2

Vodozemci i gmazovi zasigurno su životinje prema kojima mnogi imaju negativne stavove. S druge strane, oni su izuzetno važni članovi nekog ekosustava i nezamjenjivi članovi hranidbenih la-naca. Usporedimo li se s ostalim europskim zemljama, naša zem-lja je, sa zabilježenih 20 vrsta vodozemaca i 41 vrstom gmazova, bogata ovim skupinama životinja. A Odransko polje jedno je od najbogatijih lokaliteta za vodozemce - ovdje se može pronaći čak 70% vrsta koje žive u Hrvatskoj.Odransko polje smješteno je između Velike Gorice na sjevero-zapadu i Siska na jugoistoku. Rijeka Odra predstavlja okosnicu vodnog režima ovoga prostora. Ona nastaje od nekoliko izvora podzemnih voda sjeverno od Velike Gorice, teče kroz Odransko polje paralelno sa Savom i kod Siska se ulijeva u Kupu. Na cijelom ovom prostoru nema značajnijih onečišćenja od gradskih ili in-dustrijskih otpadnih voda, što znatno doprinosi očuvanosti i vri-jednosti cijeloga prostora. Odransko polje je poplavno područje - rijeka Odra redovito plavi susjedne hrastove šume i travnjake. Poplave su uzrokovane bujanjem voda u slivu Odre ili bujanjem Kupe i Save, što za posljedicu ima vraćanje vode u Odru. Posljedi-ca ovakvog vodnog režima su raznolika vlažna staništa uz koja su vezane brojne ugrožene vrste. Takva staništa posebice pogoduju vrstama poput vodozemaca te nekim vrstama gmazova.

Što je zajedničko, a što različito vodozemcima i gmazovima?Iako su, sistematski gledano vodozemci i gmazovi dva različita razreda životinja, u svrhu proučavanja svrstavaju se u istu granu znanosti. Ta grana zoologije naziva se herpetologija (taj naziv dolazi od grčke riječi herpeton što znači puzati). Ono što je 2

3

zajedničko i za vodozemce i za gmazove su promjenjiva tjele-sna temperatura (ektotermija), nedostatak istinskog socijalnog ponašanja te relativno ograničene mogućnosti rasprostranjivanja. Ali velike su i razlike između ove dvije skupine životinja. Primjeri-ce, većina gmazova u Hrvatskoj je dnevne, a vodozemaca noćne aktivnosti; vodozemci za svoj razvoj trebaju vodu u koju polažu želatinozna jaja, dok gmazovi svoja jaja polažu na kopno i nema-ju ličinačkog stadija; gmazovi imaju nepropusnu ljuskavu kožu dok vodozemci imaju propusnu i tanku kožu...

Još malo o nazivima...Reptilia je znanstveni naziv za razred gmazova i dolazi od latin-ske riječi repto što znači puzati. Amphibia - njihovo znanstveno ime izvedeno je od grčkog am-phi i bios što znači dvostruki život. A i hrvatski naziv vodozemci upućuje na to da dio života provode u vodi a dio na zemlji.

Zašto su nam važni?Osim što su već sami po sebi fascinantne životinje koje nas mogu zadiviti svojim prilagodbama na okoliš u kojemu žive, dajemo još dodatnih argumenata:• Važni su dijelovi hranidbenih lanaca. Hrane se raznovrsnim pli-

jenom, a neki od njih, poput nekih vrsta kukaca i malih sisavaca se, (prema ljudskim mjerilima) smatraju štetočinama. I sami su važni za prehranu mnogim drugim kralješnjacima.

• Žlijezde u koži vodozemaca proizvode mnogobrojne spojeve koji izmijenjeni daju lijekove za mnoge ljudske bolesti, a proiz-vedeni su i neki lijekovi od zmijskih otrova.

• Vodozemci su biološki indikatori (bioindikatori). Tako nazivamo životinje koje nam ukazuju na negativne promjene u okolišu.

Budući da im je koža propusna posebice su podložni utjecaju raznih zagađivača, i u vodenim i kopnenim staništima.

• Imaju značajnu ulogu u pojedinim kulturama širom svijeta, česti su likovi u raznim basnama, legendama...

Što ih ugrožava?Sve su vrste vodozemaca i gmazova zaštićene zakonom, dok su neke od njih pronašle mjesto i u Crvenoj knjizi ugroženih vodoze-maca i gmazova Hrvatske. Više je razloga ugroženosti vodozema-ca i gmazova, kako u Hrvatskoj tako i u Europi, kao što su:• uništavanje, degradacija i fragmentacija staništa• unošenje stranih vrsta životinja u njihova staništa, posebice

onih sličnih zahtjeva prema staništu i plijenu ili potencijalnih grabežljivaca

• stradavanje na prometnicama• kemijske supstance (pesticidi, gnojiva, onečišćenje voda…)• promjene u vodnim režimima, što se posebice odnosi na vodo-

zemce• direktno stradavanje od čovjeka (ilegalni komercijalni lov, ile-

galno skupljanje za terarije, ubijanje kao posljedica straha…)• globalne klimatske promjene

Stanje očuvanosti Odranskog polja sa stanovišta bogatstva ovih skupina životinja još uvijek je relativno dobro te ga je potrebno takvim održati ili ga, po mogućnosti, još unaprijediti. Nekoliko je razloga ugroženosti koji za sada nisu izraženi u većoj mjeri, ali bi mogli postati ukoliko se ne osigura i ne provede aktivna zaštita ovoga prostora. Za očuvanje bogatstva herpetofaune Odranskog polja prvenstveno je nužno očuvanje njihovih staništa 3

4

te postojećeg vodnog režima. Smanjenjem brojnosti stoke dolazi do zaraštavanja travnjaka i nekih lokava, odnosno do sukce-sije. Potencijalna opasnost je i u intenziviranju poljoprivrede korištenjem kemijskih supstanci na koje su vodozemci posebno osjetljivi. Poznato je da neke vrste često stradavaju na prometni-cama prilikom migracija (smeđe krastače, daždevnjaci…).

Što vi možete učiniti za njihovu zaštitu?Za početak naglasimo što ne smijete činiti:• ubijati i uznemirivati pripadnike ovih skupina životinja (to se

zapravo odnosi na sve životinje :)• zatrpavati lokve koje koriste za svoj boravak i mriješćenje ili na

bilo koji drugi način uništavati njihova staništa• puštati egzotične kućne ljubimce u prirodu (kornjače, zlatne

ribice...)

• bacati bilo kakva kemijska sredstva, uključivši i deterdžente, u vodena staništa

• uzimati ih iz njihovih prirodnih staništa i držati kao kućne lju-bimce

A što onda možete činiti?• naučiti više o njima• promatrati ih, bilježiti podatke o njihovoj prisutnosti i mjestima

gdje masovno stradavaju te podatke poslati Javnoj ustanovi • održavati pogodna staništa i njihovu strukturu (lokve, nakupine

granja i sl.)• prenositi svoje znanje drugima kako oni ne bi činili štetu• uključiti se u rad Hrvatskog herpetološkog društva - Hyla

www.hyla.hr ili akcije koje provodi Javna ustanova za uprav-ljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-Moslavačke županije, Popovača, Sisačka bb.

Tko sve živi u Odranskom polju?Kao što je već rečeno, veliki je broj vrsta, posebice vodozemaca, koje nastanjuju Odransko polje. U popisu je dan veći broj vrsta od onih zabilježenih dosadašnjim istraživanjima, koje nastanjuju Odransko polje, ali i bližu okolicu. Dani su samo opisi najčešćih vrsta.

5

Vodozemci 1. PJEGAVI DAŽDEVNJAK / Salamandra salamandra

2. MALI VODENJAK / Triturus vulgaris

3. VELIKI VODENJAK / Triturus carnifex

4. PLANINSKI VODENJAK / Triturus alpestris

5. SMEĐA KRASTAČA / Bufo bufo

6. ZELENA KRASTAČA / Bufo viridis

7. ŽUTI MUKAČ / Bombina variegata

8. CRVENI MUKAČ / Bombina bombina

9. GATALINKA / Hyla arborea

10. VELIKA ZELENA ŽABA / Pelophylax ridibundus

11. JESTIVA ZELENA ŽABA / Pelophylax kl. esculenta

12. MALA ZELENA ŽABA / Pelophylax lessonae

13. MOČVARNA SMEĐA ŽABA / Rana arvalis

14. LIVADNA SMEĐA ŽABA / Rana temporaria

15. ŠUMSKA SMEĐA ŽABA / Rana dalmatina

Gmazovi 1. LIVADNA GUŠTERICA / Lacerta agilis

2. ZELEMBAĆ / Lacerta viridis

3. ZIDNA GUŠTERICA / Podarcis muralis

4. ŽIVORODNA GUŠTERICA / Zootoca vivipara

5. SLJEPIĆ / Anguis fragilis

6. BJELOUŠKA / Natrix natrix

7. RIĐOVKA / Vipera berus

8. RIBARICA / Natrix tessellata

9. SMUKULJA / Coronella austriaca

10. BJELICA / Zamenis longissimus

11. BARSKA KORNJAČA / Emys orbicularis

Vrste Odranskog polja i okolice

6 PJE

GAVI

DAŽ

DEVN

JAK

(Sal

aman

dra

sala

man

dra)

Odrasle jedinke narastu do 25 cm. Tijelo im je crno sa raznolikim uzorkom žutih ili narančastih mrlja. Na za-tiljku imaju istaknute zaušne žlijezde. Jaja se razvijaju u tijelu ženke koja odlaže već razvijene ličinke u vodu. Dok ličinke najčešće nalazimo u manjim potocima, odrasli dolaze na vlažnim i sjenovitim staništima, u listopadnim ili miješovitim šumama s vodotocima. Lako se prepoznaje i nema sličnih vrsta.

Upozoravam te… Crno-žuta obojenost kod daždevnjaka upozorenje je potencijalnim grabežljivcima da je životinja otrovna. Takvu obojenost nazivamo upozoravajućom obojenošću i, osim kod daždevnjaka, možemo je zapaziti i kod nekih drugih životinja (mukači, pčele, ose...). Otrov im se nalazi u žlijezdama u koži te grupiran u zaušnim žlijezdama. Diramo li daždevnjaka to nam neće naškoditi, ali treba izbjegavati kontakt sa sluznicom oka, usta, nosa, ranama na koži...

7 MAL

I VO

DEN

JAK

(Trit

urus

vul

garis

)

Odrasle jedinke narastu do 5 cm. Rep je bočno spljošten, a zaušne žlijezde nisu izražene. Boja leđa je maslinasta i posuta tamnim točkama, koje se na glavi spajaju u pruge. Trbuh je po sredini narančast dok prema stranama prelazi u bijeli. Cijela trbušna strana i grlo su posuti tamnim točkama. U doba parenja mužjaci imaju nazubljenu i uzdignutu leđnu peraju. Pari se u ožujku i travnju, a jaja promjera oko 3 mm ženka zavije među listove bilja. Nastanjuje širok raspon stajaćih voda, a dio godine i okolnih kopnenih vlažnih staništa. Nešto rijeđe, ovdje nalazimo i planinskog i velikog vodenjaka. Ličinke nalikuju na ličinke drugih vodenjaka i pjegavog daždevnjaka.

Ples sa zvijezdamaVodenjaci su prave male plesne zvijezde. U vrijeme parenja mužjaci izvode tzv. svadbeni ples - pokrete kojima nagovaraju ženke da baš njih izaberu za partnere.

8

Odrasle jedinke narastu do 15 cm, a ženke su znatno veće od mužjaka. Tijelo je tamnosmeđe, crvenkastosmeđe ili sivkasto smeđe boje. Koža je prekrivena bradavicama i zaušne žlijezde su izrazite. Oko je narančasto ili crveno, a zjenica vodoravna. Jaja odlažu u trakama koje su 5-8 mm široke i do 6 m duge. Pare se obično u ožujku. Mrijeste se u velike i duboke stajaće vode. Izvan sezone parenja te nakon preobraz-be krastače borave na raznolikim kopnenim staništima udaljene od vode. Nalikuje joj zelena krastača (Bufo viridis) u svim stadijima (mrijest, punoglavci, odrasle jedinke). Kod zelene krastače odrasle jedinke imaju maslinas-tozelene mrlje i zelenkasto oko.

SM

EĐA

KRAS

TAČA

(Buf

o bu

fo) Tko je tu jači spol?

Mužjaci krastače znatno su manji od ženki. U vri-jeme proljetnih migracija nekad ih ženka nosi na leđima do mrjestilišta. Zato ponekad ljudi pogrešno zaključe da to krastače nose svoju djecu. Veća veličina ženkama omogućuje veći reproduk-tivni uspjeh (veći broj položenih jaja).

9 M

UKA

ČI (B

ombi

na s

pp.)

Mukači su maleni bezrepci koji nara-stu do 6 cm. Leđna strana im je smeđa ili maslinastosmeđa. Trbušna strana je kombinacija crne i žute preko narančaste do crvene obojenosti. Jaja su 4-8 mm velika i odlažu oko 30 pojedinačnih jaja ili u rahlim nakupinama, ponekad pričvršćenim na biljke. Pare se više puta tijekom godine od travnja do kolovoza. Dolaze u malim vodenim površinama kao što su lokve, plitke lokvice poput onih zaostalih iza kotača traktora te na poplavnim travnjacima. Na području Odranskog polja dolaze dvije vrste mukača - žuti i crveni mukač te njihovi križanci. Teško ih je razlikovati.

muuuu-uuuu...Naziv su dobili po svom glasanju (mukanju).Kao i daždevnjak, i mukači imaju upozorava-juću obojenost, ali oni su otišli još korak dalje. Njihova leđna obojenost je zaštitna i teško ih je zapaziti u njihovim prirodnim staništima. Ukoliko su napadnuti, ponekad izvrnu noge prema gore pokazujući svoju trbušnu stranu kako bi nas upozorili da ih baš i nije pametno pojesti jer su otrovni.

10

Narastu do 5,5 cm, koža im je glatka. Na vršcima prstiju su jastučasti završeci. Obojenost je uglavnom zelena, iako se lako prilagođava boji okoline te može biti siva do smeđa. Promjer mrijesta je oko 2-3 cm, sadrži oko 100 jaja i pričvršćen je na biljke. Pari se u travnju i svibnju. Nastanjuje svijetle šume, travnjake s grm-ljem, zamočvarena područja, voćnjake... Razmnožava se u stajaćicama različitih veličina. Najaktivnija je u sumrak i noću, tek ponekad i danju. Lako ju je prepoznati jer nema sličnih vrsta u Hrvatskoj.

Kad narastem postati ću - meteorolog!Gatalinka je svoj naziv dobila po narodnom vjerovanju da može predvidjeti promjene vremena. Zanimljivo je i da su ih u nekim dijelovima Hrvatske držali kao kućne ljubimce u staklenkama u koje bi im stavili male ljestve. Kada bi se popela na vrh ljestava, značilo bi da se bliži kiša, a kada bi se skrivala dolje, najavljivala bi lijepo vrijeme. Ipak, osim što je zakonom zaštićena i ne smije se držati kao kućni ljubimac, puno je sigurnije pratiti vre-mensku prognozu!

GAT

ALIN

KA (H

yla

arbo

rea)

11

Velike su do 15 cm, ovisno o svojti. Glatka koža je smeđe-zelena, sivozelena, masli-nasto smeđa ili sivomaslinasta i uglavnom prekrivena tamnim mrljama. Pare se od svib-nja do srpnja, a mrijest od stotinjak jajašaca polažu u raslinje. Odrasle jedinke se tijekom cijelog razdoblja aktivnosti zadržavaju u vodenim staništima ili njihovoj neposrednoj blizini. Nastanjuju raznolika vodena staništa poput lokava, jezera, močvara, mrtvaja, kanala i rijeka. Na području Odranskog polja nalazimo 3 svojte zelenih žaba. To su velika zelena žaba, mala zelena žaba i jestiva zelena žaba. Jestiva zelena žaba je križanac između druge dvije vrste, te ima značajke roditeljskih vrsta. Ova tri taksona teško se morfološki razlikuju.

ZEL

ENE

ŽABE

(Pel

ophy

lax

spp.

)

Kradljivica mala…

Kako jestiva zelena žaba nije u potpunostineovisna od drugih zelenih žaba pri razmno-žavanju, ne označavamo je kao vrstu već u svom znanstvenom nazivu ima kraticu kl. od grčke riječi klepton što znači lopov. Ta riječ se odnosi na neobično križanje, pri kojem svaka generacija «ukrade� polovicu kromosoma pred-stavniku druge vrste.

12

Narastu do 9 cm. Glatka koža je uglavnom smeđa, a može biti i sivkasta ili žućkasta s tamnim uzorkom koji uključuje tamnosmeđu masku preko svakog oka i bubnjića. Jaja polažu već krajem zime u kuglastim nakupinama koje se, ovisno o vrsti, polažu u velikim nakupinama ili pojedinačno. Na području Odranskog polja dolaze čak tri vrste smeđih žaba - močvarna smeđa žaba, livadna smeđa žaba i šumska smeđa žaba. Dosta ih je teško međusobno razlikovati, a pritom treba razmotriti značajke poput zašiljenosti njuške, dužine stražnjih nogu, veličine bubnjića…

SM

EĐE

ŽABE

(Ran

a sp

p.)

Proljetni make-upKod mužjaka močvarne smeđe žabe u vrijeme razmnožavanja događa se drastična promjena. Inače smeđe obojeni, oni postaju - intenzivno plavi. To je uvjetovano hormonima i visokom koncentracijom limfe ispod kože. Mužjaci livadne smeđe žabe su ipak malo umjereniji - kod njih se u doba parenja samo grlo oboji plavo. U to doba najlakše je raspoznati kojoj vrsti pripada koja smeđa žaba.

13

Odrasle jedinke narastu do 27 cm, uključuju-ći i rep. Imaju relativno malu glavom i kratke noge. Boja varira - leđa su siva do smeđa sa jednom do tri svijetle uzdužne pruge koje mogu biti na mjestima prekinute, a između njih su redovi tamnih mrlja. Na bokovima imaju crne i bijele mrlje. Mužjaci imaju zelene bokove, posebice za vrijeme parenja. Ženke su sive ili smeđe, rijetko zelenkaste. Živi na staništima sa otvorenom i raznolikom vege-tacijom kao što su livade s grmljem, rubovi šuma, vrtovi, rubovi polja, cesta... Nalikuju joj mladi zelembaći (Lacerta viridis).

LIV

ADN

A G

UŠT

ERIC

A (L

acer

ta a

gilis

)

Evo ti samo dio…Svi gušteri imaju sposobnost autotomije, odnosno odbaci-vanja repa u opasnosti. Na taj način grabežljivac obrati pažnju na otpali rep koji se još dugo miče, a životinja dobije priliku za bijeg.

14

Naraste do 50 cm, iako su uglavnom manji. Boja tijela znatno varira i mijenja se tijekom života. Gornja strana je sjajnosiva ili sivosmeđa u raznim nijansama, ponekad s tamnom prugom sa svake strane. Tijelo je valjkastog izgleda, glava mala i nejasno odvojena od trupa. Najčešće se nalazi u šumama, ali dosta često i na livadama, poljima i vrtovima, osobito tamo gdje ima grmolike vegetacije. Nema sličnih vrsta.

SLJ

EPIĆ

(Ang

uis

frag

ilis)

Ja mogu namignuti…Sljepić nije zmija, već beznogi gušter zmijolika tijela. Od zmija se razlikuje po tomu što ima pokretne očne kapke, glava mu neposredno prelazi u trup, rep je znatno duži i ima više redova trbušnih pločica. To su samo neke vidljive značajke, postoje i anatomske razlike.

15 B

JELO

UŠK

A (N

atrix

nat

rix)

Odrasle jedinke narastu ponekad čak i do 200 cm, iako su obično manje. Boja tijela varira. Gornja strana je pepeljastosiva ili sivozelena u raznim nijansama, obično s malim crnim mrlja-ma, a ponekad je i gotovo crna. Donja strana je bijela s crnim mrljama. Sa svake strane glave ima karakteristične polumjesečaste svijetle mrlje. Nalazimo i primjerke s dvije uzdužne svijetle pruge. Uglavnom se nalazi uz stajaće ili sporo tekuće vode, kao što su lokve, ribnjaci, kanali, izljevi rijeka, jezera i sl. Nalikuju joj mlade bjelice (Zamenis longissimus) koje također imaju mrlje na stražnjoj strani glave.

Ne isplati se…Bjelouška, najčešća zmija naOdranskom polju, od napada-ča se brani tako da se pravi mrtva. Pritom joj ponekad iz usta čak cure kapljice krvi te ispusti odbojan miris ne bi li napadač pomislio da je mrtva i zaključio da je se ne isplati pojesti!

16

Crna guja, još k tome ljuta...Riđovka pripada porodici ljutica (Viperidae), naših otrovnica. Svaka od dviju otrovnih žlijezda vodi izravno u otrovni zub. Dok zmija ima zatvorena usta ti su zubi polegnuti na nepce, a ispruže se tek kad zmija otvori usta. Može biti opasna po čovjeka i u slučaju ugriza treba odmah potražiti liječničku pomoć. Na području Odranskog polja česti su i potpuno crni primjerci. Ta obojenost je ekološka pred-nost pri reguliranju tjelesne temperature.

RIĐ

OVK

A (V

iper

a be

rus)

Odrasle jedinke narastu do 65 cm, tek izuzetno do 90 cm. Boja jako varira, od svijetlih primje-raka sa slabo izraženom cik-cak prugom na leđima do potpuno crnih primjeraka kod kojih cik-cak pruga nije vidljiva. Većina jedinki ipak ima izraženu cik-cak prugu duž čitavih leđa, tamniju od osnovne boje. Pruga je kod nekih jedinki razlomljena. Nastanjuje različita staništa poput livada s grmljem, rubova šume, obale rijeka, rubove putova i živica...Nalikuje joj neotrovna smukulja (Coronella austriaca), a ponekad je zamijene i s ribaricom (Natrix tessellata).

17

Naraste do 30 cm. Oklop je najčešće tamne, gotovo crne boje sa žutim točkama i prugama. Koža je tamna sa žutim točkama. Na nogama imaju plivaće kožice. Uglavnom se nalazi uz mirne stajaće vode, kao što su lokve, ribnjaci, kanali, izljevi rijeka, jezera i sl. Na području Odranskog polja postoji mogu-ćnost nalaza crvenouhe kornjače (Trachemys scripta elegans). Raspoznaje se po tomu što ima svijetlije pruge na glavi te veće crvene mrlje na stražnjem dijelu glave. Kako je ovo invazivna vrsta iz Sjeverne Amerike koja ugrožava barsku kornjaču, ukoliko je primije-tite svakako javite Javnoj ustanovi.

BAR

SKA

KORN

JAČA

(Em

ys o

rbic

ular

is)

Moja kućica, moja slobodica… Kornjače se ne mogu izvući iz svoga oklopa. Oklop je dio kostura i odlična je zaštita od grabežljivaca. Kako kornjača raste, tako raste i njezin oklop. Prekriven je velikim pločicama, a na njima se mogu vidjeti zone prirasta, slično godovima na drvetu. Na taj način može se donekle odrediti starost životinje (iako nije potpuno pouzdano).

18

Za

one

koji

žele

zna

ti vi

še Želite li naučiti više o vodozemcima i gmazovima te raspozna-vanju vrsta dajemo vam korisnu literaturu i zanimljive inter-netske stranice.

1. Arnold, E.N., Burton, J.A. & Overton, D.W. 1978. A field guide to the reptiles and amphibians of Britain and Europe. Collins, London.

2. Janev Hutinec, B. & Lupret-Obradović, S. (2005): Zmije Hrvatske: priručnik za određivanje vrsta. Društvo za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske - Hyla. Zagreb

3. Tvrtković, N. i dr. (2006): Crvena knjiga vodozemaca i gmazo-va Hrvatske. Ministarstvo kulture: Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb

4. Veenvliet, Paul i Kus Veenvliet, Jana (2003): Dvoživke Sloveni-je:priročnik za določanje. Zavod Symbiosis. Grahovo.

5. Glasanje žaba možete čuti na internetskoj stranici http://www.avisoft.com/sounds.htm#frogs

6. O našim vrstama i Hrvatskom herpetološkom društvu - Hyla možete više saznati na www.hyla.hr te se uključiti u njihov rad

7. Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjima Sisa-čko-moslavačke županije možete kontaktirati na adresu: Sisačka bb, Popovača ili na e-mail adresu:

jupriroda.smz@sk.t-com.hr

19Im

pres

sum

Autorica teksta i fotografija: Biljana Janev Hutinec

Izdavač: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima Sisačko-moslavačke županije

Adresa:

Telefon:

E-mail:

www.

Godina izdavanja: 2009.