ostvario svoj san? Isto pitanje postavite i za mjesec i za godinu. Sastavite raspored različitih projekata koji će vas približiti ostvarenju željenog cilja. Kad završite s planiranjem, osmislili ste put prema ostvarenju svojih snova.

Nedavno sam radila s čovjekom po imenu Nick koji je tražio od mene da mu pomognem shvatiti zašto nije bio u stanju sa svojom tvrtkom doći do vrha. Neprestano mi je govorio da je osjećao da ga nešto sprečava u tome. Nakon mnogo sati provedenih u razgo¬voru, upitala sam ga koliki je godišnji promet imala tvrtka. Rekao je oko sedam milijuna dolara. Šokirana, upitala sam ga zašto nije zadovoljan takvom situacijom. Rekao mi je da kad bi uspio zaraditi dodatna četiri milijuna, ne bi više trebao tako naporno raditi. Kad sam ga upitala koliku je dobit imao od šest do sedam milijuna, rekao je da je dobit tek tolika da može isplaćivati plaće. Ukazala sam mu na mogućnost da možda nije problem u nedovoljno velikom pro¬metu, nego je možda mogao smanjiti troškove kako bi od tih šest ili sedam milijuna imao veću dobit. Nije mu se svidjelo to što sam mu rekla. Već se prije uvjerio da postoji samo jedan način da dođe do samog vrha, a on je podrazumijevao dodatan posao.

A najveći je paradoks u tome što je Nick bio poslovni savjet¬nik koji je savjetovao druge poslovne ljude kako zaraditi. Nakon što smo dalje razgovarali o svemu, spomenuo je da mu je otac prije dvadesetak godina rekao da nikad neće uspjeti obogatiti se te da će uvijek trošiti više nego što ima. Nick mu je povjerovao i na nesvje¬snoj razini odlučio poštovati njegove riječi. Sada je morao donijeti odluku. Želi li biti uspješan, treba povećati dobit za trideset posto, ali unutar prometa koji je imao, bez obzira na sve. U trenutku kad je donio odluku, počeo je otkrivati mnoga mjesta na kojima je mogao smanjiti troškove. No, da bi ih doista mogao smanjiti, morao se suočiti i s mnogim problemima u svom poslovanju. Oduvijek je bio šef koji nije imao naviku provjeravati troškove svojih zaposlenika pa čak nije prilagođavao njihove plaće u trenucima krize. Obožavao je glumiti veliku 'facu' i samog je sebe uvjerio da takvo ponašanje znači da je uspješan poslovni čovjek.

I zato je sazvao sastanak s članovima uprave tvrtke rekavši im da mu treba pomoć kako bi povećao dobit tvrtke. Upitao ih je kako mogu smanjiti troškove za trideset posto. Po prvi je put dopustio da ljudi koji rade za njega zaista pridonesu boljem poslovanju izno¬šenjem svojih stavova. Doslovce je trebao posve promijeniti svoje poslovno iskustvo kako bi postigao svoj cilj. Morao je preuzeti odgovornost za situaciju u kojoj se našla tvrtka te za neučinkovite metode upravljanja. Proces nije bio lak. Nakon puno patnje, shva¬tio je da odluka da ima veliku i uspješnu tvrtku nije dolazila iz nje¬gova srca, nego iz njegove glave. U procesu reorganizacije počeo se pitati želi li zaista živjeti u Središnjoj Americi u koju je došao prije mnogo godina kako bi osnovao tvrtku. Također se zapitao želi li doista nastaviti putovati diljem svijeta dvadeset dana u mjesecu. U trenutku kad je samom sebi dopustio da

postavi neka pitanja pove¬zana s njegovim poslom, otkrio je da je bio nezadovoljan svojim privatnim životom više nego što je mislio.

Budući da je odlučio krenuti prema zadovoljstvu i sreći, univer¬zum je donio mnoge događaje u njegov život koji su srušili zidove. Ti su ga događaji doveli do otkrića da njegova odluka nije dolazila iz srca. Postao je otvoren i spreman primiti te informacije i otkrio je nov životni put koji je ispunio njegovu dušu mirom. Shvatio je da nikad nije želio veliku tvrtku s puno zaposlenika. Shvatio je da je želio ženu i obitelj te da ako želi tu želju ostvariti, mora se zadržati na jednom mjestu. Snažno se obvezao da će raditi na svom duhov¬nom razvoju te da će graditi trajna prijateljstva koja su presudna za njegovo osobno ispunjenje.

Poput mnogih od nas, morao je iskusiti bol kako bi otkrio životnu želju. Ako ste odlučili promijeniti neko područje svog života, ali ne uspijevate u tome, sagledajte koja skrivena vjerovanja ostvarujete umjesto istinske želje. Morate biti spremni otkriti da neke od vaših želja dolaze iz glave, a ne iz srca. Vaša će vas glava prevariti i uvjeriti da želite više, bolje i drukčije od onog što imate.

Moramo razotkriti želje koje nam nameće ego i zamijeniti ih onima koje dolaze iz srca.

Prodrite iza intelekta. Poput Nicka, većina nas vjeruje da će ispu¬njenjem želja koje dolaze iz glave ispuniti prazninu koju osjeća. Ali tek kad slijedimo poziv iz dubine nas samih, možemo otkriti trajno ispunjenje. Sto će nas zadovoljiti i uravnotežiti nam život? Tko ste vi u ovom životu i što biste trebali dati ovom svijetu? Većina nas doživjela je bljeskove onoga što naše duše žele iskazati u životu. Ali mnogi od nas zanemaruju taj poziv. Drugi pak još čekaju, nadaju se i mole da im se pruži prilika da izraze svoj jedinstven dar — ne shva¬ćajući da je jedini trenutak koji postoji ovaj sada.

Ispunjenje obećanja najhitniji je čimbenik ostvarenja plana. Ono što kažete sebi i drugima ima veze. Ako sebi kažete da ćete se hra¬niti zdravije i to ne činite, sebi i univerzumu šaljete poruku da vam se ne može vjerovati. Ako kažete da ćete sljedeće godine pronaći nov posao i to ne učinite, šaljete poruku da se na vas ne može raču¬nati. Pa čak ako je zadatak malen, poput pokrivanja minusa na ban¬kovnom računu, ako to ne učinite, sami sebi i univerzumu govorite da niste u stanju održati obećanje. Neispunjena obećanja troše vaše samopoštovanje.

Prije mnogo godina pohađala sam program po imenu forum — trodnevni seminar za osobni rast i razvoj. Ondje sam spoznala vrijednost ispunjenja obećanja, a kao rezultat toga život mi se pro¬mijenio. Vrlo je jednostavno. Učinite ono što ste rekli da ćete uči¬niti. Ako nećete to učiniti, nemojte to ni reći. Neka vaša riječ bude ono najvažnije što imate. Smatrajte je zlatom. Ako je prihvaćate kao zlato, ona će vam donijeti zlato i bit ćete sposobni stvoriti što god poželite. Svaki put kad kažete da ćete nešto učiniti, samom sebi i univerzumu pokazujete da se na vas može računati. I onda, kad počnete raditi na ostvarivanju većih ciljeva, kad kažete zaradit ću više novaca, zaljubit ću se, napisati knjigu ili otvoriti kliniku, uspjet ćete u tome.

Kad neprestano lažemo sami sebe, teško nam je steći povjerenje u sebe. Novogodišnje odluke koje nikad ne ostvarite samo su želje. Vaša riječ, ako je ne shvatite ozbiljno, nije ništa više osim buke. Komunikacija je izniman dar, ali vaše vam riječi mogu donijeti nešto puno veće. Mogu vam pomoći u dizajniranju života. Mogu vam donijeti slobodu i snagu. Kad odlučite učiniti nešto za sebe ili za nekog drugog, i znate da ćete to ostvariti, imate moć. Kad želite promijeniti nešto u svom životu, ili postići neki cilj te znate da ste sposobni za to, imate slobodu.

U knjizi The Soul's Code (Kod duše) James Hillman kaže: "Rođeni ste s osobnošću, ona vam je dana, ona je dar, kao što to kažu stare priče, od čuvara koji su vam dodijeljeni po rođenju." Otkrivanje dara s kojim ste rođeni, vaše

životne svrhe, je proces. Za njega je potrebno vrijeme kako biste sloj po sloj otkrivali sve ono što vam rođenjem pripada, svoj jedinstveni nacrt. Svako od nas ima svoj zadatak. Imate nešto što nitko drugi na zemaljskoj kugli nema. Vaš poziv može biti da iscjeljujete ljude, poučavate ih, hranite ili otkri¬jete lijek protiv raka. Možda je to način na koji se odnosite prema ljudima, a možda je on skriven u vašoj kreativnosti, ili u načinu na koji odgajate djecu. Bez obzira na vašu svrhu, ako je odlučite otkriti i ispuniti, to će vam ispuniti srce i probuditi osjećaj nadahnutosti. Dr. David Simons kaže:

"Koncept dharme, ili svrhe, kaže da ne postoje rezervni dije¬lovi u univerzumu. Svatko od nas na ovaj svijet dolazi s jedinstvenim stavovima i darovima, koji nam omogućuju da otkrijemo aspekt prirodne inteligencije koji nikad prije nije bio iskazan. Kad živimo dharmu, služimo sebi i onima na koje utječu naši odabiri. Znamo da živimo dharmu kad se ne možemo sjetiti ničega što bismo radije radili u svom životu. Jedna od najvećih usluga koje možemo učiniti drugoj osobi jest da je podržimo u procesu otkrivanja dharme. To je jedna od najvažnijih uloga roditelja u životu djece."

Nemojte paničariti ako ne znate koja je vaša dharma ili svrha u ovom trenutku. Samo krenite s ovim procesom i vjerujte da ćete čuti odgovore koji vam dolaze iznutra. Vaši unutarnji glasovi tu su kako bi vas vodili prema ispunjenju. Ljudi često tako dugo zane¬maruju svoju intuiciju i svoje unutarnje vodiče da na kraju dio koji im najviše može pomoći utihne. Kad znate da biste trebali učiniti nešto, a neprestano činite nešto drugo, ubijate svoj duh i poričete svoju bit. To vam otežava proces otkrivanja vizije. U nekom tre¬nutku većina nas ugleda barem bljesak svoje svrhe, ali iz nekog razloga odlučujemo ne slijediti je. A sada kad mislimo da smo spre¬mni vidjeti je i živjeti je, ona nam izmiče. Morate slušati dio sebe koji vas je pokušavao odvesti do vaše uzvišene svrhe. Zamolite ga da se probudi i vodi vas prema vašem najboljem izdanju. Zamolite unutarnje vodiče da vam razotkriju životnu svrhu i oni će to učiniti. Morate otkriti svoj životni poziv i sjetiti se da postoji razlog zašto živite.

Kad sam se prvi put skinula s droge, radila sam u maloprodaji odjeće. Sto sam više radila na sebi, to sam više osjećala da moram početi raditi nešto posve drugo u svojem životu. Posve zbunjena po pitanju onoga što sam trebala raditi, kleknula bih na koljena svako jutro i izgovorila molitvu koju sam naučila iz knjige Anonimnih alkoholičara.

Bože, predajem se tebi — kako bi zajedno sa mnom izgradio mene i sa mnom činio ono što želiš. Oslobodi me vezanosti za sebe kako bih bolje mogla ispunjavati tvoju volju. Uzmi moje teškoće, koje će, ako pobijedim, biti svjedočanstvo onima koji žele tvoju pomoć, tvoju ljubav i tvoj način življe¬nja. Želim zauvijek ispunjavati tvoju volju!

Ritual svakodnevne molitve u meni je stvorio vjeru da ću jed¬nog dana otkriti svoju životnu svrhu. I zato, kad sam otkrila svoju viziju, mjesecima poslije sjedeći u automobilu, znala sam da mi to Duh otkriva moj put.

Mnogi ljudi poriču svoj poziv iz straha da ga neće biti u stanju ostvariti. Odlučuju ne osvijestiti svoj dar, kako se ne bi trebali suo¬čiti s nečim što se doima poput neostvarive budućnosti. Mnogi su ljudi odustali od potrage za svojim jedinstvenim darom. Ali otkri¬vanje životne svrhe zaista je nešto čemu treba težiti. To je naše rođe¬njem stečeno pravo. Naš mentalni sklop jedina je granica.

Predlažem vam da sastavite osobnu izjavu o svojoj misiji. Zapi¬šite pet do deset riječi koje vas doista nadahnjuju. Zatim uzmite te riječi kako biste napisali moćnu izjavu koja će vam biti vodilja i koja će vas držati na putu ostvarenja vaše svrhe. Prvi sam put to pokušala na Naprednom tečaju koji je organizirao Eandmark Education. Kad je došao moj red da podijelim s drugima svoju životnu viziju, nisam imala nikakvu ideju. Zatim sam bez

razmišljanja izustila slje¬deće: "Ja sam mogućnost da svi ljudi sebe mogu stvoriti ni iz čega." Na početku nisam znala što to znači. Ali nakon malo promišljanja, otkrila sam da sam doista vjerovala da možemo biti sve što nam srce poželi. Također vjerujem da ste, bez obzira na to gdje se nala¬zite ili što ste prošli, sposobni ponovno sebe izgraditi. Vjerujem da ne morate ostati u klopci starih obrazaca ili ponašanja. Možete pro¬mijeniti prijatelje i profesiju koliko god to puta poželite sve dok ne pronađete ono pomoću čega možete izraziti svoj jedinstven nacrt.

Izjava o misiji koju sam sama osmislila, podsjeća me svaki dan zašto sam ovdje. Poziva me da prihvatim sebe u svom najboljem izdanju, otvara me prema svemu što u sebi nosim te mi dopušta da samu sebe nanovo izgradim koliko god to puta želim. Sastavite izjavu koja za vas ima osobno značenje. Nitko drugi ne mora je shvatiti pa čak uopće znati za nju. Koristite je kako biste se podsje¬ćali kamo idete i kako biste ostali u sadašnjem trenutku.

Gandhi je rekao: "Jedini vrag na ovom svijetu jest onaj koji divlja u našem srcu. Tu bismo trebali voditi bitku." Rad na sjeni povezan je s otvaranjem srca i s mirenjem sa svojim vragovima. On podrazumi¬jeva prihvaćanje strahova i slabosti te otkrivanje suosjećanja prema svojim ljudskim osobinama. Sami sebi darujte dar iz srca. Čim otvo¬rite svoje srce prema sebi, otvorit ćete ga i prema drugima.

Vi ste voljeno biće. Vi zaslužujete. Vi ste dovoljni. Vjerujte svo¬joj unutarnjoj mudrosti, vjerujte da se u vašoj nutrini krije dobrota. Prodrite iza samonametnutih ograničenja i odlučite da ćete živjeti život koji volite. Zamolite univerzum da vam pruži ljubav i podršku. Zamolite Boga da vas ispuni suosjećanjem i snagom. Suočite se s okolnostima u kojima se nalazite i krenite dalje. Zajamčite sebi dopuštenje da imate sve, zaslužili ste to!

VJEŽBE

1. U ovoj vježbi želim da sastavite svoju izjavu o misiji u obliku izjave o moći. Ta izjava o moći trebala bi biti afirmacija u vezi s onim što želite postati u budućnosti. Morate se usredo¬točiti na zdravlje, veze, karijeru, duhovni razvoj ili na sve to.

Sklopite oči i uđite u unutarnje dizalo. Nekoliko puta duboko i polagano udahnite i dopustite sebi da se posve opu-stite. Kad otvorite oči, nalazit ćete se u svom svetom vrtu. Polagano se uputite prema mjestu za meditaciju. Kad osje-tite mir u sebi, ponovno pozovite svoje Sveto Ja. Dopustite toj slici da postane snažna, živa i jasna. Zamolite svoje Sveto Ja da vam priđe i da vam prenese poruku koja će vam pru¬žiti svu potrebnu snagu i odvažnost da živite život o kojem sanjate. Ako imate problema i ne možete čuti poruku, izmi¬slite neku koja će vas ojačati. Dopustite riječima do prodru do vaše svijesti i tako vas ojačaju. Kad završite, zahvalite se Svetom Ja na pomoći i polako se vratite u stvarnost. Izvadite dnevnik i zabilježite sve što ste vidjeli u vizualizaciji.

Ova izjava ojačat će vas i potaknuti da krenete na sljedeću razinu osobnog razvoja u svim područjima života. Predla¬žem vam da vaša izjava bude kratka i jednostavna. Nadam se da ćete je svakodnevno koristiti kao način da se podsjetite na najuzvišeniju viziju svog života. U nastavku ćete naći izjave nekih ljudi.

a. Ja sam duhovno biće koje zaslužuje iskrenost, ljubav i obilje.

b. Univerzum je moj prijatelj i ljubavnik koji uvijek udovoljava mojim potrebama.

c. Gdje god pogledam, vidim ljepotu, istinu i mogućnost.

d. Ja sam mudar, i znam sve, i dopuštam univerzumu da ispuni moje želje.

e. Ne postoji istinska želja koju danas ne mogu ostvariti.

Namjera vam je sastaviti izjavu koja će u vama zapaliti iskru i probuditi ushit kad god je izgovorite. Ta je izjava tu kako bi vas ojačala u svakodnevnom životu. Može biti jednostavna kao: "Ja sam varati."

Za nove je navike potrebno vrijeme i zato odlučite osmisliti izjavu koja će vrijediti za sljedećih dvadeset i osam dana bez obzira na ono što se dogodi. Pokušajte je ponavljati čim se probudite ujutro, neposredno prije nego što ustanete. Ako je to nemoguće, učinite to neposredno prije nego što zaspite. To je dobar način da započnete ili završite dan — sjetivši se svoje najvažnije odluke. Preporučujem vam da napišete svoju izjavu o moći na malene post-it papiriće te da ih izvjesite po kući, u uredu i automobilu. Sto je više upijate u svoju svjesnost, to će vam ona postati važnija. Neka bude vidljiva i dostu¬pna sve dok se duboko ne integrira u vašu svjesnost.

2. Još jedna moćna vježba prizivanja vlastite budućnosti pone¬kad se naziva izradom karte j blagom. To znači da napravite kolaž kako biste vizualizirali svoje snove. To je izvrsna vježba za grupu prijatelja. Sve što vam treba jest komad ogla-sne ploče, nekoliko vaših omiljenih časopisa, škare i malo ljepila.

Izrada karte s blagom

Sklopite oči, vratite se u dizalo i spustite se sedam katova niže. Kad izađete iz dizala, ugledat ćete svoj prekrasan vrt. Prošećite njime i primijetite drveće i cvijeće. Pogledajte neodoljive zelene listove i pomirišite miris predivnog cvijeća. Dan je prekrasan i ptice pjevaju. Primijetite boju neba. Kolika je temperatura zraka? Je li hladno ili toplo? Osjećate li povjetarac na svom licu? Udahnite ljepotu i mirise svog svetog vrta. Zatim sjednite na mjesto za meditaciju. Smjestite se udobno. Opustite se. Zamislite život za godinu dana od trenutka u kojem se nalazite. Imate sve što želite. Svi vaši snovi su se ostvarili. Mirni ste i zadovoljni. Vjerujete sebi i univerzumu. Vaša potraga za smislom je završena i vjerujete u svoju budućnost. Kako vaš život izgleda? Provedite neko vrijeme zamišljajući ga. Kakvi su vaši odnosi? Kakvog ste zdravlja? Kako se zabavljate? Kako je vaša obitelj? Kakvo je financijsko stanje? Sto činite za svoj duhovni razvoj? Pođite pet godina u budućnost. Kako sada izgledaju vaši odnosi? Kakvog ste zdravlja? Kako se zabavljate? Kako je vaša obi¬telj? Kakvo je financijsko stanje? Sto činite za svoj duhovni razvoj?

Nakon što ste završili s vizualizacijom, prelistajte časopise i izrežite slike koje u vama bude ushit. Nemojte razmišljati tijekom tog procesa. Jednostavno listajte časopise što brže možete i vadite slike koje pozitivno utječu na vas. Navijte sat da zazvoni za deset ili petnaest minuta. Ako vam treba više vremena, počet ćete sumnjati u sebe. Jednostavno dopustite da vas vode impulsi. Kad pripremite svoje zalihe, napravite kolaž.

Kad završite s kolažem, stavite ga na neko vidljivo mjesto. Kori¬stite slike koje će vas podsjetiti na želje vašeg srca.

2. Promotrite kakav je vaš sadašnji život u usporedbi s onim što ste vidjeli u vizualizaciji. Izvadite komad papira i zapišite sve što nije u skladu s budućnošću koju ste vidjeli u vizualizaciji i na svom kolažu. Zatim zapišite sve što činite kako biste

ostvarili budućnost koju ste zamislili. Ako ne poduzimate potrebne korake kako biste izgradili budućnost, to možete promijeniti osvještavanjem i osmišljavanjem plana djelova¬nja. Najhitnije je da sami sebi kažete istinu. Ono što u vašem životu nije u skladu s budućnošću koju želite trebali biste zapisati da biste mogli osmisliti plan eliminacije tih neželje¬nih elemenata.

Kitili!^ ¿»em u u

Pogovor

Još jednom razmislimo koja se vrijednost krije u svemu ovome, vri¬jedi li uložiti vrijeme i trud kako bismo ponovno postali cjeloviti. Vrijedi li osjećaj beznađa preobraziti u osjećaj prosvjetljenosti. Kad otkrijete da su neproživljene misli i osjećaji sve što se krije ispod površine vaše svjesnosti, spremni ste za iscjeljenje. Kad dopustite svim tim dijelovima koje ste potiskivali da iziđu na površinu, možete odahnuti. Ponovno ćete s lakoćom disati. Kad skinete masku koja skriva vašu ranjivost i vaše ljudske osobine, suočit ćete se sa svojom istinskom prirodom.

Vodila sam vas kroz duge i duboke procese kako bih vam pomogla da otkrijete istinu u dubini svog bića te da osvijestite da ste kao takvi "dovoljni". Istraživali smo svijet hologramskog uni¬verzuma gdje smo svi ravnopravni i gdje je prisutna savršena ravno¬teža. Otkrili smo zapanjujući svijet projekcija gdje univerzum tako velikodušno odražava sve aspekte našeg bića koje smo odbacili. Naučili smo vidjeti da ne posjedujemo samo osobine koje ne pod¬nosimo, nego da te negativne osobine u sebi nose pozitivne darove. Tu su kako bi nas odvele onamo kamo naše srce želi poći, na mje¬sto gdje vlada suosjećanje. Kad osvijestimo i prigrlimo ono što naj¬više mrzimo i čega se najviše bojimo, spremni smo ponovno vratiti ravnotežu. Kao što Deepak Chopra kaže: "Kad ne osuđujemo, um nam je tih." Tihi um spreman je čuti riječi koje govore o najuzviše- nijem dobru, riječi koje nam govori Duh.

Svi imamo mogućnost očistiti svoj dvorac. Otvoriti vrata svih soba. Možemo ući u svaku od njih i počistiti prašinu koja skriva njihov sjaj i ljepotu. I tada možemo uvidjeti da svaka soba treba nešto drugo kako bi zasjala. Neke od njih trebaju ljubav i prihvaća¬nje, a neke preuređenje. Druge traže samo pažnju. Bez obzira na to što svaka od njih treba, znamo da im sve možemo pružiti. Želite li živjeti punom snagom, morate dopustiti svim svojim dijelovima da se prikažu u svom najboljem svjetlu te ih pritom poštovati. Morate izaći iz balona koji grade prividi i prepustiti se valu jasnoće. Kao pojedinac trebate širiti svoju unutarnju svjesnost kako biste prihva¬tili baš svaku svoju osobinu. Ako se promatrate kao kućerak, tre¬bate stvoriti unutarnji prostor koji je potreban da u njega stane cijeli dvorac.

Želite li doista unutarnji mir? Ako je odgovor potvrdan, onda ga imate. Predajte se. Prestanite se boriti. Prestanite se braniti. Pre¬stanite se pretvarati. Prestanite poricati. Prestanite lagati sebi. Osvi¬jestite obrambene mehanizme, zidove i kavez koji vas okružuju. Nemojte težiti savršenstvu jer vas ta želja tjera da dižete zidine. Težite cjelovitosti te ravnopravnosti tame i svjetla. Baš kao što sve ima svoju mračnu i svijetlu stranu, isto vrijedi i za svaku osobu, jer je to ljudski.

Čula sam prekrasnu priču gurua Mayia, voditelja Zaklade Sidha Yoga. Vladar jedne napredne države pošalje po svoga glasnika. Kad je glasnik došao do njega, kralj mu naredi da pođe pronaći najgoru stvar na cijelome svijetu te da je donese za nekoliko dana. Glasnik ode i vrati se za nekoliko dana praznih ruku. Zbunjen, kralj ga upita: "Što si otkrio? Ništa ne vidim." A glasnik odgovori: "Ovdje, moj kralju", pa isplazi jezik. Zbunjen, kralj zatraži objašnjenje, a glasnik mu reče: "Moj je jezik najgora stvar na svijetu. Moj jezik je u sta¬nju učiniti mnoge grozote. On govori zlo i laže. Mogu se prepustiti pretjeranim užicima s njime i nakon toga mi je zlo i umoran sam, a mogu i izgovoriti stvari koje će naštetiti drugim ljudima. Moj jezik je najgora stvar na svijetu." Zadovoljan, kralj je naredio da glasnik ode i pronađe mu najbolju stvar na svijetu.

Glasnik užurbano ode i ponovno se vrati za nekoliko dana pra¬znih ruku. "Gdje je?" viknu kralj. A glasnik ponovno isplazi jezik. "Pokaži mi", reče kralj. "Kako je moguće?" A glasnik reče: "Moj je jezik najbolja stvar na svijetu, on je glasnik ljubavi. Samo jezikom mogu izraziti nepodnošljivu ljepotu poezije. Moj jezik mi daje pro¬finjen ukus i vodi

me prema hrani koja će me osnažiti. Moj jezik je najbolja stvar na svijetu jer mi omogućuje da izgovaram ime Boga." Kralj je bio zadovoljan pa imenuje glasnika jednim od svojih najbli¬žih savjetnika.

Svi znamo stvari promatrati crno-bijelo. Ali postoji dobro i loše, mračno i svijetlo u svemu. I ako bilo što od toga poričemo, pori¬čemo ga u svemu. Ne postoji ništa što vidimo, a što nije Bog, a kad ga ugledamo u sebi, vidjet ćemo ga i u drugima.

Ono za čime najdublje žudimo su mir, ljubav i sklad. Život je kratko, dragocjeno putovanje, a naša je obveza da izrazimo svoje jedinstvene darove. Kad izrazimo svoju individualnost, prihva¬ćamo ono božansko u sebi. Lako je izgubiti iz vida ono najdrago¬cjenije. Nemojte susprezati svoju ljubav ili opraštanje. Nemojte skri¬vati svoje suosjećanje ili milostivost. Naš najvažniji odnos je onaj koji imamo sa sobom, sa svim svojim bićem, uključujući i sjenu. Važno je zapamtiti da sve dobro u vezama traje. Moramo nastaviti rasti i preskakati prepreke koje nam se nađu na putu. Kvalitetne veze zahtijevaju od nas da postanemo više od onoga što jesmo. One nas tjeraju da otvorimo i raširimo svoja srca. Moramo postati pri¬sni sa svojim sjenama. One su sveti dio svakog od nas. Na nama je samo da odlučimo ostati u tom procesu promatranja sebe, iskazi¬vanja ljubavi prema sebi i otvaranja svog srca. Kad počnete cijeniti ono božansko u sebi, počet ćete cijeniti i dar života. U tom ćete stanju postati dijelom prekrasnog, tajanstvenog iskustva koje nazi¬vamo ljudskim bićem. 

0 autorici

Debbie Ford vodi seminare o mračnoj strani čovjeka pri Chopra Centerfor Well Being u La Jolli, u Kaliforniji. U Centru također radi kao savjetnica, učiteljica i članica fakulteta. Debbie Ford vodi svoje dnevne i vikend-radionice, Proces sjene, diljem SAD-a. Živi u La Jolli sa svojim sinom Beauom.