Broj: S1 2 K 017901 15 K Sarajevo, 05.05.2017.godine U I M ......Hercegovine, broj: T20 0 KT 0006845...

Broj: S1 2 K 017901 15 K

Sarajevo, 05.05.2017.godine

U I M E B O S N E I H E R C E G O V I N E

Sud Bosne i Hercegovine, pretresno vijeće sastavljeno od sudije Amele Huskić, kao

predsjednika vijeća, te sudija Tatjane Kosović i Branka Perića, kao članova vijeća, uz

sudjelovanje stručne saradnice Ene Žunić, kao zapisničarke, u krivičnom predmetu

protiv optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka, zbog krivičnog djela Organizovani

kriminal iz člana 250. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi

sa krivičnim djelom Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ

BiH, sve u vezi sa članom 54. KZ BiH, odlučujući po optužnici Tužilaštva Bosne i

Hercegovine, broj: T20 0 KT 0006845 13 od 05.01.2015. godine, potvrđenoj dana

06.01.2015. godine, nakon održanog glavnog, usmenog javnog pretresa, u prisustvu

optuženih lično, njihovih branilaca po službenoj dužnosti Joze Ćurića advokata iz

Livna i Selmana Zijadića advokata iz Sarajeva, te tužioca Tužilaštva BiH, donio je i

javno objavio dana 05.05.2017. godine:

P R E S U D U

Optuženi:

1.PETAR BOŠNJAK zv.Pače , sin Stjepana i majke Eve, rođene Grubišić, rođen

02.01.1960. godine u Posušju, po nacionalnosti..., državljanin..., po zanimanju

ugostitelj, nezaposlen, razveden, dvoje djece punoljetne, lošeg imovnog stanja,

JMBG:..., nastanjen u Posušje, Osoje bb, ..., nalazio se u pritvoru po Rješenju Suda

BiH broj: S1 2 K 012755 13 Krn 13 od 20.09.2013. godine, a koji pritvor je produžen

Rješenjem broj: S1 2 K 012755 13 Kv 3 od 14.10.2013. godine, te Rješenjem broj:

S1 2 K 012755 13 Krn 22 i trajao do 11.12.2013. godine. Pritvor ponovo određen

Rješenjem Suda BiH broj: S 1 2 K 012755 13 Krn 23 od 07.02.2014. godine i isti

trajao do 04.03.2014. godine.

2.MARIO BOŠNJAK zv” Pane” sin Petra i majke Nedeljke, rođene Duspara, rođen

05.07.1988. godine u Mostaru, po nacionalnost..., državljanin..., po zanimanju radnik,

nezaposlen, oženjen, dvoje maloljetne djece, lošeg imovnog stanja, JMBG:...,

nastanjen u Posušju, Osoje bb, ..., nalazio se u pritvoru po Rješenju Suda BiH broj:

S1 2 K 012755 13 Krn 13 od 20.09.2013. godine, a koji pritvor je produžen

Rješenjem broj: S1 2 K 012755 13 Kv 3 od 14.10.2013. godine, te Rješenjem broj:

S1 2 K 012755 13 Krn 22 i trajao do 11.12.2013. godine. Pritvor ponovo određen

Rješenjem Suda BiH broj: S 1 2 K 012755 13 Krn 23 od 07.02.2014. godine i isti je

trajao do 07.03.2014. godine i isti trajao do 04.03.2014. godine.

KRIVI SU

Što su:

U periodu od mjeseca aprila do septembra 2013. godine, pristupili grupi za

organizovani kriminal zajedno sa drugim pripadnicima i to Semir Habibija zv.Habe,

Danko Dragoje zv.Lepa, E.A. zv.E., Denis Tabaković, Igor Lečić zv.Lećo, Slađan

Dragićević, Almir Denjo zv.Kefa, Valentina Sulić zv.Tina, Josip Ćužić i drugim

njima poznatim osobama među kojima zasigurno Adnan Aličić, Mate Marinović, Ante

Pionić zv.Ćoro i Velid Nazdrajić zv.Veki, koju grupu je organizovano i njom rukovodio

u smislu člana 1. stav 20. KZ BiH Adis Burić, a koja grupa je organizovana radi

neovlaštene međunarodne kupoprodaje, prijenosa, prevoza, držanja, posredovanja u

daljnjoj međunarodnoj prodaji, uvoza i izvoza, slanja i isporuke opojnih droga „heroin“

i „kokain“, koje opojne droge su Konvencijom o psihotropnim supstancama od 1971.

godine i Rješenjem o popisu opojnih droga ("Službeni list R BiH" br. 2/92 i 13/94)

proglašene opojnim drogama i čiji se promet može obavljati samo na temelju dozvole

nadležnog organa u skladu sa Zakonom o proizvodnji i prometu opojnih droga

("Službeni list R BiH" br. 2/92 i 13/94) i čiji je promet zabranjen odredbama Zakona o

spriječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga („Službeni glasnik BiH“ broj 8/06)

i to na područje BiH, sa područja BiH kao i na područje R. Hrvatske, da bi zajedno

organizovali međunarodni promet supstanci ili preparata koji su propisom proglašeni

opojnim drogama, na šta su ovi pristali, a sve radi sticanja protivpravne imovinske

koristi, pa su tako u navedenom periodu:

Petar Bošnjak zv.Pače, Mario Bošnjak zv.Pane, zajedno sa Adis Burić

zv.Burke i Semir Habibija zv.Habe:

Nakon što su Adis Burić i Semir Habibija predhodno nabavili opojnu drogu „heroin“,

u periodu od mjeseca aprila do polovine septembra 2013. godine, vršili prodaju iste

Petru Bošnjaku iz Posušja, sa kojim bi kontaktirali direktno telefonskim putem, koju

opojnu drogu bi Petar Bošnjak preuzimao u Posušju i Mostaru od Adisa Burića ili

od Semira Habibije a koji bi prema uputama Adisa Burića prethodno uzimao njima

poznate količine opojne droge i potom je odnosio Petru Bošnjaku te kao naknadu

uzimao unaprijed dogovoreni novčani iznos koji bi davao Adisu Buriću, dok je veće

novčane iznose Petar Bošnjak isplaćivao direktno Adisu Buriću, da bi zasigurno

dana 17.06.2013.god. Petar Bošnjak za isporučenu opojnu drogu ukupne količine

400g kompenzirao dajući Adisu Buriću putničko motorno vozilo „Golf V“ bijele boje,

reg.oznaka: J69-A-754, broj šasija: WVWZZZ1KZP040896 koje je registrovano na

punca Maria Bošnjaka – Mladena Bašića uz doplatu od strane Adisa Burića u

iznosu od 1.000 eura, koje vozilo je Adisu Buriću iz Posušja u Mostar dovezao

Semir Habibija, te koje je kasnije Adis Burić dao E.A. kao naknadu za opojnu drogu

koju mu je E.A. isporučio, pa je Petar Bošnjak tako kupljenu opojnu drogu „heroin“

dalje prodavao sam i zajedno sa svojim sinom Mariom Bošnjakom njima poznatim

kupcima u BiH i R.Hrvatskoj, a zasigurno Mati Marinoviću iz Mostara.

Čime su počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH,

u vezi sa krivičnim djelom Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1.

KZ BiH, sve u vezi sa članom 54. KZ BiH,

Pa Sud, optužene na osnovu navedenih zakonskih propisa i uz primjenu odredbi iz

člana 39., 40., 42., 48. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine:

OSUĐUJE

Optuženog Petra Bošnjaka zv.Pače NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7

(SEDAM) GODINA

Optuženog Maria Bošnjaka zv. Pane NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5

(PET) GODINA

Na osnovu odredbi člana 56. KZBIH optuženim Petru Bošnjaku i Mariu Bošnjaku se

u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to počev od

19.09.2013. godine do 11.12.2013. godine, i od 07.02.2014.godine do

04.03.2014.godine.

Na osnovu člana 74. KZ BiH optuženim Petru Bošnjaku i Mariu Bošnjaku izriče

se mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, te se od istih imaju oduzeti predmeti:

1. Od Petra Bošnjaka, predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-12/1-3-04-1-92/13 od

dana 19.09.2013. godine i to:

a) Mobilni telefon marke Samsung, IMEI: 35957904110235/1, sa SIM

karticom broja 063594133, serijskog broja: 8938703010019765983,

b) Mobilni telefon marke Alcatel, IMEI: 861045010656307, sa SIM karticom

broja 065184563, serijskog broja 89387051202095785411,

2. Od Maria Bošnjaka, predmeti navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-12/1-3-04-1-90/13 od

dana 19.09.2013. godine i to:

a) Mobilni telefon marke Nokia, crne boje, model C0168, IMEI:

354594/05/454347/9, SIM kartica GSM operatera Eronet „hey“, serijskog

broja 8938303010038761187.

Na osnovu člana 188., stav 1., ZKP BiH, optuženi Petar Bošnjak i Mario Bošnjak

obavezuju se na naknadu troškova krivičnog postupka o čijoj će visini Sud odlučiti

posebnim rješenjem, nakon pribavljanja potrebnih podatke.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tok postupka

Tužilaštvo BiH je dana 05.01.2015. godine podiglo optužnicu broj T20 0 KT 0006845

13 protiv Adisa Burića, Danke Dragoja, E.A., Semira Habibije, Petra Bošnjaka, Maria

Bošnjaka, Denisa Tabakovića, Igora Lečića, Slađana Dragičevića, Almira Denje,

Valentine Sulić i Josipa Ćuzića, zbog krivičnog djela Organizovani kriminal iz člana

250. stav 2. i 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa krivičnim

djelom Neovlašteni promet opojnim drogama iz člaan 195. stav 1. KZ BiH, a sve u

vezi sa članom 54. KZ BiH

Optužnica je od strane sudije za prethodno saslušanje potvrđena dana 06.01.2015.

godine. Na ročištu za izjašnjenje o krivnji, održanom dana 20.03.2015. godine,

optuženi Adis Burić, Danko Dragoje, E.A., Semir Habibija, Petar Bošnjak, Mario

Bošnjak, Denis Tabaković, Igor Lečić, Slađan Dragičević, Almir Denjo, Valentina

Sulić i Josip Ćuzić, izjasnili su se da nisu krivi za krivična djela koja su im potvrđenom

optužnicom stavljena na teret, nakon čega je predmet pod sudskim brojem: S1 2 K

017901 15 K upućen pretresnom vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa. Glavni

pretres je započeo dana 30.04.2015.godine, čitanjem optužnice i uvodim izlaganjima

stranaka i branioca.

2. Dokazni postupak

U toku dokaznog postupka po prijedlogu Tužilaštva, na glavnom pretresu su saslušani svjedoci: Semir Šarić, Jasmin Kukavica, svjedok kome su dodijeljene mjere zaštite - Slaven Solomun, svjedok stručno lice – Irhad Kos, Mate Marinović, Adnan Aličić, Adis Burić, Semir Habibija, te vještak za fizikalno hemijska vještačenja - Nađida Briga.

Tužilaštvo je u sklopu objektivnih dokaza Sudu predočilo, a Sud u sudski spis uveo materijalnu dokumentaciju i to dokaze koji su taksativno pobrojani u Anexu ove presude. Odbrana optuženog Petra Bošnjaka izvela je dokaz saslušanjem optuženog Petra Bošnjaka kao svjedoka, a odbrana optuženog Maria Bošnjaka nije izvodila dokaze u postupku.

3. Završne riječi

a) Tužilaštvo BiH

Tužilaštvo BiH je u završnim riječima istaklo da je provedenim dokazima tokom

glavnog pretresa u potpunosti dokazalo navode iz optužnice, kojom je optuženima

Petru Bošnjaka i Mariu Bošnjaku stavljeno na teret da su počinili krivično djelo

Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. KZ BiH, u vezi sa krivičnim djelom

Neovlašteni promet opojnih droga iz člana 195. stav 1. KZ BiH.

Naime, tokom istrage su provedene posebne istražne radnje iz člana 116. stav 2.

tačka a) ZKP BiH po Naredbama Suda BiH, i to prema više osumnjičenih osoba

među kojima su i optuženi Petar Bošnjak i Mario Bošnjak, te je iz rezultata

provedenih radnji vidljiva naročita upornost optuženih u vršenju navedenih krivičnih

djela i promišljeno postupanje, a sve u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi. U

presretnutim telefonskim razgovorima, osumnjičeni su često koristili šifrovane termine

za opojne droge kao što su : „auto“, „kamen“, „rakija“, „gorivo“, „felge“, „gume“, „vino“,

„pivo“, „cipele“, „cilindar za presu“, „cura“ i slično., zatim pojmove vezane za količinu

opojne droge kao što su: „25 kilometara“ što ustvari znači 25 grama geroina, „400

litara ili 400 maraka“ što u stvari znači 400 grama heroina, ili količina izražena u

protuvrijednosti novca kao npr. 6.000,00 Eura što je u stvari 400 grama opojne droge

heroina. Navedeno potvrđuje i sadržaj zabilježene telefonske komunikacije od

17.06.2013. godine između osuđenog Adisa Burića i optuženog Petra Bošnjaka koji

su nakon više telefonskih komunikacija dogovorili isporuku opojne droge „heroin“ u

kompezaciji za vozilo Golf V, kada će isti dan osuđeni Semir Habibija isporučiti u

Posušje osumnjičenom Mariu Bošnjaku 280 grama opojne droge „heroin“, što je

potvrđeno i u iskazu Semira Habibije koji je dat na glavnom pretresu. Nakon te

isporuke, optuženi Mario Bošnjak telefonskim putem kontaktira sa Bošnjak Petrom i

obaviještava ga da Semir Habibija nije donio nikakve pare, na što mu otac govori da

je trebao donijeti 1.000,00 Eura i „ono ostalo“, nakon čega Mario Bošnjak pita oca da

li je drogu ranije uzimao, a što bi moglo uzrokovati dugovanje, a optuženi Petar

Bošnjak odgovara da je dogovorio sa Adisom Burićem da preda 1.000,00 Eura i

razliku od cijene u protuvrijednosti u opojnoj drogi „ono razlike“. Tužilaštvo navodi da

je istog dana u Posušje došao i Adis Burić, te je donio još 50 grama opojne droge

„heroin“, koja uz 280 grama koje je donio Semir Habibija i još 70 grama koje je donio

dan ranije čini ukupno 400 grama opojne droge „heroin“, koje uz novčani iznos od

1.000,00 Eura odgovara cijeni putničkog motornog vozila Golf V.

Takođe,Tužilaštvo je navelo da su dana 01.05.2013. godine provođenjem posebnih

istražnih radnji zabilježene komunikacije između optuženog Petra Bošnjaka i lica

Pujić Nenad iz Imotskog, kada je Nenad Pujić obavijestio optuženog Petra Bošnjaka

da će doći „gore“ po drogu, na šta optuženi Petar Bošnjak odgovara da neće biti tu,

ali će zvati svog sina Marija, nakon čega Petar Bošnjak poziva Marija Bošnjak i

govori mu da će doći „Savo“, te da uzme ključ od „šteka“ i da izvrši isporuku i da

Savo „zna gdje je to kad dođe, ondje kod peći“.

Tužilaštvo je ukazalo i na iskaz svjedoka Kos Irhada, koji je iznio rezultate

vještačenja privremeno oduzetih mobitela i SIM kartica koji su pronađeni prilikom

pretresa kod optuženih Bošnjak Petra i Bošnjak Marija, te je prilikom svjedočenja na

glavnom pretresu u potpunosti ostao kod date analize izvršene u istrazi. U tom

smislu, očitavanjem sadržaja mobitela: biranih brojeva, propuštenih poziva, SMS

poruka i telefonskih imenika, može se nedvosmisleno utvrditi međusobna

komunikacija organizatora i članova ove organizovane kriminalne grupe, a koje

komunikacije su po brojevima telefona i vremenu poziva podudarane sa rezultatima

dobijenim posebnim istražnim radnjama iz tačke 116. stav 2. tačka a).

U periodu nadzora od 05.04.2013. godine do 03.10.2013. godine, Petar Bošnjak je

sa Adisom Burićem, organizatorom kriminalne grupe čiji je član, ostvario 113

komunikacija, sa Habibija Semirom, koji mu je donosio opojnu drogu, ostvario je 49

komunikacija, sa Marinović Matom koji je od Bošnjak Petra nabavljao opojnu drogu

ostvario je 123 komunikacije, sa Bošnjak Mariom ostvario je 300 komunikacija, kao i

mnogobrojne komunikacije sa kupcima iz R. Hrvatske i to: Ostojić Oliverom, Čović

Denisom, Farago Tiborom, Juroš Markom, Buljan Kristijanom, Knenović Nedeljkom,

Nenadom Pujićem, Maršić Nikolom.

Tužilaštvo napominje da je prvostepeno Vijeće prihvatilo sporazum o priznanju

krivnje koji su optuženi Adis Burić i Semir Habibija potpisali sa Tužilaštvom BiH, te da

su isti u potpunosti priznali izvršenje krivičnog djela i u kasnijem svjedočenju objasnili

svoju ulogu u izvršenju krivičnog djela. Dajući svoj iskaza, Adis Burić je u potpunosti

potvrdio navode tačke 2. Optužnice, pojašnjavajući da je opojnu drogu prodavao

optuženom Bošnjak Petru u više navrata, a da je jedne prilike Petar Bošnjak

kompezirao 400 grama opojne droge „heroin“ dajući mu putničko motorno vozilo

„Golf V“, uz što je Adis Burić doplatio i novčani iznos od 1.000,00 Eura. Također,

svjedok Habibija Samir u potpunosti je potvrdio navode tačke 2. Optužnice, ističući

da je radeći kao „kurir“ za Burić Adisa, u više navrata optuženom Bošnjak Petru

donosio opojnu drogu „heroin“ i to najčešće u Posušje. Svjedok je detaljno objasnio

na koji način je izvršena kompenzacija putničkog motornog vozila „Golf V“ za opojnu

drogu „heroin“, ističući da je došao kod Bošnjak Petra taxi vozilom kojim je upravljao

Mladen Bašić, gdje je zatekao Bošnjak Marija kome je i predao opojnu drogu „heroin“

, iz čega proizilazi da je Mario Bošnjak znao za poslove kojim se bavi njegov otac

Petar i u tome mu pomagao, pa je u nekim radnjama nastupao i kao saizvršilac.

Tužilaštvo napominje da je ovaj svjedok istakao da je Mario Bošnjak primio paket, te

da je isti, po dolasku Adisa Burića, raspakovao, žaleći se na kvalitet droge, kao i da

je Petar Bošnjak više puta zvao svjedoka na mobilni telefon, žaleći se kako je loš

kvalitet ili kako nedostaje gram ili dva opojne droge.

Tuzilaštvo ističe da na strani optuženih nije našlo olakšavajuće okolnosti,

istovremeno ukazujući na otežavajuće okolnosti, koje se odnose prije svega na

pobude iz kojih je djelo učinjeno u cilju sticanja imovinske koristi, jačinu ugrožavanja

zaštićenog dobra, kao i činjenicu da su optuženi ..., pa je tako Petar Bošnjak sa

vršenjem krivičnih djela počeo još 1987. godine kada je prvi put ..., dok je Mario

Bošnjak krivična djela počeo vršiti sa nepunih 21 godinu, kao mlađi punoljetnik.

Na kraju, Tužilaštvo navodi da je u cjelosti dokazalo krivnju optuženih, te predlaže da

Sud BiH optuženima izrekne kazne zatvora adekvatne težini prouzrokovanih

posljedica i njihovom pojedinačnom doprinosu u ostvarivanju takvih posljedica.

Tužilaštvo predlaže da se u skladu sa odredbom člana 74. KZ BiH od optuženih

Bošnjak Petra i Bošnjak Marija oduzmu predmeti pobrojani u optužnici, jer su isti

upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela.

b) Branilac optuženog Petra Bošnjaka, advokat Jozo Ćurić

Branilac optuženog Bošnjak Petra, advokat Ćurić Jozo, na ročištu održanom dana

21.04.2017. godine iznio je završne riječi, ističući da Tužilaštvo nije dokazalo da je

njegov branjenik, počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Odbrana ukazuje na činjenicu da se dokazi koji potkrepljuju navode optužnice,

baziraju na rezultatima primjene posebnih istražnih radnji i to presretanja telefonskih

razgovora i tajnog praćenja, kao i iskazima optuženih koji su sklopili nagodbe sa

Tužilaštvom, a da Tužilaštvo ni u jednom slučaju nije pronašlo drogu kod optuženog

Bošnjak Petra, iako je izvršilo pretresanje njegove obiteljske kuće zajedno sa

pripadajućim objektima i automobilom. Odbrana ističe prigovor da su posebne

istražne radnje primjenjivane prema više telefonskih brojeva njegovog branjenika i to:

broj: 063/917-070, 065/184-564-133, 066/851-250, 063/570-470, 063/570-376,

065/184-563, 063/224-927, a da su od optuženog oduzeta samo dva mobilna

telefona sa pripadajućim SIM karticama, navedena u potvrdama o privremenom

oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu br. 16-12/1-3-04-1-92/13

od 19.09.2013. godine, i to: telefon marke Samsung, sa karticom broja 063-133, i

telefon marke Allkatel, sa karticom broja 065/184-563, čime mu je stavljeno na teret

korištenje i drugih brojeva, koje njegov branjenik nikad nije koristio. Osvrćući se na

iskaz svjedoka Šarić Semira koji je reprodukovao i dešifrovao presretnute razgovore,

te na njegove navode da je optuženi Petar Bošnjak prodavao isključivo drogu heroin,

pri čemu se koristio terminima kao što su pila, tiket, vatra i slično, odbrana ističe da je

iskaz svjedoka nepouzdan, jer ovaj svjedok nije obučeni dešifrant koji se nalazi na

listi sudskih vještaka. U prilog ovome govori i činjenica da je određena osoba iz R.

Hrvatske nazvala Petra Bošnjaka i rekla da dolazi uskoro na pivo, što je svjedok

Semir Šarić protumačio kao drogu, iako je Petar Bošnjak vlasnik ugostiteljskog

objekta u Posušju. Također, odbrana navodi da je u konkretnom slučaju došlo do

povrede odredbe člana 71. ZKP BiH, kojom je određeno da Tužilac obavlja pregled

privremeno oduzetih predmeta, te da je njegova dužnost da o tome obavijesti osobu

od koje su predmeti oduzeti, branioca i sudiju, a što u konkretnom nije učinjeno.

Odbrana dalje ističe da je svjedok Semir Šarić naveo da je presretanjem telefonskih

razgovora došao do zaključka da je optuženi Petar Bošnjak od Semira Habibije

nabaljao opojnu drogu, koju je dalje prodao Marinović Mati, a što Mate Marinović

prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka pred ovim Sudom, nije potvrdio. Ukazujući na

nepouzdanost svjedočenja Semira Šarića i njegovog tumačenja presretnutih

komunikacija, odbrana ističe da provođenjem posebne istražne radnje tajnog

praćenja, nije zadokumentovan nijedan susret optuženog Petra Bošnjaka sa Adisom

Burićem, Semirom Habibijom ili Matom Marinovićem, a da vještačenjem oduzetih

materija, kod lica Mate Marinović i Ane Ćurćić nije pronađeno prisustvo opojne droge.

Odbrana dalje navodi da je Tužilaštvo pokušalo kroz iskaz svjedoka Marinović Mate

doći do saznanja da je optuženi Petar Bošnjak bio umiješan u neovlašteni promet

opojne droge, u čemu nije uspjelo. Tako je dana 28.10.2016. godine, u svojstvu

svjedoka saslušan Marinović Mate, koji je istakao da je njegov iskaz sačinjen od dva

iskaza, koja je dao pod prisilom, da je zapisnik potpisao ali ga nije nije pročitao, niti

slušao diktiranje istog. Svjedok Adis Burić je naveo da poznaje Petra Bošnjaka, ali da

„Pače“ nikad nije bio njegova mušterija, s obzirom da je za njega kurirske poslove

obavljao Semir Habibija. Vezano za navodnu kompenzaciu droge za automobil

marke Golf, odbrana ističe da Petar Bošnjak nikad nije bio vlasnik Golfa IV, te da

Tužilaštvo nije dokazalo činjenicu vlasništva, prezentiralo predmetnu dozvolu ni

kupoprodajni ugovor. Odbrana skreće pažnju i na iskaz svjedoka Semira Habibije,

koji je odgovarajući na pitanja Tužilaštva potvrdio da je obavljao kurirske poslove za

Adisa Burća, te da je za „Pačeta“ najvjerovatnije nosio drogu, pri čemu odbrana

primjećuje da je riječ o pretpostavci u pogledu droge, zbog čega iskaz svjedoka

nalazi nepouzdanim. U odnosu na navodno kompenzirani vozila marke Golf, odbrana

ističe da je nemoguće da nevlasnik sklopi ugovor o kupoprodaji, pri čemu se ne zna

s kim je isti zaključen.

Uzevši u obzir navedeno, kao i iskaz optuženog Bošnjak Petra kao svjedok , a kojim

svjedok negira bilo kakvu vezu sa Adisom Burićem i Semirom Habibijom, uz to da su

iskazi svjedoka Adisa Burića i Semira Habibije nepouzdani, odbrana predlaže da Sud

odbije optužbu, smatrajući da nije dokazano da je optuženi Petar Bošnjak počinio

krivično djelo Organizovani kriminal u vezi sa Neovlaštenim prometom opojne droge.

c) Branilac optuženog Bošnjak Marija, advokat Zijadić Selman

Branilac optuženog Bošnjak Marija, advokat Zijadić Selman, na ročištu održanom

dana 21.04.2017. godine, iznoseći završne riječi, navodi da Tužilaštvo nije dokazalo

da je optuženi Mario Bošnjak pristupio grupi za organizovani kriminal niti da je

počinio krivično djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Na okolnosti počinjenja krivičnog djela, u svojstvu svjedoka Tužilaštva BiH, saslušani

su: Šarić Semir, Kos Irhad, Slaven Solomun i Kukavica Jasmin, ovlaštena službena

lica Državne agencije za istrage i zaštitu, koji su sačinili izvještaje o svom postupanju

u ovom predmetu, a čiji temelj su bila saznanja dobivena iz sadržaja presretnutih

telefonskih razgovora i sadržaja oduzetih predmata - mobilnih telefona. Odbrana

ističe da o zakonitosti sačinjenog izvještaja o presretnutim telefonskim razgovorima i

izvršene analize, presudno odlučuje zakonitost prethodne radnje kojom su dokazi

prikupljeni. Kako odbrana navodi da je pribavljanje oduzetog mobilnog telefona

marke „Nokia“ od optuženog Maria Bošnjaka, bilo nezakonito, s obzirom da je došlo

do povrede odredbe člana 71. ZKP BIH, jer predmeti nisu otvoreni, to branilac

ukazuje na nezakonitost svih dokaza proizašlih oduzimanjem ovog telefona.

Odbrana ističe i da je svjedok Mate Marinović negirao da je od optuženih Bošnjak

Maria i Bošnjak Petra kupovao drogu, navodeći da je istu kupovao od drugih dilera.

Branilac dodatno ukazuje i da je svjedok Adis Burić izjavio da nikad ranije nije vidio

Bošnjak Marija, dok je svjedok Semir Habibija izjavio da je optuženog vidio jednom,

ali da sa njim nije imao nikakve kontakte oko nabavke opojne droge, te da istom nije

donosio opojnu drogu, niti mu je prodavao.

Imajući u vidu sve navedeno, branilac optuženog Bošnjak Marija, zaključuje da

Tužilaštvo nije dokazalo navode optužnice koji se odnose na njegovog branjenika, te

predlaže da Sud na osnovu odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH, prema optuženom

Bošnjak Mariju donese oslobađajuću presudu.

4. Opća razmatranja

I Način ocjene dokaza

Sud je predmetni postupak vodio sa ciljem da osigura da niko nevin ne bude osuđen,

a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima

propisanim Krivičnim Zakonom BiH i u zakonom propisanom postupku (član 2. stav 1.

ZKP BiH). U svrhu ostvarenja ovog cilja, postupano je u skladu sa principom slobodne

ocjene dokaza, zagarantovanim odredbom čl.15. ZKP-a BiH, te su dokazi, bez

unaprijed utvrđene vrijednosti, cijenjeni savjesno i to svaki dokaz pojedinačno i u vezi

sa ostalim dokazima, na osnovu čega je Sud izveo zaključak da li je neka činjenica

utvrđena ili ne.

Stoga je Sud cijenio izvedene dokaze u ovome predmetu u skladu sa osnovnim

načelima ZKP BiH i to:

Član 3. stav 1. ZKP-a BiH, prema kojem se optuženi smatra nevinim dok se ne utvrdi

njegova krivnja. U skladu sa tim, na tužitelju leži odgovornost dokazivanja krivice

optuženog i optužba to mora dokazati po standardu van svake razumne sumnje, jer u

slučaju da postoji bilo kakva sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine navodno

krivično djelo, donesena odluka mora ići u prilog optuženom (član 3. stav 2. ZKP BiH).

Na kraju, Sud je dužan razmatrati i cjeniti dokaze koji idu u korist optuženog sa

jednakom pažnjom kao i dokaze koji terete optuženog (član 14. ZKP BiH).

U skladu sa navedenim načelima, te principom slobodne ocjene dokaza, Sud je

pažljivo razmotrio sve dokaze koje su na glavnom pretresu izveli kako optužba tako i

odbrana optuženih.

Sud je najprije, donoseći ocjenu o iskazima svjedoka koji su svjedočili u ovom

postupku, posmatrao iskaz svakog svjedoka pojedinačno, cijeneći držanje i ponašanje

svjedoka prilikom davanja iskaza, objektivni kredibilitet svjedoka, te je izvršio

komparaciju sadržaja iskaza svakog od svjedoka sa sadržajima iskaza drugih

svjedoka u ovom postupku, kao i komparaciju i test usklađenosti sadržaja iskaza

svjedoka sa sadržajem materijalnih dokaza uloženih u spis predmeta. Na opisani

način, Sud je stekao uvjerenje o potkrijepljenosti ili o osporenosti svakog pojedinačnog

dokaza.

Materijalnu dokumentaciju koja je ulagana na glavnom pretresu, Sud je također cijenio

na način da je svaki uloženi dokaz posmatrao pojedinačno, odlučujući o njegovoj

pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti, te dovodeći isti u vezu sa drugim dokazima.

Treba napomenuti da je Sud prilikom donošenja odluke u ovome predmetu uzeo u

obzir sve dokaze provedene na glavnom pretresu upuštajući se u njihovu detaljniju

analizu u onoj mjeri koliko je to relevantno za donošenje konačne odluke o krivičnoj

odgovornosti optuženih za počinjenje predmetnih krivičnih djela. Sud je postupio na

ovaj način svjestan činjenice da eventualna detaljnija analiza dokaza, u krajnjoj liniji,

ne bi uticala na konačno utvrđeno činjenično stanje i zaključke do kojih je Sud došao

na temelju dokaza, čiju je detaljnjiju ocjenu dao u ovoj presudi, a sve u smislu čl.15.

ZKP-a BiH koji predviđa princip slobodne ocjene dokaza, bez formalnih ograničenja i

bez posebnih dokaznih pravila.

II Standard dokazivanja

Sudska praksa je za osuđujuću presudu definisala standard ''dokaza van razumne

sumnje''. Prema opšteprihvaćenom stanovištu, dokazi van razumne sumnje su dokazi

na osnovu kojih bi svaki objektivni presuditelj pouzdano mogao zaključiti da postoji

veći stepen vjerovatnoće da je optuženi počinio krivično djelo.

5. Procesne odluke

Odluke o razdvajanju postupka

Nakon početka glavnog pretresa, a tokom dokaznog postupka Tužilaštva, Sud je

zaprimio sporazum o priznanju krivnje zaključen između Tužilaštva BiH i optuženog

Burić Adisa, zastupanog po braniocu, nakon čega je Sud rješenjem od 15.06.2015.

godine, a primjenom člana 26. ZKP BiH razdvojio postupak u odnosu na optuženog

Burić Adisa, i odredio da će se postupak u odnosu na istog voditi i dovršiti pod

drugim brojem.

Istu odluku, Sud je donio dana 09.07.2015. godine u odnosu na optuženog Ćužić

Josipa, nakon što je zaprimio sporazum o priznanju krivnje, koji je optuženi zaključio

sa Tužilaštvom, kao i dana 30.10.2015. godine u odnosu na optužene Tabaković

Denisa i Lečić Igora, koji su također sa Tužilaštvom zaključili sporazume.

Dana 22.01.2016.godine, Sud je donio odluku o razdvajanju postupka u odnosu na

optuženog E.A., i odredio da će se postupak u odnosu na njega voditi i dovršiti pod

drugim brojem, a iz razloga nedostupnosti istog, s obzirom da se optuženi na

prethodnom ročištu održanom dana 20.11.2015.godine nije pojavio, niti ga je Sudska

policija uspjela pronaći na prijavljenoj adresi prebivališta, u svrhu dovođenja na

ročište održano dana 21.01.2016.godine.

Na ročištu održanom dana 22.01.2016.godine, Sud je donio odluku o razdvajanju

krivičnog postupka u odnosu na optužene Semira Habibiju i Slađana Dragičevića, s

obzirom da su isti u toku trajanja glavnog pretresa, tokom dokaznog postupka

Tužilaštva, nakon što je saslušan svjedok Šarić Semir i započeto sa saslušanjem

svjedoka Kukavica Jasmina i izvođenjem dokaza pribavljenih posebnim istražnim

radnjama, dostavili Sudu sporazum o priznanju krivnje zaključen dana 30.10.2015.g.

između Tužilaštva BiH, optuženog Dragićević Slađana i njegovog branioca Zubak

Dražena, te sporazum o priznanju krivnje zaključen dana 09.11.2015.godine između

Tužilaštva BiH, optuženog Habibija Semira i njegovog branioca Baždarević Izeta.

Ovom odlukom, Sud je odredio da će se postupak u odnosu na iste voditi i dovršiti

pod drugim brojem.

Optužena Valentina Sulić, također je zaključila sporazum o priznanju krivnje sa

Tužilaštvom, dana 08.03.2016.godine, pa je Sud na ročištu održanom dana

18.03.2016.godine, razdvojio postupak u odnosu na istu i odredio da će se postupak

voditi i dovršiti pod drugim brojem.

Optuženi Danko Dragoje i Almir Denjo, zaključili su sporazume o priznanju krivnje sa

Tužilaštvo BiH, pa je Sud donio rješenja kojim se razdvajaju krivični postupci u

odnosu na optužene, i to u odnosu na optuženog Danku Dragoja – na ročištu

održanom dana 23.09.2016.godine, a u odnosu na Almira Denju – na ročištu

održanom dana 28.10.2016.godine, te je određeno da će se postupci u odnosu na

ove optužene voditi i dovršiti pod novim brojem predmeta, sve u skladu sa odredbom

člana 26. ZKP BiH.

O svim navedenim razdvajanjima postupaka u odnosu na optužene, Sud je saslušao

stranke i branioce, u skladu sa odredbom člana 26. stav 2. ZKP BiH, te je, nakon što

je ustanovio da niko od prisutnih nema primjedbi na ovu procesnu radnju, izvršio

razdvajanje.

Razdvojeni postupci u odnosu na sva navedena lica, dovršeni su pravosnažnim

presudama o priznanju krivnje.

Odluke o ponovnom početku glavnog pretresa

Sud konstatuje da je glavni pretres počeo iznova, i to dana 30.10.2015. godine,

22.01.2016.godine, 17.06.2016.godine, 15.07.2016.godine, 23.09.2016.godine,

28.10.2016.godine, 10.03.2017.godine, zbog proteka roka od 30 dana između dva

ročišta za održavanje glavnog pretresa, pri čemu se provedeni dokazi nisu ponovo

izvodili, već su se uz izričitu saglasnost stranaka i odbrane, koristili zapisnici o

njihovom izvođenju. Navedeno postupanje je u potpunosti u skladu sa članom 251.

stav 2. ZKP BiH, kojim je određeno da glavni pretres koji je odložen mora iznova

započeti ako se izmijenio sastav vijeća ili ako je odlaganje glavnog pretresa trajalo

duže od 30 dana, ali da uz saglasnost stranaka i branioca, vijeće može odlučiti da se

u ovom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo, nego da se koriste njihovi

iskazi dati u ranijem toku glavnog pretresa, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

Sud napominje na činjenicu da su odbrane svih optuženih, kao i Tužilaštvo, na

ročištima održanim dana 29.04.2016.godine i 17.06.2016.godine, dali generalnu

saglasnost za korištenje ranije izvedenih dokaza, u smislu odredbe člana 251. stav 2.

ZKP BiH.

Odluka o određivanju mjera zaštite svjedoku pod prijetnjom

Dana 05.04.2016.godine, Sud je zaprimio Prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje

mjera zaštite svjedoku pod prijetnjom, broj T20 0 KT 0006845 13. Navedeni prijedlog

se odnosi na svjedoka Slaven Solomun, koji je pod rednim broj 3 optužnice

predviđen kao svjedok kojeg treba saslušati. Usljed promijenjenih okolnosti,

Tužilaštvo je predložilo da se prema svjedoku primijene mjere zaštite iz člana 9. i iz

člana 13.stav 2. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.

Na ročištu održanom dana 08.04.2016.godine, Sud je donio procesno rješenje kojim

se svjedoku Slaven Solomun, za kojeg su Prijedlogom Tužilaštva Bosne i

Hercegovine, broj T20 0 KT 0006845 13 od 05.04.2016.godine, tražene mjere

zaštite, daje status svjedoka pod prijetnjom, u skladu sa odredbom člana 3. stav 1.

Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, s obzirom da svjedok

navodi da postoji razumna osnova za bojazan da bi, kao posljedica njegovog

svjedočenja, proistekla opasnost po njegovu ličnu sigurnost i sigurnost njegove

porodice.

Član 3. stav 1. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, glasi:

„Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove

porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku, kao rezultat

prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje, ili

svjedok koji smatra da postoji razumna osnova za bojazan da bi takva

opasnost vjerovatno proistekla kao posljedica njegovog svjedočenja.“

U smislu člana 9. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka,

obzirom da postoji potreba da se osigura zaštita svjedoku, Sud je odredio da će se

svjedok Slaven Solomun ispitati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka na

način da stranke i branioci mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj

prostoriji sa svjedokom.

U skladu sa članom 13.stav 2. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih

svjedoka, određeno je korištenje elektronskih uređaja za promjenu glasa i slike

svjedoka, korištenjem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka.

Povjerljivi podaci vezani za mjere zaštite svjedoka, čine službenu tajnu u skladu sa

članom 24. Zakona o zaštiti svjedoka i osobe na službenoj dužnosti ili osobe koji na

bilo koji način saznaju ili dođu u posjed povjerljivih informacija o ovom svjedoku,

dužne su čuvati i smatrati te informacije povjerljivim. Neovlašteno korištenje,

otkrivanje ili drugo postupanje sa ciljem otkrivanja identiteta svjedoka predstavlja

krivično djelo u skladu sa članom 240. KZ BiH.

Istovremeno je određeno da će se o sprovođenju ovog rješenja starati Sud Bosne i

Hercegovine, koji će preduzeti sve mjere da svi navedeni lični podaci svjedoka

ostanu povjerljivi.

6. Prigovori na dokaze

a) Prigovori relevantnosti

Prigovor relevantnosti iskaza svjedoka Semira Šarića

Nakon što je završeno sa izlaganjem svjedoka Semira Šarića, koji je u ime svjedoka

Jasmina Kukavicu reprodukovao presretnute razgovore, odbrane optuženih na

ročištu održanom dana 18.03.2016.godine, prigovorile su iskazu svjedoka, navodeći

kako je nejasan način na koji je svjedok zaključuje da izrazi korišteni pri

komunikacijama optuženih označavaju opojnu drogu. U završnim riječima, odbrane

su također istakle prigovor da svjedok Semir Šarić nije ovlašteni dešifrant, zbog čega

njegovo mišljenje o značenju korištenih izraza, ne može biti relevantno.

Odgovor Suda na prigovor

Sud ističe da je svrha prisustva svjedoka, inspektora SIPA-e, Semira Šarića, na

ročištima na kojima je vršeno reprodukovanje sadržaja presretnutih telefonskih

razgovora, bila isključivo u tehničkoj radnji audio-vizuelnog saopštavanja sadržaja

razgovora koji su se odvijali putem telefonskih poziva ili SMS poruka, uz pojašnjenje

karakteristika razgovora, u smislu navođenja učesnika i vremena razgovora, i ID

broja komunikacije. Konstatacije o dešifrovanju termina, korištenih u komunikacijama

optuženih, svjedok je uz reprodukovanje razgovora davao samo iznimno, kada je

zapravo ponovio dijelove svog iskaza datog na ranijem ročištu, gdje je saslušan na

okolnosti postupanja po naredbama Suda za vršenje posebnih istražnih radnji i na

okolnosti razvoja i toka istrage u ovom predmetu, s obzirom da je bio jedan od

učesnika istrage u ovom krivičnom predmetu. Stoga je Sud zaključke ovog svjedoka,

koji se odnose na značenje izraza korištenih u presretnutim komunikacijama, cijenio

isključivo u kontekstu njegovog iskaza datog na okolnosti progresa i toka istrage. Pri

tome Sud napominje , da se u procesu ocjene dokaza nije oslanjao primarno na ovaj

iskaz, već je dovodeći isti u vezu sa svim drugim provedenim dokazima, a koji su

također jednoznačno upućivali na činjenicu da su prilikom razgovora optuženih

međusobno i sa drugim licima, očigledno korišteni šifrovani termini kao verbalni

supstitut za opojnu drogu heroin.

Prigovor relevantnosti na dokaze koji se odnose na ostale pripadnike grupe za

organizovani kriminal

Branilac optuženog Maria Bošnjaka, advokat Selman Zijadić, prigovorio je i

relevantnosti reprodukovanih telefonskih razgovora u odnosu na njegovog

branjenika, s obzirom da iz razgovora nije vidljivo da je njegov branjenik bilo kada

prodavao drogu.

Svjedok Šarić u svom pojašnjenju navodi kako su iz razgovora vidljive dvije značajne

situacije, prva – u kojoj optuženi Petar Bošnjak obavještava Maria Bošnjaka da treba

ući u kuću i dati kupcu robu, a druga koja se odnosi na dogovor sa Burićem oko

razmjene 400 grama opojne droge herion u zamjenu za vozilo marke Golf V (vozilo

od Mariovog punca) uz nadoplatu od 1.000 EUR.

Nadalje, po završetku svjedočenja svjedoka Slavena Solomuna, odbrana

drugooptuženog, Maria Bošnjaka, istakla je prigovor relevantnosti ovog iskaza,

navodeći da njegov branjenik nije ni na koji način spomenut iskazom svjedoka, niti je

prikazan na pregledanim snimcima i fotografijama.

Odbrane su istakle prigovor na dokaze T-78 i T-79 - naredba Tužilaštva za

vještačenje i nalaz i mišljenje vještaka o NN materiji, T-45 – izvještaj o nadzoru, tajno

praćenje, T-89 – zamolnica Tužilaštva za pružanje međunarodne pravne pomoći, T-

90 – odgovor R.Hrvatske na zamolnicu Tužilaštva, T-91 – presuda Općinskog suda u

Šibeniku, nalazeći da se ovi dokazi ne odnose na njihove branjenike.

Tužilaštvo je u odgovoru na ovaj prigovor, istaklo da u konkretnom slučaju ovi dokazi

odnose na postojanje i djelovanje grupe za organizovani kriminal,i ne odnose se

isključivo i samo na optužene Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka.

- Odluka Suda o prigovoru

Optužnicom Tužilaštva bilo je obuhvaćeno dvanaest lica, među kojima su i Petar

Bošnjak i Mario Bošnjak, koji se terete da su kao pripadnici grupe za organizovani

kriminal počinili krivično djelo Neovlašteni promet opojnim drogama, da bi u

međuvremenu osam pripadnika grupe, kao i organizator grupe, Adis Burić, zaključilo

sa Tužilaštvom sporazume o priznanju krivnje, nakon čega je Sud donio presude

kojima su isti pravnosnažno osuđeni. S obzirom da se opojna droga kretala lančano

u okviru ove grupe, tako je Tužilaštvo opravdano dokazivalo putanju kretanja iste, te

modus operandi grupe. U situaciji kada su krivična djela počinjena u okviru djelovanja

grupe za organizovani kriminal, cjelishodno je i potpuno opravdano, dokazivati radnje

i drugih članova grupe, koji iako su zaključili sporazume ili osuđeni u drugoj državi,

nisu predmet konkretnog optuženja. Na ovaj način pruža se uvid u cjelovitu sliku

krivičnog djela, te se daje podrobniji prikaz uloga i radnji onih optuženih o čijoj krivnji

Sud odlučuje. Iz navedenog razloga, Sud prigovore odbrana, uložene u ovom pravcu

odbija kao neosnovane, nalazeći sve uložene dokaze Tužilaštva, reprodukovane

presretnute razgovore, kao i iskaz svjedoka Slavena Solomuna, relevantnim za

odlučivanje o krivnji optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka, s tim da će se u

obrazloženju ove presude osvrnuti samo na one najrelevantnije dokaze, iz kojih su u

odlučnoj mjeri crpljena saznanja o počinjenju krivičnog djela optuženih.

b) Prigovori zakonitosti

Primjena odredbe člana 71. ZKP BiH

Nakon svjedočenja svjedoka – stručnog lica, Irhana Kosa, na okolnost izrade analize

privremeno oduzetih predmeta od optuženih, odbrane optuženih Petra Bošnjaka i

Maria Bošnjaka, istakle su prigovor nezakonitosti pribavljanja ovih dokaza. Ovaj

prigovor, odbrane su isticale i prilikom ulaganja materijalnih dokaza, i to oduzetih

mobilnih telefona sa SIM karticama, izvještaja o vještačenju istih, naredbi Suda

operaterima telekomunikacija, izvještaja o počinjenom krivičnom djelu koji je sačinila

SIPA, izvještaja SIPA-e o izvršenom pretresu, svih akata SIPA-e koji se odnose na

presretnute telekomunikacije, kao i CD-ove priložene istima, dokaza o presretnutim

razgovorima - prikupljenih putem međunarodne pravne pomoći, i naredbama Suda

za provođenje posebnih istražnih radnji. Naime odbrana ističe da oduzeti predmeti

nikada nisu otvarani na način predviđen odredbom člana 71. ZKP BiH zbog čega su

ovi dokazi nezakoniti. S obzirom da nije provedena radnja otvaranja predmeta,

odbrane implicitno zaključuju da ni svi drugi dokazi na koje su stavili prigovor, ne

mogu biti zakoniti.


Od optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka, prema naredbama Suda broj S1 2K

012755 13 Krn 10 od dana 17.09.2013.godine, privremeno su oduzeti mobilni telefoni

i pripadajuće SIM kartice, o čemu su sačinjeni zapisnici o pretresanju i izdate potvrde

o privremenom oduzimanju predmeta1 nakon čega je svjedok – stručno lice, Irhad

Kos, postupajući po naredbi Tužilaštva, izvršio pretres i pregled (vještačenje),

oduzetih predmeta.

Odbrana je prigovorila na način postupanja Tužilaštva sa oduzetim predmetima. U

tom pogledu, Sud ističe da, iako Tužilaštvo nije uložilo dokaz na okolnost da su

privremeno oduzeti i vještačeni predmeti, bili podvrgnuti proceduri predviđenoj

odredbama člana 71. ZKP BiH, ova činjenica ne utiče na zakonitost dokaza

izvedenih svjedočenjem svjedoka – stručnog lica Irhada Kosa, niti na zakonitost svih

ostalih dokaza, suprotno navodima odbrane.

Naime, radnja otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta, predviđena

odredbom člana 71. ZKP BiH, vrši se u situaciji kada nije moguće izvršiti popis

predmeta i dokumentacije, koji su usljed te nemogućnosti stavljeni u omot i

zapečaćeni, kako to predviđa odredba člana 68. stav 2. ZKP BiH, te je ova radnja u

službi obezbjeđenja načela jednakosti stranaka u postupku. U suprotnom, ako su

prilikom privremenog oduzimanja predmeta, isti predmeti popisani u zapisniku , sa

naznakom bitnih karakteristika predmeta kojima se utvrđuje njihova istovjetnost, te je

o tome izdata potvrda, onda je radnja pečaćenja predmeta, a time i otvaranje istih

nepotrebno. Ovakav stav je jasno izražen u odluci Ustavnog suda broj АP 2079/13,

donesenoj na sjednici održanoj dana 20.04.2016.godine, u kojoj je, između ostalog,

navedeno:

„...U situaciji kada su prilikom pretresa oduzete stvari koje nisu mogle biti popisane,

tj. kada nije bilo moguće sačinit zapisnik u koji se unose i detaljno opisuju oduzeti

predmeti, odnosno podaci koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta, one će

biti stavljene u omot i zapečaćene, te predate tužiocu. U tom slučaju on će ih otvoriti i

pregledati kako bi utvrdio koji konkretno predmeti su oduzeti. ... Međutim, u situaciji

kada su prilikom radnje pretresanja u zapisniku o pretresanju popisani oduzeti

predmeti u smislu člana 126. u vezi sa članom 63. ZKP RS, te kada je takav zapisnik,

bez primjedbi, potpisalo lice od kog su predmeti privremeno oduzeti, nema potrebe

da oni budu zapečaćeni, pa shodno tome da budu, u smislu člana 135. ZKP RS,

otvoreni i pregledani.

...Imajući u vidu citirane odredbe ZKP-a RS, proizilazi, suprotno apelantovim

tvrdnjama, da nije proizvoljan zaključak Vrhovnog i Okružnog suda da se u

konkretnom slučaju nije radilo o predmetima čije otvaranje i pregled je obavezan u

smislu člana 135. u vezi sa članom 132. stav 2. ZKP RS, s obzirom da su oduzeti

predmeti u zapisniku o oduzimanju predmeta i potvrdi o privremenom oduzimanju

individualno određeni i sa jasnim karakteristikama (pored ostalog, „praškasta materija

1 Dokazi T-67 i T-73.

smeđe boje koja ima morfološke karakteristike opojne droge heorin“) te da je apelant

ovaj dokument svojeručno potpisao bez primjedbi.“

Evidentno je da je Ustavni sud odlučivao o apelaciji podnesenoj protiv presude

Vrhovnog suda Republike Srpske, te se odluka Ustavnog suda BiH referiše na

odredbe ZKP-a RS, međutim kako je sadržaj odredbe člana 126. ZKP RS identičan

sadržaju odredbe člana 62. ZKP BiH, sadržaj odredbe člana 132. ZKP RS identičan

sadržaju odredbe člana 68. ZKP BiH, a sadržaj odredbe člana 135. ZKP RS identičan

sadržaju odredbe člana 71. ZKP BiH, a koje odredbe su tumačene pomenutom

odlukom, nedvojbena je potreba primjene ovog stava Ustavnog suda BiH i na

postupke koji se vode pred Sudom BiH.

Sud naglašava da se smisao ovakvog tumačenja odredbi članova 71. i 68. ZKP BiH,

nalazi u koherentnosti i sistemtičnosti primjene odredaba ZKP-a, jer bi, u suprotnom,

ako bi se otvaranje predmeta smatralo nužnom radnjom, bez obzira da li su oduzeti

predmeti detaljno popisani i individualizirani, postojanje člana 68. ZKP BiH, a time i

radnja sačinjavanja zapisnika i potvrde o oduzetim predmetima, bili nepotrebni.

U konkretnom slučaju, predmeti koji su oduzeti od optuženih Petra Bošnjaka i Maria

Bošnjaka, popisani su kako u zapisnicima o pretresanju stana, drugih prostorija i

pokretnih stvari, tako i u potvrdama i privremenom oduzimanju predmeta2, i to u mjeri

i na način koji predstavlja potpunu identifikaciju predmeta te vrste. Dakle, s obzirom

da se radi o mobilnim aparatima i SIM karticama, uz navođenje marke oduzetog

mobilnog aparata, IMEI broja aparata, broja SIM kartice, odnosno IMSI koda, a koje

je izvršeno u pomenutim zapisnicima i potvrdama, navedeno omogućava utvrđivanje

istovjetnosti predmeta, te je logično da ovako identifikovane predmete nije bilo

potrebe stavljati u omot i pečatiti, u svrhu naknadnog otvaranja i pregleda. Sud

dodatno naglašava su predmeti lično oduzeti od optuženih Petra Bošnjaka i Maria

Bošnjaka, da su isti potpisali potvrdu i zapisnik o oduzimanju predmeta, na koje

akte nisu isticali prigovore tokom postupka, pa zakonitost tih akata nije ni dovedena u

pitanje.

Stoga je Sud prigovore odbrana optuženih kojima je ukazano na nezakonitost

pribavljanja dokaza, usljed isticanih propusta odredbi člana 71. ZKP BiH, kao i

implikacije takve nezakonitosti na ostale dokaze Tužilaštva, u smislu „plodova

otrovne voćke“, odbio kao neosnovane. Naime ,Sud je utvrdio da su oduzeti predmeti

uredno identifikovani u zapisnicima o pretresanju i potvrdama o privremenom

oduzimanju predmeta, zbog čega nisu nastupile okolnosti koje bi zahtijevale primjenu

odredbe člana 71. ZKP BiH.

- Zakonitost zapisnika o saslušanju svjedoka

Odbrana prvooptuženog je prigovorila i na zakonitost zapisnika o saslušanju

svjedoka Mate Marinovića, sačinjenog u SIPA-i dana 10.12.2014.godine, uloženog

2 Dokazi T-67 b) i c) i T-73 b) i c).

kao dokaz Tužilaštva pod brojem T-1, na ročištu održanom dana 28.10.2016.godine.

Prigovor odbrane baziran je na tvrdnji samog svjedoka da je isti dao iskaz pod

prisilom ovlaštenih službenih lica, kojom prilikom je iznosio neistinite tvrdnje u pravcu

da poznaje osobu zv.Pače. Odbrana je također prigovorila činjenici da svjedok nije

naveo u odnosu na koji period svjedoči, što je rezultiralo da je zapisnik o saslušanju

svjedoka sačinjen od dva različita zapisnika, kako to i sam svjedok tvrdi.

U odgovoru na ovaj prigovor, Tužilaštvo je istaklo da je svjedok u svom iskazu naveo

vremenski period u odnosu na koji je davao iskaz, te da se radi o periodu

2013.godini.


U zapisniku čiju je zakonitost odbrana osporavala, svjedok se na nedvosmislen način

referirao na vremenski period koji počinje sa 2013.godinom, navodeći vremensku

odrednicu „početkom prošle godine“, a s obzirom da je iskaz dat 2014.godine,

vremenski kontekst radnje o kojoj svjedok govori je nesporan. Unatoč tvrdnji odbrane

da se dati vremenski okvir odnosi samo na odnos svjedoka sa optuženim Almirom

Denjom, a ne i na odnos svjedoka sa optuženim Petrom Bošnjakom zv.Pače, te da je

zapisnik o saslušanju svjedoka sačinjen od dva različita zapisnika pri čemu je drugi

zapisnik koji se odnosi na optuženog Petra Bošnjaka, prema navodima odbrane,

„ubačen“ u sadržaj prvog zapisnika, Sud navodi da je u konkretnom slučaju uočljiv

kontinuitet u iskazu ovog svjedoka, te neksus između dijelova njegovog iskaza, s

obzirom da dati iskaz svjedoka teče u nizu , bez logičkih ili jezičkih praznina, pa Sud

ne nalazi spornom cjelovitost niti zakonitost zapisnika sa iskazom svjedoka u smislu

prigovora odbrane.

Pored toga, svjedok je svojeručno potpisao svaku stranu zapisnika, pa tako i dio

kojim se potvrđuje identitet davaoca izjave – u donjem lijevom uglu zapisnika,

navodeći pri tom da nema primjedbi na rad ovlaštenih službenih osoba, da je izjavu

slušao u glasnom diktatu, potom pročitao i svojeručno potpisao.Dajuči svoj iskaz na

glavnom pretresu, svjedok je potvrdio autentičnost svog potpisa. Iako je odbrana

nastojala osporiti zakonitost ovog dokaza, navodeći da je svjedok iskaz dao pod

prisilom ovlaštenih službenih lica, kada bi, prema navodima odbrane, kao jedna od

manifestacija nezakonitih postupanja službenika SIPA-e, bilo i spajanje dva različita

zapisnika u jedan, ovakve tvrdnje odbrane su neutemeljene i nelogične.

Nakon što je svjedok na izvjestan način ukazao na nezakonitost rada ovlaštenih

službenih lica SIPA-e, na upit predsjednika sudećeg vijeća u pogledu eventualne

prijave nezakonitosti na koju je ukazao , svjedok je istakao da navedeno nije učinio.

Shodno navedenom, Sud napominje da su ovlaštene službene osobe koje su

sačinjavale zapisnik o saslušanju svjedoka i vršile ispitivanje istog, Jasmin Kukavica i

Semir Šarić, uposlenici SIPA-e koji su svjedočili pred Sudom na okolnost provođenja

posebnih istražnih radnji u ovom predmetu, zbog čega Sud cjeni da je ovaj dio iskaza

svjedoka dat isključivo u svrhu da pomogne i zaštiti optuženog Petra Bošnjaka od

krivičnog gonjenja. Zapisnik o saslušanju svjedoka je sačinjen u potpunosti u skladu

sa relevantnim odredbama ZKP-a BiH, što odbrana nije ni osporavala, te u istom

nema niti pravne ili činjenične nedosljednosti.

Pored toga, svjedok je na glavnom pretresu osporavao samo istinitost dijela svoje

izjave koja se odnosi na Petra Bošnjaka zv.Pače, izričito tvrdeći da je sadržaj

zapisnika u preostalom dijelu u potpunosti tačan, da je tačno sve navedeno u

pogledu mjesta i vremena upoznavanja Almira Denje, te ponovnog susreta sa istim.

Tako Sud primjećuje kako je očigledno da svjedok iskazuje potpuno povjerenje u

sadržaj zapisnika, osim dijela koji se odnosi na inkriminacije optuženog Petra

Bošnjaka. Stoga ovakve tvrdnje svjedoka kojim isti ukazuje na različite vidove

prinude od strane ovlaštenih lica, gube na opstojnosti, i po uvjerenju Suda date su

isključivo sa namjerom da se ekskulpira optuženi Petar Bošnjak.

Iz svih navedenih razloga, Sud je prigovor zakonitosti zapisnika o saslušanju

svjedoka Mate Marinovića, odbio kao neosnovan.

- Prigovor zakonske neutemeljenosti određivanja mjera zaštite za svjedoka pod

prijetnjom, Slavena Solomuna

Na ročištu održanom dana 08.04.2016.godine, nakon što je Sud i usmenim putem

upoznao odbranu o prijedlogu za određivanje mjera zaštite za svjedoka pod

prijetnjom, Slavena Solomuna, koji je Tužilaštvo podnijelo dana 05.04.2016.godine,

odbrana je istakla prigovor neispunjenosti uslova iz odredbe člana 3. Zakona o zaštiti

svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, s obzirom da odbrani nije poznato da

su svjedoku bile upućene prijetnje niti o kakvim prijetnjama je eventualno riječ.

U odgovoru na istaknuti prigovor, Tužilaštvo je navelo da se u konkretnom slučaju ne

radi o zaštićenom svjedoku, nego o svjedoku pod prijetnjom, te je određivanje mjera

zaštite za istog, u potpunosti u skladu sa odredbom člana 3. Zakona.


Sud ističe da odredba člana 3. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih

svjedoka predviđa određivanje mjere zaštite i za svjedoka prema kome nisu nužno

upućene prijetnje, već je dovoljno da svjedok smatra da postoji razumna bojazan da

bi kao posljedica njegovog svjedočenja, proistekla opasnost za njegovu ličnu

sigurnost i sigurnost njegove porodice, na koji dio odredbe se prijedlog Tužilaštva i

referira. U skladu s tim, prigovor odbrane je odbijen kao neosnovan, a Sud je donio

procesno rješenje kojim su svjedoku dodijeljene mjere zaštite, kako je to već

navedeno.

- Prigovor odbrane na nepostojanje veze između telefonskih brojeva stavljenih

pod nadzor i optuženog

Branilac optuženog Petra Bošnjaka, advokat Jozo Čurić, prigovorio je nedokazanosti

veze između telefonskih brojeva koji su stavljeni pod nadzor primjenom posebnih

istražnih radnji i njegovog branjenika, s obzirom da prilikom pretresa, kod njegovog

branjenika nisu pronađene telefonske kartice tih brojeva.

- Odluka Suda o prigovoru

U skladu sa naredbom Suda broj S1 2K 012755 13 Krn 10 od dana

17.09.2013.godine, izvršen je pretres stana i vozila tada osumnjičenog Petra

Bošnjaka, kojom prilikom su od istog oduzeta dva mobilna telefona sa SIM karticama

pretplatničkih brojeva 063/594-133 i 065/184-563, kako je i navedeno u zapisniku o

izvršenom pretresanju i u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

Na ročištima za nastavak glavnog pretresa, na kojima je pristupio svjedok Semir

Šarić, uposlenik SIPA-e koji je reprodukovao snimke presretnutih telefonskih

razgovora, u odnosu na optuženog Petra Bošnjaka reprodukovano je više relevantnih

razgovora koje je optuženi ostvario sa drugim pripadnicima ove grupe za

organizovani kriminal, i to sa telefonskih brojeva koje je optuženi koristio: 061/917-

070, 066/851-250 i 065/184-563.

Dakle, od pomenuta tri telefonska broja sa kojih je optuženi ostvarivao relevantne

telefonske komunikacije, prilikom pretresa stana optuženog, pronađana je samo

jedna SIM kartica čiji broj odgovara broju sa kojeg su ostvarene komunikacije na koje

se osvnuo svjedok Šarić, i to: 065/184-563. Ipak, i druga SIM kartica koja je oduzeta

od optuženog, broj 063/594-133, bila je obuhvaćena naredbama Suda za provođenje

posebnih istražnih radnji iz člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH, što ukazuje na

činjenicu da su istražni organi raspolagali tačnim informacijama u pogledu telefonskih

brojeva koje je koristio tada osumnjičeni, Petar Bošnjak.

Reprodukovanjem snimaka presretnutih razgovora na glavnom pretresu, te

svjedočenjem Semira Šarića na iste okolnosti, utvrđeno je da je optuženi Petar

Bošnjak upravo sa telefonskog broja 065/184-563 (koja SIM kartica je pronađena i

oduzeta od optuženog) razgovarao sa osuđenim Adisom Burićem na okolnosti

dogovaranja oko isporuke opojne droge heroin, koristeći šifrovane termine, na čiji

sadržaj i značenje će se Sud osvrnuti u daljem tekstu. O ovoj okolnosti svjedoči i

dokaz T-82, Izvještaj o vještačenju dokaznog materijala, čiji sadržaj je na glavnom

pretresu iznio svjedok Irhad Kos, kojim je potvrđeno da je Adis Burić u imeniku svog

mobilnog telefona ALCATEL 1-touch, naveden u izvještaju pod tačkom 1, imao

memorisan telefonski broj optuženog Petra Bošnjaka 065/184-563 pod imenom „Pp

pila“.

Činjenica da nosači – SIM kartice preostala dva telefonska broja sa kojih su

ostvarene relevantne komunikacije optuženog, a koje su bile predmet

reprodukovanja na glavnom pretresu, nisu pronađeni prilikom pretresa optuženog, ne

mogu dovesti do bezuslovnog zaključka da optuženi Petar Bošnjak nije koristio iste u

inkriminisanom periodu. Naime, sam optuženi je prilikom njegovog prvog ispitivanja u

istrazi, na zapisnik o ispitivanju osumnjičenog3, naveo da je koristio kako dvije

oduzete SIM kartice (063/594-133 i 065/184-563), tako i broj telefona 063/917-070,

navodeći istovremeno da su ovaj njegov broj koristile i druge osobe. Nakon što je

optuženi Petar Bošnjak, saslušan kao svjedok na glavnom pretresu, i nakon što je

istom ukazano na koliziju njegovih iskaza , isti potvrđuje dio svog iskaza iz

predhodnog postupka , navodeči da se radi o njegovoj izjavi. S obzirom da svjedok

nije dao razložno pojašnjenje zašto je odstupio od dijela svog iskaza datog u

prethodnom postupku, te kako je zakonitost i autentičnost zapisnika o ispitivanju

osumnjičenog potvrđena na glavnom pretresu, Sud je poklonio vjeru iskazu

osumnjičenog datom u istrazi, u uvjerenju da je korisnik telefonske kartice broj

063/917-070, bio upravo optuženi Petar Bošnjak. Ovakvom uvjerenju Suda,

pridonosi i izjava svjedoka Semira Habibije da je prilikom vršenja kompenzacije

droge za automobil Golf V, bio prisutan, kada je optuženi Mario Bošnjak telefonski

kontaktirao svog oca, optuženog Petra Bošnjaka, konsultujući se s njim oko

nedostajućeg dijela kompenzacije, odnosno 1.000 EUR koje je Habibija propustio

donijeti. Iz izvještaja o izvršenoj analizi relevantnih presretnutih telefonskih

razgovora, kao i iz sadržaja samih razgovora reprodukovanih na glavnom pretresu

proizilazi da je 17.06.2013.godine, Mario Bošnjak pozvao svog oca, Petra Bošnjaka,

na telefonski broj 063/917-070, obavještavajući ga o nedostajućem dijelu dogovorene

kompenzacije, te primajući od svog oca upute za dalje postupanje. Također,

iščitavanjem sadržaja mobilnih aparata i SIM kartica koje je izvršio svjedok Irhad

Kos4, utvrđeno je da je dana 21.06.2013.godine, u 13:04:46 sati, optuženi Mario

Bošnjak, na mobilni telefon Nokia 113 koji je i oduzet od istog, zaprimio SMS poruku

od kontakta „P“, pod kojim je bio memorisan telefonski broj +38763917070, sljedećeg

sadržaja: „Dije kraljica pace je“.

Također, na ročištu održanom dana 05.02.2016.godine, u odnosu na telefonski broj

063/851-250, reprodukovana je konverzacija na meti označena u sistemu OSOJE 11

red.br. 60. Sa pomenutog telefonskog broja, upućen je poziv Mati Marinoviću,

korisniku telefonskog broja 063/117-737, te je uslijedila konverzacija sljedećeg

sadržaja: „Molim?“ (ženski glas se javlja sa telefonskog broja 063/117-737), „Đe si ti

kraljice? Pero je!“ (odgovor upućen sa telefonskog broja 063/851-250).

Ovakvo autoidentificiranje korisnika telefonskih brojeva, Sud je doveo u vezu sa

činjenicama o kojima su svjedočili svjedoci Jasmin Kukavica i Semir Šarić, te sa

cjelokupnom dokaznom građom ovog postupka, utvrdivši na takav način da se „Pero“

i „Pače“ zapravo odnose na optuženog Petra Bošnjaka, koji je korisnik označenih

telefonskih brojeva (063/917-070 i 063/851-250).

Za Sud su od značaja bile i izjave svjedoka Jasmina Kukavice i Semira Šarića, kao i

materijalni dokazi koji su pratili iste (izvještaji o provođenju istražnih radnji, navedeni

3 Tužilaštvo BiH broj T20 0 KT 000 6845 13 od dana 17.09.2013.godine, dokaz T-7.

4 Elektronski dio dokaza T-82.

u Anexu presude), koji su detaljno opisali progres istražnog postupka, navodeći da je

optuženi Petar Bošnjak koristio više telefonskih brojeva, koje su naveli u izvještaju o

izvršenoj analizi relevantnih presretnutih telefonskih komunikacija (dokaz T-58), u

kojoj analizi su predstavljeni sadržaji svih relevantnih komunikacija, kao i tabelarni

prikaz intenziteta ostvarenih komunikacija. Pomenuta analiza se u odnosu na

optuženog Petra Bošnaka, referira upravo na telefonske brojeve 061/917-070,

066/851-250 i 065/184-563, sa kojih su se odvijali presretnuti razgovori

reprodukovani na glavnom pretresu. Iskazi svjedoka Šarića i Kukavice, kao i sadržaji

materijalnih dokaza koje su isti sačinili tokom istrage, pokazali su svoju kredibilnost i

saglasnost sa svim drugim dokazima, pa je tako istražnim radnjama čiji su nosioci bili

upravo ovi svjedoci, utvrđen osnov sumnje o djelovanju organizovane grupe, koji je

doveo do pretresa tada osumnjičenog, a sada osuđenog, Danke Dragoja, kod koga

je pronađena materija za koju je vještak Briga Nađida utvrdila da se radi o opojnoj

drogi kokain, od sada osuđenog Dragičević Slađana oduzeta je materija za koju je

istim vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi heroin, dok je vještačenjem

materije oduzete od Primorac Marka, utvrđeno da ista sadrži psihotropnu supstancu

metadon. Potvrdi utemeljenosti navoda svjedoka, pridonosi i činjenica da su dva

telefonska broja koja su oduzeta od optuženog Petra Bošnjaka, upravo telefonski

brojevi za koje je utvrđeno da ih koriste optuženi zbog čega su u odnosu na iste i

provođene posebne istražne radnje.

Stoga, iako SIM kartice brojeva 061/917-070 i 066/851-250, nisu pronađene kod

optuženog Petra Bošnjaka, nesporno je da je optuženi Petar Bošnjak koristio iste i

upravo putem njih ostvario komunikacije koje su naredbama Suda presretane i

kasnije reprodukovane na glavnom pretresu, naročito ako se uzme u obzir činjenica

da je sam optuženi, prilikom saslušanja u istrazi i potvrdio da je koristio telefonski broj

061/917-070, što je na posredan način potvrđeno i iskazom svjedoka Semira

Habibije, kao i činjenica da sadržaji presretnutih razgovora upućuju da ove brojeve

koristi upravo optuženi Petar Bošnjak, a koji razgovori će u nastavku biti analizirani,

te dovodeći isto u vezu sa činjenicom da se korisnik telefonskog broja 066/851-250,

u presretnutoj komunikaciji, predstavio kao „Pero“, čime su tvrdnje svjedoka Šarića i

Kukavice , da je optuženi koristio navedene brojeve, utvrđene tačnim i ničim

objektivnim nisu dovedene u sumnju.

- Prigovor na prisustvo advokata prilikom saslušanja svjedoka

Odbrane optuženih su prigovorile i zapisniku o saslušanju svjedoka Semira Habibije

(dokaz DT-3), iz razloga što je prilikom saslušanja svjedoka bio prisutan advokat Izet

Baždarević, koji je bio prisutan i prilikom ispitivanja svjedoka kao osumnjičenog.

Pomenuti prigovor odbrana optuženih, nije obrazložen niti utemeljen na odredbama

primjenljivih zakona, stoga Sud isti nalazi nerazumljivim, te se neće upuštati u

razmatranje istog. U tom pogledu, Sud ističe da je zapisnik o saslušanju svjedoka

Semira Habibije, sačinjen u potpunosti u skladu sa odredbama ZKP-a BiH, te

formalna valjanost istog, nije dovedena u pitanje prigovorom odbrana.

7. Relevantno materijalno pravo

a) Relevantne odredbe Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH)

Član 250. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH):

stav (1).: „Ko učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kao pripadnik grupe za organizirani kriminal, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.“ stav (2).: „Ko kao pripadnik grupe za organizirani kriminal učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kazna zatvora pet godina ili teža kazna, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.“ Član 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH):

stav (20): „Grupa za organizirani kriminal je grupa od tri ili više lica koja postoji u

izvjesnom vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem izvršenja jednog ili

više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine ili

teža kazna, a radi sticanja materijalne koristi.“


stav (1): „Ko neovlašteno vrši međunarodnu prodaju ili prijenos ili nudi na prodaju ili

radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi, ili posreduje u međunarodnoj prodaji ili

kupovini, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi ili na drugi način neovlašteno stavlja u

međunarodni promet supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim

drogama, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. „


stav (1): „Odredbe ovog zakona o sticaju krivičnih djela neće se primijeniti kada učinilac učini produženo krivično djelo.“ stav (2): „Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. „ stav (3): „Kada se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela.“

b) Relevantne blanketne odredbe

Član 3. Zakona o spriječavanju i suzbijanju zloupoupotrebe opojnih droga (Službeni glasnik BiH, broj 8/06):

stav (1) ;„Opojna droga je svaka supstanca prirodnog ili vještačkog porijekla koja je uvrštena u listu opojnih droga u skladu sa međunarodnim konvencijama o kontroli opojnih droga ili na osnovu odluke nadležnog organau Bosni i Hercegovini. Izraz opojna droga, kako se koristi u ovom zakonu, uključuje i psihotropne supstance koje su uvrštene u listu psihotropnih supstanci, ako psihotropne supstance nisu posebno pomenute.“

Član 19. Zakona o spriječavanju i suzbijanju zloupoupotrebe opojnih droga (Službeni glasnik BiH, broj 8/06) stav (1): „Uzgoj, proizvodnja, promet, posjedovanje i upotreba supstanci i biljaka razvrstanih u Tabelu I, te njihovih preparata, zabranjena je, osim u svrhe medicinskog ili naučnog Istraživanja ili u sudskomedicinske, nastavne ili u policijske svrhe, kao što je propisano ovim zakonom (Glava VIII). „

7. Sadržaj provedenih dokaza

- Dokazi Tužilaštva:

Saslušani svjedoci i vještaci:

Svjedok Šarić Semir, (zapisnik 07.05.2015.g.) zaposlen u Državnoj agenciji za

istrage i zaštitu - RC Mostar, radi na poslovima organizovanog kriminala, navodi da

se početkom 2012. godine, USKOK – R. Hrvatska, obratio dopisom Agenciji i

obavijestio da oni na području Splita provode određene istražne aktivnosti protiv

državljana Hrvatske, među kojima se nalazi i nekoliko državljana BiH. Prema ovim

informacijama u navedene aktivnosti su bili uključeni Petar Bošnjak i Mario Bošnjak,

kao i osoba po imenu Amra , koja je u ljubavnoj vezi sa Petrom Bošnjakom. Svjedok

navodi da je tako otpočela saradanja policijskih agencija, da su održali sastanak

2012.g./početak 2013.g., na kojem su kolege iz Hrvatske prezentirale sve dokaze

kojim su tada raspolagali. Nakon toga, sačinjen je prijedlog Tužilaštvu BiH kako bi od

Suda BiH dobili naredbu za provođenje posebne istražne radnje nadzora i tehničkog

snimanja telekomunikacija, i to u odnosu na Bošnjak Petra, Bošnjak Maria i Amru

Dedić. Naknadno je utvrđeno da se ne radi o osobi Amra Dedić, već o Valentini Sulić

iz Mostara. Također je utvrđeno da osobe Bošnjak Petar i Mario žive u mjestu Osoje,

u neposrednoj blizini sa granicom Hrvatske, te su vrlo dobro kontrolisale to mjesto.

Svjedok je naveo da je tokom provođenja navedene posebne istražne radnje prema

Bošnjak Petru utvrđeno da je komunicirao sa dva telefonska broja oko nabavka

opojne droge, te je jednom prilikom dogovorio sa tom osobom da će doći u Mostar po

drogu. Svjedok je pri ovome napomenuo da su ove osobe u razgovorima koristili

šifre, zamjenske termine, odnosno imali su svoj „šifrovnik“. Svjedok je dalje naveo da

je istražnim radnjama utvrđeno kako se Bošnjak Petar dolaskom u Mostar, sastao sa

Semirom Habibijom, te je utvrđeno da je ovo njegov dobavljač. Naredbom Suda BIH

tada su stavljeni pod nadzor jedan ili dva broja Semira Habije, te su tako došli do

njegovih kontakata sa Adisom Burićem, Tabakovićem i drugim licima., napominjuči

da nisu svi međusobno imali komunikaciju. U više navrata je komunikacija je išla

između Bošnjak Petra, Burić Adisa i Semira Habibije. Svjedok je naveo da je dalje

utvrđeno da je nabavku droge u ovom dijelu te grupe vršio Adis Burić, čiji brojevi su

stavljeni pod nadzor, s tim da je isti stalno vršio promjene telefonskih brojeva, te su

zaključili da djelovanje ove grupe traje duži vremeski period , posebno zbog šifrovane

komunikacije koju su koristili u svojim razgovorima , navodeči da je trebalo dugo

vremena da se dešifruju njihovi razgovori. Također je utvrđeno da je Ante Pionić

dolazio u Mostar , nekad je isporuke vršio Adis lično, a nekad preko Semira Habibije ,

s tim da su imali saznanja da Ante Pionić drogu prenosi u analnom otvoru. Pored

navedene posebne istražne radnje, korištena je i posebna istražna radnja tajnog

praćenja osoba, te je utvrđena „ustaljena šema“ .Tako je utvrđeno da Ante Pionić

dolazi na parking kod restorana Romansa, sastaje se sa Semirom ili Adisom, da

svaki put po preuzimanju droge, Pionić je odlazio u WC ovog ugostiteljskog objekta,

a prije toga iz prtljažnika vozila uzimao kreme, kondome . Svjedok navodi da je

USKOK preuzeo Pionića, koji je imao kod sebe dva kondoma sa po 60 g heroina.

Svjedok dalje navodi da je Adis Burić prodavao opojnu drogu Adnanu Aličiću iz

Tuzle, Kefi koji je dalje prodavao Valentini. Valentina je imala oko 100 konzumenata

koje je snadbjevala, a drogu je nabavljala od Kefe, koji je tada radio sa njenim

momkom Ćužić Josipom. Nekad se Valentina direktno sastajala sa Kefom, a nekad

je išao Čužić Josip. Utvrđeno je da je pomenuti Kefa nabavljao drogu od Burića kao i

Tabaković Denisa, koji je jedne prilike zaustavljen u mjestu Buna i prilikom kontrole

kod njega je pronađen heroin. Kad je Adis bio na odmoru, dobavljač je bio Semir

Habibija koji je vršio isporuke Pioniću i Tabakoviću. Svjedok je dalje naveo da je

tokom rada na predmetu saznao da je lice Velid Nazdrajić zaustavljen od strane

hrvatske policije, o čemu je hrvatska policija obavijestila Državnu Agenciju, te je

provjerama utvrđeno da je pomenuto lice postupalo u dogovoru sa Habija Semirom.

Neposredno prije lišenja slobode, Nazdrajić je ostvario par kontakata sa Habibijom,

nakon čega je kod njega pronađeno 600 g heroina. Provedenim posebnim istražnim

radnjama, utvrđeno je da je Denis Tabaković sarađivao sa dva tzv. dilera iz Čapljine -

Lečićem i Dragičevićem- a nakon što je Tabaković zaustavljen u mjestu Buna, isti

je uspio poslati SMS poruku svojoj supruzi „očisti kuću“. Svjedoku je poznato da je

Adis Burić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, te da je dva puta uspio

izdejstvovati odgodu izvršenja. Također je utvrđeno da je Adis nabavio mobilni

telefon dok je bio u KPZ-u i da je nastavio sa komunikacijom, te je po naredbi Suda

BiH, njegov telefon stavljen pod nadzor, kada je evidentirano da je Burić izvršio

preko 2000 konverzacija u posljednjih šest mjeseci. Sa E. A.-om je pričao kako da

opravda SMS poruke, dogovarajući se o tome šta će pričati , pokušavajući je sa

određenim osobama uspostaviti kontakte vezano za drogu. Pored toga, svjedok

navodi da je Ante Pionić svaka 3 dana dolazio u Mostar te se po urađenoj analizi

može tačno vidjeti kada su vršene isporuke opojne droge. Pionić je kupovao od 80-

100 g, Tabaković od 20-55 g, Kefa oko 20 g, opojne droge heroin koju je po

saznanjima Agencije nabavljao Adis Burić.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok Šarić potvrđuje da je tokom direktnog

ispitivanja iznio saznanja do kojih je došao tokom istrage, da su osim posbenih

istražnih radnji nadzora i snimanja telekomuniakcija, te tajnog praćenja, provedene i

istražne radnje ispitivanja osumnjičenih i svjedoka. Svjedok je naveo da ga u vezi sa

ovim svjedočenjem niko nije oslobodio obaveze čuvanja službene tajne, jer nije bilo

potrebe za tim , da će njegovo kazivanje i iznesena saznanja biti potvrđena

materijalnim dokazima – presretnutim telekomunikacijama. Osim toga pojasnio je da

su na sastanku sa USKOK-om prezentirani dokazi, šematski prikaz, opis radnji koje

su poduzimane. Posebne istražne radnje u ovom predmetu su poduzimane od aprila

2013.g., odakle i potiču sva njegova saznanja, koja su potvrđena zapljenom droge u

Hrvatskoj kako je to i navedeno u analizi koju je sačinio.

Svjedok Kukavica Jasmin, (zapisnik od 18.05.2015.g.) dipl.kriminalista, policijski

službenik – istražitelj u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, već 25 g. radi kao

policijski službenik u agencijama za sprovođenje zakona, u SIPA-u radi od 2004-g,

ranije radio u MUP-u HNK, kao istražitelj, već više od 10 g. radi u kriminalističko-

istražnom odsjeku na otkrivanju i sprečavanju organizovanog kriminaliteta, prošao

mnoge specijalističke obuke kako u BiH, tako i u inostranstvu, posebno za analizu

dokaza pribavljenih posebnim istražnim radnjama. Konkretno je radio na posebnim

istražnim radnjama iz odredbe člana 116. stav 2. tačka a. ZKP BiH, odnosno nadzor i

tehničko snimanje telekomunikacija, odredbe člana 116. stav 2. tačka d. ZKP BiH

odnosno tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i transportnih sredstava, odredbe

člana 116. stav 2. tačka e. ZKP BiH, odnosno prikriveni istražitelj i informant i

odredbe člana 116. stav 2. tačka f. ZKP BiH, odnosno simulirani otkup. Pred Sudom

BiH je radio na predmetu Istok 1 i Istok 2 iz 2008.g. gdje se radilo o grupi koja je

vršila krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa krivičnim djelom neovlašteni

promet opojnim drogama. Kada uporedi taj predmet i ovaj konkretni predmet, svjedok

navodi da je evidentno da se u međusobnom komuniciranju koriste šifre, termine u

smislu prometa opojne droge, koji predstavljaju zamjenske termine za drogu, novac,

mjesto sastanka, vrijeme sastanka, vrstu i količinu opojne droge i sl. Navodi da mu je

s obzirom na iskustvo , trebalo kratko vremena da shvati koje termine i šifre

osumnjičeni koriste za drogu, za narudžbe, uplate i sl..Tako pojašnjava da je

navedeno vidljivo kod Burić Adisa što je potvrđeno činjenicom da je Pionić Ante

dana 05.09. 2013.godine, prije nego što je zaustavljen i pretresen od strane hrvatske

policije , naručio „plati mi poluvrijeme i kraj po 30 KM“, kada je prilikom pretresa, u

analanom otvoru Ante Pionića pronađeno 2x30 grama heorina. Navedeno svjedok

ističe kao potvrdu činjenice da su osumnjičeni koristili šifre u međusobnim

komunikacijama. O izvršenoj analizi svjedok je sačinio Izvještaj od dana

14.02.2014.g. Izvještaj je sačinjen na osnovu izdatih naredbi Suda BiH za primjenu

posebnih istražnih radnji, te su predmet izvještaja selekcijom odabrane relevantne

presretnute telekomunikacije do kojih se došlo primjenom posebnih istražnih radnji iz

člana 116. stav 2. tačka a) ZKP BiH – nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija.

Ovim radnjama su obuhvaćene mete Burić Adis, E.A., Habibija Semir, Tabaković

Denis, Pionić Ante, Bošnjak Petar, Denjo Almir, Sulić Valentina, Ćužić Josip, u

izvještaju su navedeni njihovi telefonski aparati i brojevi, vremenski period u kojem se

provodila posebna istražnja radnja, koliko razgovora je ostvareno i slično. Svjedok je

također naveo da je postojala međunarodna saradnja sa R. Hrvatskom, čiji policijski

organi su primjenjivali posebne istražne radnje prema osobama koje su sa područja

R. Hrvatske - Pionić Ante i druga lica. Izvještaj je sačinjen „po licima“, te hronološkim

slijedom po događajima. U izvještaju je prvo obrađeno lice Danko Dragoje, potom

E.A. i dalje redom ostal a lica. Svjedok je također pojasnio da su u izvještaju

navedeni sažeci razgovora, sa kratkim objašnjenjima sadržaja razgovora, te je u

nastavku glavnog pretresa svjedok na više ročišta vršio reprodukovanje snimljenih

presretnutih razgovora, uz pojašnjenje sudionika razgovora i vremena u kojem se isti

odvijaju.

Svjedok Solomun Slaven, uposlenik SIPA-e u sektoru za operativnu podršku,

odsjek za operativno tehnički nadzor i informatičku podršku, po prijedlogu

Tužilaštva,saslušan je kao svjedok pod mjerama zaštite. Na pomenutom radnom

mjestu, radi od 2007.godine, te je završio sve potrebne obuke. Odsjek u kojem radi

postupa po naredba Suda BiH i drugih sudova, dok sam svjedok radi na realizaciji

posebnih istražnih radnji: tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, sredstava i

predmeta. Radio je na predmetu kodnog naziva OSOJE, te se prisjeća da se u tom

predmetu radilo o licima Adis Burić, Ante Pijonić iz Hrvatske, licu po imenu Lepa

(Danko Dragoje), E.A., Semir Habibija, Petar Bošnjak, Mario Bošnjak, Almir Denjo

zv.Kefa. Provođenjem posebne istražne radnje, imao je zadatak dokumentovati

međusobne kontakte ovih lica, što je činio fotoaparatom i video-nadzorom. Izvješće o

provedenim aktivnostima na terenu, lično je potpisao i zajedno sa prikupljenim

materijalom dostavio Tužilaštvu 2013.godine. U konkretnom predmetu, radilo se

istrazi u vezi krivičnog djela Nedozvoljen promet opojnim drogama, pri čemu su

većinom nadzirani susreti Adisa Burića sa Antom Pijonićem, koji je od Burića

kupovao drogu i potom je podesnim sredstvom stavljao u analni otvor, da bi je na

takav način prenio preko granice u R.Hrvatsku. Kada je riječ o podesnom predmetu,

svjedok naglašava da se radilo o nekom plastičnom predmetom, poput štipaljkice

koja se koristi u ginekologiji, te svjedok navodi da je Ante Pijonić taj predmet koristio

svaki put kada bi odlazio u WC, pomoću njega je stavljao drogu u analni otvor, a

nakon izlaska iz WC-a Pijonić bi se otežano kretao, sjedao u automobil i odlazio u

R.Hrvatsku , te da je više navrata nadzirao ovakav način isporuke opojne droge.

Svjedok navodi da je bio u kontaktu sa kolegama iz R.Hrvatske, te je Ante Pijonić

nakon hapšenja predat nadležnom MUP-u u R.Hrvatskoj. Uposlenici MUP-a nisu

odmah uspjeli pronaći drogu kod Pijonića, ali nakon što su ih pripadnici SIPA-e

upoznali sa činjenicom da bi se droga mogla kriti u analnom otvoru, ista je uspješno

pronađena upravo na takav način.

Susreti i primopredaja koja se odvijala između Adisa Burića i Ante Pijonića dešavali

su se na parking-prostoru ispred restorana Romanca u Mostaru, na magistralnom

putu za Čapljinu, a ostali kontakti su se odvijali na putnoj komunikaciji od Bune

prema Stocu, kod benzinske pumpe. Svjedok se sjeća da se u centru Mostara, u

blizini kioska gdje je radio Danko Dragoje, i gdje se desila jedna primopredaja opojne

droge između Adisa Burića i Danke Dragoja, ali istu nisu zadokumentovali jer se sve

dešavalo jako brzo.Sve radnje primopredaje zabilježene su posebnom istražnom

radnjom nadzora telekomunikacija, kojom su zabilježeni i razgovori Burića i E.A., iako

sama primopredaja droge između njih nije zabilježna kamerom.

Svjedok navodi da je sa 100%-tnom sigurnošću uvjeren da se primopredaja droge

odvijala između lica čija imena je prethodno naveo, s obzirom da prije pristupanja

radnji tajnog praćenja svjedok dobije kompletna saznanja o izgledu lica koja će biti

podvrgnuta praćenju, odnosno dobije njihove fotografije iz CIPS baza.

Svjedok u sudnici prepoznaje Danku Dragoja, dok za ostale optužene nije bio

siguran , s obzirom na protek vremena.

U daljem toku postupka, svjedok je na više ročišta za nastavak glavnog pretresa,

iznosio svoja saznanja prikupljena provođenjem posebne istražne radnje tajnog

praćenja osoba i vozila, pojašnjavajući sminke i fotografije koje je sam sačinio, a koje

su prezentovane na ekranu . Tako su prikazane fotografije primopredaje droge

između Adisa Burića i Ante Pijonića, na kojim snimcima i fotografijama je vidljivo da

Ante Pijonić predaje Adisu Buriću novac, a Burić Pijoniću ostavlja drogu. Potom

Pijonić odlazi u WC koji se nalazi u sklopu restorana Romanca, a nakon povratka iz

WC-a, uočljivo je da isti ostavlja u gepek svog automobila neki plavi predmet, za koji

svjedok navodi da se radi o tzv. podesivnom predmetu pomoću kojeg Pijonić stavlja

drogu u analni otvor. Nakon toga, zabilježeno je kako se lice udaljava u pravcu Bune,

Stoca i sve do granice prema R.Hrvatskoj. Svjedok je potvrdio da je sačinio zapisnik

o zadokumentovanim radnjama, pod brojem P 16 -08-04-1-93-22/13 od 01.07.2013.

g., potvrđujući svoj potpis na istom. Također je prikazan i susret između Burića i

Pijonića na benzinskoj pumpi kod Mostara, gdje je izvršena još jedna primopredaja

opojne droge. Svjedok je potvrdio i da je sačinio izvještaj pod brojem P -16-08-04-1-

93-23/13 od 02.07.2013.g. Na snimcima je prikazano hornološki – najprije kako Adis

Burić odlazi u mjesto iza svoje kuće koje su pripadnici SIPA-e zvali „štek“ gdje skriva

nabavljenu drogu, a potom kako odlazi na sastanak sa Antom Pijonićem na

benzinsku pumpu i predaje mu drogu. Primopredaja droge i novca zakodumentovana

je ovim snimcima i fotografijama, nakon čega se također uočava da Ante Pijonić vadi

podesivi predmet i higijesnske rukavice, te odlazi u WC kako bi sakrio opojnu drogu

na opisani način.

Svjedok je, komentarišući prikazena snimke, napomenuo da se Adis Burić, prije

svakog susreta sa Antom Pijonićem (meta „Dupovac“), sastajao sa Dankom

Dragojem zv.Lepa, ili sa drugim licima, u cilju razmjene opojne droge i pripreme za

sastanak sa Pijonićem.

Provođenje posebnih istražnih radnje je bilo uvezano, te su presretanjem

telekomunikacija dolazili do saznanja o mjestima i vremenu sastanaka osumnjičenih

lica, čime se svjedok rukovodio pri realizaciji tajnog praćenja. Naglašava da se tajno

praćenje u odnosu na Danku Dragoja nije moglo sprovesti, jer je isti razmjenu droge

vršio u kiosku u kojem je radio, a koji je lociran u centru Mostara, pa je bilo

neizvodivo vršiti nadzor na opisani način.

Vještak za fizikalno hemijska vještačenja, Nađida Briga, na ročištu održanom

dana 08.04.2016.godine, iznijela je svoj nalaz i mišljenje, koji je sačinjen po naredbi

Tužilaštva.

U pisanom nalazu i mišljenju, koji je dostavljen od strane Centra za forenzičku i

informatičku podršku (Odsjek za hemijska – toksikološka vještačenja, Sarajevo)

Tužilaštvu BiH, pod brojem 10-15/2-04-5-6133 dana 02.12.2013.godine, čiji su

potpisnici vještak Nađida Briga, načelnik Centra Selman Sead i kontrolor,

mr.sc.Hajdar Mevludin, obrađene su materije koje je Tužilaštvo dostavilo Centru na

vještačenje. Radi se o materijama oduzetim od lica: Mate Marinović, Slađan

Dragičević, Mirko Primorac, Danko Dragoje i Ćurćić Ana. Naredbom za vještačenje je

traženo da se utvrdi da li navedene mateirje sadrže psihoaktivne supstance, o

kakvim supstancama se eventualno radi i da li su iste pod Međunarodnom kontrolom

opojnih droga. Hemijsko ispitivanje uzoraka vršeno je metodom spot test reakcije i

metodom tankoslojne hromatografije iz metanolskih i hloroformskih ekstrakata, po

literaturi preporučenoj od UN-a. Kao nesporni – uporedni uzorci, korišteni su

referentni rastvori opijumskih alkaloida i njihovih derivata, amfetamina,

metafetamina, MDMA, kokaina, barbiturata i benzodiazepama, te referentni rastvori

metadona, metakvalona, artana i akinewtona i interni standard Cannabisa. Ispitivanje

uzoraka vršeno je i instrumentalnom metodom gasna hromatografija/spektrometrija

masa (GC/MS), spektara masa i gasnih hromatograma, te pretraživanjem baze

podataka instalirane na kompjuteru, kao i tumačenjem dobivenih spektara sa

literaturnim vrijednostima za pojedine materije. Primjenom navedenih metoda,

vještak je utvrdila da materije koje su dostavljene na vještačenje sadrže psihotropne

supstance koje su se nalazile u postojećoj bazi podataka i to: 1) dva traga u vidu dva

pvc paketića, oduzeta od lica Danko Dragoje - u kojima je utvrđeno prisustvo

psihotropne komponente kokain u ukupnoj količin od 0,945 grama; 2) dvije šprice sa

nepoznatom tekućinom, oduzete od Primorac Mirka – u kojima je utvrđeno prisutvo

METADON-a; 3) smeđa materija dostavljena u bijeloj papirnoj koverti označena sa

„Slađan Dragičević“, u kojoj se nalazila prozirna vrećica sa 15 paketića, sa smeđom

materijom ukpune količine 4,278 grama kao i tragovi iz šprice sa crveno-smeđom

tečnost i tragovi sa plastične ploče, aluminijska folija smotana u obliku cjevčice, papir

smotan u obliku cjevčice i tragovi sa metalne kašike - koji su sadržavali

diacetilmorfin - heroin.U tragovima sa digitalne vage, dostavljene sa oznakom trag

br. 1, privremeno oduzete od Ćurćić Ane, nije utvrđeno prisustvo psihotropnih

suspstanci, kao ni u pvc vrećici (oznake trag 4.) oduzetoj od Mate Marinovića, niti u

tragovima iz šprice dostavljene u pvc vrećici kao trag 9 oduzetoj od Slađana

Dragičevića.

Nalazom i mišljenjem vještaka konstatovano je da su kokain, diacetilmorfin(heroin) i

metadon, psihotropne supstance koje se nalaze na Popisu opojnih dorga,

psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora Zakona o

sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Sl.glasnik BiH br.8/06).

Nakon što je potvrdila svoj potpis na pisanom nalazu i mišljenju, sačinjenom dana

02.12.2013.godine, a koji je uložen kao dokaz Tužilaštva T-79, vještak je istakla da je

prezentovani rezultat ispitivanja materija, dobiven je već prilikom prvog ispitivanja.

Vještak je navela da se prilikom utvrđivanja prisustva kokaina i heorina koristi

svakodnevnim metodama, dok joj je za utvrđivanje metadona bio potreban poseban

instrument.

Vještak je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja, ističući da nije našla trag na

vagi pod oznakom trag br.1 iz naredbe, na ime Ćurćić Ana.

Nakon što je vještak izložila svoj nalaz i mišljenje, odbrane optuženih Petra Bošnjaka

i Maria Bošnjaka nisu imale pitanja za istu, navodeći da se vještačenje ne odnosi na

njihove branjenike.

Svjedok – stručno lice, Kos Irhad, zaposlen kao rukovodilac u SIPA-i, unazad

osam godina radi na poslovima analize digitalnih dokaza, postupajući po naredbama

za vještačenje Tužilaštva BiH i kantonalnih tužilaštava. Navodi da je u konkretnom

predmetu postupao po naredbi Tužilaštva za pretresanje mobilnih telefona,

telefonskih SIM kartica i ostalih uređaja od dana 04.11.2013.godine (dokaz T-80) i po

naredbi za pretresanje mobilnog telefona i telefonske SIM kartice, od dana

18.11.2013.godine (dokaz T-84), na osnovu kojih je sačinio službeni izvještaj o

vještačenju dokaznog materijala od dana 20.06.2014.godine (dokaz T-82) i službeni

izvještaj o vještačenju dokaznog materijala od dana 09.01.2014.godine (dokaz T-86).

Nakon što su svjedoku predočeni službeni izvještaji o postupanju po naredbama,

potvrdio je svoje potpise na istima.

Zadatak vještačenja je bio iščitati sve raspoložive podatke sa uređaja dostavljenih uz

naredbu za vještačenje: mobitela, SIM kartica, memorijskih kartica, računara,

eksternih hard diskova i usb stickova. Prilikom vještačenja, korišten je softver „XRY“,

koji, u zavisnosti od modela telefona, podržava čitanje cjelokupne memorije, odnosno

svih podataka na mobilnom telefonu ili samo jednog dijela mobilnog telefona.

Vještačenjem su iščitane liste kontakata, pozivi, SMS poruke, na „smart“ telefonima

su iščitane i internet komunikacije, pretraga interneta, fotografije, video klipovi i sl.,

zavisno od telefona. U svakom elektronskom izvještaju za svaki uređaj, može se

vidjeti spisak sadržaja. S obzirom da je u trenutku svjedočenja, većina optuženih lica

već zaključila sporazume o priznanju krivnje sa Tužilaštvom, svjedok je izvršio

uporedbu uređaja koji su oduzeti od Petra Bošnjaka, Maria Bošnjaka, lica D.D.,

Almira Denje i Adisa Burića i osvrčući se na komunikacije između njih, prezentujući

iste na glavnom pretresu. Osvrnuo se i na vještačenje mobilnog telefona ALCATEL 1

touch, oduzetog od Adisa Burića, navedenog u izvještaju od 20.06.2014.godine pod

tačkom 1., sa SIM karticom , gdje je u listi poziva, pronađen birani broj 063/405-741,

za koji je u istom izvještaju navedeno da je oduzet od Denjo Almira i koji je u

mobilnom telefonu Burića bio memorisan pod imenom „K“.Također je utvrđeno da se

u listi kontakata i listi biranih poziva, nalazio broj 065/184-563 memorisan pod

imenom „PP Pila“, a za koji broj je u istom izvještaju pod tačkom 43, navedeno da je

oduzet od Petra Bošnjaka. Nadalje, u memorijskoj kartici oduzetoj od Adisa Burića,

pomenuti telefonski broj Petra Bošnjaka 065/184-563 bio je memorisan pod nazivom

„anpos“. Svjedok je pronašao više telefonskih poziva koji su bili upućeni prema

navedenom telefonskom broju Petra Bošnjaka.

Što se tiče predmeta oduzetih od Denjo Almira, svjedok je analizirao mobilni telefon

Nokia 202, SIM karticu čiji zadnje cifre glase: 397, na kojoj je u listi kontakata

memorisan telefonski broj 063/179-417 pod nazivom „B Debeli 040“, a koja kartica je

oduzeta od Adisa Burića i navedena u izvještaju pod tačkom 1, kao i telefonski broj

063/541-472, memorisan pod nazivom „B A Debeli 301“, koji je oduzet od Adisa

Burića i naveden u tački 1. Izvještaja. U odnosu na telefonske brojeve lica D.D.-a,

svjedok u analiziranim predmetima nije pronašao memorisane njegove telefonske

brojeve, odnosno nije pronašao tragove kontaktiranja lica D.D.-a i ostalih lica

optuženih u ovom predmetu. Svjedok je naveo da postoji mogućnost brisanja

ostvarenih telefonskih kontakata, a da je mogućnost uvida u brisani zadržaj ovisna o

analiziranom uređaju.

Svjedok je u cjelosti ostao kod nalaza u odnosu na svaki segment izvještaja.

Odbrane optuženih su, nakon direktnog ispitivanja svjedoka, istakle prigovor

nezakonitosti dokaza, odnosno izvršenog vještačenja, navodeči da vještačeni

predmeti nikada nisu bili otvoreni u skladu sa odredbom člana 71. ZKP BiH.

Svjedok Mate Marinović, u svom iskazu navodi da dugi niz godina konzumira

opojnu drogu, između 10 i 15 godina, koju je kupovao od različitih dilera u Mostaru.

Almira Denju poznaje kao lice sa kojim je dijelio zatvorsku ćeliju, 2009-2010.godine,

ali mu nije poznat njegov nadimak. Almir Denjo mu je davao opojnu drogu heorin, ali

se ne sjeća koje količine droge je uzimao od Denje.

Nakon što je Tužiteljstvo predočilo svjedoku zapisnik o saslušanji svjedoka sačinjen

od strane Državne agencije za istrage i zaštitu broj: 16-15/1-04-1-47/14 od dana

10.12.2014. godine, svjedok na istom potvrđuje svoj potpis , navodeči da ukoliko je

tačno što piše u zapisniku gdje je naveo da je Almiru Denji nadimak Kefa, da je istog

upoznao u KPZ Mostar, te da je nakon izlaska iz zatvora istog ponovo sreo početkom

prošle godine, onda je taj njegov iskaz tačan. U daljem toku direktnog ispitivanja,

svjedok potvrđuje svoje iskaz iz prethodnog postupka, da je zajedno sa Almirom

Denjom kupovao opojnu drogu „heroin“ od drugih lica, te da je nastavio kupovati

drogu od Almira Denje kada bi imao novca. Kupovao je po 1g opojne droge „heroin“,

ne sjeća koliko je tačno koštala, s tim da se cijena kretala od oko 40-60 KM, a istu je

konzumirao zajedno sa drugim licima.

Na pitanje Tužilaštva u vezi kupovine opojne drogu od još nekog lica, s obzirom da

je na zapisniku svjedok izričito naveo da je kupovao drogu od lica iz Posušja zvanog

Pače, svjedok negira navedeno, ističući da je dva puta odvođen u policiju, da je

odveden u zgradu Državne agencije za istrage i zaštitu u Mostaru sa još 15 lica, te

da mu je tada predočena ta izjava koju je donekle pročitao, da nije slušao diktat

izjave u zapisnik, kao i da ostatak izjave nije davao isti dan. Nakonšto je svjedoku

predočen dio iskaza u kojem navodi da nema primjedbi na rad ovlaštenih službenih

lica, da je izjavu saslušao u glasnom dikatatu, a potom pročitao i potpisao, svjedok je

ističe da je ovaj zapisnik sastavljen od dvije njegove izjave, da je izjavu od 1. od 4.

pasusa dao dana 10.12.2014. godine, a da je ostatak izjave u kojem je navedeno da

je opojnu drogu heroin nabavljao od čovjeka iz Posušja po nadimku „Pače“ dao

nekad kasnije, ali da se ne sjeća tačno datuma.

Na okolnost davanja ove izjave, svjedok navodi da su tada došla dva policajca koja

su se prestavila kao službenici SIPE, da su mu saopštili kako za sve navedeno imaju

dokaze i da on mora potpisati neku izjavu. Na pitanje Suda jesu li policajci napisali

izjavu samoincijativno, svjedok odgovara da nisu, ali da je izjava samo djelimično

tačna, te da je istu potpisao na insistiranje policajaca.

Pojašnjavajući koliziju iskaza svjedok navodi da su prva četiri pasusa izjave tačna,

jednako kao i posljednji dio izjave u kojem je navedeno da je opojnu drogu heroin

konzumirao sa djevojkom Anom Ćurčić, ta da opojnu drogu nikad nisu prodavali nego

su uzimali za vlastite potrebe. Stoga je svjedok učinio spornim samo peti pasus

izjave, koji se odnosi na optuženog Petra Bošnjaka.

Na pitanje branioca optuženog Bošnjak Petra, advokata Ćurić Joze, da li je osoba

zv. Pače prisutna u sudnici, svjedok je izjavio da ne zna, s obzirom da je imao

epileptični napad, a na upit predsjednika vijeća da konkretizuje svoj odgovor u smislu

da li poznaje osobu zvanu Pače, svjedok navodi da istog ne poznaje. Na pitanje

Suda kako je došao do tog imena, ako tu osobu ne poznaje, svjedok navodi da je

policija vršila pritisak na njega, te da je pod pritiskom i potpisao izjavu, a da je prvi

put od inspektora čuo za ime Pače, s obzirom da je od navedenih lica poznavao

samo Almira Denju zvanog Kefa.

Na zapisnik o saslušanju svjedoka sačinjen od strane Državne agencije za istrage i

zaštitu broj: 16-15/1-04-1-47/14 od dana 10.12.2014. godine, svjedok je izjavio da je

opojnu drogu heroin u nekoliko navrata nabavljao od čovjeka iz Posušja koji ima

nadimak Pače, da je istog upoznao u kafani, ali se ne sjeća kada je to bilo, te da mu

je Pače drogu predavao u Mostaru ispred zgrade ili negdje u gradu.

Svjedok Aličić Adnan, svjedok Tužilaštava navodi da se od 2005. godine bavi

preprodajom opojne droge ali to nije radio tokom 2013. jer je tada bio u SR

Njemačkoj. Burić Adisa poznaje iz KPZ Zenica još od 2005. godine, sa istim je bio u

dobrim odnosima, te su se sretali nakon izlaska iz zatvora. Navodi da od Burića nije

kupovao i uzimao drogu ali da se tokom 2013.godine nekoliko puta susretao s njim ,

kada je išao na more svraćao je u Mostar. Svjedoku je predočen zapisnik o

saslušanju svjedoka Tužilaštva BiH broj: T20 0 KT 000 6845 13 od dana 27.11.2014.

godine, gdje svjedok potvrđuje svoj potpis na zapisniku, ali ističe da je izjavu dao pod

dejstvom sedativa. U pogledu navoda iz zapisnika da je svjedok Burić Adisa upoznao

u KPZ Zenica, gdje je u periodu od 2004-2010. godine izdržavao kaznu zatvora,

svjedok nema primjedbi, ali negira dio zapisnika u kojem je navedeno da je

2013.godine stupio u kontakt s Burićem, koji mu je ponudio da prodaje heroin. Ne

sječa se ni djela svog iskaza u kojem je naveo da je tada bio u teškoj materijalnoj

situaciji i da ga je supruga ostavila sa dvoje male djece.

Također, na pitanje Tužilaštva da li je tačan navod koji je dao u prethodnom

postupku, da je drogu uzimao otprilike 6 puta, da se količina koju je uzimao kretale

između 10-15 grama heroina, a cijena koju je plaćao Burić Adisu po jednom gramu

iznosila između 30 i 45 KM, kao i to da je drogu dalje prodavao, svjedok navodi da

jedino čega se sječa je zatvorska kazna u trajanju od osam mjeseci , koju je zbog

svega navedenog dobio u Tuzli. Na upit Suda pojašnjava da se trenutno nalazi na

izdržavanju kazne zatvora upravo zbog počinjenja ovg krivičnog djela. Ističe da se ne

sječa teksta svoje predhodne izjave jer je bio pod uticajem tableta.

Na zapisnik o saslušanju svjedoka Adnana Aličića, sačinjen od strane Tužilaštva BiH

broj: T20 0 KT 000 6845 13 od dana 27.11.2014. godine, svjedok navodi da je nakon

prekida kontakta sa Burićem koji je trajao od 2011.godine do 2013.godine, u maju

2013.godine ponovo stupio u kontakt sa njim, kada mu je Burić ponudio da prodaje

heroin. S obzirom da se tada nalazio u teškoj finansijskoj i privatnoj situaciji, jer ga je

supruga ostavila sa dvoje male djece, prihvatio je Burićevu ponudu. Burić mu je

drogu davao „na poček“, odnosno dopuštao mu je da plati drogu tek nakon što je

proda dalje.Pojašnjava da ne konzumira opojnu drogu, a da se prodajom droge

počeo baviti isključivo zbog teške finansiske situacije. Opojnu drogu heroin , kupio je

otprilike šest puta u količinama između 10 i 15 grama, preuzimajući je od Burića

uvijek na području Mostara , plačajući mu između 30 i 45 KM po gramu. Dalju

prodaju kupljene droge, všio je na području Tuzle, povečavajući joj cjenu za oko 15-

20 KM, što je predstavljalo njegovu zaradu. Dalje navodi da je Adis Burić imao i

drugih „mušterija“ u Tuzli, među kojima su Jaganjac Nenad i izvjesni Selko, kojem je

on lično prodavao Adisovu robu. Na kraju, ističe da se iz poslova sa prodajom opojne

droge povukao u julu 2013.godine.

Svjedok Adis Burić navodi da je, kao jedan od optuženih u ovom predmetu, u

potpunosti priznao krivnju, zaključivši sporazum o priznanju krivnje sa Tužilaštvom,

temeljen kojeg je donesena pravosnažna presuda kojom je isti osuđen na kaznu

zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Poznaje optužene, Dragoje Danka zvani

Lepa, E.A. zvani E., Hebibjia Semira zvani Habe, Bošnjak Petra zvani Pače, ali ne i

optuženog Bošnjak Maria. Sa Semirom Habibijom zv.Habe, bio je u dobrim

odnosima, pa je u dužem vremenskom periodu u kojem se bavio trgovinom

narkoticima, Habe posredovao u prodaji istih, i bio je njegova „produžena ruka“.

Prilikom prodaje opojne droge, on je imao svoju cijenu, ali odobrava mogućnost da

je Habe imao veću cijenu od njegove..

Na Tužilaštva u sudnici prepoznaje Petra Bošnjaka zv. Pače navodeči da je on imao

identičnu ulogu kao i Semir Habibija zv.Habe , te da su njih dvojica za njega

prodavali opojnu drogu heroin. Sjeća se da je jedne prilike vršio kompezaciju sa

Pačetom, bio je sporan automobil i 1.000,00 eura, pa je dao Pačetu 1.000,00 eura i

sve je bilo završeno.Ističe da poznaje i Tabaković Denisa zv.Zufo koji se nalazi na

izdržavanju kazne u Zenici, potvrđujući da je njemu prodavao opojnu drogu.

Pojašnjavajući način predaje droge, navodi da je direktno Habibiji davao robu. , da

se sa Pačetom viđao rijetko , da on nije bio njegova mušterija , nego da je njegova

„roba“ preko Habibije išla kod Pačeta

Na pitanje branioca optuženog Petra Bošnjaka, advokata Joze Ćurića, da li je

prebijao drogu za automobil, navodi da on lično nije vršio prebijanje, nego je to radio

Habibija. Navodi da je došao u posjed automobila Golf, uz kojeg je dobio i

saobraćajnu dozvolu, te je isti automobil prodao, ali se ne može sjetiti na koga je

glasila saobraćajna dožvola , ne sjeća gdje je upoznao Pačeta, a sa istim se sastao

samo nekoliko puta u gradu.

U odnosu na optuženog Bošnjak Marija, svjedok ističe da istog ne poznaje i da se

nikada sa njim nije sastao niti komunicirao.

Svjedok Semir Habibija navodi da poznaje Burić Adisa više od 20 godina i da je s

njim bio u dobrim odnosima , za Adisa Burića obavljao je kurirske poslove, prenosio

je po potrebi ili po Adisovoj molbi drogu za njega, te je za ove usluge od Burića

dobijao od 50-100 KM nagrade. Drogu je, po Adisovim uputama, nosio različitim

licima, kao što su . Zufo i Pače. U sudnici prepoznaje optuženog Bošnjak Petra kao

osobu sa nadimkom Pače ,navodi da mu je nosio ono što bi Burić predhodno

zapakovao , s tim da se vjerovatno radilo o opojnoj drogi. Petra Bošnjaka upoznao

preko Adisa Burića , nezna šta mu je nosio , uglavnom ono što bi Burić upakovao.

Nakon ukazane kolizije iskaza datog na zapisnik o saslušanju svjedoka, sačinjen od

strane Tužilaštva BiH,broj: T 20 0 KTA 000 10601 15 od 09.11.2015. godine,

svjedok potvrđuje svoj potpis, kao i sadržaj izjave koju je dao navodeči: „ U početku

mi je bilo čudno, ovi odlasci u Posušje kod „Pačeta“, ali sam kasnije skontao da se

radi o drogi, tačnije da Adis „Pačetu“ nosio heroin, a ovo sam zaključio i po tome što

je Adis već zadnjih par godina uveliko radio sa drogom, i to je znao cijeli Mostar, čak i

Federacija. Kako su ovi odlasci u Posušje bili sve češći, počelo se dešavati da Adis

ne može otići, te je tada počeo mene moliti da ja svojim kolima odem kod Pačeta u

Posušje. “

Svjedok potom pojašnjava da mu je Burić drogu ostavljao kod kamina, u šumi, u rupu

kod radnje, dakle na razlićitim mjestima. Adis mu je uvijek govorio kome treba

dostaviti drogu a nekada mu je to znao i napisati na papir . U odnosu na cijenu po

kojoj je Burić preko Habibije prodavao drogu Pačetu, svjedok ističe da je on Buriću

od Pačeta nosio u prosjeku oko 600 - 1000 KM.

U vezi poznanstva sa sinom Bošnjak Petra, navodi da ga je ranije viđao i u sudnici

ga prepoznaje kao Marija Bošnjaka naglašavajući da ranije nije znao njegovo ime.Na

upit Tužilaštva da li je nekada znalo u takvim primopredajama doći do greške ,

svjedok pojašnjava da nije siguran uz pretpostavku da se radi o događaju kada se

Burić „nešto bunio“ tako da je on pretpostavio da se radi o opojnoj drogi.Nakon što

mu je prezentiran dio njegovog iskaza u kojem navodi:

„Sjećam se da sam jednom pogriješio i umjesto paketića droge uzeo paketić sa

smjesom za mješanje iz „rupe“ te odnio „Pačetu“. Poslije toga su me zvali na telefon

i Adis i „Pače“, napali me šta sam odnio, a ja se pravdao da nisam znao i da sam

pogriješio.“ Nakon čega svjedok potvrđuje da je navedeno vjerovatno tačno , jer su

se dešavale takve situacije.

Na pitanje Tužilaštva da li poznaje taksistu Bašića, navodi da ga je on dovezao do

Pačeta u vrijeme kad je trebao da uzme auto , da isti nije bio kod kuće ali je zatekao

njegovog sina , pitao ga gdje mu je otac, na šta je ovaj odgovorio kako je negdje

otišao , pa je on saopštio „dečku“ da je došao po Golfa i da je Adis poslao paketić,

koji paketić će i predati Petrovom sinu.

Na pitanje Tužilaštva da li je paketić predao u ruke Mariu Bošnjaku, svjedok navodi

da je Mario primio paketić i isti ostavio na zid, te ističe da je nakon toga nazvao oca i

da su raspravljali o novčanom iznosu od oko 1.000,00 eura. Nakon ukazane kolizije

iskaza iz predhodnog postupka gdje svjedok navodi : „Također, napominjem da sam

vidio da Mario otpakiva smotak koji sam ja donio, te da su nešto on i Adisa Burić o

tome raspravljali.“ svjedok je negirao takav tok događaja, ističući da je Burić samo

pitao „malog“ gdje je paket, a da je „mali“ odgovorio: „Tu je.“

Nakon toga svjedok izjavljuje da je poslije ovih dešavanja Buriću dostavio auto, te je

ubrzo prekinuo kontakt s njim. Nakon ukazane kolizije u djelu iskaza gdje navodi :

„Napominjem da sam nakon ovoga još dva puta imao kontakt sa „Pačetom“...“

svjedok odobrava ovu mogućnost. Osim toga potvrđuje da je jedne prilike, po

Burićevoj zamolbi, nosio opojnu drogu i Pionić Anti.

Na pitanje branioca optuženog Bošnjak Petra, advokata Ćurić Joze, svjedok navodi

da paketiće koje je nosioza Burića nije raspakivao , ali je znao da nosi opojnu drogu

jer mu je Burić govorio o tome , te da se Petar Bošnjak jedne prilike žalio da mu

nedostaju 2g, zbog čega je bio siguran da je Burić , Pačetu slao drogu. U daljem toku

unukarsnog ispitivanja, napominje da su pored njega bili prisutni Mario Bošnjak i

Burić Adis kada će doći po vozilo Golf , ističući da je automobilu bila istekla

saobraćajna dozvola, zbog čega je isti predao Buriću , da je optuženi Petar Bošnjak

izvršio prepis automobila na Burića, da su zajedno otišli kod notara gdje je zaključen

notarski ugovor. Na pitanje branioca optuženog Bošnjak Marija, advokata Zijadić

Selmana, koliko puta je svjedok vidio njegovog branjenika, svjedok izjavljuje da je

istog vidio jednom ili dva puta, te da nikada nije donosio paketiće od Burića koji bi

bili namijenjeni optuženom Mariu Bošnjaku. Na dalji upit branioca da li je njegov

branjenik ikada otvario paket koji je svjedok donio za njegovog oca, svjedok

odgovara: „mislim da nije.“ Na kraju dodaje kako je njegovo mišljenje da Mario

Bošnjak nije imao kontakt sa Burićem, ali isto ne može tvrditi sa sigurnošćuNa

poseban upit predsjednika vijeća koja vrsta droge je bila sadržaj opisanih pošiljki,

svjedok navodi da se radilo o heroinu.

Na zapisnik o saslušanju svjedoka Semira Habibije, sačinjen od strane Tužilaštva

BiH pod brojem T 20 KTA 000 10601 15 dana 09.11.2015.godine, svjedok je naveo

da poznaje Adisa Burića najmanje 10 godina, te da je s njim kontaktirao i telefonskim

putem, koristeći brojeve mobitela 062/731-013 i 063/120-180. Svjedok nadalje

potvrđuje da poznaje Antu Pionića iz Dubrovnika, s kojim ga je upoznao Adis Burić.

Također poznaje Denisa Tabakovića, dok Igora Lečića i Slađana Dragičevića ne

poznaje. Ističe da je za Adisa Burića prenosio neke paketiće čiji sadržaj mu je

nepoznat , bio je njegov kurir , a ove usluga za Burića je obavljao samo kada bi Burić

bio spriječen da isto učini sam. U međuvremenu je shvatio da paketići koje prenosi

od Burića sadrže heroin. Nije znao koju količinu novca su mu davali Pionić i

Tabaković, uz zamjenu za paketiće, a taj novac je predavao uglavnom lično Buriću,

a ponekad i njegovoj supruzi. Potvrđuje da su prilikom telefonskih kontaktiranja,

govorili šifrovano, služeći se terminima cigle, paprike i sl. Burić bi ga za svaku

izvršenu primopredaju droge i novca , počastio sa nekih 50,00-100,00 KM . Ponekad

bi ga Adis Burić nazvao i zamolio ga da ode sa njim do Petra Bošnjaka zv.Pače, u

Posušje, na šta je pristajao. Tim prilikama, Burić i Bošnjak bi dogovarali njemu

nepoznate stvari, nakon čega bi se zajedno sa Burićem vraćao u Mostar, a Burić bi

mu tada dao 50,00 KM. Sve navedeno dešavalo se u nekoliko navrata tokom

mjeseca aprila i maja 2013.godine. Naknadno će shvatiti da je tom prilikom Adis

nosio heroin „Pačetu“, jer je cijeli Mostar znao da Burić prodaje drogu. Kako su

odlasci kod Pačeta bili sve češći, a Burić nije uvijek mogao lično ići u Posušje,

zamolio bi ga da on ode svojim vozilom. Drogu je po Adisovim uputama , preuzimao

na skrivenim mjestima, nakon čega je istu stavljao u vrata automobila i nosio Pačetu

u Posušje. U situacijama kada bi Pačetu nosio manju količinu droge, 5-10 grama,

odnosno u vrijednosti do 1.000,00 KM, tada bi on lično preuzimao novac od Pačeta,

a kada se radilo o većoj količini droge čija cijena je bila preko 1.000,00 KM, tada bi

Pače plaćao direktno Buriću. Odobrava mogućnost da je u nekoliko navrata preuzeo

veću količinu novca, od preko 2.000,00 KM.

Na poseban upit tužioca, pojašnjava da poznaje Petra Bošnjaka i to pod nadimkom

Pače, a da je njegovog sina Maria upoznao prilikom predaje droge, s obzirom da

Mario i Petar stanuju u istoj kući. Tako mu je jednom prilikom Burić rekao da jedan

smotuljak, za koji je predpostavio da se radi o opojnoj drogi ili novcu , odnese Pačetu

Otišao je u Mostar gdje je angažovao taksistu Bašića i s njim se uputio u Posušje.

Tamo je zatekao Petrovog sina i predao mu smotak, kada mu je ovaj rekao da nešto

nije u redu. Smotak je predao Mariu Bošnjaku, i istim taksijem se vratio u Mostar.

Poslije je ponovo sa Adisom Burićem otišao u Posušje, kako bi Burić i Mario riješili

problem jer je nedostajalo 1.000,00 EUR. Napominje da je Mario raspakovao smotak

koji će mu prethodno predati nakon čega su Burić i Mario nešto raspravljali o

navedenom. Nakon ovoga, on je preuzeo automobil Golf V i dovezao ga u Mostar,

gdje ga je predao Buriću. Nakon ovog događaja, još dva navrata prodavao Petru

Bošnjaku opojnu drogu, ali je s tim prestao, s obzirom da se Pače stalno žalio na

kvalitet droge. Inače je prodaja droge za Pačeta bila realizovana u Mostaru ili

Posušju.

Sadržaj materijalnih dokaza Tužilaštva

Kao dokaz T-1 uložen je zapisnik o saslušanju svjedoka Mate Marinovića, sačinjen u

prostorijama SIPA-e pod brojem 16-15/1-04-1-47/14 dana 10.12.2014.godine.

Zapisnik Tužilaštva BIH o saslušanju svjedoka Aličić Adnana, broj T 20 0 KT

0006845 13 od dana 27.11.2014. godine, uložen je kao dokaz pod brojem T-2.

Zapisnik Tužilaštva BIH o saslušanju svjedoka Habibija Semira broj T 20 0 KTA 000

10601 15 od dana 09.11.2015. godine, uložen je kao dokaz T-3.

Tužilaštvo je pod brojem dokaza T-17, uložilo zapisnik o saslušanju svjedoka Šarić

Semira, sačinjen od strane Tužilaštva BiH broj: T 20 0 KT 000 6845 13 dana

14.03.2014. godine.

Kao dokaz T-18 uložen je zapisnik o saslušanju svjedoka Kukavica Jasmina,

Tužilaštvo BiH broj: T 20 0 KT 000 6845 13 od 14.03.2014. godine.

Zapisnik o saslušanju svjedoka Slavena Solomuna, sačinjen u prostorijama

Tužilaštva BiH pod brojem: T 20 0 KT 000 6845 13 dana 28.11.2014. godine,

uložen je kao dokaz T-19.

Pod brojem dokaza T-23 uložen je zapisnik o saslušanju svjedoka Ćurčić Ane,

sačinjen od strane Tužilaštva BiH pod brojem T 20 0 KT 000 6845 13 , dana

19.09.2013. godine.

Kao dokaz T-24, uložen je zapisnik o saslušanju svjedoka Nazdrajić Velida,

sačinjen od strane Županijskog suda u Dubrovniku broj: Kir.449/13 dana

18.12.2013. godine.

Iz dokaza T-32, Izvod iz kaznene evidencije za Petra Bošnjaka MUP Ljubuški, PU

Posušje broj: 02-2-8/3-682-1508/13 od 03.10.2013. godine, proizilazi da je Petar

Bošnjak ... više puta po presudama Osnovnog suda u Mostaru, Osnovnog suda u

Širokom Brijegu, Općinskog suda u Širokom Brijegu, te po presudi Suda BiH.

Iz dokaza T-36, Izvod iz kaznene evidencije za Maria Bošnjaka HNŽ Kanton,

Ministarstvo unutarnjih poslova Mostar broj: 02-02/5-2-357/2013 od 19.09.2013.

godine, prozilazi višestruka ... lica Mario Bošnjak, i to presudama Općinskog suda u

Širokom Brijegu, Suda BiH i Općinskog suda u Livnu.

Tužilaštvo je u spis uložilo i naredbe Suda BiH o provođenju posebnih istražnih radnji

Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija iz člana 116.stav 2. tačka a) i Tajno

praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u

vezi s njima iz člana 116.stav 2. tačka d), protiv osumnjičenih Petra Bošnjaka i dr., i

to: Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 012755 13 Krn od 04.04.2013. godine (T-39),

Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 012755 13 Krn 2 od 07.05.2013. godine (T-40),








Naredba Suda BiH broj: S1 2 K 012755 13 Krn 19 od 20.11.2013. godine (T-56).

Korespondentno naredbama Suda o provođenju posebnih istražnih radnji, u spis su

uloženi u izvještaji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) o provođenju

naređenih radnji, i to: Izvještaj o poduzetim mjerama i radnjama po Naredbi Suda BiH

od 04.07.2013.god., Državne agencije za istrage i zaštitu broj: P-16-12/1-3-04-1-93-

34/13 od 12.08.2013. godine, uz akt broj P-16-12/1-3-04-1-93-34/13 od

12.08.2013.god. sa prilozima: a) Službena zabilješka broj: 16-12/1-3-04-1-268/13 od

06.08.2013. godine, b) Službena zabilješka broj: 16-12/1-3-04-1-269/13 od

06.08.2013. godine, c) Službena zabilješka broj: 16-12/1-3-04-1-271/13 od

07.08.2013. godine, d) Službena zabilješka broj: 16-12/1-3-04-1-272/13 od

08.08.2013. godine, e) Službena zabilješka broj: 16-12/1-3-04-1-93/13 od

12.08.2013. godine uz 4 fotografije (T-42). Pomenutim izvještajem i službenim

zabilješkama opisani su rezultati provedenih posebnih istražnih radnji, te su navedeni

operativno interesantni razgovori osumnjičenih lica.

Dokazi od istovjetnog značaja, kojima su opisani rezultati provođenih posebnih

istražnih radnji, su i Izvješće o nadzoru po Naredbi Suda BiH od 07.06.2013.god.,

Državne agencije za istrage i zaštitu broj: P-16-08-04-1-93-17/13 od 17.06.2013.

godine i 1 CD-1 sa foto i video zapisom uz akt P-16-08-04-1-93-17/13 od 17.06.2013.

godine (T-44), Izvješće o nadzoru po Naredbi Suda BiH od 07.06.2013.god., Državne

agencije za istrage i zaštitu broj: P-16-08-04-1-93-22/13 od 01.07.2013. godine i 1

CD-2 sa foto i video zapisom uz akt broj P-16-08-04-1-93-22/13 od 01.07.2013.

godine (T-45), Izvješće o nadzoru po Naredbu Suda BiH od 20.06.2013.god.,


godine i 1 CD-3 sa foto i video zapisom uz akt broj P-16-08-04-1-93-23/13 od

02.07.2013. godine (T-47), Izvješće o nadzoru po Naredbu Suda BiH od

22.07.2013.god., Državne agencije za istrage i zaštitu broj: P-16-08-04-1-93-32/13

od 07.08.2013. godine i 1 CD-5 sa foto i video zapisom uz akt broj P-16-08-04-1-93-

32/13 od 07.08.2013. godine (T-49), Izvješće o nadzoru po Naredbi Suda BiH od

26.08.2013.god., Državne agencije za istrage i zaštitu broj: P-16-08-04-1-93-38/13

od 03.09.2013. godine i 1 CD-6 sa foto zapisom uz akt broj P-16-08-04-1-93-38/13

od 03.09.2013 (T-52), Izvješće o nadzoru po Naredbi Suda BiH od 26.08.2013.god.,


godine i 1 CD-7 sa foto zapisom uz akt broj P-16-08-04-1-93-37/13 od 02.09.2013 (T-

53), Izvješće o nadzoru po Naredbi Suda BiH od 26.08.2013.god., Državne agencije

za istrage i zaštitu broj: P-16-08-04-1-93-41/13 od 10.09.2013. godine i 1 CD-8 sa

foto i video zapisom uz akt broj P-16-08-04-1-93-41/13 od 10.09.2013 (T-54).

Elektronski sadržaj presretnutih telefonskih razgovora uložen je i u okviru dokaza broj

T-59 i T-60.

Radnje pretresanja tada osumnjičenih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka hronološki su

opisane kroz akte naredbi Suda za pretresanje, zapisnika SIPA-e o pretresanju

stana, drugih prostorija i pokretnih stvari, potvrda SIPA-e o privremenom oduzimanju

predmeta i izvještaja SIPA-e o preduzetim mjerama i radnjama po naredbama Suda,

uloženih kao dokazi T-67 i T-73. Naime, iz potvrde o privremenom oduzimanju

predmeta od osumnjičenog Petra Bošnjaka, uočljivo je da su od istog oduzeti mobilni

telefon Samsung IMEI broja 35957904110235/1, sa SIM karticom broja 063594133,

serijskog broja: 8938703010019765983, Mobilni telefon marke Alcatel, IMEI:

861045010656307, sa SIM karticom broja 065184563, serijskog broja

89387051202095785411, kao i 16 komada pištoljskih metaka cal. 9 mm. Iz potvrde o

privremenom oduzimanju predmeta od osumnjičenog Maria Bošnjaka, proizilazi da

su od istog oduzeti mobilni telefon marke Nokia, crne boje, model C0168, IMEI:

354594/05/454347/9 i SIM kartica GSM operatera Eronet „hey“, serijskog broja

8938303010038761187.

Izvještajem o počinjenom krivičnom djelu i počiniteljima Državne agencije za istrage i

zaštitu broj: P-16-12/1-3-04-1-93-55/13 od 19.09.2013. godine (T-76), upućenom

Tužilaštvu BiH, opisan je osnov sumnje da je 17 lica, među kojima i Petar Bošnjak i

Mario Bošnjak, uključeno u djelovanje grupe za organizovani kriminal, koja je u

periodu od aprila do septembra 2013.godine vršila neovlašteni međunarodni promet

opojnih droga na području BiH i R.Hrvatske. U odnosu na lica Petar Bošnjak i Mario

Bošnjak, opisani su telefonski razgovori koje su isti ostvarili međusobno, kao i sa

licima Semir Habibija, Adis Burić, Mate Marinović, Nikola Maršić i Nenad Puljić, pri

čemu su inspektori koji su sačinjavali izvještaj, izrazili sumnju da se lica koriste

šiframa za označavanje opojne droge, čiju isporuku su vršili.

Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu i počiniteljima Državne agencije za istrage i

zaštitu broj: P-16-12/1-3-04-1-KU-22/13 od 17.09.2013. godine (T-77), odnosi se na

osumnjičene Adisa Burića i Antu Pionića, te je u istom opisan osnov sumnje da su

pomenuta lica zajedno vršila međunarodni promet opojne droge iz BiH u R.Hrvatsku,

što prozilazi iz sadržaja presretnutih telefonskih razgovora.

Dokaz T-78 predstavlja naredbu za vještačenje materija oduzetih od lica Mate

Marinović, Slađan Dragičević, Mirko Primorac, Danko Dragoje i Ana Ćurčić.

Vještačenje je povjereno Centru za forenziku – Odjeljenje kriminalističke tehnike

Federalnog MUP-a, te je kao zadatak vještačenja navedeno utvrđivanje da li oduzete

materije sadrže psihoaktivne supstance, o kakvim supstancama je riječ, te da se

utvrdi da li se na digitalnoj vagi nalaze tragovi psihoaktivnih supstanci i da li su iste

pod Međunarodnom kontrolom opojnih droga.

Nalaz i mišljenje vještaka Briga Nađide, dostavljen je Tužilaštvu dana

02.12.2013.godine, od strane Centra za forenzičku i informatičku podršku, te j eisti

uložen kao dokaz Tužilaštva T-79. Nalazom je utvrđeno da ispitivane materije

oduzete od lica Danko Dragoje i Slađan Dragičević, sadrže psihotropne supstance

kokain i heroin.

Dokaz T-80 predstavlja naredbu za pretresanje mobilnih telefona, telefonskih SIM

kartica i ostalih uređaja, koju je Tužilaštvo BiH izdalo SIPA-i dana 04.11.2013.godine,

i odnosi se na pretresanje mobilnih uređaja oduzetih od lica osumnjičenih u ovoj

istrazi, među kojima su i Petar Bošnjak i Mario Bošnjak. Kao zadatak vještačenja,

navedeno je iščitavanje primljenih poziva, biranih brojeva i propuštenih poziva,

iščitavanje poslanih, primljenih i arhiviranih poruka (tekstualne i slikovne), pregled

sadržaja imenika u mobitelu (pohranjeni brojevi i fotografije), te iščitavanje drugih

podataka pohranjenih u telefonima – karticama, a koji mogu koristiti u krivičnom

postupku.

Rezultati izvršenog vještačenja mobilnih teleofna, dostavljeni su u okviru akta

Državne agencije za istrage i zaštitu broj P-16-08/2-3-04-1-93-110/13 od

20.06.2014.god. sa 7 optičkih medija na kojima su pohranjeni rezultati vještačenja

(dokaz T-82). Potpisnik službenog izvještaja je inspektor Irhad Kos, vođa tima.

Službeni izvještaj vještačenja dokaznog materijala (laptop i prenosna memorija)

Državne agencije za istrage i zaštitu broj P-16-08/2-3-04-1-93-112/13 od

22.08.2014.god. sa 1 CD-om, uložen je kao dokaz T-83, te je istim izvršena analiza

laptopa i vanjske prenosne memorije, oduzetih od Sanjina Roge, u prisustvu lica

Adisa Burića.

Tužilaštvo je u okviru dokaza T-87 do T-89 uložilo zamolnice za pružanje

međunarodne pravne pomoći, uupćene Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske,

dana 18.10.2013.godine, 25.10.2013.godine i 13.11.2013.godine. Zamolnice se

odnose na potraživanje pristupa kompletnom predmetu protiv lica Velida Nazdrajića,

koji predmet je vođen na općinskom ili županijskom sudu u Šibeniku, zatraženo je da

se kompletan spis kopira i ovjeri kako bi se mogao koristiti kao dokaz u predmetu

Tužilaštva BiH. Također je zatraženo da se obezbijedi saslušanje lica Velid Nazdrajić

u svojstvu svjedoka. Tužilaštvo BiH je u zamolnici navelo i da će se za potrebe

vođenja krivičnog postupka u R. Hrvatskoj, recipročno obezbijediti materijalni dokazi

prikupljeni u ovom predmetu u BiH.

Odgovor Ministarstva pravosuđa R.Hrvatske, uslijedio je u aktu broj 01-50-101/13

Pov. od 19.12.2013. godine, sa prilozima (dokaz T-90), kojim su nadležni organi

R.Hrvatske obavijestili Tužilaštvo BiH o davanju saglasnosti za nazočnost

predstavnika Tužilaštva BiH prilikom ispitivanja svjedoka Velida Nazdrajića, kao i za

nazočnost raspravi koja će se održati u prostorijama Županijskog suda u Dubrovniku

radi ispitivanja svjedoka Velida Nazdrajića.

Kao dokaz T-90 e), uložen je omot spisa u krivičnom postupku protiv okrivljenika

Velid Nazdrajić, zbog krivičnog djela iz člana 190. KZ, u predmetu koji se vodi kod

Općinskog suda u Šibeniku, R.Hrvatska. U okviru ovog dokaza uložena je i optužnica

Općinskog državnog Odvjetništva u Šibeniku od dana 30.07.2013.godine, protiv lica

Velid Nazdrajić, zajedno sa popisom dokaza, službenim zabilješkama, kaznenom

prijavom, nalogom za pretregu, zapisnikom o pretrazi potvrdom o privremenom

oduzimanju predmeta, rješenjem o određivanju istražnog zatvora itd. Između ostalog,

sadržaj pomenutog spisa predstavlja i zapisnik o vještačenju kojim je utvrđeno da

materija oduzeta od lica Velid Nazdrajić, sadrži heroin. U konačnici, uložena je

presuda o priznanju krivnje lica Velid Nazdrajić, donesena od strane Općinskog suda

u Šibeniku pod brojem ... dana 21.08.2013.godine, kojom je isti osuđen na kaznu

zatvora u trajanju od jedne godine, a zbog počinjenja krivičnog djela neovlaštene

proizvodnje i stavljanja u promet droga iz člana 190. stav 2. i 1. KZ.

Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Petra Bošnjaka, sačinjen od strane Tužilaštva

BiH pod brojem T 20 0 KT 000 6845 13 od 17.09.2013. godine, uložen je kao dokaz

DT-113, dok je zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Maria Bošnjaka, sačinjen od

strane Tužilaštva BiH broj: T 20 0 KT 000 6845 13 dana 19.09.2013. godine,

uložen kao dokaz T-114.

- Dokazi odbrane

Na ročištu održanom dana 31.03.2017.godine, kao svjedok odbrane prvooptuženog,

saslušan je optuženi Petra Bošnjak. U direktnom ispitivanju, svjedok navodi da ne

poznaje lica Semira Habibiju niti izvjesnog Meštrovića, te da s njima nikada nije

učestvovao ni u kakvim poslovima.Pojašnjava da je vlasnik jednog kafića, zbog

čega daje mogućnost da su te osobe dolazile u kafić kao gosti. Negira da je

posjedovao vozilo marke Golf i da je isti prodao Habibiji, ističući da Habiija nikada

nije dolazio kod njega kući niti mu je donosio bilo kakav paketić. Ne poznaje Adisa

Burića, Matu Marinovića niti lice E.A., napominjući da nije sačinjavao kupoprodajni

ugovor u vezi prodaje vozila Golf jer isto nikada nije posjedovao.

U unakrsnom ispitivanju negira da je koristio tri mobilna telefona, a nakon što

Tužilaštvo ukazuje svjedoku na koliziju iskaza iz prethodnog postupka, u djelu gdje

potvrđuje korištenje tri mobilna aparata , isti potvrđuje da je to njegova izjava i njegov

potpis na zapisniku o ispitivanju osumnjičenog (dokaz T-7). Svjedok negira da

poznaje osobe iz Hrvatske koje su navodno bile pripadnici ove grupe, među kojima je

i izvjesni Savo, negira da je njegov sin posjedovao vozilo, bijeli golf, kojeg je prodao.

Nakon ukazane kolizije iskaza iz predhodnog postupka gdje je naveo da je njegov sin

imao bjelog Golfa kojeg je prodao , svjedok negira ove navode iz predhodnog

postupka , s tim dapotvrđuje da se na zapisniku o ispitivanju nalazi njegov potpis, da

je ispitivanju bio prisutan njegov branilac koji je postavljao pitanja, na koja on nije

imao primjedbi. Pojašnjava da je došlo do razlike u njegovim iskazima jer nije

mogao pročitati zapisnik, odnosno da nije znao šta čita. Na kraju ponovo ističe da

nije radio sa Burićem i da nije prodavao opojnu drogu. U odnosu na sporne

telefonske brojeve, navodi da je svoje mobilne telefone ustupao ljubavnicama, dajući

mogućnost da su one preduzimale inkriminisane radnje.

Na zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Petra Bošnjaka, sačinjenog od strane

Tužilaštva BiH pod brojem T20 0 KT 000 6845 13 dana 17.09.013.godine,

osumnjičeni Petar Bošnjak je negirao počinjenje krivičnog djela koje mu se stavlja na

teret, ističući da ne poznaje Semira Habibiju, Matu Marinovića, kao ni bilo koga od

lica iz R.Hrvatske koja se dovode u vezu sa počinjenjem predmetnog krivičnog djela,

dok je Mario Bošnjak njegov sin. U odnosu na telefonske brojeve koje koristi,

osumnjičeni navodi da mu je tog jutra policija oduzela telefone brojeva: 063/594-133 i

065/184-563, koje brojeve je koristio duže vrijeme. Na upit da li osumnjičeni koristi i

broj telefona 063/917-070, isti navodi da je koristio i taj broj, a na poseban upit

odbrane navodi da su taj broj koristile i druge osobe kojima ga je davao na upotrebu

ovaj broj, uključujući i njegove ljubavne partnerice. Naveo da je njegov sin imao

bijelog golfa kojeg je prodao, a ist je bio vlasništvo Mladena Bašića, punca njegovog

sina Maria Bošnjaka.

8. Ocjena dokaza

Na osnovu svih provedenih dokaza kako dokaza Tužilaštva BiH, koje odbrana

optuženih nije dovela u pitanje, tako i dokaza odbrane, Sud je ocjenom svakog

dokaza pojedinačno, i dovodeći iste u međusobnu vezu, utvrdio da su optuženi

Petar Bošnjak i Mario Bošnjak, na način mjesta i vremena kako je to navedeno u

izreci ove presdue, počinili krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2.

Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa krivičnim djelom

Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ BiH, a sve u vezi sa

članom 54. KZ BiH.

Da bi Sud utvrdio da se na strani optuženih stiču svi bitni elementi bića navedenih

krivičnih djela, bilo je neophodno utvrditi: 1) postojanje grupe za organizovani kriminal

i pripadništvo optuženih grupi; 2) da su optuženi neovlašteno stavljali u promet

(prodaja ili prijenos ili nuđenje na prodaju ili kupovina radi prodaje, držanje, prevoz ili

prijenos, ili posredovanje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, slanje, isporučivanje,

uvoz, izvoz) supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim drogama; 3)

da je promet bio međunarodnog karaktera; 4) da je neovlašteni promet opojnim

drogama vršen u okviru grupe za organizovani kriminal; 5) da su optuženi u okviru

grupe za organizovani kriminal, počinili više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s

obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti

koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu – produženo krivično djelo.

- Postojanje grupe za organizovani kriminal

O činjenici formiranja grupe za organizovani kriminal i djelovanju iste u periodu od

aprila do septembra 2013.godine, svjedočili su najprije Semir Šarić i Jasmin

Kukavica, inspektori SIPA-e koji su radili na predmetu kodnog naziva „OSOJE“.

Svjedok Semir Šarić je tokom svjedočenja na glavnom pretresu, naveo je da se

2012.godine, USKOK obratio Agenciji sa obavještenjem da se na području Splita

provode određene istražne aktivnosti protiv državljana R. Hrvatske, u vezi sa

počinjenjem krivičnog djela neovlašteni promet opojnim drogama u koju

organizovanu grupu su uključeni i državljani BiH. Prema informacijama USKOK -a, u

navedene aktivnosti bili su ukljuceni, između ostalih i Petar Bošnjak i Mario Bošnjak.

Menadžment agencije (SIPA) je iskazao interes za saradnju, održan zajednički

sastanak, misli u februaru 2013. godine. Kolege iz Hrvatske su prezentovali dokaze

kojima su raspolagali kada je sačinjen prijedlog Tuzilaštvu BiH da od Suda BiH

zatraže naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji, i to najprije protiv

osumnjičenih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka.

Svjedok Šarić opisao je detaljno progres istražnog postupka, navodeći kako su

istražni organi postepeno otkrivali nove članove grupe i modus operadni njihovog

djelovanja. Tako su došlo do saznanja da Petar Bošnjak komunicira sa Semirom

Habibijom i Adisom Burićem u vezi nabavke opojne droge, te da je Adis Burić

organizator grupe na području BiH. Do preciznijih saznanja o međunarodnom

djelovanju grupe, došli su provođenjem posebne istražne radnje tajno praćenje i

tehničko snimanje osoba i vozila, kojim snimcima i fotografijama su obuhvaćene

višestruke razmjene opojne droge između Adisa Burića i Ante Pionića, koju opojnu

drogu je Ante Pionić smještao u analni otvor i dalje prenosio u R.Hrvatsku. Navodi da

je Adis Burić prodaju droge vršio ili lično ili preko Semira Habibije, koji je bio njegov

dostavljač, te da je prodaja droge išla putem više različitih lanaca, navodeći kao

primjer Adnana Aličića iz Tuzle, kao jednog od kupaca opojne droge od Burić Adisa,

te Almira Denje zv. Kefa koji će drogu nabavljati od Burića i dalje prodavati Sulić

Valentini, koja je snabdijevala više od 100 konzumentata, djelujući zajedno sa

Josipom Ćuzićem , dok je Denis Tabaković nakon nabavke droge od Adisa Burića,

dalje prodavao Igoru Lečiću i Slađanu Dragičeviću.

Svjedok Jasmin Kukavica iznio je činjenice koje se odnose na okolnosti presretnutih

telefonskih razgovora, navodeći da su inspektori utvrdili šifrovani model razgovora

između optuženih, pri čemu su isti kao zamjenu za verbalni izraz koji predstavlja

opojnu drogu, koristili druge nazive, što je on lako mogao zaključiti na osnovu svog

obimnog iskustva u sličnim predmetima. Navode ovog svjedoka potvrđuje činjenica

da su dana 05.09.2013.godine, nakon ostvarene telefonske komunikacije između

Ante Pionića i Adisa Burića, gdje koje Pionić naručuje od Burića poluvrijeme kraj po

30 KM5, kod Ante Pionića, prilikom lišenja slobode , pronađene dvije vrećice sa

sadržajem od oko 30 grama praškasto – grumenaste materije, za koju je

vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi heroin.6 Slijed pomenutih događaja

5 Konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 16-2“ broj 315, dokaz T-60 (CD sa sadržajem presretnutih

komunikacija).

6 Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od lica Ante Pionić, MUP R.Hrvatska, PU Dubrovačko-

Neretvanska služba krim.policije, broj 511-03 04/7-K-38/13, Dubrovnik, 05.09.2013.godine, Nalaz vještaka za

, potvrđenih iskazom svjedoka Jasmina Kukavice , upućuje na jasan zaključak da su

članovi organizovane grupe koristili šifrovane termine, među kojima su kao

zamjenske termine za opojnu drogu koristili i termin „poluvrijeme“, a kao zamjenu za

mjernu jedinicu mase - gram koristili valutnu oznaku „KM“, te je evidentno da su

saslušani svjedoci, ovlaštena službena lica , ispravno tumačili tragove i saznanja do

kojih su došli tokom istrage, a putem kojih su utvrdili sve veze između pojedinih

članova grupe i uloge svakog člana individualno.

Reprodukovanjem presretnutih telekomunikacija ostvarenih između članova grupe,

koje reprodukovanje su izvršili svjedoci – inspektori SIPA-e Semir Šarić i Jasmin

Kukavica, a koji razgovori su sastavni dio izvještaja SIPA-e broj 16-12/1-3-04-1-93/13

od dana 14.02.2014.godine, čiji potpisnici su navedeni svjedoci, Sud je stekao

uvjerenje o postojanju grupe za organizovani kriminal čije ustrojstvo u potpunosti

odgovara navodima svjedoka Šarića i Kukavice.

Naime, sadržaji reprodukovanih razgovora između optuženog E.A. i osuđenog Adisa Burića upućuju na zaključak Suda , da ova lica dogovaraju određene isporuke, koje bi E.A. trebao izvršiti prema Adisu Buriću: „Šta sam ti ono htio reć. Znaš ono što smo pričali, ono što si mi ti govorio da ti pošaljemo malo ćeš, znaš ono...“ (Adis Burić), „ja...“ (E.A.), „Ono što ide uz ono...“ (Adis Burić), „ a ja, ja, ja!“ (E.A.), „Možeš li mi ikoga vidjeti za to?“ (Adis Burić“, „Pa mogu, šta ti treba to?“ (E.A.), „Pa šta ja znam šta možeš pošalji, ja ću platit“ (Adis Burić)7, „Moram brate uzeti jednu cijelu.“ (E.A.), „Može, nije problem.“ (Adis Burić)8 Dana 28.08.2013.godine, nakon što Adis Burić u 21:01 h šalje poruku E.A. sadržaja:

„gdje si ljubavi“, E.A. u 21:03 odgovara Adisu Buriću: „Prolazim.meso.duso“. 9

Korištenje termina „meso“, uočljivo je i u nastavku komunikacija između ovih lica, pa

tako dana 15.09.2013.godine, Burić poziva E.A., kojom prilikom isti dogovaraju

susret, te nakon što Burić govori E.A.-u: „Eto vidi ti kad hoćeš, zovni samo“, E.A.

odgovara: „Na meso“, te je iz nastavka komunikacija očigledno da se susret i

realizovao10

U konkretnom slučaju, termin „meso“ predstavljao je šifriranu oznaku za opojnu

drogu, što je Sud nedvojbeno utvrdio posmatrajući sve činjenice ovog predmeta u

cjelini, a koje će Sud postepeno analizirati kroz predstojeći tekst, te dovodeći iste u

toksikološka vještačenja, mr.sc.Lana Bakulić - akti dostavljeni putem međunarodne pravne pomoći, u okviru

dokaza T-93.

7 Reprodukovani razgovor od dana 19.08.2013.g. u 15:52 sati – na meti OSOJE 15 13 br. 3807.

8 Ibid, konverzacija br. 3811.

9 Konverazacije na meti označene na sistemu „OSOJE 31 – 4“, koverzacija 36.

10 Ibid, konverzacija br. 578.

vezu sa činjenicom da je osuđeni Adis Burić zaključio sporazum o priznanju krivnje

sa Tužilaštvom, pa je na okolnosti počinjenja krivičnopravnih radnji obuhvaćenih

predmetnom optužnicom i svjedočio na glavnom pretresu, navodeći između ostalog i

da se trgovinom narkoticima bavio duže vremena.

U presretnutim komunikacijama koje su se odvijale između osuđenih Adisa Burića i

Semira Habibije, također je vidljivo korištenje šifrovanih termina koji služe kao

zamjena za novac dobiven od prodaje opojne droge, pa tako dana

14.05.2013.godine, Habibija poziva Burića: „eno ti cigle“ (Semir Habibija), „ja te ništa

ne razumijem“ (Semir Habibija), „eno ti cigle“(Semir Habibija), „aha, dobro, dobro“

(Adis Burić). Da se u konkretnom slučaju radilo o novcu koji je dobiven prodajom

opojne droge, jasno je uzimajući u obzir da je Semir Habibija imao ulogu kurira u

prodaji opojne droge za Adisa Burića, što su na glavnom pretresu saglasno potvrdili

svjedoci Habibija i Burić, a o čemu su svjedočili i inspektori SIPA-e Semir Šarić i

Jasmin Kukavica, pa tako svjedok Semir Šarić navodi kako je Semir Habibija bio

dostavljač kada je Adis bio na odmoru, tada je Semir vršio isporuke Pioniću i

Tabakoviću. Osim toga Semir Habibija saslušan u svojstvu svjedoka, u dijelu svog

iskaza, potvrđuje kako su on i Burić u dogovoru oko prodaje opojne droge, koristili

šifrovane termine kao što su „cigla“, „paprike“ i sl.

Korištenje šifrovanih termina kao verbalnih supstituta za riječ koja označava opojnu

drogu, vidljivo je u narednim komunikacijama između osuđenih Burića i Habibije, gdje

se koriste termini „blokovi“11 i „riba“12.

Naime, na ročištu za nastavak glavnog pretresa, reprodukovani su i presretnuti

razgovori između osuđenog Semira Habibija i Velida Nazdrajića, iz kojih su uočljivi

dogovori o prodaji opojne droge, pa tako dana 23.06.2013.godine, Velid Nazdrajić

upućuje SMS poruku Habibiji: „gdje ovaj nema ga hoću li ostaviti pilu ovdje“, na što

Habibija odgovara: „ ma jok, doće“. U konkretnom slučaju, termin „pila“ služio je kao

zamjenski termin za opojnu droga, što potvrđuje i činjenica da je lice Velid Nazdrajić

pravosnažnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj ... od dana

21.08.2013.godine, ... za posjedovanje opojne droge heroin koju je dana

23.06.2013.godine prevozio u automobilu u blizini mjesta Lepenica, iz pravca

Mostara, u namjeri dalje prodaje, a kojom prilikom je zaustavljen od strane policijskih

službenika PU Šibensko-kninske, kada je pretresom droga i pronađena .13

Svjedok Slaven Solomun koji je radio na realizaciji posebne istražne radnje tajno

praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u

11

Konverzacija br.450.

12 Konverzacija br.900.

13 Dokaz T-90f.

vezi s njima iz člana 116. stav 2. tačka d) ZKP BiH, u skladu sa naredbama Suda

BiH, na glavnom pretresu iznosi svoja saznanja dobivena na ovaj način, opisujući

kontakte između organizatora grupe, Adisa Burića, i Ante Pionića iz R.Hrvatske. Na

glavnom pretresu su reprodukovani i video-snimci te fotografije kojima su zabilježeni

susreti Burića i Pionića, iz kojih je vidljivo da Burić predaje Pioniću paketiće, a Pionić

mu daje novac. Ove razmjene paketića i novca, između Burića i Pionića, odvijale su

se ili na parking-prostoru restorana Romansa u Mostaru ili kod benzinske pumpe na

izlazu iz Mostara u pravcu Bune, a zadokumentovane su kroz više snimaka i

fotografija, u nekoliko navrata, koji snimci i fotografije su bile predmet reprodukovanja

na glavnom pretresu, uz svjedočenje svjedoka Slavena Solomuna, koji je sačinio

Izvješća o nadzoru nad navedenim licima, postupajući po naredbama Tužilaštva i

Suda14. Tako svjedok Slaven Solomon, pojašnjava da se Burić prije svakog sastanka

sa Pionićem, prethodno sastajao sa osuđenim Dankom Dragojem, u cilju razmjene

opojne droge i pripreme pošiljke za Pionića. Uz to navodi da susreti sa Dankom

Dragojem nisu mogli biti vizuelno zadokumentovani, usljed lokacijske nepogodnosti

za snimanje, s obzirom da se sve navedeno dešavalo u jednoj od trafika u centru

Mostara, usljed čega je snimanje bilo onemogućeno. Potvrdu navoda svjedoka

Slavena Salomona, da su paketići koje je Burić predavao Pioniću, sadržavali upravo

opojnu drogu, pruža činjenica da je nakon lišenja slobode Ante Pionića, kod istog

pronađeno približno 60 g materije, za koju je vještačenjem utvrđeno da se radi o

opojnoj drogi herion15. Prema sjećanju svjedoka, opisane radnje su se odvijale u ljeto

2013.godine, koja vremenska odrednica je saglasna sa datumima sačinjenih

izvještaja o provođenju posebne istražne radnje.

Svjedok Mate Marinović, tokom svjedočenja na glavnom pretresu, potvrdio je svoje

navode iz prethodnog postupka, da je opojnu drogu heroin kupovao od lica Almir

Denjo, zv.Kefa, po cijeni koja se kretala između 40 i 60 KM. Almir Denjo zv.Kefa

zaključio je sporazum o priznanju krivnje sa Tužilaštvo BiH, na osnovu kojeg je dana

10.03.2017.godine donesena pravosnažna presuda Suda broj: ..., kojom je isti

osuđen za kupovinu opojne droge heroin od Adisa Burića i Semira Habibije, i dalju

prodaju iste njemu poznatim kupcima na području grada Mostara i šire, među kojima

Valentini Sulić, Josipu Ćužiću i Mati Marinoviću.

Na ročištu održanom dana 28.10.2016.godine, svjedok Tužilaštva Adnan Aličić,

doveden je u koliziju u odnosu na iskaz koji je dao na zapisnik o saslušanju svjedoka

sačinjen u Tužilaštvu BiH dana 27.11.2014.godine. Naime, svjedok je na glavnom

pretresu negirao da je od osobe Adis Burić nabavljao drogu, suprotno svom iskazu

datom u prethodnom postupku, kada je svjedok naveo precizne činjenice o vremenu

14

Izvješće o nadzoru SIPA: broj P-16-08-04-1-93-17/13 od dana 17.06.2013.godine broj P-16-08-04-1-93-22/13

od dana 01.07.2013.godine, broj P-16-08-04-1-93-23/13 od dana 02.07.2013.godine, broj P-16-08-04-1-93-

32/13 od dana 07.08.2013.godine, broj P-16-08-04-1-93-37/13 od dana 02.09.2013.godine, broj P-16-08-04-1-

93-41/13 od dana 10.09.2013.godine,

15 V. Funosta 2.

nabavljanja droge od Adisa Burića, o količinama i cijenama iste, o okolnostima u

kojima je drogu nabavljao, te o drugim licima kojima je Adis Burić prodavao drogu. S

obzirom na činjenicu da svjedokov iskaz dat u istrazi obiluje pomenutim detaljima,

kao i da se odlikuje jasnom artikulisanošću činjenica, razumno povezanim u jednu

cjelinu, Sud nije prihvatio navod svjedoka da je isti dat pod dejstvom sedativa, usljed

čega je, kako tvrdi, neistinit. Naime, svjedok je na glavnom pretresu potvrdio

autentičnost svog potpisa stavljenog na zapisnik, na koji nije imao primjedbi, usljed

čega Sud ne nalazi formalne manjkavosti zapisnika, niti je iz sadržaja iskaza

svjedoka mogao zaključiti da je postojala eventualna kognitivna disbalansiranost koja

je mogla biti uzrokovana dejstvom sedativa. Dakle, s obzirom da svjedok u zapisniku

o ispitivanju nije naveo da postoji bilo kakva smetnja za njegovo svjedočenje, niti je

imao primjedbi na sačinjeni zapisnik, koji je svojeručno potpisao, naknadna tvrdnja

svjedoka da je iskaz dao pod uticajem sedativa, za Sud nije prihvatljiva, zbog čega

Sud poklanja vjeru iskazu svjedoka datom u istrazi.

Na ročištu za nastavak glavnog pretresa održanom dana 10.03.2017.godine,

svjedočio je i Adis Burić, ... kao organizator ove grupe za organizovani kriminal

pravosnažnom presudom Suda broj ... od dana 27.08.2015.godine, na osnovu

zaključenog sporazuma o priznanju krivnje sa Tužilaštvom. Svjedok je potvrdio da je

Semir Habibija prodavao opojnu drogu heroin po njegovim instrukcijama, pri čemu je

on imao određenu cijenu robe, ostavljajući mogućnost da je Habibija određivao veću

cijenu daljim kupcima u lancu. Nadalje, svjedok se prisjećao da je jedne prilike

isporuka opojne droge vršena prema optuženom Petru Bošnjaku zv.Pače, kada je

vršena kompenzacija droge za automobil Golf i dodatnih 1.000,00 EUR, navodeći pri

tome da je optuženi Bošnjak Petar , imao sličnu ulogu u navedenom lancu prometa,

kao Semir Habibija. Svjedok je također naveo da je prodavao drogu i licu Denis

Tabaković zv.Zufo, a koji je također ... na osnovu sporazuma o priznanju krivnje sa

Tužilaštvom, pravosnažnom presudom Suda od dana 20.11.2015.godine broj ....

Svjedok Semir Habibija, prilikom svjedočenja na glavnom pretresu, potvrdio je

navode svjedoka Adisa Burića, ističući da mu je Adis Burić davao upute kome da

odnosi drogu, pa su se kao kupci droge između ostalih javljali i Denis Tabaković,

Petar Bošnjak, Ante Pionić i Velid Nazdrajić. Za ove tzv. kurirske usluge, Semir

Habibija je od Burića dobijao određeni iznos novca kao nagradu. 16 Novac koji bi

Habibija od Petra Bošnjaka vraćao Adisu Buriću kao naknadu za isporučenu opojnu

drogu, kretao bi se između 600,00-1.000,00 KM .

Vještak za fizikalno hemijska vještačenja, Briga Nađida, na ročištu održanom dana

08.04.2016.godine, iznijela je svoj nalaz i mišljenje sačinjen na okolnosti vještačenja

NN materija oduzetih od Mate Marinovića, Slađana Dragičevića, Primorac Mirka,

16

Svjedok Semir Habibija na glavnom pretresu ističe da mu je Adis Burić davao nagradu: „počastiću te sa 50 –

100 KM“.

Dankje Dragoje i Ane Ćurčić17. Nalazom je utvrđeno da je u ispitivanoj bijeloj,

praškastoj materiji oduzetoj od Danke Dragoja, prisutna psihotropna supstanca

kokain, da je u ispitivanoj tečnosti oduzetoj od Primorac Mirka, prisutna psihotropna

supstanca metadon, a da ispitivana smeđa materija oduzeta od Slađana Dragičevića

sadrži psihotropnu supstancu diacetilmorfin, hemijski spoj koji predstavlja heroin.

Kako je Sud na osnovu navedenog svjedočenja inspektora SIPA-e, Semira Šarića,

potkrijepljenog izvještajem o izvršenoj analizi relevantnih telefonskih komunikacija u

predmetu kodnog naziva „OSOJE“ (dokaz T-58), utvrdio da su lica Danko Dragoje i

Slađan Dragičević, bili pripadnici ove grupe, a u odnosu na koje pripadništvo su i

zaključili sporazume o priznanju krivnje sa Tužilaštvom, temljem kojih su donesene

pravosnažne osuđujuće presude protiv Dragičevića i Dragoje, jasno je da su materije

koje su oduzete od istih i za koje je vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnim

drogama kokain i heroin, bile predmet međusobnog, lančanog prometa između

članova grupe, te da su šifre kojima su se pripadnici grupe koristili prilikom

međusobnih telefonskih kontakata, predstavljale upravo verbalni supstitut za opojne

droge kokain i heroin. Potvrdu ovome pruža i činjenica da je provođenjem posebne

istražne radnje tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i transportnih sredstava,

na ranije opisan način, utvrđeno da je lice Ante Pionić razmijenio sa osuđenim

Adisom Burićem novac za određenu materiju, koja je pretresom oduzeta od ... i za

koju je vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi heorin18.

Promet opojnim drogama heroin i kokain koji su vršili organizator i pripadnici ove

grupe, evidentno je prelazi granice BiH, što je utvrđeno prije svega reprodukovanjem

snimaka i fotografija nastalih primjenom posebne istražne radnje tajno praćenje i

tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima

iz člana 116. stav 2. tačka d) ZKP BiH, kojim snimcima i fotografijama je zabilježena

primopredaja opojne droge između organizatora ove grupe, Adisa Burića, i

pripadnika grupe Ante Pionića, lica iz R.Hrvatske, kod koga je nakon lišenja slobode

u R.Hrvatskoj i pronađena opojna droga heroin, koju je Pionić nakon nabavke od

Burić Adisa prenio iz BiH u R.Hrvatsku. Nadalje, međunarodni karakter grupe

prozilazi i iz sadržaja presretnutih i na glavnom pretresu reprodukovanih razgovora,

između optuženog Petra Bošnjaka i lica Nenada Puljića iz Imotskog i Nikole Maršića

iz Imotskog19, iz kojih razgovora je vidljivo da optuženi Petar Bošnjak prodaje opojnu

drogu pomenutim licima u R.Hrvatsku, na koje okolnosti će se Sud osvrnuti prilikom

17

Nalaz i mišljenje vještaka Briga Nađide, FUP, Centar za forenzičku i informatičku podršku, Odsjek za hemijska

– toksikološka vještačenja, Sarajevo, broj: 10-15/2-04-5-6133 od dana 02.12.2013.godine, dokaz T-79.

18 V. fusnota 2.

19 Konverzacije na meti označene na sistemu „Osoje 1-1“ i „Osoje 1-3“, Izvještaj o izvršenoj analizi relevantnih

presretnutih telefonskih komunikacija u predmetu kodnog naziva „Osoje“, SIPA, Regionalni ured Mostar, broj:

16-12/1-3-04-1-93/13 od dana 14.02.2014.godine.

ocjene dokaza koji se odnose na uloge optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka u

grupi za organizovani kriminal.

Definicija grupe za organizovani kriminal data je odredbom člana 1. stav 22. KZ BiH:

„Grupa za organizirani kriminal je grupa od tri ili više lica koja postoji u izvjesnom

vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem izvršenja jednog ili više

krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine ili teža

kazna, a radi sticanja materijalne koristi. „

Kriteriji identifikacije organizovane kriminalne grupe, odnosno grupe za organizovani

kriminal, dati su, između ostalog, i definicijom Komiteta eksperata Savjeta Evrope,

koji je ove kriterije podijelio na obavezne i neobavezne:

„Obavezni kriterijumi su: saradnja tri ili više pojedinaca; dugoročna saradnja ili

saradnja na neodređeni period; sumnja na vršenje ili vršenje ozbiljnih krivičnih djela;

cilj da se zadobije bogatstvoi/ili moć. Neobavezni kriterijumi sastoje se u

pretpostavkama da: svaki učesnik ima jasno određenu ulogu ili zadatak; primeni neke

forme unutrašnje discipline ili mjere nadgledanja...“20

U konkretnom slučaju, grupa za organizovani kriminal, na čijem čelu je bio osuđeni

Adis Burić, koji je dinamiku i način prometa opojnom drogom diktirao , dajući upute

za prodaju opojne droge osuđenom Semiru Habibiji ili vršeći prodaju droge lično, u

više lanaca prometa, brojala je veći broj pripadnika, pa su grupu sigurno sačinjavala

više od tri pojedinca21, koji su djelujući sporazumno u vremenskom periodu od aprila

do septembra 2013.godine, kontinuirano vršili neovlašten međunarodni promet

opojnom drogom heroin i kokain, u cilju sticanja imovinske koristi. Krivično djelo

Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. KZ BiH, sistematski je

raspoređeno u glavi XVII Zakona, što znači da ovo krivično djelo u zakonodavstvu

BiH predstavlja krivično djelo protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim

pravom, te je za počinjenje osnovnog oblika ovog krivičnog djela (stav 1. člana 195.

KZ BiH), propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine. S obzirom da je

članom 1. stav 22. KZ BiH propisano da grupa za organizovani krminal djeluje s

ciljem izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko

tri godine ili teža kazna, a da su odredbom člana 250. stav 2. KZ BiH inkriminisane

radnje pripadnika grupe za organizovani kriminal koji učini krivično djelo propisano

zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kazna zatvora pet godina ili

teža kazna, jasno je da počinjenje krivičnog djela Neovlašten promet opojnim

20

Organizovani kriminalitet, karakteristike i pojavni oblici, Milo Bošković i Zdravko Skakavac, Fakultet za pravne

i poslovne studije, Novi Sad, Prometej, 2009.g.,190.str.

21 Semir Habibija zv.Habe, Danko Dragoje zv.Lepa, E.A. zv.E., Petar Bošnjak zv.Pače, Mario Bošnjak zv.Pane,

Denis Tabaković, Igor Lečić zv.Lećo, Slađan Dragićević, Almir Denjo zv.Kefa, Valentina Sulić zv.Tina, Josip Ćužić i

druge njima poznate osobe među kojima zasigurno Adnan Aličić, Mate Marinović, Ante Pionić zv.Ćoro i Velid

Nazdrajić zv.Veki.

drogama iz člana 195. stav 1.KZ BiH, ispunjava kriterij ozbiljnosti predviđen ovim

odredbama, a koji se ogleda u visini propisane krivičnopravne sankcije.

Stoga je nedvojbeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi sadržajni elementi

definicije grupe za organizovani kriminal, propisani Krivičnim zakonom BiH, jednako

kao i obavezni, a djelimično i neobavezni, kriteriji identifikacije organizovane

kriminalne grupe, koje je definisao Komitet eksperata Savjeta Evrope, a sa kojima je

saglasno pozitivno krivičnopravno zakonodavstvo BiH.

Uloge optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka u grupi za organizovani

kriminal

Tačkom 2. optužnice, koja se odnosi na optužene Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka,

optuženom Petru Bošnjaku stavljeno je na teret da je u periodu od mjeseca aprila do

polovine septembra 2013. godine, nakon direktnog telefonskog kontaktiranja sa

osuđenima Adisom Burićem i Semirom Habibijom, od istih kupovao opojnu drogu

heroin, koju bi preuzimao u Posušju ili Mostaru, od Adisa Burića ili od Semira

Habibije koji je prema uputama Adisa Burića prethodno uzimao njima poznate

količine opojne droge i potom iste nosio Petru Bošnjaku, a kao naknadu preuzimao

unaprijed dogovoreni novčani iznos koji bi davao Adisu Buriću, dok je veće novčane

iznose Petar Bošnjak isplaćivao direktno Adisu Buriću. Nadalje, optužnicom je

precizirana i opisana konkretna radnja od 17.06.2013.godine, gdje je Petar Bošnjak

za isporučenu opojnu drogu ukupne količine 400g izvršio kompenzaciju dajući Adisu

Buriću putničko motorno vozilo „Golf V“ bijele boje, reg.oznaka: J69-A-754, broj

šasija: WVWZZZ1KZP040896 koje je registrovano na punca Maria Bošnjaka –

Mladena Bašića, uz doplatu od strane Adisa Burića u iznosu od 1.000 eura, koje

vozilo će Adisu Buriću iz Posušja u Mostar dovesti Semir Habibija, a koje će Adis

Burić dati licu E.A.-u kao naknadu za opojnu drogu koju će mu E.A. isporučiti. Prema

navodima optužnice, ovako kupljenu opojnu drogu, optuženi Petar Bošnjak je dalje

prodavao sam i zajedno sa svojim sinom Mariom Bošnjakom njima poznatim

kupcima u BiH i R.Hrvatskoj, a zasigurno Mati Marinoviću iz Mostara.

Sud je opisano činjenično stanje iz tačke 2. Optužnice, nakon svestrane analize svih

provedenih dokaza, našao utvrđenim iz sljedećih razloga:

Naime ovakvo činjenično stanje najprije proizilazi iz sadržaja telefonskih

komunikacija koje su presretnute provođenjem posebnih istražnih radnji po

naredbama Suda BiH, a koje su na glavnom pretresu prezentovali svjedoci ovlaštena

službena lica SIPA-e Semir Šarić i Jasmin Kukavica, o čemu je sačinjen Izvještaj o

izvršenoj analizi relevantnih presretnutih telefonskih komunikacija22, potom iz iskaza

svjedoka Mate Marinovića, Semira Habibije i Adisa Burića, te drugih provedenih

dokaza. Imajući u vidu vremensko trajanje provođenja posebnih istražnih radnji, broj

22

SIPA, Regionalni ured Mostar, broj: 16-12/1-3-04-1-93/13 od dana 14.02.2014.godine, dokaz T-58.

lica prema kojima su navedene mjere preduzimane , te veliki broj zabilježenih

konverzacija, a s obzirom da je veliki broj lica koja su bila optužena predmetnom

optužnicom, i zaključilo sa Tužilaštvom sporazume o priznanju krivnje, pa su

pravosnažnim presudama ovog Suda osuđeni, Sud će se u daljem tekstu presude

osvrnuti samo na sadržaje pojedinih komunikacija koje su ostvarili kako optuženi

Petar Bošnjak i Mario Bošnjak, tako i drugi pripadnici ove grupe za organizovani

kriminal, a koji se vezuju upravo za činjenične navode izreke presude, koje

komunikacije je Sud cijenio kao relevantne za činjenično utvrđenje ove

krivičnopravne stvari.

Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja kakvo je predstavljeno optužnicom, Sud je

najprije cijenio dokaze koji govore o međusobnim poznanstvima i odnosima

optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka, sa osuđenim Adisom Burićem i Semirom

Habibijom, od kojih su, prema navodima optužnice, Petar Bošnjak i Mario Bošnjak

nabavljali opojnu drogu. Stoga je Sud prvenstveno uzeo u obzir generalnu činjenicu

da je optuženi Petar Bošnjak telefonski komunicirao sa osuđenima Adisom Burićem i

Semirom Habibijom, što je na glavnom pretresu izričito potvrdio svjedok Semir Šarić,

a na koju okolnost je izvršeno vještačenje dokaznog materijala23 koje je na glavnom

pretresu prezentovano svjedok – stručno lice Irhad Kos. Svjedok Irhad Kos je,

postupajući po naredbama Tužilaštva za pretresanje telefona i SIM kartica, sačinio

službene izvještaje o vještačenju dokaznog materijala, u kojima je izvršeno

iščitavanje svih raspoloživih podataka sa uređaja dostavljenih uz naredbu za

vještačenje. Vještačenjem su iščitane liste kontakata, pozivi, SMS poruke, te je u

svakom elektronskom izvještaju za svaki uređaj, vidljiv spisak i sadržaj kontakta.

Svjedok je izvršio uporedbu uređaja koji su oduzeti od Petra Bošnjaka, Maria

Bošnjaka, Danke Dragoja, Almira Denje i Adisa Burića i osvrnuo se na komunikacije

između ovih lica koje su prezentovane na glavnom pretresu. Vještačenjem mobilnog

telefona ALCATEL 1 touch, oduzetog od Adisa Burića, navedenog u izvještaju od

dana 20.06.2014.godine pod tačkom 1., sa pripadajućom SIM karticom, u listi poziva,

potvrđen je birani broj 063/405-741, koji je oduzet od Denjo Almira zv. Kefa i koji je u

mobilnom telefonu Burića bio memorisan pod imenom „K“. Također je utvrđeno da se

u listi kontakata i listi biranih poziva, nalazi broj 065/184-563 memorisan pod imenom

„PP Pila“, za koji broj je u izvještaju pod tačkom 43, navedeno da je oduzet od Petra

Bošnjaka. Nadalje, u memorijskoj kartici oduzetoj od Adisa Burića, pomenuti

telefonski broj Petra Bošnjaka 065/184-563 bio je memorisan pod nazivom „anpos“.

SIM kartica, nosač telefonskog broja 065/184-563, pronađena je kod optuženog

Petra Bošnjak i privremeno oduzeta od istog po Potvrdi o privremenom oduzimanju

predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-12/1-3-04-1-92/13 od dana

19.09.2013. godine. Osim toga svjedok je utvrdio postojanje više telefonskih poziva

upućenih sa mobilnog telefona Adisa Burića prema navedenom telefonskom broju

Petra Bošnjaka.

23

Dokaz T-82.

Uvidom u elektronski sadržaj koji je rezultat iščitavanja podataka koje je izvršio

svjedok – stručno lice Irhad Kos, a koji elektronski sadržaj je uložen kao dokaz T-82

(prilog Izvještaja o vještačenju dokaznog materijala), otvaranjem foldera koji se

odnose na optužene Maria Bošnjaka i Petra Bošnjaka, i uvidom u kontakte telefona i

SMS poruke, potvrđeni su rezultati dobiveni primjenom posebne istražne radnje

nadzora i tehničnog snimanja telekomunikacija, kao i analiza presretnutih razgovora

sačinjena od strane ovlaštenih službenih lica SIPA-e, među njima i svjedoka Semira

Šarić i Jasmin Kukavica.

Naime, u folderu koji se odnosi na optuženog Maria Bošnjaka, u kojem je izvršeno

iščitavanje podataka sa mobilnog telefona Nokia 113 koji je oduzet od ovog

optuženog, uočeno je memorisanje telefonskog kontakta optuženog Petra Bošnjaka

i to +38763917070, pod imenom „P“, prema kojem je bilo upućeno i sa kojeg je

zaprimljeno više poziva. Daljim uvidom u sadržaje primljenih SMS poruka, vidljivo je

da optuženi Mario Bošnjak, dana 21.06.2013.godine, u 13:04:46 sati, zaprima SMS

poruku od kontakta „P“ sljedećeg sadržaja: „Dije kraljica pace je“. S obzirom da su se

presretnute komunikacije između optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka, koje su

relevatne za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku, prema rezultatima

posebnih istražnih radnji odvijale upravo sa korisničkog broja +38763917070 koji je i

povezan sa optuženim Petrom Bošnjakom, vještačenjem stručnog lica Irhada Kosa

potvrđeni su akteri presretnutih komunikacija, kao i sadržaji istih.

U folderu koji se odnosi na optuženog Petra Bošnjaka, u mobilnom telefonu marke

Alcatel, IMEI: 861045010656307, koji je oduzet od optuženog Petra Bošnjaka,

vidljiva je upućena SMS poruka , dana 13.08.2013.godine, na broj 063122908, koja

kartica je oduzeta od lica Mate Marinović i navedena pod tačkom 68. Izvještaja

(dokaz T-82). Također su iščitane komunikacije sa telefonskim brojem koji pripada

optuženom Mariu Bošnjaku.

U folderu koji se odnosi na osuđenog Adisa Burića, u kojem su iščitani podaci sa

mobilnog aparata Alcatel, oduzetog od Burića, pronađeni su telefonski kontakti sa

Petrom Bošnjakom, pri čemu je broj telefona +38763917070 memorisan kao „Pila“, a

broj +38765184563 kao „Pppila“. Telefonska kartica broja +38765184563 je oduzeta

od optuženog Petra Bošnjaka, dok je za karticu broja +38763917070 utvrđeno da je

pripadala optuženom Petru Bošnjaku, iako kod istog nije pronađena prilikom

pretresa. Ova činjenica detaljno je analizirana prilikom odgovora Suda na prigovor

odbrane optuženog Petra Bošnjaka u pogledu utvrđene veze između telefonskih

brojeva stavljenih pod nadzor i optuženog.

O komunikacijama optuženog Petra Bošnjaka sa osuđenima Semirom Habibijom i

Adisom Burićem, svjedoči i evidencija presretnutih telekomunikacija, pa je tako u

okviru Izvještaja o izvršenoj analizi relevantnih presretnutih telefonskih

komunikacija24, u tabeli broj 8., naveden zbir ostvarenih komunikacija optuženog

24

SIPA, Regionalni ured Mostar, broj: 16-12/1-3-04-1-93/13 od dana 14.02.2014.godine, dokaz T-58.

Petra Bošnjaka sa pomenutim licima u periodu od 05.04.2013.godine do

03.10.2013.godine, iz čega proizilazi da je optuženi Bošnjak sa osuđenim Adisom

Burićem u relevantnom periodu ostvario ukupno 113 komunikacija (telefonskih

razgovora i razmjene SMS poruka), a sa osuđenim Semirom Habibijom ukupno 49

komunikacija (7 razgovora i 42 SMS poruke). Nadalje, istim izvještajem, u okviru

tabele 8., predstavljen je i zbir ostvarenih komunikacija između optuženih Petra

Bošnjaka i Maria Bošnjaka, iz kojeg je uočljivo da su isti u relevantnom periodu

ostvarili ukupno 281 razgovor i razmijenili 19 SMS poruka. U daljem tekstu izvještaja,

navedeni su sadržaji relevantnih komunikacija, a koje su svjedoci Jasmin Kukavica i

Semir Šarić reprodukovali neposredno na glavnom pretresu u toku izvođenja dokaza

Tužilaštva, iz kojih je uočljiv prisan odnos optuženog Petra Bošnjaka sa Adisom

Burićem i Semirom Habibijem, izražen kroz dogovore oko prodaje opojne droge, što

Sud zaključuje dovođenjem u vezu korištene šifrovane izraze sa svim drugim

okolnostima ovog predmeta, o čemu će biti riječi u daljem tekstu. Privatne i porodične

povezanosti optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka su nesporne i prozilaze iz

prvog koljena prave linije krvnog srodstva, odnosno, Petar Bošnjak je otac Maria

Bošnjaka, te stoga navedeni intenzitet njihovih međusobnih komunikacija nije

neobičan. Međutim, sadržaji njihovih telefonskih komunikacija, dovedeni u vezu sa

ostalim provedenim dokazima, jasno ukazuju da su optuženi međusobno dogovarali

kupovinu opojne droge i dalju prodaju iste.

Navedene činjenice potvrdio je na glavnom pretresu i svjedok Adis Burić koji je u

sudnici i prepoznao optuženog Petra Bošnjaka , opisujući ga kao osobu sa sličnom

ulogom u kupoprodaji opojne droge kao što je opisana uloga Semira Habibija,

pojašnjavajući kako je jedne prilike lično učestvovao u kompenzaciji opojne droge sa

optuženim Petrom Bošnjakom. Osim toga svjedok Semir Habibija, na glavnom

pretresu prepoznaje optuženog Petra Bošnjaka, a Maria Bošnjaka kao Petrovog sina,

čije ime mu ranije nije bilo poznato, navodeći kako je prenosio opojnu drogu za Adisa

Burića prema raznim licima, između ostalih i Petaru Bošnjaku zv.Pače, detaljno

opisujući događaj od 17.06.2013.godine kada će optuženom Mariu Bošnjaku predati

opojnu drogu u zamjenu za vozilo marke Golf V.

Da je optuženi Petar Bošnjak tokom 2013. godine, kupovao opojnu drogu heroin od

osuđenih Adisa Burića i Semira Habibije, prozilazi najprije iz presretnutih telefonskih

komunikacija koje su se odvijale između optuženog Petra Bošnjaka i pomenutih lica,

navedenih u sekciji broj 7. izvještaja o analizi relevantnih presretnutih telefonskih

komunikacija (dokaz T-58), koja za predmet analize ima presretnute razgovore Petra

Bošnjaka sa Adisom Burićem, Semirom Habibijom, Mariom Bošnjakom, Matom

Marinovićem i drugim osobama. Ove komunikacije su reprodukovane neposredno na

glavnom pretresu, kada je utvrđeno da optuženi Petar Bošnjak (korisnik telefonskog

broja 063/851-250), dana 09.04.2013.godine, šalje SMS poruku osuđenom Semiru

Habibiji (korisnik telefonskog broja 063/120-180), slijedećeg sadržaja: „drug za koliko

mogu računat na tebe, zove me ovaj drug blizu tebe?“25. Dana 10.04.2013.godine,

optuženi Petar Bošnjak (korisnik telefonskog broja 063/851-250), šalje SMS poruku

osuđenom Semiru Habibiji (korisnik telefonskog broja 063/120-180), sadržaja:

„Hoćemo piti kafu kod tebe da krenemo?“ 26. Semir Habibija odgovara Petru

Bošnjaku: „još sam u Sarajevu, frka mi je, čujemo se“27.

Prateći dalji tok komunikacija koje optuženi Petar Bošnjak ostvaruje sa drugim licima

nakon što je razmijenio SMS poruke sa Semirom Habibijom, uočava se povezanost

tokova komunikacija i predmeta razgovora. U tom smislu, značajno je spomenuti

sadržaj SMS poruke koju Petar Bošnjak (korisnik telefonskog broja 063/851-250),

istog dana oko ponoći, šalje Mati Marinoviću (korisnik telefonskog broja 063/117-

737): „kad se ne javljate kad treba, sad dođite do mene, sve je u redu28“. SMS

poruka koju je optuženi Petar Bošnjak uputio Mati Marinoviću, odaje utisak kauzalne

povezanosti sa SMS porukama koje je isti dan razmijenio sa Semirom Habibijom, s

obzirom na njihovo sukcesivno odvijanje i na činjenicu da Bošnjak saopštava

Marinoviću „sve je u redu“ neposredno nakon dogovora da „pije kafu“ sa Habibijom,

naročito ako se uzme u obzir da iz izvještaja proizilazi da je u noći

10.04.2013.godine, Habibija isporučio opojnu drogu Petru Bošnjaku, te ako se isto

poveže sa daljim tokom njihovih međusobnih komunikacija.

Sutradan, dana 11.04.2013.godine, u 11:08 sati, Petar Bošnjak (korisnik telefonskog

broja 063/851-250) pozvao je Matu Marinovića (korisnik telefonskog broja 063/117-

737), kojom prilikom je na poziv odgovorila djevojka Mate Marinovića, što je pojasnio

svjedok Semir Šarić, a što proizilazi i iz predmetnog izvještaja. Petar Bošnjak je istoj

kako ih je predhodno kontaktirao: „Ja sinoć u 11 zovem reko da završim ono dole,

nigdje niko se...“29, i da nisu odgovarali na poziv, pa ih upućuje da trebaju doći do

njega: „..., ja sad to vamo, sad ako treba morate ovamo“, na šta djevojka pristaje na

dogovor: „Da ja i on danas autobusom dođemo, pa vidjećemo to kako karte, kad su

termini i to, pa da negdje dođemo ono da vidimo, dođemo negdje u grad, a ti dođeš

samo do grada, da se u nekom kafiću nađemo“ . Nakon toga, optuženi Petar

Bošnjak upoznaje djevojku sa razlogom za sastanak: „Ovo sad je kamen onaj stiga

pa, šta ja znam “, na šta djevojka odgovara. „Kamen, jel'?“30 Iz daljeg toka

komunikacije, koju je od djevojke preuzeo Mate Marinović, vidljivo je da optuženi

Petar Bošnjak i Mate Marinović dogovaraju da se nađu u Širokom Brijegu, na

inicijativu Mate Marinovića, koji kao razlog svoje žurbe navodi: „Znaš šta je, onaj

25

konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 1-1“ , redni broj 11.

26 konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 1-1“ , redni broj 26.





pošto sam ja bez auta malo, onaj...“31, te iz sadržaja daljih razgovora proizilazi da se

susret i desio gdje ženski glas sa telefonske sekretarice koju koristi Mate Marinović

navodi: „Prešli smo Široki, sad smo na Trnu“ , na šta Petar Bošnjak odgovara:

„Dobro, dobro, iđite vi tamo i ja ću, ja sam blizu“32.

Zanimljivo je da tokom njihovih dogovora oko sastanka koji treba da se desi u

Širokom Brijegu, optuženi Petar Bošnjak pita Matu Marinovića: „Je l' ideš autom ili?“,

na šta isti odgovara: „ja, ja...“33 dok je u prethodnom telefonskom razgovoru, Mate

kao razlog sastanka naveo činjenicu da je „bez auta“. Ovakva protivrječnost dovodi u

sumnju povezanost sadržaja razgovora, ako bi se verbalnoj oznaci auto dodijelilo

značenje koje ona uobičajeno ima, te se prilikom traganja za smislom ostvarene

komunikacije, nužno javlja potreba da se imenica auto, čije nedostajanje Mate

Marinović navodi kao razlog za potrebu sastanka, shvati kao predmet drugačiji od

prevoznog sredstva, jednako kao što se korištenje imenice kamen, kao i reakcija

Matine djevojke na pominjanje iste, doima neprirodnom ako bi se uzelo da ta imenica

u njihovom razgovoru označava samo mineralnu tvorevinu.

Korištenje termina auto, kao i njemu srodne terminologije, primjećuje se i u

razgovorima između optuženog Petra Bošnjaka i osuđenog Semira Habibije, pa je

tako dana 11.04.2013.godine u 19:01 sati, Semir Habibijia (korisnik telefonskog broja

063/ 120- 180), obaviještava Petra Bošnjaka (korisnik telefonskog broja 063/851-

250) SMS porukom: „Stigao sam autom ako ga hoćeš vidjeti zovni!“34. Petar

Bošnjaka (korisnik telefonskog broja 063/851-250), dana 15.04.2013.godine u 13:43

sati, uputio je SMS poruku Semiru Habibiji (korisnik telefonskog broja 062/731-013):

„kakvo je to auto što si dotira, može li se probati?“35 Istog dana, Petar Bošnjak je

Habibiji uputio SMS poruku: „Mogu li krenut da probam 20 kilometara“36, nakon čega

se požalio na kvalitet isporučenog „auta“, na što je Habibija odgovorio SMS porukom:

„ok eto me sutra malo ćemo dizne propuhat“37. Istog dana, ostvaren je kontakt

između Petra Bošnjaka (korisnik telefonskog broja 063/851-250 i 063/917-070) i Mate

Marinovića (korisnik telefonskog broja 063/122-908), iz kojeg je vidljivo da Bošnjak

daje neku ponudu Marinoviću, garantujući za kvalitet iste, dok se iz sadržaja

komunikacije uočava da realizacija date ponude zavisi od nekog trećeg: „Pa ne znam

ti sad ja zvao onoga, ovde mi zastoj, zato znaš onaj... trebalo sinoć nešto pa nije mi,

31








on nije tu... Ja znam ovo da nije, sigurno nije... ja ti garantujem da nije najlošije.

Onda bi ja krenia dole...“38 Dakle, neposredno nakon razgovora sa Semirom

Habibijom, iz kojeg proizilazi da je Petar probao „auto“ i da se žali na njegov kvalitet ,

optuženi Petar Bošnjak ostvaruje komunikaciju sa Matom Marinovićem, navodeći da

je upravo zvao onoga, i nudeći Marinoviću neodređenu stvar za čiji kvalitet ističe da

nije najlošiji, pa Sud zaključuje da se zamjenica onoga referira na Semira Habibiju, a

da istu robu, odnosno auto na čiji kvalitet se Bošnjak žalio Habibiji, Bošnjak sada

nudi Marinoviću.

Da su učesnici navedenih razgovora korištenjem izraza kafa, kamen, auto i sl,

razgovarali o opojnoj drogi, dogovarajući isporuke iste, jasno je kada se svi

reprodukovani razgovori, kao i ostali provedeni dokazi, analiziraju ponaosob i dovedu

u međusobnu vezu. Naime, Mate Marinović, učesnik u navedenim kumunikacijama,

prilikom svjedočenja na glavnom pretresu navodi da je godinama konzumirao opojnu

drogu heroin, koju je nabavljao od više različitih dilera, među kojima je bio i Almir

Denjo zv.Kefa, pravosnažno osuđeni pripadnik ove grupe za organizovani kriminal.

Međutim u toku predhodnog postupka svjedok jasno potvrđuje da je opojnu drogu

heroin kupovao i od lica iz Posušja zv.Pače, koji iskaz svjedoka Sud u potpunosti

prihvata cjeni tačnim i pouzdanim.

Naime, iskaz svjedoka Mate Marinovića dat na glavnom pretresu, razlikuje se u

odnosu na njegov iskaz dat u istrazi na zapisnik o saslušanju svjedoka, samo u

pogledu činjenice poznanstva sa Petrom Bošnjakom zv.Pače. Kako je svjedok u

prethodnom postupku naveo da je nabavljao drogu – heroin, od čovjeka iz Posušja

zvanog Pače, dok je isto na glavnom pretresu isto negirao, sud je iskaz ovog

svjedoka iz prethodnog postupka prihvatio tačnim, potvrđenim svim ostalim

provedenim dokazima, presretnutim telefonskim razgovorima iz kojih je jasno

utvrđena komunikacija svjedoka i optuženog , gdje isti korištenjem šifrovanih termina

dogovaraju kupoprodaju opojne droge .Osim toga svjedok Mate Marinović, u dijelu

svog iskaza iz prethodnog postupka, na jasan način precizira vrstu opojne droge koju

nabavlja od Pačeta iz Posušja, opisujući detaljno mjesto primopredaje opojne droge,

u Mostaru ispred njegove zgrade ili negdje u gradu gdje će mu Pače isporučiti opojnu

drogu. Nasuprot tome, tvrdnje svjedoka iznesene na glavnom pretresu, da isti nije

kupovao opojnu drogu od optuženog Petra Bošnjaka, Sud nalazi nelogičnim,

suprotnim ostalim provedenim dokazima, bez logičnog obrazloženja odstupanja od

iskaza datog u istrazi, čime iste gube na opstojnosti, ostavljajući dojam nastojanja da

se ekskulpira optuženi Petar Bošnjak.

Zbog svega navedenog Sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, van razumne

sumnje utvrđeno da je optuženi Petar Bošnjak prodavao opojnu drogu heroin licu

Mate Marinović i to na različitim lokacijama u gradu Mostaru.

38


Prihvatajući iskaz svjedoka Mate Marinovića iz prethodnog postupka i dovodeći ga u

vezu sa sadržajima presretnutih razgovora koje je isti ostvario sa optuženim Petrom

Bošnjakom zv.Pače, zaključuje se da je Marinović opojnu drogu, za koju je u istrazi

potvrdio da je nabavljao od „Pačeta“, naručivao od Petra Bošnjaka (zv.Pače) upravo

koristeći šifrovane oznake za istu i to kamen, auto i sl., a da je Petar Bošnjak drogu

neposredno prije svake isporuke Marinoviću, naručivao i nabavljao od Semira

Habibije, koristeći također šifrovane oznake za opojnu drogu, kao npr. kafa.

Potvrdu zaključku Suda da je generalni model komunikacije između članova grupe

bio korištenje šifriranih oznaka za opojnu drogu, daje i činjenica da su dana

05.09.2013.godine, nakon ostvarene telefonske komunikacije između Ante Pionića i

Adisa Burića, putem koje Pionić naručuje od Burića poluvrijeme kraj po 30 KM39,

lišenjem slobode Ante Pionića, kod istog pronađene dvije vrećice sa sadržajem od po

oko 30 grama praškasto – grumenaste materije, za koju je vještačenjem utvrđeno da

se radi o opojnoj drogi heroin.40 Stoga je jasno da je imenica poluvrijeme u kontekstu

komunikacije Burića i Pionića, značila opojnu drogu, a da je valutna oznaka KM

predstavljala zamjenu za oznaku jedinice mase – gram.

Pored toga, i svjedok Semir Habibija, u dijelu svog iskaza iz prethodnog postupka,

koji iskaz Sud prihvata tačnim i uvjerljivim, potvrđuje korištenje šifrovanih oznaka u

komunikaciji sa članovima grupe služeći se terminima cigle, paprike i slično,

pravdajući svoje postupke činjenicom da je činio usluge Adisu Buriću, koji bi ga znao

počastiti iznosom od 50 ili 100 KM kod svake primopredaje droge i novca.“41

Iz sadržaja presretnutih telekomunikacija, reprodukovanih na glavnom pretresu,

vidljivo je da su termini za koje je svjedok Habibija naveo da su služili kao oznaka

opojne droge, zaista korišteni u međusobnim komunikacijama Burića i Habibije i

umetani u istu komunikacijsku formulu u koju su ostali članovi grupe umetali druge

oznake, poputa navedenih: auto, kamen, kafa i sl. Tako je konverzacija koja se

odvijala dana 12.05.2013.godine između osuđenih Semira Habibije i Adisa Burića

glasila: Semir Habibija (korisnik telefonskog broja 062/731 013): „onaj hoćeš li doć za

one paprike sinoć, hoćeš li dolaziti po njih?“, Adis Burić (korisnik telefonskog broja

063/179 403): „hoću, kad za jedno pola sata ?“ ... Semir Habibija: „jer uvenuće pa

zato...“42. Uočava se da sudionici razgovora u pravilu koriste šifre pogodne za

39

Konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 16-2“ broj 315, dokaz T-60 (CD sa sadržajem presretnutih

komunikacija).

40 Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od lica Ante Pionić, MUP R.Hrvatska, PU Dubrovačko-

Neretvanska služba krim.policije, broj 511-03 04/7-K-38/13, Dubrovnik, 05.09.2013.godine, Nalaz vještaka za

toksikološka vještačenja, mr.sc.Lana Bakulić - akti dostavljeni putem međunarodne pravne pomoći, u okviru

dokaza T-93.

41 Zapisnik o saslušanju svjedoka Semir Habibija, Tužilaštvo BiH broj T 20 0 KTA 000 10601 15 od dana

09.11.2015.g., dokaz broj DT-3.

42 Konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 13-3“ broj 281.

kreiranje privida realnih događaja, pa su tako paprike kao oznaka za novac dobiven

od prodaje opojne droge, mogle uvenuti, jednako kao što je Petar Bošnjak mogao

probati auto na 20 km, odnosno uzeti 20g opojne droge heroin. Nadalje, dana

14.05.2013.godine, Habibija (korisnik telefonskog broja 062/731 013) poziva Burića

(korisnik telefonskog broja 063/179 403): „eno ti cigle tamo!“ (Semir Habibija), „a?“

(Adis Burić), „eno ti cigle!“ (Semir Habibija), „ja te ništa ne razumijem?“ (Adis Burić),

„eno ti cigle!“(Semir Habibija), „aha, dobro, dobro!“ (Adis Burić)43. Iz ove komunikacije

vidljivo je da Burić u prvi mah ne shvata značenje šifre kojom se Habibija služi, ali uz

Habibijin poseban naglasak na izraz cigla, iskazuje potvrdnu reakciju, što dodatno

potvrđuje navode Semira Hebibije, da su pripadnici grupe u međusobnim

komunikacijama koristili šifrovanim oznaka. Sadržaj i značenje navedene

komunikacije, potvrđuju nespornu činjenicu da je Semir Habibija imao ulogu

dostavljača ili kurira za Adisa Burića, kako on to i sam naveo u svom svjedočenju, a

što odobrava isvjedok Adis Burić, pa se u kontekstu svih provedenih dokaza ,

potpuno logičnom postavlja činjenica da cigla koju je Habibija ostavio Buriću,

označava novac koji potiče od prodaje opojne droge.

Nadalje, sadržaji presretnutih i na glavnom pretresu reprodukovanih razgovora koji

se odvijaju između optuženog Petra Bošnjaka i osuđenog Adisa Burića, također

sadrže iste ili istovrsne šifre, koje Petar Bošnjak koristi u komunikacijama sa

Habibijom i Marinovićem. Tako je iz komunikacije dana 30.05.2013.godine, vidljivo

da Petar Bošnjak (korisnik telefonskog broja 063/917-070), pita Adisa Burića (korisnik

telefona IMEI broja 86557801095653): „drug kako je auto? Jel' k'o ono zadnje? Ono

nije valjao!“, na šta Burić odgovara: „Sutra, prekosutra mi dolazi šlepa pa ću naletiti

da vidim!“44. Termin auto i odgovarajući termin šlepa, analogno već analiziranim

razgovorima, očigledno se odnose na opojnu drogu i na pošiljku iste, pa je jasno da

se optuženi Petar Bošnjak raspituje kod Burića za kvalitet opojne droge, a da Burić

nagovještava dolazak nove pošiljke. Također, komparacija kvaliteta droge sa onom

zadnjom koju ističe optuženi Petar Bošnjak, ukazuje na činjenicu da se između Petra

Bošnjaka i Adisa Burića sukcesivno odvijaju prometi opojnom drogom, te da ovo

zasigurno nije jedini put da optuženi Petar Bošnjak vrši istu narudžbu od Burića.

Nadalje, optuženi Petar Bošnjak (korisnik telefonskog broja 063/917-070), dana

01.06.2013.godine šalje SMS poruku osuđenom Adisu Buriću (korisnik telefona IMEI

broja 86557801095653): „drug hoćemo piti kavu evo me u tvom gradu“45 Sintagma

piti kavu, koja pruža privid svakodnevne, uobičajene međuljudske komunikacije,

pogodna je za korištenje u komunikacijama kojima se nastoji prikriti stvarni sadržaj

poruke koja se kreće od pošiljaoca ka primaocu. Stoga su pripadnici ove grupe često

koristili navedenu sintagmu u namjeri prenošenja informacija koje se tiču opojne

43

Konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 13-3“ broj 371.

44 Konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 13-3“ brojevi 1000 i 1002.

45 Konverzacija na meti označena na sistemu „OSOJE 13-3“ brojevi 1000 i 1043.

droge, koristeći šablon lingvističkih paravana, čije postojanje je potvrdio i sam

svjedok Semir Habibija.

Opojna droga koju je optuženi Petar Bošnjak nabavljao od osuđenih Adisa Burića i

Semira Habibija, poticala je od pravosnažno osuđenog Danke Dragoja zv.Lepa i E.A.

na koju okolnost neovlaštenog prometa opojne droge su Burić, Habibija i Dragoje

zaključili sporazume o priznanju krivnje sa Tužilaštvom i osuđeni pravosnažnim

presudama ovog Suda, a koju drogu su u razgranatim lancima trgovine, od

pomenutih lica dalje kupovali ostali pripadnici grupe. Potvrdu ovome daje činjenica

da je prilikom pretresa osuđenih Slađana Dragičevića i Danke Dragoja pronađena

materija za koju je vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi. Nalazom i

mišljenjem vještaka za fizikalno hemijska vještačenja, Briga Nađide, koja je isti

iznijela na ročištu održanom dana 08.04.2016.godine, utvrđeno je da je u ispitivanoj

bijeloj, praškastoj materiji oduzetoj od Danke Dragoja, prisutna psihotropna

supstanca kokain, a da ispitivana smeđa materija oduzeta od Slađana Dragičevića

sadrži psihotropnu supstancu diacetilmorfin, hemijski spoj koji predstavlja heroin.

U dijelu presude kojim se objašnjava postojanje i funkcionisanje grupe za

organizovani kriminal, pojašnjeno je da su članovi ove grupe, između ostalih, bili i

Danko Dragoje i Slađan Dragičević, pa činjenica da su od istih oduzete materije za

koje je vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnim drogama heroin i kokain, samo

potvrđuje zaključke Suda da su pripadnici ove grupe vršili neovlašten promet opojnim

drogama, a da su u svrhu dogovaranja istih , kontaktirali telefonski koristeći se pri

tome šifrovanim terminima kao oznakom za predmet prodaje – opojnu drogu, količinu

iste – grami, te novac dobiven od prodaje droge.

Događaj od dana 17.06.2013.godine

Da je optuženi Petar Bošnjak dana 17.06.2013.godine isporučenu opojnu drogu

heroin , ukupne količine 400g, kompenzirao dajući Adisu Buriću putničko motorno

vozilo „Golf V“ bijele boje, reg.oznaka: J69-A-754, broj šasija: WVWZZZ1KZP040896

koje je registrovano na punca Maria Bošnjaka – Mladena Bašića, uz doplatu od

strane Adisa Burića u iznosu od 1.000 eura, koje vozilo je Adisu Buriću iz Posušja u

Mostar dovezao Semir Habibija, prozilazili iz sadržaja presretnutih telefonskih

komunikacija, potkrijepljenih izvještajem o izvršenoj analizi (T-58), i iz iskaza

svjedoka Semira Habibije, Adisa Burića i Semira Šarića.

Dana 17.06.2013.godine, optuženi Mario Bošnjak (korisnik telefonskog broja

063/086-376) obavještava optuženog Petra Bošnjaka (korisnik telefonskog broja

063/917-070): „Ovaj nije pare nikakve donio šta“, na šta Petar odgovara: „kako nije

treba 1000 eura donijet i oni ostalo... ja sam mu reka 1000 eura i ono razlike u...

pa koliko je toga donio?„ Mario odgovara: „Ne znam ni ja.„ , na šta mu Petar daje

uputu: „Moraš vidit sve mi reć!“ 46 U narednoj konverzaciji koja se odvija isti dan,

46


optuženi Mario Bošnjak obavještava svog oca, optuženog Petra Bošnjaka: „275!“, na

što Petar odgovara: „275, i treba još 1000 eura ostavit! ... evo zvao sam ja ovog i

rek'o mu da se čuje sa njim, ne može se ništa završit dok se ne ostave pare!“, te na

pitanje Maria: „I, šta kaže?“, Petar odgovara: „Nazvaće, zvaće on njega pa će me

prozvat... dogovoreno, ovo što je dobiveno sad para, robe i razliku, 1000 eura mora i

ono u vinu“47

Iz iskaza svjedoka Semira Habibije proizilazi da je tog dana došao do kuće Petra

Bošnjaka, gdje će ga uputiti Adis Burić radi razmjene droge za vozilo marke Golf, da

je Petar Bošnjak bio odsutan, pa je Habibija paketić sa opojnom drogom predao

Marij Bošnjaku, Petrovom sinu, koji će pozvati oca i izvijestiti ga da je Habibija došao

po vozilo , kada će Petar Bošnjak pitati za 1.000 eura koje je Hebibija trebao donijeti.

Da je sadržaj paketića kojeg je Habibija od Burića donio Petru Bošnjaku i Mariu

Bošnjaku, sadržavao opojnu drogu heroin, proizilazi iz izjave ovog svjedoka koji

navodi da mu je bilo poznato da prenosi opojnu drogu heroin jer će mu Adis Burić

isto saopštiti. Stoga prigovor odbrane kojim se isticala nesigurnost svjedoka u

činjenicu da li je prenosio opojnu drogu, s obzirom da je znanje o sadržaju

prenosenog paketića iskazao kroz vjerovatnoću, a ne potpunu uvjerenost u isto, gubi

opstojnost. U tom smislu, naročito je potrebno uzeti u obzir da je nakon svjedokove

izjave da je Burić Pačetu vjerovatno pakovao drogu, u daljem toku svog iskaza

svjedok u više navrata izričito potvrdio da se radilo o opojnoj drogi, a što je

eksplicitno navedeno i u zapisniku o saslušanju svjedoka Semira Habibije, koji je Sud

prihvatio kao vjerodostojan iz razloga na koje će se Sud posebno osvrnuti. Svjedok

Habibija je na zapisnik pojasnio da je on lično prodavao Petru Bošnjaku manje

količine opojne droge, 5 do 10 grama, dok bi plaćanje veće količine opojne droge,

Pače uglavnom vršio Buriću lično. Svjedok Adis Burić, također je potvrdio da je

Semiru Habibiji direktno davao opojnu drogu heroin, koju je isti dalje prodavao za

njega, navodeći da vjeruje da je Habibija opojnu drogu prodavao, između ostalih, i

Petru Bošnjaku. Iako je naveo da se rijetko viđao sa optuženim Petrom Bošnjakom,

jer isti nije bio njegova „mušterija“, Burić je potvrdio da se jedne prilike desio problem

sa prebijanjem dugova između njega i Petra Bošnjaka, kojeg svjedok i prepoznaje u

sudnici, pojašnjavajući da je bilo sporno „neko auto“ i 1.000 eura , kada će se on

lično pojaviti i dati Pačetu novac.

Dovođenjem u vezu iskaza svjedoka Semira Habibije i Adisa Burića sa sadržajima

presretnutih telefonskih razgovora, te uzimajući u obzir da su pripadnici grupe koristili

šifrovane oznake za opojnu drogu, jasno je da su u razgovorima između Petra

Bošnjaka i Maria Bošnjaka izrazi vino i ono ostalo, označavali opojnu drogu heroin

koju je Semir Habibija donio Mariu Bošnjaku.

47


O količini opojne droge heroin koju su Adis Burić i Semir Habibija dali Mariu Bošnjaku

u zamjenu za vozilo, svjedoče sadržaji presretnutih razgovora dana

17.06.2013.godine između Maria Bošnjaka (korisnik telefonskog broja 38763086376)

i Petra Bošnjaka (korisnik telefonskog broja 063917070), kada Mario obavještava

Petra: „Evo mene gore donio sam ja ovo što smo se prvo dogovorili. ... 330KM sam

mu još dao i tebi dao 70 - to je 400 KM“ , na šta Petar odgovara: „ja„, Mario

nastavlja: „330 i 70 je 400 KM“, a Petar potvrđuje „Tako je“.

Sadržaj prethodno navedene komunikacije ukazuje na rasplet događaja nakon nstale

sporne situacije u vezi 1.000,00 eura koje je Habibija propustio donijeti, s obzirom da

se u razgovoru upotrebljava glagolsko vrijeme perfekt: „donio sam“ i „dao sam mu“.

Da je radnja kompenzacije zaista realizovana, potvrdili su na glavnom pretresu i

svjedoci Semir Habibija i Adis Burić. Svjedok Habibija se osvrnuo na detalje oko

preuzimanja vozila, ističući da ga je Burić zamolio da mu vozilo doveze iz Posušja u

Mostar, što je on i učinio, te je u Mostaru vozilo predao Buriću, te je tada primjetio da

je istekla saobraćajne dozvola.

Identifikacija vozila marke Golf V koji je bio predmet kompenzacije između Adisa

Burića i Semira Habibije s jedne, i Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka s druge strane,

potvrđena je iskazom svjedoka Semira Šarića koji navodi kako je predmet prethodno

opisane kompenzacije, bilo vozilo marke Golf V, bijele boje, čiji detaljni podaci su

navedeni u izvještaju o počinjenom kriivčnom djelu, pa je tako utvrđeno da se radi o

automobilu reg.oznaka: J69-A-754, broj šasije: WVWZZZ1KZP040896, čiji je vlasnik

punac optuženog Maria Bošnjaka – Mladen Bašić. Koje vozilo će Burić potom prodati

licu E.A. u Sarajevu.

Sve navedeno potvrđeno je iskazom osumnjičenog Petra Bošnjaka, koji je na

zapisnik o ispitivanju naveo da je njegov sin, Mario Bošnjak, imao vozilo Golf bijele

boje, čiji je vlasnik bio Mariov punac , Mladen Bašić , te je Mario ovo vozilo prodao, a

on nije imao ništa s tim. Optuženi Petar Bošnjak je na glavnom pretresu saslušan u

svojstvu svjedoka kada je negirao da je njegov sin Mario imao u vlasništvu bijelog

Golfa te da je isti prodao, pojašnjavajući koliziju u svojim iskazima činjenicom da nije

mogao pročitati zapisnik, jer nije znao šta čita. Međutim, Sud ističe da je zapisnik o

ispitivanju osumnjičenog Petra Bošnjaka, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0

KT 000 6845 13 dana 17.09.2013.godine (dokaz T-7), u prisustvu branioca

osumnjičenog, advokata Joze Ćurića, da je osumnjičeni tom prilikom upoznat sa

svojim pravima, u skladu sa odredbom člana 78. ZKP BiH, te da su osumnjičeni i

branilac uredno potpisali zapisnik. U zapisniku je jasno navedeno da je osumnjičeni

upoznat sa pravom da pročita zapisnik i da mu isti bude pročitan, te da je

osumnjičeni izjavio da ne želi čitati zapisnik, već da je saslušao glasno diktiranje istog

i istakao da nema primjedbi na tako sačinjen zapisnik, što je svojim potpisom i

potvrdio. S obzirom da svjedok nije imao logično pojašnjenje razloga zašto odstupa

od iskaza datog u istrazi, navodeći samo paušalno da nije mogao pročitati zapisnik,

dok je s druge strane, sporni dio iskaza u zapisniku o ispitivanju naveden na jasan i

logičan način, Sud je dovodeći u vezu sadržaj zapisnika sa ostalim dokazima, prije

svega sa iskazom svjedoka Semira Šarića, Semira Habibije i Adisa Burića, te sa

sadržajima presretnutih telefonskih razgovora, prihvatio dio iskaza osumnjičenog iz

istrage, u kojem potvrđuje da je njegov sin Mario posjedovao i prodao bijelog golfa,

čiji vlasnik je Mariov punac, Mladen Bašić. Ostali dio iskaza osumnjičenog Petra

Bošnjaka, kojim isti negira poznanstvo sa pripadnicima grupe i učešće u

inkriminisanim radnjama, Sud ne prihvata, nalazeći ga logički nepodudarnim sa

ostalim provedenim dokazima, u uvjerenju da je takav iskaz, kojim

osumnjičeni/optuženi kako u prethodnom postupku, tako i na glavnom pretresu,

negira svoje učešće, opredijeljen svrhom oslobađanja od optužbi koje mu se stavljaju

na teret. Dakle, iako tada osumnjičeni Petar Bošnjak, nije precizirao kome je Mario

Bošnjak prodao vozilo Golf, iz naprijed navedenih presretnutih komunikacija, te iz

iskaza svjedoka Semira Habibije i Adisa Burića, jasno je da je upravo ovo vozilo bilo

predmet kompenzacije za opojnu drogu heroin i 1.000 eura.

Stoga, iako odbrana optuženog Petra Bošnjaka prigovara na navode Tužilaštva, da

je automobil Golf V bio predmet sporne kompenzacije, ukazujući na činjenicu da

optuženi Petar Bošnjak prodaje vozilo koje nije u njegovom vlasništvu, Sud ističe da

je ova činjenica potvrđena iskazima svjedoka Semira Šarića, Semira Habibije i Adisa

Burića, koji saglasno u bitnim činjenicama, navode da je Adis Burić kompenzirao

opojnu drogu heroin, uz nadoplatu 1.000 eura, za vozilo marke Golf V od Petra

Bošnjaka, što je potvrđeno i sadržajima presretnutih telefonskih razgovora iz kojih je

utvrđena i tačna količina ove droge od 400 g, potvrđeno zapisnikom o ispitivanju tada

osumnjičenog, Petra Bošnjaka, koji navodi da je njegov sin Mario prodao vozilo Golf

bjele boje.

Ulogu optuženog Maria Bošnjaka u opisanoj radnji prebijanja opojne droge heroin za

vozilo marke Golf V, Sud je utvrdio cijeneći sadržaje presretnutih i na glavnom

pretresu reprodukovanih telefonskih razgovora optuženog Maria Bošnjaka sa

optuženim Petrom Bošnjakom, i dovodeći iste u vezu sa iskazom svjedoka Semira

Habibije. Naime, iz naprijed navedenih razgovora između optuženih Petra Bošnjaka i

Maria Bošnjaka, vidljivo je da dana 17.06.2013.godine Mario Bošnjak poziva svog

oca, Petra Bošnjaka, obavještavajući ga da ovaj nije donio nikakve pare, na šta je

Petar odgovara „da treba donijeti 1.000 eura i ono ostalo“, nakon čega Petar

Bošnjak , odgovarajući na primjedbe optuženog Maria Bošnjaka kako „ne zna koliko

je toga ovaj donio“, istom daje upute „Moraš vidit sve mi reć!“ 48 Istog dana, Mario

Bošnjak obavještava Petra Bošnjaka, da se radi o 275 očekivane pošiljke, nakon

čega Petar iznosi dalji plana u vezi obavljanja ovog posla. Pomenute komunikacije

označavaju dogovor u vezi kompenzacije, što je Sud predhodno detaljno objasnio,

zbog čega će se na ovom mjestu osvrnuti samo na ulogu optuženog Maria

Bošnjaka u opisanoj radnji kompenzaciji. Naime, reakcija Petra Bošnjaka na Mariov

48


odgovor da on ne zna koliko je Habibija donio opojne droge, a koja reakcija se

manifestovala u naredbodavnoj rečenici: „Moraš vidit sve mi reć!“, očito je uzrokovala

prekid razgovora, nakon čega Mario poziva Petra i saopštava mu da je Habibija

donio 275 grama heroina. Dakle, cijeneći navedeno Sud zaključuje da je optuženi

Mario Bošnjak aktivni sudionik u razmjeni opojne droge heroin za vozilo marke Golf,

koji postupajući po naredbama i uputama svog oca, optuženog Petra Bošnjaka,

direktno učestvuje u realizaciji predhodnih dogovora u vezi razmjene opojne droge

sa osuđenim Adisom Burićem i Semirom Habibijom.

Dio navoda osuđenog Adisa Burića, da isti ne poznaje optuženog Maria Bošnjaka,

Sud ne prihvata, s obzirom da ovaj osuđeni, saslušan u svojstvu svjedoka na

glavnom pretresu, potvrđuje svoje učešće u prebijanju droge i novca sa optuženim

Petrom Bošnjakom, za vozilo marke Golf, a koju radnju kompenzacije svjedok Semir

Habibija detaljno i podrobno opisuje na zapisnik o saslušanju svjedoka precizirajući

kontakt Burića i Maria Bošnjaka, pa Sud prihvata ovaj iskaz kao istinit, logičan, i

podudaran sa ostalim provedenim dokazima. Naime, svjedok Habibija Samir opisuje

kako je dana 17.06.2013.godine, sam došao u kuću Bošnjaka, gdje je optuženom

Mariu Bošnjaku ostavio paketić sa opojnom drogom, nakon čega se vraća i ponovo

dolazi u Posušje, zajedno sa Adisom Burićem, koji će Mariu Bošnjaku tada donijeti i

predati 1.000,00 eura. Temeljem iskaza ovog svjedoka, a u vezi sa ostalim naprijed

navedenim dokazima, Sud je nesporno utvrdio susret između osuđenog Adisa

Burića i optuženog Maria Bošnjaka, kada su Habibija i Burić došli u kuću Petra i

Maria Bošnjaka kada će Mario neposredno ostvariti uvid u pošiljku koju su Habibija i

Burić donijeli, o čemu je Mario Bošnjak i razgovarao sa Burić Adisom.

Na ročištu održanom dana 10.03.2017.godine, svjedok Semir Habibija, dao je svoj

iskaz pred ovim Sudom, navodeći da optuženi Mario Bošnjak 'nije imao ništa' sa

paketom opojne droge koji su on i Adis Burić donijeli u kuću Bošnjaka u cilju

kompenzacije za vozilo marke Golf , negirajući navode iz prethodnog postupka da je

optuženi Mario Bošnjak otvorio smotak koji će on donijeti i o čemu će naknadno Burić

Adis i Mario raspravljati, pojašnjavajući kako je tom prilikom Burić pitao Marija gdje je

smotak, na što je ovaj samo odgovorio da je tu. Međutim, iz dijela iskaza ovog

svjedoka iz prethodnog postupka, vidljivo je da svjedok Semir Habibija

samoincjativno iskazuje da je vidio Maria Bošnjaka kako otvara paket koji će mu on

predati , iskazujući pri tom jasnu predstavu o kretnjama i ponašanju Maria Bošnjaka u

trenutku kada su mu on i Adis Burić donijeli opojnu drogu heroin, nalazeći isto bitnim

za cjelovit opis spornog događaja.

Kako je zapisnik o saslušanju svjedoka Semira Habibije, sačinjen dana

09.11.2015.godine, dok je svoj iskaz na glavnom pretresu svjedok dao dana

10.03.2017.godine, dakle godinu i pol nakon prvobitnog iskaza, jasno je da je kvalitet

sjećanja svjedoka bio bolji u trenutku sačinjavanja zapisnika, a što je uočljivo i iz

sadržaja samog zapisnika, koda svjedok detaljno opisuje događaj sa nizom logički

povezanih činjenica.

Stoga je Sud, u pogledu dijela iskaza svjedoka Semira Habibije, koji se odnosi na

činjenicu da je optuženi Mario Bošnjak raspakovao paketić sa drogom i utvrdio šta

se u njemu nalazi , poklonio vjeru iskazu svjedoka datom na zapisnik o saslušanju

svjedoka, koji iskaz je potvrđen komunikacijom između Petra Bošnjaka i Maria

Bošnjaka, neposredno nakon što Mario Bošnjak preuzima opojnu drogu od Semira

Hebibije, o čemu će odmah izvijestiti oca Petra Bošnjaka, pa je neosnovano i

pomisliti kako optuženi Mario Bošnjak nije znao da se radi o kupoprodaji opojne

droge heroin , kako to u djelu svog iskaza na glavnom pretresu pokušava predstaviti

svjedok Semir Habibija.

Da ovo nije jedina situacija u kojoj optuženi Mario Bošnjak, postupajući po uputama

svog oca, optuženog Petra Bošnjaka, prodaje opojnu drogu, vidljivo je iz sadržaja

ostalih presretnutih i na glavnom pretresu reprodukovanih telefonskih komunikacija.

Tako je iz konverzacija koje su se odvile dana 01.05.2013.godine, između optuženog

Petra Bošnjaka (korisnik telefonskog broja 063/ 917 070) i Nenada Puljića (korisnik

telefonskog broja hrvatskog telekom operatera), uočljivo da optuženi prvobitno sa

Nenadom Puljićem dogovara odlazak „na kafu“: Petar Bošnjak: „Pa hajte na kavu“,

Nenad Puljić: „Mislio sam doletit da dodjemo na kafu ako more“49, potom Petar

Bošnjak upućuje Nenada Puljića na svog sina, Maria Bošnjaka: Petar Bošnjak: „Htjeo

sam ovo ..... imaš li ključ, nemaš?“, Nenad Puljić: „More, nema ne znam“, Petar

Bošnjak: „Ima gore kod Marijane............ ima crni neki privjesak kaže Mićo kožni“,

Nenad Puljić: „Kad će on doć?“, Petar Bošnjak: „Hajde ti za 5 minuta otiđi uzmi to on

će ti reći, zna on di je šta!“50 Nakon što je optuženi Petar Bošnjak ostvario pomenute

razgovore sa Nenadom Puljićem, isti poziva svog sina, optuženog Maria Bošnjaka:

Petar Bošnjak: „alo“, Mario Bošnjak: „diće doć?“ ... Petar Bošnjak: „onde kod peći,

gdje je ono znaš!“, Mario Bošnjak: „Dobro, hajd!“51

Nadalje, dana 23.05.2013.godine, Nenad Puljić pita optuženog Petra Bošnjaka: „e je

li ručak gotov?“, na šta Bošnjak odgovara:„ Bogami evo skoro pa gotov“, pa Puljić

nagovještava: „e hajde svratićemo!“52 Iz naredne konverzacije, uočljivo je da Petar

Bošnjak ponovo spominje Pujiću da će kontaktirati Maria Bošnjaka povodom ključa:

„ne znam ima li Mića ključ, probaću zovnut da vidim gdi je on sad“53

Konverzacije koje se odvijaju između optuženog Petra Bošnjaka i Nenada Puljića,

prate isti šablon šifrovanih komunikacija koje je Petar Bošnjak koristio i kod

49






razgovora sa Semirom Habibijom, Adisom Burićem, Matom Marinovićem i drugim

licima, a kako je to već ranije pojašnjeno, pa fraza hajte na kafu, praćena

uobičajenom suzdržanošću od otkrivanja suštine razgovora, očigledno je mogla

predstavljati samo opojnu drogu.

Uvjerenost Suda u činjenicu da su Petar Bošnjak i Nenad Puljić razgovarali o

kupovini/prodaji opojne droge, dobija na snazi kada se vrijeme i sadržaji

konverzacija, koje su se odvijale između optuženog Petra Bošnjaka i Nenada Puljića,

uporede sa vremenom i sadržajem konverzacija između optuženog Petra Bošnjaka i

osuđenog Adisa Burića. Naime,dana 03.06.2013.godine, u vremenskom periodu od

11: 40 do 11: 57 minuta, Petar Bošnjaka šalje Buriću SMS poruku: „Koja je cijena

ovog auta?„54 a Adis Burić,odgovara: „isto ti je sad, a kad dođem ja gore, dovešću

drugo da vidiš pa ćemo dogovarati“55

Istog dana, u 17 sati i 37 min, Petar Bošnjak (korisnik telefonskog broja 063/917-

070), zaprimio je poziv od Nenada Puljića: Petar Bošnjak: „alo!“, Nenad Puljić: „Drug

jesul žene stigle?“, Petar Bošnjak: „Bogami evo ih u autu su!“, Nenad Puljić“e!“56

Kako je Sud već utvrdio da je optuženi Petar Bošnjak kupovao opojnu drogu heroin

od osuđenog Adisa Burića, koji je navedeno i potvrdio prilikom svog svjedočenja na

glavnom pretresu, te je utvrđeno da su dogovori u vezu kupoprodaje droge vršeni

telefonskim putem, korištenjem šifrovanih oznaka za istu, vidljivo je da je dana

03.06.2013.godine optuženi Petar Bošnjak razgovarao sa Burićem u vezi nabavke

opojne droge, „auta“. Istog dana, samo nekoliko sati nakon razgovora sa Burićem,

optuženi Petar Bošnjak obavještava Nenada Pujića da su žene stigle i da su u autu.

Korištenje istovrsnog obrasca šifrovanih razgovora koji se odvijaju između optuženog

Petra Bošnjaka sa Adisom Burićem i sa Nenadom Pujićem, te vremenska i sadržajna

povezanost istih, dovode do nedvojbenog zaključka o komplementarnosti razgovora,

te se hronološkim redanjem istih, može pratiti kretanje opojne droge heroin koju

optuženi Petar Bošnjak najprije nabavlja od osuđenog Adisa Burića, te prodaje dalje

licu Nenad Pujić zv.Savo, za koga je operativnim saznanjima inspektora SIPA-e,

iznesenim u izvještaju o analizi presretnutih razgovora (T-58), utvrđeno da se radi o

licu iz Imotskog, koji koristi telefonski broj hrvatskog operatera, što je navedeno i u

izvještaju o počinjenom krivičnom djelu (T-76).

Korištenje šifrovanih oznaka u međusobnim komunikacijama optuženog Petra

Bošnjaka i Nenada Pujića, uočljivo je i iz drugih konverzacija, među kojima je i

konverzacija ostvarena dana 02.06.2013.godine, kada Nenad Puljić kontaktira

optuženog Petra Bošnjaka: Nenad Puljić: “Drug jesi lega?“, Petar Bošnjak: „nisam

54




evo me gore u radnji“, Nenad Pujić: „A ja zaboravio danas ti reć da nam ostaviš za

sutra mesa!“, Petar Bošnjak: „ostavićemo dašta ćemo!„57

Nadalje, uloga optuženog Maria Bošnjaka u grupi za organizovani kriminal,

potvrđena je i sadržajima komunikacija koje su se odvijale između optuženog Petra

Bošnjaka i lica Nenad Pujić, kao i između optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka

međusobno. Uočljivo je da se optuženi Petar Bošnjak, prilikom prodaje opojne droge

licu Nenad Pujić, jednako kao i prilikom kupovine iste, odnosno kompenzacije

automobila za istu od Habibije i Burića, primarno oslanjao na svog sina Maria

Bošnjaka, koji je lično, u njihovom zajedničkom domu, primao paketiće koji su

sadržavali opojnu drogu, te prodavao iste drugim licima, kao što je Nenad Pujić .

Da je optuženi Mario Bošnjak, svjestan svog neovlaštenog postupanja, jasno je

vidljivo iz iskaza svjedoka Semira Hebibije da je optuženi izvršio uvid u paketić koji

mu je predao, a potom poziva optuženog Petra Bošnjaka i obavještava ga o količini

zaprimljene opojne droge. Da je promet opojnom drogom koji se odvijao u okviru

grupe za organizovani kriminal, u cjelosti imao karakteristiku međunarodnog

prometa, svjedoči i činjenica da je organizator grupe, osuđeni Adis Burić, prodavao

opojnu drogu licu Anti Pioniću, državljaninu R.Hrvatske, koji je tako kupljenu drogu

skrivenu u analnom otvoru i prenosio u R.Hrvatsku, što je detaljno pojašnjeno u dijelu

presude koji se odnosi na postojanje grupe za organizovani kriminal.

Sud je također utvrdio da je promet opojnim drogama vršen neovlašteno, s obzirom

da je ovlašteni promet opojnim drogama samo onaj promet koji se vrši u skladu sa

Zakonom o spriječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga,odnosno samo onaj

promet koji se vrši u medicinske, nastavne, policijske ili naučne svrhe (član 19.

Zakona), što u ovom krivičnom predmetu, zasigurno nije slučaj, s obzirom da je Sud

našao da su optuženi kupovali i dalje prodavali opojnu drogu heroin, za koju je

vještak Briga Nađida potvrdila da se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih

tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora Zakona o sprečavanju

i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Sl.glasnik BiH br.8/06), isključivo vođeni

motivom sticanja protupravne imovinske koristi, a koja opojna droga je bila

namijenjena krajnjim konzumentima, ovisnicima o istoj.

Iz svih naprijed opisanih radnji dogovaranja i izvršenja neovlaštenog prometa

opojnom drogom heroin, na jasan način i van razumne sumnje je utvrđeno da su

optuženi Petar Bošnjak i Mario Bošnjak u više navrata, uporno ponavljajući istovrsni

obrazac kupovine i prodaje opojne droge, pri čemu je optuženi Petar Bošnjak

direktno, telefonskim putem dogovarao način, mjesto i vrijeme preuzimanja odnosno

predaje opojne droge sa prodavcima i kupcima , preuzimajući i prodajući opojnu

drogu , sam ili u dogovoru sa optuženim Mariom Bošnjakom, koji je drogu kupovao i

prodavao prema uputama optuženog Petra Bošnjaka, u periodu od mjeseca aprila do

septembra 2013. godine, pristupili grupi za organizovani kriminal zajedno sa drugim 57


pripadnicima i to Semir Habibija zv.Habe, Danko Dragoje zv.Lepa, E.A. zv.E., Denis

Tabaković, Igor Lečić zv.Lećo, Slađan Dragićević, Almir Denjo zv.Kefa, Valentina

Sulić zv.Tina, Josip Ćužić i drugim njima poznatim osobama među kojima zasigurno

Adnan Aličić, Mate Marinović, Ante Pionić zv.Ćoro i Velid Nazdrajić zv.Veki, koju

grupu je organizovano i njom rukovodio u smislu člana 1. stav 20. KZ BiH Adis Burić,

a koja grupa je organizovana radi neovlaštene međunarodne kupoprodaje, prijenosa,

prevoza, držanja, posredovanja u daljnjoj međunarodnoj prodaji, uvoza i izvoza,

slanja i isporuke opojnih droga „heroin“ i „kokain“, koje opojne droge su Konvencijom

o psihotropnim supstancama od 1971. godine i Rješenjem o popisu opojnih droga

("Službeni list R BiH" br. 2/92 i 13/94) proglašene opojnim drogama i čiji se promet

može obavljati samo na temelju dozvole nadležnog organa u skladu sa Zakonom o

proizvodnji i prometu opojnih droga ("Službeni list R BiH" br. 2/92 i 13/94) i čiji je

promet zabranjen odredbama Zakona o spriječavanju i suzbijanju zloupotrebe

opojnih droga („Službeni glasnik BiH“ broj 8/06) i to na područje BiH, sa područja BiH

kao i na područje R. Hrvatske.

9. Krivnja i odmjeravanje kazne

Ocjenom svih navedenih dokaza kako subjektivnih , iskaza saslušanih svjedoka koji

će na nesumnjiv način opisati kupovinu i dalju prodaju opojne droge heroin

optuženim Petru Bošnjaku i Mariu Bošnjaku , koje radnje optuženih su potvrđene

objektivnim dokazima presretnutim telefonskim komunikacijama , tajnim praćenjem i

tehničkim snimanjem, te nalazom i mišljenjem vještaka hemiske struke koji se na

nesumnjiv način izjašnjava o količini, vrsti i kvalitetu opojne droge heroin , Sud je

nesporno utvrdio da su optuženi Petar Bošnjak i Mario Bošnjak , svjesno i voljno

djelovali u neovlaštenom prometu opojnih droga u okviru grupe za organizovani

kriminal, pri čemu je svaki od optuženih imao svoju specifičnu ulogu i svojim

djelovanjem doprinosio ostvarenju zajedničkog cilja , postupajući na način pobliže

opisan u izreci presude , preduzimajući radnje neovlaštenog prometa opojne droge ,

kontinuirano u jednom relativno kratkom vremenskom periodu, sa istim ciljem i

namjerom, sticanja protupravne imovinske koristi , koje radnje optuženih sa logičkog

životnog i pravnog aspekta predstavljaju jednu cjelinu kao jedinstveno krivično djelo

neovlaštenog prometa opojnih droga. Zbog svega navedenog Sud zaključuje da se

u radnjama optuženih Petra Bošnjaka i Maria Bošnjaka , stiču sva bitna obilježja bića

krivičnog djela organizovani kriminal iz člana 250.stav 2. KZBIH u vezi sa krivičnim

djelom neovlašteni promet opojnih droga iz člana 195.stav 1.KZBiH u vezi sa članom

54 istog Zakona.Za počinjena krivična djela Sud je optužene oglasio krivim i osudio i

to Petra Bošnjaka na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) godina a optuženog

Maria Bošnjaka na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina , u uvjerenju da su

izrečene kazne zatvora adekvatne i srazmjerne težini počinjenih krivičnih djela , te da

će se istim u cjelosti ostvariti svrha kažnjavanja predviđena odredbama člana 39.

KZBIH , vaspitno uticati na optužene da ubuduće ne čine krivična djela , preventivno

uticati na druge da se suzdrže od krivičnih djela i svakako uticati na svjest građana o

pogibeljnosti krivičnih djela i pravednosti kažnjavanja .

Odlučujući o vrsti i visini izrečenih krivično pravnih sankcija, Sud je od olakšavajućih

okolnosti na strani optuženog Petra Bošnjaka cijenio činjenicu da je otac dvoje djece,

a na strani optuženog Maria Bošnjak, Sud je od olakšavajućih okolnosti cijenio

njegove godine života, činjenicu da se radi o osobi mlađe životne dobi, da je

porodičan otac dvoje maloljetne djece, dok je na strani prvo i drugo optuženh od

otežavajućih okolnosti Sud svakako cjenio njihovu višestruku ....

10. Uračunavanje pritvora

Odredbom člana 56. KZ BiH propisano je da će se u kaznu zatvora uračunati i

vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom.

Imajući u vidu da su optuženi Petar Bošnjak i Mario Bošnjak u ovom postupku u fazi

istrage, proveli određeno vrijeme u pritvoru, vremenski periodi lišenja slobode

optuženih će se u skladu sa navedenom odredbom uračunati u izrečene kazne

zatvora, i to, u odnosu na oba optužena, dvokratni periodi od 19.09.2013. godine do

11.12.2013. godine i od 07.02.2014.godine do 04.03.2014.godine.

11. Oduzimanje predmeta

Odredbom člana 74. KZ BiH, propisano je oduzimanje predmeta koji su upotrebljeni

ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog

djela.

Sud je, cijeneći navedenu zakonsku odredbu, od optuženih oduzeo predmete koji su

upotrebljeni za učinjenje krivičnog djela, i to mobilne telefone i SIM kartice: od

optuženog Petra Bošnjaka mobilni telefon marke Samsung, IMEI:

35957904110235/1, sa SIM karticom broja 063594133, serijskog broja:

8938703010019765983, mobilni telefon marke Alcatel, IMEI: 861045010656307, sa

SIM karticom broja 065184563, serijskog broja 89387051202095785411, ranije

privremeno oduzeti po Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Državne

agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-12/1-3-04-1-92/13 od dana 19.09.2013. godine,

a od optuženog Maria Bošnjaka mobilni telefon marke Nokia, crne boje, model

C0168, IMEI: 354594/05/454347/9, SIM kartica GSM operatera Eronet „hey“,

serijskog broja 8938303010038761187, ranije privremeno oduzet po Potvrdi o

privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-

12/1-3-04-1-90/13 od dana 19.09.2013. godine.

12. Troškovi krivičnog postupka

Članom 188. stav 1. ZKP BiH je propisano da će Sud, kada optuženog oglasi krivim,

u presudi izreći da je optuženi dužan da naknadi troškove krivičnog postupka. Sud je

u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, optužene obavezao da naknade

troškove krivičnog postupka.

S obzirom da Sud u momentu donošenja presude nije raspolagao sa tačnim

podacima o visini tih troškova, imajući u vidu da braniocima po službenoj dužnosti

još uvijek nisu isplaćeni troškovi odbrane, odluka o visini troškova će se donijeti

naknadno, po pribavljanju potrebnih podataka, a kako to i propisuje odredba člana

186. stav 2. ZKP BiH.

ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA

Stručni saradnik SUDIJA

Ena Žunić Amela Huskić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog presude dozvoljena je žalba vijeću

Apelacionog odjeljenja ovog Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema

iste.

Broj: S1 2 K 017901 15 K Sarajevo, 05.05.2017.godine U I M ......Hercegovine, broj: T20 0 KT 0006845...

Documents

Transcript of Broj: S1 2 K 017901 15 K Sarajevo, 05.05.2017.godine U I M ......Hercegovine, broj: T20 0 KT 0006845...