BradaObrijao sam bradu. Do tada sam naime imao bradu gustu, zailjenu, crvenkastu. Zato sam obrijao bradu? To je pitanje velevano i zanimljivo! Ljudske psihe se ponajvie dotiu onih sitnica koje samo u ivotu velikih igraju veliku ulogu da ih uine zanimljivijima od njihovih djela. Naa dua nije ekonomija i znanost; ona je literatura, jer je vrlo elastina, sluajna, ekscentrina, originalna. Jedan je individuum ivio godine i godine uredno, poteno, solidno; najedamput plane i ubije; ili plane i siluje; ili opet plane i orobi.Nigdje nije udo, sluaj i religija tako oita kao u zlodjelima; nigdje se nevidovni duh ne izraava toli vidljivo kao kod ubojstva, pia i seksualnih ekscesa. Uvijek naime ulazi botvo i duh onamo, gdje naa dua hoe da prosvjeduje protiv modernog drutva ili da izrazi svoje intimne, besvijesne, ivinske instinkte. Ignorante apostoli progovorie u nekoliko jezika preko noi, veli pria; mladi je na talenat poinio samoubojstvo preko noi, veli kronika. Jedan je jedini duh sveti uao u svete due i primakao ih onome boanstvu koje evocira sve ono, to se u naem socijalnom poretku ne moe snai i srediti. Vjera u moralno bie koje je nad ljudima - ta je vjera jedno isto u vjerenika i anarhiste. Hrist je dapae govorio o Bogu koji je nad nama i u nama, i opravdavao anarhiju prolosti i budunosti. Jedan je ai u pijanstvu govorio perfektno njemaki, a bio se jadnik opio od alosti i oaja, to je dobio drugi red iz - njemakoga.Tako je i jedan stariji ve ovjek za itavog ivota prijetio svom susjedu da e ga ubiti i - dakako! - nije ga ubio; a susjed je dapae tvrdio da eli svome neprijatelju svako dobro, i jedne mu je noi upalio kuu... Pas koji laje nee ugristi, jer laje i jer su psihologije ljudi i ivotinja sline u kontradikciji, apsurdima i udesima.Tako sam eto i ja najposlije obrijao bradu. Dotada sam ja bio ovjek vrlo ozbiljan, radin i solidan. ivio sam za nauku i nisam osjeao nikake potrebe veselice, dokolice i ljubavi. "Vi imate zacijelo ve 30 godina" - govorahu mi - "tako ozbiljno i staraki izgledate". Ja sam imao tek 20 godina. "Vi ste zacijelo slikar" - primjeivahu drugi. Ja o slikarstvu nisam imao ni pojma. Uope: drahu me za neto to nisam bio, i davahu mi vie godina, no sam uistinu imao. Djevojke su me kao "mladia" mimoilazile. Nijedna nije eala moje usne, nije traila moga drutva, nije pomiljala na moje stiske. Jedamput sam bio doao u jedno selo i svi su me drali za uitelja! Drugi sam put vodio svog malog neaka i svi su mislili da mi je to sin. Trei sam put poao sa svojom 40-godinjom tetkom u duan i trgovac mi je rekao: "A, to je vaa milostiva!"Jednom rijei: djevojke se za mene nisu otimale; imao sam svoj mir. Nije se zahtijevalo da na etnji odgovaram na poglede, da nou slijedim uzvinute suknje, da u kavani poastim s dotinom namjerom kasiricu. Tako sam ja ivio i uio; iz svijeta ne primah nikakvih seksualnih podraaja, jer, no - nisam draio i nisu me draile.Ali, ali! Nisam ni draio ni razdraivao, ali sam svejedno izazivao. Onako suh, visok, obraten dugom i suhom bradom, s poluprezirnim i suhim usnama, pogrbljena i uena stasa, i s dugim nosom, na kojem umorno poivahu oali - nisam nikako mogao proi neopaen. udnovat ovjek! aputahu, a nestana obospolna mlaarija klicae gurkajui se naizmjence u rebra: "Kakvo udovite!" Jedna je djevojica bila dapae jedamput kriknula zagledav me iznenada, a druga, to je bila pokraj nje, bjee prasnula u smijeh. Ostale su mi, kad bih ih fiksirao, obraale lea. Tetka me je zaklinjala dan na dan da obrijem bradu; na ulici se svi osvrtahu na mene i u javnim lokalima kao novodola linost nijesam mogao ni sjesti za stol ni ispiti kavu. Ja dakle mira u potpunome smislu rijei nijesam imao. Ali ovo, to sam meu svijetom zauzimao tako u oi udarajui, smjekanja, gurkanja i neslanih primjedbi vrijedan poloaj, uini, te sam ja gubei mir na ulici sticao spokojnost u sebi. "Meu ljudima sam smijean, a ta e meni ljudi? ivim sam o sebi i o svom radu, za sebe i za svoj rad." Neki se logini, uvjereni i ledeni mizantropizam stvarae u mojim osjeajima koji nijesu meu svijetom mogli podnipoto mladenaki, plemenito i toplo protei, nabujati i prosuti se. Dolikovalo je meni tj. mojoj bradi, stajati kod ulinih iskaza mlaarije postrance, primati patriotske deklamacije i izjave s bagatelnim, saalnim smijekanjem i proi bez interesa pokraj ulinih avantira pseta, licejka, maaka i realaca.Djevojako eretanje koje je samo o sebi pusta besmislica, ako ga istrgne iz onih zauenih, naivnih i obijesnih usta, oiju i grudi i svega onoga, to se sklada u nepojmljivu draest pod taktom onih nestanih kretnja, tananih prstiju i brzih koraka - nije iz mene moglo posve prirodno izvabiti smijeka, rijei i oparanog pogleda. Govorahu mi: "Pa ti se ni ne zna smijati" - a ja sam mislio: "emu da se svaemu smijem? Nijesam dijete!" A oni su mislili: "Da. Ti si ve itavi ovjek".Teko je rei da li je mojoj majci bila poudna moja brada. Uzevi u obzir poloaj, svrhu i raspoloenje svake majke, moglo bi se rei da joj je brada smetala toliko, koliko ju je umirivala. Kod nas je bila na stanu moja mala roaka koja se preda mnom nije htjela nikad nasmijeiti i zabrbljati. Majka je tu antipatiju svodila sebi u prilog, ali je ujedno mogla opaziti da ja nijesam vie dijete.Putovao sam mnogo, govorio malo; itao uvijek. alio se nijesam nikada. Negdje me u tuini titulirali sa "profesore", a tu mi mogao nepoznati mirne due rei i "doktore". Po selima me drahu uenjakom, a neki su tvrdili da mi je u pogledu naobrazbe donekle ravan samo mjesni uitelj koji je nosio cviker. Ja sam nosio oale. Zato me ni seoske cure nijesu volile.Moji ideali izaoe tako sasma iz ivota i ljudi meu knjige i tudije. Ispoetka me laktanja uzrujavahu, kasnije im se priviknuh i svagdje stadoh gledati - laktanja i upozoravanja na moju "udnu i smijenu" spobodbu. Ja sam reagirao: prezir i hladnoa stade odraavati svu okolinu koja je tako bez srca i opet s mnogo osjeanja izvrgavala ruglu - mene. Kadgod bi me djeurlija slijedila hihotajui, ja sam osjeao na sebi rug sparno, muno i umorno, kao da je hihot onih zamusanaca svjetlo, to se sa staklenih, praznih pogleda prolaznika odrazuje i udara nepomino u mene. Tako je moj odnos prema svijetu uope, odnos kako ostaje na ulici, u kazalitu, u javnosti - bio sav u mojoj bradi i oalima. Ljudi su prema tome mene prosuivali i cijenili, i ja sam prema tome prosuivao i cijenio - ljude. Izgled ovjeka uena, ozbiljna i smijena!Ja sam ta dva mnijenja ljudi - ozbiljan i smijean - sam spojio i tu je moj mizantropizam zaao u cinizam. Postajao sam sve hladniji i porugljiviji. Znao sam stajati na ulici i gledati u mnotvo, kako se klanja, prolazi, kicoi i previja, i najodurniji mi postadoe ljudi uredni, lijepi i elegantni. "Sve je to pomada, karmin i parfem: parfem za na njuh, karmin za na vid, a pomada za opip..." Najantipatiniji mi postadoe mladii; ja sam zaljubljivanje protegao na mladost, glupost i brie. Koketiranje mi postade neto slina karikiranom majmunu, ljubav karikirano koketiranje, a zabave, etnje i plesovi karikature karikatura. Naprotiv sam zavolio bradate ljude, i sretajui ih pokadto, ja bih se razmiljio i unjeio, kao da sam naao srodnu i plemenitu duu.Ne. Ja nijesam bio normalan. Ja sam znao da na djevojke ne inim dojma dvadesetgodinjeg mladia radi oala, brade i ozbiljna ivota. Ako bi me one gledale izdaleka, smjekahu se obijesno i bezumno. Ali, ako bih im se pribliio i udario s njima u razgovor, ona obijest postajae tjeskoba, a ona bezumnost straljivost. Dojam, to sam ga inio na njih izdaleka, bijae smijean; izbliza strog: ja sam dakle inio na njih isti dojam, kakav ini - profesor na aka!Nijesam li poradi toga bio jednu djevojicu napola silovao, izbivi je, to mi se rugala, i poeo osjeati naklonost k djeacima? Jedan paradoks bijae oit: da ja nijesam imao brade, inio bih onako izduljena lica, nosa i stroga pogleda, radi oala, dojam jezuite.Ali ja sam bio svega sit. Odlazio sam na nauke i poelio potpuni mir. Nije bilo podnipoto u mome interesu izazivati nepoznate linosti: netko mi se naruga, ja reagiram i izvuem jo batina.Zato i samo zato obrijah bradu. udno me osjeanje obuze. Primih se podbratka, i priinio mi se neobino njenim, malenim i djetinjim. Pogledam se u zrcalo, kliknem, zbunim se, isplatim brijaa i poletim svojoj kui. Svi kliktahu. Majka me poljubi - kao izgubljena sina; tetki oivjee oi i besvijesno me zagrli, a mala roaka pljesne rukama, porumeni i pobjee viui pomamno. Osjetim odmah da sam olakao; uspravih se; zaredah skokom po ulicama, pogledah na prolaznike, i videi posmijeh na enskim usnama, postadoh nekud obijestan, veseo, dijete. Ja sam se bio i poljupcu majinom prepustio, kao edo, zagrljaju tetkinom, kao djeak, pogledima djevojaka, kao mladi. Sada ti pogledi nijesu nikako mogli biti rug: ja sam to osjeao i znao. Tako prooh dan lunjajui ulicama i kavanama. Dapae, osjetih najedamput volju i elju poljubaca, kao da me je onaj majin i tetkin cjelov, pa onaj zaplamsali skok male roake prenio u djeatvo, kad se sve vragolije prataju i osuuju istom blagou, prijeteim prstom i dobrodunou. Sada sam izgledao mlai no sam bio; neki mi rekoe: - "Kao gimnazijalac!" Pogledah jednu moju fotografiju iz puke kole i isti je prokeni, maliciozni izraz dubao i sada rubove mojih usana. Sjetih se moje prve ljubavi u pukom vrtu - jedne tanane i vitke curice, sa zafrknutim nosiem i s jednom usnom zavinutom preko druge. Ja sam je bio ak i poljubio, i ona je tada zaplakala i od stida zabola lice u suknjicu koja joj je sezala tek do koljena. I mala je roaka pobjegla danas, i iste sam onake oi vidio na njoj, to izgarahu na prebujalim obrazima. Ja sam stao sada zapaati sve ove boje i crte mladosti neobinim tekom. Ja sam izaao sasma smuen i nesabran iz zagrljaja tetkinog i majinog. Isto uvstvo izgubljenosti i raskone rezignacije bio sam osjetio nazad est godina, kad me je obujmila, poljubila i pokakljala ena jednog javnog lokala sa skroz privatnim ciljevima. I s istim onim udovoljenim i lakim korakom izaoh iz brijanice i roene kue, kao da sam gubitkom nevinosti stekao ono isto, to danas gubitkom - brade.Ove sam se veeri proetao etalitem kao i ostali, i stadoh pogledavati u djevojke, najprije iz znatielje (da vidim, kako se doimam), a onda iz prave strasti i raskoi; jer sad su oni posmijesi i pogledi govorili: "I iz daljega i iz bliega jedan si, dragi, mili, jedini! Ljubi sada - tvoj cjelov ne bode! Priblii sada tvoje male brie naim tankim nozdrvama; brada nas sjea staraca, naih oeva, i uitelja koji nam brane koketiranje, nau prvu i zadnju ljubav, nau jedinu i vjenu cigaretu".Ja sam osjeao zimu na podbratku; osjeao sam da mi neto fali, i kao da sam obrijavi bradu poinio jednu pravu mladenaku pustolovinu, postadoh nasmijeljiv u istim oima: vie se nisam ni mogao ni znao smijati ciniki. Sav je moj cinizam ideja i linoga izraza bio u mojoj bradi.Moe se rei da je to apsurd; ali, ako je to apsurd, onda je to psihologija. Uenjak trai logiku i izmilja teoriju; literata iznosi injenicu; ako mu je stalo do toga da se uzmu kao istine, onda troi vrijeme, tintu, papir i zdrav razum u to da ih povee, uini loginim, shvatljivim i interesantnim i uloi sve u to da dadne rog za svijeu. Uenjak dade teoriju - apstraktnu neistinu; literata pripovijest - konkretnu la.Ja sam tako eto obrijao bradu i otputovah na nauke jo drugi dan, snabdjeven okoladom, pekmezom i s nekoliko adresa raznih gospoica, a vrstim uvjerenjem da u uiti na miru u sobi i na ulici. "Vie ne izazivam; ali razdraujem. Svejedno. Samo kad ja nisam razdraen" - mislio sam, sjedajui u vagon, poto rekoh svojoj roaki da u joj pisati pismo rastopljenom okoladom i slijepiti pekmezom, i da je nikada zaboraviti neu.Otputovah uvee. Putovao sam cijelu no. U vagonu je bila i jedna djevojka. Bili su i drugi; ali ja sam zabiljeio u svojoj pameti, gotovo podcrtavi, tu djevojku. Razgovaralo se ispoetka, onda su nekoji usnuli sve onako sjedeke; drugi su zadrijemali sve onako spavajui, a ja sam utio, gledao u djevojku i zaklapao oi! Onda su svi usnuli. U vagonu nagrnue novi putnici; djevojka se morala stisnuti i ja sam se morao stisnuti: tako doosmo jedno u blizinu drugoga i nastavismo spavati. Ali ja sam samo napola sklopio oi.Slabo je svjetlo lunjalo po naim licima, mamurno od onog tropota i uma. Kadto bi nam se glave sudarile, ali samo naas. Stegna nam se postojano dirahu. Spojna njihova crta urezivae mi u mesu eravke. Ja sam svaki as trzao nogom, i onda bi nam se koljena sudarila, i ja bih se tad sasma stisnuo uz nju, jer, no - nijesam mogao podnijeti; nijesam mogao ni govoriti. A nosio sam kratak kaput. A ona je bila toli blizu... Jedamput sam joj vidio oi, podonjake i obraz sav ugan, pocrnio od besanice, umora i teturanja vagona. A ja nijesam mislio ni na to; ova dva dana "bez brade" ostajahu daleko i blizu: kao san, to se doziva i osjea, ali zaboravlja. A vani je no padala na zemlju, udarala u nebesa i stiskala se u zaaena, sleena stakla. Letjeli smo kroz poljane, podno gora, kraj sela, gradova, potoka i uma. A tamo ostajae uvijek na istome mjestu i sve dalje i dalje kua, roeno selo, majka i znanci. I ova je djevojka polazila u svijet, u slubu. A no je dublje, dalje, blie i gue tekla poput bujice i samo je bjelina misli, osjeaj zime i skoroga snijega, crvenih nosia, brzih koraka, tapkajuih tabana, raspucalih usana, vune, rukavica, mantela i puna obuzima mene cijeloga. Nekaka pijana, sanljiva sjeta bjee zaas ohladila moju strast i dodir mlade puti. Ulazei u nepoznate krajeve, ostavljajui poznata lica, zamiljajui ivot velegrada s noima provedenim na galeriji teatra ili kod kavanskog prozora ili u maskeratama besvijesno se ganem, i poeljeh jedno ensko bie da imam o svome boku na trotoaru i galeriji, omotano u vuneni rubac, o koji se zapletoe pahulje snijega; koje dre, a oi mu suze, kao da mu je cigara pokakljala njuh i okus.Danilo se. Zora je probijala na prostranom vazduhu, ali sva umotana u guste magle. Ja i ona ostasmo sami. Vlak je tu imao zastati pol sata. I mi smo zastali etvrt sata prozebli, zapackani, slomljeni. Ali dah novoga dana, i rekao bih, prstii svjeega jutra, kao da nam stadoe trti krmeljive oi. Stisnusmo se u ugao vagona. Stisnusmo se jo. vrsto. I ne putasmo se jo. to si rekosmo? Glave nam se dirahu, usne upijahu u zguvanu put i golicanje mesa, vazduha i zime: stadoe nas srsiti, trzati i nervozno eprkati nam po mozgu. I samo blijedo svjetlo sukljae kao dah jednoga kadavera, to moe biti i dua... vjeni ivot i vjena smrt.Ja sam trnuo. Jedna mi misao prohuji mozgom. Poivjeti! Momatvo! Pustolovina! U svakoj od ovih rijei bijahu i druge dvije. Kratko me dirne spomen na prole dvije godine nauke, ozbiljnost i smijenost - pa nenadana elja topline, osjeaja i izljeva - i spominjanja, i po drugi mi put neto britko, ledeno i toplo prohuji mozgom, miicama i koljenima... Ja nemam uspomena od ovo dvije godine! Ja nemam uspomena! A sve, sve ivi da moe spominjati - prolost i mlade dane pred onima koji polaze ivjeti, da onda jedamput i oni stanu i otpoinu kao ivei od kamata svoje ivotne glavnice - uspomena.I ja sam blijed, uplaen, drhturei primio onu djevojku i kad sam vidio isto tako blijedo, uplaeno, strastveno meso, laloke mi se zapjenie i nenadani nas je as zbunio: zakrvarismo se, zaudismo, smutismo... Fiuk je eljeznice najavio odlazak i svretak, i mi se rastadosmo. Fu! Onda sam uzeo prtljagu i otiao u drugi odio vagona, za nepuae. Tu sam zapuio i uzeh sebi dokazivati da je moj in plemenit i dolian; da mi ona ne moe ni u emu zamjeriti; da je ena koja po noi putuje sama, stvar koja se stavlja izvan zakona, i da su ljubavi samo onda zakonite, tj. ulaze u moral i savjest, ako imadu posljedicu - dijete. A dijete je ono jedino, to od stvari ini bie, od vanzakonske ene zakonitu. Ali djevojka je ve virkala na ona vrata i najposlije ula u odio za nepuae i zamolila jednu cigaretu... Ja sam kasnije konstatovao da me je ta uspomena kotala neto manje od medaljona, kapulara i sliica, to hodoasnici kupuju na licu mjesta. Na rastanku joj dapae stisnutih ruku i rekosmo si: Do vienja!A tamo vani, u velegradu, ujutro, u magli, kod bijele kave uz novine, svjetlo elektrike i isto tako blijede poglede jedne kasirice - oduevljen prvim uspjehom stadoh laskati onim elektrinim oima, puti i opravi. I drugi dan, naavi stan, zaljubih se odmah u sve etiri keri moje gazdarice, i vraajui se s njima iz kazalita platih im sladoled, i nakon etiri dana nijesam ve imao ni prebite pare. Tek to sam osjeao, kako sam povuen u drugi svijet nerada i dangube i kako mu se oteti ne mogu, jer su pogledi i posmijesi kasirice i etiriju keri jedne gazdarice bile stupica u koju se je ulovila jedna velika zvijer.Brzojavih po novac i, lien svega, bez oslona i pripomoi, nepoznat u nepoznatom gradu, bacih se jedne noi gladan u krevet. Nijesam se izuo; ni razodjenuo se nijesam. Leao sam u vruici. Iekivao sam novac i novi ivot, tj. onaj stari, onaj prijanji; onaj rad i ono zadovoljstvo. Ono zadovoljstvo koje je bilo u meni, kad bih se odijelio od svih i kad nisam htio vidjeti nikoga... A sada! Osjeaja ne mogu umiriti na osami, kako ih prije nijesam mogao u drutvu. Sad za umirenje trebam i traim upravo nuno drutvo, poglede, lica, posmijehe - sve ono, radi ega ostadoh bez objeda i prebite pare. Ta sada bi mi ti pogledi i posmijesi bili moda zahvalni; postali bi jo vei, dublji, jai, strastveniji, i ja bih morao i dalje ivjeti, kupovati, sticati i plaati - uspomene. Ova me osama sada mui, ismjehiva i izvrgava ruglu kao i ono prije ljudi, djeurlija i djevojke. Ova osama donosi samoubojstvo, grinju savjesti, radi potraenog novca sirote majke i potraenog vremena moje ozbiljne mladosti... A ono drutvo sve umiruje, jer drai dalje... Ma tu valja imati milijune!Ljubav i avantira, to je igranje na lutriju, plaanje zavjeta, misa i medaljona koji su vrijedni samo toliko, koliko ve moe da vrijedi udotvorna mo, vjera u raj i obmana bitka...Oh, ja sam iekivao novac, i injae mi se da bih s novcem mogao tako strpljivo i pokorno ekati, dok mi naraste brada.Onda bih se moda zamislio u to: gdje je moj ja - u ozbiljnosti ili obijesti, cinizmu ili temperamentnosti, posmijehu ili preziru, ljubavi ili hladnoi?Bih li tad mogao priznati da je moj ja u obrijanoj ili obratenoj bradi i da svi individualizmi sjede na dvjema stolicama i zato su vrlo riskantni i vratolomni. Oni vazda stoje na neemu, to je izvan njih; i ako se ovo neto pomakne, onda oni i opet padnu na neto, to je izvan njih... A svijet i patos ne osjeaju boli neijeg pada... Jao si ga od pada samo bijednim kukovima, trtici i stegnima... bijednim individuima koji moraju osjetiti bol na onome mjestu, za koje se od stida i pristojnosti ne smiju ni poeati i koje ne mogu vidjeti onako, kako to vide drugi...

Jug - Zvono, 1912.