SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

ČILEANSKA I ARGENTINSKA VINA

U ENOLOŠKOJ PONUDI JUŽNE AMERIKE

SEMINARSKI RAD

OPATIJA, 2010.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

ČILEANSKA I ARGENTINSKA VINA

U ENOLOŠKOJ PONUDI JUŽNE AMERIKE

SEMINARSKI RAD

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................1

1 Južna i Srednja Amerika.....................................................................................................2

1.1 Argentina......................................................................................................................3

1.1.1 Mendoza................................................................................................................4

1.1.2 San Juan................................................................................................................5

1.1.3 La Rioja.................................................................................................................5

1.1.4 Salta.......................................................................................................................5

1.1.5 Rio Negro..............................................................................................................5

1.2 Čile...............................................................................................................................5

1.2.1 Aconcagua/ Casablanca........................................................................................7

1.2.2 Središnja dolina.....................................................................................................7

1.2.3 Bio-Bio..................................................................................................................8

2 Čile kao vinska regija - Bordeaux Južne Amerike..............................................................9

2.1 Vrste čileanskih vina i njihove karakteristike............................................................10

2.1.1 Castillo de Molina Chardonnay..........................................................................10

2.1.2 Caliterra Cabernet Sauvignon Tribute................................................................11

2.1.3 Caliterra Shiraz Reserva.....................................................................................12

2.1.4 Caliterra Shiraz Rose..........................................................................................12

3 Povijest i karakteristike Argentine kao vinske regije.......................................................14

3.1 Sjevernozapadna regija..............................................................................................15

3.2 Srednje zapadna regija...............................................................................................15

3.3 Južna regija.................................................................................................................15

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................17

LITERATURA.........................................................................................................................18

UVOD

Zanimanje za vina svakim danom u sve više krajeva svijeta nezaustavljivo raste. Nije

važno koliko puta uđemo u svijet vina, ništa ne može zamijeniti uzbuđenje koje čeka svakog

istinski odvažnog kupca odnosno konzumenta. Deklariraju se novi nazivi, nastavlja se s

razvijanjem novih tehnologija proizvodnje vina, javljaju se nove generacije proizvođača vina

te se u prodaju puštaju cijeli nizovi novih godišta.

Neodnosi se sve to na neredovitog potrošača. Bilo da kupujemo vino za dnevne ili pak

svečane prigode, ispijanje ovog božanskog pića pruža nam iznova novi užitak. Značajno je i

to što vino više nije dostupno samo „odabranima“ odnosno bogatijim poznavaocima, već i

svim „običnim“ ljudima.

Sve to donijelo nam je dinamično tržište vina obilatog izbora. Prosječna boca vina danas ima

vjerojatno veću vrijednost nego što je to bilo prije, od najskromnijeg svakodnevnog vina koje

se obilno pije do najluksuznijeg šampanjca. Odnos kvalitete i cijene varira od zemlje do

zemlje. Jedini nedostatak tog velikog preokreta je da revolucija sa sobom donosi postupnu, ali

neizbježnu usmjerenost prema standardizaciji. Previše vina ima isti okus kao mnoga druga

vina što nam nije bilo toliko na pameti kada smo hvalili činjenicu da je vino danas svima

dostupno.

U ovom seminarskom radu obrađene su dvije nama manje poznate države u smislu

proizvodnje vina i njihovog značaja za vinarstvo svijeta, Čile i Argentina. Iako nama manje

poznate, one nikako nisu drugorazredne ili manje značajne što dokazuje povijest, brojna vina

te brojne vinske regije unutar tih dvaju država.

1

1 Južna i Srednja Amerika

Predvođena velikim uspjehom Čilea i Argentine Južna Amerika je postala važan igrač

na južnoj polutki. Pridružuje se i Meksiko otkuda su Španjolci prenijeli vinovu lozu na jug.

Iako je samonikla loza bujala u Srednjoj Americi baš kao i u Sjevernoj, nema nikakvih

pokazatelja, arheoloških i drugih, da se na tom kontinentu u pretkolumbijsko doba radilo vino.

To je počelo dolaskom Španjolaca i Portugalaca koji su razvili sistemsko vinogradarstvo u

srednjoj i južnoj Americi. Napredak u uzgoju vinove loze dogodio se pohodom na jug iz

Meksika preko Perua do čilea i Argentine. U današnje vrijeme organizirana vinska industrija

postoji u desetak južnoameričkih zemalja od najvećih proizvođača Argentine gdje se stvari i

dalje zahuktavaju do neznatnih pokušaja uzgoja uglavnom domaćih sorti u Venezueli.

Proizvodnja u Južnoj Americi namjenjena je izvoznim tržištima, a najveće je u Čileu. Iako je

tamošnja godišnja proizvodnja manja od one u Argentini ili Brazilu, Čileanska vinska

industrija naglo se zahuktala osamdesetih godina. Uspio je pokušaj s cabernetima i

chardonnayima, a u manjoj mjeri s pojedinim sauvignonima i merlotima. Čile se ponosio ne

samo time što može proizvoditi vina koja su u rangu s vinima najboljih međunarodnih tvrtki

već i time što je u zemlji privuko nekoliko velikih europskih imena. Osim toga, Čile je u svom

rukavu imao još jednu moćnu kartu. Jedini je proizvođač vina na svijetu koji se nije morao

suočiti s problemom filoksere. Epidemija filoksere svjetskih razmjera započela je 1860. kada

je u Europu prenijeta sadnica loze iz Sjeverne Amerike. Za samo nekoliko godina okosila je

sjeverni kontinent uništivši vinograde i potisnula mnoge proizvođače izvan granica

komeccionalnog preživljavanja. Lijek je konačno pronađen u cijepljenju novih sadnica

europskih sorti na korijen američkih sorti grožđa koje su postale imune na tu uš.Ujedno je

otkriveno da je pješćano tlo jedina vrsta tla gdje ne može preživjeti. Vinogradi posađeni u

priobalnim krajevima gdje prevladava pješćano tlo izbjegli su njezin napad. Najveća zaštita u

Čileu leži u tamošnjim geografskim okolnostima. Budući da je to zemlja u dugom i uskom

pojasu smještena uz pacifičku obalu gotovo svo tlo je u osnovi pjeskovito. Osim toga prirodna

prepreka na njegovoj granici s Argentinom planinski je lanac Anda koji sprečava da se

filoksera koja se pojavi u Argentini šiši prema zapadu. Zbog toga se Čileanska loza nikada

nije morala cijepiti tako da bi vino koje se danas proizvodi barem teoretski moralo okusom

podsjećati na ono od prije stotinu godina. No zapravo je činjenica da bi suvremene vinarske i

vinifikacijske metode trebale njegov okus znatno poboljšati. Bilo je potrebno tek desetak

godina da argentinska vina postanu poznata kao ona čileanska iz 80.-ih. Za razliku od Čilea,

ova zemlja nije imala znatnije kotisti od inozemnih ulaganja zato su tamošnji prvaci u vinskoj

2

industriji pokušavali na različite načine uči u globalni vinski cirkus koji je uvijek gladan

noviteta. Ono što je Argentini nesumljivo pomoglo je to što nije ograničena samo na sorte

koje se tamo uzgajaju. Malbec jedna od minornih sorti u crnom bordeauxu stekla je status koji

ne uživa gotovo nigdje izvan Cahorsa (jugozapad Francuske). Mirisna bijela sorta torrontes

srodnik je jedne što se uzgaja u Galiciji na SZ Španjolske, vrlo je rasprostranjena i od nje se

mogu dobiti izuzetno mirisna vina s jasno određenom kiselošću. U Andama su vinogradi

Mendoza u Zapadnoj Argentini kao i vinogradske regije centralnog Čilea s jednom važnom

vinogradskom prednošću. U sušnim klimama Južne Amerike vinovoj lozi vrlo često nedostaje

vode u onom dijelu sezone kad joj je zbog rasta najpotrebnija. U većem dijelu Europe ima

dovoljno kišnih padalina pa je unutar EU vinskih zona zabranjeno navodnjavanje, no u toplim

zemljama bez toga ne bi bilo uspjeha. Španjolski doseljenici i isusovački misionari namrli su

vinogradarima Argentine i Čilea složen i vrlo učinkovit sustav navodnjavanja kanalima

koristeći vodu koja se slijeva niz planine nakon otapanja sniježnih vrhova. Sve do danas ona

teče kroz vinograde u pažljivo iskopanim jarkovima koji korjenju vinove loze daju pravu

mjeru vlage. Golema brazilska industrija unatoč svom opsegu nije uopće usmjerena na izvoz

osim u jednu ili dvije susjedne zemlje. To je uglavnom stoga što se uglavnom u potpunosti

oslanja na hibridno grožđe prvenstveno Isabellu koja je nekoć bila uobičajena u Kaliforniji.

Stalnim povećanjem sadnica Vitis Vinifera posljednjih godina to bi se konačno moglo uvelike

promjeniti. Naravno, količina postoji iako pronaći prava mjesta čak i u prostranoj Brazilskoj

unutrašnjosti nije nimalo lak posao i to zbog jakih vrućina i vlage što vladaju u većem dijelu

zemlje. Gotovo svi vinogradi su uspostavljeni u relativno umjerenim južnim regijama

Meksiko je još jedini značajniji proizvođač vina na ovom kontinentu i mjesto gdje je

započela cijela priča o američkom vinu. Vinograde u ovoj zemlji zasadili su još španjolski

osvajači u 16. st., no oni su gotovo propali do početka 20. stoljeća. Žestice poput mescala i

tekile bile su meksikancima glavna alkoholna pića, no posljednjih tridesetak godina ponovno

su otkrili oduševljenje za vino. To oživljavanje je pozitivno utjecalo na Meksiko koji je već

unutar samo jedne generacije uspio napraviti nekoliko izvrsnih vina osobito onih iz sorti

grožđa iz južne Francuske.

1.1 Argentina

Daleko je najveći dio vinogradskog zemljišta u Argentini smješten na zapadu u

provinciji Mendozi u podnožju Anda. Najstarije trsove tamo su zasadili isusovački redovnici

sredinom 16. st. To je jako sušna regija i uglavnom ovisi o navodnjavanju s planina na kojima

se topi snijeg i sprečava da se vinova loza osuši. U prošlosti je kvaliteta vina bila upitna zbog

3

činjenice da je nakon spore ručne berbe slijedilo dugo i mučno putovanja do najbliže središnje

vinarije nakon čega je grožde bilo daleko od prvobitnog stanja. Kao i drugdje glavni prioritet

pri uvođenju vinogradarstva ove zemlje u modernu eru bilo je ulaganje u novu tehnologiju

koja bi ubrzala proces i postupak učinila higijenskim pa su se vinarije morale graditi bliže

mjestima uzgoja grožđem. Godinama su temelj argentinske industrije vina bile ružičaste sorte

grožđa koje predstavljaju masovnu proizvodnju vina u Južnoj Americi. Dvije sorte grožđa

zvane criolla grande i chica i druga zvana cereza, a ta riječ znači trešnja. Te sorte grožda

mogu se vinificirati da bi se dobilo bezizražajno bijelo vino osebujne ružičaste nijanse ili se

može miješati s nešto tamnijim no opet se dobije nedovoljno crno vino. To su tipična vina

koja se konzumiraju lokalno i koja inozemne došljake nisu zanimala, a grožđe od kojeg su

rađena i dalje će se nastavljati neizbježno uzgajati neposredno uz internacionalne zvijezde.

među bijelim grožđem dominira jedna neosebujna sotra zvana predro gimenez (nesmije se

pobrkati s pedro ximenez iz Jereza) i jednoličan aleksandrijksi muscat od kojega se rade

olovno slatka vina. visoko kvalitetna vina proizvodne se od obećavjućeg citričnog torrntesa

kao i od chardonnaya i cemillona. malbec vodi među crnim sortama i o d njega se rade,

mnoga najsofisticiranija argentinska crna vina za dozrijevanje. talijansko cnog grožde iz

Piedmnonta i Toskane dobro ovdije uspijeva, kao i španjolski tempranillo. tome se može

dodati cabernet i nekoliko vrlo uspjelih syraha koji će se naći na popisu mnogih ljubitelja

crnih vina.

1.1.1 Mendoza

Tu se proizvodi gotovo ¾ svih argentinskih vina, a tu su smještene i sve tvretke koje

imaju značajno mjesto na izvoznim tržištima. Najomiljeniji malbec nalazi se na vrhu liste

grožđa koje se ovdije sadi, a ztim slijede barbera,sangiovese, tempranillo i cabernet. Malbeci

iz Mendoze su krepka i opojna crna vina, s naglašenim ali kontroliranim taninima i prilično

otvorenih utjecajem hrasta. Caberneti mogu biti gušći i tamniji i često podsjećaju na dobar cru

bourgeois Medoc. Bijelim izvoznim vinima što nije očekivano, dominira chardonay- fini,

lagani chardonney s okusom maslaca i prekrasnim okusem hrasta u slučaju vrhunskih boca

Trapichea, a ima čak i malo saugvinona.

Etiketu Trapichee posjeduje golema zadruga pod nazivom Penaflor, i njihovi različiti

cuvess nude i kvalitetu i vrijednost. Ostali dobri proizvođači su Cavas de Veinert, NORTON,

Esmeralda, Santa Julia, Lopez i Catena.

4

1.1.2 San Juan

Područje sjeverno od Mendoze važno je zbog količine proizvedenog vina ali ne i zbog

njegove kvalitete. S klimom koja nije tako pogodna kao ona u Mendozi, vinarije u San Junau

zadovoljavanju se opskrbljivanjem samo domaćeg tržišta.

1.1.3 La Rioja

Razbacani vinogradi la rioje smješteni su sjeveroistočno od san juana. Iako je to

vjerojatno mjesto gdje su se pojavili prvi argentinski vinogradi, sad ovdije nema ništa što bi

pobudlio maštu. Slabi muscat nije odveć tražen.

1.1.4 Salta

Sjeverozapadna provincija Salta trenutno proizvodi najbollja argentinska vina nakon

Mendoze. ovdije se proizvodi zadovoljavajuće zreo cabrnet i specijatet torrentes, također

doalzi na svoje. Etchart radi izvrstan prijmer cafayate u dolini Ealchaquies, svi s mirisom

narančinog cvijeta i okusom cimeta na reskoj jabučnoj bazi.

1.1.5 Rio Negro

Ova južna regija, iako još prilično neiskorištena, izgleda da ima najbolje potencijle od

svih. Njezina hladnija klima i vrlo povoljni tipovi tla mogli bi predstavljati pravi plijen za

nove investitore kad se stavri zakotrljaju. Bijele sorte kao što u torrones, saugvinon, chenin, i

obavezni chardonnay mogli bi biti među najfinijim argentinskim vinama, dok proizvodnja

pjenušavih vina dobiva poticaj dolaskom horde Champagne VIP-ov s novcem za ulaganje.

1.2 Čile

Meteorski uspon čileanskog vina, na tržištima i Europe i Sjeverne Amerike krajem

1980-ih bila je svojevrsna senzacja, ali i velika korist u svijetu vina. Baš kad su potrošaći

poludili za vina sa južne polutke, najprije oni iz Uk-a, cijene vina iz Australije iznenada su

znatno porasle. Kalifornijska vina nikad nisu bila osobito jeftina, ali sve se vrtjelo oko

povoljne kupovine chardonneya prepunog hrasta i sunca iz dolina južne Australije. Dok su

cijene drugdje rasle, Čile je sve to prekršio.

S izuzetkom shirza, čileanska industrija imala je većinu poznatih sorti koje je

proizvodila i Australija, voćni okus bio je jak i uvjerljiv, a nacionalno gospodarstvo-

pokušavajući izaći iz trgovačkog emarga i izolacije zbog Pinochetove vlasti- trebala je čvrstu

valutu. Osim toga, da ih ne bi nadmašili amerikanci, Čile se povezao s Francuzima.

Jedan od prvoklasnih cabernet sauvignona iz vinarije Los Vascos u Rapelu, otšao je u

Bordeaux radi sudjelovanja na godišnjem sajmu vina, zajedno s vrhunskim chateaux. Vijest u

5

francuskim novinama koja je zaustaviljala dah, glasila je „čileanski premijer cru“. I tako je

Čile došao na dobar glas.

Pojedini pripadnici međunarodne vinske aristokracije morali su se da bi bili sigurni,

uvjeriti u mogućnosti čileanskih vinograda davnih 1970-ih i tek je tada porodica Torres iz

Katalonije, kupila nešto zemlje. Chateau Lafite danas ima uložen novac u Los Vascosu, leteći

vinar Hugh Ryman pomaže montes vinima tvrtke Discover, dok vinarija Francisca iz doline

Nape, uspješno djeluje u Casablanci. Međutim na neki način čileanski stampedo bio je slučaj

koji se odvijao prenaglo.

Nije se dogodilo da su čileanska vina donijela razočarenje. Više se radilo o tome da su

se čileanska vina pokazala ograničavajuća po pitanju stila, u odnosu na Australiju i nije

pravedno s njima ih uspoređivati. Ono što sad očarava jest susret Sjevera i Juga, a između njih

vrhunski čileanski caberneti i chardonneyi. Mnogi su napravljeni na prepoznatljivo francuski

način, crna vina s obojnim taninima u pozadini kod mladih vina, dok bijela vina pokazuju

blag okus hrasta i zatežuću kiselost. Caberneti imaju snažan okus crnog ribiza, a cahrdonnayi

nezgrapan okus drva.

Osim kao proizvođač sortnih vina, Čile se pojavljuje i kao proizvođač merlota svjetske

klase s najboljim vinima okusa crnog bobičastog voća, te nekoliko znatno poboljšanih

sauvignona. Merloti su znatno urvavnoteženiji u mnogim slučajevima, za razliku od

carberneta, i trenutno su najprikladniji za crna vina u ovoj zemlji. Rezerve vina imaju dobru

cijenu zbog svoje izuzetne kvaliete. Jedino se može poželjeti da se u prodaju ne puštaju odveć

mlada (često mlađa od 12 mjeseci). Sauvignoni su vrlo često slični onima iz Loire, s okusom

ogrozda i šparoga, iako su uzgojeni u toplijoj klimi, ponekad im nedostaje voćnog okusa.

U Čileu ima u izobilju semillona, no on se traicionalno korsiti za proizvodnju drugorazrednog

vina za domaće potrebe. Od malih količina rieslinga radi se svježe, suho i jednostavno vino ne

daleko od novozelandskog stila, dok viognier mišićav u skladu s modom velikih, aromatičnih

bijelih vina. Među crnim vinima, najnoviji uspjeh je žestoki pinot noir, dovoljno dobar da se

natječe s kalifornijskim pokušajima, te jak i koncentriran syrah. Ovaj potonji mogao bi s

vremenom postati vrlo zanimljiv, što pjenušavo champana to vjerovatno neće biti.

Međutim najrasprostranjenije gržđe je pais, najizraženija ružičasta sorta koja je

jednako rasprostranjena kao i criolla chica u vinogradima susjedne andske zemlje Argentine.

Od njega se radi potpuno ista vrsta tankog polucrnog vina bez okusa, kao u Argentini, no

duboko je ukorijenjeno u tradiciji i zato će trebati jedna ili dvije generacije da odumre. Većina

čileanskih vinograda leži u blagom središnjem dijelu zemlje, odmah južno od glavnog grada

Santiaga. Nesnosnu ljetnu vručinu, ublažavaju hladni utjecaji s pacifika u čijoj se neposrednoj

6

blizini nalaze vinogradi, a navodnjavanje se ovdje pirmjenjuje gotovo posvuda kao i u

Agentini. I prikaz čileanskog vinogradarstva nebi bio potpun a da se ne spomene slavna

činjenica da ovi pješčani vinogradi što ih štite planine, predstavljaju zonu, u kojoj filoksera

nema pristupa1.

1.2.1 Aconcagua/ Casablanca

Najsjevernija regija za izvozna vina je Acocangua, sjeverno od Santiaga, Nazvana je

po rijeci i po najvišem vrhu u Andama. Cabenet sauvignon je gržđe najprikladnije za sušne i

užarene uvjete i u kojima postiže masivnu koncentraciju crnu kao noć u prvoklasnim vinima

Errazuriz Panqnehue. Jugozapadno od Aconcague, bliže obali i gradu Valparaisu smješteno je

područje Casablanca o okjem se najviše priča posljednjih godina u vezi s čileanskim vinima.

Ovdje je klima mnogo hladnija i to toliko da mrazovi u proljeće nisu nikakva rijetkost, a ljeten

sparine neprestano ublažava povjetarac s pacifika. Tu je smještena Concha y Toro, gdje ima

poprilično Caberneta i Cgardonnaya (vrhunski cuvve je Don Melchor Cabernet), kao i sama

vinarija Casablanca, dostignuće jednog od najdalekovidnijih čileanskih vinara Ignacija

Recabarrena. Sauvignoni i chardonnayi iz Casablance remekdjela su voćno tropskoh inteziteta

a ima i gedwurztraminera koji jedne godine zna biti tako rijedak da ga je najbolje zaboraviti, a

druge godine izuzetno raomatičan i po svemu sličan alsacienu. Caberneti su divovi hladne

klime prepuni jakih tanina i gumastog okusa damaške šljive.

1.2.2 Središnja dolina

Južno od Aconcague, vinogradi Središnje doline i njezine različite subregije,

koncentrirane su na pola puta između Anda i Pacifika. Sjeverni kraj je Maipo odmah južno od

glavnog grada. Ovdje je cabernet kralj, no ima i nekoliko poboljšanih sauvignona, a sve je

unosniji i chablis što ga uzgaja William Fevre. Recabarren iz Casablance ovdje radi više

svakodnevna vina s etiketom Santa Caroline. Vina Carmen je obečavajuće poduzeće stare

vinarije Santa Rita. Sama Santa Rita proizvodi vrlo pouzdana osnovna sortna i reserva vina,

među kojima su vrhunski caberneti. Canepa radi drugorazredna vina s pozadinom od

zinfandela, dok je kuća Cousino Macul utvrda tradicije sa svojim Antiguas Reservas

Cabernets koji mogu dozrijevati i do dvadeset godina u vrhunsko vino slično claretu.

Dalje prema jugu je Rapel, koji obuhvaća dvije doline Cachapoal i Colchagua. Ova potonja je

važnija za izvoz vina sa sjajnim merlotima, osbujnim cabernetima iz Los Vascosa te

inovativnim pinot noirima iz Cono Sura. Kalifornijski Clos du Val uložio je novac Cachapoal

u vinariju vina Porta koja radi nekoliko caberneta i chardonneaya svjetske klase.

1 Walton, S., Enciklopedija svjetskih vina, Leo Commerce, Rijeka, 2006.

7

Područje Maule je ponovno hladnije Rapela i obuhvaća važna vinska središta Curico i Lontue,

a oba su dobra za bijela vina, hrskave sauvignone i lagano krematse chardonnaye. U samom

Mauleu na jugu, merlot se pokazao pravom klasom kao sortno vino osobito iz vinarije Terra

Noble u Talci. Vinski stručnjak u Terra Noble je iz Loire i radi izvrstan sauvignon blanc što

nimalo ne iznenađuje.

1.2.3 Bio-Bio

Najveća vinska regija Bio- Bio smještena je južno od Središnje doline i još uvijek nije

dovoljno zanimljiva. Znatno je hladnija i vlažnija od Maulea na sjeveru, a zasađeno je najviše

sorte pais. Postoje nesumnjivi potencijali za klasično grožđe, samo da ih otkriju velike tvrtke2.

2 Walton, S., Enciklopedija svjetskih vina, Leo Commerce, Rijeka, 2006.

8

2 Čile kao vinska regija - Bordeaux Južne Amerike

Prvu sadnju vinove loze iz obitelji Vitis Vinifera u Čileu učinili su polovicom 16.

stoljeća konkvistadori i katolički misionari. Bile su to sorte s područja tadašnje Španjolske.

Usprkos tome, a i španjolskom kolonijalnom i političkom utjecaju, francuska su vina najviše

usmjerila čileansku vinsku industriju. Prije 150 godina bogati zemljoposjednici i vlasnici

rudnika iskazivali su svoju moć i bogatstvo gradivši vinarije prema uzoru na bordoške

chateauxe. Vinograde su zasađivali klasičnim francuskim sortama iz Bordeauxa, Cabernet

Francom, Merlotom, Malbecom, Semillonom i Sauvignon Blancom, a ponajviše Cabernet

Sauvignonom, te se razoblje između 1850-te i 1860-te piše kao vrijeme kada su se te sorte

udomaćile u Čileu3.

Kada je filoksera (phylloxera), pred kraj devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća,

poharala francuske vinograde, čileanske vinarije postale su dom mnogim francuskim

vinarima. Zanimljivo je, da iako je filoksera uništila vinograde u gotovo svim dijelovima

svijeta, Čile i Argentina ostali su netaknuti. Razlozi tome nisu potpuno jasni, ali utjecaja ima

pored geografske izoliranosti, uslijed prirodnih zemljopisnih barijera koje čine pustinje na

sjeveru te polarne ekstremnosti na jugu, Pacifik na zapadu i Ande (dugačke otprilike 4000

kilometara) na istoku, još i suho tlo i učestala prekomjerna navodnjavanja vinograda.

Upravo prekomjerna navodnjavanja uporabom rijeka koje se spuštaju niz Ande noseći

otopljeni snijeg, a u svrhu stvaranja bogatijeg uroda, dovele su do, u najbolju ruku,

prosječnosti čileanskih vina. Kada tome nadodamo godinama nestabilnu političku situaciju,

visoke poreze i niska tržišna očekivanja ne treba čuditi loše stanje koje je vladalo u vinskoj

industriji.

Kada je prije nešto manje od 20 godina Čile došao na prag političkih, društvenih i

gospodarskih promjena uslijedio je niz domaćih i stranih investicija u vinsku industriju. Od

zemlje uzgajivača grožđa Čile je u nekoliko godina postao „Bordeaux Južne Amerike“ i kao

prva južno američka država ušao u arenu s ostalim interkontinentalnim igračima.

Razlog procvata čileanske vinske industrije leži u veličini, bogatstvu i nezasićenosti

američkog tržišta. Cijela premisa domaćih i stranih investicija bila je da će čileanska vina

poboljšane kvalitete, cjenovno do nekoliko puta niža od europskih i kalifornijskih, polučiti

veliki marketinški i financijski uspjeh na američkom tržištu. Od najznačajnijih stranih

investicija spominjemo otvaranje vinarija od strane katalonske obitelji Torres, obitelji

Rotschild iz Chateauxa Lafitte-Rotschild iz Bordeauxa. Također prisutni su i joint-venturi,

3 Walton, S., Enciklopedija svjetskih vina, Leo Commerce, Rijeka, 2006.

9

primjerice Almaviva, suradnja izmedu Chateauxa Mouton-Rotschilda i Concha y Torro, te

novoosnovana vinarija Caliterra s vinom Sena, suradnja izmedu Roberta Mondavija, kod

kojeg je još krajem šestdesetih radio i Mike Grgich, te vina Evina Errazuriz4

2.1 Vrste čileanskih vina i njihove karakteristike

Preko dvadeset sorti grožđa se uzgaja u Čileu, to su većinom mješavine španjolskih i

francuskih sorata, ali mnoge vinarije eksperimentiraju s novim sortama5. Tokom čileanske

povijesti, Pais je najraširenija vrsta widely koju u posljednje vrijeme sustiže Cabernet

Sauvignon. Druge sorte crnog grožđa su Merlot, Carménère, Zinfandel, Mali Sirah, Cabernet

franc, Sivi pinot, Syrah, Sangiovese, Barbera, Malbec i Carignan. Bijele sorte grožđa su

Chardonnay, Bijeli Sauvignon, Sauvignon vert, Sémillon, Rizling, Viognier, Torontel, Pedro

Ximénez i Alexandrijski muškat. Čileanski vinari razvijaju poseban stil Cabernet Sauvignona,

tako da proizvode lagana vina sa malo tanina i okusom mente, crnog ribiza, maslina i dima.

Chardonnay proizvode trdicionalno bez eksperimentiranja. Pjenušava vina proizvode od 1879,

ali ona ne zauzimaju neku važnost među čileanskim vinima.

2.1.1 Castillo de Molina Chardonnay

San Pedro je drugi najveći proizvođač vina u Čileu i zacjelo jedan od najvažnijih

čileanskih izvoznika koji svoja vina izvozi u 70 zemalja svijeta, na svih pet kontinenata. Kada

se govori o tome da Hrvatska kao vinska zemlja danas ne može cijenom konkurirati jeftinijim

vinima svijeta, onda se među ostalim misli i na čileanska vina.. San Pedro godišnje proizvede

više od 3 milijuna sanduka svog glavnog vina Gato Cabernet Sauvignon. Najbolje vino koje

dolazi iz te vinarije je prestižni Cabode Horno, a između ovog branda i Gato, tu su još tri

serije vina koja dolaze pod etiketama: 35 South, 1865 i Castillo de Molina. Ovaj chardonnay u

barrique izdanju dolazi nam iz Aconcaguue na sjeveru u sklopu koje je i dolina Casablanca,

zbog nižih temperetura idealna za uzgoj bijelog grožđa. Chardonnay, ta lako prilagodljiva,

mnogostrana i univerzalna sorta miris i aromu lako zadobiva od mjesta na kojem je loza rasla,

te naročito načina na koji je od nje proizvedeno vino. Veliki dio ovog zlatno žutog

Chardonnaya Castillo de Molina fermentirao je uglavnom u francuskim hrastovim bačvama, a

potom je mješan na kvascima u periodu od 7 mjeseci. Rezultat je puno, kremozno vino s

4 Walton, S., Enciklopedija svjetskih vina, Leo Commerce, Rijeka, 2006.

5 http://regionalexpress.hr/site/more/ileanska_vina_na_nivou/ 15.04.2010.

10

kompotastim aromama tropskog voća čije bogatstvo karakteriziraju note meda, vanilije i

maslaca. Ima 14% alkohola koji su dobro kamuflirani, međutim nedostaje mu ponešto

ravnoteže u kiselini, pa se na trenutke doima pomalo komercijalno sladunjavim. Da nije

odležalo u hrastovini pitanje je kako bi ovo vino izgledalo jer stil je kod chardonnaya sve, a to

mnogim poznavateljima vina ponekad ide na živce. U svakom slučaju, znalački „skrojeno“

vino koje se i ovako kako je, topi u ustima i koje ćete moći čuvati još godinu dvije.

Dobro pristaje uz: grill-piletinu, hladne salate s tjesteninom, rižote s morskim plodovima,

mariniranu ribu, polutvrde sireve. Temperatura posluživanja je od 8 do 12° C.

2.1.2 Caliterra Cabernet Sauvignon Tribute

Ako bi morali izdvojiti jednu sortu po kojoj su čileanska vina kod nas najpoznatija

širem krugu obožavatelja vinske kapljice, onda bi to definitivni bio Cabernet Sauvignon, što i

nije čudno budući da Callitera u svojoj ponudi ima 5 linija, a u svakoj je zastupljeno vino na

bazi Cabernet Sauvignon-a (kao monosortno ili kupaža). Nešto po čemu bi smo još mogli

izdvojiti Calitterrina vina na bazi Cabernet Sauvignon-a je njihova konstantnost i

ujednačenost. Naravno da postoji razlika između pojedinih berbi ali kada kupujete njihovu

butelju možete biti gotovo sigurni da se nećete razočarati. Grožđe za ovo vino selekcionirano

je iz najkvalitetnijih dijelova vinograda Caliterra posjeda u apelaciji Colchagua Valley. Nakon

ručne berbe, grožđe je odvojeno od peteljki, nježno prešano i prebačeno u bačve od inoksa.

Fermentacija je započela na temperaturi od 28° C, ali je tijekom maceracije u trajanju od 25

dana temperatura snižena kako bi se spriječilo pretjerana ekstrakcija sastojaka iz kožice

grožđa. Nakon toga vino je prebačeno na zrenje u bačve od francuske i američke hrastovine

kroz 14 mjeseci tijekom kojih je vino prošlo i malolaktičku fermenaciju.

Rezultat je vino duboke rubinske boje i izrazitog slojevitog  i očaravajućeg mirisa u kojem

prevladavaju tipični mirisi bobičastog voća, ali i zadimljene arome barika besprijekorno

uklopljene u cjelokupni mirisni profil6. Prilično visokih 14,5% alkohola odlično je pridržano s

povišenim, ali mekim i pristupačnim kiselinama u ustima. Ipak, s obzirom na bogati miris,

okusu nedostaje koncentracije i sočnosti. Vitkog do srednje punog tijela s izrazito nježnim

taninima. Najbolje pristaje uz roštilj, divljač i tvrde sireve, poslužuje se na temperaturi od 18

do 20 °C.

6 http://regionalexpress.hr/site/more/ileanska_vina_na_nivou/ 15.04.2010.

11

2.1.3 Caliterra Shiraz Reserva

Reserva je španjolski izraz za crna vina, dozrijevalih u bariqueu tijekom 18 mjeseci,

što također prati i 18 mjeseci u kojima vino dozrijeva u buteljama pohranjenih kod

proizvođača. Od četiri linije vina koje nam dolaze iz jedne od najvećih Čileanskih vinarija

(godišnja proizvodnja iznosi impresivnih 5 mil. butelja), upravo linija Reserva predstavlja

vina kroz koju je glavni enolog vinarije Caliterra, Sergio Cuadra, htio ponuditi kvalitetna vina

prihvatljive cijene, odnosno proizvesti svakodnevno, "easy-drinking" vino. Iako na prednjoj

etiketi piše da je riječ o shiraz-u, zapravo se radi o svjetski poznatoj i uspješnoj kupaži od

93% shiraz-a i 7% Cabernet Sauvignona. Vrenje je započelo pri temperaturi od 30˚C da bi se

kasnije spustilo na 28˚C. Odnjegovano je u hrastovim bačvama u trajanju od 10 mjeseci

tijekom kojih je vino prošlo malolaktičku fermentaciju. Već na prvi pogled privlačna, duboka

tamnocrvena boja i viskozne suze dali su nam do znanja da je ovdje riječ o bogatom,

koncentriranom vinu. Karakteristični aromatski profil shiraza, iako u početku dosta blag i

neprimjetan, ide u smjeru mirisa višnje, šljive te slatkog korijena. Utjecaj odležavanja u

hrastovini u početku je također bio dosta suptilan ali su se tijekom vremena mirisi kruha

prepečenca dosta pojačali (možda i previše za osobni ukus). U ustima je punog tijela, a na

prvu se posebno ističe čvrsti «stisak» gustih, gotovo abrazivnih tanina koji su se s vremenom

smekšali da bi do kraja postali veoma ugodni, mekani i dugotrajni. Također, na kraju do

izražaja dolazi ugodna kiselost upotpunjena voćnom slatkoćom tamnog bobičastog voća i

tamne čokolade. Korektno napravljeno vino sa 13,5 % alkohola koje se možda ipak neće

svidjeti svima zbog agresivnih tanina na početku, ali nakon što se nepce privikne, nakon

prvotnog šoka, moći će te uživati u ostatku ovog solidno strukturiranog vina. Dodatna godina

odležavanja neće mu naškoditi. Najbolje pristaje uz jela od crvenog mesa te polutvrde sireve

Temperatura posluživanja: 18-20 º C

2.1.4 Caliterra Shiraz Rose

Vinarija Caliterra se u relativno kratkom periodu od kada postoji (1996. godine)

uspjela nametnuti kao značajan igrač na svjetskom tržištu vina svih cjenovnih kategorija. Dio

brzog rasta nesumljivo leži u činjenici da je suosnivač ove vinarije Robert Mondavi dok je za

dio definitivno zaslužna kvaliteta vina. Iako smo možda navikli da nam iz zemalja novog

svijeta dolaze uglavnom crna i bijela vina, činjenica je da nam one mogu ponuditi i izvrsna

rosé vina koja, pažljivo spravljena, donose ponajbolje iz sfere crnog i bijelog vina. Naime,

ona osvježavaju poput dobrih bijelih vina, ali svojom strukturom pružaju dodatnu dimenziju u

12

odnosu na bijela vina. Grožđe za ovo vino, koje se proizvodi 100% od shiraza, dolazi iz

Caliterra Estate-a smještenog u samom srcu Colchagua Valleya u Čileu. Mnoga od današnjih

najboljih rose vina nastaju upravo od shiraza. Riječ je o suhim vinima punim voća kakvo je i

upravo kušani rosé. Maceracija je trajala 24 sata u tankovima od nehrđajućeg čelika dok se

vrenje odvijalo pri kontroliranoj temperaturi od 12-15 ˚C. Rezultat je vino bistre intenzivne

crvene boje. Na nosu se nepogrešivo osjeti mladost i svježina ovog vina. Naročito se ističu

sočne arome svježeg sira, cvjetne livade i citrusnog voća. Okus mu je ugodan, iako jači i

puniji nego kod nekih drugih roséa, dojma smo da je ipak mogao biti za nijansu izraženiji.

Solidnih 13% alkoholna vrlo dobro je uklopljeno u cjelokupnu strukturu, a najveća vrijednost

ovoga vina leži u njegovoj glatkoj kremastoj teksturi koja naprosto oduševljava tijekom

druženja s vinom. Srednje dugi završetak obilježen je gorkastom svježinom koja se vrlo dobro

uklopila u cjelokupnu kompoziciju.

I na kraju, napomena da je vino odležavanjem u čaši oko 45 min na sobnoj temperaturi,

dobilo dodatnu dimenziju mirisi i okusa (jagode i brusnice) tako da nećete pogriješiti ako ovo

vino kušate i na nešto višoj temperaturi od preporučenih 12-14 ºC. Najbolje pristaje uz lagana

mediteranska i azijska jela.

13

3 Povijest i karakteristike Argentine kao vinske regije

Argentina, ta južnoamerička država locirana istočno od planinskog lanca Anda, koja sa

svojih oko 3,5 milijuna km2 zauzima površinu četri puta veću od Francuske, razvila je petu po

veličini i važnosti vinsku industriju u svijetu. Usprkos veličini proizvodnje, Argentina je

godinama bila nepoznanica široj publici u svjetskim vinskim krugovima. Razlog niske razine

ponude globalnim vinoljupcima bila je velika zaljubljenost Argentinaca u svoja vina i

kvantiteta kojom su tu ljubav iskazivali. Drugi, ne toliko romantični razlog bio je i nedostatak

kvalitete. Argentina je proizvodila jednostavna, prejeftina vina. Imavši najbolji primjer za put

do uspjeha kod svojih susjeda s druge strane Anda, Argentinci nisu krenuli izmišljati toplu

vodu , već su kopirali čileanski primjer. Argentina je podigla kvalitetu svojih vina, prilagodila

ih međunarodnom ukusu, cjenovno ih pozicionirala u viši rang te ih marketinški namjenila

tržištu SAD-a, donekle i Velike Britanije. Uz direktne investicije francuskih i američkih

tvrtki, te uz simultano dovođenje francuskih i američkih stručnjaka, započeo je konstantni

uzlet argentinskih vina. Povijest navodi kako 1534. godine dvojica doseljenika iz Europe,

svećenik otac Cidron i señor Juan Juffre, osnivaju gradić Mendoza, te zasađuju prvi vinograd

u Argentini. Jedna legenda kaže kako je anno domini prve berbe bila 1551. godina7. Bilo kako

bilo, argentinska vinska tradicija, slično kao i čileanska, stara je preko 450 godina. Kada su

španjolci prvi put došli na područje dotad naseljeno Huarpe indijancima, vidjeli su da

domorodačka populacija sadi prehrambene kulture u pustinjskoj klimi. Još su Inke ovo

područje otrgle pustinji i dale mu život, tako da je navodnjavanje već odavno bilo poznato

domorodačkim narodima kada su tu stigli prvi europski doseljenici. Doseljenici su

unaprijedili sistem navodnjavanja uzdajući se, kao i uvijek, u snijeg s obližnjih Anda.

Izgradili su veliku mrežu brana i kanala, kojim su kanalizirali vodu u željena područja.

Naprosto je zadivljujuće kako su velika područja pretvorena u zelene oaze otrgnute od

pustinje u kraju gdje nema gotovo nikakvih padalina. U 19. stoljeću industrija počinje rasti

pod utjecajem talijanskih i španjolskih imigranata, koji su sa sobom donjeli nove vinske sorte,

kao i kulturu i tehniku proizvodnje vrhunskih vina. Tako su tipično europske sorte poput

Malbeca, Cabernet Sauvignona, Merlota i Chenin Blanca značajno unaprijedile kvalitetu

argentinskih vina, a europski doseljenici udarili temelje modernoj argentinskoj vinskoj

produkciji, dajući joj temelj za bogatstvo i profinjenost kakvu danas posjeduje. Vinogradi

položeni uz obronke Anda posjeduju idealne prirodne uvjete za uzgoj i pripremu vrhunskih

vina.

7 http://www.podroom.net/sadrzaj/pregled/vinske_regije/3/ 15.04.2010.

14

Argentinske vinske regije prostiru se između 22 i 42 južne paralele. Pustinjska klima,

koja naravno pruža sve samo ne poticajne uvjete za rast, no navodnjavanjem vodom, s

prepunih, vječnim snijegom prekrivenih Anda i kombinacijom veoma sunčanih i toplih dana,

te često vrlo hladnih noći stvorena je jedinstvena i vrlo zdrava okolina za uzgoj i proizvodnju

vina. Svaku od vinskih regija obilježavaju različite klimatske specifičnosti i karakteristike, što

omogućava uzgoj i produkciju različitih sorti i stilova u proizvodnji vina.

3.1 Sjevernozapadna regija

Obuhvaća provincije Salta i La Rioja. Vinogradima obuhvaćeno područje čini tek 4%

ukupne argentinske produkcije, a koncentrirano je na obrancima planina na sjeveru zemlje.

Klimatski ju karakterizira velike temperaturne amplitude, duga ljeta, te veoma male i rijetke

padaline. Takvo okruženje i duboko, pjeskovito tlo pogoduje uzgoju Torrontes sorte grožđa,

koja je u sjeverno zapadnoj regiji i najraširenija8.

3.2 Srednje zapadna regija

Centralna, najveća i najvinorodnija regija Argentine, a svojom površinom i kapacitetima

jedna je i od važnijih u svijetu. Regija obuhvaća najveću i najpoznatiju vinsku provinciju

Mendozu te provinciju San Juan, koje zajedno proizvode 90% argentinskog vina. Mendoza,

na čijih 145 tisuća hektara otpada oko 70% cjelokupne argentinske vinske proizvodnje, sastoji

se od dvije podregije: Luján de Cuyo i Maipú. Tlo na kojem su formirani vinogradi je

vapnenačko, a nedostatak organskih tvari ograničava snažan rast. No upravo takvi (škrti)

uvijeti pogoduju produkciji visoko kvalitetnih vinskih sorti. Padaline su također rijetke i

godišnje ne prelaze 200 mm/m2, no snijeg iz okolnih planina omogućava navodnjavanje iz

planinskih rijeka, kada i gdje je to potrebno. Karakteristične vinske sorte za ovu regiju su

Malbec, Cabernet Sauvignon, Syrah (Syraz) i Chardonnay. Postojeći resursi (prostorni i

tehnološki), kao i klimatski preduvijeti omogućavaju u Mendozi proizvodnju vanserijskih

vina bogatih bojom, aromom, voćnim okusima i naravno kvalitetom na radost nas

wineloversa širom svijeta.

3.3 Južna regija

Smještena je u Patagoniji najjužnije je smještena vinska regija u svijetu. Provincija Rio

Negro sudjeluje sa oko 3% u proizvodnji vina Argentine. Tipično pustinjsko tlo i velike

8 http://www.podroom.net/sadrzaj/pregled/vinske_regije/3/ 15.04.2010.

15

temperaturne razlike daju specifične uvijete za uzgoj kvalitetnog vina. Najrasprostranjenije

sorte su Merlot, Semillon i Sauvignon (bijeli). Glavne sorte grožđa u Argentini su, među

crvenim, Malbec, Cabernet Sauvignon, Syrah, Merlot, Bonarda, Tempranillo i Sangiovese, a

među bijelim Torrontes, Chardonnay, Chenin Blanc, Sauvignon Blanc i Semillon. Malbec je

pronašao fenomenalno poticajne uvijete rasta u Argentini, te je bez sumnje argentinski

Malbec jedan od najuspješnijih i najukusnijih na svijetu, prava zvijezda među argentinskim

vinima. Ta sorta crvenog grožđa porijeklom iz Bordeauxa tek je u Argentini dosegla svoj

vrhunac Sa svojom intenzivnom bojom, aromom bobičastog voća, grožđica i meda, te

karakteristikom kvalitetnog sazrijevanja, Malbec kreira vino savršene teksture i dugog i

sočnog okusa. Sazrijevanjem u hrastovim bačvama (122 l - barique) vino dobiva dodatnu

kvalitetu i dimenziju, gdje se u bouquet ugrađuje aroma vanilije, te mekani tanin čineći

prekrasnu strukturu. Malbec je savršeni partner beefsteaku ili čokoladi i primjerice voćnom

desertu od ribizla.

Drugi je argentinski ponos bijela sorta Torrontés autohtona i potpuno jedinstvena

Argentini. Iako ne postoje jednoznačni dokazi, smatra se da je sorta Torrontés potekla iz

Španjolske i u zemljopisnoj izolaciji podno Anda razvila vlastitu originalnost.

Vina rezultiraju svježinom i elegancijom protkanim mirisnom paletom od cvjetne arome s

dodatkom limuna do egzotičnijih voćnih nijansi marelice i breskve. Dobrim podrumarstvom

ova sorta može proizvesti vina vrlo slična nama znanim Muškatima.

16

ZAKLJUČAK

Vino se proizvodi da bi se u njemu uživalo. Putovanje po vinogradima Čilea i

Argentine samo potvrđuje značaj čileanskih i argentinskih vina u enološkoj ponudi Južne

Amerike. Istražujući vinorodne krajeve u Čileu i Argentini nailazimo na različite karaktere

koji variraju u različitim tlima i podnebljima.

Danas je Argentina zemlja sa najdinamičnijim razvojem vinogradarstva i vinirastva, ne

samo u Južnoj Americi, već u čitavom vinarskom svijetu – „pospani div, spreman za

buđenje“. Međutim, nalazi se na raskrižju dva puta: francuskog starog svijeeta - prodati vina

koja si proizveo, i novog australijskog modela - proizvesti vina koja ćeš prodati. Čini se da su

ipak bliži ovom drugom, ali ga usporavaju mentalitet i tradicionalizam.

Karakter čileanskih vina vidljiv je u svakom od proizvoda, a odlikuje ih velika

voćnost, snažne odlike sorte te konačno rafinirano dozrijevanje kroz vrijeme. To se moglo

postići zbog čileanskog stogodišnjeg iskustva u proizvodnji vina. Kvalitetnija čileanska vina

zadržavaju sve prirodne karakteristike grožđa, ali su istodobno i vrhunska u svojoj

profinjenosti. Visokoj kvaliteti vina naročito pogoduju klimatske karakteristike (odsustvo

bolesti vinove loze) te zemljopisni položaj Čilea: na sjeveru je pustinja Atacama, na jugu je

led Antartika, na istoku su Ande, a na zapadu je Pacifik.

Vinska karta svijeta posljednjih se desetljeća značajno promijenila. Australija, Afrika i

zemlje Južne Amerike postaju sve važniji igrači sa svojim visokokvalitetnim vinima nižih

cijena. Iako je Hrvatskoj odobrena bescarinska kvota za izvoz vina u EU, od 40.000

hektolitara ona se iskorištava od 10 do 15 posto godišnje. Problem je u nedovoljno

proizvedenim količinama kvalitetnih vina koja se odmah prodaju na domaćem tržištu, pa ne

stignu do Europe, ali i marketingu samih proizvoda. Posljedica je to promjene potrošačkih

navika uvjetovanih stilom života jer se sve češće prelazi na jača alkoholna pića, ali i vrlo

niskih „vinskih“ carina u EU. Zbog toga je porasla konkurentnost nekih zemalja u svijetu,

između ostalog Čilea te država Južne Amerike, koje europskim proizvođačima konkuriraju

cijenom. To samo dokazuje da niža cijena ne znači uvijek i slabiju kvalitetu.

17

LITERATURA

1. Walton, S., Enciklopedija svjetskih vina, Leo Commerce, Rijeka, 2006.

2. http://regionalexpress.hr/site/more/ileanska_vina_na_nivou/

3. http://www.podroom.net/sadrzaj/pregled/vinske_regije/3/

18