Br. 110, sije anj 2013. www.hkz-kkv.ch

društvene obavijesti

uvodnik

2 DO 110 - 2013.

Piše: Osvin Gaupp

Hrvat se ne bori da što otme kome uva sveti oganj na ognjištu svome

I dok tako ini u najteži dan, I Bog je i pravda na njegovoj stran.

(Jovan Jovanovi Zmaj, 1883.) Dana 16. studenog, ljeta Gospod-njeg 2012., kona no je pobijedila istina. Na taj za Hrvatsku zna ajan dan je Theodor Meron, predsjedavaju i sudac haškog tribunala i najzaslužniji da se je istina probila, pravnim rje nikom rekao ono što je srpski pisac J. J. Zmaj napi-sao daleke 1883 godine. Obzirom na važnost ove povijesne presude za hrvatsku državu posvetili smo joj odgovaraju i dio prostora u ovom broju Društvenih Obavijesti. Pri izboru lanaka i komentara stavili smo težište na one, koje se nisu mogle pro-itati u hrvatskim tiskovinama ili uti na

hrvatskoj televiziji. Posebnu pažnju skre em na slijede-e lanke:

- Karl-Peter Schwarz: Vrijeme za revi-ziju (Zeit für die Revision) objavljen u Frankfurter Allgemeine Zeitung (Njema-ka). lanak u kojem se sa malo rije i

govori puno istine, izme u ostalog da su se u mnogim europskim metropola-ma trudili izjedna iti agresiju sa obranom. - Danica Draškovi : Ostavili smo kr-vave i zlo ina ke tragove. Kad se la-nak ovog naslova, a sadržaj odgovara naslovu, objavi u Srbiji i bude napisan od žene Vuka Draškovi a, onda budi pažnju. (Tekst smo ostavili u izvornom obliku.)

- Aleksandar Sekuli : Šta je bila “Oluja“? Ovaj lanak je briljantna ana-liza doga aja u Domovinskom ratu, ali i odnosa Hrvata i Srba op enito. Objav-ljen kao i prethodni lanak u Srbiji od srpskog autora, pokazuje da i tamo ima ljudi koji su spremni vidjeti i napisati is-tinu, ali bojim se da se radi o slu ajevi-ma koji su u skladu sa njema kom po-slovicom: Ausnahmen bestätigen die Regel (iznimke potvr uju pravilo). - Tihomir Dujmovi : Nisu svi plakali od sre e!. Ovu kolumnu je uredništvo Ve ernjeg lista odbilo objaviti, a autor je dobio otkaz. Pitanje je pri tome radi li se o samocenzuri kao u jugoslavenska vremena, ili je netko iz politike u inio pritisak. Prethodne injenice su dovo-ljan razlog za pažljivo itanje tog lan-ka, a ako to nekome vrijedi mogu dodati da ta kolumna izvrsno odražava moja vlastita razmišljanja. Oni koji pro itaju kolumnu T. Dujmo-vi a odmah e shvatiti zašto smatram da bi Josipovi i Milanovi , ali i mnogi drugi, trebali štivo Aleksandra Sekuli a imati pod jastukom i itati ga svaku ve-er prije sna, kako bi kona no shvatili

slijede e istine: - Svi narodi u Europi koji su pretrpjeli njema ku agresiju, protjerali su iz svojih zemalja domicilno njema ko stanovniš-tvo. To su u inili i jugoslavenski tako-zvani antifašisti, koje obojica predsjed-nika toliko cijene. - Hrvati nisu protjerali Srbe, iako su Srbi izvršili agresiju na Hrvatsku, ve su ovi sami izbjegli, jer nisu htjeli živjeti zajed-no sa Hrvatima. - Nema naroda koji se nije osve ivao pobije enom agresoru, posebice ako je taj u inio toliko zlodjela kao Srbi nama. - U svakom ratu ima civilnih žrtava i plja ke, sjetimo se samo nedavnog rata

u Iraku, stradalih civila i oplja kanih mu-zeja pradavne babilonske civilizacije. - Broj civilnih žrtava u Oluji je tako ma-len (116 prema Human Right Watch, a Haški sud je u procesu protiv Gotovine ustanovio da su dokazana samo 44 ubojstva civila), da i u tom pogledu Hrvati mogu služiti svima kao pozitivan primjer. Te istine bi trebale biti poznate sva-kom nacionalno svijesnom Hrvatu. Zašto su nam onda oba predsjednika na dan slavlja zagor ili to slavlje pri-mjedbom da se u Oluji po injeni zlo ini moraju još procesuirati. Prvo, to je bila u svakom slu aju za taj slavljeni ki dan neumjesna primjedba, ak da je i isti-nita. Drugo, nije istina da iza Oluje nije bilo optužbi i sudskih procesa zbog ubi-janja civila, paleža i plja ki. Ukupno je bilo 3’978 kaznenih prijava, od toga su do 2002. g. 1’492 slu aja rezultirala osu uju om presudom. Za ubojstva je bilo prijava protiv 27 osoba, od toga je ih 26 osu eno na kazne od jedne do 20 godina zatvora (Fokus, 03.10.2002). Neka nam Josipovi i Milanovi kažu koliko je bilo procesa protiv ameri kih vojnika nakon ira kog rata. I neka nam kažu koliko je u Hrvatskoj osu enih hrvatskih Srba za po injenje zlo ine u Hrvatskoj. Promatraju i globalnu situaciju u svijetu svako malo mi pada na um po-znati aforizam Alberta Einsteina: Zwei Dinge sind unendlich, das Universum und die menschliche Dummheit, aber bei dem Universum bin ich mir noch nicht ganz sicher (Dvije stvari su besko-na no velike, svemir i ljudska glupost, ali glede svemira nisam još sasvim si-guran). Ali, kako mi je Hrvatska u srcu i u mislima, prsti sami od sebe lete po tastaturi i tipkaju umjesto originala: Dvije stvari su beskona no velike, svemir i arogancija sadašnje hrvats-ke vlasti, ali glede svemira nisam još sasvim siguran.

SADRŽAJ STRANA Uvodnik 2 Prigodna pjesma, P. Preradovi 3 560 g. - Bernardin Frankopan 4 200 g. - Dr. Juraj Dobrila 5 90 g. - Ivo Robi 6 Stotinu bijelih ruža 7 Grafiti mladih antifašista 8 Hrvatske šutnje 8 Mrežna stranica “Dr. F. Tu man” 8 Na stupu srama 9 Slom specijalnog rata protiv HR 10 Komuniste iznenadila presuda 12 Biste li prijavili Gotovinu policiji? 12 Presuda isklju ivoj politici Srpskog vodstva 14 Nisu svi plakali od sre e! 16 Hvala dr. Franji Tu manu.... 17 Vrijeme za reviziju 18

STRANA Pljuska tribunalu 18 Hrvatska blistava pobjeda je potpuna 19 Ostavili smo krvave zlo ina ke tragove 20 Šta je bila “Oluja” 20 Dva humanitarna koncerta 23 Usavršiti svoje znanje 23 Tražim posao u Švicarskoj 24 Naši junaci i heroji 24 39. Sabor HKZ 25 Ro endan našeg predsjednika 26 Boži ni domjenak u Bernu 27 Pismo i estitka 27 Boži ne i Novogodišnje estitke 28 Razgovor s Dunjom Gaupp 28 Da se ne zaboravi 31 Voliš li Domovinu 33

STRANA Dedino zlato 35 Oda hrvatskom iseljeništvu 37 Poezija naših itatelja 38 Kristijan Krekovi 40 Ja bilij Horvat, Rusin ta Ukrajinec 41 BH Hrvati, nestanak ili opstanak 42 Vesela pošta 44 Smijuljkov ro enda 45 Neprofesionalnost 45 Zablude Švicaraca 46 Obavijesti 47 Naslovnica Žuta vrpca za generala Gotovinu i druge HR generale, nositi e od sada sliku generala Praljka i ostale optužene Hrvate iz BiH. Pole ina lanak “Zeit für die Revision”

MISLILI SU NEKI, HAG E IH KAZNITI, NI VESELJE SVOJE NISU ZNALI KRITI

prigodna pjesma

DO 110 - 2013. 3

195 GODINA OD RO ENJA PETAR PRERADOVI JEDAN OD VELIKIH PJESNIKA ILIRSKOGA PREPORODA Priredila D. Gaupp 19.03.1818. g. u Grabrovnici kraj Pitoma e, rodio se Petar Preradovi , sin Ivana i Pelagije (ro . Ivi i ). Petero-lana obitelj (uz k eri Mariju i Anu) voj-

nog do asnika živjela je u Grubišnom Polju i ur evcu. Otac umire kada je Petru bilo 10 godina, a brigu o njemu preuzima vojna uprava, koja mu osigu-rava vojno školovanje u Bjelovaru i Be -kom Novom Mjestu. Službovao je u raznim austrijskim garnizonima od Milana, preko Be a, Pešte i Temišvara do Gline. Za njega, koji je svoje prve stihove napisao na njema kom jeziku, presu-dan je bio susret s Ivanom Kukuljevi-em Sakcinskim u Milanu. Zahvatio ga

je rodoljubni zanos, tako da po ima pi-sati na hrvatskom, a domovina mu po-staje poetsko nadahnu e. Uz Stanka Vraza i Ivana Mažurani a on je najutje-cajniji pjesnik ilirskoga preporoda. Osje-ao je važnost materinskog jezika kao

mjere pripadnosti i identiteta naroda, stoga su njegovi najpoznatiji stihovi po-sve eni upravo hrvatskom jeziku: Rodu o jeziku, Jezik roda moga, Pozdrav domovini, Naša zemlja. Osim budnica, piše i ljubavnu poezi-ju za koju nalazi inspiraciju u vlastitom životu. Umrli su mu žena i dijete, a ni u drugom braku nije imao sre e. U mra -nim i tužaljivim stihovima (Mrtva ljubav, Miruj, miruj srce moje) naslu uje se slo-mljen ovjek i osamljeni pjesnik. Petar Preradovi je pjesnik koji naj-bolje izražava hrvatski duhovni i politi ki život od 30-tih do 70-tih godina 19. st. i zauzima jedno od vode ih mjesta u hr-vatskoj književnosti. Znao je njema ki, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike, pa se bavio i pre-vo enjem. Umro je kao general 18.08.1872. g. u Austriji, bio pokopan u Be u, a pos-mrtni su mu ostaci preneseni u mirogoj-ske arkade u Zagrebu 14.07.1879. Ta-dašnji gradona elnik Zagreba, August Šenoa, održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradovi u koju je uglazbio Ivan plemeniti Zajc. Nadgro-bni spomenik izradio je kipar Ivan Rendi . Preradovi eva unuka, austrijsko-hr-vatska književnica Paula von Prerado-vi (udana Molden), autorica je himne Republike Austrije, a njezin sin Fritz Molden bio je urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladni ke tvrtke Styria. (Vidi Društvene obavijesti broj 104.)

NAŠA ZEMLJA Zemljo naša, zemljo mila, Slavna majko roda slavna, Ti kolijevko starodavna, Gdje se ra a hrabra sila Od vjekova koja sve e Krstu brani svete me e! Gizdava si, ponosita Zato nika svojih dikom, A na užas protivnikom Kao groblje glasovita. Do dva svijeta što se kolju, Mejdan dijele na tvom polju! Preko šuma zelenica, Izme rijeka srebrenica, Pa od mora sve do mora Ti se stereš divnim sagom, Ti se kitiš svakim blagom! Žarkim suncem, modrim zrakom Smije ti se Otac s neba, Imaš vina, imaš hljeba, Imaš svega srcu svakom, Kom si mila ti u svemu, Te sve tvoje prija njemu! Obiluješ svakim miljem: Milim zvukom guslo-žica, Milom krvi ljepotica, Cvatiš smiljem i koviljem, I na uzor u sve glase Oriš s divnih pjesama se! Oj sve tvoje krasno li je I premilo svakom sinu, Koj' ne ljubi majku inu, Koj' pastorkom tebi nije, Ve uz hranu tvojim kruhom I tvojijem diše duhom! Zato, sinci zemlje ove, Prionimo k njojzi dolje! To je naše sveto polje Na koje nas život zove Da radimo, da tvorimo, Da se na njem proslavimo! Stojmo vrsto na tlu tome, Stojmo svi u jednom kolu, Svoju zemlju, makar golu, Sa uvajmo rodu svome Na njoj život da mu pravi Tu i korov ne zadavi! Prah pod naših koracima Prah slavnih nam pre a to je, Prah Zrinjskoga i Hrvoje I mnogijeh sli nih njima, Budmo i mi vrijedni dosti U njem shranit svoje kosti! Naše gore list, 1866.

PET AŠAH (Uglazbio V Lisinski) Tvojih lozah, domovino, Tvoji sinci piju vino: Tvom oltaru krvca naša, Tvojoj sre i prva aša! Druga aša, bra o, sada Našim slavnim mrtvim spada, Da oživi duh njihovi I u nami se ponovi. Tre a aša svim živu im, Koji uvijek srcem vru im Za dom i za narod rade - Da dug život Bog im dade! A etvrta onoj bra i, Koju vid i razum kra i Stranputice basat ini, Da se vrate k domovini. Petu ašu svaki svomu, Što na srcu leži komu - Il je ljuba, il je zlato - Da mu od Boga bude dato!

O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku milom tvom i mojem!

ii

iz domovine - obljetnice

4 DO 110 - 2013.

560 G. RO ENJA BERNARDIN FRANKOPAN (*1453. - †1529.) HRVATSKI VELIKAŠ, VOJSKOVO A, DIPLOMAT, PRIPADNIK RODA KNEZOVA FRANKOPANA. Priredila D. Gaupp Sin jedinac hrvatskog bana Stjepana III. Frankopana Modruškog i njegove ta-lijanske supruge Ižote (ro ene d'Este, vojvodkinje iz Ferrare), Bernardin, ro-en je vjerojatno u Ozlju. Naselje Mod-

ruš s vlastelinstvom i utvr enim zam-kom Tržan-grad na brijegu, bio je sjedi-šte tog ogranka Frankopana, pa je i Bernardin u njemu stolovao. Djed mu je bio Nikola IV. Frankopan, hrvatski ban od 1426. do 1432. g. i vlasnik velikih posjeda knezova Kr kih. Još od najranije mladosti Bernardin je, putuju i s ocem na njegovim diplo-matskim misijama po Europi, upoznao mnoge zna ajne osobe i nau io da su dobri odnosi od velike koristi. Bila su to teška vremena, obilježena stalnim su-kobima s Turcima, pa je Bernardin, kao odrastao ovjek, nastojao biti u dobrim odnosima s carem Fridrikom III. Habs-burškim i s hrvatsko-ugarskim kraljem Matijom Korvinom, što je potvrdio zaru-kama svoje k eri Marije Magdalene s jednim kraljevim ro akom. Osmanlije su, neposredno prije Kr-bavske bitke 1493. g., opustošili Mod-ruš, a Bernardin se nastanio u Ozlju. 1476. oženio je aragonsku vojvotkinju Lujzu Marzano, koja mu je rodila deve-tero djece. Neka od njih stekla su slavu i postali poznati. Krsto je postao istak-nuti vojskovo a, Ivan Franjo – katoli ki nadbiskup, a k erka Beatrica, sa samo 16 godina, supruga hrvatskog bana Ivaniša Korvina. Bernardin Frankopan se kontinuira-no zalagao priskrbiti Hrvatskoj pomo

europskih zemalja za obranu od Tura-ka, koriste i pritom svoje veze s njiho-vim diplomatima. Poznat je bio po na-dahnutim istupima i vatrenim govorima pred stranim vladarima, velikodostojni-cima ili parlamentima. Najpoznatiji je njegov znameniti Govor za Hrvatsku (lat.: Oratio pro Croatia) održan na latin-skom jeziku pred njema kim državnim saborom u Nürnbergu (vidi okvir). Me u pojedinim Frankopanskim lo-zama izbila je sva a, a ta se proširila i na druge velikaše. Ali, kada su saznali da se turska vojska (njih oko 10.000) vra a s velikim plijenom iz plja kaškog pohoda po Hrvatskoj i Sloveniji, posva-ani hrvatski velikaši su me usobne

razmirice stavili na stranu i ujedinjeni krenuli protiv zajedni kog neprijatelja, kojeg su prema zapovijedi bana Deren-ina do ekali na Krbavskom polju. Loša

Deren inova strategija bila je uzrokom katastrofalnog poraza u kojem je izginu-la ve ina hrvatske vojske, te skoro svi plemi i, a mali broj preživjelih odveden je u zarobljeništvo. Bernardin je bio me-u onima koji su se jedva uspjeli spasiti,

jer se, uvidjevši da je poraz neizbježan, povukao s bojnog polja. Budu i da su svi njegovi sinovi umrli prije njega (sin Krsto 1527. u bitci za Varaždin, a nešto ranije umro mu je i drugi sin Ferdinand, gospodar ozaljskog vlastelinstva), Bernardina je, nakon nje-gove smrti 1529. g., izravno naslijedio unuk Stjepan IV. Frankopan Ozaljski, sin Ferdinandov. Stjepan IV. sjedište je imao u Ozlju i bio posljednji izdanak modruško-ozaljske grane Frankopana. Njegova sestra Katarina udala se za slavnog Nikolu Zrinskog Sigetskog, pa su preko nje Zrinski naslijedili dio pro-stranih frankopanskih imanja. Zna aj Bernardina Frankopana se, osim na vojnom i diplomatskom polju, o itovao i na podru ju obrazovanja, kul-ture i graditeljstva. Njegovao je hrvatski jezik i glagoljsko pismo, pa je dao pre-vesti Bibliju na hrvatski. 1486. izdao je znameniti Modruški urbar, knjigu kodek-sa pravnih i društvenih normi, važan po-vijesni dokument, izvorno pisan glago-ljicom, kojim su se ure ivali odnosi iz-me u feudalca i kmetova, i koja je izvor agrarnih i demografskih podataka. Bernardin Frankopan je pripadao generaciji hrvatskih velikaša i boraca za opstojnost naroda i države u kojima je sazrela svijest da je nakon propasti Bo-sanskog Kraljevstva 1463. g., a osobito poslije tragi ne bitke na Krbavskom po-lju, potrebno intenzivirati napore za do-vo enje djelotvorne pomo i iz politi ki i vojno jakih europskih zemalja za borbu protiv Turaka, jer pomo koja dolazi s budimskog kraljevskog dvora nije i ne e biti dovoljna. Bernardinovi su nasljednici i ro aci tijekom 16. st., zbog premo i osmanske vojne sile, morali napustiti veliki dio frankopanskih posjeda (Biha , Drežnik, Tržac, Furjan, Cetingrad, Malu i Veliku Kladušu i dr.) i preseliti se na krajnje zapadno podru je Hrvatske.

Oratio pro Croatia Knez Bernardin Frankopan Nuerenberg, 19.11.1522. Ja do oh pred vas, svijetli knezovi i slavna gospodo, da vam živom rije i navijestim kolika pogibelj prijeti od Tur-ina najprije Hrvatskoj, a zatim preko

nje i vašim zemljama u susjedstvu Hr-vatske, i da vas osobito na to sjetim da je Hrvatska štit i vrata krš anstva. Zato vas molim na ime sve Hrvatske, pa e na ime svega krš anstva, da ve jed-nom date pomo toj zemlji, koja, emu nema drugdje primjera, sama odbija turske navale sve od onoga dana kad je Carigrad pao. Mi u inismo što se samo initi moglo, ali dalje ve ne možemo

ostati bez vaše pomo i, jer smo posve iznemogli. Sve nam je uzdanje u Boga i u vas. Naš svijetli kralj Ludovik, otkad je izgubio svoj najtvr i grad Beograd, ne

može nas pomagati niti braniti; Tur ina se pak treba bojati, jer se strašno osilio. Suznim vam okom spominjem kako je taj divlji naš neprijatelj preko sto naših gradova što porušio što osvojio, i kako je u našoj zemlji neizrecive okrutnosti po inio, koje sam ja nesretnik na svoje o i gledati morao. Pomislite koliki bi jadi nastali u krš-anskom svijetu da Hrvatska po nesre i

padne. Et tua res agitur, paries quum proximus adret (i o tebi se radi kad su-sjedova ku a gori)! Naša je potreba ta-ko prijeka da se oklijevati ne smije. Što je do mene, ja želim po i stopama svo-jih predaka, koji su bili na glasu me u rimskim vije nicima, koji su uvijek bili odani vašem carstvu i koji su samo svo-jim junaštvom stekli sve ono što su svo-jim zvali po Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavo-niji. Da se Tur in po nesre i Hrvatske do epa, teško bi ga odanle istisnule

vojske svega krš anstva; takva je Hrvatska po svojoj prirodi i takvi su joj gradovi. Mi ne emo prosja iti, onako kao što sam ja vidio u Rimu da ine mnogi ugledni i poglaviti muževi iz Gr ke, Mizije, Srbije i Albanije. Zato vam, ne bez boli za ponos naš, sve te op enite pogibelji o itujemo i naviještamo. Neka se ganu vaša prsa našim suzama; sva Hrvatska pada pred vas i moli pomo u Spasiteljevo ime; a ja, vrše i poslanstvo svoje sa suzom u oku i prignutim koljenom, vapim za pomo . Ako nas ostavite bez pomo i, jedno e se dogoditi od ovoga dvoga: ili e Hrvati primiti ponude turske i tako se

podložiti, ili e ostaviti svoju postojbinu te se radije potucati po svijetu od nemila do nedraga, nego da do u u tursko ropstvo. Zato odlu ite brzo nužnu pomo .

Ostatci Tržan-grada

iz domovine - obljetnice

DO 110 - 2013. 5

200 GODINA OD RO ENJA DR. JURAJ DOBRILA * 16.03.1812. Ježenje kraj Tinjana † 13.01.1882. Trst

BISKUP I NARODNI PREPO-RODITELJ, NAJZNA AJNIJA LI NOST ISTRE I KVARNER-SKIH OTOKA U 19. ST. Priredila: D. Gaupp Dr. Juraj Dobrila bio je inicijator ak-cija koje su od 50-ih do 70-ih godina 19. st. nastojale probuditi nacionalnu svije-st istarskih Hrvata i stvoriti široki narod-ni pokret koji e kona no dovesti do integracije istarskih Hrvata u hrvatsku naciju. Juraj Dobrila, školovao se u župnoj pu koj školi u Tinjanu (1820.-24.), kod franjevaca u Pazinu (1824.-26.), te Kar-lovcu (1826.-32.) u kojem je završio 6-to razrednu gimnaziju u franjeva kom samostanu. Filozofiju i bogosloviju stu-dirao je u sjemeništu u Gorici (1932.-38.). Na Be kom Augustineumu dokto-rirao je s tezom “Nauka crkvenih otaca o sakramentu ispovjedi”. Mladu misu slavio je u Tinjanu 1837. 21.12.1857. Papa Pio IX. imenovao ga je pore ko-pulskim biskupom. U Go-rici je 2. svibnja posve en, a u Pore u sve ano ustoli en 17.05.1858. g., te je postao prvim istarskim Hrvatom na bis-kupskoj stolici. Josip Juraj Strossmayer, kojeg je upoznao u Be u, nazvao ga je tada apostolom Istre. 1875. razriješen je dužnosti pore ko-pulskog, te imeno-van trš ansko-koparskim biskupom. Ustoli en je u Trstu 26.09.1875. i tu je dužnost obnašao do svoje smrti. Dr. Juraj Dobrila je 1848. g. pristu-pio Slavjanskom društvu u Trstu i po eo intenzivno raditi na obrazovanju hrvats-kih intelektualaca kojih do tada u Istri gotovo i nije bilo. Osnivao je škole i sti-pendije za pomo nadarenim dje acima iz siromašnih obitelji. Siromašnim župa-ma pružao je nov anu pomo za naba-vu osnovnih potrepština za liturgiju, a u Jurši ima je kupio zemljište i dao sagra-diti crkvu, župni stan i školu. O svom trošku tiskao je 1854. opširan molitvenik Ot e, budi volja tvoja! Bio je lan Istarskog sabora od nje-govog osnivanja do svoje smrti, te pred-stavnik u be kom parlamentu. Na za-sjedanjima Istarskog sabora zalagao se za ravnopravnost hrvatskog i slovens-kog s talijanskim jezikom, za uvo enje hrvatskog i slovenskog jezika u škole, za gospodarsko uzdizanje sela, ure e-nje zemljišnih knjiga, pomo u izgradnji crkava i župnih stanova, za stalni fond za siromašne, snižavanje poreza za Is-

tru, uzdržavanje glavnih cesta, bolnica te posve ivao veliku pažnju gospodars-kim problemima Istre. Prema popisu stanovništva, koji je Austrija provela 1846. g. na temelju raz-govornoga jezika, u Istri je bilo ukupno 234.000 stanovnika, od toga 166.440 Hrvata i Slovenaca ili 71,12 %, a Talija-na 60.040. ili 25,65 %. Prijedlog da se hrvatskom jeziku prizna ravnopravnost u saboru, jednostavno je odba en. Premda je, prema podacima, Istra bila hrvatska zemlja, vlada austrijske mo-narhije dala je predstavnicima talijans-koga gra anstva vlast u Pokrajinskome saboru, a oni su nastojali da se Istra ta-lijanizira. Istarski Hrvati nisu imali gra-anski stalež, bili su uglavnom seljaci, a

osim sve enika i malobrojnih u itelja, nisu imali svojih obrazovanih ljudi. S analfabetizmom bila je povezana gos-podarska i politi ka zaostalost, mogu -nost zavaravanja i potkupljivanja na izborima. Dr. Juraj Dobrila od 1868. g. pred-vodi nacionalni pokret, s ciljem aktivi-ranja naroda na planu nacionalne sa-moobrane, njegovanja narodnog jezika, uvanja tradicije, gospodarskog i politi -

kog podizanja, prihva anja nove civili-zacijske i kulturne tekovine, a pomo u svega toga iznalaženja puta za izvla e-nje naroda iz o ajne bijede. Utjecao je na pokretanje prvih hrvatskih novina i asopisa u Istri. Od posebne važnosti

bio je list Naša sloga (1870.), osmišljen kao pou ni, gospodarski i politi ki list. Tiskan je i izdavan pod motom narodne

poslovice Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari. Po eo je izlaziti u Trstu 1. lipnja 1870. kao dvotjednik, a od srpnja 1899. do 25. svibnja 1915. izlazio je u Puli. Od sli nih listova banske Hrvatske i Dalmacije, koji su se na po etku narod-nog preporoda obra ali inteligenciji kao jezgri rodoljuba pozvanoj da probudi sve slojeve naroda, Naša sloga obra a-la se izravno seljaku, pa su stil i sadržaj prilago eni hrvatskom selja kom puku. List je bio blag u pisanju, nije izlazio s borbenim programom, ve je posve i-vao ve u pažnju politi kom odgoju hr-vatskih seljaka, poticao je u njima ljud-sku i nacionalnu samosvijest i vrlo opre-zno ukazivao na pripadnost Istre Hrvat-skoj. Veliku pažnju posve ivao je op-inskim izborima i borbi da op ine do u

u hrvatske ruke, zatim pokrajinskim i parlamentarnim izborima, zalažu i se za izbor naših i poštenih ljudi. Dobrilino publicisti ko djelovanje je vrlo plodno. Ostavio je više rukopisa: zbirku poslovica, pou nih pri a, kritika pod naslovom Razli ito cvije e, propo-vijedi, pastirske poslanice i dr. Njego-vom smr u završava prva faza istar-skog narodnog preporoda.

„Mi nismo u Istri po ne ijoj milo-sti, mi ve stanujemo ovdje više od dvanaest stolje a i pol, imamo dak-le jednaka prava s drugima …Vrijeme u kojem živimo jest kojeka-kvo i zahtjeva od svakoga neka se pametno vlada da se ne zametne kavga me u narodima… Iza ovak-vih izgleda pravde i opreza pozivam se, gospodo, pravdu i opreznost vašu. Što biste vi rekli da se uskra-te vama ona prava koja mi tražimo, za dvije tre ine naše pokrajine?“ Hrvatska pošta je 19. travnja 2012. pustila u

optjecaj tri nove prigodne poštanske marke iz serije „Znameniti Hrvati“. Na jednoj od njih je Juraj Dobrila. Marke je osmislila Sa-bina Reši , dizajnerica iz Zagreba, a tiska-ne su u nakladi od 100.000 primjeraka po motivu, te u arcima od 20 maraka.

iz domovine - obljetnice

6 DO 110 - 2013.

90 GODINA OD RO ENJA IVO ROBI * 28.01.1923. Garešnica kraj Bjelovara † 09.03.2000. Rijeka, pokopan na zagreba kom Mirogoju PJEVA S INTERNACIONALNOM KARIJEROM

Nakon srednje škole, Ivo Robi do-lazi u Zagreb, upisuje studij prava i isto-vremeno po ima svirati u zagreba kom Grill Room baru (današnja Gradska ka-vana) i kod Tucmana na plesnim ve e-rima. Ivo Robi je izu eni glazbenik, on pjeva, svira klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas, a sa skladanjem je zapo eo još 1950-ih u Državnoj muzi -koj školi u Gunduli evoj ulici u Zagrebu. Nastupom na radijskoj audijenciji 1943. pjesmom “Sniježi”, otvaraju mu se vrata Državne krugovalne postaje Zagreb. Po završetku rata 1945. situa-cija se mijenja, Robi pjeva u Opatiji, prire uje koncerte u kazalištu, a tek je 1946. ponovno na Radio Zagrebu. Te

se godine ženi svojom ljubavi iz ratnih dana, Martom Goleš, koja mu je bila mena erica i desna ruka, i s kojom je mirno i povu eno živio u I i ima, u ku i koju je dao graditi za njih dvoje. Djece nisu imali, pa je ku u oporu no ostavio crkvi. Danas je to Kapela sv. Ivana od Boga. U Opatiji, na terasi hotela Kvarner (gdje e nastupati do kraja 1980. g.) otkriva ga Bavarac, koji ga angažira za nastupe u njegovom no nom klubu u gradi u Hof an der Saale. Sedam mjeseci iskustva u Njema koj, Robi u otvaraju vrata internacionalnog tržišta. Hamburška diskografska ku a Polydor, krajem 1958. g. poziva ga na probno snimanje i ugovara snimanje skladbe “Morgen“. Skladatelj pjesme je Nijemac Peter Moesser, koji je živio i radio u Švicarskoj. Moesser je skladao za mnoge poznate pjeva e šlagera, pri-mjerice Roy Blacka, Petera Krausa, Katju Ebstein, itd. U godinu dana singl plo a s pjesma-ma “Morgen” i “Ay,ay,ay Paloma”, doni-jela je Robi u Zlatnu plo u Polydora i Bron anog lava Radio Luxembourga. Bila je na svim top listama šlagera u Europi. Daljnji hitovi bile su i njegove pjes-me na njema kom “17 ti je godina tek”,

“Vino je crveno” i “Stranac u no i”. Tu je pjesmu, prema izjavi njegove supruge Marte, Ivo Robi napisao za Splitski fe-stival, gdje nije prošla selekciju. Autors-tvo je prepustio Bert Kaempfertu, a taj je pjesmu dao Franku Sinatri, koji je s njom napravio planetarni uspjeh 1966. godine. Uz inozemnu karijeru, Robi je gra-dio i doma u. Nastupao je na svim fe-stivalim (Opatija, Split, Zagreb, Krapina, Slavonija, Kvarner), bio je radijska i te-levizijska zvijezda, a ljudi su pjevuckali njegove pjesme u svim prigodama. Hitovi su mu bili Mama Juanita iz filma Jedan dan života, i njegove vlasti-te skladbe: Samo jednom se ljubi, Srce laku no , Ta tvoja ruka mala, Moja mala djevoj ica, Golubovi, Rodni moj kraju, Mužikaši... Izme u mnogih nagrada treba iz-dvojiti nagradu Josipa Štolcera Slaven-skog za glazbenu umjetnost (1981.) i Porin za životno djelo (1997). Na Zagreba kom festivalu 1965. g. osvaja publiku pjesmom “Zbog ega te volim”, pa je ta pjesma premo no pobijedila, a Zagrep ani je usvojili kao himnu svome gradu. (dg)

ZAGREB, ZAGREB

Vra am se Zagrebe tebi, tebi na obale Save

Vra am se Zagrebe tebi, tebi pod zidine stare

Zagreb, Zagreb,

otvaraj vrata parkova sva, Zagreb, Zagreb,

najljepši meni si grad.

Mnoge tajne gornjeg grada, Svaka klupa pjevat zna.

Mnoge tajne gornjeg grada, U tvom krilu želim ja.

Zagreb, Zagreb,

otvaraj vrata parkova sva Zagreb, Zagreb,

najljepše pjesme pjevat u ja.

ZBOG EGA TE VOLIM

Zbog ega te volim Ja nisam dugo, dugo znao,

vjeruj grade moj. Zbog ega se uvijek ja tebi vra am,

Uvijek više tvoj

Zbog ega te volim Zbog parkova, zbog ulica

na meni dragom tlu. Zbog lipe pred ku om

Zbog djetinjstva što provedoh ga tu.

Idi na put, da saznaš to, Isto je sve po stoti put,

Kad ku i se vratiš, I okupe se prijatelji, draga lica sva

Kad pro eš sva mjesta Gdje drag si gost i gdje te svatko zna.

Re i eš tad, o grade moj,

Zbog ovih ljudi i zbog tebe ja sam tvoj.

iz domovine

DO 110 - 2013. 7

ZA STUDENTE KOJE SU TITOVI PARTIZANI UBILI NA KRIŽNOM PUTU STOTINU BIJELIH RUŽA Gra anska inicijativa za Hrvatsku bez totalitaristi ke simbolike održala je 10. prosinca 2012. još jednu prosvjednu akciju kojom traže preimenovanje kazališnog trga. Tom su prigodom uz ogradu Sveu ilišta položili stotinu bijelih ruža kao sje anje na studente koje su Titovi partizani ubili na Križnom putu, a rektoru Sveu ilišta uputili slijede e pismo:

KRUG ZA TRG 10.12.2012. Gra anska inicijativa za Hrvatsku bez totalitaristi ke simbolike Gospodin Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš Rektor Sveu ilišta u Zagrebu Trg maršala Tita 14 10 000 Zagreb Predmet: Adresa Sveu ilišta u Zagrebu, ubijeni studenti Poštovani gospodine prof. dr. sc. Bjelišu,

lanovi Kruga za trg danas su simboli ki položili stotinu bijelih ruža uz ogradu Sveu ilišta, sje aju i se studenata koje su Titovi partizani ubili na Križnom putu ili onih koje su komunisti ke vlasti umorile u kaznionicama tijekom trajanja Jugoslavije. Uz svaku ružu pri vrš eni su podaci o studentu. Vladimir He imovi (25) iz Zagreba bio je apsolvent medicine, a ubili su ga u Mariboru dok je bio uz ranjenike, Josip Lovri (21) iz Vukovara bio je student agronomije, a ubili su ga, skupa s bratom blizancem, na nepoznatom mjestu, Franjo Magdi (22) iz Ogulina bio je student šumarstva, za grob mu se ne zna. S tužnom lako om bilo je mogu e rekonstruirati sudbine nekoliko stotina studenata i studentica, a rije je o vremenu kada je na Sveu ilištu u Zagrebu, tada jedinom sveu ilištu na hrvatskim prostorima, studiralo tek nekoliko tisu a studenata. Poznato je da su akademske godine 1939./1940. bila upisana 6'322 studenta, a, primjerice, 1943./1944. bila su 4'493 studenta. Vjerujemo da su jugoslavenske komunisti ke vlasti ubile tisu u hrvatskih studenata! A koliko ih je tijekom kasnijih godina zatvarano te na grozne na ine mu eno! Molimo Vas, pa i premda su naša ranija pisma u istom predmetu ostajala bez odgovora, da Sveu ilište sa svoje strane pokrene postupak za promjenu imena Trga maršala Tita, na kojem je sjedište Sveu ilišta. Šutnja je gorki teret na uspomeni ubijenih mladih ljudi - studenata i drugih. Prihva anje adrese s imenom diktatora prešutno je legitimiranje nasilja (i ubijanja studenata!) te današnjim studentima poru uje da je diktatura prihvatljivi oblik državnog života. Korak bi bio u skladu sa željom mnogih sveu ilišnih profesora. Njih gotovo dvije stotine je u listopadu prošle godine supotpisalo jedan u nizu zahtjeva Kruga za trg. Potpis su dali i svi profesori koji su bili rektori Sveu ilišta od osamostaljenja Hrvatske. Puno i s poštovanjem Vas pozdravljam, Maja Runje, koordinatorica Gra anske inicijative Krug za trg Na znanje: - Senatu Sveu ilišta u Zagrebu - Dekanima fakulteta - Studentskom zboru Sveu ilišta u Zagrebu, - Zavi ajnim klubovima studenata - Medijima Koordinacijski odbor Kruga za trg: Ante Beljo, Zdravka Buši , An a Lovri , Cika Mikol i , ur a Puškaš, Maja Runje, Radovan Slade-Šilovi , Eduard Spahi , Maja Šovagovi , Smiljana Šunde, Zorka Zane, Željka Znidar i

GRAFITI MLADIH ANTIFAŠISTA Na facebook stranici "Mladi Antifaši-sti Zagreba" objavljena je slika Meštro-vi evog remek djela "ukrašeng" grafi-tom jednog od 724 lana te grupacije.

lanovi su pozvani poslati daljnje sli ne fotografije. Dakle, sada znamo tko nam "ukrašava" grad. ovjek se jednostavno mora zapita-ti: što je u njihovim srcima, a što u gla-vama? Odgovor bi mogao biti: Tito u srcu, beton u glavi! I to armirani!!! Kojeg se ne može ukloniti bez teške mehaniza-cije.

iz domovine

8 DO 110 - 2013.

HRVATSKE ŠUTNJE - Ve ina je šutjela pod Austrijancima, - ve ina je šutjela pod Ma arima, - ve ina je šutjela pod Srbima, - ve ina je šutjela pod Jugoslavijom, danas opet ve ina šuti pod kriminalci-ma iz vlastitih redova i njihovim stranim gospodarima! ALI, NISMO SVI UVIJEK ŠUTJELI... ... uvijek je bilo naših hajduka, uskoka, buntovnika i revolucionara, ako je ve i-na šutjela uvijek se našao neki Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Matija Gubec, Eugen Kvaternik ili Bruno Buši koji nije trpio ropstvo! Gdje su takvi Hrvati danas, da opet za-pale baklju hrvatstva?! Gdje je onaj naš prkos, bunt, ponos, inat, dišpet, kojim smo preživljavali i najgore neda e (ba-rem dio nas, onaj dio koji nikad nije po-sustao i nikad se nije umorio)?!

Izvor: Facebook - Priznajem, Hrvat sam

UNUCI POKRENULI MREŽNU STRANICU O DR. FRANJI TU MANU Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tu man dobio je prije nekoliko dana mrežnu stranicu www.tudjman.hr. Stranicu su pokrenuli unuci Dejan Košuti , Siniša Košuti , Nina Tu man Vukovi i Ivana Tu man. Na stranici se nalaze rubrike: Promišljanja, Govori i Radovi s izvornim Tu manovim tekstovima, životopis, raz-ne fotografije, kao i izjave osoba iz po-liti kog života koje su tijekom života upoznale dr. Franju Tu mana.

iz domovine

DO 110 - 2013. 9

ŠTO SE BABI HTILO, TO SE BABI SNILO SNJEŽANA PAVI :

"Sudac Meron danas e pro itati kona nu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tu mana ...” U to su bili vrsto uvjereni Jutarnji list i njihova novinarka Snježana Pavi (autorica lanka gornjeg naslova) i time još jednom nedvojbeno definirali svoje nacionalno opredjeljenje - antihrvatsko. Koliko ih je osloba aju a presuda izne-

nadila i šokirala, to si lako možemo predo iti. No, nakon osloba aju e presude pod hitno je trebalo zametnuti svaki trag prvobitnom tekstu. Najjednostavnije bi bilo maknuti ga sa servera, ali sve što je jednom objavljeno, može se na i u raz-nim internetskim arhivima. Ako se pak zadrži ime stranice (link), ali joj se pro-mijeni sadržaj, onda je prvobitan tekst izgubljen. Upravo to su napravili u Jutarnjem listu! Pod istim imenom (linkom) sada se može pro itati samo kratki osvrt na presudu: “Žalbeno vije e Haškog suda donijelo je osloba aju e presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Marka u nakon što je sud odbacio

zaklju ke raspravnog vije a prema kojima su Gotovina i Marka sudjelovali u udruženom zlo ina kom pothvatu, kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gra aca, Obrovca i Benkovca, a sud je Gotovinu i Marka a oslobodio i zapovjedne odgovornosti.” Me utim, uvijek ima ljudi koji si orgi-nalnu stranicu arhiviraju i portala koji su spremni ponovno ju objaviti.To se, u ovom slu aju, dogodilo i Jutarnjem listu, koji je tako uhva en u manipulaciji itateljima.

Posljedica za takvo ponašanje, tre-bao bi biti - bojkot novina i novinara! Pro itajte orginalni lanak u nastavku! (D. Gaupp)

NIJE TU MAN MORAO OSOBNO BITI OPTUŽEN DA BI SE SUDILO NJEGOVU PROJEKTU Snježana Pavi , Jutarnji list, 16.11.2012. Kada danas ujutro šef Haaškog su-da Theodor Meron bude itao pravomo-nu presudu Anti Gotovini i Mladenu

Marka u, s treskom e se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Žalbeno vije e Haaškog suda odre-že kaznu dvojici generala, smanji je ili potvrdi, to e biti presuda Franji Tu ma-nu i Tu manovoj Hrvatskoj. Jasno je da Haaški sud sudi poje-dincima, a ne državama baš u namjeri da se krivnja individualizira, a ne da je generacijama poslije kao teret nose ci-jeli narodi. Jasno je i da e tu kaznu od-služiti dvojica konkretnih ljudi, Gotovina i Marka , obojica danas 57-godišnjaci, pojedinci sa svojim osobnim životima. Jedan je kao dje ak pobjegao preko granice i mijenjao kontinente žive i ži-vot pun pustolovina poput nekog super-junaka, drugi je krotko gradio karijeru u policiji bivše države. Krenuli su u život u razli itim pravcima, da bi ih spojio rat devedesetih i Carla del Ponte. Danas se u Haagu izri e pravomo na presuda njima dvojici, ne državi, no simboli ki je haaški proces za Oluju bio proces tu -manovskoj Hrvatskoj devedesetih. PROTJERIVANJE SRBA injenica je da je haaška optužnica za Oluju iskonstruirana za politi ki i voj-ni vrh države, a ne za šefa specijalne policije, naftaša i generala s biografijom legionara. Tako je zlo in u Gruborima (po inili su ga specijalci, a njihov nad-re eni nije osigurao da po initelji budu kažnjeni, što bi, recimo, bio klju an kri-men da se htjelo suditi za njihova ne-djela u Oluji) ovdje tek jedan element široko postavljene optužnice. Po Haagu, nije Marka kriv za uboj-stva kao što je Blaški odgovarao za ubojstvo u Ahmi ima, nego prije svega

zato što je poslužio Tu manu, Gojku Šušku i Zvonimiru ervenku, prvoj tro-jici iz optužnice, u provedbi cilja o pro-tjerivanju Srba iz Hrvatske. REMETILA KI FAKTOR Optužnica protiv Gotovine ili Marka-a nije poput one kakvu je Haaško tuži-

teljstvo pisalo protiv, recimo, generala Sefera Halilovi a, optuženog pa oslobo-enog optužbe za pokolj u Grabovici u

Hercegovini. Klju ni zlo in za koji odgo-varaju Gotovina i Marka nisu ubojstva više od 150 staraca preostalih nakon Oluje, ni plja ka i palež stotina sela, ne-go protjerivanje ve ine srpskog stanov-ništva s podru ja oslobo enog u Oluji. Tu man je smislio cilj koji nikada ni-je tajio: Hrvatska bi bila stabilnija s ma-nje Srba, esto je to ponavljao i u jav-nim prigodama. Te Tu manove izjave uzeli su haaški tužitelji, dodali im Brijun-ski transkript i napisali optužnicu. Na Brijunima je dr. Franjo Tu man 31. srp-nja 1995. okupio vojni vrh i ondje su smislili kako provesti taj plan protjeriva-nja Srba, smatra Tužiteljstvo, a potvrdi-lo je prvostupanjsko vije e Haaškog suda. Taj plan o protjerivanju "remetila -kog faktora", kako je Tu man zvao Sr-be, proveli su artiljerijskim napadom pr-va dva dana Oluje: napali su Knin i dru-ge gradove granatiraju i ih tako nasu-mi no da su me u stanovništvom iza-zvali paniku, pa su ljudi u strahu pobje-gli i zauvijek napustili svoje domove. Ono što je uslijedilo poslije, ubojs-tva, plja ke i palež, to nije bilo unaprijed smišljeno, ali se moglo o ekivati, piše Haag, a cilj svega bio je sprije iti povra-tak Srba, što je osigurano kasnijim dis-kriminacijskim mjerama hrvatske Vlade, koja je dvjema uredbama oduzela imo-vinu odbjeglim Srbima planiraju i njiho-ve ku e pokloniti koloniziranim bosan-skim Hrvatima. Na Brijunima su uz Franju Tu mana bili ministar obrane Gojko Šušak, gene-

ral zbora Anton Tus, generali Pavao Miljavac, Miljenko Crnjac, Luka Džanko, Željko Glasnovi , Marijan Marekovi , Petar Stipeti , Josip Luci , Imra Agoti , admirali Ante Budimir i Davor Domazet i brigadir Mirko Norac. Gotovina i Marka tako er. Zašto su samo oni optuženi? KONA NA KAZNA Nije dr. Franjo Tu man morao osob-no biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu. Krajina je zasuta lažnim leci-ma kojima se srpsko stanovništvo poti-calo na bijeg, otvoreni su im koridori za izlazak, a predsjednikova poruka da ostanu nije zvu ala umiruju e, nego prijete e. Ve ina srpskog stanovništva je otišla: za to e danas kona nu kaznu saslušati šef specijalaca i zapovjednik jednog od dva operativna sektora u operaciji Oluja. Haaška presuda e najglasnije odje-knuti u javnosti, ali najve i posao u za-tvaranju ratnog poglavlja hrvatske povi-jesti obavljaju doma i sudovi: Glavaš služi kaznu za zlo ine u Osijeku, Mer-ep tek eka na presudu za zlo ine iz

1991. Oni prvi, poput Norca, ve izlaze iz zatvora. Lora, Sisak, Kerestinec - di-ljem Hrvatske, manje ili više uspješno, lokalni sudovi iste zajedni ku prošlost od zlo ina i nepravde.

NA STUPU SRAMA: SNJEŽANA PAVI I JUTARNJI LIST

iz domovine

10 DO 110 - 2013.

Piše: Neva G. Mihali Vijenac, 29. studenog 2012. Osloba aju im haškim presudama generalima Hrvatske vojske Gotovini i Marka u i njihovim povratkom u Domo-vinu, za hrvatsku naciju Domovinski rat je završen. Povratak dvojice generala u Domovinu zna i da je Hrvatska istom sada, ponovno pred lutaju im pogledom Europe, dovršila svoju borbu za slobo-du. No ne treba se zanositi. Strani i unu-trašnji sudionici specijalnog rata nalaze se na istim pozicijama s nepromijenje-nim stavovima. Hrvatska država jest hrvatski narod, pa je rat protiv Hrvatske rat protiv hrvat-skog naroda Zbog nove, zajedni ke pobjede, do-godio se nacionalni praznik: preko sto-tine tisu a ljudi na trgovima plakalo je i smijalo se, padalo u zagrljaje i ljubilo, pjevalo i klicalo, automobili su trubili uli-cama, crkvena zvona su zvonila, vijorile se nacionalne zastave, barjaci gardijs-kih, policijskih, domobranskih i hosovih postrojbi. I gledalo se u nebo radosno, poniz-no i sa zahvalnoš u. Uslišane su naše molitve izgovarane svih ovih godina u domovima i crkvama, suze isplakane javno i privatno, ublažena je bol, otjeran o aj i razdiru a sumnja. Triput je u dva dana zagreba ka katedrala bila prepu-na u jedinstvu i zajedništvu hrvatskoga naroda: jednom u dugoj molitvi, u zebnji i nadi, ali i s osje ajem unutrašnjeg mi-ra, drugi put u sre i i zahvalnosti, tre i put u radovanju u zajedništvu povijesno jedinstvenog okupljanja. Brodovi kate-drale odzvanjali su sve anim molitvama i pjesmama Bogu, kao i pljeskom ljudi-ma koji su 90-tih godina vodili narod do slobode i mira. Dok su iznutra svijetlile naše duše, nedogorjeli plamen svije a kao znak traženja Božje milosti i sje a-nja na žrtve, sjajni lusteri na svodovima crkvi i crvene baklje na trgovima osvije-tlili su našu no . Politi ke i obavještajno-sigurnosne implikacije ovih doga aja i ponovno, vi-briraju im srcima uspostavljeno, jedin-stvo hrvatske nacije ujedno zna e i pot-pun neuspjeh dvanaestogodišnjeg spe-cijalnog rata protiv Hrvatske i poraz po-liti ko-medijske kampanje inkriminiranja i demontaže hrvatske državotvorne po-litike koja je zapo ela smr u utemeljite-lja moderne hrvatske države. One poli-tike koja svjedo i o hrvatskom državo-tvornom politi kom kontinuitetu kao trajnom izrazu hrvatskog suverenisti -kog stava i iskazu politi ke volje hrvats-

kog naroda. Zato što je narod ono što jest hrvatska Država, rat protiv te politi-ke - vo en izvana, a potpomagan iznu-tra - bio je bez sumnje rat protiv hrvats-kog naroda. Neizobli en ljudski osje aj za istinu i za pravdu, žarki poriv za slobodom, usredoto enost, ustrajnost, širokogrud-nog, zajedništvo i duhovna postojanost hrvatskog naroda ovih su, naizgled mir-nodopskih godina generirali snagu naci-je. Ona nije mogla izvana ostati nepri-mije ena i s njom je trebalo politi ki i obavještajno ra unati, na nju trošiti sna-gu i vrijeme, ukoliko se i dalje htjelo na-staviti s nastojanjima da se (s)lomi Hr-vatska. OTPOR HRVATSKOGA NARODA U dvadeset i jednu godinu državne nezavisnosti Hrvati su pokazali da je nji-hova suverenisti ka svijest vrsta i po-stojana, da im raznorodni politi ki stra-tezi mogu pomišljati birati "lidere", ali da hrvatski narod sam bira svoje vo e. Lju-de za koje osje a da su postojani i po-žrtvovni u brizi i ljubavi prema Hrvatskoj i njenom narodu i koje vjerno nosi u sr-cu usprkos težini križa koja se time e-sto preuzima. To nisu "mra ni", "regre-sivni", "militantni" i "nacionalisti ki" vo-e, kako ih etiketiraju zbog osobnih,

partikularnih ili neprijateljskih politi kih ciljeva, nego su to velikani hrvatske na-cije kao uzori mudrog prosu ivanja i hrabrog vodstva kroz povijesne okolno-sti i vrijeme. Narod u Hrvatskoj ima dugo povijes-no i politi ko pam enje i ne zaboravlja tko je što govorio i kako je radio - s po-zicija institucija hrvatske Države, "stru-nog" mišljenja ili "objektivnog" novinar-

stva - u odnosu prema dugotrajno sla-ganim haškim optužnicama i svim hrva-

tskim optuženicima. Otu eni od naroda ili mu posve strani u svojim idejno-poli-ti kim shva anjima, hrvatski politi ari pomislili su da grade državu, odnosno republiku, za sebe i svoje politi ke opci-je, oblikovanu u skladu sa zamislima i potrebama koje su nespojive s politi -kom voljom i povijesnim i životnim inte-resima hrvatske nacije. Mi sada možemo racionalno razma-trati povijesno trajne, ali sadašnjoš u izmijenjene geopoliti ke okolnosti na jugoistoku Europe koje su mogle dopri-nijeti pragmati nom obratu i pritisku na države koje su, i preko struktura haškog suda, provodile protuhrvatske operacije. Na našim su granicama (ili vrlo blizu njih) države s ozbiljnim demokratskim deficitima koje još nisu završile sa svo-jim formiranjem, neprijateljski nastrojeni narodi koji, ili posjeduju srednjevjekov-nu nacionalnu svijest, ili na umjetan i agresivan na in pokušavaju biti naci-jom. Tako er, možemo analizirati upor-nost hrvatske pravne bitke ili u inke gra anske i profesionalne hrabrosti ljudi razli itih profila i nacionalnosti na proka-zivanje apsurdnosti, neistinitosti i kon-struiranosti teza haških optužnica i pr-vostupanjskih presuda, kao i na istica-nje njihovih konzekvenci za me una-rodno ratno i vojno pravo. Ipak, na itanje zaklju aka Žalbenog vije a možemo gledati i kao na rušenje konstrukcije optužnica poput kule od karata, zamalo bez vidljivog djelovatelja i uzroka - ako uzrok ne uo avamo u postojanoj molitvi i upornom hrvatskom otporu, gra anski hrabrom manifestira-nju podrške generalima koja je sve ove godine dolazila iz hrvatskog naroda, za-jedni kim javnim nastupanjem ili najraz-norodnijim, gotovo "gerilskim",

"PONIŠTAVAM OSU UJU U PRESUDU (...) I IZRI EM OSLOBA AJU U PRESUDU PO TO KAMA JEDAN, DVA, ETIRI, PET, ŠEST, SEDAM, OSAM I DEVET OPTUŽNICE"

SLOM SPECIJALNOG RATA PROTIV HRVATSKE

iz domovine

DO 110 - 2013. 11

pojedina nim mikroaktivizmom, bez ob-zira na klimu farizejskog gra anskog zazora koju su hrvatski politi ari - po "preporukama" izvana, a na vlastitu ko-rist - stvorili oko odnosa prema Domo-vinskom ratu i koja je dovela do društ-venog stanja kojim se hrvatski narod dovodio do o aja i bespomo nosti, a hrvatski branitelji do nevjerice, dušev-nog bezna a, duhovne izgubljenosti ili samoubojstva. Dok god se u Haagu, preko su enja hrvatskom ratnom politi kom i vojnom vodstvu, sudilo Hrvatskoj, njenom naro-du i njenim vojnicima, nitko u kome živi srce za Domovinu i za narod, nije imao pravo ostajati ravnodušan i distanciran od bola i patnje svoga naroda i njegovih branitelja, nego to poniženje i bol dubo-ko dijeliti s njima. Nije smio mirno pro-matrati pribijanje Hrvatske na stup sra-ma divljanjem laži, nepravde, nestvarne nerazumnosti, neoimperijalisti kog sar-kazma i šovinizma izvana, a egoizma, bahatosti, uskovidnosti, karijerizma, po-kvarenosti i izdaje iznutra. POTVRDA POLITI KIH ODNOSA Osloba anjem generala Hrvatske vojske, neposredno pred obilježavanje herojske obrane Vukovara, potvr eni su temelji geopoliti kih i geostrateških od-nosa na jugoistoku Europe uspostavlje-ni pobjedonosnim operacijama Hrvats-ke vojske 1995. g. Uz nužnu i trajnu stratešku suradnju s hrvatskim i bošnja-kim saveznicima iz BiH, Hrvatska se

svojim politi kim razvojem definitivno odvaja od balkanskih prostora. Nadajmo se da snažna vanjska po-drška Hrvatskoj podrazumijeva prihva-anje hrvatske nacije kao živog, samo-

svjesnog subjekta na pozornici europ-skih naroda, poštivanje hrvatske povije-sti i hrvatskog suvereniteta. Hrvatski na-cionalizam, sli an bilo kojem stvarala -kom nacionalizmu kojim su nastajale moderne zapadne europske države, po-liti ki je izraz povijesne egzistencije na-roda. Izraženiji je mogao biti samo iz povijesnih razloga: ro en je iz egzisten-cijalne nužde malog europskog naroda da se samosviješ u i samoosviješ iva-njem neprestano bori za elementarni biološki opstanak, pod politi kim i kul-turnim pritiskom i vojnim agresijama ve-ih naroda.

Povratak dvojice generala iz zato e-ništva u Domovinu zna i da je Hrvatska istom sada, ponovno pred lutaju im po-gledom Europe, dovršila svoju borbu za slobodu. No ne treba se zanositi. Strani i unutrašnji sudionici specijalnog rata nalaze se na istim pozicijama s nepro-mijenjenim stavovima, a povijesno ne-zrela i iracionalna srpska svijest nije u stanju uvidjeti politi ku i moralnu odgo-vornost za svoja (zlo)djela, zablude i životne odluke. Pored toga, umjesto da "moralna" i "krš anska" Europa prepozna herojski

otpor malog naroda protiv nadmo nog neprijatelja i njegovu borbu za golu eg-zistenciju i humanisti ke vrednote, umjesto da ozna i agresora i kazni ga za žrtve, za zvjerska po injenja zlo ina, paljenja sela, razaranja gradova, crkvi i spomenika, ona dvostrukim kriterijima i relativizacijom potpomaže politiku srbi-janske države pokušajima sapinjanja Hrvata u šutnju i podre enost. Pritom se, kao nepostoje e, ignorira uobi ajene prioritete ratnog stanja kao i osobitu hrvatsku ratnu zbilju u kojoj je dolazilo i do srpskih žrtava: vanjska ag-resija na Hrvatsku ne bi bila mogu a, ne u tolikoj mjeri i s tolikim posljedica-ma, da nije bilo one unutarnje. I u iskus-nijim i ure enijim državama takva situa-cija urodila bi mra nom i tjeskobnom at-mosferom kakva je bila u Hrvatskoj 1991. godine. S tom razlikom što je ov-dje bila dovedena u pitanje gola egzis-tencija jednog naroda: nacija se stijesni-la na sigurnijim podru jima zemlje ili je potjerana u podrume i zbjegove, srpski zlo ini bili su masovni i krvolo ni, pre-mnogi srpski susjedi preko no i postali su neprijatelji i prokaziva i, oružja ili us-trojene vojske Hrvati nisu imali za obra-nu i ni jednoga saveznika na vidiku. A godine 1995., na još uvijek ratnom podru ju, a u pozadini daljnjih vojno-operativnih djelovanja, hrvatska država nije uspjela vojno-policijski kontrolirati teritorij kako bi potpuno onemogu ila izvršenje osvete, razbojništvo civila i razvoja enih osoba ili nedostojne ispa-de policajaca i vojnika, niti je objektivno bila u mogu nosti sakupiti dokaze i svjedo anstva. U primjerima umiješano-sti vojnih osoba nije se moglo pohrliti u uklju ivanje vojnog pravosu a zbog još jednog, važnog razloga: treba naglasiti da su hrvatski teritoriji bili okupirani do 1998. g., Hrvatska je morala biti sprem-na ratovati za njih te nije moglo biti lako odlu iti se zadirati u funkcionalnost voj-no-policijskog ustroja i kompaktnost postrojbi. Hrvatska sada može istražiti ratne zlo ine i zlo ine po injene u ratu. Me-utim, ne samo stranci koji ignoriraju

povijesnu stvarnost, nego i neki politi ki Hrvati sve re eno ne razumiju ili, jedno-stavno, ne žele biti dio hrvatske nacije. Gube i moralnu ravnotežu, iz malogra-anskog sebeljublja, oportunizma ili po-

liti ke besvijesti, a pojedini i iz neprija-teljskih stavova, uga aju viktimo-mani-pulatorima kojima su mrtvi, a onda i iz-bjegli samo sredstvo i paravan za psi-hološko-promidžbene i politi ke opera-cije u svrhu slabljenja položaja hrvatske države, a podupiranja "prava" (?!) i o e-kivanja srbijanske. KRISTIJANIZACIJA RATNIKA Unato svemu ovome, hrvatska na-cija ostaje i nacija živi. Samo oni koji ne poznaju prirodu Hrvata mogli su u svo-jim planiranjima podcijeniti duboku hr-

vatsku samosvijest i, kroz povijest us-trajnu, nepokorivost ovoga naroda. Na-rod u Hrvatskoj odre en je emotivnom slavenskom dušom, neslomljivim "ilir-skim" prkosom, inteligentnom sumnji a-voš u, krš anskom metafizikom, dina-mikom ratnika-branitelja i imperativom socijalne solidarnosti. Upravo zbog svega ovoga narod u Hrvatskoj ima snagu naroda i snagu nacije koja vodi pobjedi. Zbog njihova ljudskog integriteta, moralne neslomljivosti i vojni kog auto-riteta, povratkom hrvatskih generala dovršava se i kristijanizacija hrvatskih ratnika, pri emu ne mislim na formalne hrvatske oružane snage i njihovu vojnu etiku, nego na poseban, "divlji" tip hr-vatskog borca koji je - baštine i speci-fi nu vojni ku ast i povijesno iskustvo izloženosti i nezašti enosti hrvatskog naroda pred nesrazmjernim i bestijalnim agresijama u povijesnim prilikama ne-postojanja nacionalne države i nacio-nalne vojske - samoorganiziranjem na teškim terenima, snalažljivoš u u bez-izglednim uvjetima, beskompromisnom borbenoš u i fanati nom neustrašivoš-u (a zadržavaju i svojevrsni poganski

mentalitet i nose i smrt u o ima) kroz povijest znao na sebe navu i, primiti i odbiti najteže udarce napada a na Hrvatsku. No, pored ratnika iz Domovinskog rata i boraca u oružanim snagama i si-gurnosno-redarstvenim službama, sa-dašnjost ra a druge, raznovrsne tipove hrvatskih "boraca" na svim podru jima društvenog, gospodarskog i politi kog života, osposobljene i spremne za od-mjeravanje snaga najrazli itijim suvre-menim "oružjima" - kako bi naša slobo-da dovela do potpunog ostvarenja život-ne samostojnosti našega naroda i nje-gove Države. Jer dok jedna povijesna zbivanja je-njavaju, druga su u tijeku, a tre a ve zapo inju. U ovome svijetu, bdijenje nad Domovinom, njenim životom i ide-alima nije uistinu nikada završeno.

iz domovine

12 DO 110 - 2013.

KOMUNISTE JE IZNENADILA PRESUDA, JER SU PRIPREMALI SASVIM DRUGA IJU BUDU NOST Piše: Sanja Bila , Hrvatski list Ve dugo vremena Hrvati nisu bili tako sretni. Ozra je radosti i ponosa, povratak nade i povjerenja smjestilo se u svakom kutku zemlje i srcima naših sugra ana. I sada, kada se Hrvatska polako vra a u stvarnost, tri zna ajna doga aja, to nije presude, otkrivaju nam tri Hrvatske: Tu manovu Hrvatsku, Hrvatsku kakvu je zamislila Partija i Hr-vatsku kakvu nam je za sada po prvo-stupanjskoj presudi, zamislio Ivo Sana-der i njegovi poltroni. Proces koji je u žalbenom postupku na me unarodnom sudu u Den Haagu dokazao da smo kao država sa svojim vodstvom vodili obrambeni rat protiv agresora, te kako optuženi generali nisu krivi za žrtve, zasigurno je nadnevak koji ozna ava novi ro endan Domovine. Naša je budu nost doslovce ovisila o presudi me unarodnog suda. Jer hrvat-ski reformirani komunisti pripremali su sasvim druk iju budu nost. Prisjetite se, primjerice, Mesi eve pripreme za plat-formu pomirenja na ovim prostorima, njezin nastavak u prijateljstvu Tadi -Jo-sipovi pa ubrzano ubacivanje novih igra a poput Džakule radi osiguranja kontinuiteta suradnje s novim srbijan-skim predsjednikom Tomislavom Niko-li em. Partija i njezini igra i imali su jas-nu strategiju budu nosti na ovim prosto-rima u koju se odli no uklapao za njih udruženi zlo ina ki pothvat na kojem je nastala država. Nije im išla u prilog Tu manova Hrvatska koju je u kona ni-ci valjalo osuditi kako bi se rušenjem tog projekta otvorila neka druga platfor-ma za novi region. Pomno planiran sce-narij posljednjih godina predvo en 'ma-lim Titom' na prostorima regiona poslje-dnjih je dana nevjerojatnom brzinom prilago en novim okolnostima. Nakon saznanja o osloba aju oj presudi nastaje panika u partijskoj vr-

hušci. Nedorastao situaciji partijskog ideologa i vo e, predsjedniku Partije Zoranu Milanovi u ostavljena je tek uloga osobe koja kontrolira i nadzire glasa ku mašineriju SDP-a, a klju nu ulogu skrivenog, ali istinskog partijskog vo e i ideologa preuzima svjetlonoša Ivo Josipovi . Znao je on da dolazak oslobo enih generala ne zna i samo kona ni kraj pravednog i obrambenog rata ve i veliku opasnost bu enja naci-onalne svijesti što Partiji u osnovi ugro-žava staru ideju danas nazvanu region. Nije zato gubio vrijeme. Odmah se obratio javnosti u dobro pripremljenom intervjuu i obznanio novu taktiku Partije. Zborio je strasno i jasno, bez uobi aje-nih pomirbenih tonova i nedefiniranih stavova. Svjedo io je istinskog zagovor-nika Oluje, govorio o generalima heroji-ma. Nije baš tako uvijek zborio. To što je nedavno pozvao na odgovornost kla-pu HRM-a Sv. Juraj samo zato što su pjevali na splitskom koncertu potpore hrvatskim generalima, tek je dio koji bi želio zaboraviti. Još bi mnogo toga što se ti e njegove uloge prema Haaškom tužiteljstvu želio zaboraviti. Je li presuda ma arskog suda Radi-miru a i u ujedno i presuda politici Zorana Milanovi a? Gdje je poveznica te optužnice i hrvatskoga premijera? Zoran Milanovi kao premijer inzistirao je da drugi ovjek vlade bude Radimir

a i svjestan rizika osu uju e presu-de kockaju i se tako s cijelom hrvats-kom vladom i državom u cjelini. Tako je nakon prve godine mandata ostao na klju noj poziciji bez ovjeka s kojim je gradio politiku svoje vlade u jednom od najvažnijih resora kao što je gospodar-stvo. Neozbiljno i neodgovorno. Isti princip ponašanja Zorana Mila-novi a vidjeli smo i kod Ive Sanadera s klimoglavcima bez stava i svijesti da ob-našaju najodgovornije državni ke duž-nosti. Tko im se usudio suprotstaviti? Ni onda kada je tema, primjerice, bila naci-onalna naftna kompanija, ni danas kada je u pitanju resor od posebnog zna aja. Aktualna partijska vlast dokazala je ka-ko je nedorasla i bez sposobnih kadro-va. Ne zna izvu i zemlju iz krize, jer se

ona svakim danom produbljuje. Odgovoran premijer, svjestan situa-cije u zemlji, odmah bi reorganizirao vladu i imenovao vladu stru njaka koja bi imala zadatak stabilizirati zemlju i stvoriti pretpostavke za gospodarski razvoj. No od politi ke elite koju zani-maju samo fotelje, strana ke i državne povlastice, teško je to o ekivati. Tu snagu i mudrost državnika imao je samo Franjo Tu man, ako se prisje-timo vlade nacionalnog jedinstva, što nam i sad treba u odre enom obliku. Još je jedan doga aj obilježilo prote-kli tjedan. Su enje i nepravomo na pre-suda bivšem hrvatskom premijeru pruži-la je nadu, ali ne i odgovor u cjelini. Do-bili smo Pedra, a gdje su ostali? Odgo-vorni su tako er svi oni koji su znali, svi oni koji nisu znali, a trebali su znati, naj-više oni koji su na to trebali reagirati, a nisu na vrijeme. Jer šteta je u injena. Sudi se hrvatskom premijeru. Netko je sve to gledao i nije ništa poduzimao kada je trebao. Osim što je jasno da Pedro nije mo-gao sve sam. Valja se ne uhvatiti u tu zamku, jer ako ostanemo samo na Ivi Sanaderu, itav e sustav, vrsto invol-viran, ostati nerazotkriven s mogu im prestrojavanjem. A osnova sustava je poltronstvo klimoglavaca i sluga sprem-nih na sve za fotelju i svoju osobnu ko-rist. Sustavno uništavanje kriti ke misli i suprotstavljanja razli itih razmišljanja stvorilo je poltronsku ideologiju koja je omogu ila apsolutizam velikog vo e. Ju er Ive Sanadera u HDZ-u, danas Zorana Milanovi a u SDP-u. Do danas to nismo promijenili. Koru-pcija od akademske zajednice do zdra-vstva ide dalje. Sustav je malo i nedo-voljno razotkriven. Institucije i sudstvo ne rade svoj posao. Ovaj put su nam izvan Hrvatske o itali lekciju. Ali što ako jednoga dana lekcija bude druk ija? Možda se sjetimo one mudre misli dr. Franje Tu mana: 'Imamo svoju Hr-vatsku. Naša je i bit e onakva kakvu sami želimo ... '.

GENERAL GOTOVINA UHI EN JE 7. PROSINCA 2005. GODINE Devet mjeseci prije njegovog uhi e-nja novinari su upitali neka poznata lica u politici i kulturi:

KADA BISTE VIDJELI GE-NERALA GOTOVINU NA ULI-CI, BISTE LI GA PRIJAVILI POLICIJI?

BEZ RAZMIŠLJANJA PRIJAVILI BI GA:

ur a Adleši , gradona elnica Bjelo-vara i saborska zastupnica HSLS-a: - Prepoznala bih Gotovinu. Kud ste baš na mene naletjeli s ovim pitanjem? Ne vjerujem da je u Hrvatskoj. A na vaše pitanje mogu re i da bih ga ja prepoz-nala, ha, ha... Mislim da bih ga prijavila, ali u razmisliti. Ingrid Anti evi -Marinovi , saborska zastupnica SDP-a: - Kao što bih nazva-la 92 kad bih vidjela da muž tu e ženu, tako bih nazvala isti broj kad bih vidjela

Gotovinu. Ne bih se nimalo dvoumila, ali nikakav novac ne bih uzela jer je moja dužnost prijaviti.

iz domovine

DO 110 - 2013. 13

Radimir a i , saborski zastupnik HNS-a: - Pa naravno da bih ga prijavio da ga vidim. Taj novac koji se nudi za vjerodostojnu informaciju o Gotovini treba Amerikancima odmah uzeti i sta-viti u zakladu za policajce koja se sada osniva. Ako Amerikanci ve daju, zašto im ne uzeti? Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a: Da, prijavio bih ga! Oni koji ga ne bi pri-javili su nezreli ekshibicionisti. Ja bih osobno volio znati i kako se to pojedi-nac bez kune može toliko vremena us-pješno skrivati. Treba provjeriti i navode iz medija da je bio blizak narkomiljeu, a ako je to to no, treba mu i u RH suditi. Nagradu za njegovo prijavljivanje osta-vio bih u državnom prora unu. Zlatko Kramari , gradona elnik Osije-ka: - Nemogu e je da ga ja vidim prije onih službi koje ga traže. Onda k vragu i službe ako ga ja mogu vidjeti prije njih. No, da ga vidim, kako sam legalist, mo-rao bih ga prijaviti. To je moja gra an-

ska obveza. Nagradu ne bih uzeo. Šime Lu in, saborski zastupnik SDP-a: - Pa naravno da bih ga prijavio! Gra-anska dužnost je prijaviti, posebice

nas koji se bavimo politikom, a to je i proklamirana politika. Što se ti e nagra-de, osobe koje se bave ovim poslom sad još da idu teretiti porezne obvezni-ke, to je malo neozbiljno. Ne bih uzeo novac ni od Amerikanaca. Žarko Puhovski, HHO: - Naravno da bih prijavio. Treba prihvatiti da je to naš sud, a meni se ini da se neke stvari na Haaškom sudu mogu raš istiti i ne vi-dim drugoga rješenja. To se ne može rješavati tako da se pravim da nekoga ne vidim na ulici. ovjeka treba prijaviti ako ga se prepozna, to mi je potpuno jasno. Zoran Pusi , (brat Vesne P.) nevladin aktivist: - Bih, zvao bih policiju. Te na-grade, koje nude za Gotovinu Ameri-kanci i naši, mogle bi se upotrijebiti za mnogo dobrih stvari, ali ja bih Gotovinu

u prvom redu prijavio zbog toga što je vrijeme da se pretvorimo u pravnu drža-vu. Svatko bi tako trebao razmišljati. Jozo Radoš, saborski zastupnik i bivši ministar obrane: - Da, prijavio bih ga i ne bih se dvoumio. Dijelom je opravda-no misliti da nas EU pritiš e na tom pi-tanju, na kojem ne možemo sad sve u initi, ali na to je ve odavno trebalo misliti. Teško je odvojiti je li ovo politi -ko ili policijsko pitanje. Policijsko se pi-tanje pretvara u politi ko. Sanja Sarnavka, udruga B.a.b.e: - Prijavila bih ga bez razmišljanja. Što se ti e tih nagrada, ja bih novac jedino uzela da ga dam svojoj udruzi ili skloni-štu za žene u Hrvatskoj. To bi bilo do-bro. Gotovinu stavljaju iznad zakona, jer Hrvati vole mitove i legende. Ta mito-loška ljubav je dosta hranjena od strane države. Da se odmah reagiralo na pravi na in, sad ne bi bilo ovih pitanja. Ljudi koji nemaju kruha vole igre; podržavaju-i Gotovinu, misle da sebi nešto ine u

životu. Danijela Trbovi , voditeljica na HTV-u: - Ja bih ga prijavila bez ikakvoga dvo-umljenja, jer zakon treba poštovati. Ni-smo se borili da bi netko bio iznad za-kona. Pametan zna emu služi pojas. Jest da smo "od stolje a sedmog" tu, ali što se ti e EU-a, sami smo se doveli u ovu situaciju. Prijavila bih ga zbog gra-anske dužnosti, a ako bi mi dali novac,

deset posto bih dala u humanitarne svr-he, a ostalo bih sebi humano donirala.

Jozo Radoš, Sanja Sarnavka, Danijela Trbovi

‘DIPLOMATSKI’ IZBJEGLI DATI JASAN ODGOVOR Mate Grani , savjetnik Predsjedništva HSP-a: - Kada bih vidio umirovljenoga generala Antu Gotovinu, odmah bih na-zvao dva broja. Prvo bih nazvao premi-jera Ivu Sanadera i njega bih informirao, a zatim Antu api a. Policiju ne bih zvao. Nema razloga ne vjerovati Mesi u i Sanaderu da se ne nalazi u Hrvatskoj. Goran Mili , urednik i novinar na HTV-u: - U situaciji u kojoj se svi novinari oko toga dijele, ja, kao urednik Dnevni-ka, da nešto kažem. Što god da kažem, mrtav sam. No, zvao bih kamere, to si-gurno. Kad ne budem u Dnevniku, re i u. Kad Mesi , koji je spretan govornik,

ne zna ve dvije godine na i formulaci-ju, kako u se ja onda postaviti? Odgo-vor na vaše pitanje nije mi u opisu rad-nog mjesta, ali i dalje u prenositi vijesti i mišljenja o tome, isto kao i vi. Hloverka Novak-Srzi , urednica: - Da vidim Gotovinu, ja bih sasvim sigurno reagirala. Zvala bih premijera i kamere,

a onda bi on postupio kako zna. Ja svo-ju odgovornost prebacujem na drugoga. Dužnost je da se bjegunce prijavi, ali kod Gotovine je to druk ije, jer je ta op-tužnica upu ena na njega, ali i prema cijeloj državi. To je prije svega pitanje politike, a ne policije.

Radimir a i , Damir Kajin, Zlatko Kramari , Šime Lu in, Žarko Puhovski, Zoran Pusi

iz domovine

14 DO 110 - 2013.

NE BI GA PRIJAVILI: Arijana ulina, glumica: - Ne bih na-zvala 92. Mislim, nisam pozvana da o-vjeka niti hapsim, niti optužujem, niti da špijam. Jednostavno ga ne bih prijavila. Taj ovjek je za ve inu ljudi heroj, jer da nije bilo njega i njemu sli nih, mi bismo sada bili Krajina. Možda nisam u pravu, ali tako mislim. Slaven Letica, saborski zastupnik: - Ne bih ga prijavio. To je jako komplicirano moralno pitanje. Da ga vidim, pozdravio bih ga, dao mu ruku i rado popri ao s njim. Što se ti e tih nagrada, bolje bi bi-lo da je ponu ena za one koji su napra-vili zlo u privatizaciji, otimali... Ivo Lon ar, neovisni saborski zastup-nik: - Što se mene ti e, ne! Zato što smatram da se neprimjereno i nemoral-no na takav na in odnositi prema juna-ku Domovinskog rata. Ante Gotovina je simbol hrvatske borbe za neovisnost. Simbol države je himna, grb i zastava, a za mene je i on simbol ovoga naroda. Mi ne možemo i i po diktatu Europe. Oliver Mlakar, TV voditelj: - Da ga vi-dim, ne bih zvao policiju, jer nisam pri-javljiva . Ako ga policija traži, neka ga onda ona i na e. Op enito sam protiv toga Haaškoga suda. To je politi ki sud i jahati na tom nesretnom Gotovini, i zbog toga držati ovu zemlju i narod tao-cima, to nema nikakvoga smisla.

Ksenija Paji , glumica: - Ne bih nazva-la taj broj o kojem govorite. Ne želim obrazlagati zašto i kako, jer to je moja privatna stvar. Ivi Pašali , HB: - Pa naravno da ga ne bih prijavio! Heroje Domovinskog ra-ta kao što je Gotovina ne tretiram tako, pa na takav na in ne bih nikoga od njih prijavio. Hrvatska Vlada i Carla del Pon-te su napravili od ovoga slu aja politi -ko pitanje. Željko Pecek, saborski zastupnik HSS-a: - Ja nikoga u životu nisam prijavio, pa vjerojatno ne bih ni Antu Gotovinu. Generali zaslužuju bolji odnos, jer sjeti-te se samo Blaški a. Prije nego što ga se sretne na cesti, treba staviti svu do-kumentaciju na svjetlo dana, a koja je po kojekakvim arhivima tajnih službi. Treba pobiti one lažne dokumente koji su poslani u Haag. Vedrana Rudan, spisateljica: - Ne bih! Zato što je to neka prozirna igra izme u onih koji imaju mo , tj. SAD-a i Zapada,

i robova – Srbije i Hrvatske koje moraju izru ivati svoje zlo ince sudovima na koje ne odlaze zlo inci iz ostatka svije-ta. Gotovina nije, kad ga usporedim s Bushom, Putinom i Berlusconijem, nika-kav zlo inac. Da se razumijemo, ja ne volim ratnike i muškarce tri glave niže od mene, ali 92 ipak ne bih okrenula. Ruža Tomaši , saborska zastupnica HSP-a: - Ne bih ga prijavila ni za živu glavu! Nema šanse! Dala bih mu ruku i bila bih jako sretna da ga vidim, a nika-kva policija mi ne bi pala na pamet. An-te Gotovina je junak i heroj, a Haag je njega ve osudio! Zlatko Vitez, glumac: - Pa naravno da ga ne bih prijavio! Kako me to uop e možete pitati?! Ma nikada ga ne bih pri-javio, pa ak ni onda. Ja ga poznajem osobno iz vremena rata i bili smo zajed-no u najljepšim trenucima hrvatske dr-žave. On je najzaslužniji ovjek u Do-movinskom ratu!

PRESUDA ISKLJU IVOJ POLITICI SRPSKOG VODSTVA Piše: Ante Nazor, dnevno.hr

Što uop e misliti o onima kojima uza sve dokumente, fotografije i videozapi-se, treba presuda Haškog suda da bi

shvatili da Knin nije bio razoren, da Go-tovina i Marka nisu zlo inci...? Što mi-sliti o onima koji neistinama i poluinfor-macijama ve 15-ak godina neprestano truju medijski prostor u Hrvatskoj? Osloba aju a presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Marka u od životnog je zna aja za sa-me generala, a u politi kom smislu od ogromnog je zna aja za Hrvatsku. Ona je moralna satisfakcija generalima i nji-hovim obiteljima za sve ono što su pre-trpjeli ovih godina, kada su bili žrtve ne-pravde. No, ona ne mijenja sliku povije-sti, kako se ovih dana navodi u mediji-ma, jer povijest se ne piše na temelju sudskih presuda, nego na temelju cjelo-vitog uvida u izvore. Bez obzira na sudsku presudu, a uz suosje anje s obiteljima žrtava, posebi-ce nevino ubijenih civila, injenica je da spomenuti generali nisu zlo inci, inje-nica je da Knin nije ni prekomjerno ni neselektivno granatiran i injenica je da

Hrvatska 'Olujom' nije provela 'udruženi zlo ina ki pothvat', odnosno da nije od-govorna za odlazak srpskoga stanovni-štva iz Hrvatske. Za to, kao i za nužnost pokretanja oslobodila ke vojno-redars-tvene operacije kao jedinog mogu eg rješenja problema okupiranog teritorija Republike Hrvatske, u kojoj su, nažalo-st, neizbježene i civilne žrtve, odgovor-na je isklju iva politika srpskog vodstva. Dakako, uz takvu politiku, za inci-dente i ubojstva srpskih civila odgovorni su i neposredni po initelji zlo ina, no to sigurno nisu zapovjednici hrvatske voj-ske i policije, ni tadašnja hrvatska politi-ka koja je u inila sve što je mogla u onakvim okolnostima, da civilne žrtve budu što manje. Primjerice, u akciji pod nazivom 'Spasimo život', pokrenutoj nakon 'Oluje', na oslobo enom podru -ju zbrinuto je 10.594 osoba, od toga 70,4 % Srba.

Arijana ulina, Slaven Letica, Ivo Lon ar, Oliver Mlakar, Ksenija Paji , Ivi Pašali

Željko Pecek, Vedrana Rudan, Ruža Tomaši , Zlatko Vitez

iz domovine

DO 110 - 2013. 15

Nevjerojatno je kako oni koji i dalje prozivaju Hrvatsku da je odgovorna za odlazak Srba s toga podru ja zanema-ruju kontekst vremena i povijesne izvo-re, posebice odluke srpskog vodstva, samozvane referendume, izjave da ne-e živjeti 'u bilo kakvoj hrvatskoj državi'

ili, primjerice, injenicu da je hrvatsko Podunavlje tijekom mirne reintegracije, dakle bez obzira na prestanak borbenih djelovanja i garancije me unarodne za-jednice, napustilo 77.316 osoba srpske narodnosti, od ukupno 128.316 stanov-nika na tom podru ju (dakle, više od 60 % Srba na tom podru ju). Nažalost, mnogi su podlegli autorite-tu institucije, odnosno tezama Haškog tužiteljstva, iako bi trebali priznavati sa-mo autoritet injenica. Što uop e misliti o onima kojima uza sve dokumente, fo-tografije i videozapise, treba presuda Haškog suda da bi shvatili da Knin nije bio razoren, da Gotovina i Marka nisu zlo inci...? Što misliti o onima koji neis-tinama i poluinformacijama ve 15-ak godina neprestano truju medijski pro-stor u Hrvatskoj? Tako dopisnik iz Italije i sada morali-zira o tijesnoj ve ini u žalbenom vije u prilikom donošenja odluke o odbaciva-nju prekomjernog granatiranja, ne bi li dokazao kako je pravomo na presuda dvojbena, opet zanemaruju i injenicu da fotografije, video zapisi i pisani izvo-ri, ak i oni srpske strane, jasno poka-zuju da je o tome besmisleno raspra-vljati. To je isti onaj dopisnik, koji nas je nakon prvostupanjske presude pokušao uvjeriti kako je ' ista matematika', odno-sno smanjenje broja Srba u Hrvatskoj s oko 12 % na oko 4,5 %, dokaz da je Hr-vatska po inila etni ko iš enje i da svi koji govore suprotno - lažu, bezobrazno zaboravljaju i injenicu da brojeve u hi-storiografiji treba znati analizirati, odno-sno odrediti uzroke i posljedice njihova smanjenja ili rasta. Naravno da spomenuti dopisnik ne uvažava relevantne izvore koji objašnja-vaju razloge takvoga smanjenja broja, a s kojima bi morao biti upoznat ako piše o toj temi, te da ga ne zanima povjesni kontekst i cjelovit prikaz toga povjesnog razdoblja, no to mu ne smeta da optuži Hrvatsku za etni ko iš enje. Kao da je 'Odluku Vrhovnog savjeta odbrane RSK o planskoj evakuaciji', donesenu 4. ko-lovoza 1995. u 16.45 sati (broj: 2-3113-1/95), potpisao Franjo Tu man, a ne predsjednik Republike Mile Marti (od-luka je potom 'ovjerena u Glavnom šta-bu SVK u 17.20 sati'). I u ponedjeljak je u ve ernjoj emisiji HTV-a re eno, primjerice, da hrvatska država nije ništa poduzela da kazni po-initelje, odnosno da nitko nije osu en

za zlo ine po injene nad srpskim civili-ma u ili nakon 'Oluje', iako je do 1999. 'pravomo nom presudom za ubojstvo na kazne zatvora od 1 do 15 godina osu eno 12 osoba: Zvonimir L., Miloš

M., Dane K., Mario D., Veselko B., Zo-ran Š., Darko S., Ivica L., Ivica S., Ivica D., Mirsad N., Robert S., a na kaznu za-tvora u trajanju od 20 godina osu en je Perica . Istodobno, vo eni su postupci zbog kaznenog djela ubojstva u selu Varivode, Goši i i O estovo, a protiv osoba koje su sudjelovale u kriminalnim radnjama tijekom i neposredno nakon 'Oluje' (plja ka i palež) na hrvatskim su-dovima do rujna 1999. na odgovaraju e kazne osu ene su 1492 osobe hrvatske nacionalnosti. OGLEDALO LICEMJERJA U toj je emisiji, pravednik s brkovi-ma, koji ovih dana telefonom iz Zagreba tješi Savu Štrpca, ucviljenog zbog pro-palog plana da Hrvatsku proglasi zlo i-na kom tvorevinom i tako izbori legitimi-tet za 'Republiku Srpsku Krajinu', ispalio u medijski prostor novu dezinformaciju, otprilike - 'da se ubojstva ostale djece u Hrvatskoj ne mogu usporediti s ubojst-vom ubijene Aleksandre Z., jer su stra-dala u granatiranju'. Ubojstvo djevoj ice Aleksandre i njezine majke stravi an je zlo in, s ko-jim se hrvatsko društvo suo ilo i osudilo ga, no ovjek koji se bavi pitanjem ljud-skih prava i žrtava u Domovinskom ra-tu, ako to ne radi selektivno, trebao bi znati i napokon javno re i da to nije je-dini primjer tako brutalnog ubojstva, pri-mjerice, da su djeca Dario (ro . 1986.) i Tomislav (ro . 1989.) J. ubijeni u stude-nom 1991. u selu Kostri i, da je u poku-šaju izlaska iz opkoljenog Vukovara 18. studenoga uhi en i hladnim oružjem ubijen 13-godišnji Igor ., da su djeca Slobodan (ro . 1981.) i Goran (ro . 1987.) . ubijena 18. sije nja 1992. u Erveniku hicem iz puške, a tijela su im potom zapaljena... Ubili su ih pripadnici srpskih postrojbi. Zar je problem spomenute zlo ine staviti u istu re enicu? Zar je problem, prilikom prozivanja za Varivode, Grubo-re i Goši e, u istoj re enici spomenuti naselja Antin, Antunovac, Ba in, Balin-ci, Beli Manastir, Berak, Bilje, Bogdano-vci, Bruška, Bu je, Ceri , Cetingrad,

akovci, anak, etekovac, elije, Dalj, Donji agli , Drežnik, Drniš, Erdut, Ernestinovo, Ervenik, Glina, Glinsko Novo Selo, Glinska Poljana, Grabovac, Gre ane, Hrvatska Kostajnica, Hum, Ilok, Ivanovo Selo, Jankovci (Novi i Sta-ri), Jasenice, Joševica, Kijevo, Korlat, Kostri i, Kraljev ani, Kusonje, Lipik, Li-si i , Lovas, Lovinac, Maja, Marinci, Medvi a, Mikluševci, Mohovo, Nadin, Negoslavci, Oku ani, Pakrac, Pakra ki Vinogradi, Petrinja, Pecki, Petrovci, Pla-vi evac, Poljanak, Saborsko, Selište, Skela, Smil i , Smoljanac, Slunj, Son-kovi , Sotin, Struga, Svinjarevci, Široka Kula, Škabrnja, Šopot, Tenja, Tordinici, Tovarnik, Vaganac, Viduševac, Vo in, Zemunik Donji, i druga stratišta diljem Hrvatske, na kojima su zlostavljani i

ubijeni hrvatski branitelji i civili? Kad se navode neprocesuirani zlo ini nad Srbi-ma, zar je problem spomenuti koliko je neprocesuiranih zlo ina nad Hrvatima, primjerice za 145 masovnih grobnica u kojima su žrtve srpskih zlo ina, pa da se vidi je li to zbog nacionalnosti žrtava ili zbog ne eg drugog? S obzirom na to da bi se trebali držati na ela da sve žr-tve zaslužuju pijetet, a posebno ubijena djeca, bez obzira na njihovu nacional-nost, kako je mogu e da su u medijima u Hrvatskoj spomenuti zlo ini neravno-mjerno zastupljeni? Tragikomi no je gledati ovih dana rad uredništva pojedinih tiskovina koje su dan nakon donošenja osloba aju e presude svoje novine omotali posterom Ante Gotovine, a na dan izricanja pre-sude na naslovnici tih novina nije bilo ni slova o tome, kao da je rije o nekoj privatnoj parnici u Haagu, a ne o doga-aju od iznimnog nacionalnog zna aja.

Da ne spominjem što su pojedinci pisali i govorili, a kako danas govore... Posebno su licemjerni oni koji su na-kon izricanja drakonske prvostupanjske presude u travnju 2011. prozivali sve koji nisu prihvatili takve presude Haš-kog suda "da nisu sposobni suo iti se s prošloš u", a generalima su javno poru-ili da 'još nije kasno da se pokaju'. Ta-

da su takve presude za njih bile 'pravi -ne', a sada su 'skandalozne', iako je ri-je o istom sudu iju su objektivnost i stru nost dizali u nebo i predstavljali kao neosporni autoritet. Nevjerojatno je da su pojedini mediji vodstvima raznih nevladinih udruga, upitne stru nosti kad je rije o Domovinskom ratu, u zadnjih 10-ak godina posvetili toliko prostora. Oni su odgovorni za pokušaj da se raznim poluinformacijama i neto nim podacima teze haških tužitelja o 'Oluji' u Hrvatskoj prihvate kao kona na istina. Njihovi pokušaji danas su ogledalo lice-mjerja, kao što je knjiga 'Gotovina - st-varnost i mit' (Zagreb, 2010.), spomenik svim lešinarima, iji je cilj opravdati unaprijed zadani zaklju ak, a ne povije-sna istina. Mnogi od njih ni ovih dana ne kriju svoj jal. Tako ona veli ina od pjesnika, osebujne frizure, zamjera Hrvatima 'da više vole generale nego pjesnike'. Ono-me koji je svojim umije em pisanja do-bio zna ajne nagrade, ako je sitne du-še, zaista mora biti teško pomiriti se s injenicom da bi njemu, kao ovjeku,

zapljeskao tek poneko, možda lanovi obitelji i pokoji kolega (vjerojatno ne iz iste redakcije). On ne e ili ne može ra-zumijeti da milijuni Hrvata i gra ana Hr-vatske vole Antu Gotovinu i Mladena Marka a zbog njihovih ljudskih kvaliteta i svega dobroga što su u inili za Hrvat-sku, a ne zbog toga što su generali... Onog drugog pisca, komedijaša sa šeširom, generalova imenjaka, kojeg ljudi u Hrvatskoj shva aju toliko ozbilj-no, koliko i njegovu izjavu o 'jednoj

iz domovine

16 DO 110 - 2013.

ozbiljnoj me unarodnoj pravosudnoj in-stituciji', ne treba ni komentirati. To je ona dobri ina koja nogometašu Zvoni-miru Bobanu ne može oprostiti što je di-plomirao povijest, pa kako e se onda pomiriti s injenicom da e jedan gene-ral 'oskudnog op eg obrazovanja' - ka-ko ovih dana isti u zabrinuti 'intelektual-ci' - ostati upam en kao važan sudionik najsjajnijeg razdoblja hrvatske povijesti, a da se njega i svih takvih 'intelektuala-ca' za koju godinu skoro nitko ne e sje ati. Ne znam tko su to 'mi' u njegovoj iz-javi da 'smo mi u Hrvatskoj jedanaest godina trpjeli zbog generalovih postu-paka' i tko je to zapravo trpio, s obzirom na to da se spomenuto 'mi' neki dan ja-sno i masovno o itovalo po trgovima hr-vatskih gradova što misle o generalima i koliko njima zamjeraju za desetlje e trpljenja. udno ili ne, oba spomenuta pisca kolumnisti su istih novina. BRBLJANJE I PRAVDA Da ne bi bilo zabune, zato što sma-tram da svi po initelji zlo ina trebaju biti kažnjeni, postojanje sudova za ratne zlo ine i dalje smatram civilizacijskim iskorakom, ali pod uvjetom da uvažava-ju injenice i pravila ratovanja, da ne djeluju politi ki, da znaju razlikovati uz-roke od posljedica i da se jasno odrede prema agresoru, jer se samo kažnjava-njem agresora može preventivno djelo-vati na sprje avanje novih ratova, odno-sno agresija. A to sigurno nije Haški sud, jer za to ni nema mandat. Stoga u ponoviti ono što sam rekao na promociji izdanja našega Centra 9. studenoga 2012., dakle prije izricanja pravomo ne presude, da ne prihva a-nje onakve prvostupanjske presude nije

pitanje odnosa prema Haškom sudu, nego pitanje odnosa prema injenica-ma, te da prihva anje onakvih objašnje-nja u presudi ne bi bilo 'suo avanje s prošloš u', nego pomirba s nepravdom! Izricanje onakvih drakonskih kazni uspr-kos o itim injenicama koje nisu uzete u obzir, mnogi su s pravom doživjeli kao politi ku odluku. Pod dojmom takve presude i proce-sa vezanih uz Srebrenicu, Vukovar, Du-brovnik i generala Mladi a, odnosno zbog propusta u svom radu i vidljivog taktiziranja, koje se može opisati kao politikanstvo, smatrao sam da sve koz-meti arke svijeta ne e mo i uljepšati Haško lice pravde. Ni ova pravomo na presuda, koju smatram pravednom, ne-e znatnije ublažiti takvo mišljenje, jer

Haški sud zbog prevelikih ambicija, a površnog rada svoga tužiteljstva ne mo-že opravdati o ekivanje da e njegovim presudama pravda biti zadovoljena. Može li se, primjerice, opravdati po-kušaj haškog tužiteljstva da presudama nevinim ljudima zadovolji statistiku, od-nosno može li se nepravednim presu-dama, kakva je bila prvostupanjska pre-suda generalima Gotovini i Marka u, posti i pravda i ispuniti jedna od (politi -kih) zada a Haškog suda - pomirenje u regiji? Može li se sud koji više godina drži nevine ljude u zatvoru bez prava na odštetu smatrati pravednim? Može li se zanemariti injenica da spomenuti Haški sud nije podnio tužbu protiv zapovjedništva JNA (Veljko Kadi-jevi , Života Pani , Blagoje Adži ...), ak ni za razaranje Vukovara i pokolj na

Ov ari, i re i da je taj sud 'bio uspješan u procesuiranju onih koji snose najve u odgovornost za najteže zlo ine po inje-ne tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji',

kao što je to nedavno izjavio glavni tu-žitelj? Kakva je to pravda kad se generalu Mladi u sudi za zlo ine po injene u BiH, ali ne i za zlo ine u Hrvatskoj? Ka-kva može biti vjerodostojnost tužiteljs-tva, pa onda i suda koji na temelju neje-dnakih kriterija tužiteljstva donosi osu-uju e presude (poput prvostupanjske

presude generalima Gotovini i Marka-u), koje tvrdi da je Knin prekomjerno

granatiran, a to isto ignorira kad su u pi-tanju Vukovar, Vinkovci, Osijek, Župa-nja, Nova Gradiška, Novska, Sisak, Karlovac, Slavonski Brod, Lipik Pakrac, Daruvar, Gospi , Oto ac, Zadar, Šibe-nik, Dubrovnik i brojna druga naselja? Netko je ve rekao da je to ruganje pravdi i stanovnicima spomenutih gra-dova. To smo 'brbljali', kako nas proziva sveznaju i sveu ilišni profesor Žare P., prije ove pravomo ne presude, pa e-mo 'brbljati' i dalje. Za sve bisere koje je on prosuo po medijima u Hrvatskoj u posljednjih 15-ak godina, posebice o 'Oluji', primjeren je puno teži glagol od 'brbljati'. Nije problem pogledati što je sve netko govorio i pisao... Sve ovo sa-mo pokazuje koliko su u krivu svi koji traže da se 'zvani na historija o ratovi-ma u SFRJ' temelji na haškim presuda-ma, te koliko bi tako pisana povijest bila površna i neprecizna. Ovu završnu re enicu napisao sam s mislima na proces šestorici Hrvata iz BiH koji se tako er vodi u Haagu, a u kojem je tužiteljstvo u svojoj završnoj rije i tako er izreklo neke teze koje su besmislene, poput spomenutih teza iz prvostupanjske presude generalima Gotovini i Marka u.

PRAVDA I NOVA PRAVEDNOST IVE JOSIPOVI A ŠIRI SE HRVATSKOM KAO VIRUS GRIPE Povodom osloba aju e presude hr-vatskim generalima, Tihomir Dujmovi je napisao kolumnu koja se nije svidjela glavnom uredniku Ve ernjeg lista, pa ne samo da nije objavljena, nego je bila uzrokom otkaza. Ako pišeš istinu, mog-la bi ti se dogoditi PravDa!! Evo originalnog teksta kolumne: NISU SVI PLAKALI OD SRE E! Piše Tihomir Dujmovi Sve je bilo spremno za egzekuciju. Susjedni dnevni list je najavio "Kona nu

presudu Hrvatskoj dr. Franje Tu ma-na", tekst koji preko reda ulazi u anale novinarske besramnosti, Goran Rotim je obukao crno odijelo i nije imao u pla-nu veseliti se, kao ni za karmine odje-vena Tatjana Munižaba. Da bi za svaki slu aj prevenirali stvar, pozvali su Viš-nju Starešinu na HTV u 8.30, ali da ih ne bi išibala argumentima ve u 9,00 su je izbacili iz studija pozvavši u njen sto-lac jednog Josipovi evog kolegu sa Pravnog fakulteta. Valjda da umiri mo-gu u bjesnu naciju i objasni im pravnim jezikom da je zlo in-zlo in! I da ostanu mirni! Dan ranije HTV je strašio naciju izjavom Marti evog ministra Save Štrb-ca kako u slu aju osu uju e presude Srbi ve imaju spremne odštetne zah-tjeve za udruženi zlo ina ki pothvat. A onda je Hrvatska zajecala od sre e! Toliko izmu ena, toliko izmrcvarena, toliko ponižena, ova zemlja više nije imala snage pjevati punog glasa. Cijelo jutro Hrvatska je plakala i jecala od sre-e! Ali, nisu svi plakali od sre e!

Državna televizija u liku Gorana Ro-tima bila je zate ena, emocionalno po-

sve prazna, sa zbunjenim izrazom lica jedva prikrivenog nezadovoljstva. Za ra-zliku od njega, Saša Kopljar je na Novoj TV pustio iskreni osmijeh, priznavši da je nemogu e u ovoj situaciji zadržati sre u, ispri avaju i se u ime svoje eki-pe koja ponosnom grajom što je probi-jala eter nije krila emocije. I dok je kamera pokazivala cijelu ze-mlju kako jeca od neizrecive sre e, pre-dsjednik države, rotimovski konsterni-ran šutio je gotovo dva sata. A onda je u kratkom govoru dva puta spomenuo da ne smijemo zaboraviti da smo mi i-nili ratne zlo ine! U trenutku kad i Haag šuti o tome, centrala lijeve Hrvatske prekida veselje! Traži suzdržanost! Opominje! Podsje a! Zvjera oko sebe ne bi li pronašla odba enu košuljicu ka-kve ustaške zmije! Mislite li da bi mu trebala dva sata da smisli što e re i da je na kakvom sudu oslobo en neki par-tizanski general za ratne zlo ine? Da li bi i tada izbjegao odgovor kao što je izbjegao odgovor na pitanje novinara Hrvatskog radija Zadre,

iz domovine

DO 110 - 2013. 17

da se o ituje o povijesnim implikacija-ma presude? Da, kako da prevali preko usana injenicu da je ovo osloba aju a presuda Tu manu i njegovoj politici? Kako da prizna da je ovo me unarodna abolicija Gojku Šušku, ovjeku kojeg smo medijski ve poslali na izdržavanje kazne? Kako da kaže da je bilo besra-mno sve ove godine onako usukano, suzdržano, gotovo poluilegalno slaviti Oluju? Kako da kaže da se eto baš sad prisjetio kako je bilo neprimjereno kad je Pupovac prozvao Kosor što pozdrav-lja "nepravomo no osu ene haške op-tuženike"? Kako da kaže da je ono što tvrdi ne-vladina udruga Documenta o Oluji dija-metralno suprotno onome što sada pot-pisuje Haški sud? Nije li baš on Docu-menti nedavno dao odlikovanje? Kako da kaže da ga je sram što je njegov prethodnik pod prijetnjom procesa za veleizdaju pustio strane medije i haško

tužiteljstvo u tajne arhive ne bi li nekako skrpali pri u o zlo ina kom pothvatu? Kako da kaže da su nevladine udruge, kompletna ljevica i najve i dio medija zdušno navijali za Haag? I kako da nam prizna da je ovom presudom propao epohalni plan da se ova hrvatska drža-va izjedna i sa NDH? A sve su ve imali na dlanu! Dr an i arogantan, Milanovi nam se prvi ukazao. Rezigniran, ne u re i tužan, ali dovoljno rezigniran da, kao što nakon poraza analiziramo sve deta-lje, naciju podsjeti da je presuda done-sena sa tri glasa za i dva protiv. Da si ne bi umislili da svijet jednoglasno misli da nismo zlo inci! I još nam je rekao da je ovo dokaz da je tanka linija izme u pravde i nepravde! Pa valjda je injenica da ti netko iz-re e kaznu od 24 godine zatvora, a on-da te oslobodi, dokaz potpunog kraha vjerodostojnosti me unarodnog suda,

valjda je ova presuda dokaz da je ona prva presuda bila izraz politi kog "zlo i-na kog pothvata", ukratko sve samo ne dokaz filigranske crte izme u istine i laži! A kao i Josipovi i Milanovi nam je imao potrebu re i da su zlo ini u Oluji po injeni i da e se istragama o tome nastaviti! Nikad nitko nije tvrdio da nije bilo pojedina nih zlo ina, mi smo se branili u Haagu da cijela Oluja nije zlo-ina ki pothvat! Mi smo se branili da

nam država nije nastala na zlo inu! I ta je danas bitka dobivena i zbog toga od sutra više ništa ne e biti isto i ta dobi-vena bitka vra a ponos naciji i zaziva afirmaciju politike dr. Tu mana. A ne vješala za tu politiku kako se nadao su-sjedni dnevni list. Što o svemu tome ima re i biciklist u kontra smjeru ostala je tajna.

HVALA DR. FRANJI TU MA-NU, GOJKU ŠUŠKU, GENE-RALIMA, BRANITELJIMA I NAŠEM NARODU Piše: Sanja Bila , Hrvatski list Prepoznavši povijesni trenutak u ko-jem smo se nalazili krajem 80-tih godi-na, povjesni ar i general dr. Franjo Tu man, znao je i imao hrabrosti preu-zeti odgovornost vo e nacionalnog pre-poroda s ciljem stvaranja slobodne i ne-ovisne države Hrvatske. Od samog po etka bilo je protivnika toga projekta stvaranja hrvatske države pod njegovim vodstvom. Optužnica hr-vatskim generalima Anti Gotovini, Mla-denu Marka u i Ivanu ermaku došla im je kao melem na ranu. Optuženi su za sudjelovanje u tzv. udruženom zlo i-na kom pothvatu s politi kim vodstvom koje je podrazumijevalo dr. Franju Tu -mana, predsjednika RH, te vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i ratnog ministra obrane Gojka Šuška. Ostalima iz državnog vrha se nisu bavili, jer je bilo dovoljno ovu dvojicu proglasiti odgovornima i time cijeloj dr-žavi nametnuti tezu da je zasnovana na zlo ina kom pothvatu. Preranom smr u dvojice najodgo-vornijih ljudi u projektu stvaranja hrvat-ske države, onemogu en je naum Carle del Ponte i njezinih istomišljenika da ih direktno optuži. Koristila je haško tuži-teljstvo kao politi ko, jer je izjedna ava-lo krivnju na prostoru bivše Jugoslavije. Time je davala potporu tezi o gra ans-kom ratu koju je tako er koristila i srps-ka državna politika i njezini saveznici. Gledali su neki mo nici stradanje hrvatskoga naroda razmišljaju i tada o mnogim kalkulacijama od interesnih, strateških, geopoliti kih pa do povijes-

nih saveza s državama na prostoru biv-še Jugoslavije. Žrtve ih nisu interesira-le. Zato nisu htjeli, a mogli su zaustaviti stradanje, patnju i stravi ne zlo ine. Unato svemu, Hrvatska je asno pobijedila u obrambenom ratu. Zato je valjalo optu�