1.Český Krumlov

Český Krumlov (njemački: Krummau an der Moldau ili Böhmisch Krummau; latinski: Crumlaw) je grad na rijeci Vltavi u češkoj pokrajini Južna Češka. Grad je sagrađen oko dvorca iz 13. st. s gotičkim, renesansnim i baroknim elementima. Izvanredan je primjer malog srednjovjekovnog grada čija je građevinska baština ostala netaknuta zahvaljujući mirnom razvoju tijekom pet stoljeća. Zbog toga je povijesno središte grada 1992. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Dvorac je u 13. stoljeću izgrađen na zavoju rijeke Vltave u obliku potkove, pored važnog trgovačkog puta povijesne pokrajine Češke. Područje današnjeg grada je od 1302. godine pripalo obitelji Rožmberkové (njemački: Rosenberg), a Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva, ga je otkupio 1602. godine i poklonio ga svom sinu Juliju od Austrije. Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva, ga opet poklanja obitelji Schwarzenberg.Český Krumlov je bio sjedištem vojvodine Krumlov, a 1910. godine u njemu je živjelo 7.367 Nijemaca i 1.295 Čeha. U razdoblju između dva svjetska rata pripao je Češkoj republici, a 1938. godine anektirala ga je Nacistička Njemačka kao dijela Sudeta. Krajem Drugog svjetskog rata oslobađa ga Američka vojska i pripada Čehoslovačkoj, nakon čega je njemačko stanovništvo protjerano.Tijekom čehoslovačke komunističke vlasti grad je bio zapušten, ali je nakon Baršunaste revolucije 1989. njegova ljepota većinom obnovljena i danas je omiljeno turističko odredište, osobito za turiste iz Njemačke i Austrije.Većina građevina su izgrađene od 14. do 17. stoljeća, i to u gotičkom, renesansnom i baroknom stilu. Središte starog grada se nalazi unutar zavoja s četvrti Latrán i dvorcem s druge strane rijeke Vltave.

Dvorac Český Krumlov je izrazito velik za grad skromnih dimenzija. Nakon Dvorca Hradčany u Pragu, on je drugi po veličini u Češkoj. U dvorcu se nalazi veliko dvorište s mostom preko pukotine u stijeni na kojoj je izgrađen dvorac, a oko njega su građevine iz različitih razdoblja i stilova. Jedna od njih je barokno kazalište (1766.) koje ima sačuvanu originalnu mašineriju, scenu i pomagala; takvo nešto imaju još samo dva kazališta, Drottningholm i Gripsholm u Švedskoj. Zbog starosti koristi se samo tri puta godišnje, a jedna od anualnih predstava je barokna opera pod svjetlošću svijeća. Jedna od građevina je Muzej Egona Schielea, austrijskog slikara koji je živio u gradu.

Dvorac Český Krumlov

The original Gothic castle was founded by the Lords of Krumlov some time before 1250. They represented a branch of the powerful family of the Witigonen with the five-petalled rose in their coat-of-arms. When the Lords of Krumlov died out in 1302, their relatives the Rosenbergs inherited the castle. The Rosenbergs family had their seat there up till 1602. Their name as well as the three centuries of their rule is connected with the greatest era of flourish of the town and castle. In the second half of the 16th century the castle acquired the form of a mighty and splendid Renaissance residence. At that time the rulers of the Rosenberg dominion represented eminent personalities among Bohemian aristocracy, educated humanists, patrons of the culture and arts, and prominent politicians all filling the highest posts within Bohemian Kingdom. In 1602, the Emperor Rudolf II. von Habsburg bought the Krumlov dominion. Afterwards, the Emperor Ferdinand II. von Habsbursg donated the royal demesne to the Prince Johann Ulrich von Eggenberg who was the representative of an Austrian princely dynasty. It was not until their third generation that, in the 1680' s, thanks to Johann Christian I. von Eggenberg, more intensive development of farming, building activities and arts was evident and the

Český Krumlov Castle surmounted the period of provincial backwardness and stagnation in economy and arts resulting from the Thirty Years' War. Johann Christian I. von Eggenberg converted Český Krumlov into an impressive Baroque seat. As the Eggenbergs died out without successors in 1719, the new dynasty - the princely lineage of the Schwarzenbergs - inherited Krumlov. As early as in their second generation Joseph Adam zu Schwarzenberg showed his creative personality. A deft and enterprising businessman as well as a passionate art lover, he played an important role in the far-reaching reconstructions of the castle. Inclination towards the culture of the imperial residence in Vienna contributed to the enrichment of building innovations as well as of social life at the castle with the cultural impetus of European importance. Towards the end of the 18th century, and especially in the 19th century, the protracted stagnation of art and economy became evident, and after the middle19th century the Český Krumlov Castle lost its role as the main residence of the Krumlov-Hluboká Schwarzenberg branch and was not regularly inhabited even in the 20th century.In 1947, the Schwarzenberg property, including Český Krumlov, was transferred to the Czech provincial properties and after the abolition of the provincial system it became the property of the Czechoslovak State in 1950.In 1963 the town and castle was declared a municipal historical preserve, and in 1992, together with Prague and Telč, it was added to the UNESCO list of cultural and natural heritage.

ROŽMBERK STATE CASTLE

One of the oldest castles in South Bohemia was built by the Family of Vítek around the mid 13th century. The medieval disposition of the castle consisted of the Lower and Upper Castle. In 1522 the Upper Castle burnt down completely with the exception of the freely standing defence tower Jakobínka. An extensive reconstruction rebuilt in 1556 had decorated the facades of the Lower Castle in the Renaissance style. The last Rožmberk owner had the interiors festively decorated. Rožmberk was requested in 1620 by the Imperial General Charles Bonaventura Buquoy. As late as the years 1840-1857 a reconstruction in spirit of the romantic Gothic style was carried out. The castle was to become a worthy monument of the Buquoy family’s glory.

Rožmberk (German: original Rosenberg) is a castle situated in South Bohemia near Rožmberk nad Vltavou in the Czech Republic. Considered as one of the oldest castles in Bohemia, it stands on a promotory carved out on three sides by the river Vltava. It was first mentioned in 1253 in a document signed by Vok "von Rosenberg". It is regarded as the cradle of the House of Rožmberk, also known as the "Lords of the Rose", a historical Czech aristocratic family.castle was founded in the first half of the 13th century either by Vítek the Younger of Prčice, or by his son Vok of Prčice, a member of the powerful Vítkovci family (Witikonides in Latin; Witigonen in German) who later styled himself Vok of Rožmberk (Vok de Rosenberch) after this castle. The original castle, known as Horní hrad (Upper Castle), consisted of a high tower known as the Jakobínka (9,6 m diameter) with corbelled raparts and a palace. The structure was completely surrounded by castle walls with a moat. Within a short time, a tributary town grew in the barbican. The castle became the administrative and economic centre of the family's lands, a part of which Vok gave to the newly established Cistercian monastery in Vyšší Brod. In 1302, when the cadet Krumlov branch of the Vítkovci died out, Vok's offspring inherited Český Krumlov and they settled there permanently. After 1330 Jindřich of Rožmberk built the Dolní hrad (Lower Castle), which was defended by ramparts placed above the moat, which was cut through the neck of the rock.[2]

In 1420 Oldřich II of Rožmberk (1403–1462), father of Perchta of Rožmberk, the White Lady, was forced to pawn the castle to the Lords of Walsee from Austria to get money to finance the army he was fielding against the Hussites. The loan was paid off, but in 1465 the castle was pawned again to the Lobkovic family. This loan too was paid off. The Starý (Horní) hrad (Old or Upper castle) burned down in 1522 and was never rebuilt.

In 1600 Petr Vok of Rožmberk bequeathed the castle and its estates to his nephew Johann Zrinski of Seryn (1565–1612), son to Nikola Šubić Zrinski. Zrinski rebuilt the Lower castle in Renaissance style. When he died in 1612, the estates were inherited by the Švamberks, relatives of the Rožmberks. But they soon lost the castle because all their estates were confiscated after the Battle of White Mountain by Emperor Ferdinand II, who gave it to the commander of the Imperial army, Charles Bonaventure de Longueval, Count of Bucquoy, who played an important role in the suppression of the rebellion of the Czech Estates. The Buquoys, whose main residence was in Nové Hrady, repaired and altered their family seat (1840–57), remodelling the building in the style of Romantic Neo-Gothic, and keeping it until 1945 when it was nationalised after the end of World War II.

A White Lady (also known as the Mulher de Branco) is a type of female ghost reportedly seen in rural areas and associated with some local legend of tragedy. White Lady legends are found around the world. Common to many of them is the theme of losing or being betrayed by a husband, boyfriend or fiancé. They are often associated with an individual family line or said to be a harbinger of death similar to a banshee.The best-known White Lady of the Czech Republic is the ghost of Perchta of Rožmberk at Rožmberk Castle. Perchta of Rožmberk (c. 1429–1476) was a daughter of an important Czech nobleman, Oldřich II of Rožmberk. She married another nobleman, Jan of Lichtenštejn (John of Liechtenstein) in 1449. The marriage was quite unhappy. One of the reasons might have been the fact that Perchta's father had been reluctant to pay the agreed dowry. Legend has it that as her husband was dying, he asked for her forgiveness for his treatment of her. Perchta refused, and her husband cursed her. This is why she haunts his holdings, which include Český Krumlov Castle, where she has been seen most often. During her married life, Perchta wrote many letters to her father and brothers with colourful descriptions of her unhappy family life. Some 32 of these letters had been handed down.[17]

Hluboká

The chateau of Hluboká was originally founded as a guarding castle in the mid 13th century by the Kings of Bohemia, and being royal property, it was frequently forfeited. Several aristocratic families took turns owning it. The important ones included e.g. the Lords of Pernštejn, who founded the nearby fishpond of Bezdrev in 1490, the second largest fishpond in Bohemia. The prominent aristocratic family of the Lords of Hradec purchased the domain in 1561. Two years later, the new owners had the original Gothic castle rebuilt into a Renaissance chateau. In the late 16th century, the next owner was the family Malovec of Malovice, who, being Protestants, lost the property in 1619, and four years later Emperor Ferdinand II of Habsburg gave it as a compensation for war claims to the Spanish general Don Balthasar de Marradas. In 1661, Jan Adolf I of Schwarzenberg bought Hluboká from his nephew. The Schwarzenbergs lived in Hluboká until the end of 1939, when the last owner Dr. Adolf emigrated overseas to escape from the Nazis. They lost their property once for all through a special Act, Lex Schwarzenberg in 1947. Thanks to their very well-managed property and large-scale economic activities, the Schwarzenbergs twice rebuilt the chateau of Hluboká, first in the early 18th century in the Baroque style, and later, they carried out an extensive reconstruction of the chateau in the romantic neo-Gothic style of the in the years 1840 – 1871, including a re-arrangement of the park and the surrounding countryside. The rebuilding was influenced by the journeys of the then owner, Prince Jan Adolf II of Schwarzenberg and his spouse Princess Eleonore, née Princess of Liechtenstein, to England. The main model of the project was the royal castle of Windsor. Rebuilding work were started according to the designs by the Viennese architect Franz Beer, and, after his death, the Schwarzenberg builder Damasius Deworetzky continued, especially focusing on designing the splendid interiors.

2.PRAG Prag (češki: Praha) je glavni i s 1,2 milijuna stanovnika najveći grad Češke te njeno kulturno i gospodarsko središte. Zemljopisno leži u sredini Češke kotline na rijeci Vltavi, desnom pritoku Labe. Uz stanovnike zabilježene u službenoj statistici, pretpostavlja se da u Pragu živi još oko 300.000 neprijavljenih osoba, tako da se ukupan broj stanovnika penje do 1,5 milijuna.

Prag ima dobro očuvanu srednjovjekovnu gradsku jezgru: Hradčani i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město (Stari grad), Josefov (židosvka četvrt) i Nové Město (Novi grad) na desnoj obali Vltave. Od 1992. Stari dio Praga uvršten je u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao divan primjer razvoja europskog grada od 11. do 18. stoljeća.

Na prostoru Praga postoje arheološki nalazi iz starijeg kamenog doba. Oko 2000 g.p.K. su Kelti osnovali naselje Závist južno od grada. U doba seobe naroda su taj prostor naselili germanski Markomani i kasnije Slaveni. Prema legendi je grad Prag osnovao Přemisl, osnivač prve češke dinastije Přemislovića, zajedno sa svojom ženom Libušom. Jezgra starog Praga je tvrđava Vyšehrad na obali Vltave. U 9. st. je sagrađena tvrđava na mjestu današnjeg Praškog dvorca koja postaje jezgra grada. 973. godine je osnovana biskupija koja je bila dio nadbiskupije Mainza do 1344. kad je postala samostalna nadbiskupija. Ubrzo nakon toga je Prag postao sjedište čeških kraljeva.

Od 10. st. Prag postaje značajan trgovački centar u kojeg se doseljavaju trgovci raznih naroda (posebno Nijemci i Židovi). Postojali su dijelovi grada gdje su živjeli pripadnici pojedinih naroda. Prvi most preko Vltave je sagradio kralj Vladislav II. 1170. godine.

Grad se jače razvio u 14. st. (zlatno doba Praga). Car Svetog Rimskog Carstva Karlo IV. iz dinastije Luksemburg je izabran za kralja Češke i 1355. je odlučio da Prag postane prijestolnica cijelog Carstva. U Prag dolaze mnogi naseljenici iz svih dijelova Carstva. Karlo IV. je poduzeo mnoge gradnje, od kojih su najpoznatiji Karlov most i katedrala sv. Vida. Osnovao je i Karlovo sveučilište (najstarije sveučilište u Srednjoj Europi). Tada je Prag bio treći grad po veličini u Europi. U Pragu je djelovao teolog Jan Hus koji je pokrenuo vjerski pokret Husiti kojima su se priključili mnogi Česi (Husitski ratovi). 1618. su Česi kroz prozor Praškog dvorca izbacili izaslanike cara Ferdinanda II. (praška defenestracija). Taj događaj je bio povod Tridesetogodišnjeg rata između katoličkih i protestantskih snaga u koji je bila uvučena većina europskih zemalja. Prag je bio žestoko pogođen ratom i stanovništvo mu se tokom rata smanjilo za dvije trećine. 1689. je grad koji se obnovio nakon rata pogodio katastrofalni požar.

U 18. st. ponovo raste gospodarska snaga grada. 1757. je tokom Sedmogodišnjeg rata pruska vojska razorila grad. 1784. su pojedine gradske četvrti formalno ujedinjene u jedan grad. Grad je naglo narastao i dobio na gospodarskom značenju tokom industrijske revolucije u 19. st. Počeo se brže razvijati nakon izgradnje željeznice 1845. kada je ugljen iz bazena Kladno omogućio razvoj metalurgije, što je dovelo do povećanja broja stanovnika. Godine 1830. u Pragu je živjelo 180.000 ljudi, a godine 1910. već 224.000. Grad je postao snažno industrijsko središte i postupno uključio u svoj sastav susjedna manja naselja kao industrijske gradske četvrti pa su tako nastali Libeň s pristanišnim bazenom Vysočany, Hloubětín, Karlín i Smíchov s tvornicama strojeva, vozila, vagona, stakla, papira i prehrambenih proizvoda. Prag je postao i trgovački centar te veliko željezničko čvorište, a tome su kasnije pridodane i cestovne veze te velika zračna luka Ruzyně udaljena samo 10 km od gradskog središta.

1848. je u gradu izbila revolucija koja je dio europskih revolucija iste godine. Tada jača češka nacionalna svijest i želja za nezavisnošću. Prag je bio centar Češkog narodnog preporoda i ostalih čeških nacionalističkih pokreta. Prag je bio centar panslavističkog pokreta. U Pragu su se sastajali intelektualci iz ostalih slavenskih naroda koji su iznosili ideje o vlastitim nacionalnim pokretima.

1918. se raspala Austrougarska monarhija, i Češka je zajedno sa Slovačkom stekla nezavisnost, ali se ujedinila u zajedničku državu Čehoslovačku. Prag je od 1918. do 1939., te od 1945. do 1993. bio glavni grad Čehoslovačke. Jedna je od rijetkih prijestolnica Srednje Europe koja je u Drugom svjetskom ratu ostala gotovo potpuno pošteđena ratnih razaranja. Grad je ipak bombardiran na samom kraju rata. 1948. je u Čehoslovačkoj zavladao socijalizam. Prag je bio centar protukomunističkih pokreta (Praško proljeće 1968. i Baršunasta revolucija 1989.). Od 1993. je glavni grad novonastale Češke Republike koja je nastala razdruživanjem Čehoslovačke. Zbog izvrsno očuvane srednjoeuropske arhitekture postao je, pogotovo nakon završetka hladnog rata, jedno od najpopularnijih srednjoeuropskih turističkih odredišta i omiljena lokacija za snimanje mnogih filmova s povijesnom tematikom, čemu je pridonijela i gotovo stoljetna tradicija proizvodnje vlastitih filmova.

Nakon pada Željezne zavjese, Prag je postao jedno od najposjećenijih turističkih destinacija u Europi, ali i u svijetu. Prag je šesti grad po posjećenosti u Europi, poslije Londona, Pariza, Rima, Madrida i Berlina[1]. Za razliku od drugih europskih metropola, Prag nije mnogo stradao u Drugom svjetskom ratu, te je njegova povijesna arhitektura (Stari grad, Donji grad i Novi grad) jedna od najsačuvanijih u Europi i predstavljena je svim povijesnim stilovima: srednjovjekovna romanika i gotika, renesansa, barok, neoklasicizam, historicizam, secesija, funkcionalizam i postmoderna arhitektura.

Samostan Strahov

Samostan, koji je postao poznat kao samostan Strahov, nije bio mnogo uspješan do 1143., kada ga je grupa Premonstranata naselila. Premonstranti su rimokatolički red kanonika osnovani 1120. od Sv. Norberta. Oni su također poznati kao Norbertinci ili Bijeli kanonici. Tijekom komunističkih vremena, samostan je zatvoren, a mnogi redovnici su zatvoreni. Kasnije nakon što je komunistički režim pao, vratili su se ovdje 1990. Područje samostana obuhvaća crkvu Sv. Roka, crkvu Gospe od Uznesenja, gdje se vjeruje da je Mozart svirao na orguljama u crkvi 1787., Strahovova galerija slika i jedinstvena Strahova knjižnica.Veličanstvena knjižnica nalazi se u velikim dvoranama i strop knjižnice je ukrašen baroknim freskama. To je najveća samostanska knjižnica u zemlji s dvije barokne dvorane i starija je od 800 godina. Knjižnica sadrži više od 130.000 svezaka, uključujući i 2.500 knjiga objavljenih prije 1500 godina, zajedno s 3.000 rukopisa. Najstarija knjiga je Strahovo Evanđelje iz 9. stoljeća. Ostali radovi uključuju i one poznatih pisača, kao što je Christophe Plantin iz Antwerpena.

Praška Loreta

Ovaj lijepi barokni samostan (koji se sastoji od manastira, crkve rođenja Gospodnjeg, Svete kolibe i tornja sa satom sa svjetski poznatim zvonom) mjesto je hodočašća od 1626, kada ga je poklonila češka plemkinja, Kateřina od Lobkowicza.Samostan Loreta nadahnut je srednjovjekovnom legendom. 1278. g, kako kaže priča, kuću Djevice Marije u Nazaretu čudesno su prenijeli anđeli u Loreto u Italiji i time je spasili od nevjernika. Marijanaski kult postao je važno oružje za propagandu protureformacije i, nakon poraza protestanata u bitci kod Bijele planine 1620, otprilike 50 drugih kompleksa Loreto osnovano je u Češkoj i Moravskoj. Srce je Lorete Santa Casa, replika Djevičine premještene kuće. Raskošno ukrašena, sadrži gredu i nekoliko cigli iz talijanskog izvornika. Na srebrnom oltaru (iza rešetaka) nalazi se mali kip Djevice od ebanovine. Bogati žbukani reljefi, koji prikazuju scene iz života proroka, djela su talijanskih umjetnika.

Praško suncePrivlačna riznica Lorete ima jednu glavnu atrakciju – blistavi predmet nazvan Praško sunce. Ukrašen s 6222 dijamanta, bio je dar vojvotkinje Ljudmile iz Kolowrata Loreti. U svojoj je oporuci napisala da se predmet mora napraviti koristeći njezinu vlastitu zbirku dijamanata – koji su bili vjenčani darovi koje je dobila od svog trećeg supruga

Hradčani (Kraljevski/Praški dvorac (Pražsky hrad))

Lijevom obalom Vltave i cijelim Pragom dominira dvorac Hradčany. Za njega kažu da je najveći dvorac na svijetu u kojem se stanuje. Naime, i dan danas u njemu stanuje predsjednik Češke Republike, a čuva ga atraktivna straža s kojom se turisti rado slikaju. Hradčany su bogat kulturno-povijesni kompleks koji datira iz davne 880. godine.

Tragovi dvorca datiraju još iz 880. godine i vladavine princa Borivoja, a prva građevina na tom području bila je crkva Djevice Marije. Današnja bazilika sv. Jurja i katedrala sv. Vida potječu iz prve polovice 10. stoljeća, da bi tijekom vladavine Karla IV. dvorac dobio gotičke obrise i još čvršće zidine, koje su tijekom stoljeća nadograđivane.

1918. godine Hrad (www.hrad.cz) postaje dom čehoslovačkog predsjednika, kad se osniva i predsjednička garda. Dio grada u kojem se dvorac nalazi zove se Hradčany, a to je ime s vremenom postalo i sinonim za češku politiku. Najpoznatije palače unutar dvorca su Stara kraljevska palača, Belvedere (ljetna rezidencija), palača Lobkowicz i Nova kraljevska palača. Od ostalih poznatih građevina tu su toranj Daliborka, Zlatna ulica, Škola jahanja i toranj Mihulka, gdje se čuvao barut, a od prirodnih i umjetničkih ljepota izdvajaju se Kraljevski vrt, Južni vrtovi, Španjolska dvorana, Rudolfova galerija, te kraljevski dragulji i relikvije.

Katedrala sv. Vita

Hradčanima dominira gotička Katedrala Sv. Vita, koja je ujedno i najveća crkva u Pragu. Po nalogu Karla IV., 1344. godine počela je gradnja crkve Sv. Vita, koja je napokon završena skoro 600 godina kasnije. Posjetiteljima su interesantni kapela sv. Wenzela s vrijednim freskama i ukrasima od poludragog kamenja, rozeta i vitraji, mozaici, grob Rudolfa II., mjesto gdje je ubijen kralj Wenceslav te pogled s tornja.Unutar katedrale sv. Vida nalazi se predivno dekorirana kapelica sv. Vjenceslava, na čijem se jugozapadnom dijelu nalaze vrata koja vode do mjesta gdje se čuvaju već spomenuti dragulji, čiji su najznačajniji dijelovi kruna sv. Vjenceslava, plašt za krunidbu, žezlo i 'kraljevska jabuka'. Vrata su zaštićena sa sedam brava, a ključeve čuva sedam najvažnijih ljudi u državi.

Bazilika sv. Jurja

Bazilika sv. Jurja također je nekoliko puta nadograđivana, a osim unutrašnjosti, ističu se njezini tornjevi, od kojih je jedan deblji, a drugi tanji, pa ih stoga zovu Adam i Eva.Crkva datira iz 920, kada ju je osnovao vojvoda Vratislav I. od Češke, a ostaci prve češke mučenice – vojvotkinje Ljudmile – smješteni su ovdje 925. 973. crkva je proširena zahvaljujući osnivanju biskupije sv. Jurja, a obnova je dovela do trobrodne bazilike u otonskom ranoromaničkom stilu. 1142. požar je teško oštetio zgradu, ali obnovljena je u crkvu kakvu danas možemo vidjeti.Tijekom godina crkva je dobila razne dodatke, počevši s dva tornja od lapora tijekom obnove 1142, zajedno s dva seta romaničkih prozora. U 13. stoljeću dodana je kapela sv. Ljudmile i njezina je grobnica položena ondje. Sačuvan je veći dio izvorne građevine, poput reljefa koji pokazuje anđele kako krune Gospu, a sa strane je prikazan Otokar I. i njegova sestra, opatica Agneza.Ostali dodaci uključuju portal crkve, koji prikazuje sv. Jurja kako se bori sa zmajem; barokni stil zapadnog dijela crkve, koji je dovršen u 17. stoljeću; kipove od pješčenjaka – koje je vjerojatno napravio Johann-Georg Bendl – koji se nalaze na pročelju crkve; baroknu kapelu sv. Ivana Nepomuka, sagrađenu između 1718. i 1722; i kip sv. Ivana Nepomuka, koji se nalazi unutar crkveSv. JurajIako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, tijekom stoljeća su nastale mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme viteštva, koje toga mučenika (vjerojatno zato što je bio vojnik) najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spašava princezu. Tako postoji legenda (pripisuje se Giacomu di Varazze) koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj se obezobrazio pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi bačeni zmaju. Jednom zgodom na takav način bi izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sretne ju sveti Juraj i kaže da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj spremno obeća. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje kralj još jednom potvrdi da će se obratiti, a sveti Juraj potom ubije zmaja.

Zlatna ulica

Uokvirena spektakularnim i nametljivim strukturama Bijelog tornja i Daliborovog tornja, smještena je neupadljivo uz zidove dvorca. Uz povijest doma alkemičara u 16. i 17. stoljeću, kao i one u carskoj pratnji, sada je zabavna i šarmantna mala ulica sa prekrasnim znamenitostima.

Car Rudolf je bio veliki obožavatelj alkemije i za vrijeme njegove vladavine tražio je usluge nekoliko istaknutih imena u tom polju, kao što su Englezi John Dee i Edward Kelley. Iako je Rudolf bio car, bio je problematičan čovjek i sklon napadajima ludila i drugih mentalnih stanja. To možda objašnjava njegovu opsesiju s mističnom i drevnom umjetnošću alkemičara. U osnovi alkemija je bio pokušaj da se primijene znanstvena načela magiji, a glavni ciljevi su bili pretvoriti metale u zlato i otkriti tajnu vječnog života. Priča se da su u Zlatnoj uličici navodno pod nadzorom Rudolfa II. alkemičari pokušavali proizvesti umjetno zlatoTijekom 19. stoljeća, ulica je postala leglo za umjetnike i druge kreativne umove, s Franzom Kafkom kao jednim od najpoznatijih stanovnika (br.22), kao i pjesnikom Jaroslavom Seifertom. Car Rudolf II odlučio je dati taj prostor gradskim strijelcima koji su štitili utvrdu, i njihovim obiteljima. Kako je bilo 24 obitelji, jedini način da se svi smjeste bila je gradnja mini kućica. Za gradnju je korišteno drvok, kamen i blato.Iako legenda o zlatnoj ulici nije bazirana na istini, postoji i stvarna priča sa početka 20. stoljeća. U jednoj od kućica živio je starac, doktor filozofije Uhle, tko je potrošio sav svoj novac na stare knjige o magiji. Provodio je tajne eksperimente u svom labu unutar kuće. 1831. godine okolicu je potresla jaka eksplozija iz njegove kuće. Kada su vatrogasci ušli u kuću i savladali požar, našli su starca mrtvog sa sjajnim kamenom žute boje u ruci. Kasnije je dokazano da je to bilo zlato. Kako je zlato dospjelo u kuću, nikad nije otkriveno. Možda je Uhle zaista ostvario svoj i vječni san svih alkemičara.

Karlov most

Karlov most glavno je obilježje Praga. Izgrađen je davne 1357.g. na način da su se kamene kocke međusobno lijepile jajima. Znanstvena ekspertiza originalne žbuke sa slavnog Karlova mosta u Pragu potvrdila je prisutnost bjelančevina tako da se, vrlo vjerojatno, legenda o dodavanju jaja u žbuku u temelju mosta zasniva na istini. Rezultat ekspertize priopćio je osobno praški gradonačelnik Pavel Bem. “Nije mit, nego je istina, tj. povijesna realnost da su jaja u temeljima Karlova mosta”, objavio je Bem. Analiza je provedena u laboratoriju Instituta za biokemiju i mikrobiologiju na Visokoj kemijsko-tehnološkoj školi (VŠCHT) i ovjerena u laboratoriju za biologiju na Južnočeškom sveučilištu u Češkim Budjeovicama - u originalnoj žbuci postoje bjelančevine. U temelje raznih zdanja u Češkoj u srednjem vijeku, pa i kasnije, dodavana su jaja, mlijeko, sir, vjerojatno zato što je uočeno da bjelančevine pridonose čvrstini, ali i pivo, vino, volovska krv, žuč... Prema legendi, svaki dom je imao obavezu svakog mjeseca donijeti određeni broj jaja za uvrčšćivanje ove nacionalne gradnje. To je zapamćeno u narodu pa su u 19. stoljeću prilikom gradnje Narodnog divadla (kazališta) mnogi seljaci dobrovoljno donosili jaja.

Čak 400 godina ovaj je most bio jedina veza između dviju obala Vltave i ujedno dviju povijesnih gradskih četvrti Starog Grada i Male Strane. Karlov most upečatljiv je po svoja dva gotička tornja na svakom njegovom kraju (koja predstavljaju ulaz, tj. izlaz) i po brojnim statuama duž njega. Prema legendi, s Karlovog mosta su u rijeku Vltavu bacili svećenika Janeza Nepomuka pa mu je u spomen podignut spomenik (osmi s desna kad prelazite most u smjeru dvorca). Legenda kaže, ako protrljate brončanu ploču u dnu kipa, sigurno ćete se jednog dana vratiti u Prag, a bezbrojni dlanovi turista dali su ploči svijetli zlatni sjaj.Sv. Ivan Nepomuk1683. isusovci su postavili kip Ivana Nepomuka na Karlov most kao dio kampanje za proglašenje češkog katolika mučenikom. Stvarni Ivan Pomuk bio je ambiciozni vikar koji je ubijen 1393. u borbi za moć između kralja Vaclava IV. i njegovog nadbiskupa. Isusovci su izmislili više svetačku priču, tvrdeći da je umro jer odbio otkriti kraljičinu ispovijed i da se, kada je bačen s Karlovog mosta, pet zvijezda pojavilo na mjestu gdje se utopio. Kada je njegov tijelo ekshumirano 1719, njegov jezik, koji je postao njegov svetački atribut, pronađen je čudesno ružičast i svjež. Proglašen je svecem 1729, a njegovi se kipovi mogu pronaći na mostovima diljem središnje Europe.

Stari gradski trg

Staroměstské námesti ili Stari gradski trg oduvijek je bio centar zbivanja u Pragu. Na Staroměstskim námestima zbivali su se mnogi povijesni događaji od izbora kraljeva, kraljevskih vjenčanja do tragičnih smaknuća. Pročelja zgrada ove povijesne jezgre Praga ukrašene su različitim ornamentima, a u sredini trga nalazi se spomenik češkom reformatoru Janu Husu. Jan Hus je naime, oštro kritizirao Katoličku crkvu i zbog toga je 1415. godine bio spaljen na lomači.U srcu povijesne jezgre Praga, na pročelju stare Gradske vijećnice na Staroměstskom trgu nalazi se astronomski sat iz 15. stoljeća - Orloj. Praški srednjovjekovni astronomski sat ili Prašky Orloj, postavljen je 1410. godine, i tada je to bio tek treći astronomski sat na svijetu, a danas je najstariji koji je još u funkciji. Izradili su ga urar Mikulaš i astronom Jan Šindel. Originalno lice zamijenjeno je u 19. stoljeću onim koje je izradio slikar Josef Manes.Orloj se sastoji od tri glavna dijela – mehaničkog sata koji svakog sata pokreće figure apostola zajedno sa ostalim pokretnim figurama, astronomskog brojčanika koji prikazuje položaj Sunca i Mjeseca, horoskop i lokalno praško vrijeme tj. Centralnoeuropsku vremensku zonu (CET), i kalendara sa medaljonima koji predstavljaju mjesece u godini.Legenda kaže da su gradski dužnosnici naredili da se tvorac Orloja oslijepi kako više nikad nigdje ne bi napravio takav sat. Orloj pokazuje staro germansko vrijeme (rimskim brojkama), staro češko vrijeme (zlatnim gotičkim brojkama) i astronomsko vrijeme na kalendarskom brojčaniku. To je također jedini sat na svijetu koji pokazuje babilonsko vrijeme (gdje dani traju od zore do sumraka i duži su ljeti).

Palača Sternberg

The baroque Šternberg Palace is home to the National Gallery’s collection of 14th- to 18th-century European art, including works by Goya and Rembrandt. Fans of medieval altarpieces will be in heaven; there are also several Rubens, some Rembrandts and Breughels, and a large collection of Bohemian miniatures.

Pride of the gallery is the glowing Feast of the Rosary by Albrecht Dürer, an artist better known for his engravings. Painted in Venice in 1505 as an altarpiece for the church of San Bartolomeo, it was brought to Prague by Rudolf II; in the background, beneath the tree on the right, is the figure of the artist himself. For a bit of grotesque, snot-nosed realism, it’s worth a trip to the back of the 1st floor to see the 16th-century Dutch painting The Tearful Bride .

3.

Karlštajn

Karlštejn Castle (Czech: Hrad Karlštejn; German: Burg Karlstein) is a large Gothic castle founded 1348 AD by Charles IV, Holy Roman Emperor-elect and King of Bohemia. The castle served as a place for safekeeping the Imperial Regalia as well as the Bohemian/Czech crown jewels, holy relics, and other royal treasures. Located about 30 km southwest of Prague above the village of the same name, it is one of the most famous and most frequently visited castles in the Czech Republic.

Founded in 1348, the construction works were directed by the later Karlštejn burgrave Vitus of Bítov, but there are no records of the builder himself. Some historian speculate that Matthias of Arras may be credited with being the architect, but he had already died by 1352. It is likely that there was not a progressive and cunning architect, but a brilliant civil engineer who dextrously and with a necessary mathematical accuracy solved technically exigent problems that issued from the emperor's ideas and requests. Instead, Holy Roman Emperor Charles IV personally supervised the construction works and interior decoration. A little known fact is that the Emperor hired Palestinian labour for the remaining work. Construction was finished nearly twenty years later in 1365 when the "heart" of the treasury – the Chapel of the Holy Cross situated in the Great tower – was consecrated.

Following the outbreak of the Hussite Wars, the Imperial Regalia were evacuated in 1421 and brought via Hungary to Nuremberg. In 1422, during the siege of the castle, Hussite attackers used biological warfare when Prince Sigismund Korybut used catapults to throw dead (but not plague-infected) bodies and 2000 carriage-loads of dung over the walls,[1] apparently managing to spread infection among the defenders.

Later, the Bohemian crown jewels were moved to the castle and were kept there for almost two centuries, with some short breaks. The castle underwent several reconstructions: in late Gothic style after 1480, in Renaissance style in the last quarter of the 16th century. In 1487 the Big tower was damaged by fire and during the 16th century there were several adaptations. During the Thirty Years' War in 1619, the coronation jewels and the archive were brought to Prague, and in 1620 the castle was turned over to Ferdinand II, Holy Roman Emperor. After having been conquered in 1648 by Swedes, it fell in disrepair. Finally, a neo-Gothic reconstruction was carried out by Josef Mocker between 1887 and 1899, giving the castle its present look.

Vaclavske namestiStaroměstské náměstí su središnje mjesto i mjesto iz kojeg se razvio Stari grad, dok su Václavske náměstí središte Novoga grada, koji je brižljivo isplaniran i svoj je razvoj započeo u 14. stoljeću za vladavine Karla IV. U početku je to bilo mjesto trgovine konjima, pa se jedno vrijeme čak i zvao 'Konjski trg'.Náměstí su duge 750 metara i široke 60 metara, a prostor obiluje restaurantima, trgovinama, barovima, hotelima i trgovinama.Tu je i nekoliko vrlo značajnih građevina. Najupečatljivija je Nacionalni muzej, najstariji i najveći češki muzej, s ponešto drukčijim stalnim postavom. Naime, stalan postav čine paleontološka, antropološka, zoološka i sl. zbirke, što mnogima možda i ne će biti pretjerano zanimljivo. Osim Nacionalnog muzeja, vrlo blizu samoga trga se nalazi i 'Praška državna opera'.

Prašna brana

Prašná brána, velebni toranj, u srednjem je vijeku bio jedan od ulaza u grad, uklopljen u obrambene zidine oko Staroga grada. Nalazi se na trasi nekadašnjeg 'Kraljevskog puta', kojim su kraljevi putovali na krunjenje - kroz Prašnu bránu, preko Karlovog mosta do Katedrale u Hradčanyma.Bio je to jedan od 13 ulaza u grad, no danas su ostali očuvani samo on i toranj uz Karlov most. Izgradnja je započela 1475. godine, ali je naglo prekinuta osam godina kasnije, kad se kralj preselio iz Staroga grada u Praški dvorac. Konačno je dovršen tek krajem sljedećeg stoljeća, a današnji oblik dobio je krajem 19. stoljeća, kada je obnovljen u neogotičkom stilu.Ime je toranj (www.prazskeveze.cz) dobio po tome što se u njemu čuvao barut, dok se danas u njemu nalazi omanja galerija, koja s 44 metra visine pruža odličan pogled na grad. Inače, cijeli toranj visok je 65 metara.

Židovska četvrtJosefov (also Jewish quarter; German: Josefstadt) is a town quarter and the smallest cadastral area of Prague, Czech Republic, formerly the Jewish ghetto of the town. It is completely surrounded by Old Town. The quarter is often represented by the flag of Prague's Jewish community, a yellow Magen David (Star of David) on a red field.Jews are believed to have settled in Prague as early as the 10th century. The first pogrom was in 1096 (the first crusade) and eventually they were concentrated within a walled Ghetto. In 1262 Přemysl Otakar II issued a Statuta Judaeorum which granted the community a degree of self-administration. In 1389 one of the worst pogroms saw some 1,500 massacred at Easter Sunday. The ghetto was most prosperous towards the end of the 16th century when the Jewish Mayor, Mordecai Maisel, became the Minister of Finance and a very wealthy man. His money helped develop the ghetto. Around this time the Maharal was supposed to create the Golem.In 1850 the quarter was renamed "Josefstadt" (Joseph's City) after Joseph II, Holy Roman Emperor who emancipated Jews with the Toleration Edict in 1781. Two years before Jews were allowed to settle outside of the city, so the share of the Jewish population in Josefov decreased, while only orthodox and poor Jews remained living there.Most of the quarter was demolished between 1893 and 1913 as part of an initiative to model the city on Paris. What was left were only six synagogues, the old cemetery, and the Old Jewish Town Hall (now all part of the Jewish Museum in Prague and described below).With only six synagogues, the old cemetery, and the Old Jewish Town Hall the Nazi German occupation could have been expected to complete the demolition of the old ghetto. However the area was preserved in order to provide a site for a planned "exotic museum of an extinct race".[2] This meant that the Nazis gathered Jewish artifacts from all over central Europe for display in Josefov.Currently Josefov is overbuilt with buildings from the beginning of the 20th century, so it is difficult to appreciate exactly what the old quarter was like when it was reputed to have over 18,000 inhabitants. Medieval Josefov is depicted in the 1920 film The Golem, composed of crampt, angular, squinted buildings, but this impression is used purely to convey the expressionist nature of the film

In Jewish folklore, a golem (/ˈɡoʊləm/ GOH-ləm; Hebrew: (גולם is an animated anthropomorphic being, magically created entirely from inanimate matter. The word was used to mean an amorphous, unformed material (usually out of stone and clay) in Psalms and medieval writing.[1]The most famous golem narrative involves Judah Loew ben Bezalel, the late-16th-century rabbi of Prague. There are many tales differing on how the Golem was brought to life and afterwards controlled.The most famous golem narrative involves Judah Loew ben Bezalel, the late 16th century rabbi of Prague, also known as the Maharal, who reportedly created a golem to defend the Prague ghetto from antisemitic attacks[12] and pogroms. Depending on the version of the legend, the Jews in Prague were to be either expelled or killed under the rule of Rudolf II, the Holy Roman Emperor. To protect the Jewish community, the rabbi constructed the Golem out of clay from the banks of the Vltava river, and brought it to life through rituals and Hebrew incantations. The Golem was called Josef and was known as Yossele. It was said that he could make himself invisible and summon spirits from the dead.[12] The only care required of the Golem was that he can't be alive on the day of Sabbath (Saturday).[6] Rabbi Loew deactivated the Golem on Friday evenings by removing the shem

before the Sabbath began,[4][6] so as to let it rest on Sabbath.[4] One Friday evening Rabbi Loew forgot to remove the shem, and feared that the Golem would desecrate the Sabbath.[4] A different story tells of a golem that fell in love, and when rejected, became the violent monster seen in most accounts. Some versions have the golem eventually going on a murderous rampage.[12]The rabbi then managed to pull the shem from his mouth and immobilize him[4][6] in front of the synagogue, whereupon the golem fell in pieces.[4] The Golem's body was stored in the attic genizah of the Old New Synagogue,[12] where it would be restored to life again if needed.[6] According to legend, the body of Rabbi Loew's Golem still lies in the synagogue's attic.[4][12] When the attic was renovated in 1883, no evidence of the Golem was found.[13] Some versions of the tale state that the Golem was stolen from the genizah and entombed in a graveyard in Prague's Žižkov district, where the Žižkov Television Tower now stands. A recent legend tells of a Nazi agent ascending to the synagogue attic during World War II and trying to stab the Golem, but he died instead.[14] A film crew who visited and filmed the attic in 1984 found no evidence either.[13] The attic is not open to the general public.[15]

Some strictly orthodox Jews believe that the Maharal did actually create a golem. Rabbi Menachem Mendel Schneerson (the last Rebbe of Lubavitch) wrote that his father-in-law, Rabbi Yosef Yitzchok Schneersohn, told him that he saw the remains of the Golem in the attic of Alt-Neu Shul. Rabbi Chaim Noach Levin also wrote in his notes on Megillas Yuchsin[16] that he heard directly from Rabbi Yosef Shaul Halevi, the head of the Rabbinical court of Lemberg, that when he wanted to go see the remains of the Golem, the sexton of the Alt-Neu Shul said that Rabbi Yechezkel Landau had advised against going up to the attic after he himself had gone up.[17] The evidence for this belief has been analyzed from an orthodox Jewish perspective by Shnayer Z. Leiman.

Vyšehrad

Vyšehrad is a historical fort located in the city of Prague, Czech Republic. It was probably built in the 10th century, on a hill over the Vltava River. Situated within the castle is the Basilica of St Peter and St Paul, as well as the Vyšehrad Cemetery, containing the remains of many famous people from Czech history, among them Antonín Dvořák (composer), Bedřich Smetana (composer), Karel Čapek (writer), and Alphonse Mucha (painter). It also contains Prague's oldest surviving building, the Rotunda of St Martin from the 11th century.

When the Přemyslid dynasty settled on the current site of Prague Castle, the two castles maintained opposing spheres of influence for approximately two centuries. Like this the second seat of the Czech sovereigns was established on a steep rock directly above the right bank of the Vltava river, in the 10th century.[1] The zenith of Vyšehrad was during the second half of the 11th century, when Vratislav transferred his seat from Prague Castle, and the original fort was remodelled as a complex comprising a sovereign's palatial residence, church and seat of the chapter. The period of growth ended around 1140 when Prince Soběslav moved his seat back to Prague Castle.[2]

When Holy Roman Emperor Charles IV began to build the Prague Castle in its current dimensions in the early 14th century, the deteriorating castle Vyšehrad was abandoned as a royal home. Later the whole complex was renewed by Charles IV and new fortifications, with two gates and a royal palace were built, while the palace of Saints Peter and Paul awaited repair. At the beginning of the Hussite Wars, Vyšehrad was conquered and ransacked by the Hussites in 1420 and then again in 1448 by the troops of King George of Poděbrady. The castle was then abandoned and became ruined. It underwent a renovation in the 17th century, when the Habsburg Monarchy took over the Czech lands after the Thirty Years' War and remodelled it in 1654 as a Baroque fortress, turning it into a training centre for the Austrian Army, and later incorporated into the Baroque era city walls around Prague.

The present form of Vyšehrad as a fortified residence, with powerful brick ramparts, bastions and the Tábor and Leopold gates, is a result of Baroque remodelling. The Cihelná brána (Brick gate) is an Empire-style structure, dating from 1841. The main part

of the Špička Gate, parts of the Romanesque bridge, and the ruined Gothic lookout tower known as Libušina lázeň (Libuše's Bath) are the only fragments that have been preserved from the Middle Ages. The Romanesque rotunda of St. Martin dates from the second half of the 11th century. The 11th century of Church of Sts. Peter and Paul, which dominates Vyšehrad, was remodelled in the second half of the 14th century and again in 1885 and 1887 in the Neo-gothic style.[2] Vyšehrad and the area around it became part of the capital city in 1883. The area is one of the cadastral districts of the city.

By the twenty-first century, Vyšehrad has become a public park that is a popular site for recreation and celebrations. For example, it is a popular place for Czechs to celebrate New Year's (Silvestr).[3]

Karel Čapek (Male Svatonjovice, 9. siječnja 1890. - Prag, 25. prosinca 1938.), češki pisac.Školovao se u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu. Bio je doktor filozofije, novinar i pisac. Najznačajniji je prozaik izmedu dva svjetska rata i najpoznatiji češki pisac izvan granica Češke. Prve književne radove pisao je i objavljivao zajedno s bratom Josefom. Samostalno je pisao priče, romane, drame, putopise, eseje, kozerije i feljtone.Svjetsku slavu postigao je dramom »R. U. R.« (Rossums Universal Robots, 1920.) kojom je uveo riječ robot i započeo niz utopističkih djela posvećenih problemu opasnosti od naglog razvitka tehničke civilizacije: »Tvornica Apsolutnoga«, »Krakatit« i »Rat daždevnjaka«. Tim se djelima nametnuo se kao tvorac moderne znanstveno-fantastične književnosti. Bajke je počeo pisati za vrijeme Prvoga svjetskog rata, crpeći građu za njih iz narodnih predaja svoga rodnog kraja.Napisao je jedanaest priča kojima se svrstao u osnivače moderne bajke. Za djecu je još napisao i knjigu »Dašenjka ili Život šteneta«, prema kojem je snimljen i crtani film, a s bratom Josefom dvije knjige: »Pripovijetke o psiću i mačkici« i »Dobro se svršilo ili debeli djedica, razbojnici i detektiv«. Poznato mu je djelo »Poštarska bajka« za djecu.

4. Nacionalna galerija

5.

Brno (češki: Brno; njem. Brünn) je drugi najveći grad u Češkoj. Nalazi se na jugoistoku zemlje, na sutoci rijeka Svitave i Svratke.Brno je osnovano 1243. godine. Područje biva naseljavano od 5. stoljeća. Koristilo ga se kao uporište sve do polovice 19. stoljeća. Tada se utvrde zamijenilo se zelenim površinama i zgradama u bečkom stilu.Tvrđava Špilberk (njemački: Spielberg), dvorac Brno, je vjerojatno najpoznatiji zatvor carske Austrije do 1858. godine.Malo po početku industrijske revolucije, grad je postao industrijsko središte Moravske. Katkad ga se naziva "češkim Manchesterom". Brnjansko tehnološko sveučilište je osnovano 1899., a od 1995., sveučlište razvija Češki tehnološki park.Brojne izložbe se održavaju na Brnjanskom sajmištu od 1928. godine; godišnji Međunarodni sajam inženjerstva u Brnu i Invex su vjerojatno najvažniji.Vila Tugendhat, koju je dizajnirao Mies van der Rohe i izgradio u kasnim 1920-im, blizu gradskog središta, je poznata kao spomenik suvremenog graditeljstva, a 2002.godine je dobila UNESCO-vu oznaku "Svjetske baštine" (w:en:World Heritage Site).Drugi poznati arhitekt koji je značajno promijenio suvremeni izgled Brna je Arnošt Wiesner. Mnoge njegove funkcionalistične zgrade se mogu naći svugdje po gradu.Masarykovo sveučilište je osnovano 1919. godine.Masarykovo trkalište (češki: Masarykův okruh) je sagrađen 1980-ih sjeverozapadno od grada.Ustavni sud, Vrhovni sud i Najviši upravni sud (Ústavní soud, Nejvyšší soud i Nejvyšší správní soud) su se preselili u Brno odnosno uspostavljeni su u Brnu 1993., nakon što se podijelila Čehoslovačka.Brno danas[uredi VE | uredi]Brno je važan industrijski centar. Značajna je tekstilna industrija, proizvodnja traktora Zetor i oružja Zbrojovka. Brno je također važan centar trgovine sa značajnim sajmovima.1990-ih godina, nakon više od 70 godina rasprava, gradske vlasti su odlučile izgraditi novu glavnu željezničku postaju, koja će biti smještena dalje od gradskog središta, a na mjestu stare napraviti suvremenu gradsku četvrt. Ovaj plan je često bio kritiziran zbog mogućih gospodarskih i ekoloških posljedice. Cijelo brnjansko željezničko čvorište treba biti obnovljeno, što je vrlo složen posao glede činjenice da se 170 godina mreža razvijala prema starom položaju, odnosno još otkad je prvi vlak došao u Brno iz Beča 1839. godine. Obnova bi trebala biti gotova 2017. godine.U Brno se svakog lipnja održava Ignis Brunensis, međunarodno natjecanje u vatrometima. Ova priredba privlači u pravilu po 200.000 promatrača.Jedinstveni sleng, koji se govori u Brnu se zove hantec.