_ Bordura: Crnohumorni citati _

DIVLJENJE

Kad zelimo da nam se dive, idealno je biti mrtav.Michel Audiard

DOB

U cvijetu sam dobi koja poCinje mirisati na krizanteme.Robert Lassus

Nisam vise u godinama kad se umire mlad.Jules Renard

Kriza obrazovanja

_ Bordura: Crnohumorni cirati --------------

AGONIJA

Agonija je umijece ostajanja na vlastitom kraju.

Louis Bourgeois

PRIJATELJ

Kad umiru prijatelji, tjdi to sto za sobom ostavljaju udovice.

Frederic Dard

STAN

Sad kad sam star, prolazeCi grobljem imam osjecaj da posjecujem

stanove.Edouard Herriot

Biljeske 0 obrazovanju

ALAIN*

Kad netko kaze - nakon mnogih drugih koji su to rekli - da se djecitreba svidjeti, i da je to pravi natin da ih se poduCi, na to se ne obazire-mo. No ja bas ne volim takva slatkorjeCivca, ni takva ulizicu. Kad sambio dak, imao sam profesora koji je zasigurno bio drag i koji je znaozainteresirati svoje mlade slusace; mogao bih cakreei da smo ga voljeli.Noon nikad nije uspijevao nadvladati stanoviti nemir u razredu, koji je- dobro se sjeeam - najcesee bio rezultat nesuzdrzana odobravanja. Tobi, silom temperamenta mladosti - i po zakonima mnostva koje se po-nasa onako kako se ponasaju prirodni elementi - odmah prerastalo ugraju. Iz toga sam izveo neku vrstu pravila zanata, to jest da treba zainte-resirati slusace, slazem se, ali da ne treba smjerati tomu, a osobito netreba pokazivati da se to hoee. To pravilo vrijedi i za govomika; i moze-mo ga sresti u svim umjetnostima, premda je u takovim slucajevimadobro skrito. Nije Ii glumcu zanat svidjeti se? Jest, no ima razliCitih na-tina da se svidi: a ono sto je tesko jest navesti ljude da im se na koncusvidi ono sto im se u pocetku nimalo ne svida.

Zanat onoga tko manipulira Ijudima, bez obzira na razinu, podrazu-mijeva vise no jedno lukavstvo. Oni glumci koji su iznasli trik glumlje-nja leda okrenutih publici, otkrili su - i to mozda i ne racunajuCi na to -da stanovita naizgledna ravnodusnost moze posluziti da se pozomostpodigne na prikladnu razinu, i da se gledateljima otkrije uzitak kakavzasigumo nisu zamisljali. Glazbenikovo umijeee, ako sam valjano slu-sao, ne potinje svidanjem vee prije nametanjem. Odvee dopadljiv zvukspocetka je uvredljiv. Postoji i dopadljiva arhitektura, i pretjerivanje s

* Alain, iii pravim imenomEmile-Auguste Chartier (1868.-1951.), poznatije franeuskifilozof, pisae, novinar i profesor. Kartezijanski humanist. Bitje njegove filozofije dauci ljude raeionalno misIiti i izbjegavati predrasude. Simone Weil bilaje njegov dak.Njegovo djelo Razmisljanja 0 odgoju (1932), iz kojeg objavljujemo fragmente, smatrase danas klasicnim. (Sustav umjetnosti, Osjecaji, strasti i znakovi, Posjet glazbeniku,Sjecanja iz rata.. .).

142 ALAIN

ruzama u ukrasnim vijencima. Ja osjeeam da je covjek ponosno i teskobiee. A dijete je vise covjek od odrasla covjeka. Razmazeno dijete jedijete zasieeno laskanjem i unaprijed pripremljenim u.zicima. Zato, s~oje one sto dijete hoee, i sto hoee odrastao covjek? Ono tezi onome sto.Jetesko, sto nije lagodno i - ako ne moze zadrzati takav stav odrasla covJe-ka _ hoce da mu se u tome pomogne. Ono predosjeca i druga zadovolj-stva mimo onih sto dopiru s razine usana; najprije se hoee podiei naviseda bi moglo vidjetijedan drugi krajolik uzitaka; na koncu hoee da ga se

uzdigne; eto prave rijeCi.Prave rijeCi kojima dijete, zahvaljujuCi svom prirodnom poticaju rasta,

vrlo dobro shvaea sva znacenja. Na razini djeteta - promislite malo-uvijek ste izazvali interes tek njegovajucerasnjeg bica; one se onda pra-vi malo mladim no sto jest, da biste mu se mogli svidjeti; no treba secuvati prezira. Ono cega se u preziru treba bojati jest dimenzija samo-prezira u njemu, prezira prema sebi samome, koga smo vee nadrasli. Di-jete na taj naCin napreduje; ako napreduje bez vas, vi ste sarno za~avljac. A nista nije tako prezira dostojno kao zabavljac. »Tom jucerasnJemdjetetu«, ka.ze u sebi dijete, »moje su igre posve dostatne.«

Zato ja bas ne vjerujem u one zabavne poduke koje su nalik nizu igara.To je one sto zamisljaju ljudi koji nisu nauCili zanat. Naravno, bolje jesagledati razloge; no zanat poducava na grublji naCin. Zvono iIi zvizdukoznacuju svrsetak igre i povratak strozem poretku; a praksa nas podu-cava da za to uopee nije potreban neosjetljiv prijelaz, vee, naprotiv, po-svemasnja promjena, koja je vidljivo naglasena. Tada se pozornost zastupanj podize; vise ne trazi neki uzitak koji ee oblizivati kako to ~i~epsi; vise nije nezasitna; postaje lisavanje, strpljivost, pozornost kOJa Jeusmjerena iznad sebe. Pozomost psa nije pozomost.

v.Nemam odvee povjerenja u perivoje za djecu i druge pronalaske liZ

pomoe kojih se hoee poducavati kroz zabavu. Vee ni za odrasle ta meto-da nije bas dobra. Mogao bih citirati ljude koje se drZi obrazovanima, akoji se dosaduju CitajuCi Stendhalov Parmskikartuzijanski samostan iIiBalzacov Ljiljan u dolini. Takovi Citaju sarno drugorazredna dje1a u ko-jimaje sve zabavno vee na prvi pogled; no prepustajuCi se lakim uzici-ma, oni gube visi u.zitak do kojeg su se liZ malo smionosti i pozornosti

mogli vinuti.Nema dozivljaja koji vise uzdize covjeka od otkriea viseg uzitka,

koji bi mu bio ostao zauvijek neznan da se najprije nije malo potrudio.

Biljeske 0 obrazovanju 143

~ontaigne)e tezak; najprije ga treba upoznati, snaci se u njemu, prona-CI seb~ u nJemuj tek tada" ga ~~ otkriva. Isto tako, geometrija uz pomoc~laganJak~r:t0~a- to mo~e bltl zabavno; ali i nesto tezi problemi pruza-J~ mnogo zl~IJe zadovolJstvo. Zato se zadovoljstvo sviranja glasovirammal? n~ oSJeea ~ee na prvim satovima; potrebno je znati najprije sedosadlvatl. Zato dlJete ne moze nauCiti nalaziti zadovoljstvo u znanosti-rna i umjetnosti onako kako se kusa kandirano voce. Covjek se formirakroz trud; prave uzitke mora osvojiti, mora ih zasluziti. Mora davati pri-je no sto ee primiti. To je zakon.

. Zanvat zab~vljaca je trazen i dobro placen i - u osnovi - potajice pre-zlr~n. Sto .r~61 0 onim plitkim tjednicima, punim slika, u kojima su sveum~~tnostll sve .znan?~tiu vidokrugu i najrastresenijeg oka? Putovanja,radlJ, zrakoplovl, pohtlka, gospodarstvo, medicina, biologija- svega semoze nabrati; a autori su otklonili sve trnje. To mrsavo zadovoljstvo jed?sadn~? one s~arim.aduha - koje su spocetka stroge, no slatke - dajedlmenzlJu gadlJlvostl. Maloprije sam spomenuo dva romana koji seuo?ee ~~ Citaju. Koliko Ii propustenih uzitaka sto bi ih si svatko mogao?TIbaVI~1 ~z malo smionosti! Pricali su mi da je neko odvee voljeno di-Jete, kOJe Je na poklon dobilo lutkarsko kazaliste, sjelo preda nj poputkakva starog pretplatnika, dok se njegova majka svojski trudila pokre-euCi l~tke i izmisljajuCi price. ZahvaljujuCi takovim postupcima misaose tOVI poput guske. Draza mije vitka misao koja lovi divljac.

.Ne zelim da s~ na taj naCin - osobito djeci, koja imaju toliku svjezinu,tohku snagu, tohko neutazivu znatizelju - pru.za orah oCiseen od Ijuske.Nasup~~t to~u, sve umi~ece poduke je u tomu da se postigne da se dijetepOtrudl1 uzdlgne do stanJa odrasla covjeka. Ne manjka tu ambicije; ambi-~ijaje ~o~uditi dj~cji duh. Djetinjstvo je paradoksalno stanje za koje di-Jete oSJeca da u nJemu ne moze ostati; rast neodoljivo ubrzava poticajna samonadrastanje, koje ce se kasnije i te kako usporiti. Odrastao co-~jek mor~ sebi priznati da je na neki naCin manje razuman i manje ozbi-IJan od dJeteta. Svakako, u djeteta ima stanovite lakoumnosti, potrebeza kretanjem i za bukom; to je dimenzija igre; ali isto tako je potrebnoda.'. prelazeei s i~re na ucenje, dijete osjeti da raste. Htio bih da taj lijepipTIJelaz bude oblljezen i svecan, nikako da ga se uCini neosjetnim. Dijeteee yam biti zahvalno sto ste ga prisilili; prezirat ee vas sto ste mu se ulizi-vali. S naucnikom se bolje postupa; on iskusuje ozbiljnost ucenja, u pogle-dukaraktera-ne i u pogledu duha- onje bolje odgojen. Kad bi se uCilomisliti onako kako se uci zavarivati, otkrio bi nam se kraljevski narod.

Kad god pristupimo autenticnim mislima, svi se nalazimo u stanju u ko-jemu najprije -po nekakvu milosrdu - primamo bez razumijevanja. Cita-

144 ALAIN

nje je pravi kult- na to nam ukazuje rijec kultura. Misljenje, primjer, glaso slavi pripravljaju nas na valjan nacin. Zato nimalo ne vjerujem da dije-te mora razumjeti sve sto Cita i recitira. Posegnite za La Fontaineom iIi,jos bolje, za Florianom; uzmite Comeillea, Raeinea, Vignyja, Hugoa.

No to je pretesko za dijete? Kvragu, i hoeu da bude pretesko. Najprijeee ga privuCi sklad. Slusati same po sebi lijepe stvari, poput glazbe, toje prva meditaeija. Posijte prave sjemenke a ne pijesak. Neka vide DaVineijeve, Miehe1ange1ove, Rafae10ve erteze; neka vee u kolijevei cuju

Beethovena.Kako se uti nekijezik? CitajuCi ve1ike pisee, nikako drukCije. Upozna-

vajuCi se s najtezim, najbogatijim, najdubljim recenieama, a ne s ispraz-nostima kakva prirucnika za konverzaeiju. Najprije nautiti, a onda otvo-riti sve trezore, sve one dragulje s trostrukim tajnama. Ne vidim kakobi se dijete moglo uzdiCi bez divljenja i bez stovanja; po tomu je onodijete; a muzevnost je u nadilazenju tih osjeeaja, kad razum beskonacnorazvija sve ljudsko bogatstvo, koje je najprije bilo sarno nasluCivano.Dijete kojesta umislja u vezi s muZevnom dobi; no potrebno je da to isku-stvo bude najprije zivljeno a onda nadideno. Za to doba nista nije odvee

lijepo.

XI.

Moj brat po majei bio je sutljiv djecak, domisljat i, koliko sam mogaovidjeti, njezan. Njegovo me drustvo nikad nije zarnaralo; nas smo dvoji-ea gradili brodove, proizvodili barut i uzgajali svilene bube. Ne sjeeamse da je ikad bio nepravedan prema meni, niti da je razlikovao svoje imoje. Dokje bio sa rnnom pod paskom mojih rodite1ja, bio je zabora-van, pustolovan i neoprezan kao i svako dijete; ni vise ni manje nego ja;no bio je poslusan, pristojan i ugladen u prisutnosti odraslih, kao ija.

Kad bismo bili kod njega, pod vlaseu druge dinastije, stvari su se mi-jenjale. Same bucne scene i grozne kazne. Sjeeam se da je njegov otaejednoga po jednoga slomio vise od dvadeset olovnih vojnika sarno zatosto je htio da dijete pozdravi baku; usprkos tomu nije je pozdravio. Jasam bio po strani od toga osobnog rata, no uZasno sokiran tim prizorom,zbog olovnih vojnika. Cim smo ostali sami, kod malog dobriCine visenije bilo ni traga mrzovolje, i mi smo nastavili igru. No Cim bi se vlastpojavila, cak i miroljubiva, bilo da se radilo 0 njegovu djedu, 0 baki, iIio oeu, moram reCi da ih nije lijepo docekivao. Zlocesto dijete odmah bipre1azilo u napad, po svim pravilima rata, otvoreno radeCi ono sto je bilozabranjeno, baeajuei kamenje u prozore, izgovarajuCiruzne rijeCi koje

Biljeske 0 obrazovanju 145

sa mnom nikad nije upotrebljavao. Na koneu bi ga zavezali za prozor,izlozena pogledima prolaznika, s kapom koja ima magareee usi na gla-vi, iIi noseti oko vrata oglas na kojemu pise: lazljivae, zlocesto dijete,bezdusnik, iIi sto drugo tomu slicno.

Kako je taj stalni rat zapoceo, ne znam; ali sad shvaeam da je trajaopo inereiji. Otae je razmisljao 0 naCinima kako da dovede u red sina, iprosudivao nuznim da ga nemilosrdno naziva pogrdnim imenima; a sin,trudeti se oko takva glasa, nije propustao priliku da se - po sudu rodite-lja - pokaze neposlusnim, lazljivim i grubim. Te su drame zaboravljene,a uzasno dijete postalo je covjekom poput svih drugih.

Odonda sam - u vezi s djeeom a i u vezi s odraslima - cesto znaoustanoviti da se ljudska narav lako moze prilagoditi sudu drugih, onakokako se u kazalistu izgovara replika, no mozda i zbog dubljeg razlogapo kojemau kao da imamo pravo lagati onome koji nas drzi lazljiveem,udariti onoga koji nas smatra brutalnim, i slicno tomu. Uzvraeanje istommjerom cesto uspijeva; ne udaramo onoga tko drzi ruke u dzepu, i nika-ko ne volimo iznevjeriti istinsko povjerenje. Iz toga izvlaCim zakljucakda nikako ne treba brzati u sudu 0 karakteru, primjeriee daje netko po-sve Iud a netko nepopravljivo lijen. Ako robijasa obiljezite, na neki munaCin dajete pravo na divljastvo. U osnovi svake opacine zasigumo stojineka osuda u koju se vjeruje; a to u meduljudskim odnosima moze od-vesti jako daleko, tako da ee sud prizvati svoj dokaz, a dokaz ucvrstitisud. Ja se trudim da nikad ne osudujem odvee glasno, ani odvee tiho, jerpogledi idrzanje uvijek govore previse; ija poslije zla ocekujem dobro,cesto s istih razloga; u tomu se previse ne varam; svakije covjek slojevit.

No liZ to ipak cvrsto vjerujem da se svaki covjek rada, zivi i umire uskladu s vlastitom naravi - kao sto krokodil jest krokodil- i da se uopeene mijenja. No ta narav pripada zivotu, onaje onkraj nasega suda. To jeneka podloga eudi i nesto kao naCin zivota, sto po sebi ne sadrzi ni dobroni zlo, ni vrlost ni opakost, vee prije neprispodobivi i jedinstveni naCinbivanja, iskren iii lukav, okrutan iIi milosrdan, uskogrudan iii siroko-grudan. Manja je razlika izmedu covjeka koji se u nekom susretu poka-zao hrabrim, i toga istoga covjeka koji se u drugoj priliei pokazao ulizi-com, nego izmedu dvajunaka iIi dvije uliziee.

XVIII.

Postoji znanje i znanje. Kad neki uCite1j pocinje objasnjavati astro-nomiju, opisujuCi najprije ono sto se vidi, odredujuCi istok i zapad naosnovi izlaska i zalaska nebeskih tije1a, cesto ee se nati deran koji ee

146 ALAIN

reCi: »Nije istina da Sunce izlazi i zalazi; to se Ze~lja okreeej tata mi jerekao.« Taj tip znanjaje neizljeCiv;jer onaj tko toliko preuranJeno znadeda se Zemlja okreee nikad neee dostatno pozomosti posveCivati onom~sto se vidi' i ako mu govorimo 0 nebeskoj sferi, sto je oblik bez pomo6lkojega ne ~ozemo kad opisujemo izgled, takav ee misliti da to nije ta~ko, i tragat ee - premda uzalud - za kopemikan~kimpore~~~kakav bIse moglo vidjeti s neke zvijezde. Kopemikans.~1 p~reda~Je Istma onogasto se vidi; no po mome su sudu potrebne dVIJe-trI god~e ~talnog ~=?~matranja - i to u skladu sto vidimo - prije no sto ee se Ulstmu uobh~It~ideja Suncevog sustava. Nepopravljiva je i odvee cesta steta sumnJatIprije no sto smo sigumi. " ., . ,

Prosjecni ljudi slabo su obrazovani stoga sto zamIsIJaJu daJe ko?a~~na istina ono sto njima odgovara. No istina se ne moze sarno tako Izhtliz jednog duha u drugi; za onoga tko je nije o~vojio ~olazeei od,?nogasto se vidi, ona nije nista. Koliko je ljudi otvonlo novme govoreCI: »D.avidimo vrijedi lijos uvijek princip odrzanja energij~:

148 ALAIN

nas vodi toj istoj ideji laksim putovima. Jer, bez obzira sto bilo mode-lorn, njegov dobar prikaz enezom moze se naCiniti sarno smirujuCi izauzdavajuCi svu uzburkanost srea, koja se i te kako osjeea u drhtanju itezini ruke. U tim nekontroliranim pritiskom izvedenim ertama sto supoderale papir izrazava se samo prostota. Ono cemu se divim u najljep-sim ertezima jest to sto ne remete zrnatost papira i ostavljaju je vidlji-yom; erta bez tezine, kao da je od zraka. Linija svjedoCi 0 pozornosti ivjernosti modelu; no ispravna linija jos uvijek nije dostatna. Ispravnalinija je portret onoga tko erta. U njoj jasno vidim odmjerenost i Cisto-cu. Odmjerenost i Cistoeu covjeka koji je nedvojbeno bio zive strasti;da, no covjeka koji je, u trenutku ertanja, bio gospodar svoje ruke, eije-log svog tijela, i svog srea. I ne razmisljajuCi 0 tome. To je dobar uzorza sve. Treba stoga oponasati taj trijezan i bogat potez istinske mudrosti,svatko ee od onoga sto ima pomalo stvoriti mudrost. I nedvojbeno ee isam biti bolji vee zbog same pozornosti pri kopiranju nekog lijepog dje-lao Dok se, htijuCi izraziti sarna sebe, deformira i pravi grimase. Bivav9den, a ne vodi. Biva rob, kao sto jesu i ostaju toliki drugi stoga stonisu htjeli oponasati.

XXIV.

Vee mije odavno dojadilo slusati daje ovaj inteligentan, a onaj nije.Ta lakoea u prosudivanju duha plasi me kao najgore ludilo. Koji co-

vjek, rna kako ga se neinteligentnim drzalo, neee ovladati geometrijomako ide redom i pritom ne odustajuCi? Prijelaz s geometrije na najsloze-nija i najteza istrazivanjajednakje prijelazu s nesputane imaginaeije nageometriju; poteskoee su iste - nesavladive za nestrpljive, beznacajneza one koji su strpljivi i koji svladavaju jednu po jednu. Glede inventiv-nosti u tim disciplinama i glede onoga sto se naziva genijalnoseu bit eedosta reCi da se uCinei vide tek poslije mnogo truda; i ako netko nijenista pronasao, ne mogu znatije Ii to sarno stoga sto nije htio.

Tog istog covjeka koji je ustuknuo pred ledenim lieem geometrijeposlije dvadeset godina nalazim na nekom poslu koji je odabrao i koje-ga se drzao, i nalazim da je prilieno inteligentan u onome eime se bavi;a drugi, koji hoee improvizirati prije no sto su se dostatno trudili, oono-me Cime se bave govore gluposti, rna kako da su razumni i sposobni udrugim stvarima. Sve takve vidim kao i te kako bedaste s gledista zdra-vog razuma, jer ne zele stvari razmotriti prije no sto ee 0 njima nestoreCi. Odatle sam zakljuCio da je svatko inteligentan upravo onoliko koli-ko hoee biti. Govorna praksa me je u tomu mogla dostatno poduCiti; jer

Biljeske 0 obrazovanju 149

imbeeilan znaCi upravo nejak; time mi pucki instinkt na neki nacin iz-ravno pokazuje u cemu je razlika izmedu razborita i bedasta covjeka.Ono sto manjka jest volja, a radije bih rekao trud.

Zato sam uobicajio, kad ih hoeu odmjeriti, ljude ne proejenjivati pocelu vee po celjusti. Ne po onom dijelu koji kombinira i racuna, jer tajje dio uvvijek onakav kakav treba biti, vee po dijelu koji zagrize i ne po-pusta. Sto, drugim rijeCima, hoee reCi da valjan duh jest evrst duh. Uuobicajenom govoru dobro se za covjeka koji sudi po obicaju i primje-ru kaze da je nejaka duha. Descartes, Cija velika sjena jos uvijek iz da-ljine ide pred nama, na pocetak svoje glasovite Rasprave stavlja rijeCikoje se cesee citiraju no sto se razumiju: »Zdrav razum je najvaljanijerazdijeljena stvar na svijetu.« No tu je ideju izravnije rasvijetlio kazavsiu svojim Meditacijama da je sud stvar volje a ne razumijevanja, imenu-juCi tako odvaznoseu ono sto se obicno naziva inteligeneijom.

Nikad se ne uspijeva utvrditi stupnjeve inteligeneije. Probleme, sve-dene na jednostavno, kao kad se eetiri slozi od dva i dva, tako je lakorazrijesiti da bi se i najtuplji duh iz toga mogao s lakoeom izvuCi kad nebi bio sputan imaginarnim poteskoeama. Rekao bih da nista nije tesko,vee je eovjek sam sebi tezak. Hoeu reCi da je bedast covjek nalik ma-gareu koji strize usima i odbija se pomaknuti. Iz zlovolje, iz bijesa, izstraha, iz beznada... ; da, upravo nas takvi razlozi Cine bedastima. Ta osjet-ljiva, ponosita, ambieiozna, znatize~jna zivotinja radije ce se deset godi-na praviti glupom no pet minuta jednostavno i skromno raditi. Poputonoga kome ee dozlogrditi glasovir te ee, zato sto je triput zaredom po-grijesio, odustati od vjeibanja. Ipak, nije mu tesko u vjezbanju ponav-ljati Ijestvieu; ali kad se radi 0 razmisljanju, onda se trud izbjegava.Mozda zbog osjecaja da se covjek moze prevariti kad radi rukama, alida mi nije dopusteno, ako ne zeli biti ponizen, da se prevari sluzeCi sepameeu, koja je njegovo navlastito i intimno vlasnistvo. Svakako, u tvrdo-glavosti ima bijesa, neke vrste pobune, i kao nekakvoga dragovoljnoprihvacenog prokletstva.

Ponekad se kaze da je stvar u pameenju, da je pameenje dar. A ustvarije lako uocljivo da svaki covjek posvjedocuje dostatno valjano pameenjeu onim stvarimakojimaje predan. Aoni koji se cude sto neki pijanist iIiviolinist moze svirati napamet sarno potvrduju da im nije poznata upor-nost vjezbanja, zahvaljujuCi kojoj covjek i jest umjetnik. Ja mislim dapameenje nije preduvjet za ulozeni trud, vee je prije njegov uCinak. Di-vim se memoriji matematicara, cak mu i zavidim; no to je sarno zatosto nisam kako valja »vjezbao ljestvieu«. Azasto? Zato sto sam htio od-mah razumjeti, i stoga sto je moj buntovnicki i eudljivi dub upao u neku

150 ALAIN

smijesnu pogreSku s kojom se nisam znao nositi. Svatko se pozuri samsebe osuditi. Zaslijepljenost je prvo sto se kafujava. Odatle i stanovitanesavladiva plasljivost, koja se, suocena s preprekom, unaprijed preda-je, koja odustaje, koja odbija pomoe. Trebalo bi prije svega znati pogri-jesiti, i nasmijati se. Na to ee se reCi da su oni sto odbijaju znanje ionakovee lakomisleni. Da, no lakomislenostje masno ozbiljna; kao prisegada se nicemu necemo posvetiti.

Dosao sam do zakljucka da su skolski i domaCi rad kamen kusnjekaraktera a ne inteligencije. Bilo da se radi 0 pravopisu iIi 0 matemati-ci, uvijek se radi 0 tomu da se nadide manjak volje, da se nauCi htjeti.

xxv.Auguste Comte najprije se obrazovao u prirodnim znanostima, to jest

ranD je spoznao kako su stvari u prirodi medusobno povezane, i kako sezajedno mijenjaju, kako koliCinski i s obzirom na kretanje, tako is obzi-rom na svojstva. Obogacen tim spoznajama i prionuvsi svojom pameeu- jednom od najboljih za koje znamo - ipak je vodio nespretan zivot.Hoeu reCi, premdaje izvanredno precizno sagledavao poredak u prirodi,u svijetu ljudi - koji je glavni izvor nasih strasti - bio je poput djeteta.Stogaje bio lakovjernih osjeeaja, prepustao se nagonu svojega plemeni-tog srca, kao pravi primitivac. Tako je s mnogima. No ta pametna glavaznalaje barem razmisljati 0 svojim nevoljama, i u svojoj zre10sti otkritiono sto jojje manjkalo u mladosti. Tako je, kadje u dobi od cetrdesetakgodina poceo razmisljati 0 pjesnicima, umjetnicima, opeenito 0 covjec-jim znakovima, dosao na ono s cime je trebao poceti, a to je - u najsi-rem znacenju - civiliziranost, i obrazovanost u pravom smislu rijeCi.

Radamo se medu ljudima, i medu ljudima - kojih stisak malo-po-malo popusta, no uvijek ostajuCijak i nikad salomljiv- odrastamo. Ne-mamo izbora. Dijete je nesretno zbog svojih bezazlenih iskustava i sitnihbeznada koja drzi ozbiljnima. Ono sto je najhitnije potrebno jest urnislitise, i ljude koji nas okruzuju staviti na odstojanje. To se najprije i uvijekCini uz pomoe znakova; a dadilj e, rna kako tomu bile posveeene, ne po-stizu mnogo. Treba Citati nesto drugo, a ne lice dadilje i njezin naivnigovor. Treba Citati; a to seze vrlo daleko. Ovladati abecedomje sitnica;no gramatikaje beskonacna; onkraj togaje uobicajeni govor; iznad togaje lijepo i snazno izrazavanje, koje je poput pravila i obrasca za naseosjeeaje i nase misli. Trebacitati i Citati. Svijet ljudi oCituje se u pravi-lima, i slijediti pravila, cak i pravopisna, znaCi biti civiliziran. Nema bo-lje discipline. Divlja se zivotinja - jer covjek se rada divlji - na taj na-

Biljeske 0 obrazovanju 151

Cin.civilizira.i uljuduje, i ne ~.isleCi ~~ to: ~aprosto uzivajuCi u citanju.GdJe su gramce? Jer modeml1 drevm Jez1cl slme nam u tomu na mno-stvo naCina. Treba Ii, dakle, proCitati sveukupno naslijede, svu klasicnknjizevnost?! u

Ja granica uopee ne vidim. Ne mogu uopee zamisliti covjeka - rnakako lijena i neizostrena duha po naravi bio, i makar mu bio namijenjennajjednostavniji posao - koji najprije ne bi potrebovao to ljudsko sto gaokrufuje a sto se nalazi u velikim knjizevnim djelima. Treba pokusati,iskoristavajuCi djecju sklonost oponasanju, koja tako lako prisvaja drza-nje i postupanje. Vee od prvih godina treba iCi sto je dalje moguee. Od-luCivati s obzirom na sklonosti i prema onome sto djetetu ide lako, zajedno dijete odabrati kulturu, a drugo iz toga iskljuCiti, to je i nepravdai brzopletost. Knjizevnost je dobra za svako dijete, a nedvojbeno je po-trebnija onom djetetu koje je grublje, koje je sporije u shvaeanju, kojeje najmanje zainteresirano, koje je najnasilnije. A sto se Cini s djecom?Hoeemo Ii fiziku i kemiju staviti nadohvat malisanima? Lijepe Ii fizikei Iijepe Ii kemije? Sam Comte - kad nas upozorava da je istinska fizikanerazumljiva bez priprave iz matematike, mehanike pa cak i astronomi-je, sto su sve stvari u kojima se dijete ne treba okusavati prije dvanaestegodine - podsjeea nas na valjan red, u najnavlastitijem znacenju te rije-Ci. Neka mlade dijete obrazuju pjesnici, govomici, pripovjedaCi. Vre-mena ima dosta, osim ako se hoee sve odjednom. Osnovna skola je smi-jesna poput covjeka koji kupuje na trznici. Mrzim te male Sorbonne. 0osnovnoj skoli bih najradije sudio po slOOu, liZ samo jedan otvoreni pro-zor. Ako uCitelj suti, i ako djeca Citaju, sve je u redu.

XXVI.

Moguee je obrazovati se po predmetu; moguee je obrazovati se du-hom. Prvi put jest put tehnickih znanja; a 0 onome sto je pravo a stopogresno presuduje uspjeh. UCim kovati ispitujuCi ze1jezo i cekie; ni-tko me ne pita za moje misli; no radnika se pozna po poslu. Sve znanjezrele dobi takvo je; nema mnogo misljenja; cak i u odvjetnickom iIi zas-tupnickom poslu - u kojemu se izvode zakljucci i u kojemu se hoee ne-koga uvjeriti - postoji rutina, kao sto postoji i sudacka rutina. U najbo-

I Tu se radi 0 tesko prevodivoj igri rijecima. Nairne, l,l izvomiku ono sto smo prevelikao sveukupno naslijede jest toute l'humanite, au nastavku - ono sto smo preveli sasvu klasicnu knjiievnost - stoji toutes les Humanites, sto je tradicionalni naziv za (a)klasicnu - grcku i latinsku - knjizevnost, i (b) za ono sto se naziva drustvenim naukama;op. prey.

152 ALAIN

lju ruku radi se 0 razliCitim rutinama. Zato se i moze susresti sposobnekoji su praznoglavi.

Tim je putom posla i osnovna skola, tragajuCi za rutinom da bi seispravno pisalo, da bi se priricalo valjane rijeCi, da bi se u geometrijivaljano mjerilo, da bi se valjano racunalo. Mnogi su primijetili da naj-bolji ucenici osnovne skole dobro racunaju, a gimnazijalcu koji pozna-je teoriju zbrajanja, ali slabo racuna, rugaju se. Rutina u racunanju ucise po predmetu; predmetje ono sto odlucuje; zato vidimo daje razvidnorasporedivanje brojeva u tomu vamo, kako ee yam reCi svaki racuno-voda. Drugi pak ucenik u igru uvodi misljenje, i vrlo cesto grijesi, jernista nije tako nepostojano, neuhvatljivo i varavo kao misljenje. Primi-tivne civilizacije taj kontrast Cine vidljivim u zacudujueem savrsenstvuzanata, koje je pridruzeno fantasticnim mnijenjima zasnovanim na za-kljuCivanju. Zacudujuee i pozomog visekratnog razmatranja dostojnojest to sto je napredak znanosti proizisao iz teologijskih ekstravagancija,a ne iz zanata.

8to onda znaCi uCiti duhom? ZnaCi proizvoditi drustvo. Onaj tko sebavi geometrijom, obrazovan u skladu s euklidskom istancanoseu, uvijekse bavi uskladivanjem s nevidljivim sugovomikom, uz pomoe nedvo-smislene definicije; i time, uz pomoe zakljuCivanja, osvaja drugoga, od-govarajuCi na sve moguee prigovore. Odakle ta spoznaja koju se s pra-yom nazvalo univerzalnom, odnosno zajednickom svakom duhu? Masto rekao predmet, pozomost onoga tko se bavi geometrijom nikad neracuna s time sto ee reCi krumica, vee s time sto bi mogao reCi onaj dru-gi duh, s kojimje stupio u razgovor. Taj naCin misljenjajest dokaziva-nje; i za nekultiviran duh nije nista toliko zacudujuee kao trud da se is-pravno pokaze ono sto je inace nedvojbeno kad se primijeni. To mislje-nje koje ne stedi vremena navlastito je poduci u srednjoj skoli. U visojskoli ponovno sreeemo tehnicara, koji se zadovoljava time da uspije,pa to cak pretvara u doktrinu. Primjerice, silu tde se uspijeva dokazatipod uvjetom nekoliko jednostavnih pretpostavaka 810 pridobivaju svakiduh kojemu se izloze. No tehnicar - reci eu cak i tehnicar visoke mate-matike, u kojoj je rutina gotovo obvezna - radije ee reCi da je takvo do-kazivanje gubitak vremena, te da je dostatno znati da se teorija na nestoprimjenjuje i vodi uspjehu; a to je primitivni duh. Svaki zanat vodi to-mu, pa i zanat astronoma. Ono sto je opee - Citaj: sto vodi uspjehu-jest sto i univerzalno, i ono prosvjetljuje. No duhovi koji nisu uopee su-djelovali u ugodi i luksuzu valjanog misljenja duhovi su bez prosvijet-ljenosti, i posve bez resursa kad se radi sarno 0 tomu da se misli huma-no. Zato je ona tako umjesna i razborita granica izmedu obicnog zanata

Biljeske 0 obrazovanju 153

i specijalizacije dobra za sve. Cak bih rekao da je za usporen i neziva-han duhjos ntiZniji. Reformatori obrazovanja, obratite pozomost na to!

XXXIII.

Kad se obrazujemo za poducavanje, lose se obrazujemo. Onaj tkodoba Luja XIV. razmatra zato da bi 0 njemu na valjan naCin govorio satiIi dva, taj uopee ne uti povijest; rekao bih cak da je smece s uma. AliuCit ee povijest ako Cita Mottevillea, Saint-Simona, iIi Vaubana. Isto ta-ko, onaj tko se sluzi hidrostatikom zato da bi odatle izvukao neku podu-ku za djecu, ilustriranu crpkom od staklenih cijevi, taj uopee ne uci, veezaboravlja. UCit ee ako cita Tyndalla, Huxleya, Lye1la, Maxwella, iIiMacha. Zamislite onda kako je smijesno obrazovanje prema obrascukaskade, u kojem visi stupanj - to jest profesor preparandije - na sred-njem stupnju - sto je obrazovanje za uCitelja - poducava kako pripre-mati lekcije namijenjene sedmogodisnjoj djeci. U sklopu tog sustava svise vraeaju u dob od sedam godina te zamalo naCinu govora dadilje. Etokako se arogantna pedagogija demaskira!

Ja sam za uCitelja koji je obrazovan najbolje sto je moguee; no obra-zovan na izvorima. Vise obrazovanje poducava sluzeCi se izvorima. Sto-ga neka buduCi uCitelj to potrazi, neka stekne tri iIi cetiri diplome su-kladno svojim sklonostima, dvije iz knjizevnosti i dvije iz prirodnihznanosti. No neka poslije toga ne iznosi sve sto zna pred razred maledjece, gdje se tek srice. UCitelj mora biti obrazovan, ne zato da bi podu-cavao svemu sto znade, vee zato da bude u stanju ponekad, usput - uvi-jek nenadano -rasvijetliti neku pojedinost,jer se takve prigode, bljesko-vi pozomosti, igra ideja u nekoj mladoj glavi, nikad ne mogu unaplijedpredvidjeti. Osnovno obrazovanje zamisljam kao mjesto gdje - najcesee- uCitelj uopce ne radi, a gdje dijete radi mnogo. Dakle, bez onog slapalekcija sto ih dijete slusa prekrizenih ruku. Naprotiv, zamisljam ga kaomjesto gdje djeca Citaju, pisu, racunaju, crtaju, recitiraju, prepisuju iprepisano opet prepisuju. To je ponovno uspostavljen stari sustav neko-liko motritelja; jer apsurdno je htjeti da uCitelj otkrije i ispravi sve pra-vopisne pogreske ili pogreske u racunanju. Mnogo vjezbanja na ploCi,no koje se uvijek izvodi i na malim ucenickim tablicama, ali svakakobez brzanja, s ponavljanjem, i s dostatno takvom vjezbanju posveeenavremena, bez velikog zamora za uCitelja, a djeci na korist. Mnogo satiprepisivanja uCisto u lijepe biljemice; prepisivanje je Cin koji poticerazmisljanje. Sve u svemu - neka vrsta radionice. 8to misliti 0 majstoru--slikaru koji slika pred djecom? Isto tako vrlo malo varijacija u radu,

154 ALAIN

buduCi da je Citanje, kojemu se pridruzuje recitiranje, prilika da se svenauCi.

UCitelj nadgleda odozgo, osloboden pripreme, iscrpljujuCih monolo-ga i smijesnih pedagoskih razgovora, u kojima se znanje ponavlja umjestoda se stjece. Osloboden umora, imajuCi vremena za sebe, on ce se ne-prestano obrazovati, ako se obrazuje prije svega na izvorima; bit ce sto-ga u stanju voditi i prosvjetljivati sa sarno nekoliko rijeCi, u rijetkim idragocjenim trenucima u kojima djetetov duh skokovito napreduje. Aupripremi za te sretne trenutke -- uvijek Citanje, pisanje, recitiranje, crtanje,racunanje; rad na radilistu, zamor djecjih glasova. UCitelj slusa i nadgle-da mnogo vise no sto govori. Govore velike knjige, zar ima ista boljega?

XXXIV.

Jednom sam pratio satove izvrsnog predavaca, kojije katkad tolikopolako izlagao daje to remetilo usredotocenost pozomosti, a katkad pakgovorio brzo, izlazuCi pred auditorij velike i lijepe stvari; tada bi mi bi-valo tesko i udahnuti, jer sam i najbeznacajniju od tih krilatih rijeCismatrao zlata vrijednom, bojeCi se da ce mi makar i sarno jedna pro-maknuti; no ipak sam ubrzo uspio pratiti ga i pisati kao da mi diktiraono sto njemu dosaptava duh. Tako sam predavanje pretvarao u diktat.Sjecam se takoder nekog Cite koji je iz La Harpea2 prepisivao - iIi jemozda i sam smisljao - vrlo istancane i ponekad bliljantne sudove; Ci-tao ihje iIi recitirao tonom i uz gestikulaciju nekoga tko improvizira, ito tako daje cesto znao zamijeniti lijeCi i imena-primjerice Isus Kristumjesto Jean-Jacques Rousseau- 5tO je izazivalo neocekivane misli. Jeli se radilo 0 diktatu iIi 0 usmenom predavanju?

Roditelji se boje svega, a srednjoskolac cesto prikazuje zastrasujucisliku onoga cemu je izlozen. 8to se mene tice, ja ne vidim nicega losegu diktatu, ako je valjan; prigovora vrijednim smatrao bih usmeno pre-davanje, makar bilo i lijepo, ako uceniku od njega ostaju tek neodrede-ni otpadci; no osobito me strah od takozvanih zivih sati - u devet oddeset slucajeva radi se sarno 0 brbljanju loseg stila, od kojeg srecomuceniku nista ne ostaje; no to je izgubljeno vrijeme. Ono sto se ne kazena valjan naCin, bilo bi boljeda i nije receno. Ono sto je iznijeto na va-ljan naCin - a to je rijetko - i sto je vrijedno pozomosti, ne treba zapisa-ti jednom vee dvadeset puta. Pisati - to je lijepo i dobro. Neki covjek

2 Jean-Franyois de La Harpe, (1739.-1803.) francuski pisac i kriticar svicarskog pod-rijetla; op. prevo

Biljeske 0 obrazovanju 155

od iskustva obicavao je reCi: »Ono sto kazem treba biti napisano na plo-Ci, i istodobno u biljeznicama; to je ogled razmisljanja, i drugog nema.Nikad niti jedan govomik ne misli dok govori; niti jedan slusac ne mislislusajuCi. Vrijeme zdere svoju djecu. Zato se u obicnom govoru Misli-rna naziva one iskaze kojih se sjecamo posve neizmijenjenih. Uz pomoctih otpomih predmeta misao napusta podrucje sjena. Zato Cin pisanjauopce nije protivan razmisljanju, kao sto se ponekad nerazborito kaze;jer potrebna je radnja sto priprema tijelo u skladu s mislima koje se ze1islijediti; a bolje radnje u svrhu sabiranja nasih uvijek lutajuCih i nejakihsanjarija ne vidim. No s poducavanjemje kao i sa svakom praksom; onikoji 0 tomu uistinu misle uopce ne trebaju 0 tomu govoriti. Savjetnici-kako kaze poslovica - nisu oni koji placaju.

»Uvijek se govori odvet brzo«, govorio je covjek od iskustva.»Odvec brzo i za sebe i za drugoga. No uzmem li kredu, i zapisujem Iiono sto govorim, i to je jos uvijek odvec brzo. Da je sudbina htjela da ustarosti trebam odrzatijedno od onih predavanja 0 kojima nitko ne go-vori, volio bih dlijetom i u mramor uklesati misao velikana, a ponekadi svoju vlastitu; a svaki bi slusac imao svoju malu plocu, dlijeto i cekiC.Na taj bi naCin,jedini ucenik, stara dama i vozac stare dame nesto nauCi-Ii. Nije li zadivljujuce da i najprosjecniji pijanist vise pozomosti pokla-nja ljestvici u C-duru iIi u F-duru no sto je ijedan mislilac ikad pozor-nosti posveCivao misli nekoga drugoga, iIi cak i vlastitoj? Legenda kazeda Proteja treba zanzdati zeli Ii se od njega nesto dobiti. Ali tko ce za-uzdati Proteja javnih predavanja? Moida nekoliko Vergilijevih stihovamnogo puta prepisanih i mnogo puta izgovorenih. Nasi humanisti spa-savaju misao. No isto tako, njihova spora metoda nije odvec daleko odmoje mramome ploce, mog dlijeta i mog cekica.«

XXXv.

Svakome se dogodilo da je prisustvovao nizu predavanja. Onaj tkohote biti poucen na taj naCin, i tko ne ocekuje da ce igdje drugdje naCipojmove sto su mu tako izlozeni, poduhvaca se junacke zadace - pro-mece se, na sat vremena, u stenografa. Sve biljezi, vodeCi racuna sarnoo tome da valjano cuje i to prenese u valjane biljeske. Zatim cijelo pre-davanja prepisuje uCisto, ne bez truda - treba priznati da taj trud rekon-struiranja zaposljava rasudivanje vise no ista drugo. Biljeske su sprem-ne za nas i vracaju nas na ono 8tO je bilo; tako nas imaginacija ne mozeprevariti; misao u cjelini biva nam bliska; izmedu te pretpostavljenemisli i biljezaka koje ce je tocnije odrediti, naserazmisljanje zasigumo

156 ALAIN

biva na djelu; pronalazimo bez potrebe da stvaramo. Dodat eu da se caki u stenografiji, zahvaljujuCi pravilnim i lakim pokretima, tijelo osloba-da a pozomost hita prema naprijed, kretanje duha biva slobo~o i pre-cizno. I to dostaje da bi predavanje uvijek bilo dobro za slusanJe. No uzdva uvjeta - brzo pero dok traje predavanje, a potom uoblicavanje. Kak-vim ucenicima predavanje uCitelja odgovara, lako je znati.

Obrazovanje u osnovnoj skoli rado se sluzi uCiteljskim predavanji-rna· tako barem ambiciozni pedagozi koji ne poznaju zanat formirajubUdueeg uCitelja. No ucitelj se formirana na posve drugi naCin, krozvlastito iskustvo, kako mnogi ispravno misle; no nikako ne smije pre-zreti predavanja, jer postoji izaslanik apstraktne pedagogije: a to. je in~spektor. I to inspektor optereeen motrenjem, no ne motrenJem Jesu 11djeca nesto nauCila, vee trudi Ii se uCite1j. Ako uCitelj, po~ b~dn~m ?k~~inspektora, potrosi cio sat na visekratno ispisivanje uoblcaJemh ~lJec~ 1jednostavnih primjera - kako se pristoji - pedagog ee se zakletl da ~ezanat uCitelja nekako odvee lak. Zato se odrzavaju budalasta predavanJaiz povijesti i moralke - i drugih jos budalastijih stvari - djeci koja nerazumije smisao rijeCi koje slusaju. . .

Shvatljivo je da ucenik ne moze redigirati; ne bi bilo lose predlozltlmu da pismeno rekonstruira sarno jednu recenicu kojuje cuo; no kadima sarno tridesetoro djece, za to bi bilo potrebno barem pola sata. Peda-gog te se zakleti da napretka uopte nema, i to nete kriti. ?sim ~og.a:ucenik nije sposoban hitro biljeziti. Stoga ee dakle sva dJeca sJedl11prekrizenih ruku, oCiju prikovanih za utiteljevo lice, pozo~i kao predkakvim madionicarom. Taj izraz lica zavarava; nema bedastlJe osobe odslusaca koji upija rijeCi i potvrdno kima glavom. Ali pedagog-inspektornista od toga ne zna; onje policajac kojije dosao uvjeriti se da se uciteljpripremio za svoje predavanje. Posao nadzora covje~a Cini .?lupir.n ineznalicom; bez iznimke. Znam da mnogi inspektoD cIJelo vDJeme Iduokolo, pokazujuCi pritom zadivljujuCi predanost; vrlo dobro, n? time n~malo ne bivaju ljudi od duha. Zao mi je to reCi, i rastuziti te valJane P?h-cajce, ali to treba reCi. Treba reCi da je svaka lekcija bez djete~ova c.lta~nja iIi pisanja izgubljena lekcija. Treba reCi da ee na koncu 11 brblJ~vlpedagozi onemoguCiti ionako tezak zanat, ida, usto, nista ne spoznaJu.

XXXVI.

Ako pedagoge ne privuce neki drugi plijen, dogodit ce se da te uCite-lji znati mnoge stvari, a ucenici neee vise nista znati. Ima sarno jedannaCin kako u djecju glavu utuviti pravopis i gramatiku - ponavljati i tra-

Biljeske 0 obrazovanju 157

ziti da se ponovi, ispravljati i traziti da se ispravi. Dijete ee na ploCi,pred svima, pokazati u cemu je pogrijesilo, i s kredom u ruci ee ponovi-ti sve konjugacije. Ako treba uCiniti da razumije slaganje glagolskihpridjeva s imenicama, neee ispisati sarno jedan primjer, pazeei pritom ina pravopis, vee deset primjera; a svi ee zapisivati u svoje biljeznice.Za takve vjezbe treba vremena; moZda te se potrositi i cijeli sat za is-pravljanje sarno jedne retenice. UCitelji glasovira neee se uopee cuditisto dijete u jednom satu nauc,i tako malo stvari. No pedagozi preziru tuludu metodu, kakva se primjenjuje u svim radionicama. Nekije inspek-tor kazao nekoj uCiteljici koja je deset pogresaka ispravljala na dvade-set primjera: »Kad eete poceti s predavanjem?«

Odrzati predavanje znaci govoriti drzeCi na oku trideset uspravljenihglava; znaCi losim stilom izloziti pravilo glagolskih pridjeva; znati pod-nositi trud oko pozomosti, memorije, i grla, trud koji dobra poznaju go-vomici i predavaCi; znaci trositi glasnice i zaraditi glavobolju; znaCiosuditi sebe na to da u glavi zadrzis dva predavanja zajedan sat; mogaobih reCi i tri predavanja zajedno jutro i dva za svako poslijepodne, kadbi se doslovno drzalo instrukcija za koje se usudujem reei da su okrutne.No ima dobrih knjiga; i kad bi djecajedno po jedno Citala umjesto dasarno slusaju, svaki bi satujedno bio i sattitanja; a poznatoje daje Citanjenajteza stvar i preduvjet svake obrazovanosti, rna kako da ga se drzi bez-nacajnim. Ali pedagozi motre; oni zahtijevaju IjeCito, poticajno, zivah-no predavanje. Trebate imati na umu daje to vee iskusano. Poslije osamdana od uCiteljskog predavanja ne ostaje prakticno nista, a poslije pet-naest dana apsolutno nista. Dijete na koncu nesto usvoji recitirajuCi, Ci-tajuCi, vise puta prepisujuCi. Svatko to zna; ali inspektor koji sjedi u raz-redu kao u kazalistu zeli cuti dobro slozen monolog, iIi pak jedan odonih prema pravilima izvedenih dijaloga, kad dva iIi tri djeteta izgovara-ju obvezne odgovore sto su unaprijed odredeni. Zdrav bi razum medutimzahtijevao da inspektor nikad ne slusa uCitelja, vee da se brine sarno 0tomu sto djeca znaju. Kad bihja morao donositi sud 0 nekom razredu ukojemu se uci glasovir, htio bih slusati ucenike a ne uCitelja; a ako biucenici znali ono sto trebaju znati, uCitelja bih ljubazno zamolio da mepoduCi pedagogiji. No vee po ovoj primjedbi vidi se da nisam roden kaoVazan covjek. »Ljudi od kvalitete znaju sve a da nikad nista nisu nauCili.«

XLI.

UCitelj kojije bio iskusan covjek bezbroj je puta svojim mladim po-moenicima ponavljao glavno -- Citati i Citati. »Bilo da se radi 0 povijesti,

158 ALAIN

iIi 0 fizici, iIi 0 mora1ci, knjiga uvijek mora biti glavni ucitelj, a vi njojpomoenici. Pocnite podcinjavajuCi se knjizi, sami citajuCi, razgovijet-no, rjeCito, onako kako treba citati; onda neka djeca ponovno proCitajutu istu stranicu, i to vise no jednom. Pazite na to da dijete ne Cita preg-lasno; i neka se oni koji Citaju cesto mijenjaju kako biste pozomost od-rzavali budnom. Priznajem da to nije zabavno; ali mi nismo tu zato dase zabavljamo.« ZahvaljujuCi toj strogoj metodi, u tom se kraju uopeenije moglo naCi nekoga tko nije naCitan. Ali zato su se inspektori onudapresetavali.

Jednog su dana dosla trojica odjednom, nastupajuCi prema vamostisvakog od njih, a s njima i stari inspektor. Mladi uCitelj nije bio plasljiv;no ipak nije bio dostatno odvazan da klince natjera da srieu, da upozora-va na izgovor dentala, guturala... Umjesto toga, na temelju onog sto seCitalo - a bila je to povijest - stao je pripovijedati, i sva su ga djeca,ruku sklopljenih na knjizi, prozdirala oCima. Stigli su tako Normani nasvojim ladama, i bitke, pljaeke, pregovori, sklapali su se brakovi. I dobrikralj RoHon, i dragulji povjesani po stablima, i dvorci i vazali, i pro-gonstvo za progonstvom, ratne zastave i sjajni oklopi - prave opemekulise. Cak je nacrtao zemljovid Seine, a uz njezine krivudave obale,na nasipima, sarno sto se nisu vidjeli Normani sto naokolo jure poputmrava, te drugi mravi pod uzbunom. Djeci se jako svidio taj drukCijinaCin poduke, i moze se vjerovati da su njihove oCi bile rjeCite, upueu-juCi dio priznanja i trojici moenika.

»Ziva poduka«, reee najstariji od trojice. »Bas sam to htio reCi«, izra-zi drugi svoje misljenje; treCi potvrdno kimne glavom. Nato ee opet naj-stariji: »Djecu treba zainteresirati; u tomu je tajna.« Ukratko, uCitelj jedobio mnostvo komplimenata, a djeca su pustena kueama.

A evo sto je te veceri stari uCite1j rekao mladome: »Eto«, reee, »stoponistava uCinak cijela tri broja dnevnikaLa Croix, novina kojih se nasisefovi tako boje. I mislim da nije lose sto ste pristali sudjelovati u zaba-vi za to troje stare djece; to su slabi ljudi, koji su se posvetili svojimbijednim pocastima, umjesto da nauce zanat. Staroj djeci pristaje onesto pristaje djeci; ali, prijatelju, mladoj djeci pristaje one sto pristajeodraslim ljudima, a to je trud, pozomost koja nije unaprijed plaeena,kvrgavo umijeee koje ee ploda dati kad za to dode vrijeme. Sve lijepestvari su teske, kako kaze poslovica; a onaj tko se znao sarno zabavljati,nikad neee znati svirati violinu. Inaee, ne bi me zacudilo da vas je nekiod tih se1jaCiea danas malo prezirao, i mene, i ona tri gospodina; jer kodsvojih rodite1ja neee nauCiti mnogo cijeniti one sto trguju uzicima, nione koji prikazuju uljepsane slike. A najvaznije nije u toj djeci pobuditi

Bilje&ke 0 obrazovanju 159

inteligenciju, jer oni su vrlo lukavi, vee je regulirati prema tiskanim tek-stovima, koji su nasa arhitektura i nasa katedrala. Spomenik naspramspomenika; jos tocnije: spomenik na spomenik. Sreeom, doba tjeCitostije minulo.«

XLV.

Kad mi kafu za neku knjiznicu opee kulture, pofurim pogledati knji-ge, vjerujuCi da eu u njima naCi lijepih tekstova, dragocjenih prijevoda,sve blago Pjesnika, Politicara, Moralism, Mislilaca. Ali nista; radi se 0vrlo obrazovanim, i vjerojatno kultumim ljudima koji mi pokazuju svo-ju obrazovanost. No kultura se ne prenosi i ne sazima se. Biti kulturanznaCi iCi do vrela i piti iz sklopljenih dlanova, nikako iz posudene zdje-Ie. ZnaCi ideju uvijek uzeti onako kako ju je uobliCio njezin autor - radi-je neznan nego osrednji - dajuei uvijek prvenstvo onome sto je lijepopred onim sto je istinito;jeruvijekje ukus taj koji razbistruje prosudbu.Jos bolje, odabrati najdrevnije lijepo, najpotvrdenije; jer moe prosudbene treba muCiti vee primijeniti. Buduei daje lijepo znak istinitoga, i usvakome prva instancija istinitoga, eovjeka eu upoznati u Molierea, u~hakespearea, u Balzaca, a ne u nekom sazetom prikazu psihologije.Cak neeu ni da mi se na deset stranica stavi one sto je Balzac mislio 0strastima; stajalista genija pripadaju cijelom onom napola nejasnom svi-jetu sto ga on opisuje; i iz kojeg nista ne ze1im izdvojiti; jer bit mi seotkriva upravo zahvaljujuCi tom prijelazu iz jasnoga u nejasno. Sarnotrebam slijediti kretanje pjesnika ili romanopisca; ljudsko kretanje, pra-vo kretanje. Dakle, uvijek se vraeati velikom stivu; izbjegavati izvatke;izvadci sluze sarno tome da nas upute na djelo. I reCi eu: na dje10 bezbiljezaka. Biljeska - to je osrednjost koja se priljepljuje za lijepo. Ljud-skost odbacuje takovu gamad.

Isto vrijedi i za prirodne znanosti. Ne trebaju mi uopee najnovija ot-kriea; ona ne pridonose obrazovanosti; ona jos nisu sazrela za covjeko-vu meditaciju. Opea kultura odbacuje rane plodove i novosti. Vidim ka-ko se nasi amateri na najnoviju ideju bacaju kao na najnoviju simfoniju.Vasa ee busola, prijatelji, vrlo brzo podivljati. Covjek od zanata ima od-vee prednosti preda mnom. Zadivljuje me, uznemiruje me i remeti onimneobicnim zvucima sto ih ukljucuje u modemi orkestar, koji je ionakovee preoptereeen; vee indiskretan. Mladi glazbenici prilicno su nalik da-nasnjim fiziearima koji nas obasipljuparadoksima 0 vremenu i brzini.Jer, kafu oni, vrijeme nije nestojednotno, ani nesto apsolutno; to vrije-di za odredene brzine; ali kad su brzine 0 kojima se radi slicne brzini

160 ALAIN

svjetlosti, onda to vise ne vrijedi. Stoga vise nije oCito da, kad se dvijetocke susretnu, do susreta dolazi za obje tocke u isto vrijeme. Tako je is glasanjem patke u nekakvoj skitskoj simfoniji; 3 to iznenaduje poputzvuka kojemu tu nije mjesto.

Tako bi me i fizicarski simfonicari htjeli zacuditi; no ja cu zacepitiusi. To je trenutak kad treba ponovno proCitati Tyndallova predavanja 0toplini, iIi Faradayeva sjecanja u vezi s elektromagnetskim pojavarna.To je dokazano, to je pouzdano. Knjiznica 0 kojoj sam govorio moralabi nam u ruke dati takva djela. Ija yam savjetujem da, zelite Ii biti ozbi-ljan fizicar za sebe, na velikom stolu otvorite neka sjecanja toga tipa isvojim rukama izvedete pokuse sto su tu opisani. Jedan za dmgim. Da,te stare pokuse za koje se kaze: »To je dobro poznato«, i to kazu onikoji ih uopce nikad nisu izveli. To je nezahvalan trud, s kojim necetezablistati na nekoj veceri Ijubitelja Sorbonne. No, strpljenja. Dopustitemi da deset godina provodim svoje gmbe radove i slijedim svoju zastar-jelu lektiru, i ljubite1ji Sorbonne bit ce daleko iza mene.

LII.

»Poducavati moralu - kaze mladi profesor - nije lako. Svaka savjestpipka u rnraku i u protuIjecju je sa samom sobom. A i doktrine se medu-sobno sukobljuju. Akad i ljudi sto su 0 tim stvarima razmisljali tridesetgodina jos uvijek dvoje, kako da mladim ljudima dadem nekoliko cvrstihi provjerenihnacela?«

»A i meni se dogodilo«, kaie stari uCitelj, »da drzim predavanja u tritocke. Tad sam jos bio mlad; imao sam glas i bio poletan; djecaci susjedili ruku prekrizenih na klupi i oCiju koje su pratile sarno mene. Zava-rale su me knjige; tadajos nisam znao da taj tip pozomosti zaglupljuje.No svaki zanat poduCi covjeka. BuduCi da su Citanje i pisanje oCito onosto je najvamije, i buduCi da za to treba "remena, postupno sam smanji-vao svoje govomicke predstave; sto je Cinilo dobro mom grIu i mojimpluCima. Djeca su Citala povijest i prepisivala propovjedi. U tim samesejima imao prilike otkriti vise toga. Prije svega to da nista bolje nobiljemica od sest franaka i naslovi ukrasnih slova ne budi ljubav premaucenju; te - sto je zasigurno teze zarnjetljivo - da pailjivo pisanje po-buduje istinsku pozomost, koja zahtijeva opustene miske, pokrete nakoje smo navikli, misao koja se vraca unatrag i povezuje se, kao sto Cinemedusobno povezana slova u pismu. Osim toga, pokusajte razmisljati

3 Autor vjerojatno aludira na Prokofjevu 5. simfoniju, tzv. Skitsku.

Biljeske 0 obrazovanju 161

prekrizenih ruku, to se uopce ne moze; covjek koji misli na neki naCinpise u ~ra~, ~om; no stvamo pisanje jos bolje usredotocuje duh; ontada shJedl preClznu gestu, koja mu ne dopusta zalutati.«

»Istina je«, kaze profesor, »da se, govoreCi, sluzimo misljenjem dokga, pisuCi, obnavljamo.« '

»~«, kaze uCitelj, »~no sto je dobro za odrasla covjeka, jos je boljeza dlJete, zbog lakoce 1 podatnosti karakteristicnih za tu dob. Mozetepretpostaviti kako sam zakljuCio da ce biti najbolje da spojim podukumoralke i ucenje pisanja. No uz to sam dosao do jos nekoliko nevelikihot~ic~, od kojih je glavno da je korisnije meditirati 0 nekom nepro-mJenlJlvom tekstu negoli beskonacno pratiti komentare. Razlog tomunije mi bas jasan, osim sto se primjecuje da rijeCi uvijek podizu nekakvuizmaglicu iIi nekakav oblak neobicnih ideja, koje bavljenje jednom is-t~,m" ~ormulacijom u ishodu smanjuje; dok je rijeCi objasnjavati drugimflJeClma posve nesto drugo. Dakle, zahvaljujuCi nuzdi, dao sam da se,kao obr~sce pisanja, prepisuje najljepse, najsadrzajnije, najpoznatije iz-reke kOJe sam uspio prikupiti, i to vise puta.«

»Takve izreke naziva se Misli«, rete profesor, »i to mozda uopte nijepogresno.«

»Ja to vjerujem«, rece uCite1j. »No ipak kroz takova iskustva na kon-cu sam shvatio gdje je pouka - shvatio sam da je ona u svemu i posvuda.Jer svatko je za bliznjeg pouka, ito nepogresiva. Jacque sudi 0 Pierreua Pierre, sudi 0 Jacquesu. Obojica to Cine nepogresivo. Kao sto lju~bomoml muskarac prosuduje namigusu i pogada sve njezine lukave ineprilicne misli; i kao sto namigusa pogada sve ludosti ljubomomogmuskarca, njegove pretpostavke i njegovo smijesno ponasanje. Kao stoonaj kojemu je ucinjena usluga odmjerava pobudu dobrocinitelja; kaosto dobroCinite1j iskusava zahvalnost onoga kojemu Cini uslugu. Zatoda bi se oslobodio divljenja, reCi cete vi. Pa kad bi i bilo tako, zar nevidite da oni vrIo dobro znaju ono cemu bi se trebali diviti, ono cemu senikad ne bi mogli ne diviti? No ja bih radije rekao da zapravo zude zatim da se dive, sarno sto im to tesko pada. Poput mjeraca zlata koji nedopusta da ga ista dekoncentrira; poput provjeravatelja slitine, koji ceyam do u zmce reci kolika je koliCina zlata, a kolika bakra. Tako je sva-ki covjek i svaka zena ucitelj i profesor moralke, od rodenja do smrti,uV.ijek nepogresiv. Jedino otkrice sto je covjeku u toj sferi dostupno jestsVIJest 0 tomu da u sebe ispravi ono cemu prigovara u svojega bliznjega.Ost~lo je tek laka i svima dostupna igra. Stoga bih svoje obrasce za pi-sanJe sveo na dvije iIi tri izreke poput ove: Ono sto savjetujes bliznjem,Cini sam.«

162 ALAIN

UY.

Postoji sarno jedna metoda koju treba pronaCi, a t~ je oponasa~je.Postoji sarno jedna metoda za valjano mis~je~je, ~ to. Je nadovezatI sena neku drevnu i provjerenu misao. Ta je IdeJa pnmJer za s~be s~m~,ono sto potiee razmisljanje. Jer ona najprije izgleda posve Oblena I pr~~lieno beznaeajna; ali isto tako ona je uistinu poznata sarno onome kOJ~ima obicaj eesto gledati iza sebe; i ako iznov.a prijedemo pu~ sto VOdiod mitova do ideia i jos drevniji put sto VOdi od Idola do mitova, tekeemo onda zapra~o shvatiti ideju, i to kako su ljudi susljed~juCi se misli~Ii kao da misle Ullutar jedne iste misli, sve dok napokon msu dotaknuhi rasvijetlili neosjetilni svijet stijena, kovina i vjetrova. . . .

Tomu oprecna ideja naravno nudi protudokaz, buduel. da Je bhs~aonima koji nisu humanistieki obrazovani i koji impr?~iziraJ~~a temelJ.unovih Cinjenica; a ta druga ideja, na prvi pogled pnhcno sJa~na, kad ~ese promotri izblize, nejakaje i suplja. Prepo~n.ao samj.e ~ omh bedastihpedagoga kojih se uCitelji ne mogu osioboditl. Jer ~m: Izmedu os.talog_ sto je vjerojatno jednako tako bedasto - kazu da Je Izvomo~t dJ~t~tadragocjenija od svega, i da se treba cuva~i.togad~ m~ se namece mIsIJe-nja, vee da ga, nasuprot tomu, treba PUStitI da sanJ~~red praznom s~anicom tako da ono sto ce napisati bude spontano I nJegovo, a ne nestosto je ~ametnuouCitelj. A ono sto ee napisati - takoder prep~~~enonje-mu samome - bit ee upravo opee mjesto, kao sto ucemk kOJI Je trebaoopisati neki stari toranj nije zaboravio »od vremena ~oc~je~?kamenje«,a mogao je jednim pogledom vidjeti da je t~j. toranJ ~vJ,et~1Jl od zgradakoje ga okruzuju; iz toga je vidljivo da uVIJek zamJ~cuJemo po~redstvom ideja koje imamo, drugim rijeCima, da sredstva IzrazavanJa tIran-

ski upravljaju misljenjem.Na osnovi toga vraeam se svojoj ideji, a to je da djetetu treba pomo-

Ci, upraviti ga, privesti ga svijesti, te da ee ga se na taj ~aCin na .kor:cu

osloboditi od vlastitih misli, sto je rijetka stvar, dragocJena utohko stoee vrijediti za sve, poput nekog Homerova stiha. Dosta je da pokusate -u vezi s nekim pismom, nekom prieom, nekim opisom - mladog autorapotaknuti i usmjeravati njegovo istrazivanje, po~ati g~~a vise put~:az~motri stvari 0 kojima treba pisati, da ga se uPutI da VIse puta proCl~a Iponovi dobre uzore na istoj temi, ida, uzimajuCi skupinu po skupmurijeCi, razmotri rjecnik kojim ee se sluziti; vidje~ eete kako ~e ,ta.da ?O-javljuje nova zamjedba, iznijansirano izrazavanJe neko~ os~.ecaJ~, I ~~koncu prve oznake stila; i sto mu vise budete pomagah, diJete ce bIt~inventivnije. Umijeee ueenja svodi se dakle na to da se dugo oponasa Idugo prepisuje, kao sto znaju i najbeznacajniji glazbenik, i najbeznacaj-

Biljeske 0 obrazovanju 163

~iji slikar. A onima koji znaju vidjeti, pisanje pruza onu vaznu . f .Jer naCin pisanja lose podueenih uvijekJ'e sliean a razlike _ ako ~hs ~nu,. . . . . ' lIma-pnpada}u ~ ekst~av~gan.tnoI~I u slueaJno; nasuprot tomu, pisanje kulti-viranog covJeka tImJe VIse nJegovo navlastito stoJ'e bolie podCini

k . d . vk 'I '1eno

ne om zaJe mc om obrascu.

LVII.

Uvijek furimo zakljuCiti daje neka narav valjana ili losa ida obra-z~:~nje nista n~ mijenja. Slazem se da obrazovanje neee crv~nokosogauCImtI cmokosIm, I da neee sprijeCiti da mu se kosa kovrca. I slazem se~a tak~~e.stva~m~~go govore. Pred narnaje zlaeasta put, cma frizura,~te. OCI, IJ~pki obh.CI, slaba ~isieavost- na neki naCin u tomuje opisanCI~ Jedan ZlvOt; SVI pOStupC1, sve strasti, sve misli bit ce te iste tamnebo~e..Ist~ t~o, n~tko ~e drugi biti ruzicast, crven iIi play u svernu s10kaze I rnish. I ~a~rnanJa gesta izrazavat ee narav i jednoga i drugoga.No to treba ~oIJ~t~; ~pravo to - plavo ili cmokoso, sangvinicko ilijetko- up~av~ to ce bltI IJ~~~sko, ~oc~o i slobodno; sto bi i moglo biti? Nije-dan cO~Jek ne pOStOJII ne dJeluJe po vrlini blitnjega.

Isto Je tako fikcija htjeti da se netko rodi obdaren svirn vrlinarna tako~a ga sam~ t:e~~pustiti zivjeti. Volio bih da rni se opise tip covjek~ kojic~, zahvalJu~ucl svom osnovnorn raspolozenju i boji svojih ociju, bitisIgur~n od IJubavne ludosti, iIi od zavisti, ili od beznada. Naprotiv, oni~a kOJ~ se kaze da. su obdareni, ako ih se ne usrnjerava, eesto se pokvare,I to brze od dmg1h. U svakom ljudskom tijelu moguee su sve strastirnoguee su sve pogreske, i jedne dmge urnnazaju ako tomu naruku id~neznanje, prigoda i primjer; istina, to biva uvijek prema formuli jedin-stvenog zlvota, kakav je svaCiji zivot. Irna onoliko naCina da se budezloce~~ i nesr?tan koliko i~a ljudi na zemlji. No isto tako za svakogaPO~tOJl ~?~cno~t spasa, 1~o bas za svakog navlastito, spas kojije istebOJe ?~tI 1Istoga Izgleda. BIt ee odvazan, milostiv, rnudar - po djelirnaviastttth ru~, pov~.ogled~ sv~j~h oCiju. A nepo djelirna vasih ruku, niti po~og~~d.u.vasI~.ocIJU.. Nece bItl savrsen na vas naCin, vee na svoj. Nerna~to cmItl s vaSlrn vrlmama; vee ee od onoga sto je u njemu mozda manaI strast u sebi uciniti vrlinu. Zar se eesto, i s razlogorn, za nekoga ne ka:zeda su~a upr~pastile njegove vrline, pogresan naCin na koji ihje koristio?v Spmo~a Je tez~ uCitelj. Ipak, i ne razumijevajuCi ga do kraja - odcega mo:~~ trebv~ 1 odu~tati ~ u njemu cerna naci, izrazeno na gotovo~e~odnosIJIv.nacm,daJe vrlmajunaeko sarnoljublje, sto treba razum-Jett kao tvrdnJu da se nitijedno biee ne moze iskupiti savrsenstvorn dru-

164 ALAIN

goga; vee treba od vlastite pogreske uCiniti istinu, ~ od svoje sr?zbe, i~dignacije, i svoje ambicije - sirokogrudnost.. Ona ISt~ ~~ ~oJa z~d~Jeudarac moze pomoCi; ono isto srce koje mrzl, moze IJublt1. Cesto cUJe-mo kako se nekom buntovnom djetetu kaze: »Zasto nisi kao tvoja sestrakojaje dobra?« Jednako bi mu se tako moglo savjetovati d.a b~de play idebeo kao njegova sestra. lei eli tako daleko da kazem daJe IJepo~a na-vlastita svakom bi6u, i da proizlazi iz sklada koji je sarno nj~gov; J~r n~postoji formula ljepote, i cesto sam znao zamijetiti da crte hca, k~Je ~Ipo uobicajenom pojmu ljepote trebale biti lijepe, l~~o mogu ~os~at1 ru~ne _ od straha, zavisti iIi zloee. Moglo bi se cakreci da se ruznoca bolJevidi u crtama lica koje bi lako mogle biti lijepe, jednako kao sto tv~~o~glavost i predrasude vise sokiraju kad se radi 0 snamomd~u.za k?JI ?lse reklo daje obdaren. No sto je to obdaren duh, ako popusta Iskus~nJ.uda se svidi iIi da laska? A sto je los duh, ako je sposoban sve razumJet1?Dostaje da pokaze teznju razumijevanju, i odmahje u redu..~~.za su~ra;no gdje je duh koji je danas u redu za sutra? Svatk? la~? gnJesl; mozd~lakse onaj koji misli da mnogo zna. Upravo na taJ nacm ~om d~h kOJ~umisljanje zamracuje, cesto zastranjuje. Ma kamo posli, i Jedan I druglidu na vlastitim nogama, a ne na nogama bliznjega.

LIX.

Vise puta mi se dogodilo da misle kako propovijedam ?~ j.e - u stanjuu kakvom je danas osnovno obrazovanje - mudro ogramcltl se na to dase poducava Citanju i racunanju. Jedan od mojih ra~log~j~st t~ sto pri-rodne znanosti, kad im se pristupa posredstvom mahh pnmJera IZ samo~ga iskustva, ne prosvjetljuju duh nista vise no empirija zanata, i da bistoga bilo potrebno poceti s onim znanostima koje suopoznate od drev-nih vremena, u kojima je kljuc za sve ostale. No da bl se .moglo predo-Citi stvame poteSkoee sto ih predstavlja ta metopa, kojaJe ??sa.d. maloprakticirana, iznijet eu neke pojcdinosti pokusa koji sam zbI1Jski lzveo.Bilo je to prije rata; osjeealo se da najnapredniji narodi raspolazu ~o~emim viskom slobodnog vremena i bogatstva; i to je bilo istina. MIShlose da imamo vremena da se te rezerve ljudski rasporedi i sprijeCi da ihse zlorabi na znani nam naCin. Ali dokolica i dosada, plodovi blagosta-

nja, otisli su predaleko. . . v. • ••U to sam vrijeme imao priliku okupiti desetak dJevoJclca I nJ.I~ovu

redovitu uCite1jicu te ih poduCiti osnovama mehanike i astronomlJe, nezato da bi mogle ispravno odgovarati na nekom ispitu, niti zato da bimogle cavrljati 0 kometu i 0 dvostrukim zvijezdama; po strani sam osta-

Biljeske 0 obrazovanju 165

vio ideje ~ sve tehnicke iz:aze. Htio sam ih navesti da s razumijevanjempromatraJu nebeske stvan; gotovo sam u tomu uspio. No dok su one bilepoduc~vane, uCi? ~am i ja, i to stvari za koje bih svakome preporuCioda 0 nJlma razmlslJa.

Ono sto upada u oCi cim se jezici oslobode, Cim mali ucenici vise nestrahuju od prigovora iIi ismijavanja,jest da izgovaraju mnostvo stvarikoje izgledaju isprazne iIi bedaste stoga sto brkaju znacenja rijeCi. Istotako, da i najjednostavnije pojmove treba cesto izbliza razmotriti, od-nosno, drugim rijeCima, da za ucenika poteskoea gotovo nikad nije uonome u cemu je profesor ocekuje. Ja sam ustanovio da je j edna od tihcurica, koja je kasnije posvjedoCila svoju pozomost i svoju sposobnosthtje1a sjenku jednog stapa postaviti na sunce. BuduCi da u taj sat sunc~nije dopiralo u sobu u kojoj smo se nalazili, trebalo je zatvoriti prozor-ske kapke, donijeti svjetiljku, i djevojCicu pouCiti pokusom. PoteSkoeau takovim slucajevima nije u tomu da se izbjegne nasmijati joj se - tose sarno po sebi razumije, ako niste najgori primitivac - vee da se po-stigne da joj se ne smiju njezine male drugarice.

A sad eu reCi u cemu je najveea poteskoca - izbjeCi nemir i nered.Kad dijete nesto shvati, u njemu se dogodi nesto zadivljujuee. Ako jeoslobodeno strahopostovanja i respekta, vidjet cete ga da ustaje, da idejuoslikava krupnim gestama, i da se odjednom od srca smije, kao sred naj-zabavnije igre. Nasuprot tomu, ako dijete nije razumje1o, vidjet eete daje ozbiljno, nepomicno, ukratko tuzno, i da uz to pokazuje sve znakeonoga sto mi pedagozi nazivamo pozomoscu. No Cim mu na urn padneneka misao, ona mora iziCi na vidjelo; ucenik ce je dobaciti ne obaziru-Ci se na uCiteljeve fraze, remeteCi misao drugih, povlaceCi sve njih zasobom, iIi istjerujuCi neki novi plijen za kojim ce svi pojuriti; tako dacete se morati pomiriti s raspojasanoscu. Divan lije nas zanat; divna Iije to gimnastika j za uCite1ja. Da. No nemojte smetnuti s uma da je tihmojih djevojCica bilo najvise deset, as njima je bila i njihova uCiteljica.Da ih je bilo sezdeset, a ja posve sam pred njima, u jednoj ruci drzeciZemlju a u drugoj Sunce, zar ne bih promukao i otupio nakon manje odcetvrt sata? Odatle dogmatizam i dresiranje duhova. To pokazuje damnogo toga treba mijenjati u nasim skolama zelimo Ii da u njih zajednosa znanostima ude i Republika.

LXIX.

»Na prvome mjestu grcki«, to je moj odgovor svaki put kad me sepita za savjet u vezi s intelektualnom pripravom, bez obzira na pred-

166 ALAIN

met. Imate Ii na umu matematiku ili fiziku, povijest iIi moralku, politi-ku iIi ekonomiju, iIi jednostavno zadovoljstvo misljenja, najprije euyam reCi: »Prvo grcki.« Naravno, hranim se ja i modemim autorima, nopocetak svega, Cisti pocetak, uvijek sam nalazio i uvijek nalazim u Ho-mero i Platonu. Kafu mi da latinski, njemacki, engleski mogu sa sobomdonijeti kulturu, stil, gradu za istrazivanje. Slazem se. Ima vise putova,vise ljepota, pa cak i vise jasnoea. Ja sam vise sam nekako Kimerijac4 ivolim nase magIe i nase kise. No cesto nailazim na neku vrstu barbar-ske neprofinjenosti u onim mislima koje grcki nije procistio; au CistihLatina od kulture osjeeam jednu drugu neprofmj enost, juridicku.

Anticka Grcka bila je otok nepodloznosti slijepoj vjeri. Prije slavnihmudraca ne vidim nista doli slijepo vjerovanje; poslije njih - fanatizam,cvijeee vjere, sveci. Mi smo saeinjeni od svega toga. Nasa mi se duhovnagrada svida, a i nemam izbora. No u starim Grcima nalazim model po-mirenosti sa sobom, sto nam ga predstavlja kiparstvo toga doba. Jos ee-mo bolje u Platonu, a jos bolje u Homero vidjeti atleta kako juri, ne znaseda Ii covjek iIi bog. Ono zadivljujuee u toj umjetnosti, u toj misli, utom stilu jest da covjek posve is radoseu prihvaea svoj polozaj covjeka,ida - trazeCi savrsenstvo ponad sebe - on i opet nalazi covjeka i nekuvrstu besmrtnog atleta. To je pomirenje duse i tijela, kako je kazao HegeL

Poslije toga vidim samo lijep no zaludan napor covjeka da preskocisvoju sjenu, ambiciju duse koja nas, praveCi se da prezire strasti, pre-pusta raspolozenjima. To znaCi misljenje misiCci zamijeniti misljenjemzeluca. Ljudskije rod, u tom malom dijelu Europe, od ljepote presao nauzviseno. U uzvisenome postoji sjenka nesreee. Stari Grci su bili ne-sretni po svojim zloCinima; no to je pravedno. Modemi ljudi izmislilisu bivanje nesretnim po svojim vrlinama. Vjecni Odisej izbavio se iztakove pustolovine, kao i iz tolikih drugih. No shvatit ee se zasto ono-me koji se upusta u pogibeljan zanat misljenja kazem: »Iskoristi cjelo-kupan polet; vrati se pocecima naseg duha. Nazuj grcke sandale.«

Nevjerovanje je lijepa pobuda. Bez nevjerovanja, vjera ne bi bilapoznata. Treba iznova proCi tim putem, ne jednom vee tisueu puta. Mi-sao je kao civilizacija. Treba poei od glupa vjerovanja; izmaCi se od to-ga, ito uvijek,jer covjekje uvijekjednako sazdan - utroba, srce i glava.A ima ijedan egipatski poticaj svih nasih misli, kao sto u covjeka koje-ga je obuzela neka misao vidim egipatsko lice. Tomu treba slijeditigrcko lice sa zadivljujueom nagoseu koja je nalik Talesovoj geometriji.Zatim svetac s vitraza. Samo, divni moj prijatelju (tako je govorio

4 Starogrcko ime za narod kojije nastanjivao maglovite stepe sjevemo od Cmoga mora.

Biljeske 0 obrazovanju 167

Sokrat).: ~~bro pazi da zaje.dno sa svojom dusom izbavis taj posve nagduh kOJI tIJe potreban da bI trcao brzo kao sto povijestjuri. Jernije svereceno, iIi tocnije: ono sto je receno vise se ne racuna. Sve je novo. Po-gledaj kako su ti dobro opremljeni duhovi izgubljeni u svojoj fizici usvojoj politici, u svojoj ekonomiji, u svojoj mora1ci. No Tales, Sol~n,Platon - kad bi se vratili medu nas - i u tomu bi uvijek vidjeli iste pro-bleme i uvijek istu dvosmislenu sibilu. Podjarmljeni i grceviti mislioci.Grckije Olimp pobijedio bogove zivotinje. Lijep simbol. No uvijek tre-ba iznova poCinjati. Ne odbacuj svoju grcku gramatiku.

LXX.

Kad Citam Homera, druzim se s pjesnikom, s Odisejem i s Ahilom,druzim se i s rnnostvom onih koji su Citali te epove, s rnnostvom onihkoji su samo culi za pjesnikovo ime. U svima njima i u sebi cujem ljud-sko, cujem ljudski korak. Svakodnevni govor tu potragu za covjekom, toistrazivanje i to kontempliranje covjekovih znakova naziva lijepim ime-nom humanistickih znanosti. Kad se suoCimo s tim znakovima epovima, ,glazbom, slikama, spomenicima, izmirenje ne treba tek ostvariti, uno jevee ostvareno. No pravimo se da vjerujemo daje ljudsko drustvo dalekood toga da bude Cinjenica; cinjenice su Francuska, Engleska, Njemacka.

Zauzrnite odmah taj polozaj; utvrdite gao Naidete li na nekog pul~ovnika rnnijenja (cuvara korektnih rnnijenja) pitajte ga obicava li voljetiiIi samo postivati Cinjenice. Ne. 0 Cinjenicama treba voditi racuna; sto-vise, na njih treba dobro paziti. A, nasuprot tomu, postivanje i kult neka-ko sami od sebe vode idejama koje mozda uopee ne postoje, no koje bimorale postojati, kao sto su hrabrost, pravda, umjerenost, mudrost, i akotim pukovnicima rnnijenja (cuvarima korektnih rnnijenja) dopustamo danam svoje bijedne policijske prisile prikazuju kao clanke moralnog za-kona, to je stoga sto ne poklanjamo dostatno pozomosti svojim vlastitimrnislima. Rekao bih cak da premalo pozomosti poklanjamo i rnislimaonoga tko nam proturjeCi; jer svaki covjek, u svakom trenutku, ravna seprema onome sto bi trebalo biti, i nicemu drugom ne pridaje nikakvevrijednosti.

No treba reCi - covjecanstvo ipak postoji; covjecanstvo je Cinjenica.RazmisljajuCi 0 stvarima kao prirodoznanstvenik, Comte je na koncuspoznao to veliko biee, odvee veliko cak i za nas pogled; baca nam ulice to zadivljujuee otkrice, kazujuCi da je covjecanstvo najstvamije,najzivlje od svih poznatih biea. Te su rijeCi imale velikog odjeka; no ko-jaje tajna policija podigla debele zidine? Ne manjka sociologa, koji se,

168 ALAIN

stovise, nazivaju Comteovim ueenicima. Ne poznajem nitijednog kojibi sarno i izlozio tu ve1iku ideju; svi je odbacuju, svi je jednom gestompometaju. Ueenik koji bi je htio uskrsnuti odm~h b.i na licu sv~j~g u~itelja koji ga uCi misliti zamijetio znake nestrpljenp, a ubrzo 1 ljutnj~:Pustite me da se divim toj plemenitoj vrsti, koja sebi ne moze oprost1t1

sto je zatajila. .Evo tog nauka ukratko. Comte je najprije zamijetio da surad~j~ u sa-

dasnjici nikako nije dostatna da se definira drustvo. Drustvo em1 vezaizmedu proslosti i sadasnjosti. No jos uvijek ne Cinjeniena veza, vezakakvaje veza medu svim zivim biCima; eovjek s eovjekom ne Cini drus-tvo stoga sto nasljeduje od eovjeka, vee stoga sto komemorira eovjeka.Komemorirati znaCi ozivjeti one sto je veliko u mrtvima, i to u rnrtvimvelikanima. ZnaCi sto je moguee vise prispodobiti se tim proCiseenimslikama. ZnaCi obozavati one sto su rnrtvi hije1i biti, sto su bili u rijetkimtrenutcima. Velika djela, epovi, spomenici, kipovi - predmeti su kulta.Himan mrtvim velikanima nikad ne prestaje. Nema pisca ni govornikakoji za sebe ne trazi mjesto u sjeni tih velikana; svaki redak ih - i nehtijuCi - priziva onim obiljezjima ljudskog duha koji su utkani u sve jezi-ke. I eovjekjest eovjek po tom kultu. Uzmite da zaboravi ta velika sjeea-nja, te epove, taj kitnjastjezik; prctpostavite da se ograniCi sarno na toda misli na sebe, na svoje polje, na krike uzbune i bijesa, na one sto tije-10 proizvodi pod pritiskom stvari koje ga okruZuju, eto ga gdje se promet-nuo u zivotinju, koja traZi pasu, koja pred preprekom zuji kako Cine muhe.

Covjek misli eovjeeanstvo, inaee ne misli. »Sve veea tezina rijeCimrtvih«, kaze otprilike Comte, »neprestance sve bolje i bolje ugada na-su nepostojanu egzistenciju.« To morate dobro razumjeti. Nase mislje~nje nije drugo doli stalno komemoriranje. Ezop, Sokrat, Isus u svakojsu nasoj misli; postupno i drugi uzlaze na nebo ljudi. I najsitnija mrvicamisli stavlja se na zrtvenik. Epovi, prispodobe, slike, dje1iCi slika, eovje-kovi tragovi u kamenu i drugim materijalima, sve te zagonetke predmetsu naseg misljenja. Ne postoji nacionalna misao; mislimo u najsiremdrustvu. 1zravno iIi neizravno neprestance razgovaramo s velikim sjen-kama kojih su djela, kako kaze pjesnik, tvrda od mjedi. To drustvo netreba tek izgraditi, one se gradi; one poveeava blago mudrosti. A carstva

prolaze.

LXXI.

Dugo sam greki pretpostavljao svemu ostalome, zbog Platona, koje-mu jednaka nema. Sada sam sklon misliti da je za duh latinski jos bolji.

Biljeske 0 obrazovanju 169

On nam je blizi; to je nas jezik u svom prvotnom stanju; vee nam oblik~~e~i na to ~az.uj~. ~o.uprav~ z~og toga latinski nas najdublje pogada,1jOS nas bolje d1sc1phmra; ne 1dejama, vee oblikom, kojije izravno po-vezan s nasim zivotom; jer gesta, stay, strasti, i napokon sva girnnastikanasih misiea izravno su povezani s govorom; zato one sna.zne elipse, onimostovi odjedne prema drugoj rijeCi, one vergilijevske zagonetke stopoput geste dovrsuju nase misli, onako kako je fo u govoru nasih selja-ka. Svatko iz iskustva znade da njegove istinske misli najprije imajuprovincijski akcent; sto se mene tiee, ja razmisljam na jeziku norman-dijskog seljaka, ne gradanina. Te misli poijeeu izravno iz zemlje, i nosena.du. Kako sam eesto znao reCi, greki nas vise uCi, ali nas latinski boljepnprema.

Latinski poznajem dostatno da bih mogao postivati dobrog latinista,pa eak i definirati gao To je covjek koji svoju pamet uopee ne koristi ono-liko koliko bi eovjek mislio, iIi je barem ne koristi prenagljeno; i ja sedivim tomu kako on po gramatickim pravilima i navlastitom znaeenjurijeCi dolazi do smisla. Kad pamet, uvijek dostatno ingeniozna i arnbi-ciozna, naide na neki problem sintakse, to moze biti teska lekcija; na tajnas se naCin podsjeea da moramo misliti oslanjajuei se na klasicno na-slijede, hoeu reCi na ljudske i posveeene znake, a ne po vlastitoj fanta-ziji. A to je one sto ee nasi apstraktni mislioci uvijek smetnuti s uma,jeruopee ne poznaju knjizevnost. Ono sto moramo razumjeti nisu ideje,vee predmeti i znaci; a znaci su ljudski predmeti. Cak bih rekao da nampredmeti kao sto su sunce, mjesec, rijeka ili lipanjske ruze dopustajuodvee slobode, jer odvee oznaeuju; odatle neusredotocene sanjarije, iIiapstraktne misli; nasuprot tomu, ljudski je znak svet; sebi navlastitommagijom on me - blizak i stran - svodi na svoju formu; onako kao jahoeu, ito dobro osjeeam, ali ne onako kako znam. Ono sto je strano ni-kad neee biti valjano shvaeeno, jer se, nazalost, mora objasniti, pa setako gubi, i za se i za me. Na sreeu Tacit je nepromjenljiv znak, i sarnoznak. Svako umjetnieko djelo zaustavlja i fiksira duh neodoljivim zna-kom koji jest one samo; no, kadje rijee 0 pisanim stvarima, latinski-za Francuza - ima tu prednost da nas zaokupi izravnom slienoseu, kojunajprije treba zanijekati, a potom iznova pronaCi.

1z ovih se napomena moze razumjeti ono sto pokazuje iskustvo, asto je na prvi pogled sablaznjivo - to jest da engleska iIi njemacka inaCi-ca niposto ne moze zamijeniti latinsku verziju. Ja bih prije svega vodioracuna 0 tome da pucki naCin govora jest one sto nam pruza kljue zamoderne autore, one sto nam ne dopusta pitati seo doslovnom smislu;iz cega proizlazi da smo zapravo u hajci na smisao, sto je igra koja nije

170 ALAIN

dobra ni za koga. 1sto bih tako rekao da modeme ~isli ne nose .on?likonade koliko nose drevne; lakse ih se pobija no sto Ih se nastavIJ.a; lZ to-ga proizlazi da u Citanju Shakespearea iIi G~ethea ima st~novlt~ tuge,hoeu reCi u Citanju neeega sto je za nas, s obzlrom.na to ~dJe se ml nala-zimo vee dovrseno. Modemi svijet, ako se polazl od nJth, ne otvara se,dostatno siroko.

Sfrancuskoga preveo Danijel Bucan

_ Bordura: Crnohumorni citati------------

STABLO

Stablo je neSto vrlo lijepo, na groblju. Reklo bi se, lijes koji raste.

Pierre Doris

AUTOPSIJA

Lijecnik je mojemu djedu rekao: »Niste bolesni. Autopsija ce PO-kazati da sam imao pravo.«Coluche

Kriza U obrazovanju

HANNAH ARENDT*

1.

Opea kriza koja je posvuda i gotovo u svakoj sferi zivota zadesilamodemi svijet, razliCito se manifestira u svakoj pojedinoj zemlji, uklju-eujuCi razliCita podrueja i poprimajuCi razliCite oblike. U Americi je je-dan od njezinih najkarakteristienijih i najsugestivnijih aspekata reku-rentna kriza u obrazovanju kojaje, barem u posljednjem desetljeeu, po-stala politieki problem prvoga reda, 0 kojemu se gotovo svakodnevnoizvjestava u novinama. Da budemo sigumi, ne treba biti osobito masto-vit da bi se otkrile opasnosti stalnoga progresivnog opadanja elementar-nih standarda diljem skolskoga sustava, a ozbiljnost te nevolje primjere-no su ocrtali bezbrojni uzaludni napori prosvjetnih vlasti da se sprijeCinjezino daljnje sirenje. 1pak, usporedi Ii se ta kriza u obrazovanju s po-litiekim iskustvima drugih zemalja u 20. stoljeeu, s revolucionarnimpreviranjem poslije Prvoga svjetskog rata, s koncentracijskim logorimai logorima za istrebljenje, iIi eak s dubokom nelagodom koja se, premdasuprotno od pojava blagostanja, sirila cijelom Europom jos od krajaDrugog svjetskog rata, donekle je krizu u obrazovanju tesko shvatitionoliko ozbiljno koliko ona to zas]u:ZUje. Doista je izazov smatrati jelokalnim fenomenom, nepovezanim s veCim problemima stoljeca, pripi-sujuCije odredenim svojstvenostima zivota u SAD-u kojima bi se teskomogao pronaei pandan u drugim dijelovima svijeta.

1pak, da je to bilo tako, kriza u nasem skolskom sustavu ne bi postalapolitieko pitanje niti bi prosvjetne vlasti bile nesposobne rijesiti gao Tou ovom slueaju svakako obuhvaca vise od zbunjujueega pitanja zastoJohnny ne zna Citati. Povrh toga, uvijekje izazov vjerovati da imamo

* Hannah Arendt (1906.-1975.), njemacka filozofkinja zidovskoga podrijetla, najzna-cajnija teoreticarka totalitarizma u 20. stoljecu. Njezina je kriticka analiza nacizma iboljsevizma u knjizi The Origins ofTotalitarianism paradigmatsko djelo za sve studi-je 0 ideologiji, politici i kulturi totalitamih poredaka modemoga doba. U Europskomglasniku br. 5/2000. objavljenje njezin glasoviti esej Eichmann u Jeruzalemu: izvjescea banalnosti zla.