B ranko BEGOVIĆ

Barokizirana župna crkva Presvetog trojstva u Turnašici

Izm eđu m nogih k u ltu rn o -p o v ijesn ih sak raln ih sp o ­m en ika u H rvatskoj, k ad a se o takov im sp o m en ic im a govori, m oram o sasv im sig u rn o n av esti im e župne c r­kve P resvetog T ro jstva u T urnašic i, na istočnom dijelu Podrav ine podno sam e B ilogore . B aro k iz iran o zdanje (na starijim tem eljim a i sa s ta rijim dije lovim a) dovoljno je s ta ro i očuvano d jelo s ta r ih m a js to ra pa da, zajedno sa selom u kojem se nalazi, zavrijed i da se nešto više i po d ro b n ije o n jem u kaže n ak o n to likog b ro ja godina.

Iz p o v ijesti p o d b ilo g o r sk o g se la T u rn ašice

D anas m ožem o reći da sm o n ač isto sa odgovorom na p itanje, da li se u s re d n jem vijeku na m jestu d anašn je T urnašice nalazilo kakvo naselje . A rheološk ih nalaza, naim e, što m ožda rad i n jihove n eo ču v an o sti, n ep o sto ja ­nja, a sig u rn o i rad i s labe is tražen o s ti tog teren a, n em a m nogo p ro n ađ en ih , a čak u o p će s ta rijih od sred n jeg vi­jek a .1

Na m jestu d an ašn jeg sela u s re d n jem vijeku se nalazi­lo naselje sa župom i c rk v o m B arto lo v ec (»B erthala- movvcz« sa župnom crkvom »S. B artho lom ei« ). Naselje i c rkva spom in ju se n a jran ije u Ivanovom popisu od 1334, te p rilikom p o p isa žu p n ik a žu p a gušćanskog arhi- đ a k o n a ta 1501. (»A ugustinus P leb an u s S. B a rth o lo ­m ei«).2

D anašnje selo T u rn aš ic a n as ta lo je nakon o s lo b o đ e ­nja S lavonije od T u rak a i to p rv ih g o d in a XVIII. st. S tje­p an Pavičić d rži3, o slan ja ju ć i se na izvore, d a je T u rn aši­ca nase ljen a »gotovo sva . . . iz n e š to zap ad n ije Sed larice i Pitom ače«, ali sv akako k ra jišn ic im a koji su dolazili sa zap ad a Podravine.

P rem a Josipu A d am ček u 4 T u rn aš icu su krajišn ic i n a ­selili do 1702. H apsz G abriel, p o p isivač bečke K om ore 1698. u v irov itičkom k o ta ru 5 sp o m in je i m jesto (»pa- gus«) »Tornasicza« (T urn ašica) ali i to d a je ovdje n ek a ­da b ilo selo a sada je n en ase ljen o .

M eđutim , i k an o n sk i v iz ita to r 1716, p rilikom posje ta p itom ačko j župi, sp o m in je d a je se lo T u rn ašica n e n as ta ­n jeno ,6 dok se 1720. nav o d i d a u njoj već živi 32 d o m a­ćinstva .7 P rem a A dam čekovom p o d a tk u T urnašica je iz­m eđ u 1698. i 1702. m og la b iti n a s tan jen a , ali svakako do 1716. o n a je m o ra la p o n o v n o o p u stje ti, što bi bilo zaista čudno .

U m atično j knjizi k rš te n ih p ito m ačk e žu p e8 (osnova­na 1710.) T urnašicu , o d n o sn o n jezine stanovn ike , n a la ­zim o već 1717. i 1718. što je v rlo važno je r se p rem a ovom p o d a tk u m ože u tv rd iti d o s ta p rec izn o naseljava­nje m jesta sred n jo v jek o v n o g sela B arto lo v ca koje je za tu rsk e dom inacije b ilo n a sam oj g ran ic i T urskog C ar­stva i S lavonije i više od 100 g o d in a p u sto .8a

V izita to r koji je posje tio p ito m a čk u župu 1773. kaže d a je u T urnašic i ta d a 25 kuća. 1746. u se lu je bilo 33 d o ­

m aćinstva, 1783. 46, a 24 godine kasn ije , 1807. ta k o đ e r 46, dok 1846. 36.9

Broj stan o v n ik a u selu k re tao se to k o m XVIII. i XIX. st. d o sta u jed n ačen o : 1771. 318, 1789. 223, 1808. 211, 1817. 279, 1826. 262, 1839. 284, 1851. 286, 1857. 301, 1869. 347 stan o v n ik a itd, dok d an as u se lu živi n e š to više od 400 oso b a .10

171

Od novog nase ljavan ja 1716-1717. godine T urnašica je p o tp a la pod p ito m ačk u župu.

G od ine 1720. u selu je b ilo 7,5 selišća, a sve osta lo v ri­jem e do s red in e XIX. st. b ro j selišća se k re tao od 15-16.11

Od 1726. selo p rip ad a v irov itičkom v laste lin stvu i to sve do njezinog uk idan ja . Do ta d a b ila je pod up rav o m vojske i K o m o re .12

A ndrija Fergić, tu rn aš ičk i žu pn ik od 1811. do 1829, koji je po čeo 1821. p isa ti sp o m en icu , na njezinom p o čet­ku nav o d i da je tu rn aš ič k a župa osn o v an a 1742. i to po želji M ark a Pejačevića, p lem ića. M eđutim , sasvim je ja s­no d a to Pejačević nije m ogao traž iti bu d u ć i da je vlas­n ik v las te lin s tv a postao 8 go d in a k asn ije .13

Župi, ko ja jes t o sn o v an a 1742, p rip o jen a su sela S tari G radac , Lozan i V ukosavljevica d o k je 1790. p rip o jen a i S e d la rica koja se do tad a nalazila u sastavu p itom ačke ž u p e .14

M alo je sačuvan ih p o d a ta k a iz povijesti T urnašice XVIII. i XIX. stoljeća. Im am o n ek ih p o d a tak a o p o zna­toj se ljačko j bun i na v irov itičkom v laste linstvu iz 1755. rad i n a m e tan ja velikih re n ti u kojoj je b ilo nekoliko p o d s tre k a č a b u n e i iz T urnašice , a to su bili Filip Galjar, n o v o izab ran i seoski knez (sta rješina), Pavao A bram ović i A ndrija Grgin, zet. N akon sm iriv an ja p o b u n e kom isija je o su d ila izm eđu osta lih i G alja ra na 3 god ine tam nice s p ris iln im radom . Do b u n e je došlo i 1837.15 Od stran e žu p an ijsk ih vlasti u T u rnašic i je 1822. po prvi p u t o tvo ­re n a šk o la koja je im ala tri ra z re d a .16

Ž upna crkva P resvetog T rojstvaU izvještaju kan o n sk e v izitacije A ndrije V inkovića od

8. lis to p a d a 1658. koju je izvršio u Đ u rđ ev cu 17 govori se d a je po d »Č rlenom Klisom « (»C herlenam Klvsžam*) p o d b reg o v im a (»sub m o n tib u s« ) gotovo cijela crkva sv e to g B a rto lo m eja .18

H apsz G abriel, pop isivač K om ore 1698. spom in je u T u rn aš ic i o šte će n u crkvu (od tu rsk e vojske), sa cijelim to rn jem , koja se da lako p o p rav iti (»In hoc loco reperi- tu r q u a ed a m ecc lesia ru in a ta , facili re p a ra tio n e d igna cu m u n a tu rr i ad hue in teg ra« ).19

G o dine 1716. za tu se c rkvu kaže da nosi im e Bl. D. M arije i d a nije m nogo o š te će n a od tu rsk ih provala , što se p o k lap a s n avod im a od 1658. i 1698.20

1733. k an o n sk i v iz ita to r Ju ra j B istričk i21 navodi da se c rk v a P resve tog T ro jstva nalazi u T urnašic i, d a je d o sta p ro s tra n a , im a jed n a v ra ta sa sjeverne i jed n a s južne s tra n e . T oran j je po p rav ljen i u n jega sm ješ ten o 30 funti (17 kg) tešk o zvono.

T adašn ji izgled crkve b io bi v rlo sličan izgledu crkve iz 1658.

U to k u 1738. u nju je p o stav ljen jed an glavni o lta r, a 11 g o d in a kasnije, 1749, p ro p o v jed ao n ica i dva sp o re d ­na i m an ja o lta ra .22

P rem a analizi d a n ašn je g t lo c r ta tu rn aš ičk e crkve, s ta ­n ja n a zidovim a, i na p o d ištu te to rn ju , m ožem o n ap rav i­ti d o s ta p rib ližan tlo c rt i d je lo m ičn o točan izgled zidova i to rn ja tad ašn je crkve, te, bez o b z ira na p isane podatke , d je lo m ičn u re k o n stru k c iju d ogradn je .

N ajveća d o g rad n ja c rkve izvršena je izm eđu 1776. i 1790. k ad a je o n a zna tn o p ro š ire n a p rem a jugu i istoku, tak o d a je povećan b ro d i d o z id an a apsida .23

N a d an ašn jim zidovim a jasn o se po ispucalo j žbuci i sam o m isp u calo m zidu m ože u stan o v iti p osto jan je s ta ­rijeg zida, o d n o sn o zidova.

Na sjev ern o m zidu ra sp u k lin a počin je na oko 2 m etra od sak ristije , diže se na oko 3 do 4 m etra u visinu, n a s ta ­

vlja p re m a to rn ju , dolazi do njega i tu se diže do oko m e ta r iznad d ru g o g p ro zo ra . I na zap ad n o m zidu južno od to rn ja ja sn o se vidi ra sp u k lin a i m jesto sp a jan ja zido­va p rilik o m p ro š iren ja . S p o m en u ti dio sa apsidom , b ro ­dom i sak ris tijo m bez su m n je je izgrađen u d o b a b a ro k a i kasnije , tj. n ak o n s re d in e XVIII. st. (kasni ba ro k ) što se vrlo d o b ro vidi po stilu izgradnje.

Iz sp o m e n u tih razloga b ro d crkve je u o d n o su na zvo­nik p o stav ljen n es im e tričn o .

U n u tra šn ja s tra n a zvonika nije o žb u k an a pa se n a n je­govim zidov im a ja sn o v ide e tap e dog rađ iv an ja i p re u re ­đivanja.

R azne s ta ro s ti z idova to rn ja (po kojem je T u rn aš ica k ra jem XVII. st. i d o b ila im e) m ogu se u oč iti na 4 m je­sta. S u d eć i p re m a boji cigle, njezinoj veličini, v rsti žbu ­ke, n a č in u z idanja, d eb ljin i zidova, najs ta riji zid ide u vi­sin u do o ko m e ta r iznad d rugog p ro zo ra odozdo. Na taj se d io n astav lja n e š to m lađ i zid koji pak ide sve do t r e ­ćeg p ro z o ra o d ak le se nastav lja jo š m lađ i zid i ide do m jesta gdje se na laze zvona na što dolazi, n a sam o n e k o ­liko m e ta ra visine, n a jm lađ i zid na kojeg je p o stav ljena k o n s tru k c ija k ap e to rn ja .

U visini d ru g o g p ro z o ra na južnom zidu zvonika p ro ­n a đ en je zazidani b o lta n i p ro zo r d im enzije 160 cm visi­ne i 100 cm širine.

N ajstariji saču v an i p ro zo ri nesum njivo su p rva dva na zvoniku. Öni su s ig u rn o ra đ en i u v rijem e z idan ja zidova i izg ledaju sasvim kao p u šk a rn ice na u tv rd am a XV. i

172

XVI. st. S lično se m ože reći i za sp o m e n u ti bo ltan i p ro ­zor u visini d ru g o g p ro zo ra , m eđ u tim ne sa sigurnošću . I p re m d a su b o lta i s tra n ic e p ro z o ra v rlo k o m p ak tn o iz­v eden i i tehn ičk i se u k lap a ju u osta li d io zida on je m o ­gao b iti p ro b ijen u d o b a b a ro k a na što n as u p u ću je fo r­m a bolte , m eđ u tim , on m ože b iti i s tariji, iz d o b a s re d ­njeg vijeka b u d u ć i da se ova b o lta m ože na jlakše izvesti. Jasno se vidi i to da je p ro zo r zazidan d o sta nak o n iz­gradn je tog d ije la zvonika.

M ožem o sam o p re tp o s ta v lja ti da ovaj dio zidova p r i­p ad a crkvi sv. B a rto lo m eja koja se sp o m in je 1334. (?).

No nije sam o to š to p o jed in e d ije love g rađev ine a tim e i osnovu crkve stavlja u s red n ji vijek.

Na sjev ero zap ad n o m uglu c rkve nalazi se d an as još jed in a p reo sta la k o nzo la š iro k a n eš to više od 70 c en ti­m eta ra , a is tu ren a iz z idova gotovo m eta r. B udući da ju ­gozapadna s tra n a c rkve n iti ikoja d ru g a nem aju konzo­le, a ova se nalazi n a n a js ta rijem d ije lu c rkve ta je k o n ­zola sig u rn o z id an a za v rijem e iz rade ovog dijela (naj­starijeg) crkve. Za d ru g e uglove ne m ožem o reći d a su se na n jim a nalazile konzu le , ali m ožem o tv rd iti da se jed n a sig u rn o nalazila na ju žn o m z idu p o re d to rn ja na koji je nado zid an d io z ida p rilik o m p ro širen ja .

Ako u o d n o su n a to ran j s im e tričn o p rek lo p im o sje­v e rn u polovicu b ro d a crkve do p u k o tin e kod sakristije , a takvo je stan je b ilo k od crkve p rije d o g radn je , tad a bi

njezina š irina , o d n o sn o š ir in a b ro d a , b ila 6,5 m e ta ra i si­m etričn o p o stav ljen a u o d n o su na zvonik.

Preg ledavajući p o d iš te c rkve lako se na n jem u m ože uočiti da je ra đ e n o n a tr i ili više e tap a. Prva i v je ro ja tn o najs ta rija p o d n a p o v rš in a jo š i d an as je š iro k a 6,5 m e ta ­ra, a dugačka 11,2 m e tra i iz rađ en a od g laz irane b e to n ­ske površine koja je po stav ljen a s ig u rn o p rije p ro š ire ­nja crkve.24 P rem a to m e u n u tra šn je d im enzije c rkve b ile bi u p rav o 6,5 x 11,2 m etra .

B udući d a je n a s jev ern o m zidu prije p ro š ire n ja p o ­sto jao jed an ulaz, n ije b ilo p o tre b e d a se kasn ije p ro b ija d rug i i zazidava sta ri. Na to m zidu n isu p ro n a đ en i t r a ­govi p osto jan ja n ikakvog d ru g o g u laza koji bi b io zazi­dan, pa sto g a m ožem o reći da je u laz koji se sp o m in je i 1733. bio na ovom sad ašn jem m jestu .

B udući da je to ran j c rkve p o če tk o m XVIII. st. b io č i­tav, nije n a n jem u tre b a lo m nogo rad iti, da bi ga se ev en tu a ln o n eš to p o p rav ilo . Teško je d an as u s tan o v iti do koje je v isine to ran j b io čitav 1698. ili 1716. ili, pak 1733. kada se u n jem u već nalazilo zvono.

Kod treć eg p ro z o ra n a zvoniku p ro n a đ e n a su 4 zazi­d an a p o lu k ru žn a b o lta n a p ro z o ra 180 cm visine i 170 cm širine, a ra sp o re đ e n i su na sve če tiri s tran e . Oni m ogu biti iz d o b a b a ro k a , ali i stariji. M eđutim , na toj se visini sigu rno je d n o v rijem e nalazilo zvono, je r je o va­kav razm ješta j p ro z o ra tip ičan za tu v isinu to rn ja - kako

173

bi zvuk zvona d o p irao na sve č e tiri s trane - dok je na zi­dov im a zvonika p ro n a đ e n a i nekolic ina ru p a koje nas navode na p o m isao da su se u njim a nalazile zazidane grede, kao nosač i n ek ih sta rijih i većih zvona, je r su te g red e b ile s ig u rn o u m e tn u te p rilikom zidanja tog d ijela to rn ja . M ožem o p re tp o s ta v lja ti d a je p rilikom p ro š ire ­nja, v isina to rn ja d o p ira la do trećeg p ro zo ra zvonika, a o s ta tak je n a d o g rađ e n ili ta d a ili kasnije.

Ta č e tiri p ro zo ra , k ad a se u c rta ju na današn ji zvonik kojeg pak sk ra tim o za 7-8 m eta ra , dob it ćem o zdepasti sred n jo v jek o v n i zvonik vrlo pogodan za osm atran je , pa čak i o b ra n u od n ap ad ača .

K ako je to čn o b ila p o stav ljen a ap sid a s ta re crkve? Da­nas n em a ničeg što bi nas navelo na nešto o d re đ en o i k a rak te ris tičn o . Jed an od žu p n ik a tu rn aš ičk e župe je p re m a n ep o zn a to m izvoru u c r ta o u župnu Spom en icu na tlo c rt s ta re c rkve u p rav o ovako kako je to sa isp rek i­d an im lin ijam a n azn ačen o na p riloženom tloc rtu . Da li je o na zaista tak o izgledala u XVII. st. i ranije, ne znam o. D anašn ja ap sid a je ob log o b lik a (polukrug), m eđ u tim znam o da su kod nas u sre d n jem vijeku one b ile često takve ali i uvučene , na o d re đ e n i način, ispod broda . M ožda su g rad ite lji p rilik o m p ro širen ja zadržali trad ic i­ju i novoj crkvi daii izgled ap sid e kakva je ran ije bila. Da li su konzo le b ile i kod apside, ne zna se, ali bi sve to si­

g u rn o p okazala a rh eo lo šk a iskapan ja u n u ta r crkve i p o ­red sjev ern o g zida b ro d a izvana.

O nog što p r ip a d a b a ro k u crkva im a dosta. Apsida, b o ltan i s tro p ap sid e, južn i zid i dio zapadnog zida b ro ­da, sve je to izg rađ en o u to vrijem e. G odine 1816. crkva d o b iv a d an ašn ji k o r koji je ta k o đ e r izrađen pod jak im u tjeca jem b aro k a , iako već u d o b a k lasicizm a i on stoji na tri v idljiva z id an a s tu p a (»partem chori a n n o 1816. p o situ m « ).25

S tro p crkve je d a n as valjkast i nije zidan. Iz rađen je 1930. god ine. P rem a p o d acim a u Spom enici, do tad a je bio sasvim ravan i, kao i sadašn ji, nap rav ljen od dasaka te o žb ukan . S tro p ispod k o ra sastoji se od 4 bačvaste c je line koje dijele a rh itrav i što se p ružaju od zida to rn ja u luku do on ih s tupova , pa su tako u jedno i nosači č ita ­vog kora . A psida je d o sta p ro s tra n a i u njoj se nalazi glavni o lta r P resve tog T ro jstva iz 1738. To je re ta b lira n i o l ta r sa d o m in a n tn o m sred išn jom slikom Presvetog Trojstva, m eđ u tim , p rilik o m boijeg p reg ledavan ja paž­nju sk reće m an ja slika B. D. M. sa K ristom u atici. P re­m a sv em u su d eć i ova slika nep o zn a to g m ajsto ra sasvim je s ig u rn o iz rađ en a p rije izrade o lta ra i b ila je sasvim d ru g o g fo rm ata . Čini se da je b ila d o sta o štećen a je r je p o p rav ljen a , a i d a n as je u d o sta o štećena. D etaljnim p ro u čav an jem m oglo bi se jo š p o n ešto reći, a m ožda i o tk riti razd o b lje n jezine izrade. Sasvim je p rilag o đ en a fo rm a tu kojeg traži o lta r u tom dijelu.

O sim u laza sa sjev ern e s tra n e u b rod , d an as crkva im a još dva ulaza. Je d a n je sa zap ad n e s tran e ispod zvo­n ika a za tvara ju ga dvoja vrata, je d n a izvana, a d ru g a iz­n u tra i ta su iz rađ en a 1787, kako to stoji izrezb aren o na njim a, a što je m ožda i go d in a p ro š iren ja crkve, m asivna su i o k o v an a željezom . V rijedan k asn o b a ro k n i rad ne­kog s to la ra . D rugi u laz je p rek o sak ristije sa sjeverne s tran e .

C rkva im a tri p ro zo ra , jed an se nalazi u apsid i, a dva u b ro d u i to na ju žn o m zidu. Izrađen i su u v rijem e p ro š i­ren ja crkve.

Ulaz u to ran j d a n as je sa sred in e k o ra na koji se ulazi s ju žn e s tra n e ispod njega. Taj je ulaz u zvonik sa v ra ti­m a d a n as če tv rta st, ali iz u n u tra šn je s tran e vidi se d a je ran ije b io sa zav rše tk o m u po lukrug . Sakristija koja se nalazi n a sjeverno j s tra n i crkve ta k o đ e r je p ro s tra n a i im a če tiri p rozora: dva sa istočne i dva sa sjeverne s tra ­ne. Na zap ad n o m zidu nalazi se u laz u sakristiju . Iz rađ e ­na je u XIX. st.

Na istočno j s tran i sv e tiš ta nalazi se pod svodom roze­ta, a ispod nje je d n a m ala tro m p a .

Dva sp o re d n a o lta ra i p ro p o v jed ao n ica iz 1749. još uvijek su u d o b ro m stan ju i n eo štećen i. Tko je a u to r svega toga jo š uvijek se ne zna. M oguće je da je p ro p o ­v jed ao n icu izrad io S tjep an S everin (o dnosno njegova rad io n ica ) iz K riževaca čija su d jela sačuvana u župnoj crkvi u L u d bregu , u M iholjancu i d rugd je, ta k o đ e r iz tog v rem en a.

Od o sta lo g sta rijeg in v en ta ra sačuvano je neko liko b a ro k n ih sv jećnjaka, te jed a n pozlaćen i (?) kalež, tak o ­đ e r rad iz XVIII. st. Od sta rijih knjiga sačuvano je svega n ek o lik o m isala s k ra ja XVIII. st. U crkvi se nalazi i je ­d an b a ro k n i lu s te r koji je d an as p re u re đ e n za žaru lje na e le k trič n u energ iju . Ž upni dvor čuva i tri m u žara iz XVIII. st. iz kojih se puca lo p razn icim a, te je d n u tzv. »škrebeta ljku« koja je o d re đ en ih d a n a zam jenjivala zvo­njavu zovna. D anas se više ne koristi.

174

B IL JE Š K E :1. Iz d o b a sred n jeg v ijeka (X V -X V I. st.) p ro n a đ e n i su u lom ci k e ra ­

m ike , dok je , p re m a p r ič a n ju p o k o jn o g žu p n ik a P e tra Š irokog , b io p ro n ađ en i je d a n p r im je ra k r im sk o g n ovca . Na južnom d ijelu T u rn a šice d an a s se jo š uv ijek m ože v id je ti tra sa p o zna te an tičk e ce ste P etov io -M ursa. V idi B. B egović: P rilo z i poznavan ju s ta r ih pu tova i n ase lja u P o d rav in i, P o d rav sk i zb o rn ik 86, K op riv n ica 1986.

2. F. R ački: P op is žu p a z a g re b ačk e b is k u p ije 1334. i 1501, S ta rin e IV, Z agreb 1872. O to m e v id i i P. C vekan : O d K opačevca do Pito- m ače, P ito m ača 1978. B a rto lo v ec je p r ip a d a o g o rb o n o čk o m (G o rbonok = K lo š ta r P o d rav sk i) v la s te lin s tv u . V idi i J. B ö sen d o ­rfer: C rtice iz s lav o n sk e p o v ijes ti, O sijek 1910, str. 266-267.

3. S. P avičić: P o d rije tlo n a se lja i g o v o ra u S lavon iji, Zagreb 1953, s tr . 178-179.

4. J. A dam ček: P riloz i p o v ije s ti V iro v itice , V iro v itičk i zb o rn ik , V i­ro v itic a 1986, s tr . 158.

5. I. M ažuran: P o p is z a p a d n e i s re d n je S lav o n ije 1698. i 1702. g o d i­ne, O sijek 1966, s tr . 63.

6. R. H orvat: H rv a tsk a p ro š lo s t II, Z ag reb 1941, s tr. 68-69 (Zupe u H rva tsko j P o d rav in i).

7. J. A dam ček o. c.8. L ib er b a p tis a to ru m de a n n o 1717. et c o p u la to ru m 1720.- u s q u e

ad an n u m 1732. U žu p n o m u re d u u P ito m ač i.8a. B arto lovec je sp a ljen o d tu rs k e v o jske v je ro ja tn o negdje s re d i­

nom XVI. st. a li sv a k a k o već do o sv a ja n ja V irov itice 1552. Od ta d a pa do o s n iv an ja se la T u rn a š ic e , k o ja je d o b ila im e po to r ­n ju i p rije n a se ljav an ja , p ro s to r izm eđ u V irov itice i Đ urđevca p rek o 160 g o d in a b io je n a jv je ro ja tn ije bez s tan o v n ik a .

9. J. A dam ček o. c.10. B. Begović: T ri s to ljeća P ito m ače , P ito m a č a 1985, s tr. 177.11. J. A dam ček: o. c.12. Prvi n jezin v la sn ik b io je J. F o lck de C o rd o n a . V idi J. A dam ček o.

c. s tr . 15713. L iber m e m o ra b iliu m p a ro c h ia T u rn a š ic a - od 1821.14. R. H orva t o. c. s tr . 70 i B. B egović: P r im je r b a ro k n o g sak ra ln o g

d rvenog g rad ite ljs tv a iz đ u rđ e v a č k e P o d rav in e , P od ravsk i z b o r­n ik 87, K o p riv n ic a 1987, s tr . 123 i dalje .

15. J. A dam ček o. c. s tr . 174-175 i 178-179.16. o. c. s tr. 17117. P ro to k o l can. v iz ita c ija 89/1, b ro j 4 /IV V ariae . U A rhivu H rva tske

u Z agrebu (n a d b isk u p sk i arh iv ).18. V inković nije p o s je tio to m jesto već je p o d a tk e do b io u Đ urđev ­

cu, valjda od ta m o šn jeg žu p n ik a ili k ra jišk o g k ap e tan a .19. I. M ažu ran o. c.20. R. H orva t o. c. 68-69.21. R. H orvat o. c. s tr . 70 (Izvješ. can . viz. 94/V I.)22. Izvješ. c an . viz. o d 1738. 94/V I.

23. L iber m e m o ra b iliu m p a ro c h ie T u rn a š ic a . T em elji za p ro š ire n je crkve p o s tav ljen i su , k ak o s to ji u žu p n o j S p o m e n ic i za žu p n ik a Ivana D o m lad o v ca (1756-1776.), dok je p ro š ire n a izm eđ u 1776. i 1790. tj. za žu p n ik o v an ja žu p n ik a F ra n je K o sa . T o čn ije se to p ro š ire n je d a t ir a u 1778. god inu .

24. Ali n a k o n p ro š ire n ja je o n a j d io na k o je m se d a n a s n a laze p loče , p o p o đ en . K ak o je ta j ta ra c b io d o b a r a o n a j iz s ta re c rk v e već do- tra jao , jo š k asn ije je o n a j s ta r i p re sv u čen no v im s lo je m p a se ta raz lika i d a n a s v id i.

25. L iber m e m o ra b iliu m p a ro c h ie T u rn a š ic a . Is tu s p o m e n ic u p očeo je p isa ti 1821. žu p n ik A. F erg ić . S p o m en im o i ž u p n ik e ove crkve: M ihael G učić (1742-1756), Ivan D o m lad o v ac (1756-1776), F ran jo K os (1776-1790), A ntun B isk u p (1790-1811), A n drija F erg ić (1811-1829), Jo s ip Z rnec (1829-1843), Ivan K riz o s ta n G rg esin a (1843-1880), M ijo D o m itro v ić (1880-1907), V la d im ir V rb an ić (1908-1923) ltd . do k je d a n a s žu p n ik J u ra j P re le c k o je m se s rd a č ­no zahv a lju jem na su rad n ji .

U po treb ljav an i izvo ri i li te ra tu ra :1. J. A dam ček: P riloz i po v ijes ti V irov itice , V iro v itičk i zb o rn ik , V iro ­

v itica 1986.2. B. Begović: T ri s to ljeća P ito m ače , P ito m ača 1985.3. B. B egović: P rilo z i po zn av an ju s ta r ih p u to v a i n a se lja u P o d ra v i­

n i, P o d rav sk i zb o rn ik 86, K o p riv n ic a 1986.4. B. Begović: P r im je r b a ro k n o g s a k ra ln o g d rv en o g g ra d ite ljs tv a iz

đ u rđ ev ač k e P o d rav in e , P o d rav sk i z b o rn ik 87, K o p riv n ic a 1987.5. J. B ö sen d o rfe r: C rtice iz s lav o n sk e p o v ije s ti, O sijek 1910.6. P. C vekan: O d K o p ačev ca do P ito m ače , P ito m a č a 1978.7. R. H orvat: H rv a tsk a p ro š lo s t knj. II, Z ag reb 1941.8. L iber b a p t is a to ru m . . . - župn i u red u P ito m ač i.9. L iber m e m o ra b iliu m p a ro c h ia e T u rn a š ic a . - žu p n i u re d u T u rn a ­

šici.10. I. M ažuran : P o p is za p ad n e i s red n je S lav o n ije 1698. i 1702. g o d i­

ne, O sijek 1966.l l . S . P avičić: P o d rije tlo n ase lja i g ovo ra u S lav o n iji, Z ag reb 1953.12. P ro to k o li k a n o n s k ih v iz ita c ija god. 1658, 1716, 1733. i 1738. (89/1,

No 4 /IV , 94/V I) - A rhiv H rv a tsk e u Z ag rebu .13. F. R ački: P o p is za g re b ačk e b isk u p ije 1334 i 1501, S ta r in e IV, Z a­

greb 1872.

F otografije: T. M linjarić (sn im ljen o u s iječn ju 1988), tlocrt: B . B e g o v ić (siječan j 1988),

175