Chris Ewan - Vodi kroz Amsterdam za dobre lopove

Za JoHvala mami, tati, Allie, mojoj obitelji i prijateljima. Hvala posebno svima koji su proitali rukopis, Andrewu, April, Benu, Kaushik, Paulu, Simonu, i Willu, a osobito Debs i Jo.Naroito hvala Suan Hill, Jessici Ruston, Lynne Hatwell, Scottu Packu i svima iz Long Barn Booksa i Sheil Land Associatesa."elim da za mene ukrade neto."uo sam te rijei i ranije, premda se osoba koja ih je izgovarala obino prvo htjela malo zagrijati za temu. Ne i Amerikanac. On je odmah preao na stvar, najleernije na svijetu. Da sam imalo loiji pisac, rekao bih vam kako je to u mojoj glavi pokrenulo sirene za uzbunu ili kako su me proli trnci. No istini za volju, jedino to se dogodilo bilo je to da sam ga poeo malo paljivije sluati."Pogrijeili ste," rekao sam mu, "ja sam pisac a ne provalnik.""Jak pisac. Pratio sam tvoj rad. Dobar si."Razvukao sam osmijeh. "Obino piskaralo sa skupim obrazovanjem, nita vie.""Kao pisac, naravno. Ali kao lopov, to je ve druga pria. Talentiran si, mali. A takve ovdje nije lako nai."Ovdje je bilo u Amsterdamu. Tonije, ovdje je bilo u slabo osvijetljenom kafiu na sjevernom dijelu kanala Keizergracht, dvadeset minuta etnje ili deset minuta vonje biciklom od mog stana. Prostor

je bio natrpan, zagrijan vie blizinom zidova nego umiruom eravicom u kaminu nasuprot naem stolu. Bio sam ve ovdje, iako samo u prolazu, a ime mi nije nita znailo kada ga je Amerikanac predloio kao mjesto sastanka. Sad sam ponovo tu, s aom nizozemskog piva pred sobom, suoen s vrlo sumnjivim prijedlogom.Amerikanac je stupio u kontakt sa mnom preko moje internetske stranice. Veina pisaca kriminalistikih romana u dananje vrijeme ima svoju internetsku stranicu na koju moete otii i tako saznati svakakve informacije o meni i mojim knjigama. Sastoji se od dijela o svakom od provalnikih romana koje sam do sada napisao i dijela naslovljenog Novosti gdje ete nai detalje o svim itanjima na kojima sudjelujem, kao i neke osobne stvari koje bi mojim oboavateljima mogle biti zanimljive, kao, na primjer, u kojoj zemlji ivim u vrijeme pisanja svog najnovijeg romana. Postoji i link koji itateljima omoguuje da mi se jave elektronikom potom, tako je Amerikanac i doao do mene.8

Posao za tebe, napisao je. Sam odreuje cijenu. Doi me posluati u Cafe de Brug, u etvrtak (sutra), u 10 naveer.Naravno da nisam imao pojma tko je taj Amerikanac, a jo manje razloga vjerovati mu, no ipak, privlanost novog posla bila je neto emu sam se odavno prestao opirati. Jer, ako jo uvijek niste pogodili, ja ne samo da piem o profesionalnom lopovu, ja i jesam profesionalni lopov."Taj talent o kojem ste govorili", rekao sam. "Pretpostavimo da on i postoji.""Pretpostavimo. Svia mi se to.""Pretpostavimo, dakle, da ja taj talent doista i posjedujem - zanima me kako biste htjeli da ga ja iskoristim."Amerikanac je pogledom provjerio preko mog ramena i prema izlazu, zatim preko svog ramena i prema stranjem dijelu bara. Nakon to se uvjerio da mu vrat sasvim normalno funkcionira i da nitko ne prislukuje na razgovor, posegnuo je u prednji dep jakne, izvadio maleni predmet i poloio ga na drveni stol ispred mene. Pokazalo se da je taj predmet bila figurica majmuna, velika otprilike kao moj palac. Majmun je sjedio, koljena podignutih do prsa, rukama prekrivajui oi i irom razjapljenih usta kao da ga je ono to je maloprije vidio u depu ostavilo u oku."Ne vidi zlo", rekao sam, napola za sebe, a Amerikanac je kimnuo glavom i prekriio ruke na prsima.Podigao sam majmuna kako bih ga bolje promotrio. Po teini i suhoj, zrnatoj povrini zakljuio sam daje figurica bila izlivena u gipsu, stoje donekle objanjavalo njezinu nepreciznu izradu. Bilo je lako mogue da je ono to sam ja oitao kao iznenaen izraz na majmunovu licu autor zamislio da predstavlja strah, ili ak nijemu radost. Sve u svemu, bilo je teko povjerovati kako je vrijedio vie od nekoliko funti, ili ak dolara ili eura, to se toga tie."Postoje jo dva ovakva majmuna", rekao je Amerikanac, ne zaudivi me previe. "Jedan rukama prekriva ui, a drugi usta.""Ma nemojte mi rei.""Njih mi ukradi."Lagano sam nagnuo glavu na jednu stranu. "Pretpostavimo da vam ih mogu... nabaviti. Nisam ba siguran bi li mi se to isplatilo."Amerikanac se nagnuo prema meni i podigao jednu obrvu. "Koliko ti treba da ti se isplati?"VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE9Zamislio sam brojku i udvostruio je. "Deset tisua eura." "eli li ih ve veeras?"Nasmijao sam se. "Ali ovo je bezvrijedno", rekao sam, dobacivi figuricu Amerikancu koji ju je brzinski uhvatio prije nego to tresne o stol."Meni nije bezvrijedno, mali", rekao mi je, paljivo oistio majmun-ia i vratio ga nazad u dep. "Onda, to kae?""Razmislit u. Jo jedno pivo?"Ustao sam i pokupio ae, ne priekavi njegov odgovor i otiao do anka gdje je nimalo

neprivlana plavua punila zdjelice indijskim oraiima. Bila je visoka, vitka i preplanula na onaj cjelogodinji skandinavski nain koji me uvijek natjera da se osjeam nevjerojatno engleski. Moglo se primijetiti da se ve navikla na to da joj se budale poput mene nabacuju, i kada su joj se oi srele s mojima, u njima je bilo neto poput spremne isprike."Twee pils astublieft", zamucao sam, podigao uz to i dva prsta u zrak, u sluaju da, unato injenici da stojim pred toionikom za pivo na anku i drim dvije prazne pivske ae, nije uspjela pogoditi to pokuavam kupiti."Naravno", odsjekla je na engleskom.Gurnula je kosu iza uha, uzela jednu od aa i poela je puniti, dok sam ja pokuavao ne razmiljati o pjegicama na njezinu vratu i umjesto toga poeo razmiljati kako je Amerikanac uope mogao uti za mene. Bilo je to i vie nego intrigantno jer sam ja svoj lopovluk oduvijek drao u tajnosti, te sam zato toliko putovao. Jedina osoba s kojom sam razgovarao o toj strani svog karaktera bila je u Londonu, dok sam ovdje u Amsterdamu u protekla etiri mjeseca uspio izvesti samo tri posla, od kojih ni jedan nije bio ona vrsta pljake koja privlai puno panje. Jedan je od poslova, istina, bio naruen, ali je ovjek koji me angairao bio Belgijanac, a upute mi je slao preko posrednika iz Pariza kojem, za vau informaciju, vjerujem, a inilo se malo vjerojatno da bi Belgijanac Amerikancu rekao za mene, jer se nikada nismo ni susreli. Kako je onda Amerikanac mogao znati da mi se moe javiti? I zato je od mene traio da mu ukradem dvije bezvrijedne figurice?"Vae pivo", rekla je plavua, plastinom lopaticom maknula viak pjene s vrhova aa i stavila ih pred mene.10

"Onaj tamo ovjek", rekao sam, pokazavi pokretom glave na Amerikanca. "Je li bio ikad prije ovdje?" "Da. On je Amerikanac." "Dolazi li esto ovamo?" Namrtila se. "Puno puta ini mi se." "Zna li kako se zove?""Ne", rekla je, vrtei glavom. "Ali je pristojan, uvijek ostavlja napojnice."To svakako. Poloio sam na ank nekoliko novanica vika i uzeo piva.Amerikanac je bio u kasnim pedesetima, pretpostavljao sam, premda je bilo teko ita drugo o njemu zakljuiti. Kosa mu je bila gusta i sijeda, imao je mladenaki raupanu frizuru i izgledao relativno dobro za svoje godine. Jakna mu je dobro pristajala, u njoj je izgledao kao sportski tip koji se u slobodno vrijeme voli baviti jedrenjem i razmiljao sam o tome da obratim panju ima li na rukama tragove konopa, kada me prekinuo rekavi: "Ako eli znati kako se zovem, samo pitaj. Zovem se Michael.""Michael...""Ne mora to izgovarati tako polagano." "ekao sam da mi kaete svoje prezime.""E, tu bi se mogao naekati. Majmuni se", nastavio je, "nalaze na dvije lokacije. Jako mi je vano da uzme oba. Takoer je vano da ih uzme iste veeri.""Dvije razliite lokacije?""Aha.""U Amstercamu?""Tono. D\ a mjesta, jedno od drugcg udaljeno petnaest minuta pjeice.""I oba su mjesta privatna boravita?""Privatna boravita", ponovio je za mnom. "ovjee. Jedno je stan, a drugo brod za stanovanje, u redu? Ne mora se brinuti oko alarmnih ureaja ili da e te netko prekidati jer e te veeri oba mjesta biti prazna.""Kako to?""Dvojica mukaraca koji ive u tim boravitima bit e na veeri. Ovdje. Sa mnom."Malo sam razmislio o tome. Nisam ba bio oduevljen time to sam uo.VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE11"Zvui komplicirano", rekao sam. "Zato sam ne ukrade majmune? Sumnjam da bi ikome nedostajali.""Kao prvo," rekao je podiui obrvu, "ovjek koji ivi na brodu ima sef i ne govori ba svima

kombinaciju koja ga otvara. A drugi, taj ima stan u Jordaanu - na zadnjem katu peterokatnice i na vratima, koliko ja znam, ima tri brave.""Ali nemaju alarmne ureaje.""Nemaju.""Siguran si?""Sluaj, ne moe alarmni ureaj staviti na brod - ako pone oluja ili druga brodica prebrzo proe kraj njega, ukljuilo bi ga kretanje vode u kanalu.""A to je sa stanom?""Kao to rekoh, na petom je katu. ovjek vjerojatno razmilja da mu alarm nije ni potreban.""Te brave...""One ti nee predstavljati problem. Ja niti imam kljueve, niti sam talentiran poput tebe, i ba zato vodimo ovaj razgovor.""Neto mi drugo pada na pamet", rekao sam. "Pretpostavimo da toj dvojici mukaraca njihove figurice znae koliko i tebi tvoja, to e se dogoditi kada se vrate kui s veere i primijete da su nestale - posumnjat e na tebe."Zavrtio je glavom. "Vjeruju mi.""Moda. No ako ipak posumnjaju na tebe i potrae te, lako je mogue da se moje ime negdje pojavi.""Nee izai iz mojih usta.""To sad kae. Ali meni se nita od toga ne svia.""Recimo onda ovako - ja ne namjeravam biti negdje gdje bi me oni mogli nai. Sastajemo se u sedam i s veerom neemo biti gotovi prije deset - ti time dobija tri sata za obavljanje posla, to mislim da e ti biti sasvim dovoljno. Ovo se mjesto zatvara u jedanaest i mislio sam da s figuricama doe ovdje u pola jedanaest. Ako sve bude ilo po planu, ja sam izvan Amsterdama prije ponoi. I ne mislim se vraati.""Odlazi iz Nizozemske?""E sad, ba i nema potrebe da ti to zna, zar ne?" Zastao sam i pokuao drugaije."Ne bih imao ba puno vremena. Sto ako ne uspijem otvoriti taj sef?"12

"Otvorit e.""Ili ako ne uspijem nai figuricu u onome stanu?" "Tip je dri ispod jastuka." Namrtio sam se. "Spava na njoj?""to se mene tie, moe i spavati s njom. Ali nai e je ispod njegova jastuka."Odmakao sam se od njega i pogledom preao sobom. Plavua je brisala ank mokrom krpom, a kosa joj je plesala oko lica. Jedini gosti osim nas bila su trojica Nizozemaca koji su ispijali pivo za stolom blizu ulaznih vrata. Smijali su se i tapali jedan drugoga po leima, kesei se zubato kao da ivot jednostavno ne moe biti bolji. Kia je lijevala i udarala o veliki prozor iza njih, iskrivljujui obrise osvijetljenog mosta preko kanala koji sam mogao vidjeti s druge strane stakla. Uzdahnuo sam i odluio biti iskren s njim."Sluaj," rekao sam, "morat u odbiti. Ne znam kako si me naao i to je dio problema. Druga stvar, ti eli da ja to obavim sutra i to me brine. Ja posao volim istraiti prije nego to ga krenem obavljati, a ti mi ne daje dovoljno vremena za to."Amerikanac je prekriio ruke na stolu i poeo lupkati jednim palcem o drugi."A da ti udvostruimo honorar?""udno," rekao sam mu, "ali to me ini jo nervoznijim. Vidi, ja moram zakljuiti da je tebi iz nekog razloga od ivotne vanosti da ja to obavim sutra naveer. I injenica da si mi voljan platiti dvadeset tisua tjera me na pomisao da je rizik dvostruko vei nego to sam u poetku mislio.""Rizik je jedan dio svega toga. Kao i nagrada.""Moj je odgovor jo uvijek ne."Amerikanac se namrtio i umorno zavrtio glavom. Onda je iz rukava jakne izvukao etvrtasti komad papira. Na trenutak je oklijevao, jo me jednom pogledao u oi i gurnuo papir prema meni.

"Sluaj mali, odluio sam riskirati. Ovdje su ti adrese. Zadri ih. Moda se nekim udom sutra naveer u sedam sati predomisli.""To se nee dogoditi.""I u to si siguran. Ali zato ne bismo ostavili otvorenom mogunost promjene tvog stava? Ovako ima sve informacije koje su ti potrebne i stvar je u tvojim rukama. Ti odluuje o svemu."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 13Zadrao sam njegov pogled i, budala kakva sam bio, pruio ruku i uzeo papir."Tako je, mali", rekao mi je. "Sve to traim od tebe je da razmisli."2.I ja sam stvarno poeo razmiljati. razmiljao sam o tome veinute noi i dobar dio sljedeeg dana. Razmiljao sam o tome i dok sam trebao raditi korekturu rukopisa koji mi je leao na pisaem stolu, i dok sam, kao i obino, etao u vrijeme ruka, a i nakon toga, kada sam izaao kupiti kutiju cigareta oko tri sata. Teko da sam o iemu drugome razmiljao i kasnije te veeri kada sam se u sedam i petnaest naao nasuprot prozoru Cafea de Brug.Amerikanac je stvarno bio tamo, sjedio je za istim onim stolom s dvojicom mukaraca. Bili su mlai od njega i bilo je neeg europskog u nainu na koji su bili odjeveni, makar nisam mogao odrediti jesu li Nizozemci ili ne dok ih nisam uo kako govore. Obojica su na sebi imali sline konate jakne i svijetle traperice, no fiziki su bili ista suprotnost. Mukarac koji je sjedio meni okrenut leima bio je krupnije grae, iroka vrata i obrijane glave, dok mu je prijatelj, mrav kao akalica, izgledao gotovo bolesno, lica upala kao da je prejako povukao dim cigarete i zaboravio izdahnuti. Jesu li to bila ona dvojica od kojih je jedan ivio na brodu a drugi u stanu u Jordaanu, i ako jesu, koji je bio koji? Za mravog bih se mogao okladiti da je vlasnik broda jer ga nisam mogao zamisliti kako se penje na peti kat zgrade i silazi s njega bez pomoi bolniara i ete navijaica ispred sebe, no krupni mi nije izgledao kao netko tko ima dovoljno novca da bi mogao stanovati u Jordaanu. Meutim, ne ini odijelo ovjeka, mogli biste rei, a ja sam se svakako nadao da moje ne odaje da sam provalnik.Gurnuo sam ruku u dep i prstima napipao komad papira na kojem su bile dvije adrese. Na trenutak sam pomislio kako bih jo jednom mogao proi kroz itavu situaciju, jo jednom odvagnuti sve to je bilo za i protiv onoga s im sam bio suoen, no to zbilja nije imalo smisla. Pa koga sam ja to zavaravao stojei ovdje, pretvarajui se da moram donijeti odluku? Bile su vee anse da odbijem ponono maenje s plavom ankericom nego da sad odetam od ovog posla. Zato sam se14

odmaknuo od prozora i preao preko mosta na kanalu, skrenuo nekoliko puta na jednu, nekoliko puta na drugu stranu i ubrzo se naao kako silazim s ulice i stajem na olienu metalnu palubu jedne dobre stare nizozemske brodice.Neke bi ljude vjerojatno moglo iznenaditi to da veina profesionalnih lopova izbjegava provaljivati usred noi. Naravno, u to je vrijeme na ulici puno manje ljudi, no ako vas netko sluajno primijeti kako uite ispred zakljuanih vrata u tri ujutro, zasigurno ete mu izgledati prilino sumnjivo. S druge pak strane, ako istu bravu odluite obiti oko, recimo, pola osam naveer, riskirate da vas primijeti puno vie ljudi, no postoji dobra ansa da ih to to vide uope ne uznemiri. Na kraju krajeva, provalnici rade samo iza ponoi, zar ne?Ispalo je da se dotini provalnik uope nije trebao zabrinjavati. Kao prvo, ve je bio pao mrak i puhao je hladan vjetar zbog kojeg su se ljudi micali s ceste i ostajali u kuama, no to je jo vanije, vie mi je vremena trebalo da iz depa izvuem svoj mikroodvija i set igala za obijanje nego da otvorim lijenu staru cilindarsku bravu na vratima brodice.Pokucao sam na vrata i, prije nego to sam ih otvorio, priekao sam koliko je trebalo da netko odgovori. Nisu se uli nikakvi pokreti ni buka, tovie, nisu se uope uli nikakvi zvukovi, to me i nije previe iznenadilo jer je unutranjost brodice bila u potpunu mraku i znao sam (ili sam barem mislio da znam) daje vlasnik iziao pojesti minutni odrezak za veeru. Pokucao sam jo jednom i kada sam se uvjerio da stvarno nikoga nema kod kue, uao sam, zakljuao vrata za sobom (ako je to bilo od ikakve koristi) i upalio svjetlo. To bi takoer moglo iznenaditi neke, no tako vam, u biti,

nalae zdrav razum - paljenjem svjetla dokazujete da imate pravo biti na nekom mjestu, dok bi vas mahanje runom svjetiljkom ponovno samo nepotrebno odalo.Unutranjost je bila prostrana i bez zidova, sva u zbrci uto obojene ugradbene stolarije u stilu sedamdesetih, s upavim smeim tepihom na podu i naranastim zavjesama. Navukao sam zavjese koje su bile razmaknute i na trenutak razgledao prostor oko sebe. Nije bilo puno namjetaja, samo veliki krevet u stranjem dijelu broda prekriven izguvanom posteljinom i odbaenom odjeom, plastini kuhinjski stol pun prljavih tanjura i ambalae od naruene hrane i istroeni kau s udubljenim jastucima okrenut prema televizoru koji je najvjerojatnije datirao iz vremena kada je prostorija posljednji put bila preureivana. Uz rubove je bilo i dosta ugraenih ormaria, od kojih su neki biliVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 15prekriveni kariranim jastuiima za sjedenje, a iz jednog je zida strala mala ograena prostorija za koju sam pretpostavio da je kupaonica.Podigao sam ruke i zapucketao zglobovima, kao to bi to uinio neki koncertni pijanist ili, tonije, lopov koji pati od blagog artritisa. Zatim sam poeo savijati prste, maui njima po zraku kao da znam nain na koji je mogue ukljuiti se u neku kozmiku prisutnost i otkriti gdje se krije sef. Prsti su mi proizvodili lagan um dok sam to radio jer sam na rukama nosio jednokratne kirurke rukavice iz kutije koju sam imao kod kue, a koju sam pokupio u gradskoj bolnici za vrijeme nedavnog posjeta (radi svog artritisa, naravno). Rukavice sam navukao iz navike - moji otisci prstiju nisu bili dostupni nigdje izvan Velike Britanije, a malo je vjerojatno da bi ih netko tamo i traio - ali navika i rutina bile su mi bliske, bio je to najsigurniji nain zatite od skupih pogreaka za koji sam znao.Meutim, skreem s teme. Sef.Na stranu mahanje prstima, najbolji nain na koji sam ga mogao pronai bio je da se upustim u ozbiljnu, metodiku potragu koju bih zapoeo u prednjem dijelu broda, pretraujui temeljito desnu, zatim lijevu stranu, provjeravajui svaki ormari, svaki kutak i udubinu dok ne doem do spavaeg dijela u dnu prostorije, ako bi mi uope toliko trebalo. Tako u zasigurno i uiniti, ali tek za koji trenutak, nakon to pokuam izvesti nekoliko stvari.Da vidimo, da sam ja sef, gdje bih se krio? U Antigui? Hmmm. U kupaonici? Ne, tamo ne. U kuhinji? Kojoj kuhinji? Iznad kreveta? Tamo ga nije bilo. Iza lagano nakoene slike polja tulipana koja je visjela na zidu iznad kaua? O, hvala vam. ini se da na brodovlasnik nije zazirao od pokojeg klieja.Niti je, na moju alost, bio ljubitelj klasinih sefova s kombinacijskom bravom. Sto je doista bila teta, jer sam ja nebrojene veeri proveo uha prislonjena na metalna vrata jednog ili dvaju najuestalijih modela, iekujui kvrcaj koji je odavao da su se zupci brojanika poklopili i na milimetarski papir zapisivao brojeve koji su odgovarali tim kvrcajima kako bih doao do niza znamenki koje e otvoriti dotad neprobojna vrata. Sva ta silna vjeba ovdje mi nije bila ni od kakve koristi jer je sef preda mnom imao elektrinu bravu. Sve skupa deset znamenki, od nule do devetke, smjetenih u ozbiljnu tipkovnicu s kojom nema zafrkancije. Mogao sam pokuati i sluati kvrcaje, no to mi i ne bi puno pomoglo jer elektrine brave ne proizvode nikakav zvuk. Ili sam, pak, u ostatku vremena koje mi je sueno provesti ovdje na Zemlji mogao isprobavati sve mogue kombinacije znamenki, premda mi se inilo da za takvo16

to ne bih imao dovoljno strpljenja. Nikako, elektrina je brava uistinu bila jedan vrlo zahtjevan gost, a ja sam znao samo tri naina na koja je probiti.Prvi i najmanje privlaan bio je daje spalim. Vidite, sefovi obino spadaju u dvije kategorije - ili su otporni na provale ili na vatru. Moda se ini nevjerojatno, ali zbilja ete rijetko naii na kuni sef koji bi uspjeno obavljao obje funkcije, iz jednostavnog razloga to bi takav sef bio jako skup. I dok su sefovi otporni na provale dizajnirani i proizvedeni kako bi odoljeli pokuajima provaljivanja u njih, nedostaje im protupoarna zatita. Sve je to divno i krasno, no, meni nije previe pomagalo jer nisam imao dovoljno vremena da zapalim kontroliranu vatru koja bi proizvela dovoljno visoku

temperaturu na kojoj bi se metalni spremnik svinuo, a taj bi pristup, tovie, pretvorio sam sef u penicu u kojoj bi se ono to ja pokuavam ukrasti ispeklo.Druga i puno prihvatljivija metoda, bila bi da koristim ifru. Oprostit ete mi to ovdje iznosim ono to je sasvim oito, no istina je ta, da bez obzira na to koliko nas puta upozoravali, veina nas ifre kreditnih kartica, mobilnih telefona, ak i sefova, uvamo uredno zapisane, i to vrlo esto negdje u neposrednoj blizini tih istih predmeta koje bi te ifre trebale zatititi. Zato sam krenuo u potragu za ifrom. Dobro sam pregledao kontrolnu plou samog sefa, zid oko njega, prednju i stranju stranu slike iza koje je bio skriven, oblinje ormarie i ladice, ormarie i ladice malo podalje, kupaonicu, prljavo rublje, prostor ispod kreveta. I nisam naao ama ba nita. Ni znamenke. Ali vrijedilo je pokuati.Naposljetku mi je ostala samo jedna opcija koja je, iako slina drugoj, ipak bila malo lukavija, premda utemeljena na vrlo jednostavnoj injenici - da biste otvorili elektrinu bravu, morate pritiskati tipke. A, recite mi, to nam pritiskanje tipki ostavlja? Otiske prstiju, tako je! Mnogo njih. I pretpostavimo da ifru ne mijenjate tako esto (ili, jo bolje, nikad), vai otisci prstiju snalaljivom provalniku mogu rei koje tipke pritisnuti, iako, naalost, ne i kojim redoslijedom. Kada ve govorimo o tome, jedini nain kojeg se mogu sjetiti a na koji biste izbjegli ovu zamku je da svaki put kad rukujete sefom nosite rukavice, meutim, tko jo u vlastitom domu nosi rukavice, osim vaeg dragog lopova iz susjedstva?Da sam imao neto vie vremena mogao sam iskoristiti jedan vrlo zgodan trik i razmazati malo ultraljubiaste tinte po okolnim povrinama, koje je vlasnik broda svakako morao dotaknuti prije otvaranja sefa, po okviru slike, na primjer, i kasnije se, kada ulovim vremena, vratiti s ultraljubiastom svjetiljkom (koja bi se sjajno uklopila u dekor) i naVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 17taj nain otkriti ifru. No vrijeme, naalost, nije bilo na mojoj strani i morao sam se osloniti na drugu najbolju metodu - pribor za otkrivanje otisaka prstiju.Iz malene zbirke provalnikih alata koju sam imao u depu izvadio sam kutijicu za puder koju sam prije nekoliko mjeseci ispraznio i napunio prahom za otkrivanje otisaka prstiju. Otvorio sam kutijicu, otkvaio maleni kist kojim je bila opremljena i poeo paljivo nanositi prah na svaku od brojkom oznaenih tipki. Nakon to sam s tim zavrio, otpuhnuo sam viak praha, na trenutak ugasio svjetlo u prostoriji i usmjerio runu svjetiljku prema tipkovnici kako bih mogao vidjeti ono to sam traio. I imao sam to vidjeti - etiri tipke prekrivene slojevima i slojevima otisaka - dobitni brojevi bili su 9, 4, 1 i 0. Nakon to sam izveo ovaj trik ponovno sam upalio svjetla, obrisao prah s tipki najbolje to sam mogao i poeo unositi razliite kombinacije brojeva koje sam otkrio, radei pod pretpostavkom da se ifra sastojala od samo etiri znamenke. U jednom trenutku, otprilike deset minuta kasnije, kada sam ve gotovo poeo vjerovati u to da sam osuen na pritiskanje tipki na ovoj tipkovnici bar do idue nedjelje, zauo se dobrodoli kljocaj i zujanje mehanizma za otkljuavanje i, ne biste vjerovali, vrata sefa su se otvorila.Snalaljiv kakav sam inae, odgurnuo sam vrata do kraja i zavirio unutra. Prostor je bio malen i u njemu su bila samo etiri predmeta. Najblie meni bila je izguvana fotografija dvojice mukaraca koji su stajali kraj neke blatne rijeke sa tapovima za pecanje i kutijama s ribarskim priborom u rukama, cerei se u fotoaparat. Jedan od njih bio je onaj mravi iz kafia, dok je drugi gotovo sigurno bio njegov otac. Ispod fotografije leao je sveanj novanica. Uzeo sam ih u ruku i izbrojio. Bilo je sve skupa ezdeset novanica od sto eura. Odloio sam ih na isto mjesto na kojem sam ih i naao, kraj smekaste ploice neega to je izgledalo kao hai. Pokraj haia stajala je figurica majmuna. Majmun je prekrivao ui kao da je uplaen, jer sam ja svaki trenutak mogao raznijeti sef. Podigao sam ga i odvagnuo na dlanu i teio je, te openito bio potpuno isti, kao onaj kojeg mije Amerikanac bio pokazao. Spremio sam ga u dep i razmislio to u sljedee uiniti.Odluio sam uzeti novac. Istina, za ovaj sam posao bio i vie nego dobro plaen, no to nije znailo da sam bio spreman odbiti dodatnu svoticu koja je samo leala tamo, ekajui me da je uzmem. I premda me hai nimalo nije privlaio - u Amsterdamu ne bi imalo smisla bilo to preprodavati, a kada bi mi se prohtjelo zapaliti, mogao sam vrlo lako nabaviti i puno bolju robu u nekom od kafia u blizini svog

18

stana - pokupio sam i njega. Tako mravi, kada bi sluajno odluio provjeriti sef nakon to se vrati kui, ne bi trebao odmah pomisliti kako je osoba koja je provalila u sef to uinila samo radi figurice. Ili sam barem ja tako mislio.Nakon to sam iz sefa pokupio sve osim fotografije, zatvorio sam vrataca i ponovno ih zakljuao, objesio sliku na zid kako sam je i naao i ugasio svjetla. Razmaknuo sam zavjese koje sam bio navukao i izaao van, zakljuao vrata za sobom i skinuo rukavice.Pogledao sam na sat. Bilo je ve petnaest do devet, to je znailo da sam, ukoliko sam elio stii sve obaviti na vrijeme, morao pouriti. Laganim pokretom ruke bacio sam hai s barke u mutnu vodu kanala, popeo se na plonik i krenuo u potragu za biciklom.3.Bicikli se u Amsterdamu neprestano kradu. To je jedan od razloga to su svi tako stari - nitko ne eli ulagati u neto to bi svaki trenutak moglo biti ukradeno. Zanimljivo je koliko mjetana nema nita protiv zamjene ukradenih bicikala drugim ukradenim biciklima. Kupuju ih od lopova koji trguju na glavnom gradskom trgu, odravajui tako mutan posao na ivotu.Ne bih vam tono znao rei koliko se bicikala ukrade dnevno, ali sam siguran da je broj velik. Prema tome, mogue je zakljuiti kako i kradljivaca bicikala ima vie nego nekoliko. A gotovo svi, ini mi se, lokote i lance kojima su bicikli vezani reu klijetima to je bre mogue. Moja je metoda po tom pitanju neobina jer ja volim koristiti svoje igle za obijanje. Ako je lokot dovoljno jednostavan, brzo sam gotovo kao da reem klijetima, a i igle je mnogo jednostavnije nositi okolo. A kao dodatni bonus, vlasniku ne unitim bravu, koja je esto puta skuplja od samog bicikla.Za ovu sam prigodu odabrao bicikl sa svjetiljkom i sjedalom koje je izgledalo dovoljno udobno i u manje od minute uklonio lokot i lanac. Lanac sam nakon toga ponovno omotao oko ograde i odvezao se na biciklu. Pokazalo se daje bio u neto vioj brzini nego to mi odgovara, no u vezi s tim nisam mogao uiniti nita jer je bicikl i imao samo jednu brzinu. Koiti sam mogao jedino okreui pedale unazad, stoje u VelikojVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 19Britaniji zabranjeno, a prednja je svjetiljka jedva bacala malo svjetla, iako je dinamo koji je napaja marljivo zujao uz gumu. No svejedno sam uivao u vonji. Trajala je neto vie od pet minuta i kada sam doao do ulice u koju sam krenuo, bilo mi je gotovo ao sii s bicikla i ostaviti ga prislonjenog uz drvo.Zgrada u kojoj se stan nalazio bila je kao i sve druge u Jordaanu. Od tamnog kamena, visoka i uska, sa zabatom na prednjoj strani i starom kukom za podizanje koja je strala s njegove najvie toke. Bila je dio niza od kojih etrdesetak slinih zgrada s pogledom na kanal Singel i nalazila se na doista otmjenoj lokaciji.Popeo sam se stepenicama do ulaznih vrata i bacio pogled na zvona privrena na okvir vrata. Na gornjem zvonu, za koje sam pretpostavio da pripada stanu u koji sam krenuo, nije bilo prezimena. Pritisnuo sam ga i priekao. Sudei prema starosti zgrade i injenici da nigdje u blizini nisam primijetio zvunik, zakljuio sam kako ne rukujem modernim interfonom, pa sam stanaru ostavio dovoljno vremena da otvori prozor i neto mi vikne, ili se stepenicama spusti s petog kata i otvori mi vrata. Priekao sam dok se kazaljka za minute na mom satu dvaput pomakla i, nakon to se ni tada nita nije dogodilo, jo jednom pritisnuo zvono i priekao. Naposljetku sam, bistar kakav ve jesam, zakljuio kako kod kue nema nikoga.Naravno, zbog nedostatka interfona nisam izgubio samo na vremenu, nego mi je i onemoguen jednostavan ulazak u zgradu. U novijim sam zgradama uvijek mogao pozvoniti nekome od stanara koji bi me onda, ne sumnjajui nita, bezbrino pustili unutra. Ovdje to, meutim, nisam mogao uiniti jer bi se bilo tko kome pozvonim morao spustiti dolje i otvoriti mi, to bi znailo da bih im trebao nekako objasniti svoju prisutnost, dajui im tako priliku da mi zapamte lice. Malo je vjerojatno da bi takav pristup upalio, a ak i kada bi upalio, bio je preriskantan.Ulazna su vrata sama po sebi bila mona stvar, gotovo pola metra via i ira od uobiajenih, kao da su se trudila zastraiti me i odvratiti. No, na moju sreu, brava koju su na njih ugradili odolijevala je

mom armu poput neke od.polugolih ena koje su plesale iza crveno osvijetljenih prozora samo nekoliko ulica dalje. I kao to bi to uinila neka od suvremenijih takvih dama, vrata su prihvatila moju kreditnu karticu koju sam provlaio uz rub okvira dok se brava nije oslobodila. Brava je imala i zasun koji je mogao dodatno zakomplicirati stvari, da su ga se dobri ljudi koji su u zgradi stanovali sjetili navui.Otvorio sam vrata i uao u zgradu. Preda mnom se pojavilo strmo, gotovo vertikalno, stubite uz koje sam se poeo uspinjati gotovo kao da

VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 21brave u sredini. Izvukao sam svoj mikroodvija i igle za obijanje i sa svjetiljkom u ustima poeo pomicati unutarnje epie koji su spreavali da se zasun gornje brave pomakne unazad. Uskoro mi je postalo neugodno drati svjetiljku zubima i eljust me poela boljeti, te sam, budui da mi svjetlo i nije bilo od neke velike koristi, izvukao svjetiljku iz usta i vratio je u dep. Poeo sam pomicati eljust dok nisam osjetio da je kvrcnula nazad na mjesto i nastavio akati i pomicati unutar cilindra brave, paljivo oslukujui priguene zvukove epia koji su se jedan po jedan pomicali i ostajali na malenom unutarnjem rubu koji sam vizualizirao u glavi. Ubrzo sam uspio podii gornji set epia, okrenuo iglu naopako i poeo pomicati donje epie. Bio je to vrlo sitniav posao, no bio sam dovoljno tvrdoglav i odluan da ga obavim kako treba, bez razvaljivanja vrata, i ustrajao sam na njemu sve dok posljednji epi nije popustio i dok odvijaem nisam uspio nasilu okrenuti cilindrini mehanizam. Nakon to je tei dio posla bio obavljen, potisnuo sam cilindar dok se nije otvorio i isti postupak ponovio na najdonjoj bravi, dok i nju nisam potpuno rijeio.Nakon toga ostala mije samo srednja brava, pa sam zastao da doem do zraka i rukavom kaputa obriem znoj s ela, odgaajui jo malo suoavanje s njom. Kada sam joj napokon posvetio svoju punu pozornost, uz gunanje sam shvatio kako se preda mnom nalazi Wespensloten Speciaal, proizvod koji je za promjenu opravdavao naziv koji su mu ljudi iz marketinga dali. Speciaal brava funkcionirala je na istom osnovnom principu kao i druge dvije brave koje sam netom razoruao, no uz nekoliko dodatnih trikova koje ne vrijedi ovdje objanjavati, dovoljno je rei kako za nju treba malo vie razmiljanja i mnogo vie snalaljivosti. Dok me to u udobnosti vlastita doma obino moglo zabaviti, u situaciji u kojoj mi je prijeilo ulazak u tui, bilo je znatno iritantnije. Opsovao sam lou sreu koja me snala, zakripao zubima i uzdahnuo, onda se ponovno pribrao i usredotoio se na prokletu stvar, bavei se prvo epiima, zatim okreui rukom na sve strane, improvizirajui i koristei golu surovu silu sve dok, za neto vie od pet minuta, cilindar nije bio spreman za okretanje. No tada sam otkrio neto grozno, neto to sam u biti trebao i predvidjeti - mehanizam za zakljuavanje nije bio spojen na obian zasun nego je bio privren za mnogo duu elinu ipku koja je prelazila preko sredine vrata s druge strane.To mi je predstavljalo prilian problem i to stoga to se inilo kako na svoj mikroodvija zasigurno neu moi prenijeti dovoljno jaku silu koja bi pomaknula ipku, te to mi nije palo na pamet sa sobom ponijeti vei odvija. Odmaknuo sam se korak unazad, razmislio trenutak i zakljuiose penjem uz ljestve. Stepenice su bile drvene, nepredvidivo su kripale i stenjale i dio mene bio je zabrinut da neki znatieljni susjed sluajno ne izae iz nekog od ostalih stanova i upita me tko sam. Drugi je dio mene proklinjao budalu koja se uope sjetila graditi stepenice pod ovakvim luakim kutom. Palo mije na pamet da bi netko tko ivi iznad prizemlja zasigurno morao biti prilino mlad i zdrav, i kada bih od nekoga takvog trebao pobjei u urbi, to ne bi bilo tako jednostavno. U glavi mi se pojavila neugodna slika kako padam i lomim nogu na nekoliko mjesta pa sam ustuknuo kao da ujem uzastopne lomove svoje bedrene kosti koji bi zvuali kao kocka leda koja pucketa u ai mlake vode.Naposljetku sam stigao do zadnjeg kata. Zastao sam moda dvaput, da ulovim zraka i dopustim kiselini da mi istee iz bedara, no putem nisam sreo nikoga, to mi je bilo neizmjerno drago. Vrata koja sam traio bila su u stranjem dijelu hodnika i dok sam izravnao ramena promatrajui ih, osjetio sam kako me ispunja lagana nervoza pri pomisli da u uskoro ui u jo jedan prostor koji mi je bio zabranjen. Ovoga je puta dio uzbuenja bio i izazov koji su predstavljale brave na vratima. Bilo ih je tri, ba kao to mi je Amerikanac i rekao, no bile su potpuno drugaije od onih koje sam

maloprije zaobiao. Razlog tome bio je to su bile marke Wespensloten, to bi doslovce znailo osinje brave. Brave Wespensloten bile su najskuplje na nizozemskom tritu i za to je postojao vrlo dobar razlog. Kupio sam ih nekoliko kada sam tek doao u Nizozemsku i trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na njihov nain rada. Prijelomni trenutak nastupio je tek nakon to sam jednu od njih potpuno rastavio i ponovno je sastavio kako bih otkrio to je to tako neobino kod njih. Odgovor je bio dodatni set epia pri dnu i na vrhu cilindra, no ak i uz to saznanje, brava mi se nije inila nimalo jednostavnijom i obino sam je tek nakon nekoliko pokuaja uspijevao obiti.No prije nego to sam se odluio pozabaviti bravama, otro sam zakucao na vrata i priekao. Nakon to se nitko nije pojavio da vidi to elim, osjetio sam kako je doao siguran trenutak da navuem svoje kirurke rukavice i iz depa izvuem runu svjetiljku. Osvijetlio sam rubove vrata kako bih provjerio ima li kakvih ica koje bi odavale postojanje alarmnog ureaja. Amerikanac je do sada bio u pravu u vezi sa svim to mi je rekao, no ako me ulove, u pitanju je moja koa i elio sam biti to je mogue sigurniji kako doista nema nikakvog alarma. Nisam uoio nikakve ice, to nije automatski znailo da alarma nema, no bilo mi je dovoljno da ponem.Prvo sam se odluio pozabaviti gornjom bravom a zatim najdonjom, jer su obje bile utisne i vrlo vjerojatno jednostavnije od teke zasunske20___22

kako nemam ni priblino vremena za pronalaenje odgovarajueg alata. Jednostavno sam to morao obaviti koristei pogrean alat. I tako sam, ne obazirui se na pomisao na sve to je moglo poi po zlu, najjae i najbre to sam mogao, zakrenuo mikroodvijaem i osjetio ogromno olakanje kada sam shvatio da je elina ipka popustila tono prije nego to se odvija slomio.Kada sam prevladao i posljednju prepreku, izvukao sam sve svoje igle za obijanje iz brava i otvorio vrata, pregledavajui rubove u potrazi za moguim infracrvenim treptajima senzora za pokret. Ne uoivi nita, zakoraio sam u stan dobrano preko otiraa kako bih izbjegao mogue senzore koji se pokreu na pritisak i provjerio ispod otiraa kako bih se konano uvjerio da u stanu doista nema nikakvih alarmnih ureaja. Kada sam se napokon u to i uvjerio, zatvorio sam i ponovno zakljuao vrata za sobom, upalio svjetlo i krenuo u potragu za spavaom sobom.Pokazalo se da stan ima dvije spavae sobe, obje u stranjem dijelu zgrade i bez velikih prozora koji su dnevnoj sobi osiguravali pogled na kanal. Jedna je spavaonica bila sasvim malena, a u njoj je bio samo poljski krevet bez jastuka koji nije bio pospremljen. Proao sam pokraj te sobe i uao u drugu, mnogo veu, kojom je dominirao veliki dvostruki madrac na sredini poda. Kleknuo sam kraj madraca i rukom opipao ispod jedinog jastuka koji se na njemu nalazio. Zatim sam gurnuo ruku u jastunicu. A onda izvukao jastuk iz jastunice i preokrenuo je. No, nisam naao nita.Vratio sam jastuk na mjesto na kojem sam ga naao i zavukao ruku u navlaku za poplun, potraio oko popluna i pogledao pod madrac. Nakon toga sam jo jednom zavirio u jastunicu, sjeo i razgledao oko sebe po sobi. Nije bilo nikakvog namjetaja osim velike drvene krinje. krinja je bila zakljuana malim lokotom koji sam bez puno razmiljanja obio i zavirio unutra. Naao sam gomilu odjee, foliju neega to je izgledalo kao tablete protiv glavobolje i nekoliko raznobojnih kondoma. Prokopao sam malo dublje i prstima napipao neto hladno i tvrdo. Bilo mi je jasno o emu se radi i prije nego to sam predmet izvukao, ali sam ga svejedno odluio izvui.Predmet koji sam naao bio je pitolj. Istini za volju, moje je znanje o pitoljima u najboljem sluaju bilo vrlo slabo, ali i svaka budala zna da su smrtonosni. Dok sam ga drao u ruci pomislio sam, po tko zna koji put, kako bih zbilja trebao nauiti neto o vatrenom oruju. Tako bih, kad god bih se s jednim takvim susreo (to se dogaa ee nego to sam u stanju priznati), znao kako iz njega izvaditi metke ili nekakoVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 23unititi okida i sprijeiti ga da opali. No iz nekog sam razloga uvijek oklijevao to uiniti. Moda zbog toga to su oni koji se u pitolje razumiju obino loi momci. Ili policija.Kako ga nisam znao onesposobiti, poeo sam razmiljati o tome gdje bih ga mogao sakriti, potez za koji sam se ve jednom ili dvaput bio odluio. Problem je, naravno, bio u tome to sam unutar

spavae sobe pitolj mogao sakriti jedino u krinju, a imao sam neki osjeaj da bi ga vlasnik ba tamo mogao potraiti. Jedna je mogunost bila da ga ponesem sa sobom, no to mi se ba i nije svialo. Zamislite to bi se dogodilo da me ispred zgrade zaustavi i pretrai policajac u prolazu i kod mene nae provalniki alat i pitolj. Ne previe privlana pomisao.I nikako ne pomisao na koju sam trebao tratiti vrijeme. Pravi je problem ionako bio otkriti gdje se krije figurica majmuna. Ukoliko je jo uvijek bila u stanu, neu je pronai lako kao to sam pronaao zidni sef. Istina, u stanu nije bilo ba puno namjetaja, no figurica je bila velika svega nekoliko centimetara i mogla je biti skrivena doista bilo gdje. A i to ako pretpostavimo kako se jo uvijek nalazi u stanu. Amerikanac je tvrdio kako e zasigurno biti pod jastukom, no tamo je jednostavno nije bilo.Ponovno sam pogledao na sat. Bilo je skoro 21:30, to je znailo da sam imao svega sat vremena prije nego to sam se trebao nai s Amerikancem i samo pola sata prije nego to krupni i mravi zavre s veerom. Prostor za manevriranje poeo mi se neugodno suavati, a i to pod pretpostavkom da ga Amerikanac nije uinio jo manjim, oprostivi se ranije od svojih prijatelja. Zar je to bilo tako malo vjerojatno? Naposljetku, Amerikanac nije imao pojma da sam se ja ipak predomislio, premda se tome moda i nadao.Deset minuta. To je bilo sve to sam si bio spreman dopustiti, a to uope nije bilo puno vremena. Sasvim sigurno nisam vie smio oklijevati. Ali gdje trebam poeti? Zavrtio sam glavom i podigao pogled prema stropu, valjda u nadi da bih tamo mogao otkriti neki trag. to je ispalo smijeno jer sam ugledao neto puno bolje od toga - otvor u stropu.Otvor se nalazio tono nad mojom glavom, ali ga nisam uspio ranije primijetiti jer je bio olien u istu boju kao i ostatak stropa. I ne biste vjerovali, nalazio se tono iznad krinje. Neobino, zar ne?U trenutku sam zataknuo pitolj za hlae, zatvorio krinju i popeo se na nju. Stao sam na prste, podigao poklopac kojim je prostor na tavanu bio zatvoren i oprezno ga odgurnuo na jednu stranu. Nakon toga sam vrcima prstiju opipao oko otvora. Drvo je bilo grubo, hrapavo i24

prekriveno prainom. Preao sam rukom preko cijelog drvenog okvira i jo uvijek nisam naao ono to sam traio. Ali sam svejedno imao neki udan osjeaj, pa sam s runom svjetiljkom u ustima i savreno odmjerenim odskokom nekako uspio glavom proviriti kroz otvor. No, naravno, prokletu sam svjetiljku zaboravio ukljuiti, pa sam se morao odgurnuti jae, sve dok laktovima nisam bio oslonjen o unutarnji rub otvora i tako slobodnom rukom mogao dohvatiti svjetiljku. Ukljuio sam je i posvijetlio po hladnom prostoru koji je mirisao na vlagu. Preda mnom nije bilo niega bitnog, pa sam se, oslanjajui se o laktove, poeo kretati po rubu otvora dok su mi noge lamatale po zraku u sobi ispod mene i tako sam trebao uiniti gotovo puni krug prije nego to sam ugledao figuricu majmuna. Majmun se nalazio tono iza drvenog okvira gdje je leao na boku na spuvastoj tavanskoj izolaciji, oiju raskolaenih od iznenaenja, i prekrivao usta rukama. Posegnuo sam za njim i uhvatio ga u aku, pitajui se moe li ovakva glupost biti vrijedna tolikog truda.Istu sam se stvar zapitao i kada sam zauo otar, glasan udarac koji je dolazio iz hodnika, a nakon toga jo jedan udarac i lom raspuklog drveta.4.Zaulo se jo pucanja drveta, trganja i slamanja, ali ovaj put manje nasilnog, kao da je nezvani gost micao polomljeno drvo iz rupe koju je napravio u vratima. Zatim sam zauo otkljuavanje brava i zakljuio kako je zasigurno progurao ruku kroz rupu koju je napravio i dohvatio brave iznutra.Naravno, jasno vam je kako se nisam zadravao okolo ne bih li provjerio jesam li bio u pravu. to se toga tie, im sam zauo prvi udarac, odgurnuo sam se i uao u krovni prostor i u tom sam trenutku bio zabavljen namjetanjem poklopca nazad na mjesto, to je mogue tie. Svjetlo iz spavae sobe prolazilo je kroz rubove otvora, no bio sam prilino siguran da sam ga dobro namjestio. Jesam li bio u pravu, saznat u uskoro.Svjetiljkom sam osvijetlio tavanski prostor kako bih se uvjerio da stojim na gredama, a ne na tanahnim stropnim ploama koje su bile podstavljene izolacijom. Zatim sam ugasio svjetiljku i priekao.

VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 25Vrata su se otvorila i u stan je ula neka osoba. Zaustavila se na trenutak jer ju je vjerojatno iznenadilo upaljeno svjetlo i moda se zapitala nije li ipak prvo trebala pokucati."Hallo?"Bio je to neki mukarac i zvuao je kao da je Nizozemac. Na trenutak mi je palo na pamet kako bih mu mogao odgovoriti, pa bi se moda, kada bi zauo zvuk mog glasa, uplaio i pobjegao. No odmah mi je zatim sinulo kako bih takve glupe ideje trebao istjerati i iz posljednje modane stanice.Obojica smo ekali, i uljez i ja, i kada je konano shvatio da je stan prazan kako je i oekivao, poeo je hodati prema meni, a koraci su mu odzvanjali kroz drvene grede na kojima sam balansirao.Pokazalo se da je manju spavaonicu odbacio jednako brzo kao i ja, te odmah nakon toga uao u veliku spavau sobu i zastao jedva dva metra ispod mene. Jesam li ostavio neto dolje? Mislim da nisam. Zapravo, bio sam siguran da nita nisam ostavio. Posteljinu i madrac vratio sam na mjesto na kojem sam ih naao i zatvorio poklopac krinje. Uvijek je postojala mogunost da sam, pretraujui krovni prostor, pomaknuo neto praine koja je sada leala na podu u optuujuoj hrpici, no to je bilo malo vjerojatno i uljez bi trebao imati vrlo otar vid kako bi s druge strane sobe primijetio malo praine.Spominjem ovdje prainu jer sam slinu situaciju s njom, istina relativno nategnutu, umetnuo u jedan od svojih prvih provalnikih romana. Faulks, glavni lik moje serije, uvukao se u ventilacijski sustav umjetnike galerije u Berlinu gdje je namjeravao ostati dok se galerija ne zatvori, kada se trebao spustiti na ici i ukrasti odreenu sliku, no uspio je kroz otvor sluajno prosuti komadie krhotina pod budno oko starog uvara muzeja. uvar je sumnjiavo pogledao prema gore, a Faulks je, budui da je bio vrlo snalaljiv momak, noktima lagano zakucao po ventilacijskom otvoru, oponaajui zvuk sitnih koraka. Improvizirana imitacija takora ispala je dovoljno dobra, pa se uvar stresao, premda nisam bio siguran kako bi to meni u ovom sluaju moglo pomoi.to on to, k vragu, radi dolje?Paljivo sam spustio glavu i prislonio uho na otvor. Ali to mi ni najmanje nije pomoglo - samo mi je u uima pojaalo zvuk kolanja krvi. Pokuao sam poviriti kroz malu pukotinu na rubu otvora, no sve to sam uspio vidjeti bila je mrlja svjetla. Naslonio sam se i oslukivao dalje, napreui se da ujem neto osim lupanja vlastita srca. uli su se nekakvi pokreti, ali nisam bio siguran kakvi. Pretpostavio sam kako pretrauje posteljinu, jer kakav bi zvuk posteljina uope proizvodila? Sigurno ne glasan.26

Tup.E sad, to je zvualo kao da je netko bacio madrac na pod, kao da ga je uljez podigao ne bi li provjerio ima li ispod neega. Ponovno koraci. Polagano kripanje i tup udarac. Pretpostavio sam da pretrauje krinju. Nije se dugo zadrao na njoj. Zatim sam ga uo kako gura krinju po podu, vjerojatno kako bi pogledao to se nalazi ispod nje, neto ega se ja nisam bio sjetio, a nekoliko trenutaka nakon toga zauo sam duge, hotimine zvukove trganja. Sinulo mi je to u tom trenutku radi - para posteljinu, to je moralo znaiti da sa sobom ima no.Pomisao da bi mogao imati no nije mi se ba svidjela. Jer tko jo sa sobom nosi no uokolo ako nije tip koji e ga i upotrijebiti? Imao sam viziju jednooke skitnice s oiljkom preko lica kako prebacuje no iz ruke u ruku i jedva eka rasjei nesretnog provalnika koji se sluajno skrio u prohladnom tavanskom prostoru iznad njega.No, anse da me pronae bile su vrlo male, a ak kada bi se to i dogodilo, uvijek je postojala mogunost da se ja uspijem izvui razgovorom. Uspijevalo mi je to i ranije. Jednom me ak vlasnica kue uhvatila na djelu dok sam veselo spremao najbolje komade njezine srebrnine, a ja sam, nakon to sam joj ugrubo procijenio vrijednost kolekcije, uspio slobodno odetati.Ali to mi je bilo? Pa, zaboga, pitolj mi je jo uvijek bio zataknut za hlae. Stoje bilo, kad malo bolje promislim, prilino zabrinjavajue jer se ja ni na trenutak nisam zaustavio provjeriti je li zakoen prije nego to sam ga gurnuo u prepone i poeo puzati uokolo po skuenom prostoru.to sam hitrije mogao, otkotrljao sam se na bok i izvukao pitolj iz hlaa i njegovu prilino teku

cijev naciljao prema otvoru. Uljez je sada slobodno mogao proviriti glavom gore, pomislio sam, a ja sam mu je, ako je ba elio, mogao i prosvirati.Ostao sam u tom poloaju s pitoljem sve dok me zglob nije zabolio, a odozdo su jo uvijek dolazili zvui paranja. Onda su prestali, jednako naglo kao to su i zapoeli, a uljez je otiao u drugu spavau sobu. Odloio sam pitolj, protresao malo zglob ne bi li mi se u njega vratio osjeaj i posvijetlio sat kako bih provjerio vrijeme. Ve je bilo prolo deset sati, to je znailo da se onaj krupni u svakom trenutku moe vratiti kui. A on je znao za otvor na stropu, iako ga uljez jo nije bio primijetio.Uperio sam svjetlo u figuricu majmuna i zapitao se po emu je mogla biti tako posebna. Majmuni je buljio u mene, osvijetljen poput prestravljenog osumnjienika na ispitivanju. Jo je uvijek rukama prekrivaoVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 27usta, kao da ga je bilo strah da je sluajno mogao odati neku tajnu, ili, jo gore, kao da je mogao zacviljeti i odati nae skrovite. Pripremio sam se pritisnuti malog gada i natjerati ga da progovori, i u tom sam trenutku ponovno zauo korake, ovaj put mnogo odlunije, iako su se, sreom, udaljavali od mene. Nakon toga sam zauo otvaranje ulaznih vrata i koraci su se ubrzo izgubili u tiini.Bio sam prilino siguran daje otiao, ali priekao sam jo neko vrijeme ne bih li se u to i uvjerio. Zatim sam se, kada je ve bilo izvan svake sumnje da vie nije tamo, opustio iz zgrbljenog poloaja i istegnuo gr koji me uhvatio u nozi i leima. Kada mi se vratilo neto pokretljivosti, paljivo sam maknuo poklopac s otvora u stropu i zabacio noge dolje. Nakon toga sam podigao komad izolacijske folije i gurnuo pitolj pod nju, spremio majmunia u dep, spustio se iz otvora i doskoio na pod sobe.U tom sam trenutku mogao vratiti krinju na mjesto, popeti se na nju i staviti poklopac na otvor, no to ba nije imalo previe smisla. Onaj koji je ovdje bio nakon mene napravio je takav nered od posteljine i madraca da je soba izgledala kao da se u njoj odigrala borba jastucima u enskom studentskom domu koja je pola po zlu. Razrezana tkanina i perje prekrivali su pod sve do vrata i nije bilo apsolutno nikakve anse da ja stvari vratim u prvotno stanje. ak kada bih i mogao nekom magijom proizvesti identinu novu posteljinu i madrac, to ne bi imalo nikakva smisla jer se na ulaznim vratima stana sada nalazila rupetina veliine malja.Zato sam samo stresao prainu sa sebe i pobjegao to sam bre mogao, vrata ostavio odkrinuta i sjurio se glasno s petog kata sve do ulaznih vrata zgrade koja su zaradila slian tretman kao i ona gore, iako je u ovome sluaju maljem bila odvaljena i sama brava.Kliznuo sam kroz vrata na ulicu, udahnuo hladan zrak i, samo na trenutak, shvatio da imam razloga biti sretan. Bicikl mi je jo uvijek bio na istom mjestu.5.Kada sam se vratio, Cafe de Brug bio je prazan. Svjetla su bila pogaena, a kada sam uhvatio kvaku, shvatio sam da su i vrata zakljuana. Zakasnio sam samo nekoliko minuta, no Amerikancu nije bilo ni traga. Na trenutak sam pomislio kako bi mi mogao doapnuti neto iz28Chris Evvanmrane uliice, no to su ve bile stvari koje se dogaaju samo u mojim krimiima. Svejedno sam pogledao oko sebe i shvatio da je ulica potpuno naputena. Da sam htio, to je bio pravi trenutak da provalim u bar, iako nisam vidio nekog prevelikog smisla u tome. Naposljetku sam ponovno pokuao otvoriti vrata i poeo dlanom jako lupati po staklu.Za nekoliko se trenutaka iz stranje sobe pojavila plavua koja je radila za ankom. Upalila je svjetla i pourila otkljuati mi, a da pritom nije zastala i pitala me to elim. Pokreti su joj bili nagli i izgledala je uznemireno. Ne bih ba mogao rei da je problijedjela, koa joj je ipak bila pretamna za tako neto, no s lica joj je svakako nestalo ivosti. Zakljuala je vrata za mnom, zastala i zagrizla usnu, stisnula ake, zataknula kosu iza uha i s jo stotinu manje oitih signala odala da je izvan sebe od brige."Odveli su ga", rekla mi je, bez daha."Dvojica mukaraca?"

Kimnula je glavom. "Prije sat vremena. U njegov stan." "Ti si, znai, upuena u sve ovo?"Oklijevala je. Izvukao sam jednog majmunia iz depa i pokazao joj ga. im ga je ugledala, neto joj je zastalo u grlu i ponovno je kimnula, a njezine plave oi ostale su prikovane za figuricu."Kako se zove?""Marieke.""U kakvoj si vezi s Amerikancem?" Pogledala me u oi i trepnula, a ja sam odmah shvatio koliko je glupo bilo to pitanje. Zatim je vratila pogled na figuricu majmuna, a ja sam je spremio nazad u dep."Misli da e se vratiti?" upitao sam.Zavrtjela je glavom, kao da se eli rijeiti arolije koju je majmuni bacio na nju. "Rekao je da e ostati ovdje cijelu veer", rekla mije. "Da nee nikamo otii.""Ali se zbog neega predomislio.""Zbog njih.""U redu." Pogledom sam preao po kafiu u potrazi za inspiracijom. Ispalo je da je ba i nisam mogao pronai. "Taj stan koji si spomenula, bila si tamo?" upitao sam je.Kimnula je glavom."Najbolje bi bilo da mi pokae gdje je."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 29Ponovno je nestala u stranjoj sobi iza anka i ostavila me da i posljednju sumnju koju sam moda imao o onome to radim odgurnem u najzabaeniji kutak mozga. Kada se vratila na sebi je imala podstavljeni zimski kaput, a u ruci kljueve kojima je zakljuala kafi i odvela me preko mosta kroz nekoliko poploanih uliica, dok su joj koraci odzvanjali u tami. Kia je upravo poinjala sipiti, a ja sam podigao ovratnik i zavukao ruke u depove dok sam koraao kraj nje. Ni najmanje mi se nije sviao nain na koji su se stvari odigravale - kao prvo, drugi majmuni nije bio na mjestu na kojem je trebao biti, zatim se pojavio pitolj, onda uljez, a sada ovo. itava je situacija zaudarala na nevolju i mogao sam pretpostaviti kako bi mogla zavriti, no kraj mene je bila djevojka koja je izgledala kao da joj treba pomo, a moda me negdje i eka onih dvadeset tisua eura.Zgrada u kojoj je bio Amerikanev stan, kako mi je Marieke rekla, bila je u St. Jakobsstraatu, u blizini Centraal Stationa. Sama ulica bila je drugorazredni ogranak Crvene etvrti, puna zaputenih barova i kafia i napuena turistima koji bi s Damraka odlutali ovdje gdje bi im prilazili sumnjivi tipovi i pokuavali im prodati drogu. Jedan od dilera slijedio nas je neko vrijeme i pitao me elim li kupiti Viagru za gospoicu. Nismo se obazirali na njega dok nas nije ostavio na miru, prolazei za to vrijeme kraj prizemnih prozora osvijetljenih neonskim svjetlom iza kojih su bile prostitutke koje su izgledale kao da ih itav taj cirkus zamara. Jedna od njih sjedila je na drvenoj stolici u bikiniju od likre, rairenih nogu, s visokim potpeticama prislonjenima o staklo i nekome mobitelom slala poruku. Doli smo do sredine ulice kada se Marieke okrenula prema loe postavljenim vratima pokraj jednog kafia. Vrata su bila prekrivena lecima i grafitima i izgledala su kao da ih je netko previe puta silom otvorio. Gurnula je klju u bravu i pustila me u zajedniki hodnik osvijetljen jedinom aruljom na zidu, a koji je zaudarao na ustajali dim marihuane. U tiini smo se popeli na prvi kat i ja sam pokuavao praviti to manje buke i ne privlaiti njezinu panju dok sam na ruke navlaio kirurke rukavice, a dok je ona prtljala s kljuevima.Pokazalo se da se nije trebala muiti. Vrata Amerikaneva stana bila su odkrinuta.Proao sam pokraj nje, uao unutra i naao se u skuenoj garsonijeri bez prozora. U njoj jedva da je bilo nekakvog namjetaja, no izgledala je uredno. U jednom je kutu bio krevet s tamnozelenim prekrivaem i bijelom posteljinom. Na krevetu je bio otvoren kofer. Na brzinu sam ga pretraio. Bio je pun uredno sloene odjee, a bili su tu jo i neki putni30

dokumenti i maleno prijenosno raunalo, no nita vie bitno. Kraj kreveta je bila komoda, a sve su ladice bile otvorene i prazne. Na suprotnoj strani sobe bio je mali drveni stol s dvije sklopive stolice, mali tednjak spojen na plinsku bocu i samostojei sudoper na kojem se suilo nekoliko izgrebenih aa. Ispred nas i malo sa strane bila su jo jedna vrata.

Marieke je prva pola prema vratima, ali sam je ja, dotaknuvi joj ruku, zaustavio i krenuo prije nje. Ono to sam tamo naao nije me previe zaudilo, iznenadilo me samo to to je jo uvijek bio iv. Leao je u porculanskoj kadi, sav prekriven krvlju. Krv mu se zgruala i oksidirala i bila je tamna poput prave tinte. Lubanja mu je bila udubljena iznad lijeve sljepoonice i u krvi koja mu se skupila u kosi primijetio sam bijele mrvice neega to je izgledalo kao komadii kosti. Desna mu je ruka visjela preko ruba kade, a prsti su mu bili savinuti unazad pod stravinim kutom, te iako su mu oi bile zatvorene a on je oito bio u nesvijesti, prsa su mu se odluno podizala i sputala.Marieke je iza mene zavritala i ispustila kljueve na pod, to je vjerojatno bilo bolje nego da se onesvijestila. Okrenuo sam se prema njoj i pokuao je odvesti natrag u sobu, i u tom sam trenutku prvi put uo sirene i kripu konica. Nakon samo nekoliko sekundi netko je razvalio ulazna vrata zgrade i povikao uza stubite "Policija!".Moete pomisliti kako sam staromodan, no zbilja se ne volim zadravati na mjestu kada se tako neto dogaa. Marieke se tresla a oi su joj bile staklaste, i ja sam uinio jedino to sam pod tim okolnostima mogao uiniti."Dola si ovdje sama", rekao sam joj. "Ja nisam bio s tobom. Popela si se gore i nala ga ovakvog i to je sve to ti zna. Marieke? Razumije li?"Sruila se na pod a glava joj se ljuljala pa nisam mogao biti siguran je li me razumjela ili nije. Nisam imao vremena ostati i uvjeriti se. U kupaonici je bio pomini prozor koji sam otvorio, provukao se kroz njega i izaao na nadstrenicu koja je bila ispod. Zatim sam se okrenuo pa skoio kako bih zatvorio prozor za sobom i pobjegao odatle koliko me noge nose.6.Idue sam jutro dugo ostao u krevetu, a rano poslijepodne proveo printajui zavrnu verziju svoga najnovijeg romana. Kada su sve stranice bile gotove i na svom mjestu, rastegnuo sam gumicu oko svenja, naVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 31poetnu stranicu privrstio rukom napisanu poruku i zapakirao sve to u veliku smeu kuvertu. Zatim sam kuvertu odnio do glavne pote, gdje sam je predao zajedno s dovoljnom koliinom eura koja je osiguravala dostavu u London ve sljedei dan, i nakon toga odetao do Centraal Stationa i kupio povratnu kartu za Leiden, oblinji sveuilini gradi.elio sam se maknuti iz Amsterdama, ako nikako drugaije onda bar nakratko, i Leiden mi se uinio kao dovoljno dobro mjesto za tako neto. Odlazak onamo od mene je zahtijevao samo tridesetominutnu vonju vlakom, i kada sam kupio kavu za van i novu kutiju cigareta kako bih mogao puiti putem, bilo mi je drago izvaliti se na sjedite do prozora u donjem dijelu vlaka na kat i kroz prljavo staklo slijepo buljiti u dvorine strane kua i poslovnih zgrada u pokretu, zatim u provincijska imanja i nakon njih izblijedjeli asfalt autoceste koja je vodila prema zranoj luci Schiphol. Vlak je na vrijeme stao na podzemnoj postaji za zranu luku i veina putnika koji su se vozili sa mnom izala je i krenula vui svoje plastine kofere na kotaiima prema pokretnim stepenicama u dnu perona. Kada je vlak ponovno krenuo, vie nije bilo niega to bi me ometalo tijekom putovanja, osim hipnotikog uma kotaa na tranicama i povremenog uvlaenja nikotinskog dima.Ne sjeam se tono to sam radio u Leidenu. Noge su me vjerojatno nosile po poploanim ulicama i stazama uz kanale, no um mi je bio u nekoj posve drugaijoj sferi, potpuno odvojen od okoline. esto se tako ponaam kada mi se dogaa neto vano. Potrebna mi je promjena okoline kako bih sredio misli, no obino mi nije posebno vano gdje se nalazim. Mogao sam biti u Africi ili na Antarktiku, uinak bi bio potpuno isti. Trebao sam samo malo vremena provesti sam, trebao mi je osjeaj prostornog odmaka unutar kojeg sam mogao razbistriti mozak, i ne vie od tri sata kasnije stvari su mi se dovoljno posloile u glavi da sam bio spreman ukrcati se na vlak za Amsterdam i vratiti u grad.Nakon dva dogaajima siromana dana, iz Londona me nazvala moja agentica Victoria kako bismo razgovarali o rukopisu koji sam joj poslao."Odlian je, Charlie", zapoela je, to mi se uinilo kao dobar znak. "Samo me tjei ili...""Nikako. Ovaj ti je jedan od boljih do sada." "Jer me malo brinuo zavretak." "Tebe uvijek brinu

zavreci." "Ovaj put posebno."32

"O emu govori? Misli na aktovku? Misli da e netko ii nanovo itati roman i primijetiti kako se nije mogla stvoriti u Nicholsonovu stanu sama od sebe?""Sranje", rekao sam i udario se dlanom po elu.Priekala je trenutak. "uj, pa nije to neki straan problem.""Vraga nije.""Rijeit emo mi to.""Mi to ne bismo trebali rjeavati. Trebao sam to uoiti sam. to jo? Ako mi je to promaklo, zasigurno mi je promaklo jo stvari.""Nita bitno. Stvarno. Samo mu je tu i tamo potrebno malo dotjerivanja.""Sigurna si? Jer ovaj sam ga put zakomplicirao i vie nego to sam planirao.""Kompliciranje je dobro.""Samo ako uspije sastaviti sve dijelove", rekao sam i posegnuo za kemijskom olovkom i blokom papira."Uspjet e. Znam da hoe. A ta aktovka je zavrni dio.""Trebala bi biti", sloio sam se, skicirajui aktovku na papiru koju sam zatim iskriao i vie puta probo kemijskom, za svaki sluaj. "Ali zato imam osjeaj da e, ako ovo rijeim, neto drugo zapeti?""Moglo bi. Ali gdje bismo bili kada nam nita ne bi zapinjalo?""Nemam pojma. Na listi najprodavanijih naslova? Na dodjelama nagrada? U novinskim prilozima u boji?""Do svega e toga doi, Charlie.""Moe misliti. im smislim nain kako premjestiti aktovku iz policijske sobe za dokaze u stan, a da ne otkrijem ubojiin identitet.""Moda aktovka ima kotae?"Nasmijeio sam se i odbacio kemijsku olovku u stranu. "Da, ili sam moda u osmom poglavlju zaboravio spomenuti kako je Nicholson zgrnuo lovu tako to je izumio stroj za teleportiranje.""Moja mi se ideja vie svia.""Tebi se uvijek tvoje ideje vie sviaju.""Nego," rekla je na to Victoria, poastivi me jednim od svojih teatralnijih uzdaha, "kako je u Amsterdamu?"I ja sam uzdahnuo. Ispao je to vrlo dobar uzdah, pa sam uzdahnuo jo jednom.VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 33"Nizozemski", rekao sam joj, nakon to sam se prestao diviti naim glasovnim dometima."Zamisli", rekla je. "Zna, mislim da sam te zato pristala zastupati - zbog tvog oaravajueg dara za opise i sve ostalo.""eli da ti priam o tulipanima, klompama i vjetrenjaama?""Zar imaju vjetrenjae u gradu?""Primijetio sam ih nekoliko.""I Nizozemci okolo hodaju u klompama?""Samo ih turisti kupuju. im vidim Nizozemca u klompama na biciklu, odlazim odavde.""No zasad ostaje tamo gdje jesi?""To ovisi o nekoliko stvari", rekao sam.Tada sam joj ispriao o svojoj posljednjoj pljaki; o Amerikancu i figuricama majmuna, o brodu za stanovanje, stanu i uljezu, o prekrasnoj plavui i skoro pa truplu u koje se Amerikanac pretvorio. I dok sam joj sve to objanjavao, Victoria me sluala gotovo bez prekidanja, to je jedna od stvari koje kod nje najvie cijenim. Ustvari, od njezine sposobnosti sluanja i najsitnijih detalja o neprilikama u koje me moj lopovluk znao uvaliti od naeg posljednjeg razgovora, bolja je bila jedino njezina sposobnost pronalaenja rupa u zapletu nevjerojatnom brzinom i navika postavljanja pravih pitanja u pravo vrijeme, neto to je i uinila im sam zavrio s priom.

"Znai taj Amerikanac nije mrtav?""Zasad nije", rekao sam joj. "Jutros sam nazvao bolnicu i rekli su mi da je u komi.""To su ti samo tako rekli?""Ne ba. Prvo sam im trebao objasniti kako sam ja osobni lijenik gospodina Michaela Parka.""I povjerovali su ti?""Javila se medicinska sestra. Sumnjam daje bila upuena u postupak. A pretpostavljam da mi je i naglasak pomogao.""Hmm. ekaj malo, odakle si saznao kako se Amerikanac preziva?" "Proitao sam na putnim dokumentima koje sam naao u njegovu koferu", rekao sam joj. "A i pisalo je u novinskom izvjeu." "Zar si nauio itati nizozemski?" "Priu je prenio meunarodni Herald Tribune."34

"Aha. Misli da je Amerikanac bio neka vana osoba?""Ne znam. Moda i je. Ili moda taj dan nije bilo puno vijesti, pa je uredniku za oko zapeo misteriozno pretueni Amer u nizozemskom bordelu.""Napisali su da se dogodilo u bordelu?""Jesu, iako je, to se mene tie, to bila najobinija ugava garsonijera u prilino arolikoj etvrti.""Kojom dominira crvena boja.""Ustvari", rekao sam, podigavi pogled sa stola na lie koje je padalo s drveta pred mojim prozorom. "Primijetio sam kako veina bordela koristi najobinije neonske lampe. Iako je i elektrino plava prilino popularna.""Napravio si istraivanje?""Samo ti dajem malo onog svog opisa koji toliko voli.""Slatko", rekla je, i mogao sam je zamisliti kako se ceri. "No da se na trenutak vratimo tim figuricama majmuna - jo su uvijek kod tebe?""Dvije koje sam ukrao, da", rekao sam. "Treu sam potraio u Amerikanevu koferu, ali je nisam pronaao.""Misli da su je uzeli oni koji su ga pretukli?""To bi imalo smisla.""A onda su se vratili kuama i shvatili da je njihove netko uzeo." "Vjerojatno."Zastala je, pokuavajui me to mirnije pitati ono to je eljela. "Charlie, to misli, koliko bi te figurice mogle vrijediti?""Nemam pojma", rekao sam joj. "Da sam ih vidio na mjestu koje pljakam, pretpostavio bih da su bezvrijedne.""Sto sasvim oigledno nisu.""Tako se bar ini. Mislim, teko da bi netko tako pretukao ovjeka iz zabave, isto sumnjam.""A rekao si i kako misli da su ga i muili.""To sam rekao? Misli zbog slomljenih prstiju? Da, nisam siguran zato su to uinili.""Pa sad," rekla je Victoria, "ljudi muenje obino koriste kako bi iz nekoga izvukli informacije, zar ne? To jest, osim ako nisu sadisti, no ovdje to oigledno nije bio sluaj jer su nakon jedne ruke prestali. Sto bi znailo ili da im je Amerikanac rekao to su eljeli uti, ili su shvatili kako im uope nita nee ni rei."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 35"Ili ih je netko ili neto prekinulo. Ili im se ono to su radili ogadilo. Ili jedno od tisue moguih objanjenja. Za koja nikad neemo saznati.""Da", rekla je, zvuavi pomalo razoarano. "No pretpostavimo da im je ipak rekao ono to su htjeli uti, lako im je mogao rei i tvoju adresu.""Mogue je.""Vie nego mogue?""Iskreno? Mislim da nije. Jer vidi, oni uope nisu imali razloga pitati ga za mene. Ja mislim da su oni samo traili treu figuricu. Nisu imali pojma da je Amerikanac mene angairao da ukradem njihove figurice iste veeri. I nakon to im je rekao gdje se trea figurica nalazi, nisu ga vie imali

to ispitivati.""Vjerojatno nisu.""Da i ne spominjem kako me nitko jo nije doao traiti.""Istina. No ima tu jo neega, Charlie. ovjek s noem koji je provalio u stan nakon tebe - kako se on uklapa u sve to?""O tome znam koliko i ti. No neto mi je sinulo - ja sam u poetku odbio Amerikanca, zar ne? On se nadao da u ja posao ipak obaviti i bio je u pravu, ali nije mogao biti potpuno siguran u to. Zamisli da ga je idui dan uhvatila nervoza, pa je na brzinu angairao jo nekoga -nekoga tko nije posjedovao moj, kako ga je on nazvao 'talent'.""Zasigurno nije, jer je taj vrata probio maljem i napravio straan nered.""Maljem ili neim vrlo slinim, ali shvaa to elim rei. A sasvim je sigurno traio istu stvar kao i ja, jer je potragu zapoeo pod jastukom." "I znao je da treba otii prije deset." "Upravo tako."Victoria je zastala i neto tiho promumljala, razmatrajui moju teoriju. Ja sam se poeao po uhu i priekao da ujem to e rei."No ako si u pravu," rekla je, "Amerikanac se stvarno odluio na velik rizik. Zamisli to bi se dogodilo da ste vas dvojica naletjeli jedan na drugoga.""To se gotovo i dogodilo! Meutim, kako je on vjerojatno gledao na stvari i uzimajui u obzir ono to mu se kasnije dogodilo, pretpostavljam da mu je bilo vrlo vano da netko ukrade te figurice.""Tono. Hej, pa zna to si jo mogao uiniti? Mogao si otii do kafia nakon to si naao Amerikanca i vidjeti je li ga jo netko tamo ekao."36

"Znam, toga sam se sjetio tek sljedei dan. No nisam siguran bi li mi to uspjelo. to ako je policija odvela Marieke natrag tamo? Mislim da bi ona ak mogla biti vlasnica tog kafia, ili barem ivi iznad. Pretpostavimo da me ugledala tamo i pokazala policiji na mene? Zvui pomalo nategnuto, no moglo se tako odigrati."Victoria nije odgovorila. Misli su joj bile negdje drugdje, zaokupljene nekim drugim idejama. Priekao sam koliko joj je trebalo da doe do nekog zakljuka, i kada je sljedei put progovorila, zvuala je dosta neodluno, kao da joj je na pamet upravo palo neto stravino, ali nije htjela mene nepotrebno zabrinjavati."Charlie, a to ako su ti ljudi tako pretukli Amerikanca jer im je on ve bio rekao to su htjeli znati? to ako im je on ipak rekao tvoje ime i ako su oni sve povezali?""Poinje me deprimirati.""Zar ne misli da bi trebao razmisliti o selidbi? Napokon, zavrio si roman, a i ti ljudi zvue doista opasno.""Ne zvue oni samo opasno. Ali roman jo nije potpuno gotov, a ja jo nisam spreman otii iz Amsterdama. Svia mi se ovdje""U redu. A tu je vjerojatno i ta cura.""Molim?""Plavua, Charlie. Nemoj misliti da nisam primijetila koliko si vremena utroio opisujui je.""Marieke? Istina, dosta je privlana. Ali nadam se da nisam ba toliko proziran.""Molim te, jo jedna dama u nevolji. Pa ti oboava te stvari.""Ma nemoj. Sluaj Vic, ako eli istinu, vjerojatno mi je palo na pamet da je Amerikanac tim ljudima mogao rei njezino ime. Ali to zbilja nije moja briga. Uostalom, dobio sam dojam da je znala u to se uputa.""Ali ima tu jo neega, zar ne?""Pa, za poetak, tu je mojih dvadeset tisua eura. Jer ipak sam obavio posao za koji sam bio unajmljen. No pretpostavimo da se Amerikanac ne probudi i ja ih ne uspijem dobiti, kako sada ve imam dvije figurice, moda bih mogao potraiti i treu...""Charlie...""Bit u oprezan.""Ali emu riskirati? Ima est tisua eura koje si naao i moda se ja malo vie potrudim oko ove

knjige."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 37"Ako uspijem rijeiti problem s aktovkom.""Da, i to. Ali to misli da ja nazovem neke ljude?""Mislim da ne bi trebala. Bar ne jo. Priekaj dok ne uspijem dobro razmisliti o svemu. Sluaj, Victoria? Moram sada otii. Netko mi kuca na vrata. Ti se uvaj, u redu?""Kao da sam ja ta koja se treba uvati", govorila je dok sam ja ve krenuo sputati slualicu. "Mislim, oko ega bih se ja to trebala zabrinjavati? Da se ne poreem na papir?"7.Na ovjeku kojeg sam ugledao kako stoji s druge strane vrata iz aviona se moglo vidjeti da je policajac. Bio je natprosjeno visok (premda vjerojatno ne i za Nizozemca) i uspravna dranja zbog kojeg je izgledao kao vojnik koji stoji u stavu pozor. Kosa mu je bila uredna i vrlo kratko podiana, a s koatih mu je ramena visio vrlo ozbiljan kini kaput koji je skrivao tamnosivo odijelo. Jedina stvar koja je imalo odskakala na njemu bile su strahovito moderne naoale bez okvira, koje su izgledale kao neto to bi nosio vedski dizajner."Gospodin Howard?" upitao je."Charlie Hovvard, tako je.""Ja sam inspektor Burggrave iz amsterdamsko-amstellandske policije. elio bih razgovarati s vama, molim vas."To to je rekao zvualo je kao neto izmeu zamolbe i naredbe i granica je bila dovoljno neodreena da sam ga ja bez pogovora uveo u svoju dnevnu sobu. Suprotstavljanje policajcima, kao to sam ranije nauio, bio je najbri nain da si ivot pretvorite u nonu moru. No ipak..."Nadam se da vam ne smeta ako vas upitam kako ste uli u zgradu, inspektore? Obino mi posjetitelji prvo pozvone dolje.""Netko je izlazio", rekao je, ne objanjavajui dalje."Razumijem. I samo su vas pustili unutra?"Kimnuo je glavom."I niste im spomenuli da ste policajac?"Zaueno me pogledao, kao da sam time pokuavao neto dokazati.38

"Oprostite", rekao sam. "Ali ovo je zajednika zgrada i smatram da mi koji u njoj stanujemo imamo odreene odgovornosti jedni prema drugima. Posebno kada su u pitanju nepoznati ljudi. Bih li vas mogao zamoliti da mi pokaete nekakvu iskaznicu?"Uzdahnuo je i izvjebanom gestom posegnuo u unutarnji dep kaputa odakle je izvadio konatu futrolu koju je otvorio preda mnom. Potraio sam njegovo ime i in."To je, dakle, u redu. Mogu li vas ponuditi piem?""Ne", rekao je i vratio iskaznicu u dep."elite li sjesti?"Inspektor je ostao stajati i ponaao se kao da me uope nije uo, razgledavajui u meuvremenu moju dnevnu sobu, obuhvaajui pogledom hrpe knjiga na podu i na stoliu, moj pisai stol i prijenosno raunalo, primjerak mog najnovijeg rukopisa, telefon i kraj njega pepeljaru s nekoliko opuaka. Preao je pogledom i preko uokvirenog prvog izdanja Maltekog sokola Dashiella Hammeta koje mi je visjelo na zidu i velikog prozora koji je gledao na kanal Binnenkant i brodice za stanovanje usidrene uz rub. S vremenom se nauite na to kako policajci tretiraju va dom - kao da imaju neko bogomdano pravo njukati gdje god im se prohtije. Burggrave nije bio nita drugaiji, iako moda malo temeljitiji od veine."Imate li dokumente?""Oprostite?""Imigracijske dokumente.""Aha, te. Nemam", rekao sam mu. "Europska Unija i sve to."Zatreptao je iza svojih ulatenih naoala. "Onda vau putovnicu."

"Samo trenutak", rekao sam, ostavio ga i otiao u spavau sobu po putovnicu. Kad sam se vratio, naao sam ga kako izbliza prouava ilustraciju na naslovnici Hammetova romana."Jeste li ljubitelj knjiga, inspektore?"Samo me pogledao. "To je neka poznata knjiga?""Prilino poznata.""Ljudi obino na zid vjeaju slike.""Ja i nisam neki veliki ljubitelj umjetnosti. Bar ne u konvencionalnom smislu.""uli ste za neke od naih starih majstora?""Za jednog ili dvojicu", priznao sam. "Iako mi se Van Gogh nikada nije pretjerano sviao."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 39Predao sam Burggraveu putovnicu i on ju je otvorio na zadnjoj stranici i stao me paljivo prouavati preko njezina ruba, kao da je sumnjao da bi mogao nai neku razliku izmeu slike koja je tamo bila i mog lica. Zatim je iz kaputa izvadio biljenicu i kemijsku olovku i poeo zapisivati moje podatke."Kakvim ste poslom u Amsterdamu, gospodine Howard?""Radim na knjizi", rekao sam, pokazujui na rukopis. "Ja sam pisac kriminalistikih romana. Moda ste koji od njih i proitali?""Nisam", rekao je, usredotoen na svoje biljeke. "Moda niste toliko popularni izvan svoje zemlje.""U Japanu se dobro prodajem.""Japan nije Nizozemska."Jasno vam je zato su ga unaprijedili u inspektora. "Je li ovo samo rutinska pretraga?" upitao sam ga, pokazujui na svoju putovnicu."Prije nekoliko dana javio vam se jedan mukarac, gospodine Howard. U srijedu naveer."Podigao je oi s biljeki i zadrao moj pogled."ao mi je, ali zbilja se ne sjeam", rekao sam, to sam mirnije mogao."Javio vam se putem elektronike pote.""Zar zbilja? Uope se ne mogu sjetiti toga, ali u zadnje vrijeme dosta naporno radim. Znate li kojim sluajem njegovo ime?"Burggrave me nastavio prouavati i traiti neto to bi me odalo. Nasmijeio sam se to sam uljudnije mogao i nagnuo glavu na jednu stranu."Zove se Park.""Ne", rekao sam, vrtei glavom kao da se pokuavam sjetiti. "Zao mi je, ali to mi ime nita ne znai.""Imamo njegovo raunalo. Saznali smo da ste proitali njegovu poruku.""Aha", rekao sam. "Samo malo. Pa da. Sad kad ste spomenuli, sjeam se nekakve poruke, moda je to mogla biti poruka koju je poslao taj mukarac. Odmah sam je izbrisao, vidite, jer mi se uinila previe udnom. Traio je od mene da se naemo u nekakvom kafiu, koliko se sjeam. itatelji mi obino alju pitanja o nekoj od mojih pria ili me zamole da im potpiem knjigu. No rijetko od mene trae da se naemo."40

"Jeste li se nali s njim?"Raskolaio sam oi od iznenaenja i zavrtio glavom. "Naravno da nisam. Puite li, inspektore?"Sklonio sam se od njegova pogleda i krenuo prema stolu odakle sam uzeo kutiju cigareta. Odglumio sam kako ne mogu nai upalja, pretraivao ispod papira i u najgornjoj ladici stola i ostavio ga samo na trenutak kako bih otiao u kuhinju, pokazujui na neupaljenu cigaretu i kolutajui oima ne bih li mu objasnio to traim.U kuhinji sam ispustio dah za koji nisam ni znao da sam ga zadravao i pokuao smisliti to bih sljedee mogao uiniti. Uistinu nisam imao ba previe opcija. Krenuo sam u jednom smjeru i u tom sam morao i nastaviti, pa vidjeti gdje u zavriti. Laganje nizozemskom policajcu o tome da nisam upoznao ovjeka kojeg je netko gotovo nasmrt pretukao nije mi bio jedan od pametnijih poteza, no jo uvijek je sve moglo ispasti u redu, samo kada bih sve uspio pravilno odigrati.

Napokon, dobio sam dojam kako Burggrave jo nije bio istraio detalje o meni i dok god mu nisam davao razloga za sumnju, moda nikad nee ni nazvati Britansko veleposlanstvo gdje bi mu mogli rei to god bi htio znati o mojoj prolosti.S vrha tednjaka pokupio sam kutiju kuhinjskih ibica koje sam tamo drao i vratio se u dnevnu sobu. Spremao sam se zapaliti cigaretu kada je Burggrave rukom pokazao na upalja koji se nalazio na dosta vidljivom mjestu na mom stolu."itavo mi je vrijeme bio pred nosom," rekao sam, "to mi se stalno dogaa."Burggrave nije odavao vjeruje mi ili ne. Pretpostavljam da to nije bilo ni vano. Uzeo sam upalja i zapalio cigaretu, a plamen se odrazio u staklima njegovih naoala."Znai niste se sastali s gospodinom Parkom?" ponovno me upitao."Tako sam vam rekao.""Ali njemu to niste javili?"Otpuhnuo sam dim koji se proirio po sobi."Mislite, jesam li mu odgovorio na poruku? Ne, nisam. To je vjerojatno bilo bezobrazno s moje strane. No vidite, nikada ne moete biti sigurni to takvi ljudi ele, ili koliko su, zapravo, normalni. Pomislio sam da e, ako mu ne odgovorim, pretpostaviti da njegovu poruku nisam ni proitao.""Ali vae mu je raunalo poslalo poruku koja mu je otkrila da ste je proitali."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 41"Potvrda itanja, mislim da se tako to zove. Nisam imao pojma za to.""Znai, mogue je da je on te veeri otiao u taj kafi?""Cafe de Brug, Cafe na mostu, mislim da se tako zove. Poznajem to mjesto, vidite. Mogue je da je otiao tamo. A zato vas sve to zanima, ako smijem pitati?"Burggrave me ponovno stao prouavati, kao da je odreivao kako se tono moje lice ponaa, kako bi kasnije precizno mogao odmjeriti koji su uinak na mene proizvele rijei koje se spremao izgovoriti."Gospodin Park je u bolnici. Napadnut je.""O, Boe. Tamo u tom kafiu?""U svom stanu.""I vas je zanimalo znam li ja ita o tome?" Burggrave je oprezno kimnuo glavom."ao mi je to vam ne mogu pomoi", rekao sam. "to gospodin Park kae o svemu tome?""On spava."Namrtio sam se i pokuao se ponaati kao da mi nije jasno zbog ega je te rijei izgovorio tako ozbiljno."Mislite, u nesvijesti je?""Mogao bi umrijeti.""Boe. ao mi je to to ujem. elio bih da vam mogu nekako pomoi."Krenuo sam rukovati se s njim, no Burggrave je samo s blagom odbojnou ostao buljiti u moju ispruenu ruku i krenuo prema vratima stana."Ostajete u Amsterdamu, gospodine Hovvard?" pitao me preko ramena."Dok ne zavrim roman.""Mogu li ponovno razgovarati s vama?""Da. Ali inspektore, moja putovnica?"Burggrave je zastao. Otvorio sam dlan i pruio ga da mi je vrati, a on je nakon trenutka oklijevanja zavukao ruku u sako i dodao mi crvenu knjiicu."Oprostite", procijedio je kroza stisnute zube."Nema problema", odgovorio sam.42

8.Nakon to je otiao neko sam vrijeme proveo sjedei za stolom, puei i gledajui kroz prozor u uzorke koje je vjetar stvarao na povrini kanala. Razmiljao sam o tome kako bih mogao poraditi na rukopisu i problemu s aktovkom koji je Victoria primijetila, no znao sam da bi to bilo uzaludno.

Misli su mi trenutno bile zaokupljene drugim stvarima, bio sam zabrinut zbog svih tih nevolja u koje sam se uvalio. Pitao sam se koliko je mudro bilo lagati Burggraveu i razmiljao je li Victoria moda bila u pravu kada mi je rekla kako bih trebao napustiti Amsterdam. Ionako me nita nije sputavalo: sve to sam posjedovao moglo je stati u dvije vee torbe, stanarinu sam plaao tjedno, a iz svoje posljednje pljakake ekspedicije izaao bih sa gotovo est tisua eura u depu. Bila je to uglavnom simpatina matarija, ali ipak samo matarija, nita drugo. Burggraveu sam bio rekao da u doglednoj budunosti neu naputati grad i ispao bih sumnjiv da sada odem. Osim toga, imao sam osjeaj da bih propustio prilinu priliku kada bih stvarno otiao.Nagnuo sam se nazad na stolici i iz stola izvukao sredinju ladicu i odloio je na pod kraj nogu. Zatim sam zavukao ruku u prostor gdje se ladica nalazila i poeo traiti dok prstima nisam napipao ono za im sam krenuo. Postavio sam dvije figurice majmuna na stol ispred sebe, jednog koji je prekrivao ui i drugog koji je prekrio usta, podboio sam glavu na dlanove i sjetio se treeg majmunia koji je prekrivao oi i pomislio kako sam ja u stanju razumjeti to se oko mene dogaa otprilike isto koliko i on. Koliko su sve tri figurice vrijedile? Tko je uope sakupljao takve stvari? I bi li ih bilo mogue preprodati bez previe potekoa?Uzdahnuo sam i kaiprstom kvrcnuo majmunie koji su se sruili na pete, uzeo ih u ruku, odjenuo kaput, stavio al i izaao na hladan, kiom proarani vjetar.Kad sam stigao Cafe de Brug, bio je gotovo pun. Gosti u pletenim demperima i vunenim kapama grijali su ruke na alicama Koffie Verkeerd, a jedno ili dvoje njih jeli su krike zainjene pite od jabuka s tuenim vrhnjem. inilo se da se klijentela sastojala iskljuivo od Nizozemaca i osjeao sam se pomalo nelagodno kada sam priao mladiu koji je stajao za ankom i amor u pozadini prekinuo svojim engleskim.VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 43"Je li Marieke ovdje?"Mladi me sumnjiavo pogledao. "Tko si ti?" "Njezin prijatelj."Jo me neko vrijeme sumnjiavo promatrao i ja sam se trudio odoljeti iskuenju da ga upozorim kako ubudue ne bi smio izlaziti van na hladnou ako mu vjetar zaledi lice u takav izraz."Je li ona ovdje?" pokuao sam ponovno.Nevoljko je podigao telefonsku slualicu i kada se netko javio promrmljao par rijei na nizozemskom. Prepoznao sam rije "Engelsman" i nita vie od toga. Negdje na sredini tog kratkog razgovora mladi je zastao, pogledao me i, kako se inilo, paljivo me opisao. Rekao sam mu da se zovem Charlie, no odluio je to ignorirati i spustio slualicu."Ona je gore", rekao je, uputivi me prema vratima na kojima je pisalo "Prive" u stranjem dijelu prostorije. "eka te."Ostavio sam ga neka vjeba svoje sumnjiavo promatranje, proao kraj nekoliko preostalih stolova, a zatim i kroz vrata. Drvenim stepenicama popeo sam se na drugi kat gdje sam na odmoritu naao Marieke kako gleda dolje prema meni. Na sebi je imala tajice i iroku majicu, kosa joj je bila neoprana i labavo svezana otraga i bila je nenaminkana. No ak i nakon to me prijeko pogledala, puno stroe nego njezin prijatelj maloprije, jo uvijek nije izgubila sposobnost natjerati me da zaboravim o emu sam razmiljao."Moramo razgovarati", rekao sam, ne pogledavi je ba u oi.Marieke me neko vrijeme promatrala, zatim se okrenula i prola kroz hodnik koji je bio iza nje. Poao sam za njom i ubrzo se naao u sobi punoj svjetla koja je gledala na ulicu ispred zgrade i most preko kanala Keizergracht po kojem je kafi dobio ime. Na sredini sobe bila je salonska garnitura pletenog namjetaja, u udaljenom kutu brani krevet i stalak za odjeu, a u blizini metalne police s potreptinama za kafi: kavom, grickalicama, salvetama i slinim stvarima. Marieke je sjela na pleteni kau i podvila noge poda se, a ja sam se smjestio na jedan od naslonjaa, oslonio laktove na koljena i protrljao dlanove da ih zagrijem."Moram znati to se dogaa", rekao sam joj. "Treba mi rei s kim si razgovarala i to si im rekla. Sve, u biti.""Michael je iv", rekla mi je nakon kratke pauze. "Ne vjerujem da ti je do toga stalo, ali iv je."Ublaio sam ton. "Naravno da mi je stalo."

44

"U bolnici, stroj die za njega. Stalno spava. Njegovi prsti..." Stresla se. "Rekao sam da mi je stalo, Marieke."Stala me dugo promatrati, stiui i oputajui aku. Nisam bio siguran to je tono u meni vidjela, a jo manje svia li joj se to to vidi."Zato si pobjegao?" upitala me, naposljetku."Zna zato sam pobjegao.""Zato to si kukavica", rekla je i isturila bradu prema meni."Moda. Ali ak i da sam ostao, nikako nisam mogao pomoi Mi-chaelu. Ne znam kako bih uspio objasniti to sam tono tamo radio. Imao sam svoj provalniki alat sa sobom. A tebe gotovo da i nisam poznavao.""To nije bilo u redu.""Istina, ali Michael mi je platio da napravim stvari koje takoer nisu u redu. Imam osjeaj da je i sam radio neke prilino loe stvari u prolosti.""Moda nikada vie ne otvori oi.""Znam to. Razgovarao sam s nekim iz bolnice.""Bio si tamo?" pitala je, paljivo me promatrajui stisnutih usana."Nazvao sam telefonom. Mislio sam da bi bilo opasno odlaziti tamo. Nisam siguran ni bi li ti trebala ii. Trenutno gotovo ni u to nisam siguran.""Moda bi trebao nastaviti bjeati. Kukavice."Uzdahnuo sam. "Sluaj, policija me jutros posjetila."Paljivije me odmjerila. Primijetio sam kako sam time konano uspio zaokupiti njezinu panju."Pitali su me za Michaela. Znali su da sam se naao s njim. Rekli su mi kako su to saznali iz njegova raunala, no nisam ba siguran vjerujem li u to.""Kako bi drugaije saznali?""To sam ja tebe htio pitati.""Ha", rekla je i zabacila ruke u zrak. "Misli da sam im ja rekla? Da sam i ja kukavica kao ti?""Mislim da si bila uzrujana. U oku. Moda nisi ni znala to govori.""Nita im ja nisam rekla.""Ne kaem da si im ita rekla namjerno. Mogue je da se i ne sjea. ok to zna uiniti ljudima. Mogue je da si im rekla kako smoVODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 45se Michael i ja nali. Moda im vie od toga nisi ni rekla. Moda su dalje sami shvatili.""Misli da sam glupa? Nisam im rekla nita.""U redu", rekao sam i napravio smirujuu gestu rukama. "Ali oni su to ipak znali. Nisu znali je li ita vano, no svejedno su doli razgovarati sa mnom.""to si im rekao?""Da ga nikad nisam upoznao.""I povjerovali su ti?""Nisam siguran. Jesi li im ti rekla za dvojicu mukaraca s kojima je Michael bio?"Pogledala je u pod. "Naravno.""Poznaje ih?""Ne. Opisala sam ih.""Je li policija znala tko su oni?"Slegnula je ramenima. "Mislim da nije. eljeli su znati je li ih Michael poznavao otprije.""I?""Rekla sam im da ne znam. Stoje i istina", rekla mije, irom otvorenih oiju. "Nikada nisam upoznala nikoga od Michaelovih prijatelja.""Uistinu zna pronai dobre prijatelje.""Ali tako ih je zvao preda mnom.""A to je s tim majmuniima?" pokuao sam. "Jesi li rekla policiji i za njih?"

Polagano je zavrtjela glavom."U emu je uope stvar s njima? Koliko vrijede?""Bezvrijedni su.""Sigurna si? Jer kad sam ti neku veer pokazao jednoga od njih... Tvoje oi.""to je bilo s njima?""Otvorile su se. Kao da sam u ruci drao jarko svjetlo."Tada se nasmijeila i izgledalo je kao da bi mi se mogla poeti smijati, no uspjela se obuzdati i rukom podboila bradu."Nikad ga prije nisam vidjela", jednostavno je odgovorila. "Vidjela sam onoga koji prekriva oi. Ali ne i ostala dva.""Ali zato su oni bitni, Marieke? Tebi? Michaelu?"46

"Ima ih kod sebe?" upitala je, zurei u mene. Zavrtio sam glavom. "Gdje su?" "Na sigurnom." "Odvedi me tamo.""Ne jo. Ne znam u to sam se ovdje upleo. Oni me tite." "Dobit e svoj novac", rekla je hladno."Moda. No sve to trenutno elim su odgovori. Zato mi ne ispria0 drugome lopovu? Jesi li znala za njega?"Lice joj se pretvorilo u znak upitnika, usne je stisnula u toku na dnu krivulje koju su njezine obrve i nos opisali."Znai nisi. Mislim da ti vjerujem. Bio je tamo jo jedan ovjek, Marieke. Provalio je u stan u Jordaanu dok sam ja jo bio u njemu.1 traio je istu stvar.""Ne znam nita o tom drugom ovjeku", rekla je."Mislim da gaje Michael angairao. Mislim da mu je trebao rezervni plan jer sam ga ja bio odbio.""Ali zato bi to uinio?""Jer je morao biti siguran da e majmunie dobiti ba te veeri. Bio je vrlo izriit u vezi s tim. Muilo me to i tada, iako oito ne dovoljno."Marieke je ispruila noge, ustala i otila do prozora. Omotala je ruke oko sebe i zagledala se u svoj blijedi odraz u prozorskom staklu. Promatrao sam je tako, uhvaen u zaokruenost slike. Ponovno one pjegice na njezinu vratu. Malene mrlje. Koje pozivaju."Jedino je tebe htio", rekla je. "Nikoga drugog. Netko te je preporuio. Netko u Parizu. Prijatelj.""Nemogue", rekao sam joj. "Poznajem jednog ovjeka u Parizu, ali on bi mi rekao za takvo to.""Ne bi ako Michael to nije htio.""Bi. ak i tada.""Misli?""Da", rekao sam. "ovjek na kojeg ja mislim prosljeuje mi posao. On na taj nain zarauje. Da bi to funkcioniralo, moram imati povjerenja u njega. I on to zna."Podigla je ramena. "Moda je i Michael trebao imati povjerenja u njega."VODI KROZ AMSTERDAM ZA DOBRE LOPOVE 47"Nikako na isti nain.""Svakako na isti nain", rekla je i okrenula se prema meni, lica najotvorenijeg to sam ga do tada vidio."Ne", bio sam uporan. "Ne razumije. Taj mi je ovjek paravan." "Da?"Pogledao sam je s iekivanjem i priekao da negdje u svojoj tvrdoj glavici registrira to sam joj upravo rekao. Meutim, to se nije dogodilo. Umjesto toga sam ja poeo registrirati stvari."Marieke," rekao sam, "ime se tono Michael bavio u ivotu?""Ne zna?"Zavrtio sam glavom."Ali on je isto to i ti, Charlie.""Potpuno isto?""Da. Provalnik, jal"

9.Sjedio sam na svojoj stolici, prstiju isprepletenih na stranjoj strani vrata i razmiljao o tome na koji bih nain mogao rijeiti problem na koji sam naletio.Nicholson je bio moj ubojica. U to sam, za promjenu, bio siguran od samog poetka knjige i znao sam tono kako dokazati njegovu krivnju. Klju je bila aktovka koja je u sebi skrivala sablasnu tajnu -desnu ruku njegove rtve, batlera Arthura. Moj je glavni lik, Faulks, sve bio shvatio - kako je Nicholson elio ubiti Arthura da bi mogao ui u kuu Arthurova poslodavca i domoi se fotografije kojom su ga ucjenjivali, kako si je stvorio alibi uvjerivi svoju suprugu da je veer proveo u svojoj radnoj sobi, dok se, ustvari, taksijem odvezao na drugi kraj grada, nagovorio Arthura da ga ovaj pusti u svoj stan, zadavio ga, odrezao mu ruku i s tom rukom u aktovci koju je pronaao u Arthurovu stanu ponovno otiao na drugi kraj grada, uao u zgradu, otkljuao ulazna vrata Arthurovim kljuevima, iskoristio njegove hladne, mrtve prste kako bi otvorio sef u koji se ulazilo pomou itaa otisaka prstiju. Ono to nisam bio primijetio sve dok me Victoria na to nije upozorila, bila je injenica da Faulks izvue aktovku iz Nicholsonove radne sobe48

kako bi dokazao njegovu krivnju i u tom se trenutku Nicholson slomi i prizna, a prije toga nisam uspio objasniti kako je tono aktovka nestala iz Arthurova stana, a nakon toga i iz zatienog skladita u policijskoj sobi za dokaze i nala se u Nicholsonovu stanu.Ovaj sam put stvarno bio zapeo. Prije sam takve probleme znao rjeavati tako to bi Faulks provalio u neko od mjesta na kojem se odreeni dokaz nalazio i maknuo ga kamo god je htio. Ovdje se, meutim, nisam mogao time posluiti jer je aktovka bila u samome srcu policijske postaje, i bez obzira na to koliko sam inae davao mati na volju dok sam pisao svoje provalnike romane, to da Faulks provali u policiju zbilja nije prolazilo. Jedan nain na koji sam tu zbrku mogao rijeiti bio je da uvedem novi lik, recimo policajca s iskustvom s ulice kojeg bi Faulks mogao nagovoriti da mu pomogne. Moda bi policajac zavrio u zatvoru zbog posuivanja aktovke Faulksu? Ideja nije bila loa, ali mi se nije sviala jer bih u tom sluaju morao dosta prepravljati. Kad bi policajac imao takvu ulogu, znailo bi da se mora pojaviti jo na poetku romana i trebao bih razraditi nekoliko scena u kojima Faulks razgovara s njim i pridobiva njegovo povjerenje, a to je sve zvualo kao prevelik posao. Osim toga, kada bi stvari funkcionirale na taj nain, gdje bi za itatelja bilo iznenaenje koje osjeti kad Faulks iz ormara u Nicholsonovu stanu izvadi aktovku?Ba dok sam se borio s tom milju zazvonio je telefon pa sam se javio. Bio je to Pierre, uzvraao je na moj poziv. Prilino sam siguran kako mu Pierre nije bilo pravo ime, no obino vam treba neko ime dok s nekim razgovarate o poslu, a budui da je bio Francuz i ivio u Parizu, Pierre mi se uvijek inilo kao primjeren izbor. Pierreu, s druge strane, uope nije bilo vano kako gaja zovem, dok je god dobivao dio plijena od poslova koje mi je prosljeivao i dio od bilo kakvih ukradenih stvari koje bi trebao preprodati za mene."Charlie, ima posao za mene u Amsterdamu?" zapoeo je."Moda", rekao sam, podigao noge na stol i prekriio glenjeve. "Iako sve ovisi o tebi, Pierre. Tonije o tome koliko ti mogu vjerovati.""Charlie. Molim te", rekao je. "Pa prijatelji smo. Prijatelji tako ne razgovaraju.""Ne, obino ne razgovaraju tako", rekao sam, pogledao udesno i ispravio okvir u kojem je bio Hammettov roman. "Ali ujem da su se stvari promijenile. ujem da prosljeuje moje ime okolo bilo kome tko ga zatrai.