BUDUĆNOST NAŠEG PLANETA · zirati što nam budućnost donosi. Ove pouke nisu samo globalnog...
Transcript of BUDUĆNOST NAŠEG PLANETA · zirati što nam budućnost donosi. Ove pouke nisu samo globalnog...
godište 37 • broj 3 • godina 2013.
BUDUĆNOSTNAŠEG PLANETA
2
ZNACI VREMENA • 3/2013.SADRŽAJgodište 37 • broj 3 • godina 2013.
BUDUĆNOST
NAŠEG PLANETA
SADRŽAJ
•••••••••••••Dragutin Matak
urednik
2
Dragutin Matak
BuduÊnost naπeg planeta 3Jeff Crocombe
Kratki pregled drugog poglavlja Knjige proroka Danijela 4Garth Bainbridge
Kraljev san 7Thomas Lobitz
Kakva je buduÊnost Europe? 9Robert Wolfgramm
Stvaranje povijesti 12Marvin Moore
Božji naËin pouËavanja 14Arlene Taylor 16
Možete li oprostiti? 17Arthur Patrick
Hvala Bogu za otkriÊa radikalnih baptista! 18Harold Harker
London - tragovi povijesti 22Glenn Townend
Biblija na vlastitu jeziku 25Carolyn Rattliff Reid
Imajte sluha za zdravlje! 28Dragutin Matak
Visionarski projekt 31
Uvijek je u povijesti bilo predviđanja budućih
događaja, čini se uglavnom zloslutnih, a ne vedrih.
Uz pomoć suvremenih internetskih pretraživača
možemo vrlo brzo pronaći liste datuma kada je bio
ili jest predviđen kraj svijeta. Kada uzmemo u obzir
razarajuće potencijale suvremenih oružja onda pot-
puno uništenje života na našem planetu i nije neka
maštarija, već ozbiljna prijetnja. Međutim, od čega
zavisi budućnost našeg planeta i kakvi su izgledi za
naše preživljavanje u stanju u kojem se nalazimo?
Kada o ovim pitanjima promišljamo na osnovi
Biblije onda je boljim poznavateljima biblijskog tek-
sta jasno da nije riječ o maštovitim predviđanjima
čak ako su ona djelomično zasnovana na statisti-
kama i opažajnim proračunima. Biblija je ozbiljan
izvor uvida u našu stvarnost koji se bavi „dubinskim“
pitanjima čovjekovog postojanja. Ključno pitanje
nije koliko ćemo živjeti, već kako? Čovjekova moral-
nost je preduvjet njegovog fi zičkog, intelektualnog,
emocionalnog i duhovnog blagostanja. Zato Biblija
tako jasno i jednostavno opisuje budućnost zavisno
od čovjekovog moralnog stanja:
„Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mr-
žnju i sramotu.“ (Izreke 13,5); „Pavednik pazi i na
život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.“
(Izreke 12,10); „Pravednik vodi svojeg prijatelja, a
opake zavodi njihov put.“ (Izreke 12,26); „Rogove ću
polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu.“
(Psalam 75,11); „Pravednik se neće nikad pokolebati,
a opakih će nestati s lica zemlje.“ (Izreke 10,30); „Kad
oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima te-
melj vječni.“ (Izreke 10,25)
3
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Biblija je ozbiljan
izvor uvida u
našu stvarnost
koji se bavi
„dubinskim“
pitanjima
Ëovjekovog
postojanja. KljuËno
pitanje nije koliko
Êemo živjeti, veÊ kako?
Isusova usporedba o kući sagra-
đenoj na pijesku, umjesto na stijeni,
koju odnose oluje zgodno se uklapa
u ovu osnovnu biblijsku poruku o bu-
dućnosti. Nakon poznate propovjedi
na gori u kojoj je iznio osnovne mo-
ralne ideale i temelje života, Isus je
zaključio svoj govor:
„Stoga, tko god sluša ove moje
riječi i izvršava ih, bit će kao mudar
čovjek koji sagradi kuću na stijeni.
Zapljušti kiša, navale bujice, duh-
nu vjetrovi i sruše se na tu kuću, ali
ona ne pada. Jer – utemeljena je na
stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove
moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud
čovjek koji sagradi kuću na pijesku.
Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu
vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se
sruši. I bijaše to ruševina velika!“ (Ma-
tej 7, 24-27)
Upravo ovo načelo moralnoga
sklada i odgovornosti, istine i praved-
nosti, osnova je prema kojoj možemo
„predvidjeti“ budućnost. Kada ove
opće odlike čovječnosti ili pobožno-
sti izostaju iz našega života čemu se
imamo nadati? I uzročno posljedično
načelo je biblijskog podrijetla: „Ne
varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što
tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u
tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadlji-
vost, a tko sije u duh, iz duha će žeti
život vječni.“ (Galaćanima 6, 7-8)
U skladu s ovim raširenim i potpu-
no jasnim biblijskim kriterijima koji
uvjetuju našu budućnost valja razu-
mijevati simbole i slike koje nalazimo
u biblijskoj apokaliptičkoj literaturi
budući da upravo u tim tekstovima či-
tamo o sudnjem danu ili kraju svijeta.
Apokaliptičkog se načina jezičnog
izražavanja ne treba bojati, već mu se
pozornije posvetiti i pronicati u ono
što je „apokaliptičko“ – otkriveno ili
objavljeno. Ti se tekstovi ne nalaze u
Bibliji da bi nas strašili ili da bismo
imali podlogu za naše maštarije. To je
samo jedna od mnogih književnih vr-
sta koje nalazimo u Bibliji koja svojim
simbolima i prizorima prenosi upečat-
ljivu poruku. Od 66 biblijskih knjiga
Staroga i Novoga zavjeta dvije svojim
većim dijelom sadrže nizove simbola.
Zapazimo da su ti prikazi uvijek u ne-
kom povijesnom kontekstu. Danielova
knjiga je u znaku babilonskog sužanj-
stva židovskog naroda, dok je Knjiga
Otkrivenja u ozračju nasrtaja Rima na
Božju crkvu. Zajedničko im je što
obje knjige opisuju i svemirski i
zemaljski sukob između dobra i
zla. Te povijesne prilike bile su povod
za iznošenje načela prema kojima mo-
žemo razumijevati naše vrijeme i na-
zirati što nam budućnost donosi. Ove
pouke nisu samo globalnog značaja,
već apeliraju i na kvalitetu osobnog ži-
vota, što je svakako najvažnije. Biblija
je udžbenik za osobno moralno usmje-
ravanje u životu koje jamči zdraviju sa-
dašnjost i sigurnu budućnost.
Na ovakav način valja razumijeva-
ti golemi „kombinirani“ kip iz Knjige
proroka Daniela 2. poglavlja; borbu
četiri nemani i mali rog iz 7. i 8. po-
glavlja; četiri jahača iz Apokalipse (Ot-
krivenje 6. poglavlje); Janje i zvijeri
koje napadaju iz 12. do 15. poglavlja
itd.
U ovome izdanju časopisa obratite
pozornost na što upućuje kombinira-
ni kip iz 2. poglavlja Knjige proroka
Daniela. Prikaz je to niza svjetskih
kraljevstava koja propadaju iz istih ili
sličnih razloga – nepravde i nemoral-
nosti. Posljednje razdoblje obilježava
razdvojenost i nastojanje ujedinjenja
(stopala od gline i željeza). Na kraju,
nakon svih kraljevstava nastaje nebe-
sko kraljevstvo. U tom Božjem poret-
ku vlada ljubav, pravednost i mir, što je
jamstvo njegove vječnosti.
Zapazimo, ovi su poučci globalne i
osobne naravi. S jedne je strane to opis
općih zbivanja, a s druge je to poziv na
duhovnu obnovu. Ljubav, pravednost i
mir mogu već sad vladati našim životi-
ma i jamčiti nam budućnost.
4
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Budućnost nas uvijek zadivljuje pa
tako i u mnogim biblijskim proročan-
stvima. Čak i ako ste na nekim po-
dručjima pomalo nepovjerljivi prema
biblijskim tvrdnjama, točnost njezinih
predviđanja otkriva pristup nadnarav-
nom u mnogo većoj mjeri od samog
nagovještaja. Mnoga velika proročan-
stva, kao i ona koje je najlakše dokaza-
ti, zabilježena su u Danielovoj knjizi, u
spisima prognanog židovskog plemića
koji je postao premijer babilonskog
kraljevstva – osvajača njegove zemlje.
Kratki pregled drugog Knjige proroka
Da bismo razumjeli sadašnje i bu-
duće događaje prikazane u Danielovoj
knjizi moramo najprije razumjeti nji-
hovu povijesnu pozadinu. Jedna od
ranijih biblijskih knjiga koja bilježi
židovsku povijest daje nam određenu
povijesnu pozadinu.
Babilonski kralj Nabukodonozor
tri puta je izvršio invaziju u južne ži-
dovske države Jude, jedini dio Izraela
koji nije bio okupiran u prijašnjim na-
padima. Prvi put 605. pr. Kr. (2. Kralje-
vima 24,1), kada je vjerojatno Daniel
•••••••••••••Jeff Crocombe
5
ZNACI VREMENA • 3/2013.
poglavljaDanijela
odveden u ropstvo, zatim 597. pr. Kr.
(2. Kraljevima 24, 10-14) te 586. pr.
Kr. (2. Kraljevima 25, 1-21). Nakon
zadnjeg napada Izrael je bio razoren i
više nije bio suverena država.
Jeruzalem je uništen i spaljen je
veličanstveni hram koji je izgradio
Salomon. Vodstvo je bilo ubijeno ili
zarobljeno zajedno s moćnim i utje-
cajnim svećenicima odgovornim za
hramske službe. Stanovnici su živjeli u
progonstvu u Babilonu dok su njihovi
posjedi i imovina u Palestini oduzeti
ili razoreni, ili su pak pokoreni živje-
li u ruševinama onoga što je nekada
bila Palestina. Živjeli su u potpunom
očaju. Njihove okolnosti su prikazane
u tužaljci iz 137. Psalma (uglazbljenoj
u popularnu pjesmu): „Na obali rijeka
babilonskih sjeđasmo i plakasmo spo-
minjući se Siona;…Kako da pjesmu
Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj?“
(redci 1,4).
U ovim okolnostima kralj Nabu-
kodonozor je usnuo san zabilježen u
Danielu 2, 24-49. Dogodilo mu se to
na kraju druge godine vladanja kada,
unatoč Nabukodonozorovom uspješ-
nom pohodu protiv Jude, stvari u ba-
bilonskom kraljevstvu nisu bile u naj-
boljem redu. Godinu dana ranije kralj
je imao određene poteškoće pri raza-
ranju Aškelona. Aškelon je 604. pr. Kr.
odbio platiti poreze, ali je unatoč tome
što ga je pretvorio u ruševine, Nabuko-
donozor ipak bio zabrinut za buduć-
nost svog kraljevstva. Konačno, ako
mu je samo jedan grad poput Aškelo-
na napravio toliki problem, što bi tek
saznanje o tome moglo učiniti ostatku
njegova kraljevstva ili pak težnjama
okolnih suparničkih kraljevstava?
Nabukodonozor je u svom snu vi-
dio veliki kip čovjeka čije se tijelo, od
glave do nožnih prstiju, sastojalo od
različitih metala. Redoslijed metala
dao je naslutiti postupno smanjivanje
poželjnosti i vrijednosti, od glave na-
činjene od zlata do nogu i stopala od
željeza. Daniel je pozvan da protumači
značenje sna zbog čega je promaknut
iako je tumačenje sna nadahnuo Bog
(Daniel 2,19-23) kojega je on prizna-
vao.
San je objašnjen u Danielu 2, 31-45
gdje je opisan slijed kraljevstava, zapo-
čevši s Nabukodonozorovim (zlatna
glava). Svako je od njih posjedovalo
obilježja svojstvena metalu kojim su
predstavljena.
ZnaËenje kipa
Pogled na Nabukodonozorov san ot-
kriva mnoštvo poruka.
Prvo, zaključujemo da je najvaž-
nije prvo a nakon njega po važnosti
dolazi četvrto kraljevstvo, dok su opisi
drugog i trećeg vrlo kratki i ne sadrže
značajnije podatke. Drugo je kraljev-
stvo označeno jednostavno kao „sla-
bije“. Slično tomu, za treće kraljevstvo
se kaže samo da će „gospodariti svom
zemljom“.
Prvo kraljevstvo je bilo bitno zbog
trenutne važnosti za Izrael, te za Babi-
lon koji je bio njegov tlačitelj. Četvrto
je važno zbog odnosa prema završnom
dijelu sna, prema kamenu koji nastaje
na nadnaravni način. Žarišni vrhunac
6
ZNACI VREMENA • 3/2013.
sna opisan je u Danielu
2,28-29. Središte mu je
„ono što će biti na svršetku
dana“, što uključuje budu-
će događaje.
Drugo, zamisao o sli-
jedu metala koji predstav-
ljaju niz kraljevstava nije
svojstvena samo Danie-
lovoj knjizi. Ovaj motiv
postoji i u drugim starim
izvorima. Hesiod je bio
starogrčki pisac koji je
pisao o nizu od pet raz-
doblja predstavljenim pe-
terim metalima – zlatom,
srebrom, broncom (če-
tvrto nije bilo predstavlje-
no metalom) i željezom.
Perzijski pisac Zoroaster
(Zaratustra) pisao je o
„drvetu koje je imalo če-
tiri grane: zlatnu, srebrnu,
čeličnu i od miješanog željeza“. One
su protumačene kao četiri vremenska
razdoblja koja će uslijediti nakon nje-
gova kraljevstva. Ono što je svojstve-
no samo izvješću u Danielu 2,2 jest to
što se, unatoč Nabukodonozorovu snu
u kojemu je on predstavljen zlatnom
glavom, u žarištu ne nalaze „metalna“
kraljevstva već kamen koji se iznenada
„odvalio a da ga ne dodirnu ruka“.
„Kameno“ kraljevstvo biva usta-
novljeno sljedećim redoslijedom (red-
ci 34,35):
1. Kamen se odvalio s brijega bez
ljudske pomoći.
2. Kamen pogađa lik u stopala od
željeza i gline.
3. Cijeli se lik smrvio i pretvorio u
prah, te je bio otpuhnut.
4. Kamen postaje planina koja ispuni
cijelu zemlju.
Kameno kraljevstvo se odnosi na
osnivanje Božjeg kraljevstva na zemlji
nakon drugog Kristova dolaska.
U stvari, opis kamena – Božjeg
kraljevstva – u očitoj je i namjernoj su-
protnosti prema četvrtom kraljevstvu.
Ono je:
1. Nadnaravno. Osnovano je na nad-
naravan način, bez ljudske pomoći
kao izravna suprotnost samom
kipu koji je načinjena stvar ljud-
skog podrijetla.
2. Posljednje. Sva ljudska kraljevstva
bivaju u cijelosti uništena. To
označuje kraj međuvremena ljud-
ske povijesti unutar svemirskog
vremena i početak novog doba
Božje vladavine na zemlji. Ponov-
no je ovdje primjetna suprotnost
slijednoj naravi ljudskih kraljev-
stava koja su prikazana kipom.
3. Sveopće. Božje
kraljevstvo će se prostirati
cijelom zemljom.
Kada kamen pogodi
lik, on ne uništava samo
neku određenu zemlju ili
narod već sve ono što je
simbol protivljenja Bogu i
načelima ljubavi, praved-
nosti i milosti na kojima je
Božje kraljevstvo zasnova-
no. Za Izrael u ono vrijeme
Babilon je bio i predstav-
nik i stvarnost takvog pro-
tivljenja.
Ova je protivnička sila
tijekom povijesti bila pred-
stavljena mnogim drugim
silama, narodima, sustavi-
ma i vlastima. Njihovo toč-
no prepoznavanje manje je
važno od razumijevanja da
njihova moć nije vječna, te
da će se Bog umiješati i ostvariti dola-
zak novog kraljevstva.
Okolnosti Izraela u vrijeme Na-
bukodonozorovog sna bile su zastra-
šujuće. Izraelci su bili porobljeni, po-
bijeđeni, bezemljaši i tuđinci te im je
bio zapriječen pristup hramu u svrhu
bogoštovlja. Zatim, usred svega toga,
Bog im progovara preko Danielova
tumačenja Nabukodonozorovog sna i
nudi im nadu i budućnost. Danielovo
objašnjenje je hranilo Izraelovu nadu
na tri načina.
Prvo, ljudska kraljevstva, poput
osvajačkog Babilona, prikazana su kao
konačna i prolazna. Ona će unatoč sebi
samima jednom konačno proći. Izra-
elu je rečeno da su njihove okolnosti
samo privremene stoga što ih Babilon
neće zauvijek držati u ropstvu. Slobo-
da je bila osigurana.
Drugo, Bog je prikazan kao vladar
koji sve drži pod nadzorom. Čovje-
čanstvo, grijeh, zlo i patnja mogu se
trenutno nalaziti na pozornici, ali Bog
ipak svime vlada.
I konačno, Božje kraljevstvo treba
smatrati sigurnim. Bog će se umiješati.
Za sada sve stvari idu svojim tijekom
no Bog će se na kraju umiješati i okon-
čati tlačiteljsku vlast patnje i smrti te
donijeti novu vlast života i slobode.
Jeruzalem je uništen.
Vodstvo je bilo ubijeno
ili zarobljeno. Stanovnici
su živjeli u progonstvu
u Babilonu, u potpunom
oËaju. Njihove okolnosti su
prikazane u tužaljci iz 137.
Psalma: „Na obali rijeka
babilonskih sjeasmo i
plakasmo spominjuÊi se
Siona;…Kako da pjesmu
Jahvinu pjevamo u zemlji
tuinskoj?“ (redci 1,4).
7
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Kraljev san•••••••••••••
Garth Bainbridge
Računajući da je ono što Biblija tvrdi
o Bogu doista tako – da je budućnost
Bogu poznata kao da je bila jučer –
onda Bog vodi povijest ovoga svije-
ta prema unaprijed predodređenom
svršetku. U stvari, upravo ovo je bila
poruka sna koji je usnuo poganski
imperator, vladar najvećeg kraljevstva
tadanjeg vremena – Babilona.
Kralj Nabukodonozor je poveo ba-
bilonsku vojsku u osvajanje naroda i
kraljevstava, uništavajući tijekom po-
hoda velika kraljevstva Asirije i Egip-
ta. Osvojio je Judu, južnu polovicu
izraelskog naroda, te je cvijet njihove
mladosti odveo u svoj glavni grad na
rijeci Eufratu.
Kralj je bio i graditelj. Proširio je i
uljepšao grad Babilon tako da se hva-
lisao: „Nije li to taj veliki Babilon što
ga ja sagradih da mi bude kraljevskom
prijestolnicom – snagom svoje moći,
na slavu svoga veličanstva?“ Ove su
riječi zabilježene u Bibliji, a zapisao ih
je Daniel (4, 30) koji je bio Nabuko-
donozorov premijer. Slične su izjave
uklesane na mnogim opekama prona-
đenim pri iskapanjima ruševina nje-
gova grada, uz dodatne riječi: „Neka
traje vječno!“
No, Božja poruka kralju bila je da
Babilon neće trajati vječno.
Poruka u snu
Jednoga je dana Nabukodonozor
unio san. Pokušavajući razumjeti što
san znači, dozvao je čarobnjake, gatare
i zvjezdare. Želeći se uvjeriti kako oni
doista imaju sposobnost tumačenja
snova, nije im htio reći što je san sadr-
žavao, već im je zapovjedio: „…recite
mi moj san, pa ću znati da li mi može-
te kazati i njegovo značenje!“ (Daniel
2,9, kurziv dodan).
Zbunjeni i uplašeni, zvjezdari su
odgovorili: „Što tražiš, kralju, teško je,
i nema ga tko bi to mogao otkriti kra-
lju osim bogova koji ne borave među
smrtnicima“ (redak 11).
Morali su priznati da astrologija
ne može proreći budućnost. Kralj je
odmah naredio smaknuće ovih pre-
varanata. No, među onima koji su
nedavno diplomirali u babilonskoj
školi mudrosti bila su četvorica mla-
dih prognanika koji nisu prethodno
bili pozvani na susret kod kralja ali su
8
ZNACI VREMENA • 3/2013.
unatoč tome osuđeni zajedno sa svojim
kolegama. Jedan od njih, Daniel, zatražio
je od kralja malo vremena kako bi mu
protumačio san.
Te noći nakon molitve Daniel je
usnuo isti, Bogom - nadahnut san.
Sljedećeg jutra pojavio se pred Nabu-
kodonozorom. Ponovivši ono što su
njegovi prethodnici rekli, kako na
zemlji ne postoji nitko tko bi kra-
lju mogao reći njegov san, Daniel
je naglasio kako „ima na nebu
Bog koji objavljuje tajne“, do-
dajući kako je „On saopćio
kralju Nabukodonozoru ono
što će biti na svršetku dana“
(redak 28).
Zatim je nastavio: „Ti si, o
kralju, imao viđenje: ‘Gle, kip,
golem kip, vrlo blistav, stajaše
pred tobom, strašan za oči. Tome
kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa
i ruke od srebra, trbuh i bedra od mje-
di, gnjati od željeza, a stopala dijelom
od željeza, dijelom od gline. Ti si pro-
matrao: iznenada se odvali kamen a da
ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u
stopala od željeza i gline, te ih razbi.
Tada se smrvi najednom željezo i gli-
na, mjed, srebro i zlato, i sve postade
kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar
sve odnese bez traga. A kamen koji
bijaše u kip udario postade veliko
brdo te napuni svu zemlju (redci
31-35).
Aha, pomislio je kralj, ovaj mla-
dić je sve ispravno rekao!
TumaËenje sna
Glava, prsa, bedra i noge, kako je Dani-
el objasnio, predstavljali su niz od četiri
kraljevstva. Započinjući s glavom koja
je predstavljala Babilon – „Ti si glava od
zlata“ – Daniel je nastavio s tumačenjem
sve do stopala:
Glava od čistoga zlata. – Nabuko-
donozor je uzdigao Babilon do moćnog
i bogatog kraljevstva. U berlinskom
muzeju nalaze se rekonstruirana vrata
božice Ištar koja nam daju uvid u sla-
vu negdašnjeg grada. Izgradio je jedno
od sedam svjetskih čuda – babilonske
viseće vrtove – kako bi stvorio osjećaj
raskoši zelenila u ovom pustinjskom
gradu.
No, Daniel je učas pretkazao i pro-
past ovog kraljevstva: „Poslije tebe ustat
će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga“
(redak 39). Čudesno je da je oko stoti-
nu godina prije samog događaja prorok
Izaija isto tako prorekao dan kada će Ba-
bilon biti osvojen (vidi Izaija 44,26-28),
imenujući štoviše i osobu odgovornu za
predvođenje osvajačke vojske. Posjeti-
te li danas Babilon, naći ćete samo
hrpu nenaseljenih ruševina.
Prsa i ruke od srebra. –
Babilon su osvojile ujedinjene
snage Medije i Perzije (pred-
vodio ih je vojskovođa ime-
nom Kir) 539. godine prije
Krista, samo 60 godina posli-
je Nabukodonozorovog sna.
Bio je to znak smrti zlatnog
babilonskog kraljevstva i rođenja
srebrnog, perzijskog kraljevstva.
Perzijsko kraljevstvo bilo je najve-
će ikada postojeće kraljevstvo. Širilo se
od doline Inda na istoku, preko Egipta
na jugozapadu te Trakije i Makedo-
nije na granici Grčke. Površina mu je
iznosila osam milijuna četvornih kilo-
metara, protezalo se preko triju kon-
tinenata, a vladalo je nad 50 milijuna
ljudi ili 44% svjetskog stanovništva
tadanjeg vremena.
Trbuh i stegna od bronce. – Na-
kon 200 godina kraljevske vladavine,
perzijsko je područje počelo klecati
pod nasilnom vojnom moći mladog
makedonskog kralja Aleksandra Ve-
likog. Aleksandar nikada nije izgu-
bio ni jednu bitku i nakon 10 godina
osvajanja uspostavio je Grčku kao slje-
deće veliko kraljevstvo svjetske povijesti.
Umro je mlad, u dobi od 33 godine, a
njegovo je kraljevstvo podijeljeno na če-
tiri dijela (Daniel je i to pretkazao; vidi
Daniel 8,20-22).
Noge od željeza. – Rim se upravo
zbog ove podijeljenosti lako domogao
vlasti. Rimska se vlast uzdigla nad na-
rode diljem Europe i Sjeverne Afrike
sve do duboko u područje Azije. Vla-
dalo je gotovo 500 godina. Za vrijeme
vladavine Rima rođen je Isus, rimske
su ceste odnijele prve kršćanske misi-
onare posvuda, a rimska arena bila je
poprištem stradanja i smrti mnogih
kršćanskih mučenika.
9
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Stopala od željeza i gline. – Dani-
el je protumačio značenje stopala na-
činjenih od mješavine željeza i gline:
„Stopala koja si vidio, dijelom glina a
dijelom željezo, jesu podijeljeno kra-
ljevstvo… kraljevstvo će biti dijelom
čvrsto a dijelom krhko… oni će se mi-
ješati ljudskim sjemenom, ali se neće
držati zajedno“ (redci 41-43).
Rim se počeo raspadati i konačno
je pokleknuo pod barbarskim napadi-
ma sa sjevera i istoka. Europa je posta-
la podijeljenim kontinentom s mnoš-
tvom vlada, kultura i jezika. Narodi su
se razvijali kao ponosni pojedinačni
entiteti, stoljećima se odupirući svim
pokušajima ujedinjavanja u jedno kra-
ljevstvo.
Kraj
Postoji još jedan dramatičan prikaz,
još jedno kraljevstvo koje ima doći –
kraljevstvo Stijene/Kamena: „U vrije-
me ovih kraljeva Bog nebeski podići
će kraljevstvo koje neće nikada pro-
pasti i neće prijeći na neki drugi na-
rod. Ono će razbiti i uništiti sva ona
kraljevstva a samo će stajati dovijeka“
(redak 44).
Božje kraljevstvo, koje će traja-
ti vječno, već je stiglo. Isus je došao
na ovaj svijet objavljujući: „Ispunilo
se vrijeme. Blizu je kraljevstvo Bož-
je“ (Marko 1,15). Nije to sada neko
vidljivo kraljevstvo, osim u životima
ljudi koji su preobraženi snagom
njegova Kralja. Isus je došao liječeći
željezno-glinenu slomljenost ljud-
skih života, a Božje je kraljevstvo na-
stavilo osvajati ljudska srca u svakoj
zemlji, donoseći sa sobom nadu, mir
i cjelovitost.
No, postoji još nešto. Dolazi vrije-
me kada će Božje kraljevstvo postati
vidljivo, a to će biti kada Isus po drugi
put dođe na ovu zemlju. To će biti kraj
ovog našeg jadnog, slomljenog plane-
ta i početak nečeg sasvim novog.
Božje posljednje riječi o tome zapi-
sane su u 21. poglavlju Otkrivenja: „Evo
stana Božjeg među ljudima! ‘On će sta-
novati s njima… On će otrti svaku suzu
s njihovih očiju. Smrti više neće biti;
neće biti više ni tuge, ni jauka, ni boli,
jer stari svijet prođe“ (redci 3-4).
Ujedinjeno kraljevstvo mira dolazi, ali drugaËije nego što mislimo
•••••••••••••Thomas Lobitz
Vrtuljak kriznih zbivanja u EU vrti
se sve brže; samit za samitom. Kakvu
budućnost ima veličanstvena vizija
o ujedinjenoj Europi? Zapanjujuće
biblijsko proročanstvo pomaže nam
pri potrazi za odgovorom.
Europom kruži sablast, sablast
raspada. Od fi nancijske krize, koja
je izbila 2008. godine, na ovamo kod
mnogih se javlja sumnja da je naše
blagostanje u ozbiljnoj opasnosti. Tri
godine kasnije proširila se sumnja
da je ‘’europska kuća’’ (EU) prilično
traljavo građena. Kriza u Grčkoj po-
kazala je nedostatke: snaga gospo-
darstva ‘’stanara’’ toliko je različita da
su mnogi ‘’stanovi’’ u toj kući preza-
duženi, a neki u lošem stanju.
Postoji li izlaz iz ove krize? Broker
Dirk Müller (pisac knjige Crashkurs
und cashkurs) naveo je 18. rujna
2011. na televiziji sljedeće moguć-
nosti. Da biste izbjegli ‘’hrpu proble-
ma’’, morate pored nje proći lijevo ili
desno. Ili treba osnovati ‘’Sjedinjene
Države Europe’’ sa zajedničkom gos-
podarskom vladom ili treba sadašnju
monetarnu uniju ukinuti i vratiti se
sustavu različitih valuta, ako se gos-
podarstvo EU država i dalje bude
međusobno jako razlikovalo. Svaki
srednji put neizbježno vodi u kata-
strofu, kaže ovaj stručnjak. EU samit
u prosincu 2011. u Brusselu, sa za-
ključkom da se posebnim ugovorom
ani-
na-
ne:
a a
kra-
om
mi-
eće
čno
adi-
sta-
oš-
i su
čni
vim
kra-
kaz,
ći –
ije-
dići
ro-
na-
Kakva je buduÊnost Europe?
9
10
ZNACI VREMENA • 3/2013.
članice prisili na veću
proračunsku disciplinu,
ide u smjeru prve spo-
menute mogućnosti.
Hoće li rezultati ovog
samita ojačati EU ili
će zbog povlačenja Velike
Britanije (a možda i Mad-
žarske, Češke i drugih zemalja)
doći do novog cijepanja Europe?
Vizija jednog babilonskog kralja
Pitanje budućnosti Europe još će nas
dugo zaokupljati. Može li nam Bibli-
ja – koja sadrži i proročke dijelove – u
tome pomoći? Začudo, odgovor glasi:
Da!
Prije više od 2.500 godina je Da-
niel, visoki državnik židovskog podri-
jetla, ondašnjem babilonskom kralju
Nabukodonozoru protumačio viđenje,
za koje se ispostavilo da sadrži zapa-
njujuće proročanstvo. O njemu Biblija
izvještava u Danielovoj knjizi, drugom
poglavlju:
‘’Ti si, o kralju, imao viđenje: gle,
kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred
tobom, strašan za oči. Tome kipu gla-
va bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od
srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati
od željeza, a stopala
dijelom od željeza, dijelom od
gline. Ti si promatrao: iznenada se od-
vali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa
udari u kip, u stopala od željeza i gline
te ih razbi. (Tada se smrvi najednom
željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i
sve postade kao pljeva na gumnu ljeti
i vjetar sve odnese bez traga. A kamen
koji bijaše u kip udario postade veliko
brdo te napuni svu zemlju.’’ (Daniel
2,31-35.)
Daniel je na licu mjesta protuma-
čio san, pa je Nabukodonozoru rekao:
‘’Ti si glava od zla-
ta. Poslije tebe ustat će
drugo kraljevstvo, slabije
od tvoga, pa treće, od mje-
di, koje će gospodariti svom
zemljom. A četvrto kraljev-
stvo bit će tvrdo poput željeza, poput
željeza koje sve satire i mrvi; kao že-
ljezo koje razbija, skršit će i razbit sva
ona kraljevstva. Stopala koja si vidio,
dijelom glina a dijelom željezo, jesu
podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto
od čvrstoće željeza prema onome što
si vidio željezo izmiješano s glinom.
Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom
glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto
a dijelom krhko. A što si vidio željezo
10
11
ZNACI VREMENA • 3/2013.
izmiješano s glinom: oni će se miješati
ljudskim sjemenom, ali se neće držati
zajedno, kao što se ni željezo ne da po-
miješati s glinom.’’ (Redci 38-43.)
Povijest svijeta pokazuje koja su
kraljevstva predstavljena različitim
metalima:
Zlatna glava: Babilon.
Prsa i ruke od srebra: dvojako kra-
ljevstvo Medije i Perzije, koje je 538.
osvojilo Babilon.
Trbuh i bedra od mjedi: GrËka.
Aleksandar Veliki je 331. godine pr. Kr.
u bitci kod Gaugamele porazio perzij-
skog kralja Darija III. Nakon Grčke
slijedio je Rim – gnjati od željeza.
Zapadni dio Carstva raspao se 476.
godine, kad je germanski vođa
Odoakar svrgnuo četrnaestogo-
dišnjeg cara Romulusa Augustu-
sa. Istočni dio opstao je kao Bizantsko
carstvo do 1453., kad su ga osvojili
Osmanlije.
NemoguÊe je sjediniti željezo i
glinu
Noge i prsti na nogama simbolizira-
ju kraljevstvo sasvim druge vrste: ono
je mješavina željeza i gline – koja nije
metal. Dok metal možemo stopiti s
drugim metalima, željezo i glina se ne
daju spojiti – njih je vrlo lako opet raz-
dvojiti.
Činjenica je da je povijest Europe
poslije propasti Rimskog Carstva obi-
lježena nejedinstvom i ratnim sukobi-
ma. Pokušaj mnogih kraljevskih kuća
da spretnom politikom sklapanja bra-
ka ‘’povežu’’ protivnike, nije pomogla
ujedinjavanju Europe.
Poslije oba svjetska rata i svršetka
sukoba između Istoka i Zapada, Eu-
ropska unija trebala je konačno učiniti
kraj nejedinstvu Europe. To je djelo-
mično i uspjelo: ratovi između člani-
ca EU ne mogu se ni zamisliti, a osim
toga postoje jako isprepletene gospo-
darske veze i u šesnaest zemalja jedin-
stvena valuta. Ali upravo zajednički
novac, koji je zamišljen kao motor eu-
ropskog ujedinjenja, pokazao se skli-
skom daskom. Upravo u tome
se vidi razlika između željeza
(gospodarskih stabilnih zema-
lja) i gline (gospodarski krhkih
zemalja). Hoće li se Europa
uspjeti ujediniti u ‘’svjetsko
carstvo’’? Nabukodonozorova
vizija pokazuje da na ovo pita-
nje treba odgovoriti s ‘’ne’’.
Dolazi kraljevstvo mira
Međutim, tu nije kraj priči. Da-
niel tumači završetak sna:
‘’U vrijeme ovih kraljeva
Bog Nebeski podići će kraljev-
stvo koje neće nikada propasti
i neće prijeći na neki drugi na-
rod. Ono će razbiti i uništiti sva ona
kraljevstva, a samo će stajati dovijeka
– kao što si vidio da se kamen s bri-
jega odvalio a da ga ne dodirnu ruka
te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro
i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što
se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tu-
mačenje joj pouzdano.” (Redci 44.45.)
Bog čini ono što ljudi ne mogu.
Kraj sna jasno ukazuje na Božje kra-
ljevstvo. Ono je počelo životom Isusa
Krista na Zemlji (usp. Luka 17,21).
Ali tekst kazuje da konačna usposta-
va Božjeg kraljevstva još predstoji, jer
kamen pogađa noge – dakle udara u
državnu tvorevinu u kojoj se nala-
zimo od propasti Rimskog Carstva.
To će se dogoditi kad Isus po drugi
put dođe na ovu Zemlju i stvori ‘’sve
novo’’ (Otkrivenje 21,5). On će uspo-
staviti vječno kraljevstvo u kojemu će
se vladati po najuzvišenijim Božjim
načelima: u ljubavi (Marko 12,30.31)
i miru (Ivan 14,27). A najbolje od sve-
ga jest: mi već sada možemo postati
građani tog kraljevstva, ako svoj život
povjerimo Isusu Kristu i živimo po
Njegovim načelima.
11
12
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Ropstvo kao potpuno vlasništvo ili
nadzor nad drugim ljudskim bi-
ćem u svrhu iskorištavanja vjerojat-
no je svojim lažima započela zmija
u Edenskom vrtu. Pretpostavlja se
da je stari palestinski grad Jerihon
pao u ropstvo. Jedan od najstarijih
zakona koje čovječanstvo poznaje,
babilonski Hamurabijev zakonik,
priznaje činjenicu ropstva. Biblijsko
Petoknjižje, slično tomu, smatra ovu
zamisao svršenim činom, a plemić-
osloboditelj, Mojsije, daje savjete o
nekim oblicima ropstva. Josip, sin ži-
dovskog patrijarha Jakova, prodan je
za roba u Egipat iako Egipćani nisu
prekomjerno koristili robove, čak ni
pri izgradnji piramida. S druge stra-
ne, grčka „civilizacija“ se odlikovala
ropstvom. Grčki fi lozof Aristotel je
tvrdio kako su robovi rasno drugačiji
te da imaju samo djelomičnu ljudsku
narav pa stoga zaslužuju biti slugama
budući da im je to određeno po sa-
moj naravi.
Jedno i pol tisućljeće kasnije
afričko je ropstvo postalo dijelom
europskog gospodarstvenog susta-
va. U kasnom srednjovjekovlju, pod
utjecajem Aristotelova načina mišlje-
nja, ozakonjene su crnačke plantaže i
kućno ropstvo. To će reći, Afrikanci
su stavljeni izvan europske defi nici-
je „ljudskih bića“. Ako se Afrikance
smatra manje humanima, a bliže
•••••••••••••Robert Wolfgramm
Stvaranje povijestiUkidanje ropstva dokaz je djelovanja ljudske volje
u povijesti, te uspješnosti bogomdane odluËnosti za
mijenjanje ovog svijeta u smjeru sve veÊe primjene
etiËkih mjerila prema dobru i zlu.
12
13
ZNACI VREMENA • 3/2013.
primatima, tada se ropstvo može
opravdati. Ono za njih čak može
biti i dobro.
Europski istraživači Ameri-
ke pristupili su svom poslanju
u petnaestom stoljeću s istim
hijerarhijskim razumijevanjem
ljudske vrste po kojem su Euro-
pejci iznad domorodačkih na-
roda – Afrikanaca, Indijanaca i
svih ostalih tamnoputih naroda,
koji se nalaze na dnu. U djelu
De Azzure Chronicle of the Dis-
covery and Conquest of Guinea
(1453.) kidnapiranje robova s
namjerom odvođenja u ropstvo
opisano je kao njihovo „spaša-
vanje od propasti“ budući da su,
prema njihovu stajalištu, „oni ži-
vjeli poput životinja“.
Veliki racionalist 18. stoljeća,
David Hume, smatrao je Afri-
kance „po naravi nižim od bijele“
rase – „ne baš životinjama, no ne
baš ni ljudima“. Smatrao je da bi
se „robovi koji bi bili oslobođeni
i podignuti sa svoje razine ipak
brzo ponovno vratili tamo gdje
pripadaju.“ Hume je vjerovao da
je tome tako stoga što im je „jed-
nostavno nedostajalo unutarnjih
sposobnosti koje su posjedovali
bijelci“. Ovakvoj fi lozofi ji svoga
vremena pridružila se i navod-
na znanost frenologija, te zna-
nosti koje su još bile u razvoju
– biologija i medicina, povijest i
antropologija te vrlo loša teolo-
gija. Frenologija je smatrala da
se robovi mogu odrediti prema
obliku lubanje koji se razliko-
vao od ostatka ljudske vrste. Bi-
ologija, fi ziologija i medicinska
znanost smatrale su kako afrički
robovi imaju lošu konstituciju te
nisu sposobni za umne zadaće
niti društvene vještine. Povijest,
antropologija i teologija su se
zalagale za hijerarhijski uređen
redoslijed. Povjesničari i antro-
polozi su tvrdili kako je to način
na koji se dogodila evolucija a
teolozi su tvrdili kako je sve to tako
bilo stvoreno i božanski određeno.
No, nisu svi razmišljali na ova-
kav način. Dugo je postojala junačka
struja svjesnih protivnika ropstva.
Primjerice, čim su se pojavili prvi ta-
mnoputi robovi u britansko-američ-
kim kolonijama 1619. (vlasnik im je,
ironično, bio slobodni afrički ugo-
vorni radnik) protestantske sljedbe
su prosvjedovale protiv zamisli o
ljudskoj hijerarhiji te gospodarskom
iskorištavanju i neljudskom ponaša-
nju prema njima. George Fox, ute-
meljitelj Quekera, je 1671. podigao
svoj glas. John Wesley, utemeljitelj
metodizma, na sličan je način pro-
svjedovao u 1740-im, a kasnije je u
svom djelu General Rules (Opća pra-
vila) (iz 1774.) sažeto izrazio kako se
njegovim sljedbenicima zabranjuje
„kupovanje ili prodaja tijela, ili duša,
muškaraca, žena i djece s nakanom
njihova porobljavanja“.
Do 1804. ropstvo je ukinuto
iznad Mason-Dixon crte koja je od-
vajala sjeverne od južnih američkih
država. Godine 1807. i britanski par-
lament je ukinuo ustanovu ropstva.
Kada je izbio Američki građanski rat
1861. godine, prvotna brojka od 20
robova u Virginiji 1619. bila se pope-
la na blizu 4 milijuna afričkih robo-
va i njihovih potomaka. Protestanti
su oduševljeno podržavali ukidanje
ropstva. Prvi organizirani Adventisti
sedmog dana, primjerice, bili su od-
lučni u zastupanju abolicije.
S druge strane, rimokatolici su po-
državali ropstvo sve do 1888. kada su
konačno nedvosmisleno izjavili kako
se njihova crkva „u cijelosti protivi
onome što je Bog izvorno odobrio“
(kako je to rekao papa Lav XVIII).
Američko je ropstvo službeno
ukinuto na kraju Građanskog rata
1865. godine i to je naznačeno u 13.
amandmanu američkog Ustava.
Nakon velikog krvoprolića, i po
prilici 50 godina nakon britanskog
primjera, ukidanje ropstva je ipak
postignuto.
Britanski primjer ukidanja rop-
stva proširio se svijetom, a posljednja
državna vlast koja je ukinula ropstvo
bila je Mauritanija, i to 1980. godine.
No, ukidanje ropstva je jedno, a
nešto sasvim drugo je ukidanje po-
našanja prema ljudima kao prema
robovima. Ovo drugo je još daleko
od ostvarenja.
Robovi nisu imali nikakva prava
i smatrani su imovinom koja je bila
na raspolaganju njihovim gospoda-
rima. Oni nisu mogli odlučivati za
sebe, nisu imali privatnosti niti prava
da se pozovu na zakon. Cijeli im je
život, od rođenja do smrti, bio pro-
pisan zakonima načinjenim samo za
njih, a njihovo trenutno stanje i bu-
dućnost ovisili su o biču i hirovitosti
gospodara. Još od Mojsijeva vreme-
na gospodari su imali pristup žena-
ma i djeci svojih robova te su prihva-
tili ono što je osloboditelj iz Izlaska
napisao govoreći o tome da gospo-
dar treba promišljati kada kažnjava
roba „jer je rob njegovo vlasništvo“
(Izlazak 21).
Na početku 21. stoljeća možemo
zajedno s Britancima slaviti 200 go-
dina od službenog ukidanja ropstva
u njihovim državama, no moramo
i dublje promišljati o tome na koji
način sva ljudska bića mogu biti
oslobođena od robovskih uvjeta i
postupanja kojima su svakodnevno
izvrgnuti oni s manje sreće, oni koji
su uhvaćeni u začarani krug siro-
maštva ili pak oni koji su uhvaćeni u
mrežu ‘ratovanja zastrašivanjem’.
Nekada se smatralo da je ropstvo
naravna stvar koja je po božanskom
određenju. No, ukidanje ropstva
dokaz je djelovanja ljudske volje u
povijesti, te uspješnosti bogomdane
odlučnosti za mijenjanje ovog svijeta
u smjeru sve veće primjene etičkih
mjerila prema dobru i zlu. Fatalizam,
pasivnost i očaj kao obilježja odnosa
prema zlu koje postoji u svijetu nika-
da ne bi nadvladali ropstvo. To treba
imati na umu dok stvaramo vlastitu
povijest!
14
ZNACI VREMENA • 3/2013.
•••••••••••••Marvin Moore
Mi ljudi smo se, zahvaljujući đavolu,
prije nekoliko tisuća godina uvalili u
velike nevolje zvane grijeh i smrt. Đa-
vao se smijao misleći kako je stvorio
problem koji Bog neće moći riješiti.
No, Bog ga je riješio. Isus je dao svoj
život umjesto našeg, zatim je uskrsnuo
od mrtvih i vratio se na nebo mole-
ći Boga da nam oprosti. U konačnici
Božjeg plana je oslobađanje cijelog
svemira od grijeha i uklanjanje đavola
zauvijek.
Stavite se na Božje mjesto. Našli ste
ovo čudesno rješenje problema grijeha
i sada trebate o tome obavijestiti ljude.
Da, rekli ste im o Mesiji koji će jed-
noga dana doći i spasiti ih, no čini se
kako riječi nisu bile dovoljne. Nekako
im morate prenijeti zamisao da grijeh
znači smrt, da netko mora umrijeti
kako bi ljudi mogli živjeti. Kako ćete ih
tome poučiti? Kako ćete im to predsta-
viti kao stvarnost?
Bog je ustvari odlučio učiniti puno
više no samo riječima priopćiti ljudi-
ma svoje rješenje. Odlučio im je to i
pokazati! Božji plan možemo nazvati
najvećom dramom u povijesti svijeta.
Božje rješenje problema sastojalo se od
tri dijela i On nam je dao vrlo detaljan
prikaz svakoga od njih.
Prikaz Kristove smrti za naše
grijehe
Za Pavla je križ bio vrlo bliska povijest
pa mu je bilo lako reći: „Jer ne držah
zgodnim među vama išta drugo znati
Božji naËin pouËavanjaosim Isusa Krista i to razapetoga“ (1.
Korinćanima 2,2). No, ljudi koji su ži-
vjeli prije Kristova vremena nisu znali
ništa o Njegovu životu ili smrti. Bog
im je mogao pričati o križu, no imao je
bolji način. On im je to pokazao.
Bog je poučio svakoga tko je sagri-
ješio da prizna grijeh te donese živo-
tinju u svetište i prinese je kao žrtvu.
Zamislite sebe kao bogatog poljo-
djelca koji je živio prije 3000 tisuće
godina i koji je utajio 10.000 dolara
godišnjeg poreza kralju Davidu. Ne-
kako ste se izvukli, no nakon nekog
vremena savjest vas još uvijek kori pa
odlučujete ispraviti stvari s izraelskim
poreznim uredom. Nakon što ste vra-
tili 10.000 dolara i platili kaznu, odabi-
rete jednu ovcu iz svog stada, oko vrata
joj vežete uže i odvedete je u svetište
15
ZNACI VREMENA • 3/2013.
– šator načinjen od životinjske kože i
postavljen nasred dvorišta ograđenog
zidovima od tkanine.
Veliki brončani žrtvenik stoji na
pola puta između ulaza u dvorište i
svetišta. Sa žrtvenika se podiže dim i
vi zadržavate dah zapahnuti mirisom
gorućeg mesa.
Svećenik odjeven u bijelu odoru
pristupa i upita vas: „Mogu li vam po-
moći?“ Izlažete mu svoje okolnosti i za-
jedno odlazite do brončanog žrtvenika.
Stavljajući svoje ruke na ovčju glavu iz-
govarate: „Kajem se što sam kralja Da-
vida prije pet godina prevario za 10.000
dolara poreza na prihod.“ Ovim ste či-
nom prenijeli svoj grijeh na ovcu.
Sada vam svećenik daje nož u ruke.
Oštricu noža nekoliko sekundi zadrža-
vate na ovčjem vratu i zatim, naglim
pokretom oštrice presijecate joj veli-
ku vratnu venu. Ovca se tiho i kratko
oglasi a svećenik uhvati malo krvi u
posudu. Nekoliko minuta kasnije ovca
izdahne i sruši vam se u ruke. Umrla je
za vaš grijeh.
Svećenik onda umoči svoj prst u
krv i njome poškropi žrtvenik. Zatim
oguli kožu s mrtve životinje, rasiječe
njezino tijelo na dijelove i položi ih na
žrtvenik da budu spaljeni. Njegove po-
sljednje riječi odzvanjaju vam u ušima
dok odlazite prema vratima: „Bog ti je
oprostio grijeh“.
Ovo je bio Božji način poučavanja.
Bog nije ljudima samo rekao da netko
mora umrijeti za njihove grijehe kako
bi im bili oprošteni. Bog je učinio da
oni odigraju taj prikaz! Bog im je to
pokazao. Naravno, Bog nikada nije že-
lio da ljudi pomisle kako ih ovca može
spasiti, već su u njoj trebali vidjeti pri-
kaz dolazećeg Mesije čija će smrt uisti-
nu platiti njihov grijeh.
Prikaz Krista kao posrednika
Pogledajmo sada drugi dio Božjeg pri-
kaza. Za ovo moramo ući u svetište.
Ulazeći, otkrit ćete da šator ima dvije
sobe. Prva se naziva Svetinja a druga
Svetinja nad svetinjama.
Kada uđete u Svetinju, s lijeva ćete
vidjeti zlatni svijećnjak sa sedam grana
i titrajući plamen na stijenju svake gra-
ne. Na desnoj strani vidite niski stol,
poput modernih stolića za dnevni bo-
ravak, na kojemu se nalaze dvije hrpe
po šest kruhova koji izgledaju poput
palačinki. Pravo pred vama nalazi se
do pasa visok, zlatom okovan kadioni
žrtvenik.
Svećenik stoji ispred žrtvenika spa-
ljujući na njemu mirisni kad i škropeći
krvlju prethodne žrtve zastor koji se
nalazi ispred oltara. Zavjesa seže od
zida do zida no ne doseže strop. Na za-
storima vidite izvezene anđele.
Iznad zavjese blista svjetlost i sve-
ćenik smatra da vidite otkud ona do-
pire. On povlači zastor i ulazite u Sve-
tinju nad svetinjama. Obično je samo
velikom svećeniku bilo dopušteno ula-
ziti u ovaj prostor i to samo jedanput
godišnje.
Kada ste ušli iza zastora, vidite po-
veći zlatom okovan kovčeg. Na vrhu
kovčega stoje dva anđela okrenuta
licem jedan prema drugome. Ovaj
kovčeg s anđelima naziva se kovčeg sa-
veza. Svjetlost koju ste vidjeli kako sja
nad zastorom blistala je između anđela
i gotovo vas je oslijepila. Svećenik vam
kaže kako je ova svjetlost Božja vidlji-
va prisutnost. Svećenik otvara kovčeg i
unutra vidite kamene ploče s ispisanih
Deset Božjih zapovijedi.
Što sve to znaËi?
U Novom zavjetu, osobito u Hebreji-
ma i Otkrivenju, nalazimo da cjeloku-
pno unutarnje uređenje svetišta (koje
čine Svetinja i Svetinja nad svetinjama)
predstavlja Božje prijestolje na nebu.
Svijećnjak predstavlja Božjeg Svetog
Duha, stol s kruhovima predstav-
lja Isusa Krista kao Kruh života, dim
gorućeg tamjana predstavlja molitve
Božjeg naroda koje se uzdižu prema
Bogu a kovčeg saveza predstavlja Bož-
je prijestolje.
Svećenik bi ulazeći u svetište i
škropeći zastor krvlju, predstavljao
Krista koji nakon uznesenja ulazi u
nebo kako bi se pojavio u Božjoj bli-
zini i molio pred Bogom za oproštenje
naših grijeha.
U Hebrejima 9,24 piše: „Krist,
naime, nije ušao u Svetinju nad sveti-
njama napravljenu rukom [zemaljski
hram] koja je samo slika prave, nego
u samo nebo, da posreduje za nas pred
licem Božjim.“ U 1. Ivanovoj 2,1 čita-
mo: „Ali ako tko i počini grijeh, ima-
mo zagovornika kod Oca: Isusa Krista,
pravednika.“
Drugi dio Božjeg prikaza starom je
Izraelu značio da će Mesija moliti pred
Bogom za oproštenje njihovih grijeha.
Prikaz okonËanja grijeha
Treći dio prikazuje uništenje grijeha
na Dan pomirenja koji je bio najuzvi-
šenija točka židovske vjerske godine.
Rano jutrom prvosvećenik bi uzi-
mao dva jarca i nad njima „bacio koc-
ku“. Jednoga bi odvojio kao Gospod-
njeg a drugi bi bio „ispaštalac“ za tuđe
grijehe. Svećenik bi prinio Gospodnjeg
jarca na žrtvu. Uhvatio bi nešto nje-
gove krvi u posudu, ponovno ušao u
Svetinju nad svetinjama i sedam puta
poškropio krvlju iznad kovčega save-
za. Zatim bi se vratio van i jarčevom
krvlju poprskao sedam puta po žrtve-
niku.
Zatim bi svećenik stavio ruke na
glavu drugog jarca i nad njim priznao
sve grijehe naroda. Oko vrata životinje
svezao bi uže i predao jarca priklad-
nom čovjeku koji će ga odvesti u pusti-
nju. Kada bi se čovjek vratio bez jarca,
narod je znao da su njihovi grijesi zau-
vijek udaljeni od njih.
Bog kaže kako će naše grijehe baci-
ti u morske dubine i ukloniti ih od nas
tako daleko kao što je istok udaljen od
zapada (Mihej 7,19; Psalam 103,12).
Dan pomirenja je bio Božji prikaz
kojim je Izraelcima pokazao kako će
Mesijina smrt i služba u Božjem hra-
mu na nebu konačno ukloniti grijeh s
ovog našeg svijeta a, uistinu, i iz cijelog
svemira!
Bog je Izraelcima mogao sve ovo
samo reći, no On je odlučio to im i
pokazati. Učinio je to pomoću sim-
bolike u kojoj su i sami sudjelovali a
sve stoga da bi bolje razumjeli plan
spasenja.
16
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Žena je polako i bolno koračala do
stolca u uredu. Zvala se Jaylee. Bila je
vrlo lijepa, u ranim četrdesetim, cr-
venkaste kose skupljene u rep. Vidjelo
se da je u velikoj nevolji. Dok je zapo-
činjala svoju priču tihe suze slijevale su
joj se niz lice i padale na ruke čvrsto
stisnute u njezinu krilu, ruke koje su
pomalo otkrivale znakove promjena
na zglobovima.
Jednog dana, prije nekoliko godi-
na, Jaylee se vratila kući s poslovnog
sastanka ranije no obično i zatekla
svog supruga u krevetu s djevojkom
koja im je čuvala djecu.
„Pokušala sam to preboljeti“, re-
kla je. „Kupili smo novi bračni krevet
i preuredili smo sobu. Išli smo na sa-
vjetovanje. Pokušala sam sve, doista
jesam. Ništa ne pomaže. Svaki put kad
ga pogledam, vidim onu istu sliku –
njih dvoje u našem krevetu, među zgu-
žvanim plahtama. I na sve to liječnik
mi je prije nekoliko tjedana rekao da
imam autoimunu bolest. Sve me boli.
Neprestano trpim bol.“
Pomno sam je poslušala prije od-
govora. „Jeste li pokušali promijeniti
tu sliku koju nosite u umu?“, upitala
sam na kraju. „Jeste li se potrudili sva-
ki put pri pojavi te slike u vašem umu,
namjerno je i ciljano ukloniti ili zami-
jeniti nekom drugom?“
Odmahnula je glavom. „Te psiho-
loške stvari kod mene ne djeluju.“
Nasmiješila sam se. „To su zapravo
stvari moždanih funkcija“, odgovorila
sam.
Zakolutala je očima i nastavila.
„Kao što rekoh, sve sam pokušala, ali
ništa ne pomaže. Konačno sam mu re-
kla da se odseli.“
„A kako to ‘djeluje’?“, upitala sam.
Tišina, i još suza.
„Čini mi se da ste još uvijek vrlo ža-
losni.“, primijetila sam. „Prošlo je pet
godina od tog događaja. Zbog čega ste
još uvijek tako tužni?“
U djeliću sekunde promijenilo se
njezino cjelokupno držanje. Iz njezinih
crnih očiju suknuo je plamen srdžbe.
„A što mislite, zbog čega sam tuž-
na?“, viknula je. „Jeste li glupi? Pa uni-
štio mi je život!“
Ispostavilo se da je žalost zapravo
bila njezin najmanji problem. Nekoli-
ko minuta je bjesnila žaleći se na ne-
pravdu u životu. Pa, ipak je bila dobra
žena i majka i nije to zaslužila. Ponav-
ljam: nije to zaslužila. Konačno je nje-
zin bijes splasnuo, smirila se, duboko
uzdahnula.
„A, jeste li mu pokušali oprostiti?“,
upitala sam.
Odmahujući glavom Jaylee je od-
govorila: „Višeput me zamolio da mu
oprostim, ali sve je to za mene bilo
previše uvredljivo. Sada je kasno. Proš-
li mjesec se vjenčao. A usput, zašto bih
mu oprostila? On ne zaslužuje da mu
oprostim.“
„Vi mu još uvijek možete oprostiti.
Nikada nije kasno. Neka osoba može
čak i umrijeti, no vi joj možete još uvi-
jek oprostiti“, rekla sam.
Istinsko praštanje
Objasnila sam: „Praštanje ne znači
nijekanje tuđe odgovornosti za uvredu
ili ozljedu, niti znači odobravanje lošeg
ponašanja, umanjivanje ili opravdava-
nje zla, niti pravdanje izvršenog čina.
Sigurno ne znači da trebate izabrati
mirenje i ostajanje u zlostavljačkom
odnosu ili okruženju, niti da se trebate
odreći svoga prava ili pravde odnosno
odgovarajuće naknade.“
Jaylee je sjedila i promatrala me.
Rekla sam joj kako se u stručnoj li-
Možete li Nakon 20 godina
službe jedan je pastor
zakljuËio da je viπe
od 90 posto problema
s kojima se kao ljudi
susreÊemo tijekom
života - zdravstvenih,
braËnih, obiteljskih i
novËanih ukorijenjeno
upravo u nepraštanju.
•••••••••••••Arlene Taylor
16
17
ZNACI VREMENA • 3/2013.
teraturi spominju dvije vrste praštanja:
„voljno praštanje“ i „osjećajno prašta-
nje“.
Voljno praštanje jest namjera ko-
jom se odupiremo zauzimanju stava
nepraštanja te odluka o drugačijem
ponašanju prema prekršitelju. Osje-
ćajno praštanje je zamjena negativnih
osjećaja nepraštanja pozitivnim osje-
ćajima usmjerenim prema određenoj
osobi. Osjećajno praštanje ima izrav-
niji utjecaj i posljedice na naše zdravlje
i dobrobit.
Praštanje i utjecaj na zdravlje
Nepraštanje uvreda koje su vam
nanijeli drugi ljudi opasno je po vaše
zdravlje.
Herbert Benson, poznati kardio-
log, tvrdi kako postoji „fi ziologija pra-
štanja“.
Samo prije nekoliko godina bilo bi
vrlo teško pronaći bilo kakve podatke o
fi ziologiji praštanja. Vrlo malo ljudi je
uopće znalo za postojanje istraživanja
o praštanju. Iako je ovo područje, mo-
ramo priznati, vrlo novo, u prošlim se
desetljećima eksponencijalno širilo. Iz
tiska je izašlo više od 1200 studija (od
58. studije nadalje tek 1997. godine).
Ova proučavanja su pokazala da
se, kada je u pitanju praštanje, ne radi
samo o psihologiji već i o fi ziologiji.
Nemogućnost ili nevoljkost praštanja
povezana je s mnogim opasnostima
i lošim posljedicama po zdravlje. Tu
ubrajamo sljedeće:
• Povećanu razinu stresa i mišićne
napetosti
• Povišen krvni tlak i povećan broj
srčanih otkucaja
• Povećanu razinu adrenalina i kor-
tizola
• Smanjenu otpornost organizma
• Povećanu opasnost od nastanka
depresije, srčane bolesti, možda-
nog udara i raka
• Smanjene neurološke funkcije i
slabije pamćenje
• Poremećene međuljudske odnose
na radnom mjestu i kod kuće
S druge strane proučavanja otkrivaju
snagu praštanja koja ima za posljedicu
sljedeće dobrobiti:
• Zdravije međuljudske odnose
• Bolje umno, tjelesno i duhovno
zdravlje
• Smanjeni osjećaj tjeskobe, stresa i
neprijateljstva
• Niži krvni tlak
• Manje znakova depresije
• Smanjenu opasnost od zloporabe
alkohola i opijata
• Više prostora za suosjećanje, su-
sretljivost i mir
DrugaËiji naËin
Predložila sam Jaylee da započne
proces voljnog praštanja a kasnije pri-
jeđe na osjećajno praštanje.
„U konačnici“, rekla sam, „pra-
štanje i oprost su ključni za vaš zdrav
život. Kada izgovorite ‘Praštam ti’ kao
da ste rekli ‘Želim biti zdrav/zdrava’.
Čin praštanja dopušta tijelu da pre-
stane proizvoditi kataboličke kemijske
spojeve te daje naredbu podsvijesti da
zabrani stvaranje negativnih osjećaja
u umu. Praštanje je manje povezano
s drugima, a u cijelosti je povezano s
osobom koja prašta. U ovom slučaju,
to ste vi.“
Tišina.
„Razmislite o tome ovako“, nastavi-
la sam. „Praštanje je dar koji sami sebi
darujete, način da prestanete gajiti ra-
zorne osjećaje koji će samo uništiti vaše
zdravlje i sreću. To je način da sami sebi
pomognete da se osjećate bolje. Prašta-
nje može popraviti vaše zdravlje.
Ako odlučite ne oprostiti, tada ćete
najvjerojatnije sami platiti najvišu ci-
jenu. Netko je to ovako rekao: ‘Osoba
koja trajno živi u nepraštanju, cijelo
vrijeme želeći da druga osoba umre,
u stvari sama pije smrtonosni otrov.
Znam da ste navikli na zadržavanje
zamjerki, no postoji i drugačiji način.“
Dar samome sebi
Nepraštanje se može nalaziti u te-
melju mnogih problema s kojima se
kao ljudi susrećemo tijekom života.
Jedan je pastor u početku obavljanja
svoga zvanja smatrao kako barem po-
lovica problema ima uzrok, barem dje-
lomičan, u nepraštanju.
Deset godina kasnije, procijenio je
kako tri četvrtine svih zdravstvenih,
bračnih, obiteljskih i novčanih proble-
ma proistječu iz nepraštanja. Nakon 20
godina službe zaključio je da je više od
90 posto ovih problema ukorijenjeno
u nepraštanju.
„U stvari“, pojasnila sam Jaylee,
„čini se da onaj koji prašta ima veću
korist od onoga kome je oprošteno.“
Jaylee se nije složila. Ustajući sa
stolca, uz bolove je pošla prema vrati-
ma ureda. „Razmislit ću i javit ću vam
se“, izgovorila je na odlasku.
Prošlo je nekoliko tjedana. Jednog
jutra sam podigla telefonsku slušalicu
uredskog telefona i preslušavajući po-
ruke začula riječi: „Odlučila sam, i ne
želim oprostiti. Prije ću umrijeti!“
Spustila sam slušalicu, tužna. Na-
žalost, Jaylee će vjerojatno prije umri-
jeti. A mogla je to izbjeći, jer praštanje
je pitanje izbora. To je dar koji možete
sami sebi darovati. Jaylee ga, nažalost,
nije prihvatila.
oprostiti?
17
18
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Jedna od najčitanijih knjiga nastala u
prošlim stoljećima jest Pilgrim’s Pro-
gress (1678.) (Poklonikovo putovanje)
koju je, uz šezdesetak ostalih djela, na-
pisao John Bunyan. William Carey je
osnovao protestantsku misiju u različi-
tim kulturama putujući 1793. iz Engle-
ske u Indiju. Propovijedanje Charlesa
Spurgeona privuklo je između 1859.
i 1861. godine velik broj Londonaca
tako da je bio podignut šator koji je
imao 6000 sjedećih mjesta.
Sve su ovo značajne osobe iz kr-
šćanske povijesti. Što bi svi kršćani
mogli naučiti od predanih baptista
poput Bunyana, Careya ili Spurgeona?
BaptistiËko podrijetlo
Protestantska reformacija je u rječ-
niku Oxford Dictionary of the Christi-
an Church defi nirana kao „širi pojam“
koji „pokriva određeni niz promjena“
koje su se dogodile u zapadnom kr-
šćanstvu u razdoblju između 14. i 17.
Hvala Bogu za otkriÊa radikalnih
18
•••••••••••••Arthur Patrick
19
ZNACI VREMENA • 3/2013.
stoljeća. Iako je reformaciji trebalo
puno vremena za postizanje zamaha
i dosizanje vrhunca ipak je smatramo
događajem 16. stoljeća. Ideje i djela
velikih vođa 16. stoljeća iskaču sa stra-
nica povijesti, a među njima su Martin
Luther u Njemačkoj, Ulrich Zwingli i
John Calvin u Švicarskoj te John Knox
u Škotskoj. Ove nepokolebljive zago-
vornike često nazivamo „velikim re-
formatorima“. No, mnogo manje nam
je poznato mnoštvo drugih koji su isto
tako puno pridonijeli reformacijskom
pokretu.
Čak i u relativno izoliranim drža-
vama, poput Švicarske, protestanti su
se susretali sa zastrašujućim proble-
mima. Kako su Biblije postale dostu-
pnije tako je sve više ljudi moglo čitati
i proučavati Božju Riječ. Novi zavjet
poziva na vjerovanje, pokajanje i za-
tim na krštenje (vidi Djela 2, 38; 8,12.
i drugdje). Zamisao o krštavanju odra-
slih vjernika postupno se razvijala, na
veliko zaprepaštenje onih koji su sma-
trali da su ispravno kršteni kada su im
u dojenačkoj dobi na glavu izlili malo
vode ili ih njome poškropili. Kako su
kršćanske zajednice mogle ostati uje-
dinjene suočivši se s ovakvim privid-
nim krivovjerjima?
Primjena sile, čini se, predstavljala
je nužno oružje u ovakvim okolnosti-
ma. Ljudi koji su bili kršteni kao do-
jenčad, bez vlastita znanja, sada su se
htjeli ponovno krstiti. Uskoro je nastao
novi epitet koji je trebao opisati ove di-
sidente – anabaptisti ili „ponovno kr-
šteni“. Prefi ks ana (ponovno) kazivao
je sljedeće: krivovjerci dovode u pita-
nje crkveni autoritet krštavanja dojen-
čadi te zahtijevaju da se već krštene
osobe ponovno krštavaju. Uslijedio je
oštar progon takvih vjernika.
Prema tvrdnjama Harolda S. Ben-
dera i C. Henryja Smitha „poganski
progoni rane crkve bili su žestoki, no,
kada se radi o brojkama, još su žešći
bili progoni koje su anabaptisti-me-
noniti doživljavali od katoličke i pro-
testantske državne crkve iz vremena
reformacije.“
Načini na koje su neke europske
zemlje postupale prema anabaptistima
nama danas, u 21. stoljeću, djeluju vrlo
bizarno.
Mnogi gorljivi kršćani smatrali su
da je sasvim u redu utopiti anabapti-
ste koji se žele ponovno krstiti. Stoga
su tisuće anabaptista vezanih ruku i
nogu bacali u duboku vodu kako bi
se utopili, spaljivali bi ih na lomači
ili im odrubljivali glave. Povjesničari
opisuju progone koji su u Švicarskoj
između 1525. i 1614. godine postajali
sve snažniji. Na ovom području je pot-
puna vjerska snošljivost postignuta tek
1815. godine.
baptista!
Proganjanje je, međutim, anabap-
tiste još snažnije privuklo Bibliji. Što u
Pismu doista piše? Što to u stvari zna-
či? Kako učenja iz Božje Riječi treba
ispravno primjenjivati?
Bilo je mnogo tema i još više pita-
nja. Što se tiče krštenja, s vremenom
je slika postala jasna. Rane kršćanske
vođe krštavale su zrele osobe koje su
vjerovale u Krista i pokajale se zbog
svojih grijeha.
Stoga anabaptistima, kojima je isti-
na bila dragocjenija od vlastita života,
možemo pripisati zasluge za ponovno
otkrivanje „vjerničkog krštenja“ u kr-
šćanstvu.
ZajedniËko sjeÊanje i unapreivanje
istine
Progonstvo nije uspjelo skršiti anabap-
tistička uvjerenja. Prefi ks ana u njiho-
vu imenu postupno se prestao upotre-
bljavati. Tako su neki od anabaptista,
20
ZNACI VREMENA • 3/2013.
koji nisu bili kršteni kao djeca, postali
poznati kao baptisti dok su drugi, po-
put menonita, usvojili nazive koji su
dolazili od imena različitih vođa.
Kako je vrijeme prolazilo tako se
pokazala potreba za daljnjim napredo-
vanjem, pa je ponovno otkriven biblij-
ski način krštenja.
Iz izvješća o Ivanu Krstitelju sa-
znajemo da mu je bilo potrebno
„mnogo vode“ za krštavanje ljudi
(vidi Ivan 3,23). Nakon vlastitog kr-
štenja Isus „odmah iziđe iz vode“, što
je podrazumijevalo da je bio u vodi
(vidi Matej 3,16). Etiopljanin i Filip
„siđoše u vodu“ kako bi Filip mo-
gao krstiti novog afričkog vjernika a
zatim obojica „iziđoše iz vode“ (vidi
Djela 8, 36-39). Ovi izvještaji imaju
isto značenje kao grčka riječ baptizo
koju su uporabili pisci Novog zavjeta,
a koja znači „uroniti, okupati, podro-
niti ili potopiti“.
Baptisti su kao zajednica vjernika
postali zamijećeni zbog svoje preda-
nosti Svetom pismu koje su smatrali
jedinim pravilom vjere i života. Za-
boravljene istine koje su oni ponovno
pronašli mnogi su smatrali začudno
novima, kao, primjerice, biblijsku isti-
nu o načinu krštenja.
Apostol Pavao, pak, o krštenju
govori kao o ukopu (vidi Rimljanima
6,1-4; Kološanima 2,12). Stoga ovakav
simbol nikako nije mogao značiti izli-
jevanje male količine vode na djeteto-
vu glavu ili pak škropljenje s nekoliko
kapljica vode. Baptisti su došli do za-
ključka da, ako žele biti vjerni Bibliji,
moraju krštavati vjernike potpunim
uronjavanjem u vodu kako bi simbo-
lično prikazali Isusovu smrt, ukop i
uskrsnuće.
No, ovakvo vjerovanje i praksa na-
išli su na neodobravanje onih koji su
zastupali jedinstvo svih kršćana.
Nakon reformacije uslijedili su
strašni ratovi. Oni koji su bili gorljivo
uvjereni kako među svim kršćanima
mora postojati jedinstvo vjere i prak-
se bili su pripravni primorati ostale da
se odreknu svojih uvjerenja. Neki su
smatrali kako svjetovni vladari trebaju
odlučivati o pitanjima vjere a njihovi
ih građani trebaju slijediti. A drugi su
mislili kako bi moglo pomoći postoja-
nje katoličkih područja na kojima bi
složno živjeli katolički vladari i gra-
đani, odnosno područja na kojima bi
živjeli protestantski vladari i narod.
No, što je onda trebalo učiniti s ra-
dikalnijim reformatorima koji su želje-
li u svemu slijediti Bibliju?
Upravo to nas vodi do životnih
iskustava nekih ljudi poput Johna
Bunyana u Engleskoj čija je rastuća
svjesnost o Bibliji bila razlogom što je
u bedfordskom zatvoru proveo većinu
vremena između 1660. i 1672. godine.
Zašto? Baš stoga što Bunyan nije bio
članom državne crkve, već je bio neo-
visan. Cijeli niz ovakvih teških iskusta-
va sa svjetovnim vlastima baptistima je
polako probijao put prema još jednom
temeljnom načelu: najbolje je da crkva
i država budu odvojene. Tu su misao
utjelovili u svom sloganu: „Slobodna
crkva u slobodnoj državi“. Baptistima
treba zahvaliti, vjerojatno više no osta-
lim vjerskim skupinama, što je u drža-
vama poput SAD-a, Australije i Novog
Zelanda Ustavom osigurana vjerska
sloboda.
Baptisti, uz mnoge druge vjernike,
još uvijek uvažavaju Bunyanove živo-
pisne prikaze kršćanskih tema u knjizi
Grace Abounding to the Chief of Sinners
(1666.) jednako kao i u djelu Th e
Pilgrim’s Progress (Poklonikovo puto-
vanje) čiji je drugi dio Bunyan napisao
1684. godine. Ne čudi stoga što je bap-
tistička zajednica zbog svoje usredoto-
čenosti na Bibliju iznjedrila misionare,
poput Careya, te propovjednike, poput
Spurgeona, koji je privukao mnoštvo
ljudi propovijedajući radosnu vijest o
Božjoj milosti u Isusu Kristu.
Baptisti sedmog dana
Još jedno učenje koje su neki baptisti
počeli naglašavati izvršilo je utjecaj na
milijune drugih vjernika. Bila je to za-
misao o tome kako Isusov primjer te
apostolska učenja pozivaju kršćane da
sedmog dana u tjednu održavaju bo-
goslužje i odmaraju se.
Dok su baptisti pretraživali svoje
Biblije kako bi otkrili sve istine koje
ona sadrži, neki su stalno iznova čitali
četvrtu zapovijed koja se nalazi među
Deset zapovijedi: „Sjeti se da svetkuješ
dan subotni. Šest dana radi i obavljaj
sav svoj posao. A sedmoga je dana su-
bota, počinak posvećen Jahvi, Bogu
tvojemu. Tada nikakva posla nemoj
raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni
sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina
tvoja, niti došljak koji se nađe unutar
tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana
stvarao nebo, zemlju i more i sve što
je u njima, a sedmoga je dana počinuo.
Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio
dan subotni“ (Izlazak 20,8.11).
Ovi su istraživači Biblije povje-
rovali kako Postanak 2,1-3 pokazuje
da je subota dana našim praroditelji-
ma u Edenu, prije ulaska grijeha, te
stoga ona nikako ne može biti samo
jedna od židovskih ceremonija koje
su prikovane na Kristov križ. Nigdje
nisu mogli naći potvrdu da su Isus,
ili njegovi apostoli, ukinuli subotu
ili pak uspostavili nedjelju kao dan
bogoštovlja. Naprotiv, i Isus i njego-
vi apostoli držali su isti dan odmora
kao i ostali Židovi. Međutim, Krist
je subotu svetkovao na način na koji
je to Bog zamislio, oslobođenu od
tradicije koja ju je učinila optereću-
jućom.
Tako je 1653. nastala mala zajed-
nica Baptista sedmog dana koji su se
sastajali u Londonu pod vodstvom dr.
Petera Chamberlena. Samo dva deset-
ljeća kasnije slične su se skupine sasta-
jale i u Sjevernoj Americi.
Brzo napredovanje prema 19.
stoljeÊu
Krajem drugog velikog buđenja u
Sjedinjenim Američkim Državama
Baptisti sedmog dana su se molili da
im Bog pomogne u prenošenju svojih
uvjerenja o suboti drugim kršćanima.
Rachel Oakes bila je jedna od nji-
hovih članica koja je prisustvovala
obredu Svete večere i čula propovije-
danje metodističkog propovjednika,
Fredericka Wheelera, koji je vjernike
pozvao na poslušnost Božjem zakonu.
Kada je sljedeći tjedan Wheeler
posjetio gospođicu Oakes, ona mu je
povjerila svoju osvjedočenost o tome
kako su kršćani pozvani na držanje
svih 10 Božjih zapovijedi.
21
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Propovjednik se začudio. No, po-
gledavši malo pozornije u svoju Bibli-
ju, došao je i sam do istog zaključka te
je počeo svetkovati subotu.
I sada se na bijeloj crkvi u Washin-
gtonu, u New Hampshireu, nalazi plo-
ča na kojoj piše i ovo: „Tijekom adven-
tističkog pokreta 1842. i 1843. godine
članovi ovog ‘kršćanskog društva’ pri-
grlili su adventnu nadu. Kratko nakon
toga Rachel Oakes, baptistica sedmog
dana, pristupila je zajednici i zajedno
s adventistima prisustvovala bogosluž-
ju, dijelila letke o važnosti svetkovanja
sedmog dana – subote.
Jednog nedjeljnog jutra, u jesen
1844. godine, Willian Farnsworth je
ustao u crkvi i objavio kako namjerava
svetkovati sedmi dan – subotu. Pridru-
žila mu se supruga, njegov brat Cyrus
i još nekolicina prisutnih. Zbog svog
stava svi su bili isključeni iz zajednice.“
Brižljivo proučavanje Svetog pisma
vodilo je i druge da slijede primjer
Rachel Oakes (udane Preston) te čla-
nova Kršćanske udruge iz Washingto-
na u New Hampshireu.
Baptisti u 21. stoljeÊu
Prema podacima koje nalazimo u
World Christian Encyclopedia Svjetski
savez baptističkih crkava je početkom
21. stoljeća brojio 52 milijuna člano-
va. Iako su nazivi pojedinih zajednica
različiti, ipak nas njihovo zajedničko
naslijeđe vjere poziva na istraživanje
Svetog pisma kako bismo bolje uoči-
li Božju volju. Milost i zakon se lije-
po slažu. Nema sukoba između vjere
i poslušnosti. Kao što je to James H.
Sammis napisao u poznatoj kršćanskoj
himni:
„Kada idem ja s Njim,/stazom svi-
jetli mi Riječ/slavom obasjan sav put
je moj!/ Volju Kristovu znam,/bit ću ja
poslušan./ On je čuvar i zaštitnik moj!/
Vjerujem sad,/to je staza u grad!/ Kad
sam poslušan bit ću/sretan u Isusu!“
Trebamo biti zahvalni Bogu za
izazove na području vjere s kojima se
susrećemo pri proučavanju baptističke
povijesti!
22
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Postoji uspavanka koja kaže: „U Lon-
donu sam bio posjetiti Kraljicu“. Po-
stoji i irska balada „Th e Mountains
of Morne“ koja počinje riječima: „O,
Mary, London je predivno mjesto“.
London je bio i ostao turistička meka.
Razlog je tomu vjerojatno njegov po-
ložaj bivše prijestolnice kraljevstva u
kojemu sunce nije nikada zalazilo ili
pak to što zemlje u kojima se govori
engleskim jezikom osjećaju određenu
povezanost s ovim velebnim starim
gradom. Danas je London prva posta-
ja mnogih turističkih putovanja i ne-
upitno najposjećenije mjesto u Velikoj
Britaniji.
Budući da je stoljećima bio u sre-
dištu događanja, London zadivljuje
sve one koji se zanimaju za povijest.
Hodajući bilo kojom ulicom posjeti-
telj se susreće s prošlošću koja utje-
če na sadašnjost bilo nekim važnim
događajem, važnim ljudima ili pak
oboma.
London - tragovi
•••••••••••••Harold Harker
23
ZNACI VREMENA • 3/2013.
London ima prekrasne muzeje.
Britanski muzej (Th e British Museum)
u ulici Great Russell Street nedvojbe-
no je jedan od većih muzeja svijeta.
Dan koji ondje provedete nije samo
zanimljiv već će vam pružiti mnoštvo
podataka o prošlosti. Sjetite se samo
natpisa na kamenoj ploči nazvanoj
rozetska ploča koja je otkrila znače-
nje egipatskog hijeroglifskog pisma, ili
Shabaka natpisa ili pak glinenih ploči-
ca iz Tell el Amarne. Dodajte ovome i
Kirov cilindar koji opisuje kako su Per-
zijanci osvojili Babilon 539. godine pr.
Krista. Još je mnogo ovakvih zanimlji-
vih izložaka koji nam daju značajan
uvid u prošle civilizacije.
Uz uobičajena turistička mjesta,
poput Houses of Parliament ili Big
Bena, tu je i London Eye koji vas nosi u
visinu od 135 metara iznad zemlje, za-
tim Tower of London, Londonski most
koji još uvijek stoji bez obzira na dječ-
ju pjesmicu (‘London bridge is falling
down’, napom. prev.), Buckinghamska
palača i izmjena kraljevske straže. Po-
stoje još neka mjesta od posebnog zna-
čaja. Spomenut ću samo neka od njih.
Spomenik Velikom londonskom
požaru 1666. godine visok je 62 metra
i ima 311 stuba, ako se slučajno poželi-
te uspeti na vrh, a smješten je samo 62
metra zapadno od ulice Pudding Lane
gdje je požar započeo.
Natpis na spomeniku spominje
gorke napetosti koje su vladale u ono
vrijeme, a za požar su optužena nepri-
jateljstva među sljedbama.
Nekoliko koraka dalje nalazi se ve-
lika katedrala Svetoga Pavla (St Paul’s
Cathedral) čiji je nacrt načinio Sir
Christopher Wren. Ovo je Povijest s
velikim početnim slovom! Predaja
kaže kako je tu nekada stajao rimski
hram božici Dijani, ali dokazi nisu na-
đeni. No, kršćanska crkva iz sedmog
stoljeća po Kristu nalazila se ovdje.
Sljedeća crkva na ovom mjestu spalje-
na je 1087. Zatim su Normani izgradili
crkvu Old St Pauls’ gdje je John Wyclif-
fe 1377. godine optužen za krivovjerje.
Sljedeća osoba koja je imala velik
utjecaj na kršćanstvo bio je William
Tyndale. Njegov Novi zavjet je javno
spaljen 1527. godine na ovom mjestu.
Tu je i statua Johna Wesleya smješte-
na izvan katedrale stoga što je većinu
života proveo isključen iz Anglikanske
crkve. Unutrašnjost katedrale i galerija
su veličanstvene a kupola je visoka 109
metara. Uspnete li se stubama na ku-
polu, pred vama će se pružiti predivan
pogled na London i rijeku Temzu.
Ova je katedrala posljednje poči-
valište mnogih poznatih britanskih
sinova i kćeri, osobito onih iz vojne
službe. Lord Nelson se odmara u kov-
čegu načinjenom od glavnog jarbola
francuskog broda L’Orient. Poznat po
bitci kod Waterlooa ovdje se odmara i
slavni vojvoda od Wellingtona. Nacrt
za njegov sarkofag načinio je kardinal
Wolsey. Ovdje počivaju i mnogi slika-
ri, od Landseera i Turnera do Reynol-
dsa i Hunta.
Sir Alexander Fleming, otkrivač
penicilina, isto tako odmara na ovom
mjestu. Ovdje je održan pogreb Win-
stona Churchilla 1965. godine. U ka-
tedrali se nalaze sjećanja na Florence
Nightingale i mnoge druge, no najveće
blago jest slika Holmana Hunta nazva-
na „Th e Light of the World“ (Svjetlo
svijeta).
Jedna od dvije postojeće potpuno
iste slike prikazuje Krista koji kuca
na vrata držeći u ruci svjetiljku. Vrata
prikazana na slici nemaju izvana ruči-
cu za otvaranje, pokazujući na taj na-
čin da se primanje Isusa u nečiji život
mora izvršiti iznutra, jer On nikada ne
ulazi na silu.
Izvan katedrale smo i nastavljamo
naš hod. Niz ulicu je sudište Old Bailey
te mjesto neslavnog zatvora Newgate
iz kojega su mnogi zatvorenici otpre-
mljeni na doživotno progonstvo u Au-
straliju.
Dalje, u ulici Gilspur s lijeve strane
nalazi se kuća Charlesa Lamba, sjajnog
britanskog esejista.
Zatim se nakon bolnice St
Bartholomew’s s desna nalazi mjesto
mučenja Williama Wallacea, škotskog
nacionalista na kojega nas podsjeća
fi lm Braveheart.
Na suprotnoj strani je mali park.
Ovaj se predio naziva Smithfi eld, a
u blizini se nalazi tržnica na kojoj se
prodaje meso. Dugi niz godina ovdje je
bilo sajmište za prodaju i kupnju konja
i stoke.
Izvorni naziv ovog mjesta je „Smo-
othfi eld“ i ono je sveto stoga što su
ovdje zbog svoje vjere spaljeni mno-
gi mučenici. Ovdje su mnogi izgubili
život za vrijeme kraljice Mary pa je to
postalo polje krvi ili polje plamena.
Ovdje je za vrijeme kralja Richarda II.
smaknut Wat Tyler, vođa seljačke po-
bune.
Engleski kralj je rekao u parlamen-
tu: „Tko god bude čitao Sveto pismo na
materinjem jeziku oduzet će mu se za-
uvijek, kao i njegovim nasljednicima,
imanje, stoka, tijelo, život i dobra, te će
biti proklet kao krivovjerac Bogu, kao
neprijatelj krune i najgori veleizdajnik
države.“
No, nakon samo 50 godina, zahva-
ljujući napretku reformacije, kralj En-
gleske će dati dopuštenje za Bibliju na
engleskom jeziku!
Nedaleko se nalazi muzej, Museum
of London, koji do u tančine prikazuje
povijest grada Londona. Ovaj se muzej
nalazi pokraj starog rimskog zida koji
je okruživao središte grada.
Blizu ulaza u muzej, između ulaza i
kavane, nalazi se velika brončana ploča
u obliku svitka. Na ploči je urezan dio
teksta iz dnevnika Johna Wesleya koji
opisuje njegovo obraćenje 24. svib-
nja 1738. koje se dogodilo na sastan-
ku Moravske braće: „Oko četvrt prije
devet, dok je opisivao promjenu koju
Bog izvršava u srcu vjerom u Krista,
osjetio sam čudnu toplinu oko srca.
Osjetio sam da vjerujem samo Kristu
povijesti
24
ZNACI VREMENA • 3/2013.
za svoje spasenje i dobio sam uvjerenje
da je On uzeo moje grijehe, čak i moje,
i spasio me od zakona grijeha i smrti.“
Ispod, u suterenu, u ulici Aldersga-
te, nalazi se ploča na kojoj piše da je
to mjesto gdje su se okupljala Morav-
ska braća i gdje se dogodilo Wesleyevo
obraćenje. Koliko li samo svijet duguje
ovom događaju! Preko puta, nasu-
prot kružnom toku, nalazi se crkva St
Botolph’s. Otac Johna Wesleya bio je
godinu dana nadzornik te crkve.
Na broju 12 ulice Little Britain, od-
mah iza ugla, nalazi se mjesto obraće-
nja Charlesa Wesleya.
Ovo područje značajno je zbog
obitelji Wesley. Kada se Samuel Wesley
preselio u Epworth, John i Charles bi
pješačili od Epwortha do škole Char-
terhouse i natrag kući svake godine za
vrijeme školskih praznika. Priča se da
je svih 240 kilometara do kuće John
Wesley propješačio uz čitanje neke
knjige.
Škola Charterhouse koju su poha-
đali Wesleyevi sinovi nalazi se 300 me-
tara sjeverno od današnjeg London-
skog muzeja.
Najzanimljivije mjesto povezano s
Johnom Wesleyem nalazi se oko ulice
City Road do koje se stiže nakon 15 do
20 minuta pješačenja. Ovdje, na trgu
Finsbury, ili u parku Finsbury, Wesley
bi propovijedao mnoštvu okupljenom
na sastancima pod vedrim nebom. Ne-
daleko odavde nalazi se kapelica We-
sley Chapel i mjesto u ulici City Road
koji su puni različitih zanimljivosti.
Prvo, kada dođete pred vrata, vi-
djet ćete kip Johna Wesleya i ispisane
riječi: „Cijeli svijet je moja župa“. Pravo
naprijed nalazi se kapela u kojoj je pro-
povijedao John Wesley i gdje se, mno-
go godina kasnije, vjenčala Margaret
Th atcher. Na desno se nalazi kuća koju
je kupio John Wesley i u kojoj je proži-
vio svoje posljednje godine.
Zatim se u blizini crkve nalazi me-
todistički muzej u kojemu se audiovi-
zualnim programom prikazuje povi-
jest metodističkog pokreta.
Pokraj crkve sa nalazi kapelica po-
svećena ljevaonici. Ljevaonica se nala-
zila iza ulice City Road a kupio ju je
Wesley i pretvorio u crkvu. Tu su još
uvijek neke od klupa koje su se u ono
vrijeme nalazile u ljevaonici pretvore-
noj u crkvu. Ovdje su i osobne orgulje
Charlesa Wesleya na kojima je skladao
mnoge himne koje puno znače kršća-
nima različitih vjeroispovijedi.
Školovani orguljaši mogu, uz pri-
jašnji dogovor i dopuštenje, čak i za-
svirati na ovom povijesnom instru-
mentu koji je poslužio kao sredstvo
velikog slavljenja Boga.
Iza crkve se nalazi grob Johna We-
sleya, čovjeka koji je najvjerojatnije
Britaniju sačuvao od revolucije, poput
one u Francuskoj, te je započeo vjer-
sko buđenje. Možete li zamisliti da
je tijekom službe proputovao 80 000
kilometara jašući na konju te propo-
vijedajući okupljenom mnoštvu ljudi
ponekad i više puta na dan?
John Wesley je bio toliko metodi-
čan da je buđenje koje je nastalo kao
posljedica njegova propovijedanja za-
držalo naziv Metodistička crkva. Naj-
jača mu je strana bila organizacija pa
je ljude koji su se okupljali organizirao
u male skupine koje su redovito prou-
čavale Bibliju.
Ključ Wesleyeva uspjeha u radu za
Boga vjerojatno je jedna mala sobica
u njegovoj kući. To je mjesto njegove
snage. Ustajući svakog jutra prije zore,
u svojoj maloj molitvenoj sobici imao
bi osobni prijem i dnevni razgovor s
nebeskim Bogom. Za nas je ova sobica
jedna velika pouka.
Preko puta Wesleyeve kapelice
nalazi se groblje Bunhill Fields. Ovo
zemljište za pokop nalazilo se izvan zi-
dina Londona i služilo je za pokapanje
nonkonformista i onih koji nisu bili
anglikanci. Na njemu se nalazi mjesto
odmora mnogih poznatih osoba. Da-
niel Defoe, poznat po djelu Robinson
Crusoe je sahranjen ovdje. Istaknuto
mjesto zauzima i grob Johna Bunya-
na, autora djela Pilgrim’s Progress. Tu
je i počivalište Isaaca Wattsa, poznatog
pisca duhovnih himni.
Još jedna sveta osoba je ovdje. To
je Susannah Wesley, majka Johna i
Charlesa, u stvari majka devetnaestero
djece. Susannah je imala velik utjecaj
na Johna i njegovu braću i sestre. Ona
bi svaki tjedan provodila sa svakim
svojim djetetom jedan sat u razgovoru
o njihovu hodu s Bogom i predanosti
Njemu. Koliko bi ovaj svijet bio druga-
čiji kada bi sve majke ovako postupale!
U Londonu sigurno postoje mno-
ga zanimljiva mjesta. Mislim na Geor-
gea Whitfi elda, velikog propovjednika
čiji je šator bio blizu Wesleyeve crkve.
Wesley i Whitfi eld su se unekoliko ra-
zlikovali u teologiji kao i u prirodnim
sposobnostima. Whitfi eld je uputio
Wesleya u propovijedanje na otvore-
nom. Međutim, postali su toliko bli-
ski da je Withfi eld, koji je bio daleko
bolji propovjednik, zamolio Wesleya
da preuzme pogrebnu službu umjesto
njega.
U Londonu ima još zanimljivih
mjesta. Primjerice crkva St Giles,
Cripplegate, u koju je išao John Fox
poznat po djelu Book of Martyrs. U
njoj se vjenčao Oliver Cromwell. Za-
tim crkva St Mary Woolnoth u kojoj
je pastor bio John Newton poznat po
pjesmi „Amazing Grace“. Pa Wes-
tminsterska katedrala, te muzeji poput
Clock Museuma ili Th e Horniman
Museuma.
Želio bih vidjeti i Clink muzej s
kojim je povezana priča o zatvoru čiji
je nadglednik bio londonski biskup i
po kojemu je (na engleskom jeziku)
ostao izraz za odlazak u zatvor – otići u
„clink“. Želio bih posjetiti i Rotherhite
te putovati niz rijeku Temzu u Liegh-
on-Sea koji je povezan s Mayfl owerom
i očevima osnivačima.
Mislim i na Charlesa Spurgeona
čije su propovijedi tiskane u tjednim
novinama te na tisuće onih koji su se
okupljali kako bi slušali govore ovog
nadarenog propovjednika.
London je cijelom svijetu dao velik
doprinos u stvarima vjere i nadahnu-
ća, kao i u stvarima koje se tiču kra-
ljevstva i povijesti. Morat ću ponovno
posjetiti London, ne samo zbog po-
znatih turističkih mjesta, već upravo
zbog prošlosti. Stoga i smatram kako
je povijest važna i zanimljiva.
Iz životnih priča pojedinih ljudi
možemo se mnogočemu poučiti oso-
bito kada je u pitanju život i spasenje.
Takve su nam pouke danas itekako po-
trebne.
25
ZNACI VREMENA • 3/2013.
BIBLIJA na vlastitu jeziku
•••••••••••••Glenn Townend
Unatrag petsto godina prosječan čovjek
nije poznavao Bibliju, a nepoznavanje je
proistjecalo iz činjenice da su svete knji-
ge bile napisane na latinskom, grčkom ili
hebrejskom jeziku. Te jezike poznavala
je samo nekolicina odabranih školova-
nih ljudi. U to vrijeme jedan od mojih
predaka postao je posrednikom u mije-
njanju društva.
»ovjek koji je promijenio svijet
William Tyndale rođen je u pobožnoj
katoličkoj obitelji u Gloucestershireu u
Engleskoj oko 1493. Na studij u Oxford
poslan je 1506. Desetak godina kasnije
primio je magistarsku diplomu iz pod-
ručja teologije i zaređen je za svećenika.
Tyndale je 1519. otišao u Cambrid-
ge gdje se upoznao s „novim učenjima“
renesanse. Počeo je razumijevati da je
državna crkva odlučivala o tome što obi-
čan narod treba vjerovati dok je Bibliju
posjedovala ali i čuvala samo na stranim
jezicima koji su većini ljudi bili nepozna-
ti, zaprečujući tako pristup njezinim uče-
njima. Na ovaj način crkva je održavala
vlast nad ljudskim dušama i zahtijevala
od njih poslušnost i odanost.
Tyndale je zamijetio kako je „nemo-
guće običan narod utvrditi u bilo kojoj
istini osim ako se Sveto pismo ne stavi
pred njih na njihovu materinjem jeziku.“
U razgovoru s jednim svećenikom obe-
26
ZNACI VREMENA • 3/2013.
ćao je: „Ako mi Bog sačuva život mno-
go godina, učinit ću da dječak za plu-
gom bolje pozna Sveto pismo od tebe!“
Napustio je Cambridge 1521. i oti-
šao poučavati kod sir Johna Walsha u
Gloucestershireu. Njegova silna želja
da Bibliju učini dostupnom običnim
ljudima dovela ga je do otvorenog pro-
tivljenja crkvenim vođama koji su ga
ubrzo proglasili krivovjercem.
Godine 1523. Tyndale je sve svo-
je vrijeme posvećivao prevođenju
Biblije na engleski jezik. Humphrey
Monmouth, bogati londonski trgovac
platnom i član udruge Merchant Ad-
venturers koja se bavila trgovanjem s
Europom, novčano je podupirao Tyn-
dalea.
Za obiËne ljude
Sljedeće godine Tyndale se preselio u
Wittenberg u Njemačkoj gdje je bio
sigurniji te je lakše pronašao tiskaru
koja bi izdala njegovu uskoro dovr-
šenu Bibliju. Dok je tamo boravio,
upisao se na sveučilište na kojemu je
predavao Martin Luther. Nastavio je
raditi na prevođenju Novog zavjeta na
engleski s grčkih i latinskih izvornika.
U ožujku 1526. izdao je Novi zavjet
na engleskom jeziku. Tisuće primje-
raka prokrijumčareno je u Englesku.
Jedan je njemački stručnjak zamijetio
kako su „Englezi… bili toliko željni
Evanđelja …da bi Novi zavjet kupili
čak i kada bi za njega morali dati tisu-
ću novčića.“ Nasreću, Tyndaleovi pri-
jatelji trgovci držali su cijenu niskom
tako da su si i oni s manjom zaradom
mogli priuštiti primjerak.
Tyndaleov prijevod Novoga zavje-
ta privukao je pozornost biskupa Ton-
stalla u Londonu koji ga je proglasio
protivnim učenjima i autoritetu crkve
te naredio da se svi primjerci prikupe
i javno spale. U pokušaju da spriječi
prodaju Tonstall je otkupio sve pri-
mjerke koje je uspio pronaći, što je u
stvari značilo da je kupio gotovo sve.
Ljudi su zbog toga bili ogorčeni, no
prihod od kupnje je Tyndaleu i nje-
govim trgovcima omogućio trenutna
novčana sredstva za tiskanje novih
primjeraka Biblije!
»ovjek koji se skrivao
Malo je poznato o Tyndaleovim kre-
tanjima dok je bio bjegunac u Europi.
No, zna se da je 1529. naučio hebrej-
ski a do 1530. je na engleski jezik pre-
veo prvih pet knjiga Staroga zavjeta
(koje se obično nazivaju Petoknjižje).
Tyndale je stvorio i neke nove riječi
(passover, scapegoat, tender mercies,
longsuff ering, birthright) koje su i da-
nas u uporabi u engleskom jeziku.
Svoje djelo „Th e Practyse of Prela-
27
ZNACI VREMENA • 3/2013.
tes“ Tyndale je napisao 1530. godine
protiveći se planovima kralja Hen-
rika VIII da se razvede od Katarine
Aragonske i vjenča s Annom Bo-
leyn, tvrdeći kako to nije u skladu sa
Svetim pismom. Taj ga je spis učinio
neprijateljem engleskog kralja a isto
tako i crkve.
Ponovno se morao skrivati, da bi
se 1534. pojavio u Antwerpu. Nje-
govi su ga prijatelji trgovci nastavili
novčano podupirati a on je većinu
novca davao Englezima koji su bje-
žali zbog vjerskih progona u Engle-
skoj. Iste godine tiskano je njegovo
pregledano izdanje Novog zavjeta.
Sljedeće godine Tyndale se su-
sreo i sprijateljio s Henryjem Phillip-
som, mladim Englezom s očitom
gorljivošću za reformu. Međutim,
vjeruje se kako ga je upravo Phillips
izdao vlastima. Jedne večeri, dok je
bio na putu u Phillipsov dom, dvo-
jica časnika Svetog Rimskog Carstva
uhitila su Tyndalea te je on potom
utamničen u dvorcu Vilvorde blizu
Bruxellesa.
Šesnaest mjeseci kasnije, 1536.
godine, inkvizitori su završili svoje
ispitivanje, osudili Tyndalea i pro-
glasili ga krivovjercem, oduzeli mu
svećenička prava i predali ga svjetov-
noj vlasti na izvršenje kazne. Dobio je
priliku da se odrekne onoga što vjeru-
je, no njegova su uvjerenja bila i ostala
čvrsta.
Na dan 6. listopada 1536. Tyndale
je privezan za stup, i dok se plamen
oko njega razbuktavao, on je uzvi-
knuo: „Gospodine, otvori oči kralju
Engleske.“
Izvorno djelo
Bez Tyndaleova znanja, kralj se
pretvarao da ne primjećuje rad Tynda-
leova prijatelja Milesa Coverdalea koji
je pripremao engleski prijevod Biblije.
Kako Coverdale nije dobro poznavao
hebrejski niti grčki, većina se njegova
prijevoda Biblije temeljila na Tyndale-
ovim prijevodima Novoga zavjeta, Pe-
toknjižja i Knjige proroka Jone.
Godine 1537. John Rogers, jedan
od Tyndaleovih prijatelja, izdao je
Bibliju pod nazivom Matthew Bible.
Ovaj prijevod bio je mješavina Tynda-
leovog prijevoda Novoga zavjeta i ve-
ćine Starog zavjeta, to jest starozavjet-
nih tekstova koje je uspio prevesti prije
svoga utamničenja i smrti. Matthew
Bible je dobila kraljevsko odobrenje
„da bude prodavana te da je čita svaka
osoba, bez opasnosti od bilo kojeg za-
kona, proglasa ili odredbe koji su rani-
je proglašeni nasuprot ovome.“
Sljedeće godine kralj je izdao pro-
glas po kojemu svaka župna crkva
treba za svoje vjernike imati Biblije
na engleskom jeziku. Biblija nazvana
Great Bible pojavila se 1539. a zatim i
Bishops Bible 1568. Obje su se teme-
ljile na Tyndaleovu izvornom prijevo-
du.
Zatim je 1604. godine kralj James
(Jakov) skupini uvaženih svećenika i
stručnjaka povjerio rad na najpozna-
tijoj Bibliji na engleskom jeziku – Bi-
bliji King James (izdanje kralja Jako-
va) – za čije je dovršenje bilo potrebno
sedam godina. Izdana je 1611. godine.
Biblijski stručnjak Frederick Bru-
ce kaže u svojoj knjizi History of the
Bible in English (Povijest Biblije na
engleskom jeziku): „Uza sve nespret-
nosti kojima je bio izložen Novi za-
vjet, Tyndaleov prijevod je još uvijek
osnovica za uporabu izraza, za glasno
čitanje i recitiranje, za rječnik, ritam a
često i za uglazbljivanje. Devet deseti-
na autoriziranog izdanja Novog zavje-
ta još je uvijek Tyndaleovo i sve što je
najbolje je njegovo.“
Biblija danas
Danas su dostupne stotine prije-
voda Biblije na engleski jezik. Naža-
lost, premalo ljudi odvaja vrijeme za
čitanje Biblije.
Čini se kako su prenapučenost, sve
veće siromaštvo i glad, radioaktivni ot-
pad, staklenički plinovi, ulično nasilje,
ubojstva i zloporaba opojnih sredstava
sasvim normalan dio života u današ-
njem svijetu. Nasuprot ovoj pozadi-
ni propadanja, Biblija stoji, kao što je
stajala i prije više od 400 godina, kao
smjernica morala, uljudnosti, etike i
ponašanja.
Pisac Psalama nastavlja objavljiva-
ti: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi“ (Psalam 119,105).
Ona je svjetlo koje je potrebno cijelom
svijetu. Isus je rekao: „I upravo ona
[Pisma] svjedoče za me“ (Ivan 5,39).
Iako je bio Božji Sin, Isus se izjednačio
s ljudskim bićima. Biblija bilježi Isusov
život na zemlji otkrivajući ljubav Nje-
gova Oca na nebu.
Zahvaljujući Tyndaleu i mi danas
možemo čitati Bibliju!
ZZZZZZNZNZNZNNNNZNNZNZNNZZNNZNZNNNZNZNNZNZNZNZNNZZZZZNNNNNNZZZZZNZNNNZZZNNZZZZZZZNZNZNZZZNNZNNNNNZNZNNZNNZZZZNZZNNNNNNZZZZZNZNZNNNZNZNZNNACACACACACACACACACAAAAACACAAAACACCAAAACACAACACAACACACCAAACACACAACACAAACAACACAAAAACACCACACACACACACAACCCCCACACAAACCCACAACCACCACAAAAACCCAAAAAAACCACCACCCCIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII VVVVRVVVRVRRRRVVVVRVRVRVVRVRVRRVRVVVVRVRVRVVVRVRVVVRRVRVRVRRRRRVRVRVVRRRVVVRVRVVVVRRVRVRVRVRVVVVVRVRVRVRVRRRVRRVVRRRRVRRRRRRVVRVRVRVVVVVVVVRRVVRVVREMEMEMEMEMEMEMEMEMEMEMMEMEMEMEMEMEMMEMEMEMEMEMEMMMEMEEEEMMMMEMMEEEEMMMMMMEEEMEMEMMEMMMEEEEMMMMMMEMEMEMMMMMMEMEMEMEMMMEMEEMMMMMEEMMMMMEMMMMMMMMMMMMMMMMMEMMMMMMEEEMEEMEMMMMMMEEEEMMMMMEEMEMEMEMMEMEMEMMMMMMEMEMMMMEMMMMEMEMMMMMMEENNENENENENNENENNEEEEEEENENENENNENNEEEENENNNEEENENENEENEENEEENENENENENEEENENNNENNENENEENNNEEEEEENNNENNENEENNNNENENNNNENEENNNEEENNNNNNEEENNNENENENNENEENEENNNENNNNEEENNNNNENEEENNNNEEENNNEEEENENEENNENAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAAAAAA AA •••••••••••••••••••••••••• 3/3/3/3//3/3/3/3//3/3/3/3/3/3/33/3/3/3/3/3/3/3/33/3/333333/3/3/3////////3///3/3/3//3/3//3///3/3/3//3//3/33//3/////3///33333//3/3///33///////3333//////33///3/33/33333 22202020202020202000220020220020200220200000022222220220202020002002222002020222220020220222020222022220002220020020222222222222222200022222222022200000022222000000000011311313333333313133133333331133333131133333333313313333333313333113133331333333333313333333313333333333333333.........
PrenapuËenost, siromaštvo,
glad, radioaktivni otpad,
stakleniËki plinovi, nasilje,
ubojstva i zloporaba
opojnih sredstava sasvim
su normalan dio života u
današnjem svijetu. Nasuprot
ovoj pozadini, Biblija stoji,
kao smjernica morala,
uljudnosti, etike i ponašanja.
28
ZNACI VREMENA • 3/2013.
Nakon pregleda i nalaza liječnika
specijalista za slušne probleme koji je
utvrdio da je njihov sin gotovo potpu-
no gluh, gospodinu i gospođi Chorost
su se, uz odgovor na početno pitanje
nametnula još mnoga pitanja.
Dok su se čudili zašto ih njihov
trogodišnjak uopće ne sluša, istina je
bila da ih je Michael mogao čuti jedino
dok im je sjedio u krilu.
Michael je već počeo pokazivati
probleme s učenjem pa su ga rodite-
lji, u utrci s razvojnim satom, odmah
uključili u program za učenje jezika.
Željeli su biti sigurni da će on razviti
govorne vještine koje su mu potrebne
za buduće uspješno školovanje.
Gospođa Chorost je u ranoj trud-
noći dobila rubeolu pa je to bio razlog
Gubitak sluha i nastale posljedice
mogu biti vrlo teški za podnositi. Na-
slijeđe i starosne uzroke nije moguće
spriječiti. K tome, cijeli niz različitih
činitelja može povećati sklonost ka
gubitku sluha, poput nuspojava kod
uzimanja nekih lijekova, povreda gla-
ve, preglasne buke te trenutnog stanja
slabijeg sluha koje je predispozicija za
daljnji gubitak sluha. Nažalost, sprje-
čavanju oštećenja sluha koje nije na-
sljedno ne daje se zaslužena pozornost,
a to bi moglo znatno usporiti nastanak
oštećenja.
Istraživanja upozoravaju da pro-
dužena, ponavljana izloženost zvu-
ku glasnijem od 85 decibela može
uzrokovati nepovratni gubitak sluha.
Tom Valeo je 2005. godine, pišući za
Imajte sl za zd
•••••••••••••Carolyn Rattliff Reid
što je njezin sin rođen s jakim ošte-
ćenjem sluha. Na taj način je odmah
ušao u skupinu kandidata za ugrad-
nju umjetne pužnice – elektronske
naprave koja će djelomično poboljšati
njegove slušne sposobnosti. Danas je
Michael pisac i čest predavač na sve-
učilištima, konferencijama i organi-
zacijama za gluhe osobe. Roditeljsko
opažanje i djelovanje bili su ključevi
njegova uspjeha.
Tehnologija kao uzrok gluhoÊe
Statističko izvješće Access Economic-
sa iz 2006. godine donosi podatak da
Australiju gubitak sluha košta 12 mi-
lijardi dolara godišnje a gotovo 160
000 ljudi ne radi zbog toga što slabo
čuju.
29
ZNACI VREMENA • 3/2013.
WebMD, rekao: „Glasna rock-glaz-
ba pridonijela je gubitku sluha u
naraštaju ‘baby-boomera’, no MP3-
playeri će ovaj problem u sljedećem
naraštaju učiniti još većim“. Ova izja-
va je nastala još prije poplave iPoda,
iPhonea i smartphonea.
Časopis Hearing Review je 2007.
izvijestio kako je „ASHA (American
Speech-Language-Hearing Associati-
on; Američka udruga za govor, jezik i
sluh) načinila i podijelila svim držav-
nim i javnim televizijskim i radijskim
kućama obavijesti o važnosti čuvanja
vlastitog sluha za vrijeme slušanja
[ovih tehnologija].”
Pet godina kasnije došlo je još
uznemirujućih vijesti. Nacionalno
istraživanje otkrilo je da je jedan od
pet tinejdžera zahvaćen toliko ozbilj-
nim gubitkom sluha da bi oštećenje
moglo biti trajno. Prema jednom iz-
vješću, razina gubitka sluha među
američkim tinejdžerima dosegnula je
vrijednost koju istraživači nikada do
sada nisu vidjeli.
Tko se može oglušiti o mnoga upo-
zorenja koja nam šalju ovakve specija-
lizirane organizacije?
Za razliku od genetički predodre-
đenih ili in utero oštećenja, ova ošte-
ćenja, nazvana zvučnom traumom ili
zvukom uzrokovanim gubitkom slu-
ha, mogu se vrlo lako spriječiti tako
što ćemo svoje uši odteretiti smanjiva-
njem jačine zvuka.
Ovisnost o bas-tonovima
Mary Florentine, specijalistica za audi-
ologiju na Northeastern Sveučilištu u
Bostonu, u SAD-u, smatra kako neki
mladi ljudi imaju poremećaj koji ona
naziva ovisnost o glasnoj glazbi.
„Pitala sam ljude zašto se nastav-
ljaju izlagati glasnoj glazbi iako znaju
da im to oštećuje sluh a oni su mi od-
govorili da ne mogu prestati sa sluša-
njem glasne glazbe. Neki su rekli: ‘Kad
prestanem slušati osjećam se tužno i
depresivno pa se onda vratim slušanju
jer nakon nekog vremena ne mogu
više izdržati. Počnem ponovno slušati
glazbu umjerenom glasnoćom, no to
mi ništa na znači, pa opet nastavljam
slušati jako glasno.’“
Florentine i njezini suradnici za
ovo istraživanje su prilagodili test koji
se obično upotrebljava za određiva-
nje ovisnosti o alkoholu. Osam od
90 sudionika koji su odgovorili na 32
pitanja imalo je jednaku razinu bodo-
va kao i ovisnici o opojnim drogama.
Drugi istraživači su pokazali kako čak
i najmanje oštećenje sluha može utje-
cati na učenje, na razvoj govora te na
usvajanje društvenih vještina i stvara-
nje slike o sebi.
Oštećenje sluha uzrokovano jači-
nom zvuka ovisi o trajanju izloženosti,
a to uključuje i slušanje čak i na na-
izgled prihvatljivoj razini. Zamijetite
riječ naizgled.
Noviji stereo-uređaji te osobni
uređaji za slušanje glazbe koji imaju
produženo trajanje baterijskog napa-
janja, za razliku od prijašnjih uređaja,
imaju mogućnost trajnog ili gotovo
neograničenog vremena slušanja gla-
snog zvuka koji preko slušalica prodire
uha ravlje!
Gubitak sluha ima visoku
cijenu i njegove posljedice
mogu biti vrlo teške.
Cjelokupno duševno i tjelesno
zdravlje, posao i ekonomsko
blagostanje kao i meusobna
komunikacija i odnosi mogu
biti dovedeni u pitanje.
30
ZNACI VREMENA • 3/2013.
izravno u slušni kanal. To uvelike po-
većava rizik od oštećenja dlačica unu-
tarnjeg uha koje prenose zvuk u mo-
zak. Jednom uništene, ove fi ne dlačice
se više ne obnavljaju.
Stvarna cijena gubitka sluha
Slušni aparati koji su načinjeni kako
bi djelovali na složen način ne mogu
se mjeriti s čudesnim organima koje
nam je darovao Bog Stvoritelj. Jednom
izgubljen, dobar sluh se ne može više
nikakvim čudom vratiti. Ne postoji
druga prilika.
Ako se tinejdžeri ogluše o zdrav-
stvena upozorenja oni će u konačnici
biti sami odgovorni za teške posljedice
i nastale troškove za pomoćne slušne
naprave i ostale potporne mehanizme.
Jesmo li razmišljali o tome kakav će
utjecaj nagluhi naraštaj imati na cje-
lokupan narod i potomstvo? Slušaju li
odrasli uopće što govore stručnjaci?
Koje zaštitne mjere se poduzimaju
pri izloženosti glasnoj buci pri košnji
travnjaka, na rock-koncertima i pri
drugim kućnim ili rekreacijskim ak-
tivnostima?
Audiolog Larry Higdon, bivši
predsjednik ASHA-e, kaže: „Trajni
gubitak sluha može nastati zbog pro-
dužene ili ponavljane izloženosti…
zrakoplovnim motorima, kosilicama,
motociklima, motornim pilama, mo-
tornim čamcima te osobnim stereo-
uređajima. Čak i jednokratna izlože-
nost glasnom zvuku, poput puščanog
pucnja, može uzrokovati trenutačan i
trajan gubitak sluha.“
Buka na radnom mjestu isto tako
može biti opasna. Svi koji rade oko gla-
snih motora ili drugih strojeva trebaju
poduzeti posebne zaštitne mjere kako
bi izbjegli gubitak sluha.
Vrijedno je ponoviti: gubitak
sluha i njegove posljedice mogu biti
vrlo teške za podnijeti. Cjelokupno
duševno i tjelesno zdravlje, posao i
ekonomsko blagostanje kao i među-
sobna komunikacija i odnosi mogu
biti dovedeni u pitanje. S koje god
strane promatrali, gubitak sluha ima
visoku cijenu.
Vaše uši svojim složenim susta-
vom pridonose kakvoći života no one
se same ne mogu zaštititi. To morate
učiniti vi!
SprečavanjeTrajno povećavanje buke u našem svijetu nije dobrodošlo no ne trebamo se pre-
dati njegovim razornim posljedicama. Slijedi nekoliko stvari koje možete učiniti
u svrhu zaštite sluha:
• Kod liječnika provjerite stanje sluha.
• Obratite pozornost i na male znakove koji se mogu pojaviti u međuvremenu.
• Smanjite ili uklonite izloženost glasnoj buci.
• Na bučnim mjestima nosite slušalice protiv buke ili čepove za uši.
• Kada god je to moguće, za život i odmor izaberite tiha mjesta.
• Zvučno izolirajte svoj dom i radni prostor.
• Nemojte istodobno uključivati više bučnih strojeva.
• Smanjite glasnoću zvuka elektronskih i ostalih strojeva u uporabi.
• Izbjegavajte poništavanje glasnih zvukova još glasnijim.
• Pribavite mjerač jačine zvuka kojim ćete nadzirati glasnoću zvukova.
• Održavajte dobro zdravlje gornjih dišnih putova.
• Sami cijenite i drugima govorite o vrijednosti ugodnog i obnavljajućeg
utjecaja tišine.
»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji
OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77
IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)
Glavni urednik:Dragutin Matak
Prevoditelj:Dobrila Sabo
Lektor:
Darko FilËiÊ
Korektor:Darko FilËiÊ
Oblikovanje i priprema:
PLStudio d.o.o.
Tisak:Tipomat
Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000 prim-jeraka
Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju
ISSN 0353-0434UDK 286
Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...
Urednikov e-mail:[email protected]
godište 37 • broj 2• 2013.
31
ZNACI VREMENA • 3/2013.
•••••••••••••Dragutin Matak
Izdavanje Novoga testamenta sre-
dinom 16. stoljeća je bio hrabar i vi-
zionarski projekt. Vizionar i idejni
podupiratelj je bio slovenska legenda
Primož Trubar, djelo su preveli re-
dovnici koji su se oduševili prote-
stantizmom, Stipan Konzul i Antun
Dalmatin, a barun Hans Ivan Ungnad
(poznati Varaždinec, vojnik i politi-
čar) je bio utemeljitelj i mecena pro-
testantske tiskare u Urachu nedaleko
Tiibingena. Knjige su pisane o ovim
izuzetnim ljudima, međutim naš pro-
stor nam dopušta prisjetiti se ukratko
samo baruna Ungnada.
Hans (Ivan) Ungnad (1493.-1564.)
je živio burnim životom ratnika, po-
litičara i na kraju se pretvorio u du-
hovnog zanesenjaka koji samo sanja o
misiji ljudima koje je dobro poznavao
sa svojih ratnih pohoda. Kao austrij-
ski plemić brzo je vojno napredovao
i postao vojni kapetan Štajerske, a od
1540. vrhovni zemaljski kapetan do-
njoaustrijskih teritorija (koje uklju-
čuju današnju Slavoniju i središnju
Hrvatsku). Bio je i varaždinski župan
13. godina. Tijekom vojne službe od
37 godina istakao se kao borac protiv
Turaka.
Međutim kao pristaša reformacije,
morao je napustiti Varaždin i kraje-
ve u kojima je imao posjede i 1556.
se preselio u Württemberg, gdje ga
je njegov prijatelj, vojvoda Christoph
srdačno primio. Netko bi pomislio da
je vrijeme da se umorni vojskovođa
povuče u zasluženu mirovinu, ali nje-
govih je posljednjih osam godina ži-
vota nadmašilo karijeru koju je ranije
ostvario.
Prvi hrvatski glagoljaški i ËiriliÊni Novi zavjet iz 1563.
i barun Hans (Ivan) Ungnad III. von Weissenwolf
Visionarski projekt
Osnovao je tiska-
ru u vrijeme kad je
organiziranje tiskar-
ske djelatnosti bilo
slično današnjem
razvoju svemirskih
istraživanja. Pokre-
nuti tiskaru nije bilo
kao danas kupiti ra-
čunalo, program za
pripremanje teksta i
malo bolji štampač i
eto tiskare. Trebalo je
načiniti kalupe za slo-
va, odliti tisuće slova
i to glagoljskih i onda
pažljivo slagati slovo
po slovo, pa onda ri-
ječ do riječi, načiniti
tekst koji nije jedno-
stavno ispravljati.
Bila je to avantu-
ra u koju se je upu-
stio barun Ungnad
potaknut željom da
običan čovjek može u
svojemu domu čitati
Sveta pisma u koji-
ma se na razumljiv
način objavljuje sam
Bog. Jezik tog prvog
prijevoda Novog za-
vjeta na hrvatski jezik
je bio baš kao i izvorni jezik Novoga
zavjeta, obični, narodni jezik koji su
svi mogli razumjeti. Djelo je nazvano
Novi testament i tiskano je i na glago-
ljici i na ćirilici iz misijskih razloga. Ri-
ječ je Božja trebala dosegnuti ljude koji
razumiju hrvatski jezik i mogu čitati
jedno od ova dva pisma i koji žive sve
do Istambula. Ova misijska zanesenost
pomogla je Ungnadu da se ne bavi
teološkim raspravama protestantskih
teologa, već im je pomagao rješavati
njihove nesuglasice.
Više tisuća primjeraka Novog testa-
menta je tiskano i posredstvom desetak
tisuća primjeraka duhovne literature na
slovenskom i hrvatskom jeziku biblijske
istine su se širile među pukom južnosla-
venskih krajeva. Uz ovu duhovnu bašti-
nu nastajala je i hrvatska protestantska
književnost. Dobra djela uvijek ostva-
ruju više pozitivnih učinaka.
450. OBLJETNICE450. OBLJETNICE
Tom će prilikom biti i
predstavljanje transliteriranoga
glagoljskoga izdanja (prvi
dio) koje zajednički izdaju
Adventističko teološko visoko
učilište, Filozofski fakultet u
Zagrebu i Školska knjiga.
Obilježavanje će se održati
26. 10. 2013. u 16.00 sati
na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu (dvorana 7).
Ulaz slobodan! • Dobro došli!
a Izdavanje
Novoga testamenta
sredinom 16. stoljeća je bio
hrabar i vizionarski projekt.
Primož Trubar je bio vizionar i idejni
podupiratelj, prevoditelji su bili Stipan
Konzul i Antun Dalmatin, a barun Hans
Ivan Ungnad (poznati Varaždinec) bio je
osnivač protestantske tiskare
u Urachu nedaleko Tübingena.
Djelo je tiskano i na ćirilici,
jer je namjera bila
misijska.
Svečano obilježavanje
tiskanja prvoga glagoljskoga Novoga zavjetana hrvatskome jeziku