ODLOMAKPodnijevi ostavku, pravni dravni savjetnik Kozerogov kupi neveliko imanje i nastani se na njemu. Ovdje, pomalo oponaajui Cincinata, a pomalo profesora Kajgorodova, trudio se u znoju lica svoga i zapisivao svoja zapaanja o prirodi. Poslije njegove smrti zapisi zajedno s ostalim njegovim imanjem prema oporuci pripadnu njegovoj gazdarici Marfi Jevlampijevnoj. Kako je poznato, potovana je starica sruila gospodski dvor i na njegovu mjestu sagradila krasnu gostionicu, u kojoj je prodavala estoka pia. U toj je gostionici bila osobito ista soba za putnike, vlasteline i inovnike, a na stolu u sobi leale su pokojnikove zabiljeke, za sluaj da kome od namjernika ustreba papir. Jedan list biljeaka dospio mi je u ruke; oito se odnosio na sam poetak pokojnikove zemljoradnike djelatnosti i sadri u sebi ovo:3. oujka. Proljetni dolazak ptica ve je poeo: juer sam vidio vrapce. Pozdravljam vas, pernata djeco juga! U vaem slatkom ivkanju kao da sluam elju: Budite sretni, vae prevashodstvo!.14. oujka. Danas sam pitao Marfu Jevlampijevnu: Zato pijevac tako esto pjeva? Odgovorila mi je: Zato, to ima grlo. A ja njoj: I ja imam grlo, pa ipak ne pjevam! Kako u prirodi ima mnogo tajanstvenog! Sluei u Petrogradu, nisam jedamput jeo purane, ali ive sam ih prvi put vidio tek juer. Ptica veoma vrijedna panje.22. oujka. Dolazio je kotarski policijski pristav. Dugo smo razgovarali o vrlini ja sjedei, on stojei. Meu ostalim, upitao me: Vae prevashodstvo, biste li eljeli, da vam se opet vrati vaa mladost? Odgovorio sam mu na to: Ne bih, ne elim, jer, budui mlad, ne bih imao ovakav in. Sloio se sa mnom i otiao oito dirnut.26. travnja. Vlastoruno sam u vrtu uskopao dvije lijehe i posijao na njima krupu. Nikome to nisam rekao, da bih iznenadio moju Marfu Jevlampijevnu, prema kojoj sam obavezan zbog mnogih sretnih asova u ivotu. Juer u vrijeme aja ona je gorko roptala na svoju komplekciju i govorila, da joj punoa, koja se poveava, ve smeta da ue kroz vrata u smonicu. Ja sam na to primijetio: Naprotiv, duice, punoa vaih oblika slui vam na ukras i za moje najbolje raspoloenje prema vama. Ona planu, a ja sam ustao, zagrlio je objema rukama, jer ju jednom vie ne moe obuhvatiti.28. svibnja. Neki starac, ugledavi me kraj enskoga kupalita, upita me, zato ja tu sjedim. Odgovorio sam mu: Pazim, da mladi mukarci ne bi ovuda hodali i sjedili ovdje. Hajde da zajedno pazimo. Rekavi to, starac sjede pokraj mene te stadosmo razgovarati o vrlini.

Andrej Andrejevi Sidorov je od svoje mamice naslijedio etiri tisue rubalja i odluio, da za te novce otvori knjiaru. A takva knjiara bijae krajnje potrebna. Grad je uporno mirovao u neznanju i u predrasudama; starci su ili samo u kupatilo, inovnici se kartali i ljutili rakiju, dame spletkarile, mlade ivjela bez ideala, djevojke povazdan sanjale o udaji i jele heljdinu kau, muevi tukli svoje ene, a po ulicama su lutale svinje.Ideja, vie ideja! mislio je Andrej Andrejevi. Ideja! Iznajmivi prostorije za duan, otputovao je u Moskvu i dovezao odanle mnogo starih i najnovijih autora i mnogo udbenika, pa sve to dobro razmjestio po policama. Prve tri sedmice kupci nisu uope dolazili. Andrej Andrejevi je sjedio za tezgom, itao Mihajlovskoga i nastojao da poteno misli. A kad bi mu sluajno palo na pamet, na primjer, da sada ne bi bilo loe pojesti deverike sa kaom, odmah bi se ulovio u tim mislima: Ah, kako je to plitko! Svako bi jutro u duan, kao puano zrno, uletjela ozebla cura u marami i u konim kaljaama, obuvenima na bosu nogu, i govorila: Daj mi za dvije kopjejke octa!Andrej Andrejevi joj je odgovarao s prezirom: Gospoo, zabunili ste se u vratima!Kad bi mu navratio koji prijatelj, onda bi on, s vanim i tajanstvenim izrazom na licu, s najudaljenije police dohvatao trei svezak Pisareva, otpuhnuo s njega prainu, i s takvim izrazom, kao da u njegovoj knjiari ima jo tota, ali se on boji da pokae, govorio: Da, dragi moj... Ovo vam je stvarica, ja vam kaem, nije vam to... Da... Tu, mili moj, ukratko, moram primijetiti, ima neto takvo, razumijete li, da proita, pa se samo snebiva ... Da. Pazi, brate, da ne nastrada!Nakon tri sedmice doao je prvi kupac. Bio je to debeo, sijed gospodin sa zaliscima, u kapi sa titnikom i crvenim obodom, po svim znacima vlastelin. Traio je drugi dio Rodne Rijei. A kamenih pisaljki nemate? upita on. Ne drim. teta... ao mi je. Ne elim radi sitnica ii na trnicu.Zaista je teta, to ne drim kamene pisaljke, mislio je Andrej Andrejevi poslije kupeva odlaska. Ovdje se u provinciji nije mogue usko specijalizirati, nego treba prodavati sve to se odnosi na prosvjetu i to joj na ovaj ili onaj nain pomae.Pisao je u Moskvu, i ne proe mjesec dana, a u izlogu njegova duana bijahu ve izloena pera, olovke, drala, ake biljenice, ploice za pisanje i drugi kolski pribor. Poee mu pomalo navraati djeaci i djevojice, i jednoga je dana zaradio ak rubalj i etrdeset kopjejaka. Jedamput mu, kao puano zrno, uletje djevojka u konatim kaljaama, i ve je bio otvorio usta da joj prezirno kae, da se zabunila u vratima, kadli ona viknu: Daj mi za kopjejku papira i marku od sedam kopjejaka!Poslije toga Andrej Andrejevi stade drati potanske i taksene marke i usput jo mjenine papire. Nakon osam mjeseci (raunajui dan otvaranja duana) ula je neka dama da kupi pera. A imate li kolskih torbi? upita ona. Naalost, gospoo, ne drim! Ah, kakva teta. Onda mi pokaite, kakve imate lutke, ali samo jeftinije. Gospoo, ni lutaka nemam! ree tuno Andrej Andrejevi.Nije on dugo mislio, pisao je u Moskvu, i u njegovu se duanu brzo pojavie torbe, lutke, bubnjevi, sablje, harmonike, lopte i svakakve igrake. Sve su to sitnice! govorio je svojim prijateljima. Eto, priekajte, nabavit u kolska pomagala i racionalne igre! Kod mene e se, razumijete li, odgojni dio zidati, tono rije, na najsuptilnijim zakljucima znanosti, ukratko... Naruio je gimnastike utege, kroket, trik-trak, djeji biljar, vrtlarsko orue za djecu i dvadesetak veoma pametnih, racionalnih igara. Zatim su stanovnici, prolazei mimo njegova duana, na svoje veliko zadovoljstvo ugledali dva bicikla: jedan veliki, drugi neto manji. I trgovina krenu da je milina! Osobito se dobro trgovalo pred Boi, kada je Andrej Andrejevi objesio u izlog oglas, da se kod njega prodaju ukrasi za jelku. Jo u im i higijenu utrpati, razumijete li! govorio je on svojim prijateljima, tarui ruke. Dajte mi samo, da u Moskvu otputujem! Imat u takve filtre i svakakva nauna dostignua, da ete, jednom rijeju, poludjeti. Nauka se, dragi moji, ne moe ignorirati. Ne-e!Utrivi mnogo novaca, otputovao je u Moskvu i kupio ondje razliite robe za oko pet tisua, za gotov novac i na kredit. Bili su tu i filtri, i izvrsne svjetiljke za pisae stolove, i gitare, i higijenske gaice za djecu, i dudice, i novarke, i zooloke kolekcije. Uzgred budi reeno, kupio je za pet stotina rubalja izvrsnih posuda i radovao se, to je kupio, jer lijepe stvari profinjuju ukus i oplemenjuju obiaje. Vrativi se iz Moskve kui, zabavio se razmjetanjem nove robe po policama. Ali kada se bio popeo da uredi gornju policu, dogodilo se da je nastao mali potres te se deset svezaka Mihajlovskoga jedan za drugim svalilo s police; jedan svezak udario ga po glavi, ostali popadali dolje ravno na svjetiljke i razbili dva lustera-kugle. Kako, oni ipak... debelo piu! promrmlja Andrej Andrejevi eui se.Skupio je sve knjige, svezao ih vrsto uzetom i sakrio pod tezgu. Dva dana poslije toga javie mu, da je susjed sitniar osuen na zatvor, to je tukao neaka, i da se zbog toga njegov duan izdaje drugome. Andrej Andrejevi se veoma obradovao te je naredio, da njemu iznajme duan. Brzo su u zidu ve bila probijena vrata, i oba duana, spojena u jedan, bijahu krcata robom; budui da su kupci, koji su zalazili u drugu polovinu duana, po navici stalno traili aj, - eer i petrolej, Andrej Andrejevi, ne razmiljajui dugo, uvede i sitniarsku robu.Danas je to jedan od najvienijih trgovaca u naem gradu. Trguje posuem, duhanom, katranom, sapunom, perecima, tekstilnom, galanterijskom i drogerijskom robom, ljekovitim biljkama, pukama, koom i prutom. Iznajmio je na trnici vinarski podrum i, kau, sprema se da otvori obiteljsko kupalite sa sobama. Knjige pak, koje su mu nekada leale na policama, meu njima i trei svezak Pisareva, odavno su ve prodane, po rubalj i 5 kopjejaka za pud.Na imendanima i na svadbama prijanji prijatelji, koje sada Andrej Andrejevi podrugljivo naziva Amerikancima, koji put zapodjenu s njim razgovor o progresu, o knjievnosti i drugim viim materijama. Andreju Andrejeviu, jeste li itali posljednji svezak Vjesnika Evrope? pitaju ga. Ne, nisam itao, molim odgovara on, mirkajui i igrajui se debelim lancem. To se nas ne tie. Mi se bavimo pozitivnijim poslom.