Davni Dani

8/9/2019 Davni Dani

1/23

85

KROATOLOGIJA 3(2012)2: 85107

UDK 821.163.42.09 Krlea, M.Pregledni lanak Primljen: 23. 10. 2012.Prihvaen: 14. 5. 2013.

A nela VidoviUlica grada Chicaga 21/2, HR-10 000 [email protected]

PRoimAnJe nietZScHeovA ZARATUSTRE UKRleinu oPuSu nA PRimJeRu DAVNIH DANA

Temeljna je ideja ovoga lanka prikaz proimanja Nietzscheova djelaTako je govorio Zaratustra s dnevnikim zapisima Miroslava Krlee, Dnevnikom191417: Davni dani I . i Dnevnikom 191822: Davni dani II . U sreditu suanalize sedam Krleinih dnevnikih zapisa iz ratnih godina 1914. 1918., u

kojima su uoeni motivski paralelizmi sa Zaratustrom . Argumentirano je daKrlea ita Zaratustru nesustavno, impulzivno te emotivno, a u njegovim sutumaenjima uoljive sljedee opreke: est/etika, ivot/smrt, stvaranje/razara-nje, zanos/skepsa. Intimna itanja mladoga Krlee pokazuju kako se istodob-no, u skladu s vlastitom po/etikom antitetikom vrtekom (usp. Lasi, 1989:3940), pribliava i udaljava od svojega duhovnoga uitelja.

Kljune rijei : Tako je govorio Zaratustra , Davni dani , Friedrich Nietzsche,Miroslav Krlea, motivski paralelizmi, opreke, antitetika vrte-ka, intimno itanje.

1. Uvod 1

Pitanje naina Krleina itanja Nietzscheovih tekstova, koje je potaknu-la Nina Aleksandrov-Poganik 2000. godine na simpoziju Nietzscheovo na-

sljee , pokazalo se zanimljivim zbog rasprave koja je uslijedila nakon izla-ganja. Postavilo se pitanje je li Krlea uistinu razumio velikoga filozofa ili je njegove teze provizorno primjenjivao bez poznavanja filozofske tradicije.S obzirom na to da ne moemo biti sigurni koliko je Krlea itao izvornike,

1 Zahvaljujem dr. sc. Suzani Marjani i recenzentima na vrijednim prijedlozima.

8/9/2019 Davni Dani

2/23

86

A. v d : Pr a j n zs h a Zaratustre Kr p s a pr j rDavnih dana KROATOLOGIJA 3(2012)2: 85107

a koliko je preuzimao spominjanja, citate i reference u tekstovima svojih su-

vremenika, javila se potreba za pokuajem historiografskoga usustavljivanjamaloga dijela Krleina i Nietzscheova opusa kako bi se time dao odgovor na postavljeno pitanje. Pritom valja naznaiti kako tumaenja u radu nemaju zacilj ponuditi sveobuhvatnu analizu, ve su svojevrstan pokuaj dokumenti-ranja, usporedbe i poticaja za daljnja istraivanja.

Izabrane su ratne godine iz Davnih dana (19141918)2 te traeni motivikoji se mogu povezati s Nietzscheovim Zaratustrom 3. Analizirani su sljedeidnevniki zapisi (kronolokim redom): Zaratustra i mladi (dodatak Dav-nim danima II : 19181922, objavljen prvi put 1914. uSavremeniku ); 22. IX.

1915, podne, Jurjevsko groblje ; 8. XI. 1915, pono ; 11. V. 1916; 12. V. 1916.u 7 h naveer ; 19. XI. 1917. i Balada (dodatak Davnim danima II , objavljena prvi put 1918. u Hrvatskoj njivi ).4 Kronoloki se poredak pokazao korisnimzato to se godine spominjanja Zaratustre podudaraju s godinama Prvogasvjetskoga rata koje uvelike opravdavaju Krlein bijeg u Nietzscheoveestetske visine , ali i skori odmak, pogotovo nakon to je Krlea iskusio do-mobransku golgotu galicijsko ratite.

2. Komparativna analiza Zaratustrinih motiva uDavnim danima (19141918)

2.1. Dramolet Zaratustra i mladi (1914)

Dva5 su pristupa ovomu jednomu od najranijih Krleinih tekstova uz Legendu i Maskeratu, 6 Fragmente te polemiku Potpunoma se slaem (Lasi,

2 Dnevniko-memoarski zapisi Davni dani prvi su put objavljeni 1956. u nakladi Zora podnaslovom Davni dani, zapisi 19141921 (u:Sabrana djela Miroslava Krlee , sv. 1112), da bi pretisak i redakcijske promjene doivjeli 1977. u izdanju sarajevskoga NIP Osloboenja pod naslovima Dnevnik 191417: Davni dani I. i Dnevnik 191822: Davni dani II . Zara-tustra je objavljivan u razdoblju od 1883. do 1885. godine u izdanju Ernsta Schmeitzera.

3 U daljnjem e se tekstu koristiti kratica Z te brojano oznaivanje za dijelove i poglavljaknjige. Gdje se dri potrebnim, napisat e se puni naziv poglavlja.

4 Za zapise e se iz Davnih dana I. i II. koristiti sljedee kratice DD i DD 2 uz broj stranicegdje se zapis nalazi.

5 U analizi u odvojiti tumaenja hrvatskih autora i Franka Lindemanna, pritom nijednomutumaenju ne dajui prvenstvo. Razlog lei u injenici to je Lindemannova analiza raz-mjerno nepoznata, a drim ju vrijednom polazinom tokom pri pokuaju razumijevanja proimanja Krlee i Nietzschea.

6 Oba su djela prvi put objavljena u Knjievnim novostima Milana Marjanovia 1914. go-dine; Legenda u brojevima 14, a Maskerata u broju 16. Autobiografski su Fragmenti objavljeni iste godine u broju 21.

8/9/2019 Davni Dani

3/23


87

1982: 119). S jedne strane autori poput Nine Aleksandrov-Poganik, Mirja-

ne Stani, Viktora megaa i dr. tekstu pristupaju kao knjievnoj injenicisluei se metodom interpretacije. S druge strane, Frank Lindemann (1991)u Krleinu tekstu trai jezinu i formalnu poveznicu s NietzscheovimTako

je govorio Zaratustra . Iznijet e se oba pristupa, te e se, s obzirom na kon-cept stvaralake dozvole u interpretaciji, navedena tumaenja upotpuniti au-toriinim razmiljanjima.

2.1.1. Knjievni okvir Stanko Lasi (1982) i Frank Lindemann (1991) Zaratustru i mladia

odreuju kao lirsku prozu, Nina Aleksandrov-Poganik (2002: 160) kaocrticu, lirski zapis, minijaturu, fragment ili mogui dio vee prozne cjeline;Viktor mega (1999) oznaava ga kao karakteristian primjer sinkretizmakoji sadrava elemente dramoleta, baladeskne poezije u prozi, dijalokogaeseja te jasnu uputu na knjievnu grau odakle je pratekst preuzet, dok muStani (1990) pridaje znaajke savrene minijature s Jugendstil obiljejimate navodi kako je rije o dramoletu. Ve se iz tih navoda uoava pluralizamu obiljejima teksta te tekoa da se on svede na jedno anrovsko odreenje.Dakle, to nije samo dramolet nego i dijalog, proza, minijatura, crtica, lirski

zapis itd.Problem se javlja u odreivanju mjesta teksta u razdobljima Krleinaknjievna stvaranja. Kronoloki on doista pripada prvomu razdoblju, mo-dernistikomu, debitantskomu (19131917), no prije bi se mogao svrstatiu Krleinu ekspresionistiku fazu (19171919). Sm e Wierzbicki (1980:46) priznati kako je teko povui granicu izmeu prvih dvaju razdoblja stva-ralatva te kako se ona nuno isprepleu. Frank Lindemann (1991: 7577) povezuje Krlein tekst s tim knjievnim pravcem tako to utvruje motiveiz Nietzscheove filozofije koji prethode njemakomu ekspresionizmu otu-enje pojedinca, sveopa rezignacija, problem novoga ovjeka (mesijanskiekspresionizam), patetika i izraeni individualizam.

Poetak je teksta secesionistiki: U sutonu, kad su ljiljani bili blijedi poput cjelova s mrtve djevianske usne, stupi pred Zaratustru mladi Zla-tovlas, a na ramenu mu je sjedila ptica smrti (DD 2, 395). U prvoj ree-nici uoavamo paralelizam s poetkomSalome , njezinim dnevnikim fra-gmentom kojim Krlea i otvara svoje Davne dane : Na terasi ljetnikovca judejskog tetrarke. Otvoreni pogled na kobalt morske puine. Magnolije,kamelije, oleandri, lovorika. Sumrak (DD, 10). Oba su teksta nastala istegodine, iako je Zaratustra i mladi odmah objavljen, dok jeSaloma objav-ljena 1963. godine prvotno zbog odbijenice Josipa Bacha da je postavi nascenu, a naknadno joj se Krlea vraa tek na nagovor M. Belovia. Dnev-

8/9/2019 Davni Dani

4/23

88


nikomSalomom dominiraju tipini vajldovski i secesijski motivi suton,

odnosno sumrak, cvijee te biblijski motivi djevica i judejski tetrarka.Kod Zaratustre i mladia Krlea eli ovakvim poetkom vjerojatno nazna-iti odmak od izvornoga teksta, dok je kodSalome rije o citatnoj polemicis Wildeovom poetikom u kojoj je estetika iznad etike.7

Razgovaraju dvojica likova, Zaratustra kao prvi aktant te Zlatovlas kaodrugi (Stani, 1990: 22). Likovi su alegorijski8 njihove su misli polarizi-rane po oprekama: ivot smrt, stvaranje razaranje, ekstaza sumnja tedionizijski zanos skepsa (mega, 1999: 533). Zaratustra se kao dionizijskioboavatelj ivota najlake iitava u odgovoru na Zlatovlasovu primjedbu o

prolaznosti ivota i ptici smrti koja ga ne naputa: Ali daj, otjeraj je od sebe,nasmij se i zaplei (DD 2, 395). Dok smrt progovara iz mladia kao umjetna plona priroda gdje se samo umire (Stani, 1990: 21), svoje uporite nalazina samom kraju teksta: I bi as, a lijepi je mladi le zaronio potrapan krvljuu valovlje vode zaborava (DD 2, 397).

Sljedea se polarizacija stvaranje razaranje nadovezuje na prvotnu tenajvaniju opreku ivot smrt. Ona obuhvaa ostale spomenute polarizacijete kulminaciju doivljava u skepsi koja mladia na kraju dovodi do smrti(mega, 1999: 533). Dakle, dionizijsko stvaranje, ekstaza, zanos oituje

se u liku Zaratustre koji ne doputa mladiu da pokoleba njegov vitalizam:I ice su pukle na lutnji tvojoj, a ti ni to ne zna da se najljepe pjesme na puknutim strunama raaju. I zapustio si lutnju svoju u plijesni, i jadikujekao ena (DD 2, 395396).

No, mladi ne samo to krajnjom skepsom obara svojega uitelja negomu se i ironijski podsmjehuje: A istine nema u tim prazninama, tek arene prie i pjesniki uzdisaji, za koje se lijepe uvstva (DD 2, 397). Kraj jedramoleta sasvim neoekivan. Deset se godina nakon mladieve smrti u Za-ratustrinim mislima javlja sumnja.

itav je sukob tih elemenata zaudno miran, no upravo ta mirnoa jovie naglaava jaz izmeu dvojice likova. Tako e Stani (1990) zakljuitikako Krlea time pomou Zlatovlasa subvertira larpurlartizam, a s tom bi-

7 Naime, Krleina jeSaloma (1963) ostvarena kao velika citatna polemika u odnosu naWildeovuSalomu (Salom , 1893) i biblijsku Salomu (Marjani, 2005). Vlastitom, antirat-nomSalomom , kojoj i pripada prvi dnevniki zapis Davnih dana , Krlea negira Wildeovolarpurlartistiko shvaanje ivota i umjetnosti ili, kako je to Wilde aforistiki zapisao ueseju Kritiar kao umjetnik : Sfera Etike i Sfera Umjetnosti u potpunosti su razliite iodvojene.

8 mega (1988: 137) istie kako je mogue da su u tekstu sueljeni jedan Nietzsche s dru-gim Nietzscheom. Prvi je skeptik, Voltaireov nasljednik iz Ljudsko, odvie ljudsko , dok jedrugi iz kasnije faze Nietzscheova stvaranja, ekstatini prorok panvitalizma.

8/9/2019 Davni Dani

5/23


89

smo se tvrdnjom sloili ako se uzme u obzir zato Krlea kao autor negira

takvu koncepciju. esto kritiziran da je u slubi naivnoga realizma,9

duboko je potresen strahotama rata o em svjedoe mnogi zapisi, primjerice: Okomene djeaci sanjaju pustolovno o otvorenim ivotnim mogunostima, nasvoj djetinjasti, naivni Karl Mayevski nain, a i kroz te pubertetske iluzije javlja se u podsvijesti udan i potisnut motiv saznanja, da smo ptice u krlet-ci, da su nas ulovili, da se tu oko nas i nad nama organizuje nekakav grdankavez iz kog e se veoma teko izletjeti. Djeaci sanjaju o daljinama, o ekva-toru, o tropima, o karijeri, o zlatu, o parama (Krlea, 1953: 996).

Sve ono to e Krlei biti vano u kasnijem stvaralatvu naglaava jo

kao mladi. Za njega ne postoji takva estetika kojoj ljudski ivot nee bitinajvia i najsvetija kategorija. Zlatovlas se zato suprotstavlja10 mistificirano-mu Zaratustri (Stani, 1990: 26). Ovdje je vano naglasiti kako to nije otpor Nietzscheovoj filozofiji, kojoj e se tijekom cijeloga ivota Krlea vraatis udivljenjem, nego liku proroka, mesije koji navodno moe spasiti ovje-anstvo. Tako e u Davnim danima prokazati jugoproroke ondanjega doba Ivana Metrovia, Ivu Vojnovia, Kostu Strajnia, Franju Rakoga i dr., jednako kao to je u mladosti prokazao Zaratustru koji ne mari za rtve jerpali leeve pune umiranja vatrom koja se vjeno vraa (DD 2, 396).11 Tajmotiv vjenoga vraanja Suzana Marjani (2005: 95), uz nadovjeka, sma-tra glavnim temama ovoga zapisa. Mrtvi je Zlatovlas vjerojatno u Krleinojviziji simbol tisua mrtvih u balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu tisua kolovanih i obuenih za smrt.

Zlatovlasa mui bol, tenja za spoznajom, zato se i obraa uitelju, nonailazi na cinizam i ironiju. Shvaa da je preputen samomu sebi te se zatoodluuje prepustiti smrti (Stani, 1990: 22). Cininomu Zaratustri mladiugaslo bludi po svijetu i nije mu dosta to mu se taj svijet objeruke prua,on bi vie, a nije sposoban za vie (DD 2, 396397). Smrt i skepticizam nakraju pobjeuju, ime Krlea sugerira smrt najveih Zaratustrinih misli vi-talizma i kraja starih idola te uenja zamaskiranih u skeptiki empiristikiokvir.

Ako se vratimo korak unatrag, moemo uoiti kako dramolet u cjeliniKrleina stvaranja ne znai nikakav vei pomak, no njegova se vrijednost

9 Ne odbacuje ga iako zna da je u osnovi primitivno teorijsko usmjerenje te istie da euvijek dati prednost politikomu, a ne gnoseolokomu pitanju (Jeremi, 1975: 186).

10 Lauer (1990: 25) spominje kako je mladieva sumnja u uitelja na neki nain Krleinanajava djelaGericht ber Zarathustra (1921)Reinharda Johannesa Sorgea.

11 Presudna inverzija u odnosu na biblijsku Salomu i u odnosu na Wildeov tekst Krleina je figuracija proroka Ivana Krstitelja (Johanaana) kaonijemoga provincijalnoga klerika(politiki jugomesijanizam u afaziji) (usp. Marjani, 2005).

8/9/2019 Davni Dani

6/23

90


time ne umanjuje: naprotiv, ona raste jer imamo uvid u pievu intimu (Stan-

i, 1990: 19). Godini 1914. prethode balkanski ratovi, Franjo Ferdinand biva ubijen, Austro-Ugarska napada Srbiju i poinje Prvi svjetski rat. Mla-domu se piscu rue svi ideali jer ono u to vjeruje (Druga internacionala) nespreava klanje ni smrt, tovie die kredite za ratovanje (Lasi, 1982: 118).S jedne strane imamo razoaranoga pisca, a s druge uspjehe u objavljivanju.Objavljuje Legendu i Maskeratu , Fragmente te polemiku Potpunoma se sla-

em (Lasi, 1982: 118).Upravo na tim temeljnim ambivalentnim osjeajima (umjetnost s jedne,

a ratne strahote s druge strane) Krlea gradi tekst kojim pobija, a u isto vrije-

me i obnavlja, modernistiki esteticizam (Stani, 1990: 28), kreui se takou vjenom krugu afirmacije i negacije. Da je kojim sluajem ovaj tekst napi-san danas, vjerojatno bismo ga okarakterizirali kao postmodernistiki zbogsvijesti o inovaciji tradicije (Stani, 1990: 28) pomou ironijskoga modusa,intertekstualnosti, dijaloga s likom iz filozofske knjige i dr.

Njegov umjetniki individualizam koji istie vanost subjektivizma sve, samo ne ablona (DD, 158) te zaziranje od poetolokoga komen-tara i teorijskoga uopavanja (mega, 2001: 14) blii su Nietzscheu negoto je to literatura injenica koja zahvaa kolektiv u ratnom vihoru. On se u

okviru vlastite po/etike antitetike vrteke nalazi izmeu dviju vatri elit-ne, umjetnike te kolektivne, koja je blia narodu (Lasi, 1987: 311) do-mobranskim golgotama na vjeno ponavljajuim galicijskim ratitima (usp.Marjani, 2005). Na kraju e prevladati kolektivizam jer: Mrana pozadina politike groze djelovala je meutim na moju uobrazilju nerazmjerno suges-tivnije od svih slikarskih ili muzikih teorema, od svih apstraktnih pitanja

pojetskog stila ili likovnog ukusa. Da ratovi jo uvijek urlaju svijetom, samfakat da oni jo uvijek mogu igrati sudbonosnu ulogu jedinog arbitra i u takoidealno zamiljenim odnosima kao to su bili junoslovjenski, ta spozna- ja poremetila je svu moju moralno-intelektualnu ravnoteu i razorila svakiarm estetizirane igre (Krlea prema Matvejevi, 2011: 70). Ta e mu misao biti nit vodilja u drugim dnevnikim zapisima gdje e analizirati Nietzsche-ova Zaratustru .

Iz navedenoga knjievnoga komentara Zaratustre i mladia moemoizvui sljedee zakljuke. Prvi jest da je anrovsko i knjievno-povijesnoodreenje teksta teak zadatak, zatim da taj rani tekst nosi sve osobine bu-duega pieva stvaralatva (intertekstualnost, ironija, svrgavanje mitova) teda takoer nosi osobne misli koje su najvrednije, jer iz njih iitavamo vjenisukob izmeu etike i estetike pri em e etika (mrtvi) imati prednost nadelitnom ljepotom. Nadalje, Krlea ovim tekstom odaje poast Nietzscheu jer je iz samoga naslova eksplicitno o kojem je filozofu rije.

8/9/2019 Davni Dani

7/23


91

2.1.2. Lindemannova interpretacija dramoleta

Lindemann (1991: 63) ne dovodi u pitanje formalnu i jezinu ovisnostdramoleta Zaratustra i mladi o Nietzscheovu djeluTako je govorio Zaratu-

stra te je razlae u duhu sadrajnih i stilskih sveza (Lindemann, 1991: 8)uoavanjem jedanaest paralelizama. Neki su se od tih paralelizama pojavili u prethodnom poglavlju vrijeme, smijeh i ples, stvaranje i razaranje.

Vrijeme kao paralelizam Lindemann uoava u prvoj Krleinoj reeni-ci: U sutonu (DD 2, 395) koju povezuje s Z, I (O drvu u planini ) i Z,II ( Pretkaziva) gdje se spominju veer i sumrak. Sutonom Krlea stvaraatmosferu dvosmislenosti i strahovitosti, dok kod Nietzschea to nije sluaj(Lindemann, 1991: 67) jer je no (posebno u Z, II, 9) vrijeme kad osamljenikZaratustra izraava svoje najdublje misli. Ona je simbol samoe jer nema buke koja bi ometala. Krlei je vjerojatno cilj u itatelju probuditi asocijacijekoje e implicirati odreena duhovna raspoloenja.

Motiv smijeha i plesa (DD 2, 395) Lindemann povezuje sO viim lju-dima (Z, IV) gdje Zaratustra govori uenicima da se konano naue smijatii preko samih sebe te da postanu dobrim plesaima. Kod Krlee taj ples nijelagan i bezbrian, naprotiv sadrava teinu koja se povezuje sa Zaratustrinimduhom teine uO prikazi i zagonetki 2 (Z, III). Ples kod Nietzschea imadionizijski karakter i boanski atribut: Vjerovao bih u samo jednog boga,u onog koji bi znao plesati (Z, I, 7: 37). Ples je jedna od najveih afirma-cija ivota te mu je inherentan kruni pokret (Lindemann, 1991: 68), a ukrugu, odnosno vjenom vraanju jednakoga, Nietzsche e iznijeti vlastituontoloku sliku svijeta. Stvaranje i razaranje povezuje se sa Zaratustrinim prijekorom mladia: I ice su pukle na lutnji tvojoj (DD 2, 395396)ali i s Nietzscheovim prijekorom (Z, II, 11), pri em Zaratustra tumai dastvaralac u dobru i zlu mora prvo ruiti vrijednosti da bi ih postavio. PremaLindemannovu tumaenju (1991: 69) Krlea ovdje prenosi sliku Zaratustri-ne razbijene strune pjevaa i skladatelja.

U Nietzschea stvaranje i razaranje idu zajedno, no mladi zna samo uni-tavati te se time izruguje uenju o vjenom vraanju jer ovjeka postavljakao marionetu, nesposobnoga za promjenu i aktivno djelovanje (Lindemann,1991: 69), postavlja ga kao posljednjega ovjeka koji je izgubio sav ideali-zam, svu snagu za samonadilaenjem, koji se nita vie ne usuuje, nita vienee, nikakove baaje vie ne baca, kojem je, historijski prezasienom, igradodijala (Fink, 1981: 81). No, kako e Lindemann (1991: 70) zakljuiti,marioneta je beivotna i bezvoljna stvar, dok ovjek, usprkos nepromjenji-vosti sudbine, tu sudbinu prihvaa i uvijek nanovo postavlja stvari i djelova-nja naspram njoj.

8/9/2019 Davni Dani

8/23

92


Sljedei motivski paralelizmi, koji nisu bili razvidni u knjievnoj per -

spektivi dramoleta, jesu: kaos, otrov/otrovano, podne, savreni svijet, kra-ljevsko magare u slubi boanstva, jeka i visina (Lindemann, 1991: 6566).U Krleinu dramoletu Zaratustra u mladievim oima vidi kaos, a u Nietz-schea (Z, Predgovor , 5) ovjek u sebi mora nositi kaos. To se povezuje sastarosemitskim mitovima o stvaranju u kojima se kaos shvaao kao jedanoblik pramaterije koji je nejasan i nesvrstan te je na ovjeku da ga oblikuje.Lindemann ga u tom kontekstu tumai kao sinonim volje za moi koji kodmladia jenjava vjerojatno zbog ptice smrti.12

Motiv se podneva javlja u Krlee ovako: Ti zuri o podne u sunce

(DD 2, 396). Nietzsche gotovo itavu filozofiju temelji na motivu podneva,a u kontekstu Zaratustre posveuje mu itavo poglavlje (Z, IV,U podne ). Uztaj se motiv veu savreni svijet i ovjenavanje kraljevskoga magarca, sre-dinje, odnosno velike teme Nietzscheove filozofije, no Krlea im se u dra-moletu izruguje tako da potpuno mijenja smisao replika. Lindemann (1991:70) to razlae Krleinim stavljanjem prateksta ( Zaratustre ) u novi konteksttako da tekst koji izgovara u izvorniku Zaratustra, a u dramoletu mladi,dobiva suprotno znaenje. Sunce i podne u mladia gube svako znaenje tese tako Nietzscheove misli dovode do apsurda. Obojica se za pratekst koristeslikama iz Biblije. Krlea ironizira lik Zaratustre kao ribara koji e mamitiljude na preobraenje: I onda se u njemu uzburkala plemenita krv ribara tovidi tenu lovinu i ve baca mreu (DD 2, 396), a Zaratustra u tridesetojgodini silazi meu ljude (Kristova protufigura kojega poimence spominjesamo jedanput u itavom Z ), slavi sakrilegijsku P/posljednju veeru tetekst formulira u obliku propovijedi/govora s molitvenim zanosom na kraju(Fink, 1981: 81). Savreni svijet Lindemann posebno ne objanjava, kao niklanjanje magarcu, jer se podrazumijeva da je to klanjanje krivim boanstvi-ma te prihvaanje mentaliteta stada.

Jeka se javlja nakon mladieve vike na Zaratustru: dugo je sluao jekuto je lutala klisurama (DD 2, 396), i to dok je Zaratustra u potpunojtiini u kojoj se misli osamljenika dobacuju i predaju (Z, II, Nona pjesma ).Glasovi su osamljenika, prema Lindemannu (1991: 72), glasovi viih ljudi. UKrlee je to prezir, ismijavanje, ljutnja, sve to je upueno protiv Zaratustre.Time dolazimo do sukoba izmeu viih, starijih ljudi i mladia pred kojimstoji itav ivot, no on pati od nedostatka elje za postojanjem. Lindemann(1991: 72) mladievo oslukivanje jeke tumai suzdrano jer ne moe sa

12 Pticu smrti Lindemann izjednauje s duhom teine. Povezuje ju sa (sic!) arhainim fol-klorom i vjerovanjima gdje ptica simbolizira duu koja naputa tijelo pokojnika, tj. nago-vijeta smrt (Lindemann, 1991: 67).

8/9/2019 Davni Dani

9/23


93

sigurnou ustvrditi koji je razlog njegove uznemirenosti te zakljuuje kako

je teko usporediti odnose izmeu Nietzscheova13

i Krleina mladia jer serazlozi zbog kojih Zaratustru izvrguje ruglu ne mogu dokuiti u dramoletu.Posljednji je motiv visina. Kod Krlee se uoava u Zaratustrinim rije-

ima: I ti se znade vie popeti, ali ne zna vie nai (DD 2, 397), akod Nietzschea uO drvu u planini (Z, I): Kad sam gore, nalazim da samuvijek sam A ta u u visini Obojica spoznaju besciljnost beskrajnogatraenja viega (Lindemann, 1991: 70). Ta besciljnost oznaava svojevrsnu bespomonost da se odgovori na temeljno ekspresionistiko, ali i ivotno pitanje to mi je dalje initi? emu se mogu nadati? Klasino bi se tuma-

enje ovoga dijela moglo svesti na nihilizam, no to se ne ini adekvatnimodgovorom s obzirom na Krleine, a tako i Nietzscheove, dvojbe vezane uzljudsko postojanje.

Iz Lindemannovih motivskih paralelizama moemo zakljuiti kako Krle-in dramolet, na temelju uoenoga, govori nieanski te da je na odreeninain u dramoletu isprian dioTako je govorio Zaratustra . Dijalog se odvijatako da Krlein Zaratustra oponaa Nietzscheova, dok mladi Zlatovlas pa-rodira obojicu (Lindemann, 1991: 77). S obzirom na neka tumaenja koja likZaratustre poistovjeuju s mladim Nietzscheom, a lik Zlatovlasa s mladim

Krleom, Lindemann (1991: 77) uoava razliku u ivotnim raspoloenjimaautora. Mladi je Nietzsche, za razliku od letarginoga, umornoga Krlee,aktivan. No tu letargiju mladi pisac razrjeuje obraunom s proitanim. Onnegira Zaratustrino uenje. No, s druge strane, ne daje alternativu jer nigdjene navodi koja su Zlatovlasova unutarnja stanja zbog kojih pokazuje tolikiotpor uitelju, kao to i ne prua nijedan argument u prilog vlastita nesla-ganja. Postaje poput onih koji prebiru po starim ploama (uvjerenjima), ane znaju ili ne mogu ispisati (tj. pruiti) nova (Z, III, 12,O starim i novim

ploama ). Tenja za argumentacijom ovdje nije toliko zahtjevna jer sve to je Krlea trebao uiniti jest da iz vlastitih premisa, koje je iznio negacijomZaratustrina uenja, dodatno pojasni zato je takvo uenje neistinito. Naime,Krlea priznaje: U tekstovima Nietzschea (koga sam veoma skromno, upra-vo servilno smatrao svojim genijalnim uiteljem i kome sam vjerovao sve,upravo sve, doslovno prima vista, stoposto), nijesam mogao da razumijemsve u niansama, itajui esto te poetske tekstove kao kroz koprenu (Krlea1953: 996).

Zasigurno ovomu tekstu nije pristupio kao filozof, nego jednostavnokao komentator, itatelj ili svojevrsni oboavatelj koji se ne slae u svemu

13 To se odnosi na Zaratustrine susrete s raznim ljudima kojima je odgovarao na svom putu(Z, I,O drvu u planini ; Z, IV, Razgovor s kraljevima , Pijavica , Najruniji ovjek i dr.).

8/9/2019 Davni Dani

10/23

94


sa svojim uiteljem, no pritom gotovo ne iznosi argumente u obranu svojega

stajalita. No to ne znai da je filozofska vrijednost teksta zanemariva jerostaje neupitnom injenicom da je Krlea rano spoznao suprotnosti koje suse javljale u Nietzscheovim mislima te im nije pristupao dogmatino (me-ga, 1988: 137).

3. D k zap s 22. iX. 1915. 8. Xi. 1915, S D s j sk

3.1. K S aDnevniki zapis pod datumom22. rujna 1915, podne, Jurjevsko groblje

u naslovu sadri implicitno referiranje na Nietzscheova Zaratustru . Rije jeo motivu podneva koji se najavljuje u prvoj reenici: O podnevnim eksta-zama (DD, 50). U podne se kod Nietzschea najavljuje bitak, podne bivasudbonosnim trenutkom kad se Zaratustra sputa meu ljude, a Nietzscheova sefilozofija jo naziva filozofijom prijepodneva (Fink, 1981: 76) koju ova-ko najavljuje: neka objave jo jednom plamenim jezicima: Dolazi i ve je blizuveliko Podne (Z, III, 5). Veliko podne, koje navjeuje, prijelazna jefaza izmeu ivotinje i nadovjeka te oznaava nadu za ovjeanstvo (Z, I,19). Podne je takoer gotovo sinonimno s dolaskom/silaskom koji se javljau motivu sunca.

U drugom odlomku dnevnikoga zapisa uoavamo paralelizam sa Za-ratustrom i mladiem te Salomom . Rije je o secesionistikome poetku:U akama bijelih cvjetova, pod peludnim svodovima, kao blistajui sa-kramenat, svijetli sunana svjetiljka algama u zelenim dubljinama morskimisto tako kao i paucima na starom tavanu. U tajanstvenim apsidama rua, ukrvavim bazilikama tulipana, u gotikim lijerovima ljiljana, u prozirnomezelenilu lia, vatrene ice sunca grme kao harfe, a ribe, a zvona, a ljudskosrce i cvijee, sve to pliva sunanom kaskadom (DD, 50).

Ovdje se uz secesionistike elemente istiu i ekspresionistiki. Prisutno je pretjerivanje, estetika runoe koju razvija po uzoru na Gottfrieda Benna(mega, 2001: 12). Moglo bi se rei kako je zapis izraz umjetnikove ek -spresije to potvruju sljedei motivi u tekstu: boja neba nad Cmrokom:mlijeko, promukli glas gramofona, klizi tramvajska lira mirogojska,zamirisalo bi u zamraenoj sobi po tamnosmeoj sprenoj kavi, mirisala bi ta ruka okupana suncem i dr. (DD, 5152). Ti su elementi proeti moder -nistikim stilemima sinestezijom i mnotvom simbola, te se taj tijek misliodvija u urbanom toposu.

8/9/2019 Davni Dani

11/23


95

Ono to ovdje uoavamo kao poveznicu izmeu Krlee i Zaratustre od-

vija se u treem odlomku zapisa. To je svojevrstan sukob izmeu Suncai Kalvarije koji nadolazi. U Nietzscheovim filozofijskim svjetovima suncenije nuno dobro. Ono je simbol dolaska i odlaska, nije uvijek u zenitu toznai da na pojedinca ne djeluje uvijek blagotvorno. Metafora dolaska i si-laska moe obuhvaati i dihotomiju ivot smrt (Lampert, 1986: 30). Am- bivalentna strana prirode (u ovom sluaju sunca) nije nita novo. Nietzschemotiv pilje, Zaratustrina dolaska i silaska meu ljude, preuzima od Plato-na, dok je ambivalentnost prirode bila predmetom promiljanja u razdobljuknjievnoga romantizma. Kalvarija se kod Krlee znakovito pie velikim poetnim slovom te oznaava jo nedefinirano apstraktno zlo, krv: Postoji jo i drugi fatum: stvarnost ovog pokolja. Od svih moguih varijanata raz-miljati na suncu sada, kada se ve osjea kako je lie senilno, sklerotino,kako mu ni sunana svjetlost vie nita ne e pomoi, kako dolaze jesenskivjetrovi, nae antipatine kie, novembar, od svih tih fatalnih mogunostisunce u ovome trenutku, to je najmanje zlo! Sve su nesunane religije kobnezablude uma i srca ljudskog. () Ne Kalvarija, nego popodnevni trijumf (DD, 51).

Krlea tim dnevnikim zapisom tematizira vjeni unutranji sukob iz-meu realnosti i estetskoga nadahnua. Rije je o 1915. godini, vremenukad je mladi autor mobiliziran, siromaan, spreman na katastrofalne po-sljedice (Lasi, 1982: 120123). Zadnjom reenicom citirana odlomka kaoda pokuava u patetinom zanosu dati suzdranu kritiku motivima sunca i podneva. Uputnije je, prema strategiji preivljavanja, razmiljati o Suncu,negoli o moguoj Kalvariji. Tu je karakteristina retorika afekta koja oitujeapsurdnost u pripovijedanju neposredno prije opasnosti (mega, 2001: 27).On kao da apostrofira kult Sunca kako bi mogao negirati vjeno vraanjekrvavih svetkovina (Marjani, 2005: 73). Taj zapis najavljuje krik koji e se javiti godinu dana poslije na krovu kasarne.

3.2. o b r za j sa Na poetku spomenutoga dnevnikoga zapisa Krlea istie vlastitu ne-

gaciju est/etike F. M. Dostojevskog: Nikada nisam volio Dostojevskog. Neusuujem se priznati (ni sebi) da mi je dosadan. O njemu govori se kao o bogu. Imam u tome pogledu svoje iskustvo. Svi, kojima se on svia, ne svi-aju se meni (DD, 60).

Mladi je Krlea odbijao samoponienje i askezu, ortodoksno-azijatskokao i propagandno (Lauer, 1990: 24) u umjetnosti F. M. Dostojevskog, iakosu ga svi hrvatski ekspresionisti tovali. Krlea u tom dnevnikom zapisu

8/9/2019 Davni Dani

12/23

96


zastupa tezu da je Nietzsche nadmoan kao mislilac i umjetnik zato to od-

bacuje beletrizaciju spoznaje (mega, 1988: 137).14

U drugom se odlomku zapisa nanovo pojavljuje motiv sunca: Trebalo bi pjevati o suncu, o sunanim danima i o sunanim ljudima (DD, 60).Kakvi su to dani? Nietzsche ih opisuje metaforom o novoj vrlini kojoj uiuenike tap sa zlatnom drkom na kojem se zmija ovija oko sunca (Z, I,19). Sunce je ovdje najvie dobro, uzvienost, mudrost kojoj treba stremiti.U skladu s tim, Krleinu bismo reenicu mogli protumaiti kao elju za go-vorom o najuzvienijoj mudrosti i vrlini, o danima kad e se samo ljepote temisli moi slaviti te o ljudima koji e slijediti tu misao. Kod Nietzschea su to

nadljudi, no ovdje se ne eli ustvrditi, strategijom pretjerane interpretacije,da je Krleina misao identina. Nakon uzviene mudrosti slijedi zaokret. Krlea predlae kako bi treba-

lo govoriti o ponienjima: A kada se pie o ponienjima, trebalo bi govo-riti jezikom sunanim, a taj nije kleanje pred bogom, nego spolno upotreb-ljavanje tog istog pojma. To je muki, kako ponieni boga skidaju s neba(DD, 60).

Oito je da zapis svjedoi o Krleinoj fazi u kojoj s udivljenjem komen-tira Zaratustru, to nam ve naznauje kako stalno artikulira naelo protu-

rjeja (mega, 2001: 35). I dok se u dramoletu Zaratustra i mladi kritikiobraunava s uiteljem, u spomenutom poludnevnikom zapisu, bez obzirana prijetnju ponienja, odnosno rata ne posustaje u isticanju estetskoga na-dahnua. Dakle i o demonijima apokaliptike prve svjetske klaonice valja go-voriti uzvieno, ime samo na trenutak, asocijativno, Krlea preputa primatestetici, elitistikoj estetskoj koncepciji, a ne etici, kolektivistikoj socijalnojdimenziji, literaturi injenice15.

Sljedei, ujedno i posljednji odlomak ovoga zapisa poziva se na Nonu pjesmu (Z, II, 9): Izlazim samo nou. No je ljepa od dana (DD, 60).

Nietzsche kao noni pjesnik progovara: No je: sad glasno zbore vodosko-ci. A moja je dua vodoskok. No je: tek sad se bude sve pjesme zaljubljenih.A moja je dua pjesma zaljubljenog (Z, II, 9, 96). itavo je to poglavljeatipino, svojevrsna lamentacija pjesnika u noi to se podudara s Krleinimzapisom: Soa ve nekoliko dana uti. No je moja. Samo moja. Jedini

14 Poznate figure Dostojevskoga (Ivan, Aljoa, Smerdjakov, knez Mikin) kao porte-pa-rolei filozofije Dostojevskoga nijesu drugo nego votani simboli koji izgovaraju masuesejistikog teksta u posve drugom smislu nego Zaratustra, a opet na isti nain (DD,3031).

15 Estetici preputa prvenstvo jedino ako ovaj dnevniki zapis shvatimo kao intimni trenutak pisanja u kojem Krlea na trenutak postrance stavlja etikune-kleanja kao etiku zagova-ranja reakcije.

8/9/2019 Davni Dani

13/23


97

noobdija nad ovim gradom sam ja (DD, 60). No je u Nietzschea njegova

dua, dok je kod Krlee prostor osamljenosti s mislima o ratu.ak i kad se ne sukobljava sa Zaratustrinom filozofijom, Krlea ne moezaboraviti rat te sveopu etiku ravnodunosti: Kada su ratovi, ljudi vole daspavaju (DD, 60). Vjerojatno intimno u sebi proivljava tu mirnou kojanagovijeta oprotaj s civilima, pjesnikim uzdisajima i uzvienou esteti-ke. U tom zapisu Krlea subvertira po/etiku F. M. Dostojevskoga alegorijomSunca, parafrazom None pjesme 16 kojom eli osporiti ideju krotkosti, po-niznosti i samoponienja ovjeka (Popovi, 1982: 109) te se time nesvjesno pribliava nieanskomu ovjeku koji sreu nalazi u samoi te se ne priprema

za onostrani svijet.

4. 11. v. 1916, 12. v. 1916. a j s 4.1. D ajs p a d aa

Mjeseina traje itave noi, a ja piem (u mislima) svoju eherezadu,na uspomenu Oscara Wildea i u ast Bakstovu (DD,155). Tako zapoinjesljedei ovdje analizirani zapis u kojem Marjani (2005: 94) mjeseinu odre-uje kao jedan od dvaju temporalnih ontema. Ni nakon dvije godine Krleane prestaje aludirati na vlastitu dnevnikuSalomu kojom i zapoinje Davnedane , pozicionirajui time i vlastitu subverziju na vajldovski larpurlartizami Bakstove orijentalne elemente (Marjani, 2005: 91). Slijedi Krleino pri-sjeanje na Bachovo odbijanje koje biva pokretaem pisanja (Marjani,2005: 94), tj. na njegov komentar: Kako je Vaa Saloma za Vas drama tako bi bile drame i Pjesma nad Pjesmama i Psalmi Davidovi, Jeremijin Pla i Nietzscheov Zaratustra (DD, 155). Krlea je zaista razmiljao o scenskojinscenaciji Zaratustre te se pitao kako bi to moglo izgledati: to je Zaratu-stra? Kako bi Zaratustra izgledao na sceni? Mnogo pametnije od Bcklina,nikakve sumnje nema, ne bi Zaratustra trai muziku. Kakvu? Gautier-Verdi (DD, 31).

Nakon Bachovih rijei kako je teko nakon Wildea napisatiSalomu kojanije vajldovska, Krlea ironijski pomalo samouvjereno prelazi na misaokako bi mogao napisati posljednju no uTisuu i jednoj noi te poinje raz-raivati antisecesionistiku priu o eherezadi i njezinu suprugu, ujedno i

16 Napisana je u Rimu te se nalazi u drugom dijelu Zaratustre . Poglavlje 9. odmak je oddotadanjega tijeka djela jer Zaratustra ne govori vie drugima u formi prispodobe, negogovori sebi i to jezikom himnikoga oduevljenja, ditirambom (Fink, 1981: 84).

8/9/2019 Davni Dani

14/23

98


krvniku Heliogabalu. Hiperbiblijski je Heliogabal negativni aspekt solarno-

ga mita (Marjani, 2005: 84) koji je kroz Krleinu vizuru dobivao pozitivnekonotacije u zapisima iz 1915. godine. Heliogabal je nadljudski monstrum(DD, 155) te ga Marjani (2005: 84) shvaa prototipom Nietzscheova nad-ovjeka koji funkcionira po principu volje za mo, unitavajui i etiku i este-tiku: pobio je sve filozofe i sve zvjezdoznance (DD, 255). S druge strane,prepredena i lukava arobnica, ingeniozna poetesa (DD, 156) lukavominteligencijom, poput dnevnikeSalome , pobjeuje muev maskulino-rat-niki princip volje za mo (Marjani, 2005: 86) te ga unitava kao to jei Saloma unitila lani proroki jugomesijanizam proroka JohanaanaaliasMetrovia.

Drugi je temporalni ontem, koji ujedno dijeli zapis na dva gotovo od-vojena dijela, krov kasarne (Marjani, 2005: 94) koji e pruiti eksplicitnijeveze sa Zaratustrom i Krleinim vienjem umjetnosti: Sjedim na krovukasarne, no je, apicitis bilateralis, 37, 7. Brusilov, ubor ernomerca; piemu mislima jednu wildeovsku varijaciju () i koju ne u napisati nikada, akoja bi bila, kad bi je napisao, obian primjer ablone u literaturi. Trebalo biopisati ovetransporte , ovemarbataljone , ove rejone i Kajzerice , marode-cimetre ikrankencimere , gospodina Regimentsstabsartza dra Krumbachera ,i ovog sanitetskog generala iz Bea koji e sutra jednim potezom pera daodliferuje u smrt nekoliko stotina kretena, a ovo to radeWilde , Beardsley ,

Bakst i Klimt , sa svim naim wildeovcima, to je ablona (DD, 157; kurzivA. V.).

U ovom odlomku postaje oitom pobjeda literature injenice, odnosnoliterature dokumentarizma nad larpurlartistikom estetikom. To nas i ne treba zauditi jer Krleina generacija shvaanje umjetnosti kraja stoljea ( finde sicle ) prema kojem umjetnik biva biolokim i duhovnim aristokratom, prema kojem upravo on utjelovljuje ideju umjetnosti, a to zastupa i Nietz-sche ne moe prihvatiti (mega, 2001: 18). On e umjetnost povezivatis politikom i znanou te e u njoj nalaziti odgovore vane za njegovu iljudsku egzistenciju (mega, 2001: 18). Marjani (2005: 9192) zakljuujekako u ovom odlomku Krlea negira cjelokupnu secesionistiku estetizacijustvarnosti, kako negira estetiku koja se opire diktatu iskustva i to u trenutkukad sjedi u domobranskoj uniformi na krovu kasarne u Krajikoj ulici te kadse zblja oituje jedino kao mimohod smrti.

U sljedeem odlomku Krlea eksplicitno naznauje vlastiti pogled naumjetnost; rije je o pitanju subjektivnosti u umjetnosti (mega, 2001: 13):Umjetniko stvaranje odvija se u devedeset i devet postotaka pod znakom a- blone. To znai: petrarkizam, postpetrarkizam, byronizam, wildeovtina, maeter-linckovtina. Oteti se abloni, to u umjetnosti znai biti ili ne biti (DD, 158).

8/9/2019 Davni Dani

15/23


99

Krlea e vlastitu estetiku izvornosti temeljiti na objektivizmu, ali onom

koji e mu omoguiti da iz vlastite subjektivne perspektive pokua zahvatitiobjektivni, neponovljivi trenutak zbilje (mega, 2001: 13). Rei e ne se-cesiji, dok e stalno potvrivati kaos, kakofoniju, kontrapunkt i dokumenta-rizam (Marjani, 2005: 92). No to ne znai da e pokuati uspostaviti vlastitu poetiku jer je zazirao od poetolokoga komentara i bilo kakvog teorijskoguopavanja (mega, 2001: 14). Znakovito je da su upravo takvi komentariopiranja konvencionalnim obrascima, dvadeset godina prije Krleina stva-ranja, bili prisutni upravo kod onih koje kritizira. Analogijom se takoermoe zakljuiti kako je svako razdoblje u povijesti knjievnosti nastalo kaoest/etiki otpor konvencijama/ablonama protekloga razdoblja.

ablona za Krleu oznaava i propadanje kulturne svijesti koja tone zajedno s pobjedom graniarskog kretenizma Slavka tancera i kompanije(DD, 158), koju Marjani (2005) tumai sukobom izmeu subverzije kulturei subverzije sociosfere. Na kraju se odlomka, tek zadnjom reenicom pozivana negaciju Zaratustre : Ne Zaratustra, nego Dvadeset i peta domobranskadomaa iz Krajike ulice (DD, 158), u kojoj se nanovo tematizira antiteti-ka vrteka izmeu umjetnosti i kolektiva. Dakle, Krlea e u ovoj parafrazi prema Marjani (2005: 92) rei: Ne, uitelj nadovjek, nego ovjek puk!.Rei e ne estetici secesije i ne Nietzscheovoj estetici. Rei e zbo-gom Zaratustrinoj divljoj mudrosti, njegovoj volji za moi, utnji, samoi,njegovoj vjenoj elji da ovjek prevlada svoje mogunosti, da plee. Njego-vo ne znait e u buduem stvaranju prelazak od Nietzschea na Lenjina iMarxa, u kojem e vrijednost naroda i literature injenice i dokumentarizma prevladati vrijednost esteticizma.

Iako je tek na kraju zapisa slijedilo pozivanje na Zaratustr u, nuno je pokazati kako je fragmentarno te asocijativno iao slijed Krleinih misli da bi doao do Zaratustre: Bachova odbijenica, pieva samouvjerenost, ehe-rezada, ponovni povratak naSalomu i Wildea te svojevrsni oprotaj s Nietz-scheovim Zaratustrom drugi put. Krlea e se jo mnogo puta opratati i s Nietzscheom i sa Zaratustrom. No kao to je u Zaratustri i mladiu otvorenokritizirao ontologijski princip vjenoga vraanja, tako e se on sam svaki putiznova simptomatino vraati Nietzscheovoj filozofiji.

4.2. Svi su mrtvi Zapis poinje Krleinim razmiljanjem o smislenosti, svrhovitosti slika-

nja mrtve prirode u kojem se ve pomalo nazire tijek argumentacije. U etnjiustvruje: Mirie sijeno, svibanj je, a ovdje, u ovoj robijanici, u ovomsublimatu i urinu, nije zabavno (DD, 158). Godina je zapisa vie nego zna-

8/9/2019 Davni Dani

16/23

100


kovita. Krlea provodi vrijeme u Dvadeset i petoj domaoj (25. domo-

branska pukovnija u Krajikoj ulici) i neugodno se prisjea vjebanja svojenovosteene moi na Kvakaru i vatrogasca iz Oroslavlja. Odlazi u 16. hodnuna Galiciju gdje mu je dijagnosticirana tuberkuloza (Lasi, 1982: 124). Nevidi nikakav smisao te opet predlae da umjetnost bude u slubi etike, lite-rature dokumentarizma: Trebalo bi opisati agramerski august 1912. Jeruza-lemski timung: sve nabijeno kobnim slutnjama (DD, 159).

Zanimljivo je tumaenje dvaju odvojenih odlomaka pod naslovima Pjesnik Zaratustre i mi te Motivi suvremene knjievnosti , ali i injenica dase sm Nietzsche esto nazivao pjesnikom Zaratustre (Fink, 1981: 76).

Tu se nanovo javlja poznatiagon est/etika: Imao je on zata se i boriti.Imao je on jo da obori Boga. A mi, kako se moemo boriti protiv dnevnog posebnog izdanja sa dvadeset hiljada mrtvih minimalno, kada smo i samitrajni kandidati tog liberalnog svakodnevnog dulce et decorum gesla(DD, 172).

Motiv smrti prati Krleu i u drugim zapisima, primjerice u Iz knjige Izletu Madarsku 1947 : Svi su mrtvi (Krlea 1953: 984), zatim primjer prijate-lja Gejze Bonte koji nije ni doekao dvadeseti roendan i dr. Smrt, krv i uasuvijek su tu kao sveprisutni motivi ratnoga vihora. Sve to pokazuje kako bitadanji stvarni akteri reagirali na Zaratustru. Ironino, s prizvukom parodi- je, bez imalo stida, njega i njegovu estetiku stavili bi na vjeala: Onda dola-zi glupan i deklamira da se sve to zbiva u liberalnom svijetu zato jer ljudi nevjeruju u boga (DD, 172), a tako dodatno naglaava posvemanju gluposttadanje politike kao i etiku ravnodunosti.

Jedino to je tadanjoj politici i drutvu bitno jest: Velika pobjeda u petoj bitki kod Soe, Krn, Gorica, Bovec, sve u plamenu. Pomolimo se,a Trenk e se pretvoriti u janje (DD, 173). Ironinost tvrdnje poiva na povijesnoj injenici da je Trenk preivio stotinu i dva dvoboja te da ni-kad nije postao janje, ve samo obini politiki zatvorenik. Dakle, Krleastalnim spominjanjem Zaratustre i njegova umijea kao da prua pasivniotpor negaciji esteticizma. Da, dogaaju se strahote i zato ne valja upasti uzamku, kao to naglaava u Motivima suvremene knjievnosti : Opasno jekada se o tome frazira, kao to su nas uili (u Zaratustrinoj koli), kao da bi ovjek mogao da preskoi svoju zemaljsku sjenku blagoglagoljivou(DD, 173).

Treba opisivati stvarnost kakva ona doista jest, a ne zanositi se knji-evnim motivima s izmiljenom fabulom (DD, 173). U tom se razlikujupjesnik Zaratustre i pjesnik Davnih dana . I dok e prvi pokuati opisatikakav bi svijet mogao biti, drugi e biti u tom prizemljen i opisivat e onoto vidi.

8/9/2019 Davni Dani

17/23


101

5. 19. Xi. 1917, dara n zs h a f z f jakao grom iz vedra nebaO, kakva je to bila olimpijska strijela? Ima knjiga koje se javljaju zais-

ta kao boanska grmljavina: iz vedra neba. Tako se i meni jednoga danaobjavio Nietzsche, oborivi me nerazmjerno jae od Schopenhauera (DD,333334). Ovaj je citat polazna toka za gotovo svaki govor o povezanostiKrlee i Nietzschea, u kojem pisac tipinom nieanskom metaforom osli-kava put od Schopenhauera kao Nietzscheova uitelja do sebe kao Nietz-scheova uenika. Neemo se zadravati na misli koje nam sugeriraju kakvu je impresiju veliki filozof ostavio na pisca, nego emo pokuati prikazatikako je slijed misli, prisutan u ovom dnevnikom zapisu, stvarao poveznicesa Zaratustrom te koliko je pisac bio dublje upoznat s Nietzscheovom filo-zofijom. Stanko Lasi pritom navedeni dnevniki zapis Krleina otkrivanja Nietzschea kontekstualizira razdobljem Krleina povratka u Ludoviceumsredinom svibnja 1912. godine, koji je imao odluujue, kapitalno znaenjeza cijeli budui Krlein duhovni razvoj (Lasi 1982: 95).17

Poveznica se sa Zaratustrom javlja u sljedeem fragmentu dnevnikogazapisa: Klanja se Narod krivim bogovima, a robuje u suanjstvu, samomu to nije jasno. Na nama je da oborimo sve krive bogove, a time se bavimoobrtimice. Imamo i mi svoje vlastite idole. Jedan od njih je Ivan Metrovi(DD, 334).

Krivi su bogovi za Krleu tadanji dunosnici i ugledni pojedinci, po-sebice politiki proroci jugomesijanizma s Metroviem-Johanaanom kaoegzemplarom. U O uvenim mudracima (Z, II, 8), Zaratustra krivim bogo-vima svojega vremena naziva tadanje znanstvenike, mudrace licemjerekoji vjeruju u tehniki napredak. Kritizira ih jer su u slubi moderne demo-kracije, tadanjega poretka, bez trunke kritike. Slino se i Krlea odnosi pre-ma tadanjem nositelju svih vrijednosti Ivanu Metroviu, njegovoj maketiVidovdanskoga hrama .

17 U memoarskom zapisu Iz knjige Izlet u Madarsku 1947 ( Republika 12[1953]) Krlea biljei kako je u vrijeme njegove prve ludoviceumske afere otkriveno da je svibnja 1912.godine nekoliko dana proveo u Beogradu i da je, meu ostalim, itao NietzscheovuGe-nealogiju morala kao i Roenje tragedije (prema Lasi, 1982: 97). U esejuO parlamen-tarizmu i demokraciji kod nas ( Republika 6[1953]) navodi sljedee intelektualne izvorekoje je itao u to doba zajedno sa svojim prijateljima istomiljenicima: Kao mladii u

prvom intelektualnom djeakom zanosu, uenici zapadnoevropske intelektualne zbir -ke Nietzschea, Schopenhauera, Georga, Sorela, Burckhardta, Bucklea, Byrona, Renana,Mazzinija itd. () (prema Lasi, 1982: 118).

8/9/2019 Davni Dani

18/23

102


Spomenuto je da se Ivan Metrovi podudara s Nietzscheovim likom

Zaratustre koji je kod Krlee preuzeo kobnu ulogu proroka (DD, 297). Za-ratustra ne govori prorokim glasom te nikako ne spada u kategoriju drugihzvjezdoznanaca i lanih proroka meu koje ga pisac smjeta: Tu ne govorineki prorok, nitko od onih grozovitih mjeanaca bolesti i volje za moi,a koje se naziva zaetnicima religije () tu se ne propovijeda, tu se nezahtijevavjerovanje (EH, 4).

Krleina se poveznica Metrovi Zaratustra moe dvojako itati: iliKrlea doivljava Zaratustru kao lanoga proroka bez obzira na to to ga Nietzsche ne vidi takvim, ili nije bio dovoljno upoznat s Nietzscheovim opu-

som te ga je itao povrno i donosio povrne zakljuke.Oba su zakljuka legitimna te nas nikako ne bi smjela dovesti u zablududa Krleino razumijevanje oznaimo kao bezvrijedno. U duhu se partiku-larizma u filozofiji nee Krleino tumaenje Zaratustre promatrati strogoi bez konteksta, ali e se i dopustiti sud koji ocjenjuje Krleino tumaenje povrnim, no pritom on ne biva okarakteriziran manje vrijednim. U prilogmu svakako ide injenica da na tadanjoj filozofskoj katedri Nietzsche nije bio popularan i da je njegov utjecaj ponajprije bio vidljiv u knjievnosti(Stani, 1990: 206).

Dublja se povezanost s Nietzscheom oituje u Krleinu poznavanju poznatoga sukoba: Nema danas duhovne (zapadnjake) svijesti iz kojene bi zjapio razdor onih ponora koji su ve jasno ocrtani formulom: Renan Nietzsche (DD, 332). Kako bi Krlea bio upoznat s njim, oito je moraoitatiGenealogiju morala i/ili Antikrista jer se tu sukob i spominje. S obzi-rom na injenicu da u Izletu u Madarsku 1947 (1953: 1001) navodi kako je itaoGenealogiju morala i Roenje tragedije , lako je zakljuiti kako iz prvospomenute knjige izvlai zakljuke o sukobu Renan Nietzsche.18 Su-

18 Lasi zamjeuje da Krlea do Nietzschea i Nordijaca dolazi preko Budimpete te upuuje dae samo onaj istraiva Krlee koji bude znao maarski i solidno poznavao ne samo kulturnui knjievnu klimu Budimpete uoi rata nego i maarsku beletristiku, esejistiku (kao i prije-vodne hitove iz evropskih knjievnosti), moi rei u kojoj mjeri Krlea izrasta i iz maarskeknjievnosti i kulture (Lasi, 1987: 456). Nadalje, Lasi zamjeuje da Bruno Popovi stie(moda) do najkonkretnijih rezultata do paralele Nietzsche Krlea: rano nieanstvo ( Po-rijeklo tragedije ) traje doTri simfonije ; prijelazno razdoblje (od Ljudsko, odvie ljudsko do

Zaratustre ) traje od 1918. do 1936. te zavrno razdoblje (odTako je govorio Zaratustra doVolje za mo ) od Balada Petrice Kerempuha do Zastava . Rano nieanstvo odgovaraherojsko-estetskomu fenomenu umjetnosti kao igre prema kojem ivot ima smisla samo uuzvienosti i istoi; prijelazno je razdoblje obrat, kompulzivnu ekspresiju zamjenjuje intelek -tualna ironija, dok zavrno razdoblje zaokruuje Krlein oporbenjaki ivot, u kojem se nje-

govo stvaralatvo na svom kraju vraa korijenima, odnosno poetku (Popovi, 1982: 97100).Takva podjela u nekoj mjeri minorizira obojicu autora, i stoga je trebamo uzeti sa zadrkom, jednako kao i poveznicu koja ni kronoloki ni tematski ne odgovara stvarnomu stanju.

8/9/2019 Davni Dani

19/23


103

kob se izmeu njih dvojice oituje u razliitom pogledu na povijest. Renan u

osam svezaka Povijesti podrijetla kranstva prema Garyju Shapiru (1982) pripovjedaki i sentimentalno pristupa povijesti, dok Nietzsche tomu suprot-stavlja ok, skandal i unitenje te dokida pripovjedaki pristup povijesti.

Stoga nije udno to Krlea u sljedeim odlomcima spominje smrt, gro- bove, krv, narod i njihove zablude jer eli dokinuti povijesna uljepavanja iornamentalizaciju graanske historiografije. Povijest prema Krleinu kon-ceptu nije filistarski prikaz velikih bitaka i dogaajavelikih mueva , negokrv ili latentna propaganda heroizma i smrti (Krlea 1953: 987). Nietz-scheov bljesak nije nita drugo nego pokuaj izlaska iz njegove koncepcije

povijesti.

6. BaladaPrvotno objavljena u Hrvatskoj njivi 1918, a zatim umetnuta kao doda-

tak u Davnim danima, ali tek u drugom izdanju iz 1977. godine, ova lirskacrtica prema Lindemannu (1991: 78) takoer krije poveznice s Nietzsche-ovim Zaratustrom iako se likovi ne javljaju u samom tekstu, kao to je biosluaj u Zaratustri i mladiu . Krlea Baladi , koja kao drevni motiv koristiBoje hodanje po zemlji, pridaje sasvim drugo znaenje.

Pripovjedni se diskurs teksta odlikuje u dramskom postupku (oite sudidaskalije i dijalog), a tekst je obiljeen alegorijama i patetikom (Duda,1993: 33). U dijalogu sudjeluju dva lika On19 i Pater. Marjani (2005: 282)tumai ih kao sukob dvaju bogova. Jedan je Bog Krlein, i on progovara sgnjevom i sumnjom: A silno, zar vas ne boli silno? Zar vam bol nije nikadazaguila Pjesme, (DD 2, 424) dok je drugi simboliziran Paterovim raspe-lom koje simbolizira sliku boga tradicionalne religije: Miran sam, hvalaGospodinu Bogu. I pjevam mu iz zahvalnosti to mi je dano da pojmim trakuSvjetla Nebeskog (DD 2, 424). S obzirom na to da su kontrastno oblikova-ni (Duda, 1993: 33), u Krleinu se bogu oituje nemir, a u paterovu mir,to potvruje tezu o stalnima antitetikim vrtekama (ivot/smrt, stvaranje/razaranje) u stvaralatvu mladoga Krlee. No ujedno prua tekstu temelj ni-eanske dijalektike20 (Lindemann, 1991: 78). Ako shvatimo ljudsku prirodukao neto to moe biti podvojeno, to esto moe protusloviti samo sebi,

19 On, odnosno Bog, prema Lindemannovu (1991: 78) poimanju moe oznaavati Zaratu-

stru koji prilazi redovniku, odnosno pustinjaku s vijeu kako je Bog mrtav.20 Ovdje se dijalektika ne odnosi na Nietzscheovo ukupno stvaralatvo, nego na dijalektikiaspekt umjetnosti: apolonijsko i dionizijsko.

8/9/2019 Davni Dani

20/23

104


onda nam se tumaenje ini uvjerljivim, jer je svijest mladoga Krlee uistinu

bila rastrgana milju o odnosu ja drugi. Njegovo ja ovdje je uznemire-no, dok su svi drugi zaudno mirni.On Bog nezadovoljan je Paterovim spokojem i povjerenjem u onostra-

no, stoga se slui svojim boanskim pravom i postaje ubojica: I zgazi Paterakao to je zgazio hruta na groblju (DD 2, 424). On vie nije voljeniotac na nebesima, nego gnjevni, samovoljni, osvetoljubivi Bog koji je jed-nako neubrojiv kao monici s Olimpa ili starozavjetni Jahve (Lindemann1991: 80). S druge strane, Pater se susree s boanskom podvojenou po-sjetiteljem i raspelom. Posjetitelj je On, starozavjetni gnjevni Bog, a raspelo

simbolizira Isusa Krista. U Paterovu svijetu nije mogue jedinstvo izmeuBoga i njegova Sina. Stoga e Pater kleati pred raspelom, a ne pred Bogomte e u tom On uoiti svekoliku promjenu ovjeanstva i shvatiti da je Bojamo ta koja se priznaje i kojoj se pokorava (Lindemann 1991: 8081).

Iz Balade Lindemann izvlai zakljuke o Krleinu poimanju Boga21 te ih povezuje s Nietzscheovim. Usporeivanjem boanstava sa sjenamakoje i dalje hodaju ispod nas, iako su mrtve, pribliava se aforistikomu Nietzscheovu pokliu i objavi o smrti Boga. Religiju smatra fantazijom,nedostatkom u razmiljanju te rezultatom ovjekova straha od smrti, dok

Nietzsche zaetak bogova tumai kao dio ljudskoga osjeanja krivnje, proi-zvodom ovjejega srama od samoga sebe (Lindemann 1991: 81). Nietzsche ponajvie zamjera kranstvu odreknue od mnogobotva, pridavanje preve-like moi sveenstvu te razapinjanju politikoga zloinca22 Isusa Krista.Smru na kriu otvoren je novi put k ostvarenju. U Nietzscheovu je sluajuto budizam koji ne poznaje pojam Boga i koji za razliku od kranstva nijeegoistina vjera (Lindemann 1991: 83).

Iz navedenoga je vidljivo razliito promatranje degeneracije boanstvakod obojice autora. Krlea problem religije, tj. problem Boga promatra dru-

tveno-kritiki jer je za njega to prepreka na putu k ostvarenju ljudske slobo-de, autonomije. Nietzsche problem analizira religijskom kritikom, odnosnocilja njezinumodus procedendi (Lindemann 1991: 84), onima na kojima se provodi religija i sveenicima koji postaju sr moi. U Baladi Lindemann(1991: 84) uoava istu konstelaciju kao u Nietzschea. On i Pater se suko- bljavaju, ne razumiju se, ne dijele zajedniki jezik. On Bog eli dominirati,

21 Izdvaja pritom esejChestertonova knjiga o ortodoksiji (1942) te dijalogO bogu (1957).22 Lindemann (1991: 82) detaljno objanjava razloge (preteno povijesne naravi) i nain na

koji Nietzsche kritizira kranstvo. Tako Isus Krist biva prozvan politikim zloincem jer je prema Nietzscheovu tumaenju bio anarhist koji je pozvao izraelski narod na usta-nak te se usprotivio tadanjemu drutvenomu poretku.

8/9/2019 Davni Dani

21/23


105

dok Krist na Paterovu raspelu tei miru, tiini. Pater i Krist ne bore se pro-

tiv Njega, nego samo ispunjavaju sve uvjete koje Nietzsche smatra dijelomkranskoga ivota. Paterova je smrt, dakle, posljednje ispunjenje ivota uKristu.

Zakljuno, prema Lindemannu (1991: 85), Krlea u Baladi oslikavadvojicu potpuno razliitih bogova koje kranska teologija ujedinjuje (On Bog i Krist Raspelo). Na tom se prividnom jedinstvu temelji svekolikokranstvo koje e Krlea dovesti do apsurda. On, ako mora postojati, treba biti strog i osvetoljubiv. U sluaju Krista, ako je zbilja onakav kakvim gastalno prikazuju, u ovom bi svijetu bio nepotreban.

Ova nam analiza, za razliku od prethodnih, nije pruila eksplicitnije po-veznice s Nietzscheovim Zaratustrom . Dva su mogua razloga tekst nijetoliko bogat aluzijama na Zaratustru jer je vie usmjeren na prikazivanjeunutranje Krleine borbe, a i u literaturi se tumai vie u smjeru Krleinasukoba s religijom.23 No poveznica je kontekstualno vrijedna jer nam ukazu- je na Nietzscheova i Krleina proimanja u razmiljanjima o religiji.

7. Zak j ak

Osnovna je ideja ovoga rada prikaz proimanja Nietzscheova Zaratustre s Krleinim Davnim danima . Iitavanje se ograniilo na traenje motivskih paralelizama u sedam dnevnikih zapisa kako bi se izbjegla opasnost prei-roka zahvaanja problema te se dao poticaj za daljnja istraivanja. U svim seanaliziranim zapisima javljaju slini motivi opreke (u Lasievu odreenjuantitetike vrteke): odlunost kolebanje, est/etika, ivot smrt, stvaranje razaranje i zanos skepsa. Iz takva nesustavnoga, impulzivnoga te emotiv-noga itanja ne moemo, dakako, izvui klasine filozofske argumente nitiovi zapisi imaju tzv. filozofsku teinu, te smo tako odgovorili na pitanje po-stavljeno u uvodu ovoga rada. No ti su zapisi svakako historiografski vani ivrijedni jer su kronika mladoga knjievnika koji preko filozofskoga djela razu-mije svijet te kasnije ustvruje: Upravo Nietzsche uzdignuo me je do one bistrine uzvienog dostojanstva, koja ovjeka izolira te mu politike spletkei zamke postaju smijene kao posve neznatna i sitna pitanja. Postalo mi je jasno, kako itavom civilizacijom zapadnoevropskog svijeta vlada bolesnai izobliena snaga reakcionarne politike volje, koja djeluje po planu,da odovjeka graanina stvori nedonoe u pelenama, a od civilizacije kasarnu (Krlea, 1982 [1953]: 65, kurziv A. V.).

23 Smrti Boga Marjani (2005: 525) zakljuno pridaje trei glas/transgresiju Davnih dana koja se oituje u ateistikoj trijadi Schopenhauer Nietzsche Feuerbach (Lukrecije).

8/9/2019 Davni Dani

22/23

106


Literatura

Aleksandrov-Poganik, Nina. 2002. Tko je vaniji: umjetnik ili mislilac? Krleinoitanje Nietzschea. U: Nietzscheovo nasljee . Barbari, Damir, ur. Zagreb: Ma-tica hrvatska. 155167.

Duda, Dean. 1993. Balada. U: Krleijana , sv. 1. Zagreb: Leksikografski zavod Mi-roslav Krlea.

Fink, Eugen. 1981. Nietzscheova filozofija . Zagreb: Znaci.Jeremi, Dragan. 1975. Osnovne filozofske teze u knjievnom delu Miroslava

Krlee. U: Miroslav Krlea 1973 . Ivan Krolo i Marijan Matkovi, ur. Zagreb:JAZU.

Krlea, Miroslav. 1977a. Dnevnik 191417:Davni dani I . Sarajevo: NIP Oslobo-enje.

Krlea, Miroslav. 1977b. Dnevnik 191822: Davni dani II . Sarajevo: NIP Oslo- boenje.

Krlea, Miroslav. 1953. Iz knjige Izlet u Madarsku. Republika 12: 9771010.Krlea, Miroslav. 1982a. Panorama pogleda, pojava i pojmova , sv. 4. Sarajevo:

NIRO Osloboenje.Krlea, Miroslav. 1982b. Panorama pogleda, pojava i pojmova , sv. 5. Sarajevo:

NIRO Osloboenje.Lampert, Laurence. 1986. Nietzsches Teaching: an interpretation of Thus spoke

Zarathustra . New Haven, London: Yale University Press.Lasi, Stanko. 1982. Krlea: kronologija ivota i rada . Zagreb: Grafiki zavod Hr -

vatske.Lasi, Stanko. 1987. Mladi Krlea i njegovi kritiari (19141924) . Zagreb: GP

Delo, Globus, Meunarodni slavistiki centar SR Hrvatske.Lasi, Stanko. 1989. Krleologija ili Povijest kritike misli o Miroslavu Krlei. Kri-

tika literatura o Miroslavu Krlei od 1914. do 1941. Zagreb: Globus.Lauer, Reinhard. 1990. Miroslav Krlea i njemaki ekspresionizam . Sarajevo: Oslo-

boenje.Lindemann, Frank. 1991. Die Philosophie Friedrich Nietzsches im Werk Miroslav

Krleas . Wiesbaden: Otto Harrassowitz.Marjani, Suzana. 2005.Glasovi Davnih dana: transgresije svjetova u Krleinim

zapisima 19141921/22 . Zagreb: MD.Matvejevi, Predrag. 2011. Razgovori s Krleom . Zagreb: V. B. Z. Nietzsche, Friedrich. 1988. Ecce homo . Beograd: Grafos.

Nietzsche, Friedrich. 1980.Tako je govorio Zaratustra, Knjiga za svakoga i nikoga .Zagreb: Mladost.

8/9/2019 Davni Dani

23/23


107

Popovi, Bruno. 1982.Tema Krleiana: monografska rasprava . Zagreb: Centar zakulturnu djelatnost.

Shapiro, Gary. 1982. Nietzsche contra Renan. History and Theory 21(2): 193222.Stani, Mirjana. 1990. Miroslav Krlea i njemaka knjievnost. Krlein odnos pre -

ma reprezentativnim autorima suvremene mu njemake knjievnosti . Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.

Wierzbicki, Jan. 1980. Miroslav Krlea . Zagreb: Sveuilina naklada Liber.mega, Viktor. 1988. Krlea i Nietzsche. Republika 56: 135141.mega, Viktor. 1999. Zaratustra i mladi. U: Krleijana , sv. 2. Zagreb: Leksiko-

grafski zavod Miroslav Krlea.

mega, Viktor. 2001. Krleini europski obzori: djelo u komparativnom kontekstu .Zagreb: Znanje.

c s b w n zs h s Zarathustra andKr as w rk h xa p fThe Days of Long Ago

The main intention of this paper is to show evident connections between Nietzsches masterpieceThus Spoke Zarathustra , and Krleas memoir entries Diary 19141917: The Days of Long Ago I and Diary 19181922 : The Days of Long Ago II . The analysis focuses on seven memoir entries from the war period of1914 1918, where Zarathustra motifs are observable in Krleas writings. It is ar -gued that Krleas reading of Zarathustra is unsystematic, impulsive and emotional,as well as that there are obvious contrasts in his interpretation: aesth/etics, life/death, creation/demolition, ecstasy/skepticism. Intimate readings of young Krleashow how he combines a close/distant relationship towards his mentor in accordan-ce with his own po/ethic (antitetika vrteka).

Key words : Thus Spoke Zarathustra, The Days of Long Ago , Friedrich Nietzsche,Miroslav Krlea, observable motifs, contrasts, antitetika vrteka, inti-

mate reading

Davni Dani

Documents

Transcript of Davni Dani