CRNOTRAVSKE LEGENDE

download CRNOTRAVSKE LEGENDE

of 22

Transcript of CRNOTRAVSKE LEGENDE

CRNOTRAVSKE LEGENDE Radomir Lj. Kostadinovi je roen 29. septembra 1930.god. u Brodu, selu na jugu Srbije, u optini Crna Trava. Odrastao je u pealbarskoj porodici, gde se ve kao desetogodinjak odvojio od deijih radosti i prekinuo sa kolovanjem, kako bi pomogao partizansku borbu, koja mu je utabala put od bosonogog seljania do direktora. Nakon rata, posvetio se obrazovanju i zavrio osnovnu i srednju, a zatim i viu pedagoku kolu u Negotinu, a svoje usavravanje nastavlja na fakultetima u Vranju i u Beogradu. Postao je nastavnik 1952.god. Ostvarujui naela Vuka Stefanovia Karadia, Radomir Kostadinovi je razvio bogat kulturno-istorijsko i prosvetni rad i znaaj na podruju seoske crnotravske komune. Jo u svojim poecima on je privlaio veliku panju Srpske akademije nauka tako to postaje predsednik Optinske kulturno-prosvetne zajednice Crna Trava, zatim organizuje biblioteku u Crnoj Travi, iji i predsednik saveta postaje, kao i prvi bioskop u Crnoj Travi i okolnim selima. Kao rezultat njegove velike ljubavi prema svom rodnom kraju, on prouava jezik, kulturu, obiaje, folklor, istoriju, pokrete i itavu duhovnu kulturu naroda svoga kraja, iz ega proizilaze njegova prva dela: hronika Crna Trava i Crnotravci iz 1968.godine, zatim monografija Prosvetno-kulturna evolucija Crnotravskog kraja iz 1970, Revolucionarne pesme iz crnotravskog kraja, Lazarike pesme iz crnotravskog kraja, Crnotravske legende, zbirka pripovedaka Sa pjedestala moga, zatim dela Crnotravski pioniri u narodno-osobodilakoj borbi, Jovan Cvetkovi Socijal, Zverstva i zloinstva bugarskih faista u crnotravskom kraju, kao i na hiljade lanaka objavljenih u Borbi, Veernjim novostima, Gradini, Narodnim novinama, asopisu Rastkovnik itd. Pisao je i brojne recitate, literarno-muzike kompozicije, konferanse, drao na hiljade predavanja i debata, a zasluan je i za organizovanje prvih knjievnih matinea u optinskom sreditu i selima crnotravskog kraja. Bio je nastavnik, ali i direktor osnovne kole Aleksandar Stojanovi u Crnoj Travi, kole u selu Zlatance, kao i kole u njegovom rodnom selu, Brodu. Nagraivan je mnogim nagradama, od kojih je jedna od znaajnih nagrada Srpske akademije nauka iz 1970.god. Radomir Kostadinovi, etnolog, pesnik, nastavnik, istoriar, pripoveda... prvi je razvio Vukovu tradiciju u crnotravskom kraju. Sve to je uradio za ivota ima svestrani, sistematski i organizovani nauni doprinos izuavanju svoje sredine, kulturnom prezentovanju i uzdizanju crnotravskog kraja. Umro je u svom rodnom kraju, 05. februara 1987.godine. SADRAJ: O POSTANKU CRNE TRAVE DIDOVCI - UTEMELJIVAI CRNE TRAVE PESMA O CRNOJ UMI UMINO BRDO MUSIN PUT SRBIN I TURIN O SKRIVANJU KRUNE SRPSKOG CARA O ZAKOPANOM BLAGU CRNOTRAVSKA PRANGIJA

O CRNOTRAVSKIM MEDENIM MESECIMA O MIROLJUBIVOSTI I GOSTOPRIMLJIVOSTI CRNOTRAVACA CRNOTRAVSKI SULTANAC O JEZERSKOM UDOVITU LEGENDA O BELOJ VODI CRNOTRAVSKO VRELO SVETA VODA O NEUNITIVOSTI VLASINE SOKOLICA O VOJVODI DEJANU I ISTOIMENOM SELU O NIKOLI BELKIU: VOJVODI CRNOTRAVSKIH USTANIKA DEJIEVO GRADSKA BROD GARE RUPLJE MARKOVA UKA O POSTANKU OBRADOVCA O POSTANKU TODOROVCA DOBRO POLJE DARKOVCE JABUKOVIK UMESTO PREDGOVORA Legende, kao dragulji usmenog narodnog stvaralatva, jo ive u prostranom crnotravskom kraju. U svima njima, negde sa vie negde sa manje istorijske osnove, govori se o prolosti ovog kraja. One su najdubljim ilama prirasle za sudbinu stanovnitva. Prenosile su se od generacije do generacije, iskazujui istorijsko i egzestencijalno iskustvo naroda. Ove legende najvie se vezuju za rat, drutvenu krizu i ropstvo, one komponente istorije ovog naroda koje su najvie obeleile njegovu sudbinu. I to nas je istorija bacala u dubnje i crnje ambise, to je legendi bilo sve vie. U takvim surovim danima svoje istorije crnotravski ovek je iz pree mate i istorijskih zbivanja tkao legende u kojima je izraavao veru u svoje bolje i srenije dane. Zato su one trajno svedoanstvo o istorijskoj egzistenciji svih gortaka pod emernikom, o njihovim oseanjima, mati, mislima etnopsiholokim osobenostima. Iz nepregledne batine bogatog narodnog duha gortaka crnotravskog kraja izdvojio sam one legende koje se najee uju u razgovorima i prepriavanjima Crnotravaca i koje su bile najee pratilje njegove postojanosti, migriranja, povratka i neunitivosti. Namera je ove skromne zbirke da otme zaboravu bisere narodnog duha, njegove istorije i etnopsihologije. Treba oteti vremenu sve ono to je lepota i bogatstvo duha naroda, to je njegova istorija i to inae propada kao zakopano i nepovratno izgubnjeno blago. O POSTANKU CRNE TRAVE

ivopisna sela, njih dvadeset i pet, razbacana po brdima i njihovim prostranim stranama ili aluvijalnim ravnima, a najveim delom na planinskim kosama emernika i njegovih ogranaka (Orlovca, Tumbe, Ostrozuba i Dobropoljske uke) poznata su pod zajednikim imenom Crna Trava. To je kraj koji se prvi put pominje u biografiji despota Stefana Lazarevia od Konstantina Filozofa 1431. godine. Konstantin Filozof pie kako je svirepi sultan Musa, inae sin poznatog Bajazita sa krvoprolia na Kosovu 1389. g., sluei se taktikom iznenaenja, na sam Bajram, po januarskoj cii, u svom vojnikom pohodu od Sofije do Vranja i Novog Brda u strahovito napornom maru preao preko planine glagoljemaja emernik (Glasnik SUD, strana 305, knjiga 42), pustoei sve to mu se nalo na tom putu. Ako ovom verodostojnom zapisu dodamo predanje o tome da se u crnotravskom kraju bila utaborila srpska vojska, koja je bila zakasnila za boj na Kosovu, onda legenda koja se u ovom kraju, zajedno sa pesmama Musi Stefan i Car Lazar i carica Milica uje, glasi: Kotlinasti i movarni centralni crnotravski predeo u aluvijalnoj ravni reke Vlasine, gde je danas optinsko sredite za crnotravski kraj, bio je u dalekoj prolisti obrastao bujnom i sonom zelenom travom i svakojakim ibljem pa se zvao Zeleni lug. Opkoljen gustom umom, obrastao estarom, uz avetinjski odjek brzih reka Vlasine i emernice, bio je nepristupaan. Retko ko je niz strmo i teko prohodno kristalosto razvoe, koje kao obod okruuje ovo kotlinasto proirenje doline Vlasine, bio u stanju da sie na dno ove kotline. Jednom je u ovu tajanstvenu dubodolinu, to se kao orlovsko gnezdo sa kristalnim obodima izmeu emernika i Orlovca obrazovala, prodrla grupa najodvanijih obana. Priali su, po povratku, kako su u blistavoj i hladnoj vodi na uu emernice posmatrali kupanje vila, te su kotlinu nazvali Vilin lug, a ubrzo zatim, iz znatielje i pogodnih uslova za uzgoj stoke, poeli naseljavati. Ali kada je 1389. godine, na poziv kneza Lazara, vojvoda Dejan, skupio vojsku od Znepolja i Zelenog grada do Vilinog Luga, i poao u boj na Kosovo i u putu zastao u Vilinom Lugu da se odmori i saeka pristizanje ostale vojske. Od dugog putovanja umorni vojnici odmah su zaspali, omamljeni jakim i prijatnim mirisom svakojake trave, koje u izobilju ovde ima. Ni sami nisu znali koliko su dugo, uz prijatan miris trave, zelenila ume, istog vazduha i blizine uboreih voda, spavali. Kada se Dejanova vojska probudila i ptoduila put prema Kosovu, na Xevrljanki (visu na emerniku) susretoe ojaene srpske vojnike koji su se alosna i unezverena pogleda vraali iz boja. Od njih doznadoe da je srpska vojska potuena, knez Lazar poginuo, a srpsko carstvo izgubljeno Tada je, navodno, zaplako vojvoda Dejan, prokliljui miriljavu travu t o ih je tako tvrdo uspavala da su prespavali boj na Kosovu: ,,Eh, crna i emerna travo, veito crna i emerna bila, ti nas opi i uspava te za boj zadocnismo i izgubismo carstvo! Kud na nama da ostane kletva estitoga cara Lazara?!. Vraajui se svojim kuama, prelazei pored Vilinog Luga gde su se uspavali, ljuti zbog propasti srpskog carstva i kneeve kletve, srpski vojnici ponavljali su rei svog vojvode: ,,Eh, crna i emerna travo, veito crna i emerna bila, ti nas opi i uspava te zadocnismo i izgubismo carstvo! Od tada se Vilin lug zove Crna Trava, a planina koja se izna nje uzdie emernik. Po drugoj legendi ime ,, Crna Trava postalo je od turskog naziva ,,Kara-kas to znai, ,,crne- obrve ili od turskog naziva ,,Balk-kara Derven to bi znailo planina pod umom crnogoricom ili ribna klisura(tj. Crna Trava je Turcima u Carigradu plaala na ime danka haraa, etrdeset oka pastrmki godinje. Po treem tvrenju ime ,, Crna Trava potie otuda to su stoka i ljudi strahovito stradali od kolere (ume) pa je zemlja orana crnim volovima, koje po verovanju uma ne sme napadati. Prema tome, zato je kada i ko je nazvao ovo mesto ovim nazivom ostalo je

nepoznato, ali se sigurno tvrdi da ovaj naziv datira od pre mnogo godina. Imajui u vidu ove tri legende, kao i injenicu da se pod ovim ili izmenjenim imenom ovo naselje pominje vrlo rano u turskim izvorima, a sudei po nastanku imena emernik (otrovna biljka emerika kojom obiluje ova planina) i po gustim umama crnogorice, kao i estim maglama, koje su davale surov i mraan izgled ve onako mranom predelu crnotravske kotline (sunce se pojavljuje kasnije, a zalazi ranije, movara puna treseta i raznog barskog bilja) miljenja smo da bi se mogla prihvatiti predpostavka da je ime Crna Trava srpski prevod sa turskog ,,Kara kas crne obrve (crnomanjasti ljudi). Svakako su pri odreivanju ovog imena uticali i drugi sporedni momenti, a mogue je da su ove legende kasnijeg porekla vezane za jedno tako ve nastalo ime (Uporedi: Triglav tri glave, Durmitor planina namrtenog izgleda, Crno jezero jezero u senci, Crvena Jabuka, Crveni breg, Plavsko jezero i sl). Jednom ve stvoren naziv za jedno odreeno podruje, vrlo lako se mogao proiriti i na itav kraj. Tako se i pojam Crne Trave najpre odnosi na skupno naselje u aluvijalnoj ravni reke Vlasine, na mestu gde je danas sredite optine, a potom kada se ovaj tip naselja zbijenog tipa razvio u dananji razbijeni tip, onda se pojam Crne Trave proirio ne samo na ta naselja, ve i na susedna sela, to treba da slui na ast uoj Crnoj Travi, kao sreditu optine. Po drugoj legendi ime ,, Crna Trava postalo je od turskog naziva ,,Kara-kas to znai, ,,crne- obrve ili od turskog naziva ,,Balk-kara Derven to bi znailo planina pod umom crnogoricom ili ribna klisura(tj. Crna Trava je Turcima u Carigradu plaala na ime danka haraa, etrdeset oka pastrmki godinje. Po treem tvrenju ime ,, Crna Trava potie otuda to su stoka i ljudi strahovito stradali od kolere (ume) pa je zemlja orana crnim volovima, koje po verovanju uma ne sme napadati. Prema tome, zato je kada i ko je nazvao ovo mesto ovim nazivom ostalo je nepoznato, ali se sigurno tvrdi da ovaj naziv datira od pre mnogo godina. Imajui u vidu ove tri legende, kao i injenicu da se pod ovim ili izmenjenim imenom ovo naselje pominje vrlo rano u turskim izvorima, a sudei po nastanku imena emernik (otrovna biljka emerika kojom obiluje ova planina) i po gustim umama crnogorice, kao i estim maglama, koje su davale surov i mraan izgled ve onako mranom predelu crnotravske kotline (sunce se pojavljuje kasnije, a zalazi ranije, movara puna treseta i raznog barskog bilja) miljenja smo da bi se mogla prihvatiti predpostavka da je ime Crna Trava srpski prevod sa turskog ,,Kara kas crne obrve (crnomanjasti ljudi). Svakako su pri odreivanju ovog imena uticali i drugi sporedni momenti, a mogue je da su ove legende kasnijeg porekla vezane za jedno tako ve nastalo ime (Uporedi: Triglav tri glave, Durmitor planina namrtenog izgleda, Crno jezero jezero u senci, Crvena Jabuka, Crveni breg, Plavsko jezero i sl). Jednom ve stvoren naziv za jedno odreeno podruje, vrlo lako se mogao proiriti i na itav kraj. Tako se i pojam Crne Trave najpre odnosi na skupno naselje u aluvijalnoj ravni reke Vlasine, na mestu gde je danas sredite optine, a potom kada se ovaj tip naselja zbijenog tipa razvio u dananji razbijeni tip, onda se pojam Crne Trave proirio ne samo na ta naselja, ve i na susedna sela, to treba da slui na ast uoj Crnoj Travi, kao sreditu optine. | idi na sadraj... DIDOVCI - UTEMELJIVAI CRNE TRAVE

Po tradiciji najstariji obitavci crnotravskog kraja bili su Didovci - ljudi divovskog rasta. Veoma krupni Didovci su mogli dnevno prei i vie stotina kolometra. U vreme njihova ivota na ovom podruju nije se umiralo od prirodne smrti. Stoga su Didovci iveli po 200 i vie godina. Veoma komunikativni, oni su se brzo kretali, te su mogli sa stokom osvanuti ovde, a goveda, na primer, pasti u Sofiji ili Beogradu, i uvee se opet vratili u Crnu Travu. Besmrtnost Didovaca imala je i svoju Ahilovu petu. Naime, u konstituciji Didovaca nedostajali su zglobovi pa ih je krutost u kolenima ivota stajala ako bi se makar gde sapleli. Svaki pad je usmrivao Didovce. Sem te smrti za drugu smrt Didovci nisu znali. Grobovi nastradalih Didovaca imaju duinu oko 2,5 metara. Tih grobova ima na sve strane. U Crnoj travi se pominju grobovi Didovaca na Popovoj uki. Ove grobove uvaju u selu Crvenom Bregu. Smatra se da je i bogastvo tih ljudi dinovskog rasta odgovaralo njihovoj snazi i veliini. Ovako natprirodni ljudi imali su i natprirodnu mo, a u grobovima ovih Didovaca dri se, da se nalazi bogastvo ravno bogastvu faraona. Stoga nije redak sluaj da se na grobove gleda kao riznica bogatstva. Po narodnom predanju Didovce su smenili Latini. Kao mesta kuda su Latini iveli pominju se gradita i selita, a groblja se zovu Kombas (Rimljansko povrljeno groblje) ili Latinsko groblje. Postoje predanja o strahovitoj pogibiji Latina i dananjem stanovnitvu kao potomstvu Latina i doljaka iz Moskve (Rusije). | idi na sadraj... PESMA O CRNOJ UMI Godine 1706. kosila je kuga u Makedoniji (kada je samo u Skoplju umrlo oko dve hiljade stanovnika) pa i u crnotravskom kraju. Stanovnici Crne Trave su do skoro verovali da tu bolest nosi ena stranog izgleda, sa dugom kosom do zemlje, koja nosi uareni vrnik u rukama i gde se ona pojavi tu stanovnike kosi. Osamdesetogodinja starica Savka Radosavljevi iz crnotravskog naselja Teskova i sada pria: ,,Proe kroz nae selo ena u neobinim haljinama. ena nosi tap i vie: ,,Sveta Petko, sveti Petre!, a tapom udara levom i desnom stranom puta. Svi u selu rekoe da je to uma. I zaista je bila uma. U kui u kojoj je uma spavala svi su ubrzo pomrli. O eni kao donosiocu velikih boginja, kuge, kolere i drugih opakih bolesti prie se ispredaju. Starije ene umom plae decu. Osobito se to ini da uvee stiaju kavgu, agor dece u mnogolanim porodicama, kakvih je porodinih zadruga bilo u crnotravskom kraju. Zaprosie Dilin Dojku Od daleko na daleko Ona nee na daleko, Dojki braa govorae: ,,Ajde, ajde Dilin Dojko Mije smo ti mnogo braa, esto e ti doodimo, Konji e si najaemo,

Puke e si navrljamo, Sablje e si nadmetamo. Odvedoe Dilin Dojku, Ostavie crnu umu, Te ubija Dojki brau. Nadala se Dojki majka, Devet godina ju ekala. Kada proe devet godin Otud ide Dilin Dojka I si vika staru majku: ,,Otvori mi stara majko! - Nazad, nazad, crna umo! Pobi mene devet sina I desetog star -Bogdana Zar i mene da ubije? Govori joj Dilin Dojka: ,,Ja nijesam crna uma, Nego sam ti Dilin Dojka! Ter se duom rastavie Ubi i nji crna uma. | idi na sadraj... UMINO BRDO Mali breuljak na visoravni Dobropoljska uka, izmeu crnotravskih sela Dobrog Polja i Vusa, zove se od davnina umino brdo. Na tom brdu i dan danas na udaljenosti jednog do dva metra stoje grobovi. Na svakom grobu postoji kamen bez obeleja. Ovo groblje na neobinom mestu privlai panju metana sela Dobrog Polja i Vusa. Zbog toga su iskopavali kosture. Jedno takvo iskopavanje vrili su ugledni metani Sinia Radoji (roen 1916. godine) i braa Ranelovi u prisustvu efa Mesne kancelarije u Dobrom Polju Aleksandra Velikovia (roenog 1919. godiine). Privlai panju metana starost i istorijat groblja. Usled ovog pijeteta prema prolosti svoga sela metani su voljni da groblje obelee i zatite, uvajui ga kao neobian spomenik prolosti sela. O poreklu groblja ispredane su dve prie. Po jednom predanju, tu su nastradale Lazarice, najlepe pevaice i devojke iz ova dva sela. Po prianju, njih su pobili Turci zato to su naili na skup od devet devojaka u vreme kada su skupovi bili zabranjeni. Ovaj neobian zloin na neobinom mestu Turci su religijom opijenom stanovnitvu, protumaili, da ih je uma (kuga) strelom ustrelila. Lakoverni narod koji je umu zamiljao kao enu vilinske krvi i snage, primio je to kao istinito, dok su trezveniji ljudi saznali pravi razlog o ovom krvavom zloinu, izvrenom pre dva veka. Po tumaenju religioznog stanovnitva uma caruje na ovom brdu. Ona je, upravo gospodar ovog brda pa je otuda potekao

naziv umino brdo. Po drugom shvatanju 1706. godine ovde je harala kuga, koju je narod zamiljao kao enu sa dugom kosom, nevidljivim vrnikom, naoruanu strelama i neobine snage i izgleda, pa je destkovala i ovaj kraj. Devet devojaka pevaica (Lazarica) kuga je pokosila na ovom brdu te se po njoj zove umino brdo. Vest da je u prvom, i drugom sluaju, ,,uma pokosila lepotice iz Dobrog Polja i Vusa uticala je na to da se oformi toponim umino brdo. Ovaj naziv se iz tuge za stradalim lepoticama ovih dveju crnotravskih sela odrao i do dan danas. | idi na sadraj... MUSIN PUT U narodnom predanju u Crnoj Travi ouvala se vievekovna pria o tome kako je Bajazitov sin, svirepi sultan Musa, sa svojim ognjevitim janiarima, poetkom 1412. godine idui od Sofije ka Vranju i Novom Brdu, proao kroz Crnu Travu, pustoei sve to mu se na putu nalo. Otuda i lokalitet Musin put i sve prie vezane za njega. Legenda kae da su samovoljni janiari svirepog sultana Muse, sluei se taktikom iznenaenja i na sam Bajram, muslimanski praznik, kada se niko nije nadao, poetkom 1412. godine, po januarskoj hladnoi, ibani hladnim planinskim vetrovima, na putu za Novo Brdo, utvreni grad despota Stefana Lazarevia, Crnu Travu opustoili, manastir Oprenac (Sv. Niklu) unitili, a crnotravsko stanovnitvo lancima vezivali i kao roblje gonili. Od tada je pustonosan Musin put ostao u seanju stanovnitva ovog kraja, te se vievekovno predanje o nazivu ,,Musin put" ouvalo i do dana dananjeg. Musin put vezan je, zapravo, za pohod Bajazitovog sina, sultana Muse, koji je za vreme bratoubilake borbe etiri Bajazitova sina, januara 1412. godine krenuo vojskom iz Sofije na zapad u pravcu Vranja i u napornom maru preao glagoljemij emernik kako bi nam sam Bajram napao najvaniji grad srpskog despota Stefana Lazarevia u kome se despot bio dobro utvrdio. Zna se da je Musa sa svojom vojskom u svom iznenadnom maru preao preko viskoke planine emernik, preao Junu Moravu, opustoio Vranje i u njemu sluajno uhvatio esara Uroa i na sam Bajram udario na utvreni srednjovekovni grad Novo Brdo, najvaniji grad srpskog despota Stefana Lazarevia. Ugroavan od svoga brata Mehmeda, Musa nije uspeo da osvoji grad Novo Brdo, ve se povukao ka Sofiji i u odsudnoj bici sa bratom Muhamedom poginuo kod sela amurlija, sredinom 1413. godine. Musin put poinje od Sofije, a potom od Znepolja ide preko Crkvene planine (Orlovca) i graninom linijom izmeu Vlasine (ispod samog Vlasinskog jezera) i Crne Trave kod Gadinih Mahala vodi prema crnotravskom selima Dojinovcima, uki i Jovanovcima i izbija blizu vrela Bela voda, koja u fantastinim mlazevima izbija na emernikoj visoravni iz zemlje (nadmorska visina 1638m) i odatle povija ka Moravi, Vranju i dalje prema Novom brdu. Da li je Musin put, strateki put, koji je Musa svrsishodno gradio, ili je ovo predanje ovekoveeno tragedijom stanovnitva ovih krajeva, kroz koji je svirepi sultan proveo vojsku, ostaje otvoreno pitanje. Verovatno je da je sultan Musa pripremao napad na srpsko srednjovekovno utvrenje u Novom Brdu, pa je Musin put drum koji je sultan poetkom 15.veka izgradio za potrebe trgovine i iz stratekih ciljeva. U prilog ovoj tvrdnji ide i injenica da je kroz Crnu Travu vodio drum (ili vie transverzalnih drumova) pod nazivom Turski put. | idi na sadraj...

SRBIN I TURIN Na jednu masovnu seosku sedeljku u crnotravskom selu Brod upade Turin sa zaptijom i radoznalo osmotri u krug rasporeenu mlade koja je pogaala sredinu veto umotanog kaia i kanjavala one koji su greili. Ne razumejui ovo pogaanje, Turin se obrati jednom srpskom mometu: Hajde da se ja i ti udaramo kaiem prema broju srpskih i turskih postova. Ja u tebi udarati moje, a ti meni tvoje postove. Srbin momak se razmisli pa ree: Pristajem, Turine! Turin poe udarati mome kaiem i lakoverno ree: Na post je Ramazan koji traje mesec dana. Prevarila te je pamet srpsko mome! Srbin hrabro odgovori: Udri ti mene, je li ja tebe, Turine! Turin poe udarati mome kaiem i mlad Srbin nekako izdra trideset udaraca kaiem. A onda Srbin dostojanstveno stade pred Turinom i jo smelije mu zapovedi : Isprui dobro ruke i ispravi dlanove, Turine, da ja tebi udarim nae srpske postove! Ovo za Badnje vee! Ovo za Svetog Savu! Ovo za Svetog Jovana! Ovo za ...! svaki srpski post Srbin je pominjao i Turinu udarao po dvadesetak i vie batina sve dok ne nabroji sto dvadeset i etiri posta u godini. Turin, kome dlanovi bejahu otekli od udaraca, moleivo progovori: E, vala i Bogu je mnogo ovoliko udaraca!. Srbin jo smelije odbrusi Turinu: E, Turine, nije vala dosta, jer se u nas Srba poste i sreda i petak! Poto je pogodba bila neopoziva Srbin nastavi sa udarcima: Sreda petak, sreda petak, sreda petak ponavljao je Srbin i nemilosrdno na oigled i zadovoljstvo otresite mladei udarao Turina. Poto Turin pade od bolova, Srbin ga dokusuri udarajui ga irokim konim kaiem preko golih plea. Od silnih udaraca Turin naposletku zavapi i umre. Videvi da su Srbi u skladu sa opkladom postupili prema Turinu, zaptija ree srpskoj mladei: to je Turin traio to je i naao! Rei u muselimu da je ludo glavu izgubio i sam neravnopravnu utakmicu iznudio! - Mi postismo, zaptijo, pet vekova, pa sad vidite da i nama nije lako pod tuim ropstvom! povika u glas i muko i ensko eljade, to se tu na okupu nae. Nakon ove zgode muselim naredi da se nastradali Turin zakopa. Grob nastradalom Turinu iskopae po zaptijinom zahtevu i telo sahranie na mestu koje se i dan danas zove Turinov grob. Zabeleeno po kazivanju Broanina Kitanovi Sande, iz mahale Kitanovi. Zaptija policajac, muselim komandir turske policijske stanice. | idi na sadraj... O SKRIVANJU KRUNE SRPSKOG CARA U crnotravskom kraju, osobito u srcu ovog planinskog kraja i sredinim crnotravskim selima, Dobrom Polju i Gornjem Garu, ivi predanje o spasavanju srpske krune sa ratita na Kosovu. Po pomenutoj prii preiveli ratnici iz Crne Trave su na elu sa svojim vojvodom spasili srpsku krunu sa ratita na Kosovu i doneli zajedno sa zastavom Boka Jugovia u crnotravsko selo Dobrom Polju. Na put izmeu Dobrog Polja i susednog mu sela Gornjeg Gara ratnici su obaveteni o poteri turske vojske za srpskom krunom. Ratnici neto bojom pomoi, a neto svojim trudom prodree brzo u utrobu zemlje gde na dubini od preko est kilometra sklonite krunu. Mesto u blizini koga prokopae tunel nazvae Srpska Baza, koje potom zbog doline dobi ime Bazov Dol. Veruje se da na

Vidovdan iz ovog tunela dugog est kilometara izae petao, a istog dana vrati se u njega ali sa drugog kraja tunela. Legendu je ispriala Radunka Ljubisavljevi iz mahale okeini u selu Gornje Gare, koja je umrla 1963. godine u 74. godini. | idi na sadraj... O ZAKOPANOM BLAGU Verovanja o zakopanom crkvenom, turskom ili hajdukom blagu postoje i u svakom crnotravskom selu. Prema legendi, turski putevi kojima su karavani ili za Sofiju i Carigrad vodili su preko Broda ili Crne Trave. Ovim putem su izmeu ostalih, prolazile i haralije. Karavane haralija saekivale su zasede hajduka ili drugih gonilaca, i otevi blago, odnosili ga ili zakopavali. Veruje se da takvog zakopanog blaga ima na Orlovcu (Mazgin rid, nazvan po tome to su stradale mazge nosei zlato), Turskim livadama (obancu), Levantskom kamenu (selo Gradska), Carevoj dolini (Crna Trava Kozarnica), Tunim barama (Preslap), Hajdukom kladencu (Ruplje), Simenkovim, Bistrikim i Lopukim mehanama, Krstievu (bunar na Lokvi), Sultancu (vrelo na Orlovcu), Svetoj vodi (Crna Trava) itd. Veruje se da na pojedinim grobljima ima velikog blaga kao to je sluaj sa nekoliko grobova u Crvenom Bregu, nedaleko od sela Ruplja. Po narodnom predanju manastirsko blago sakriveno je u zidinama manastira Oprenac, blizu Crnog izvora, na mestu gde se svake godine organizivao sabor. U Crkvitu kraj naselja Todorovci i pod istaknutim gomilama kamenja, krije se, po verovanju ljudi, zakopano blago. Tragai za zlatom, u uglavnom ljudi kojima su prodavani nekakvi nedoreeni i nejasni planovi. Meu markantnim tragaima upameni su: ura Radisavljevi iz Crne Trave, ivojin Nikoli iz Kalne i Baja Nane iz Zvonake Banje. | idi na sadraj... CRNOTRAVSKA PRANGIJA Od pamtiveka, crnotravska crkva, koja je po osnovi gradnje slina crkvama iz 8. do 12. veka (Rudarskoj, na primer, kod Leskovca), uvala je na najskrovitijem mestu prangiju valjkastog oblika, duine 60 santimetara i teine ezdeset oka. Kao to se danas na najbezbednijem mestu uvaju dragocenosti, tako se o prangiji vodilo rauna. Crnotravskom prangijom se sve do 1941. godine pucalo na urevdan. To je bila svojevrsna crnotravska tradicija. Tvrdi se da ta tradicija vue svoje korene iz doba hajduije i ustanika protiv Turaka, kada je Crna Trava bila ia ustanka i oaza ustanika. Po onoj narodnoj urevdanak hajduki sastanak prangijom se oznaavao ovaj dan ustanika (hajduije). Prangija se naizmenino nosila na tri istaknuta crnotravska visa: Sokolicu, Popovu uku i utinsko brdo. Visovi su se bez reda menjali, valjda zato da Turci budu iznenaeni i onemogueni da interveniu. Interesantno je da je prangiju nosio najsnaniji Crnotravac obuen u ratniko ruho. Nije bilo lako ezdeset oka gvoa izneti strminom pod uglom od 45stepeni, ali je ratnik na glasu to morao podneti. Ova tradicija se posle osloboenja ovih krajeva od Turaka 1877/78. godine delimino naputa, s tim to se dozvoljavalo da izuzetno dvojica nose prangiju. Kada se prangija iznese na

markantni crnotravski vis onda se napuni barutom, barut se dobro nabije i odozgo neim (tvrdim predmetom) zatvori. Ispust veliine eksera na dnu prangije sluio je zato da se usijanim gvoem privrenim na dugakom drvetu zapali barut. Prangija se onoliko punila kolika se jaina zvuka eli da postigne. Oglaavanje poetka hajdukog sastanka i mobilizacije vrilo se dobro napunjenom prangijom. I posle osloboenja od Turaka, prangija je oznaavala poetak mobilizacije. Prema tome, iako crnotravska prangija danas nezatiena ra u uglu oronule crnotravske crkve, ona ima svoju tradiciju. Ona je simbol otpora koji su Crnotravci vekovima pruali neprijatelju, ugroitelju njihove slobode, pa je zato kao retku dragocenost treba uvati. | idi na sadraj... O CRNOTRAVSKIM MEDENIM MESECIMA Retki su dani u godini, kada je cela porodica u neimarskoj Crnoj Travi za stolom, pod porodinim krovom, retki kao praznici. Za Crnotravce je vie od pesme znaio stih: urev danak hajduki sastanak, Mitrov danak - hajduki rastanak, to je bila njihova ivotna istina, zov daljna, sastanak i rastanak sa najbliima, roenima. Nita, valjda, nije bilo dirljivije od odlaenja, od tih sastanaka i rastanaka. Crnotravci su odlazili u pealbu sa snegom i kiama. Takav nain ivota Crnotravaca, koji su pupanom vrpcom vezani za graevinsku operativu, zidarenje u dalekim kutovima zemlje, tekao je iz veka u vek. S obzirom da je graevinarstvo pravilo i prncip ivota Crnotravaca, a da se je vekovima zidarilo samo u periodu april oktobar, uglavnom u letnjem periodu, to su Crnotravci i Crnotravke jo od davnina imali posebne simpatije prema mesecima koji imaju u svom imenu glas R. To su meseci: septembar, oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart, april. R je kao glas pogodan za slikovito predstavljanje pojava i ritmino ponavljanje pokreta, simbol radosti, sree, veselja... Tih meseci Crnotravci su sa svojim najroenijima pod istim porodinim krovom, u svojoj rodnoj Crnoj Travi. To su meseci slavlja, svadbi, roendana (jer se deca u Crnoj Travi raaju i svadbe prave skoro iskljuivo u ovim mesecima), meusobnih poseta, sabora i drugih znaajnih susreta. Tada se igra, raduje, krteva, roaci sreu, roditelji raduju... Meseci mart i april imaju glas R koji se udaljava od pijadestala (zlatnog kraja, jer po onom narodnom: ,,Ko se poslednji smeje, najslae se smeje, krajnji glas ima kraljevsko mesto), te nisu tako medeni kao ostali sa glasom R. Mesec APRIL u kome se R za dva glasa udaljilo je mesec kada, ako se ukau povoljne vremenske prilike, Crnotravci odlaze u velikom broju u pealbu. isti ponedeljak je krajnji dan kada se svi mukarci iz Crne Trave moraju nai u pealbu, kraj se oisti od muke radne snage, a tada nastupa ve mesec MAJ u kome nema ritmikog i pogodnog glasa R. Tako Crnotravci klasifikuju mesece, uzevi za osnov glas R. Ta kvalifikacija potie od esnaestog veka i do danas se odrala. | idi na sadraj... O MIROLJUBIVOSTI I GOSTOPRIMLJIVOSTI CRNOTRAVACA Po predanju crnotravsko stanovnitvo ivelo je u kup (zajedno) u arenom naselju gde je sada optinski centar. Ljudi su se ni oko ega gloili i svakodnevne razmirice su

potresale naselja. Neki Dejan je pokuao da umiri stanovnike, no to mu ne poe za rukom. Dejan se odlui da kao stareina naselja pozove hrabrog i snanog, ali utljivog mladia roenog u subotu (tzv. Subotara). Subotaru naredi Dejan da na progonu, uvee saeka stoku, koja je dolazila sa planine u Crnu Travu i da otkrije avola koji se pretvorio u govee koje unosi nemir u naselje. Uvee kad se stoka vraala s planine okupi se silan svet na ulazu u Crnu Travu. Subotar propusti prvo krdo goveda i ni rei ne progovori. Naseljski stareina Dejan ga upita: Vidi li avola subotaru?. Subotar odgovori da u tom krdu nema avola. Proe i drugo krdo govedi, a subotar potvrdi Dejanu da u njemu nema avola. Kad tree krdo naie, predposlednji vo zastade, jer ga je svojim pogledom ukoio subotar. Subotar uhvati vola za rogove i povika: Evo avola! Udarite zlo koje zavaa ljude!. Crnotravci navalie na avola i ubie ga. Od tada nestade svae i zloina meu Crnotravcima. Crnotravci ive kao braa u slozi i u tuem svetu se kao pealbari ponaaju i odnose kao roena braa. Tako su crnotravci stali na kraj zlu koje ih je vekovima potresalo, a mesto svae rodila se bratska ljubav i sloga, gostoprimstvo i miroljubivost. Legenda zabeleena od Radisavljevi Aranelovi Savke, iz zaseoka Teskovi blizu Vlasinskog jezera. | idi na sadraj... CRNOTRAVSKI SULTANAC Na istonim padinama emernikog ogranka, nazvanog Orlovac, ba na putanji koja iz Crne Trave vodi ka bugarskoj granici, nalazi se esma sa est kladenaca. Oko esme su arobno lepe travnate cvetne livade sa kapama od zlatno lisnatih bukva, esta planinska vrela i proplanci. O postanku ove esme i njenog imena postoji ivo predanje u crnotravskom kraju. Pria se da je u osamnaestom veku sredinom leta doao na leenje turski car sultan. Car se bio teko razboleo od suice pa je ovu vazdunu banju izabrao za svoje leilite. Mesto za svoj ator izabrao je kraj ovog izvorskog vrela. Vojska mu je postavila ator i uvala ga. ist vazduh, zelenilo i cvee, prijatna bukova uma i zdrava voda, kakva se samo poeleti moe, prijali su caru. Car se tu oporavljao veoma brzo. I ne samo to. Cara je prosto opinila ova lepa priroda. Posebno je car uivao u kupanju i letu orlova, koji su sa Urala i Julijskih Alpa dolazili i u istoj planinskoj vodi se na suncu kupali. Po njima je planina Orlovac dobila ime. U romantinoj okolini, na vazduhu koji napaja i isti plua, kraj ove zdrave pitke vode, car je naao pravi lek za svoje oronulo zdravlje. Za dva meseca, jul i avgust, car je postao potpuno zdrav. Prezdravi car je, u znak blagodarnosti izvoru i planini, naredio da se tu podigne esma sa est kladenaca. Zakopavi u utrobu zemlje zlatnike, kao obeleje posebne zahvalnosti Alahu, car se sasvim io, veseo i zdrav vratio u Carigrad. Od tada se ovaj divni planinski izvor zove Sultanac. Dolazili su bolesni da se kraj njega lee, i u znak blagodarnosti bace u njega togod od novca. Tako je zdravstveni turizam na ovoj planini cvetao i naziv Sultanac se odrao. | idi na sadraj... O JEZERSKOM UDOVITU

Vlasinsko jezero, bilo je predmet stvaranja nekoliko mitova i legendi. Kao to se danas u njega ulivaju potoci, tako su do skora jednoj prii dodavane druge. Uzrok tome je injenica da je veliko (12 kilometara dugo) Vlasinsko jezero, na nadmorskoj visini od 1200 metara, bilo imitacija nepregledne bujne livade u kojoj su nestajali vlasinski konji, goveda, ovce, pa ak i neprijateljska vojska. Tako je na primer, u prvom Svetskom ratu u Vlasinskoj tresavi (sada jezeru) za tili as u blatu nestao ceo jedan bugarski konjiki puk. Ovako mistino propadanje vojske i stoke u Vlasinsko blato (tresavu) bilo je povod za stvaranje legende o neobinom dinovskom vodenom udovitu. Mit o tom neobinom vodenom (jezerskom) udovitu, kome je odzvonilo posle izgradnje zemljane brane 1954. godine, kae da je jezerom carovalo udovite koje je liilo na dinovskog konja. Od kada datira pria o ovom vodenom fenomenu udovitu, koje se skriva u prostranim tajanstvenim dubinama jezera, ne zna se. Zna se da su stariji ljudi sa sigurnou pokazivali i mesto gde se nalazi ova avet. Pria se da je ta vodena neman izlazila na ivopisne obale jezera i unitavala dobro negovane konje i krda goveda. Stanovnici su preduzimali ak i prave krstake pohode da unite neman. Zveke su okupljale narod u momentu kada je, na primer, jedna volovodnica (mesto za parenje krave) nestala u eljustima blata. Dvadesetak volova, koji su bezglavo u vreme parenja jurili za kravom, progutalo je blato (Vlasinsko jezero) kao da ih nije ni bilo. Ovo je dodavalo nove elmente ovoj misterioznoj prii. Prialo se da fenomenalna vodena neman ivi vekovima tu, pa se tome dodavalo jo i da je zalutala sa druge planete, ili ju je Bog poslao da kanjava one koji mu skrive. Ipak se najvie verovalo da je to neka dinovska praivotinja. Dokazivalo se da ova avet ima arobnu mo da hitro pokupi stoku koja pase oko jezera, pojede je, tako podmiri glad nekoloko dana miruje na dnu jezera. Pria o ovom jezerskom udovitu je ostala samo pria. Posle stvaranja udnovate zemljane brane, jezero je pregraeno. Oko 15 miliona kubnih metara vode, dovoene u jezero iz njegove okoline (najvie sa podruja Crne Trave), pokrilo je blato. Samo plovea ostrva ostaju da nam govore o izgledu jezera u prolosti. Zajedno sa nestankom blata, promenilo se i ime Vlasinsko blato u Vlasinsko jezero, a sa promenom imena i nestankom blata nestale su i prie o ovom udovinoj vodenoj nemani, o jezerskom udovitu. Sada jezerom krstare motrone krstarice. Umesto pria o fenomenalnom udovitu, sada se govori o fenomenalnoj ledenoj kori jezera, koja u toku est meseci godinje slui za klizanje. Po kazivanju Vilade Raisavljevia. | idi na sadraj... LEGENDA O BELOJ VODI Dominirajue arobno lepo vrelo na prostranoj visoravni kolosalne crnotravske emernik planine zove se Bela voda. Legenda kae da se turske zaptije (andarmi) sa mulazimima (porunicima), auima i paama, polazei iz turskog konaka u Crnoj Travi na putu ka seditu nahije u Vranju, imale predah ba kod ovog emernikog vrela. Turske zaptije, koje su u Crnoj Travi, na mestu gde je sada spomenik eni Crnotravki, imale svoj konak (stanicu), a preko puta gde je sada osnovna kola zatvor, u Crnoj Travi bi pri polasku za Vranje dobro ruali i konje nahranili. Posle dvoasovnog penjanja uz obronke emernika na vrhu ove planine odmor je bio poeljan, pa su ga komandanti vojsci ili

andarmima odobravali. Vojska koja je u bazi u Crnoj Travi jela do sitosti, odmarala se kraj vrela i u dugakoj koloni ekala da se napije pitke i zdrave planinske vode. Oni koji bi jednom pili, poeleli bi da ponovo piju istu vodu govorei: Ovo je dobra voda, a zbog kamena belutka koji se oko vrela nalazi, govorili bi i Dobra je ova bela voda!. Kasnije je eliminacijom prve tri rei dobijena eliptina reenica u obliku sintagme Bela voda. Pria se da je turskom mulzalimu dosadilo da njegovi vojnici stalno ponavljaju rei Dobra je ova bela voda, pa jednom prilikom vojsci ne odobri ruavanje u konaku u Crnoj Travi. Na putu za Vranje, ba kad doe kod vrela Bela voda, dade zaptijama komandu za predah. Zaudo ni jedan Turin ne sae se nad izvorom da se napije vode. Mulazim ih prekori: to sad ne pijete tu hvaljenu dobru belu vodu?. Zaptije mu odgovorie da su gladni, a ne edni, a mulazim im uzvrati: Ne hvalite drugom prilikom samo dobru belu vodu, ve i dobar ruak u Crnoj Travi. Mesto dobra bela voda andarmima je padao u interes samo Bela voda. Nazivom Bela voda sluili su se hajduci, jer im je tu bilo sastajalite i svratite. Ovim nazivom sluili su se i kiridije koji su karavanima prolazili preko visoravni emernika, putujui za Carigrad, a obratno za Vranje, Srbiju i more. Kako je emernik obilovao neprekidnim panjakim povrinama, to je ova visoravan duga oko 15 kilometra bila zborite stoara, ukljuiv crnotravska domainstva, pa ak i daleke Aane (gracizirane Balkance), koji su uvali i po hiljadu ovnova jednome vlasniku. Na emerniku su ovi obani svoja stada ovaca i krda goveda napasali, a kraj izvora su svoju mnogobrojnu stoku okupljali, tu vodom napajali i kraj vrela svoja stada i krave muzli. Voda je od mue mleka esto bila bela. To je uticalo da se naziv Bela voda odri sve do dananjih dana, kada emernik prestaje da bude pastirska idila ili stanica karavana ili put za karavane i zaptije ka Vranju i Novom Brdu i na drugoj strani za Sofiju i Carigrad. Kao uspomena na nekadanje stone farme i karavanski saobraaj, ivi i ovaj toponim Bela voda i predanje o njoj. Legenda o Beloj vodi zapisana od devedesetogodinjeg ire Miladinovia iz Crne Trave, Prolovana i drugih podemernikih sela. | idi na sadraj... CRNOTRAVSKO VRELO SVETA VODA Na domaku Crne Trave, u samom podnoju brda zvanog Popova uka nalazi se slabo vrelo poznato pod imenom Sveta voda. Naspram njega, na desnoj obali reke Vlasine bio je u doba turaka Han (gostiona i noite). Put iz Hana za Jovanovce, Kozarnicu i ostala potemernika naselja vodio je od Hana preko Svete vode, zaobilazei kolu, gde je nekada bio garnizon turske vijske i policije i zatvor za nemirnu i nepokornu raju. Ovaj kladenac, ili bolje reeno varljivo vrelo, bio je uvan pod ogradom. Verovalo se u njegovu nenadmanu lekovitost te je bolesnima sluio kao leilite. Stoga nedeljno silaenje ljudi na bogosluenje u crkvi nije se obavljalo a da posle njega boji poklonici ne zastanu kod ovog vrutoka i umiju se, verujui da su umivanjem sa ovom vodom odagnali sva zla i ini sa sebe i svojih najmilijih. O Mladencima bi ak i krstonoe odlazili do ovog izvora i iz njega crpli i na idolopoklonike bacali vodu, koja nemilice izvire ispod kamena. Osobiti, obitavaoci vrela bili su bolesnici od onih bolesti. Od kada je Hana do dananjeg dana - govorili bi metani "Sveta voda lek je od Boga". Ova, bogom dana, vodica tako je sa izgradnjom Hana (usput mehane) postala arobno leilite

slepih i bolesnih. Kao uzdarje za lek bolesnici i sujeverni ljudi bi kraj ovog lekovitog izvora ostavljali arape, tkanice, vute, alove, dempere i drugo. Neke devojke ili ene su ostavljale ak i svoje veto uraene i prekrasne ilimove. I druge skupocene stvari darivane su Bogu i izvoru, samo da se ozdravi i zdravlje produi. Najei dar izvoru bili su ipak metalni novci, koji su nemilice bacani u vodu. Pria o lekovitosti ove vode pogodovala je metanima i vlasnicima izvorita jer su olako dolazili do para i dragocenih poklona. Zato su legendi dodavali sve jae epitete i atributivna lekovita svojstva. Tako je izvor dobijao sve vie u svojoj tajanstvenosti. Stoga su prohujali, od tada, vekovi, ali se kao neunitivo vrelo i danas uva predanje na njega. | idi na sadraj... O NEUNITIVOSTI VLASINE Veliko dvanaestokilometarsko Vlasinsko jezero stvoreno je izgradnjom tajanstvene zemljane brane. Tako je od udljivog Vlasinskog blata izgraena nova turistika atrakcija. Sa izgradnjom jezera ovaj ivopisni kraj otvorio se svetu otkrivajui svoje ari i lepote. Vlasinsko jezero iznenauje svojom lepotom, kao i vodom prijatnom u letnje dane za kupanje i okolinom pogodnom za odmor. Ono to je takoe atraktivno, je kao kristal, bistra reka Vlasina. Ona je izvirala, a i sada udnovato izvire, iz Vlasinskog jezera. Iako je za ovu, za graevinare udnovatu zemljanu branu, ugraeno 320.000 m3 zemlje da bi se spreio odliv Vlasine i stvorilo jezero, odmah iza brane vaskrsnula je nova reka. Istina, manja je no pre pregraivanja jezera, istina je da je nekoliko metara korito reke Vlasine u vidu nekog potoia, ali je odmah nie oko stotinu metara opet prava reka. Vlasina nije, dakle, reka bez izvora, matice. Matica joj je blato. Izvor je ono isto blato koje je sa svim tajanstvenostima bilo i pre jezera. Vlasina se nije dala unititi. Ljudi veruju u ovu njenu fenomenalnu mo. Ona caruje ovom planinom, kao to planinke ene imaju vodeu re u privredi i domainstvu ovga kraja. Vlasina se, upravo, hajduki ponaa. Narod veruje da su reke Vlasina i Jerma vezane za svoju staru postojbinu i ne da se unititi. Vlasina je danas, besmrtna, neunitiva. | idi na sadraj... SOKOLICA Na istonom obodu kotlinskog naselja Crne Trave, koja je 1923. godine dobila status varoice, uzdie se zelenilom borova i jela nagizdano brdo Sokolica. Predanje kae da je Sokolica u srednjem veku bila rudarsko naselje. Vlasnik rudnika prvih godina 15. veka bio je Srbin iz Rake. Kao uspomenu na svoje staro ognjite vlasnik sanokova je slavio porodinu slavu Sv.Savu. Zahvaljujui carskim povlasticama samokov je brzo napredovao. Pored samokova nikli su i drugi objekti, sem onih u kojima su pravljene nenadmane sekire i drugo orue i oruje. Izmeu ostalog, gospodar samokova je uvao i jato sokolova pa zbog toga ostao je vie poznat kao Sokol, nego po svom pravom imenu. Januara meseca 1412. godine Sokol se spremao da sa svojim rudarima poe ka visu Crkvite, na molitvu Bogu. No u taj mah ognjeviti janiari Bajazitovog sina Muse zapalie crkvu i sva crnotravska naselja. Nebo je od plamena gorelo. Odjekivao je lelek

ljudi i cika janiara. Pla je parao oblake. Mraz se uvlaio u kosti gole dece i neodevenih ljudi. Neustraivi Sokol okupi rudare na boj protiv Musine vojske. Borba protiv ognjevitih janiara zloglasnog Muse odigrala se na samom brdu. Pala su mnoga i srpska i turska koplja, ali je turska vojska srpsku nadvladala. Brdo iznad Crne Trave ogrezlo je u krvi. Najhrabriji Srbin bio je Sokol. Poginuo je poslednji od svoje hrabre ete. Kao uspomenu na hrabrost srpskog viteza Sokola uva se okamenjena uspomena brdo Sokolica. Ona je simbol ljudske veliine i borbe za slobodu. Da u njenom imenu ima i simbolike i tradicije, govori i predanje prema kome svakog maja meseca po onoj narodnoj pesmi urevdanak hajduki ustanak, na Sokolici iznese teka prangija i iz nje, kao iz topa puca, te se time oglaava slavlje i praznik u crnotravskom kraju. Teka prangija se konjima iznosila ili rukama vukla i vekovima tradicija nastavljala i odravala. Tako se uspomena na Sokola i njegovu hrabru druinu, koja je zajedno sa njim poloila ivote u jednu viteku falangu i boj, uva i danas odrala. | idi na sadraj... O VOJVODI DEJANU I ISTOIMENOM SELU Na putu izmeu Crne Trave i Vlasotinca lei planinsko selo Dejan. Predanje kae da je prilepski vlastelin vojvoda Dejan kupio vojsku iz crnotravskih i vlasotinakih sela, pa iz sela Dejana sa skupljenom vojskom krenuo 1389. godine u boj na Kosovo. Legenda kae da se je vojska Dejana nala na Kosovu ba u vreme kada su Turci svom estinomudarili na srpskog cara Lazara. Dejanova vojska se hrabro borila svi i onda kada su Turci uspeli da ubiju Lazareva konja. Branei svoga gospodara, srpskog cara Lazara, vojvoda Dejan je teko ranjen. Kosovska bitka se potom odvijala na tetu Srba. Kosovo je ogrszlo u krvi srpskih junaka, a srpska vojska doivela je poraz. Pala je prva no posle kosovskog krvoprolia. Doavi u toku noi k svesti vojvoda Dejan iako oamuen od tekih rana i prolivene krvi, u ranu zoru otvori oi, podie glavu, a pred oima mu se pojavi stravina slika Kosova pokrivenog leevima izginulih srpskih vitezova. Vojvoda se seti kneeve kletve, a jo ga vema raali propast srpskog carstva, pa poe jecati i suze roniti. Vodice mi dajte! Iako teko ranjen vojvoda Dejan nae snage da otpuzi do mesta otkuda mu glas doe. Ugleda srpskog viteza ogrezlog u krvi, koji se previjao od tekih bolova, i jednako ponavljao: Teko sam i sam ranjen vitee, pa ti nemam snage pomoi odgovori mu Dejan. Ranjeni vitez tre i prigrli Dejanovu ruku i umiruim glasom ostavi mu amanet: Ja sam, brate Srbine, Boko Jugovi, stegonoa cara Lazara. Ja umirem zbog te zbog toga uzmi iz mojih ranjenih nedara carski steg, nosi ga kroz Srbiju i uvaj ovo sveto znamenje Kao sin svom roenom ocu Dejan ponjubi ruku Jugovia, koji je sve vie padao u smrtnu agoniju, a iz krvavih Jugovievih nedara izvadi carev steg sa dvoglavim belim orlom, pobono se prekrsti, poljubi to sveto znamenje i stavi ga u svoja nedra. Iako i sam teko ranjen vojvoda Dejan krenu na put nosei srpski steg za svoje rodno selo crnotravski Preslap. Danju se po umskim zabranima od Turaka krio i vidao svoje rane, a nou grabio da doe u svoje rodno selo. Posle napornog sedmodnevnog puta, sav iscrpljen i malaksao, stie vojvoda do pastirskih koliba u vlasotinakom selu Dejanu. Tu u kolibi u vojvoda razgovor obana. Kucnu na vrata pastirske kolibe. obanin etrdesetih godina otvori mu vrata, oplai ga ranjenikovo lice, koje je na bljesak vatre iz kolibe izgledalo jo stranije, te ga nerado prihvati. - Brate Srbine, ja sam na Kosovu

ranjen. Nosim steg naeg estitog cara Lazara, pa te molim okrepi me vodom i eerom kako bih ga mogao svome selu odneti ree vojvoda Dejan i onesvesti se pred vratima kolibe. No ipak odnekud mu izvire nova snaga te uz obaninovu pomo ue u kolibu. Tu ga prihvati i petnaetogodinji obaninov sin, stavivi ranjenog vojvodu na prostrtom sitnom senu, priestie ga eerom i napojie hladnom planinskom vodom. Umiruim glasom vojvoda im pria o kosovskoj tragediji, pogibiji slavnog cara Lazara i amanetu Boka Jugovia da se srpski steg uva i sauva. obani su netremice sluali kazivanje vojvode Dejana, briui suze iz svojih oiju. Poslednje rei vojvode Dejana upuene obanima bile su: Zahvalan sam Bogu to me privede k vama, dobrim Srbima. Zaklinjem vas da iz mojih njedara izvadite steg naeg slavnog cara Lazara. uvajte kao zenicu oka svoga to nae srpsko znamenje. Prdejte ga srpskoj vojsci koja Kosovo osveti! obani se pobono pprkrstie i sa uzdahom tuge zakletvu dadoe: Zaklinjemo ti se, vojvodo, da emo steg naeg estitog Laze uvati i p Vaem amanetu predati ga srpskoj vojsci koja Kosovo osveti! obani uloie svoj poslednji trud i znanje da lekovitim planinskim biljem izvidaju rane vojvode Dejana. No u tome ne uspee. U zoru vojvoda podlee ranama i umre ba u trenutku kada se sunce na istoku raalo. obani briznue u pla. Plaui obani pripremie mrtvaki sanduk. Vojvodine posmrtne ostatke sahranie kod alosne vrbe, blizu kamena u obliku ploe. Pod kamenom, pokraj vojvodinog groba, sakrie carev steg da ga Turci ne mogae nikako pronai. Predanje kae da se je sve do osloboenja Srbije 1877/78. godine na dan 15. juna, koga datuma je propalo srpsko carstvo na Kosovu, kamen ispod koga je sakriven carev steg zatrese. Bie kamena tada zalepra carev steg sa Kosova. Na alosnoj vrbi toga dana slee ptica kukavica, preleti preko vojvodinog groba, pa potom zakuka i prhne u vazduh da bi potom nastavila put za Kosovo Polje. Ta ptica kukavica je dua slavnog srpskog cara Lazara. Narod veruje da je troenje kamena ispod koga je sakriven carev steg, i pomicanje kamena ka istoku, kao i sletanje kukavice na alosnoj vrbi prestalo sa osveenjem Kosova, odnosno posle osloboenja Srbije od vievekovnog ropstva pod Turcima 1877/78. godine. Po kazivanju neimara, Bratislava Dinia iz crnotravskog sela Bainca. | idi na sadraj... O NIKOLI BELKIU: VOJVODI CRNOTRAVSKIH USTANIKA OD 1804. DO 1809.GODINE U kompleksu umovitih planina emernika, Orlovca, Deenog kladanca, Tumbe, Dobropoljske uke, Ostrozuba, Zeleniija i Kaera, sakrivena obodima ovih planina, kao u kakvom orlovskom gnezdu, Crna Trava se nije dala pokoriti ni od velikog osmanlijskog carstva. Stoga je Crna Trava bila slobodna drava. Crnotravci nisu mogli trpeti tuina za gospodara. Herojski su branili svoj kraj ne dozvolivi Turcima da gospodare stanovnitvom ovih sela. Stoga su se ustanike ete hrabrih umadinaca 1804. godine mogle osloniti na ustanike iz slobodoljubljive i rodoljubljive Crne trave. Voa crnotravske ustanike ete u prvom srpskom ustanku bio je Nikola Belki iz centralnog dela Crne trave. On je kao neimar doao u umadiju u vezi sa Karaorem i po njegovom nalogu vraao se iz Topole u crnu travu gde radi na organizovanju ustanka. Nikola Belki je uspeo da sakupi jak odred ustanika sa kojima je hrabro branio crnotravski kraj od Turaka. Belkieva puka kremenjaa bila je duga preko sto pedeset santimetara, cev

iroka, kundak pozlaen, a sablja poluokruglog oblika duine oko jedanog metra, sa mesinganim titovima i dragim kamenom ukraenim rukohvatom. Takvom junaku odgovarao je gorostasni izgled, mrk pogled, junakovo srce. Belki je sa svojim bearima predstavljao strah i trepet za Turke. Zbog toga cele 1804. i 1805. godine Turci nisu mogli da prou kroz crnotravski kraj. Posle ubistva Abdule age u Grdelikoj klisuri 1805. godine turska vojska pola je na Crnu Travu i prodrla do Belkieve kue, gde mu ubijaju dvadesto godinjeg sina. Balki nije suze ronio za svojim sinom ve je okolo odra mrtvog sina igrao kolo i vitlao sabnju, pucao puku i podvikivao Osvetiu svoga sina. Platie mi age svojim glavama. Glava moga sina bie skuplja od glava deset aga. I zaista, Belki je sa svojom hrabrim bearima sekao turske glave i ubijao age koji su drumom kroz Grdeliki klisuru prolazili sve do 1809. godine. Tako je Crna Trava na elu sa Belkiem bila slobodna sve do 1809. godine. Jaka turska vojska koja se iz pravca Leskovca i Vlasotinca sukobila sa Odredom beara Nikole Belkia vie iznad vlasotinakog sela Jastrepca naila je na snaan otpor Balkievih beara. U ovoj neravnopravnoj borbi Balkieva druiina odoljeva neprijatelju, ali je dvadesetostruko brojnija turska vojska razbila Belkievu druinu. Baelki je zadao turskoj sili najtei udarac, ali je i sam u ovom ljutom boju pao. Turska vojska koja je bila desetkovana, see glavu Nikole Belkia i odnosi je u Ni gde je uzidana u ele Kulu. Sudbina je htela da istih dana sa srpskim vovodom Stevanom Sineliom gine u boju na egru i brat Nikolole Belkia Jovan Belki. Tako su izmeu ostalih, na ele Kuli u Niu Turci uzidali glave brae Nikole i Jovana Belkia iz Crne Trava. | idi na sadraj... DEJIEVO Potresna imena nose mnogi lokaliteti. Tako Dejievo, crnotravsko selo koje je po legendi dobilo ime po saborcu Boka Jugovia vojvodi Dejanu, je bilo u osmanlijskom carstvu i bugarskoj faistikoj okupaciji, jezivo muilite i gubilite ljudi ovog slobodoljubivog kraja. Upravo zbog toga po narodnom predanju jedna cvetna livada kraj samog naselja Dejievci nosi naziv Trebeina. Na toj livadi dve ubojice Turci i Bugari su izvrili toliko zverstava i zloina da je stanovnicima crnotravskog kraja i okolnih sela punie leevima. Kada bi mrtve kosti i cvolike progovorile ceo jedan grad bi se od ubijenih srpskih rodoljuba i nedunog stanovnitva mogao osnovati. Kada bi kosti onih, koji su u mladosti pali od delatskog turskog ili bugarskog noa i pre vremena otili u zemlju, progovorile mogle bi sruiti i bugarsko i tursko carstvo. Dok je Trebeina mesto gde su zverske sile Bugarske i Turske klale srpski ivalj dotle je Mrtvica, umarak ispod livada Trebeine, koji buja na mestima nekadanjih brojnih ugaenih ljudskih ivota i zasejanih smrti. Trebaina je bila gubilite i muilite, a Mrtvica zajednika raka za pogubljeno staro i mlado, muko i ensko, malo i veliko. Ono to su na livadi Trebeini sa prizorima i jecajima, ali i zapevkama izdahnjivali, oni su u umi Mrtvici ostavljeni leinarima da ih raznose i unitavaju, i da mrtve kosti i cvolike ustaju i govore. Zato se po predanju kukavica najpre javlja nad kostima koje pre vremena odoe u zemlju. Staza koja obavija naselje Dejievi i vodi ka livadi Trebaini i umi Mrtvici naziva se Straa. Odatle su Osmanlije tokom pet vekova, a Bugari tokom ovog i proliog rata kao leinari motrili i uzletali obriujui se na svoj plen neduno i goloruko stanovnitvo ovoga kraja, na

neja, ene i decu. Danas se nad visom Dejievo, na samoj livadi Trebeini, uzdie spomenik identifikovanim rtvama bugarskog faistikog terora u ovom ratu na kome je uklesano 76 imena palih rtava iz oblinjih sela, ne raunajui ona iz susednih optina. | idi na sadraj... GRADSKA Selo Gradska sa 128 domainstva i 840 stanovnika nalazi se na strmim stranama doline Gradsko-kalanske reke, desne pritoke Vlasine. Legenda kae da je ovo selo bilo u kup na mestu gde je danas ukasto uzvienje izmeu Vignjita i Male Gradske reke i na njemu zidine u vidu betonskih utvrenja. Narod ovo mesto naziva Rimski grad. Predanje kae da su ovaj grad u dalekoj prolosti podigli i u njemu iveli Latini. Zadrali su se u ovom umovitom planinskom kraju i od stoarstva, obrade slabo rodne planinske zemlje i rudarstva iveli, ali im je najvie tekoa priinjavao nedostatak pijae vode. Zato su morali da prekopavaju kanal i vodu dovode iz Orlovca, planine koja se iznad Gradske uzdie. ivot u ovom mestu nije bio idealan, ali je bio miran sve dok jednog dana ne naioe neki osvajai, koji navale na ovo utvrenje, ali im svi napadi bejae bezuspeni. Grad se nije dao osvojiti. U meuvremenu neka baba naui osvajae da se poslue lukavstom. Savetuje im da dobro nazobu magare, pa kad oedni puste ga gore u planinu da trai vodu. Neprijatelj tako i uini. edno magare pronae vodu u planini i napije se. Tom prilikom neprijatelj porui kanal i Latine ostavi bez vode, koji zbog ei nisu mogli dugo da izdrati u utvrenju, te ih lukavstvom neprijatelj lako pobedi i uniti. Mesto grad, gde je ovo stanovnitvo ivelo, bilo je opasano debelim zidom. Narod ga je nazvao G r a d i t e, a vremenom se ovaj naziv preneo i na sva naselja u srednjem slivu Gradske-kalanske reke. Predanje kae da su Latini u vidu dananjih iara sa utvrenja Rimski grad postavili debelo i dugako platno, koje se od Orake uke vijalo do druge strane dubodoline, te su Latini pomou njega skraivali sebi put i prelazili na drugu stranu doline Gradsko-kalanske reke. Legenda kae da je to staro stanovnitvo uniteno. Preci, pak, dananjeg stanovnitva naselili u ovo selo, kada ga je kuga 1706. godine pretvorila u pusto. Naseljavanje Gradske izvrili su robovi koji su iz Crne Trave, koja se nalazila sa suprotne strane Orlovca planine (beei od ume kako su ljudi zamiljali avet kolere), naselili dananja mesta. Tako su naseljeni Bisini doli iz sredita Crne Trave, a inae su starinom iz Rake i slavili su srpsku slavu Sveti Savu. Goluani su opet Crnotravci i drugi. | idi na sadraj... BROD U najlepoj kotlini u gornjem slivu reke Vlasine nalazi se centar sela Broda. Na udaljenosti pola i vie asova hoda od te kotline gore, po kosama i dolinama, lee ratrkana mala naselja (mahale) sela Broda. Zovu se Raine, Slavujevo, Dejievo, Karakai, Belini, Siroviini, Masrkova uka i druga. Posmatrano iz ovih mahala selo Brod lii na gigantsko orlovsko gnezdo u ijem elipsastom dnu lei centar sela po kome celo selo nosi ime Brod. Priroda je ovom centru darivala lepotu. Kroz kotlinastu sredine

sela Broda prolazi kao kristal bistra, ali za vreme provala i sa iznenaenjima za stanovnitvo reka Vlasina. Ba na tom mestu je bio u doba Nemanjia i Turaka saobraajni vor preko koga je ilo nekoliko saobraajnih linija koje su vezivale solunski i veliki carigradski drum i glavna mesta na njima: Ni, Leskovac i Vranje sa Trnom, Sofijom i ustendilom. Kiridije, putnici i namernici prelazili su (BRODILI) reku Vlasinu ba kroz centar Broda. Otuda i naziv naselju Brod, koji se rasprostranio i na sva okolna naselja. Uspomene na ,,turske puteve koji su vodili preko Broda i koji su obezbeivani sa posebnom straom i uvarima postoji i sada. Merodavni zapisi iz toga perioda to potvruju. A ovako tvrenje dokumentuje zapis iz 1535/36. po kome je brod imao oko 22 domainstva i 3 samca... Njegovi stanovnici bili su obavezni da uvaju put koji je iz Bosne, preko Duboice vodio za Sofiju. Doslovno je u starom defteru iz 1535. godine zapisano: ,,uvaju put koji vodi od Novog Pazara, Bosne i Vuitrna i od Prokuplja i Leskovca za Sofiju. Selo se razvilo zahvaljujui osloboenju od nameta i terora. Dr.Milan Vasi, profesor univerziteta u Sarajevu: ,,Derbedijska sela u Duboici u XVI veku. ,,Leskovaki zbornik H , iz 1970 godine. | idi na sadraj... GARE Selo Gare lei na pleatoj kosi Dobropoljske uke, pod tzv. Graskim ridom, na levoj strmoj strani doline reke Vlasine. Njega po zajednikom postanku ine: Gornje Gare, Donje Gare i Krivi Del. Predanje o zasnivanju Gara kae da su doseljenici naselili najpre Selite u Krivom Delu. U potrazi za devojkom ukradenu Turkinju, pa ih Turci otkriju a ovi se razbee te nasele Gornje Gare. Tu su izemkinju kuu sebi sagradili, rastrsili bukovu umu i ovu obradivu povrinu nazovu Gornje garine. U elji da poveaju obradivu povrinu rastrse i drugi deo bukove ume i to zemljite nazovu Donje garine. Kako se u toku zime hrana za stoku teko obezbeivala to Garani u tenji za lisnicama (narasnicama) stonom hranom, nasele i svoj raniji domicil Krivi Del. Redukovanjem naziva Gornje Garine i Donje Garine ostali su toponimi Gornje Gare i Donje Gare. Toponim Krivi Del doao je kao odgovarajui naziv za vododelnicu vijugavog tipa. Postoji predanje da su doseljenici u potrazi za mestom naseljavanja naili na Gornje Gare. Tu su deca zahtevala odmor i za vreme predaha ponu praviti kolibe. Primivi ovu deiju igru kao boju naklonost da im je tu odreeno da ive ljudi nasele ovo mesto i odatle se proire na Donje Gare i Krivi Del. to se tie naseljenika Ristii su iz samokova iz Ruplja, Jovii iz Crne Trave, Ivanovii iz Ruplja, Koievci iz Koana kod Peenjevca (Leskovac), Dragoevci od Dragoeva iz Trna, pa nemali decu i posinili Obradovanina iz Crne Trave, te poput ovih slave Sv.Luku itd. Selo Donje Gare bilo je meta bugarskih osvajaa. U ovom ratu bugarska faistika vojska je ovo selo spalila, a stanovnitvo od dece u peleni do starca i ena internirali za Bugarsku. 20. aprila 1943. godine bugarska vojska je spalila 171 kuu, oko 700 drugih zgrada i sve vodenice, a 1300 stanovnika interniralo za Bugarsku, gde je u raznim logorima i na faraonskoj eksploataciji zadrano ovo stanovnitvo sve do kapitulacije Bugarske. | idi na sadraj...

RUPLJE Ovo selo nalazi se u basenu Rupske reke, koji ima, po dr Jovanu Cvijiu, veze sa meridijanskim rasedima koji se javljaju na liniji Katalanovake Banje do Ruplja. Centralni deo sela Ruplja lei na mikrogranulantnoj eruptivnoj steni, ija je nadmorska visina 954 metara. Ruplje okruuju planine Ostrozub, Del, emernik i gorostasna uma Kaar. Ruplje je po predanju prozvato po rupama kojih je bilo na zemljitu u vreme ivog rudarskog rada na tom podruju. Prema predanju ovo selo su zaselili Pavle i Branko iz Dobria (kod Prokuplja). Od Pavla je postalo selo Pavliine, a od Banka selo Bankovce. Selo Ostrozub vodi poreklo iz Crne trave (Jovanovce i uke), a Rajetine iz Crne Trave. Po predanju Ruplje je najvie naseljeno za vreme zloglasnog vranjskog Husejin Pae, koji je raju gonio na rudarski rad po samokovima i vignjitima. Meutim, prvo naseljavanje Ruplja izvreno je u drugoj polovini 18.veka. Administrativni centar Ruplja osnovan je pri kraju 19. veka. Onda su Crvenobreani i Rupljanci podigli crkvu, a 1869. godine i osnovnu etvororazrednu kolu, koja je posle drugog svetskog rata prerasla u osmorazrednu. | idi na sadraj... MARKOVA UKA Markova uka je naselje udaljeno oko jednog kilometra od sredita crnotravskog sela Broda. Iza ovog naselja nalazi se prava kamena uma najudnijeg oblika. Priroda se kao neki smeo arhitekta poigrala ovim stenama te je na stenama nainila udnovate oblike i zanimljive figure. Od kamenih piramida do figura slinih ivotinjskom svetu iz bajki priroda je po svojoj neumitnoj udi i zamislila i davala kamenu oblik kakav je ona htela i elela. O umi i stenama koje podseaju na utvrenja, figure i piramide krue fantastine bajke i legende. Bake kau da je ova dolina avolji grad. Tim priama plae uvee nestanu decu. Prie o dedi sa belom bradom do pojasa, o avolu na jednoj nozi, o umi koji usijanom vrnikom mue rtve pa do onih o junacima koji su se tu nadmetali dobija fantastine obrte. Jedan kameni blok ima na svojoj gornjoj strani neobinu figuru konjskog kopita. Smatra se da je ovu dinovsku figuru nainio arac Kraljevia Marka onda kada je Marko gostujui kod svog brata Kostadina Dejanovia zametnuo trku i nadmetanje konjima. Markov arac je u skakanju s brda na brdo stopalom dodirnuo kamenu piramidu i u njoj ostavao otisak kopita arevog. Kraljevi Marko je svojim igrama konjem zbunio sve one koji su doli u goste njegovom bradu Dejanu, jer je konjem arcem prosto leteo sa brda na brdo, kao da ih ne razdvajaju kilometri ve metar- dva. Uspomena na krilatog konja arca i Marka kao legendarne linosti uva legenda o postanku naselja Markova uka. Tako se iz carstva kamenih piramida i stenovitih ploa pokrivenih tvorevinama koje je hiljadama godina nainila sama priroda nikla legenda o postanku Markove uke, kao mesta u kome su Kraljevii Marko i brat Kostadin slavili Gmitrov dan i Marko je svojim arcem izvrio nenadmane letee skokove od ega je po legendi ostao otisak arevih kopita u stenovitom bloku. Po kazivanju Stankovi Svetislava i Duana, starijih Markovana. | idi na sadraj...

O POSTANKU OBRADOVCA Crnotravsko selo sa leve strane reke Vlasine, a na kosama emernika, naziva se Obradovce. Ceo rejon ima oko 56 domainstva. Po predanju, Obradovani vode poreklo od doseljenika iz umadijskog Bukovika. Ovaj doseljenik najpre se zvao Stevan. Tamo je ubio brata koji se poturio, pa u rudniku u Crnoj Travi naao zaposlenje i tu ostao da ivi. Kao dobar rudar sagradio je sebi kuu u Vignjitu, blizu optinskog sredita u Crnoj Travi i oenio se devojkom iz crnotravskog sela Todorovca. Kasnije se preselio gore na kosu planine emernika i tu ostao da ivi od kovakog zanata i poljoprivredne delatnosti. Po predanju dogaaj se odigrao odmah posle prodora Turaka u srce Srbije iz kosovske epopeje. Legendu sam zabeleio po kazavinju ezdesetogodinjeg Dragomira Anelkovia i Mihajla Zdravkovia oba iz sela Obradovca. | idi na sadraj... O POSTANKU TODOROVCA Na kosama Orlovca, severno od varoice Crna Trava, lei pedesetokuno naselje Todorovci, iji jedan zaseok nosi naziv Popovievi. Todorovani i Popovievi vode poreklo od dva brata, od kojih je jedan bio pop, a drugi se zvao Todor. Doseljenici su iz Kratova. Pop iz sela Todorovca je radio u crkvi koja se nalazila blizu ovog sela. Crkva je dugo vreme odravana. Za vreme jedne uraganske oluje crkva je unitena. Vetar je kao balon nosio krov i krst od crkve i bacio ga kraj same varoice Crne trave. Od tog momenta na orlovakom Crkvitu nema vie crkve. Ljudi su verovali da je to boja volja pa su se povinovali sudbini da im crkva bude u centru Crne Trave. Pop iz Todorovca je pristao na rad u crnotravskom centru gde su stanovnici Crne Trave podigli novu crkvu. Mesto na kome je bila crkva kraj sela Todorovca zove se i dalje Crkvite. Ostaci spomenika nemo svedoe o tragediji koja je zadesila naselje Todorovci i njenu crkvu na vetrometini planine Orlovac. Legenda zabeleena po kazivanju Solunca Mihajla Kojia i Brane Cvetkovia iz naselja Todorovci. | idi na sadraj... DOBRO POLJE Prostrano crnotravsko selo Dobro Polje nalazi se pod Dobropoljskom ukom (ivopisna visoravan na oko 1417 metara nadmorske visine). Mahale ovog sela naikane su poput zvezda na nebu na kosama ka reci Vlasini i Bistrici. Po legendi ovo selo razbijenog tipa sa oko stotinak domainstva vodi poreklo od doseljenika iz Crne Trave (naselje Kozilo na primer) Sandaka (Biorci) i Brod (Kokarci). Prema predanju selo se najpre zvalo Crna Reka. Posle haranja kuge (,,ume) ljudi odlue da kugi stanu na put promenom imena sela, te selu dadu ime Dobro Polje. Raunali su da e time umilostoviti ,,umu da vie ne hara selom. Dobro Polje je po predanju belo ,,rajetsko selo u doba Turaka. Turcima nisu dozvolili da naplauju hara i gospodare selom. Objanjavali su turskom sultanu zato su selu dali ime Dobro Polje, iako je zemlja neplodna i krevita. U doba Turaka

Dobropoljani su se bavili papudijskim zanatom i izradom opreme za konje. Radili su ivene kao i kovane papue. U samom centru Dobrog Polja, tamo gde je Selite, bilo je po predanju oko sedamdeset papudija. Papue su radili od telee, ovje i kozje koe. iarke, kojih ovde u izobilju ima, sluile su im kao tavilo za kou. Svoje proizvode nosili su i prodavali na sve strane po vaarima (panaurima). Ova radionica je iz nepoznatih razloga prestala da radi i stanovnitvo se raselilo na okolnim kosama. | idi na sadraj... DARKOVCE S obe strane brze i bistre planinske Darkovake reke nalazi se najvee crnotravsko selo Darkovce. Prema predanju selo Darkovce bilo je naseljeno na ,,stancu izmeu Srednje i Antunove doline. Turci su drali ovo selo, nastanjeno u doba Traka od Crnotravaca na okupu. Lake su ih tako mogli drati u pokornosti i pozivati na rad u majdanima. To centralno selo se i danas zove Selite. Tu su danas: mesna kancelarija, kola, prodavnica, kafana i dom kulture. Stanovnici sela Darkovca bavili su se rudarskim radom i kamiarskim zanatom. Bili su nenadmani majstori za izradu kamenova za mlinove i vodenice. Kau da su se ovim zanimanjem bavili jo u ,,jerinska vremena. Aprila 1907. godine Bugari su za izvoz ovog kamena poveali carinu od 60 dinarskih para za dva kamena (,,iv) na 12 dinara i 60 dinarskih para, te su time prekinuli ovu tradiciju. Inae Darkovani su od osloboenja od Turaka priznati neimari i drvodelje. Ovim zanatom se mnogi i danas bave. | idi na sadraj... JABUKOVIK Na planinskim kosama Tumbe (nadmorska visina 1372 metara) izmeu Gradsko kalanske i Tegonike reke nalazi se devedesetokuno crnotravsko selo Jabukovik. Po predanju selo Jabukovik je bilo sve zajedno (u kup) i imalo je najpre sedam kua. Prvi naseljenik ovog sela zvao se Radi. On je po predanju u Valniu ubio Turina pa da bi izbegao streljanje sa svojih sedam sinova, enom i stokom poao za Darkovce da se tamo nastani. Nosio je decu u koevima i terao oko 40 goveda, meu kojima je bila posebno negovana krava Breza, jer je bila hranitenjka dece. Jabukovik je onda liio na pravi pustinjak. Kod sela Jabukovika Radieva goveda zastanu i nisu htela da maknu dalje. Njegova namera da putuje jo koji kilometar dalje bila je poseena. Verski zanesen on je rezonovao prosto i jednostavno: Goveda obiaju ovde. Bog je rekao da ivimo tu. Smatrao je da stoka po bojoj volji nee dalje i po bojoj milosti ostao je tu i naselje obrazovao. Kazivanje Dobrosava Ilia (roenog 1901. godine), Ranela Stojanovia (roenog 1898 godine) i ike Janjiijevie (roenog 1923. godine). | idi na sadraj... | idi na vrh