Bosnjacka rijec 24-25

Septembar 2011. - Mart 2012. � 3

Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e

Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studije

Tutin - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad Dùdèvi}

Glavni i odgovorni urednikdr. sci. Redèp [krijelj

Zamjenik gl. i odg. urednikaHasna Ziljki}

RedakcijaErvin ĆatovićAlija Dògovi}Zaim Azemovi}

Fatima MuminovićMuhedin Fijuljanin

Nazim Li~inaMuratka Fetahovi}

Alma HusićFuad Ba}i}aninMustafa Balti}Fatih Hadžić

Direktor desk-aZaim Hadìsalihovi}

DTP i prelomSamer Jusovi}Asmir Jusović

LekturaMuratka Fetahovi}

SaradniciFerid Muhi}

Hasnija Muratagić TunaRasim ]elahmetovi}

Izeta RadetinacSulejman-Heman Muftarević

Medin Halilovi}Mevljuda Melajac

Fehim Kajevi}Nedìb Vu~eljHalil Marki{i}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 314 107

E-mail: [email protected]

âsopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~

Pozivajući se na Povelju Ujedinjenih naroda, Univerzalnu dekla-raciju o ljudskim pravima, Okvirnu konvenciju za zaštitu naciona-lnih manjina, Evropsku povelju o manjinskim ili regionalnimjezicima, Ustav Republike Srbije, Zakon o zaštiti prava i sloboda na-cionalnih manjina, Zakon o nacionalnim savjetima nacionalnih ma-njina i druga domaća i međunarodna dokumenta u oblasti zaštiteljudskih i manjinskih prava;

Afirmišući demokratske promjene od 2000. godine i potvrđujućisve napore Srbije i njenih institucija koji su učinjeni na poboljšanju iunaprjeđenju zakonskog okvira za zaštitu prava manjinskih narodau Srbiji;

Potvrđujući privrženost miru, antifašizmu, demokratiji i regiona-lizmu, toleranciji, suživotu, jednakosti i ravnopravnosti svih narodai građana u Srbiji;

Polazeći od činjenice da su sandžački Bošnjaci sa svojim naciona-lnim identitetom autohton, starosjedilački narod na prostoru San-džaka i Srbije i dio su bošnjačkog nacionalnog korpusa, sa Bosnomi Hercegovinom kao matičnom državom i svojom otadžbinom;

Uvjereno da daje doprinos evropskim integracijama Srbije, kaoprostoru stabilnog mira, vladavine prava i prosperitetnog multiet-ničkog društva, a imajući u vidu dvadesetogodišnji rad i kontinuitetBošnjačkog nacionalnog vijeća u legitimnom zastupanju i predstav-ljanju interesa bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji;

Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji, na sjednici održanoj uNovom Pazaru, 1. marta 2012. godine, usvojilo je

REZOLUCIJUO POLOŽAJU I OSTVARIVANJU PRAVA I SLOBODA

BOŠNJAČKOG NARODA U SRBIJI

1) Bošnjačko nacionalno vijeće konstatuje da u Srbiji postoji kon-stantno višedecenijsko osporavanje prava Bošnjacima na njihov na-cionalni identitet, kao i prisvajanje i svojatanje sveukupnogbošnjačkog kulturnog nasljeđa od strane zvaničnih državnih usta-nova i preimenovanje tog nasljeđa u baštinu srpskog naroda;

Bošnjačko nacionalno vijeće zahtijeva puno priznanje bošnjačkognacionalnog identiteta i mogućnost korišćenja individualnih ljudskihi manjinskih prava Bošnjaka u Srbiji, a u regionu Sandžaka deblo-kadu procesa potpune primjene kolektivnih manjinskih prava ga-rantovanih Ustavom, zakonima i standardima Evopske unije, i to uoblastima:

a) službene i javne upotrebe bosanskog jezika i pisma; b) prava na obrazovanje na bosanskom jeziku i pismu; c) prava na informisanje na bosanskom jeziku i pismu; d) prava na zaštitu i unaprjeđenje bošnjačkog kulturnog nasljeđa;

REZOLUCIJA BNV-a

4 � Septembar 2011. - Mart 2012.

2) Bošnjačko nacionalno vijeće zalaže se za demokratsku i na evropskim principima uređenumultietničku državu Srbiju, kao zajednicu ravnopravnih građana i naroda koji u njoj žive, ukom smislu traži i njeno adekvatno ustavno redefinisanje, odnosno, promjenu člana 1. UstavaRepublike Srbije iz 2006. godine, kojim će se to na takav način i urediti;

3) Izražavajući zabrinutost zbog činjenice da sandžački Bošnjaci u Srbiji i dalje osjećaju nesi-gurnost na ovim prostorima zbog poznatih dešavanja i zločina koji su nad Bošnjacima vršenitokom devedesetih godina XX vijeka, Bošnjačko nacionalno vijeće traži od nadležnih državnihorgana potpuno rasvjetljavanje i procesuiranje odgovornih za teška kršenja ljudskih prava i zlo-čine počinjene nad bošnjačkim narodom u Sandžaku, uključivši hitno okončanje Novopazar-skog montiranog sudskog procesa protiv 24 Bošnjaka koji je započet 1993. godine;

4) Bošnjačko nacionalno vijeće zahtijeva od Vlade Republike Srbije realizaciju programa po-vratka izbjeglih, raseljenih i prognanih Bošnjaka, posebno u pogranična područja opštine Priboj,i njihov održiv opstanak i život, kao i podizanje dostojnih spomen-obilježja žrtvama otmica uŠtrpcima i Sjeverinu, te pravičnu materijalnu naknadu njihovim porodicama;

5) Bošnjačko nacionalno vijeće poziva nadležne državne organe na usaglašavanje naciona-lnog sastava zaposlenih u policiji, sudstvu, tužilaštvu i drugim javnim službama u sandžačkimopštinama;

6) U cilju ublažavanja višedecenijske nerazvijenosti područja Sandžaka i postizanja ravno-mjernog regionalnog razvoja, Bošnjačko nacionalno vijeće poziva nadležne državne organe naintezivniji infrastrukturni i sveukupni ekonomski razvoj i veća ulaganja na području Sandžaka;

7) Bošnjačko nacionalno vijeće se energično protivi procesu rehabilitacije ratnog zločincaDraže Mihailovića i četničkog pokreta, koji duboko uznemirava i vrijeđa bošnjački narod u San-džaku, a Srbiju nepovratno udaljava od punopravnog članstva u Evropskoj uniji, čiji je sistemvrijednosti utemeljen na ideji antifašizma;

8) Bošnjačko nacionalno vijeće snažno podržava proces objedinjavanja Islamske zajednicena području Republike Srbije i poziva vjerske poglavare na dijalog koji bi doveo do obostranozadovoljavajućeg rješenja, u skladu sa islamskim pravom i osmanlijskom tradicijom, a u interesusvih vjernika;

9) Bošnjačko nacionalno vijeće podržava teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Herce-govine, osuđuje agresiju i zločin genocida nad bošnjačkim narodom i na tim osnovama uređenjei izgradnju posebnog paradržavnog entiteta u njoj, zalažući se za princip reciprociteta položajai prava Bošnjaka u Srbiji u odnosu na položaj i prava Srba u Bosni i Hercegovini;

10) U skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja Evropske unije, Bošnjačko nacionalno vijećesmatra da u procesu decentralizacije i regionalizacije Srbije, područje grada Novog Pazara i op-ština Tutin, Sjenica, Nova Varoš, Prijepolje i Priboj treba da sačinjava jednu administrativnuoblast, odnosno posebnu regionalnu samoupravu, u kom smislu traži izmjenu člana 176. UstavaRepublike Srbije, kojom bi se garantovalo pravo građana na regionalnu autonomiju Sandžakau okviru Srbije, kao i pravo uspostavljanja prekogranične regije i saradnje sa južnim dijelomSandžaka u Crnoj Gori;

Bošnjačko nacionalno vijeće poziva sve Bošnjake, kao i sve legitimne predstavnike bošnjačkognaroda u institucijama sistema, na aktivno učešće u sprovođenju ove Rezolucije i postizanju bo-šnjačkog nacionalnog konsenzusa i zajedništva, kako bi se vlastima u Srbiji ukazalo na neodr-živost postojećeg stanja i neophodnost njegove izmjene, na način kako je to opisano u ovojRezoluciji, jer samo u toj situaciji bošnjački narod u Sandžaku bi mogao u potpunosti prihvatitiSrbiju kao svoju domovinu i poštovati njen Ustav i zakone.

Bošnjačko nacionalno vijeće će se ovim povodom obratiti svim domaćim i međunarodniminstitucijama radi zaštite svojih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.

U Novom Pazaru, Predsjednik Vijeća1. marta 2012. godine Esad Džudžević


Fuad BaćićaninLALA U KULTURI OSMANLIJA

73

20. NOVEMBAR -DAN SAND@AKA

84

SANDŽAČKI KNJIŽEVNISUSRETI - SAKS 2011

90

Emin Elesković 90 GODINA OD ZLOČINA U STARČEVIĆU

31

„MOJI STIHOVI ĆE TI REĆI SVE“

63

Fatih Hadžić, PLAV I GUSINJE (I)

25

REZOLUCIJA BNV-A 3

Ferid Muhić

NACIONALNI IDENTITET KAO KLJUČNI MOTIV ZA PRIHVATANJE I NEPRIHVATANJE ISLAMA U BOSNI 6

Akademik Alija Džogović

KRALJICA SVIH RUŽA 11

Prof. dr. sci. Salih Jalimam

BOSANSKI BAN KULIN 16

Mesud Pučić

DRUGO SAVEZNIČKO BOMBARDOVANJE SJENICE 1944. GODINE 29

Salih E. Kari{ik

BO[NJAČKA PREDANJA 32

Sead Ramdedović

PUT 34

Faiz Softić

ORAO 36

Mr. Fatima Pelesić Muminović

NOVI ŽIVOT 38

Mehmed \edović

ČAJ OD NANE 48

Mustafa Smajlović

IZ NEOBJAVLJENOG RUKOPISA 53

Nura Bazdulj- Hubijar

TRENUTAK 56

Redžep Nurović

PRIČA JEDNA 57

Redzep [krijelj, Murat Mahmutović

HODŽ’ PRLO (1816-1921) 59


PJESNIK MEHO BARAKOVIĆ SE VRATIO U SVOJE TREBINJE 68

Filduza Pru{ević Sadović

OD ŽARA DO AMANETA 71

Mr. Fatima Muminović-Pelesić

HA MOJA, HA SVOJA, NIJE ISTO! 77

AKTIVNOSTI VIJEĆA 101-130

U OVOM BROJU


FERIDOVA DUHAN KESA

Kako se država Bosna očuvala kaokoncept koji je kroz četiri i po sto-ljeća povezivao i integrisao nacio-

nalnu i kulturnu svijest Bošnjaka ujedinstvenu političku paradigmu koja je

opstala do danas i dovela do stvaranjasavremene, nezavisne i suverene dr-žave Bosne i Hercegovine? Koji mo-tivi su bitno odredili dobrovoljni

prelazak u islam većine Bo-šnjaka? I jednako važno, para-lelno pitanje koje do sadaniko nije postavio: Koji mo-tivi su bili presudni u dobro-voljnom izboru većinene-Bošnjaka, pripadnika dru-gih naroda na teritoriji Bosne,da ne prihvate islam? Kakvu

ulogu je odigrao ekonom-ski, politički i kulturnimodel islama na konkretno

oblikovanje nacionalne svijestii kulturnog identiteta savre-menih Bošnjaka?

Teza 1. Bošnjaci sumahom prihvatili islam da biodržali svoj ugroženi nacio-nalni identitet i očuvali svojlegitimitet državotvornostistečen osnivanjem državeBosne i uspostavljanja drža-

vne vlaste na teritoriji Bosne,koju su uspostavljanjem Osman-ske vlasti izgubili na neodređeno

vrijeme. Pitanje 1. Kako to da susjedni

narodi (Bugari, Grci, Makedonci,Srbi, Crnogorci) nisu učinili isto,odnosno, mahom nisu prihva-

tili islam?

Odgovor 1. Njihov nacionalni i kul-turni identitet nije bio ugrožen. Činjenicada u nekadašnjim granicama ovih država,nakon što su bile osvojene od osmanskogcarstva, većinski narodi uglavnom nisuprimali islam, dok su, i to u veoma viso-kom procentu, islam prihvatili oni čiji jenacionalni i kulturni identitet, pod priti-skom upravo tih istih većinskih naroda,bio doveden na sam rub opstanka, ovojasno potvrđuje. Današnji etnički kolekti-viteti praktično stoprocentno musliman-ski, kakvi su Torbeši, Goranci - na tluMakedonije i Kosova; Pomaci, u Bugar-skoj; Bošnjaci u dijelovima Crne Gore i Sr-bije, odnosno u području Sandžaka, ukojima su oduvijek živjeli a koji su u jed-nom periodu bili čak u sastavu državeBosne – predstavljaju i besprijekornu ilu-straciju i substancijalan dokaz! Savršenompreciznošću može se slijediti linija po kojojse logika direktne nacionalne ugroženosti,gotovo u dlaku poklapa sa linijom prihva-tanja islama na Balkanu i prisustvom mu-slimanskih zajednica na cijelog njegovojteritoriji! Činjenica da su ove zajednice bileugrožene, može značiti samo jedno s ob-zirom na okolnosti koje su određivaletakav status u tom periodu: praktično bezizuzetka, to su bili zajednice sve samih bo-gumila! U slučaju Bošnjaka, uz ovaj zajed-nički momenat dominantno bogumilskepripadnosti, kao snažan dopunski faktoru prilog prihvatanja islama, posebnuulogu odigrala je činjenica postojanja sop-stvene države. Time je strategija opstankazbog obnove nacionalne države bila zaokru-žena u imperativ: Sačuvaj razliku od dru-gih i budi koji jesi, jer samo tako možešnekada opet vratiti ono što je tvoje! Iako

NACIONALNI IDENTITET KAO KLJUČNI MOTIV ZA

PRIHVATANJE I NEPRIHVATANJEISLAMA U BOSNI

Ferid Muhić


Albancima, koji su bili izloženi jed-nako snažnim pritiscima i progo-nima od strane Vizantije, a zatimNormana i slovenskih država,zbog njihove naglašene etničke ijezičke osobenosti nije bio ugrožennacionalni identitet, prihvatanjeislama i za njih je, bez ikakve sum-nje, značilo spas ideje državotvor-nog naroda.

Identitet onih koji su odlučili dane prihvate islam nije bio ugroženni u jednoj varijanti, bez obzira dali su bili većinski narod ili demo-grafski manji narod unutar balkan-skih država. Naprotiv, upravoslobodnim zadržavanjem ne-islam-skog vjerskog opredjeljenja (u naj-većem broju slučajeva, pravo -slavnog ili katoličkog) na najboljinačin je garantovalo trajno očuva-nje i nesmetano socijalno manifesti-ranje svih elemenata tog identiteta,i to s obzirom na dva osnovna fak-tora: kao prvo, prihvatanje islamabila je stvar ličnog izbora i zaodluku da se ta opcija ne prihvatinisu slijedile nikakve sankcije; kaodrugo, svi koji su ostajali u statusune-muslimana bili su oslobođenivojne obaveze! Drugi narodi koji suživjeli na teritoriji Bosne nisu prih-vatili islam jer Bosnu nisu osjećalikao svoju matičnu državu, negoupravo teoritoriju koju treba oteti,prigrabiti od onih kojima pripada,kad za to kucne pravi čas.

Teza 2. Ne-Bošnjaci mahomnisu prihvatili islam, da bi, zadrža-vanjem vjerskog identiteta, odsu-stvo prava na državu Bosnuamortizovali statusom porobljenoghrišćanskog/kršćanskog naroda koji seoslobodio islamskog ropstva.

Pitanje 2. Znači li to da druginarodi sa teritorije srednjevjekovnedržave Bosne, koji nisu bili ugro-ženi (prije svega Srbi i Hrvati), nisuprihvatili islam jer za to nisu imalinikakvih strateških motiva?

Odgovor 2. Tako je! Oni Bosnunisu osjećali kao svoju državu, od-nosno, kao državu na koju bi moglipolagati pravo kao njeni osnivači iautohtoni žitelji. Prihvatanje islamaza njih bi bilo samo nemotivisanogubljenje važne prednosti u pro-

jektu prisvajanja teritorije Bosne naosnovu statusa pokorenog naroda,kad se jednom osmansko carstvopovuče i preda ove teritorije hri-šćanskim državama. Ne koštaništa, a donijeće mnogo! Prije ili ka-snije. A kako su stvari lagodno sta-jale za sve hrišćane u osmanskomcarstvu i s obzirom na stradanjakroz koja su prolazili muslimani,vrlo brzo je postalo jasno: što ka-snije, to bolje! Hrišćanski/kršćan-ski narodi na teritoriji Bosneupravo samo u statusu ne-musli-mana mogli su predstavljati i pred-stavljali su predhodnicu svihbu dućih hegemonista, od veliko-srpskih i velikohrvatskih do onihjugoslovenskih, kako kraljevskihtako i socijalističkih, maskiranih u“oslobodioce svoje porobljene hri-šćanske/kršćanske braće“, riješe-nih i bukvalno nameračenih daizbrišu svaki trag Bošnjaka, da uni-šte sjećanje na državu Bosnu, i danajzad, poslije tolikog čekanja, pri-svoje njene teritorije!

Da bismo provjerili konsistent-nost ovih teza sa činjenicama, kao isa postupcima, Bošnjaka i ne-Bo-šnjaka na teritoriji Bosne, pratećidogađanja koja su uslijedila, upu-stićemo se da u osnovnim crtamarekonstruišemo istinu povijesnogzbivanja u periodu od pet i po sto-ljeća, kao neku vrstu rekonstrukcijeautentične nacionalne povijestiBosne i Bošnjaka, izloženu kroz po-stupke fuzije horizonata (u smislukoji ovoj sintagmi daje Hans-GeorgGadamer), i precizne naznake kon-tura arheoloških slojeva dijela povi-jesti Balkana i Bosne.

Dvije su činjenice bitne za razu-mijevanje ovog do sada nerazjaša-njenog i čak ignorisanog pitanja!Prva činjenica je vjerska pripadnostBošnjaka/Bošnjana koja je poslu-žila kao alibi za sistematske vjeko-vne progone i napade pra voslavnihi katoličkih susjednih država i na-roda (koji su u manjem broju ta-kođe bili naseljeni na tlu državeBosne, prije svega, Srba i Hrvata) naBošnjake i njihovu državu Bosnu.Druga bitna činjenica jeste da su uvrijeme dolaska OsmanlijaBošnjaci

već imali stoljećima dugu tradicijunacionalne države. Bosna, koja je ujednom periodu bila čak najmoćnijadržav,a kraljevstvo u regionu, tadaje, osim današnjih granica, obuhva-tala još i praktično cijelu Dalmaciju,od Zadra do Herceg-Novog(Novog), osim Pelješca i Mljeta,uključujući i otoke Brač, Hvar i Kor-čulu. U vrijeme dolaska osmanskogcarstva, Bosna je bila već sasvimmalaksala, iscrpljena dugim rato-vima protiv pravoslavnih i katoli-čkoh osvajača kojima je smetaobosanski bogumilizam i Bosanskacrkva. Obje ove činjenice presudnosu uticale na odnos Bošnjaka premaislamu i bitno su odredile njihovprelazak na islam. Srbi, pod jakimutjecajem srpske pravoslavne crkvei srpske države, gledali su na Bosnukao na teritoriju koju treba u bu-dućnosti pripojiti Srbiji, djelomicekao osvojene teritorije, djelomicekao kolonizirane teritorije na ko-jima su se već uspostavile enklavepravoslaviziranog i srbiziranog sta-novništva. Konkretno, ove aspira-cije su bile najjače fokusiraneupravo duž zone istorijskog razgra-ničenja država Bosne i Srbije, pose-bno tokom rijeke Drine do njenogušća u Savu, kao i u područje Bo-sanske krajine, gdje je osmanskavlast naselila Srbe (Vlahe) kao gra-ničare prema habsburškoj carevini,a koji su na taj način postali jednavrsta pravoslavne srpske enklave.Na isti način, hrvatske ambicije dase nekada u budućnosti oslobodepolu-vazalskog odnosa prema Au-stro-ugarskoj monarhiji i realizujuvjekovni san o samostalnoj državi,bazirale su se kako na ostvarenjupunog državnog suvereniteta sameHrvatske, tako i na pripajanju svihpograničnih područja Bosne, po-čevši od primorskih oblasti Dalma-cije i dalmatinskog zaleđa,uklju čujući dijelove Bosne oko pri-morja i duž planine Dinare na juguuz rijeku Neretvu, odnosno, na sje-veru Bosne u oblasti Posavine i uz-vodno, rijekom Bosnom sve doSarajeva. Snažna katolizacija stano-vništva ovih područja, vijekovimaintenzivno forsirana svim sred-


stvima od strane Vatikana i susjed-nih katoličkih država, prije svegaUgarske, Venecije i dinastije Habs-burga, razvila je kod Hrvata osjeća-nje neke vrste prioritetnog prava nate teritorije, ako ne kao hrvatske, aono svakako kao oblasti na koje Hr-vatska smatra da ima najveće pravos obzirom na sastav većinskog sta-novništva.

I za Srbiju i za Hrvatsku, zadrža-vanje pravoslavne, odnosno katoli-čke pripadnosti ovih pravo-slaviziranih, odnosno katoliciziranihstanovnika na tlu države Bosne, biloje od najveće važnosti, najprije kaouslov formiranja i očuvanja njihovenacionalne posebnosti kao Srba iHrvata, a zatim i zato što se timeodržavala istorijska kulturna i de-mografska osnova planiranih aspi-racija na pripajanje ovih dijelovadržave Bosne, i njihovog uključiva-nja u sklop nacionalnih država Sr-bije, odnosno Htvatske. Ovo je, vansvake sumnje, bio i do danas ostaonajviši, ultimni cilj nacionalne poli-tike Srbije i Hrvatske prema Bosni,cilj koji je bitno odredio i izbor pra-voslavnog, odnosno katoličkog sta-novništva Bosne, da ne prihvatiislam. Ovakva odluka njima je uto-liko više išla na ruku zato što, u uslo-vima vjerski visoko tolerantneosmanske carevine, nije bila pove-zana sa nikakvim pritiscima nitiznačajnim pogoršanjem uslova ži-vota zbog zadržavnja pravoslav-nog/katoličkog opredjeljenja.Naprotiv, činjenica da su u Osman-skoj državi svi stanovnici nemusli-mani bili oslobođeni vojne obaveze,obezbjeđivala je njihov miran životi sigurnost biološkog opstanka istavljala ih u neuporedivo povoljnijipoložaj od njihve hrišćanske sabraćeu sklopu hrišćanskih država!Ogromna prednost ovog ustupkadirektno je doprinijela ne samo sta-bilnom opstanku i stalnom uvećanjukršćanskog stanovništva u grani-cama Osmanskog carstva, konkre-tno u Bosni, nego i njegovomperiodično spektakularnom demo-grafskom porastu na teritorijiosmanskog carstva, posebno na tluBosne, gdje je, upravo u vrijeme tih

demografskih eksplozija, cvijet bo-šnjačke muslimanske populacije, li-stom regrutovane u osmanskojvojsci, ginuo na hiljade i bio siste-matski desetkovan u stalnim rato-vima koje je carevina vodila.Komparativni demografski podaciza iste regione u Bosni, posebno odsredine XVI do kraja XVIII vijeka,pokazuju da su Bošnjaci kao popu-lacija prolazili kroz dugotrajnu de-mografsku stagnaciju i povremeneperiode izuzetno negativnog prira-sta stanovnika, koji je u nekim regio-nima Bosne dovodio u pitanje injihov fizički opstanak.

Dakle, za pravoslavno i katoli-čko stanovništvo nastanjeno na te-ritoriji srednjevjekovne državeBosne, zadržavanje neizmjenjenereligijske pripadnosti kroz cijeli pe-riod osmanske vladavine, donosiloje mnogo više koristi nego neposre-dne ekonomske štete koja proizila-zila iz razlike u visini poreza (i takominimalne) i obezbjeđivalo im jedaleko veće privilegije, za koje jeprihvatanje pasivne društveneuloge proizišle iz činjenice da su ak-tivnu državnu službu i funkcije uosmanskoj carevini mogli obavljatisamo muslimani, bila više nego po-voljna cijena! Kao prvo, status ne-muslimana garantovao im je mirani bezbjedan život kao pojedincima,dok im je, kao narodima (Srbima iHrvatima), istovremeno omoguća-vao stabilan demografski rast, uzoptimalne mogućnosti da se nesme-tano razvija njihov biološki potenci-jal. Kao drugo, iako kao najvažnije iprvo u okvirima nacionalne strate-gije, zadržavanje statusa ne-musli-mana imalo je suštinsku političkuvažnost! Pad osmanskog carstvamogao se naslutiti. Raspad Osman-ske države direktno je povlačio i gu-bitak teritorija, posebno na Balkanui pogotovo u Bosni. Isto tako, sa-svim logično se moglo predvidjetida će do tog poraza doći pod priti-skom hrišćanskih/kršćanskih ze-malja Europe.

Naime, da će, nakon protjeriva-nja Osmanlija sa teritorija Balkana,velike sile, kao kršćanske zemlje,dati političku autonomiju hrišćan-

skom/kršćanskom a nikako nemuslimanskom stanovništvu, to semoglo još lakše i sigurnije predvi-djeti. U tom pogledu, odluka da sezadrži hrišćanska/kršćanska vjer-ska pripadnost, išla je u svakom po-gledu na ruku ne-bošnjačkomstanovništvu, bez obzira što je istotako bilo jasno da će biti potrebnostrpljenje i da će potrajati, dok sesteknu uslovi za realizaciju planada se, uz dobijanje sopstvene dr-žave, prigrabe i teritorije Bosne!Rulet je bio naštiman, kuglica je većskakutala i zveckala; osim vremenai strpljenja, nikakvi novi ulozi nisibili potrebni, a dobitak je bio una-prijed garantovanim. I to ogromandobitak! Ako ne cijela, o ono polatuđe države!! Pola Bosne pravo-slavcima, pola Bosne katolicima imirna Bosna. Razumije se, Bošnja-cima, zato što su muslimani ništa!Ni do tada, dok je osmansko car-stvo bilo u punoj snazi, ne-musli-mani nigdje, pa tako ni na tluBosne, nisu bili izloženi nikakvompritisku da prihvate islam, niti suna bilo koji način bili prisiljeni damijenjaju svoju vjeru; sada, kad jeod najmoćnijeg carstva na svijetu,ostao samo bolesnik na Bosforu, o ne-kakvim pritiscima nije moglo biti nigovora. Zbog toga, koliko god po-trajalo, stanje čekanja bilo je sasvimsnošljivo; i na kraju, očigledno naj-važniji momenat bio je njihov ga-rantovan fizički opstanak idemografski porast, pa je u ovomkontekstu odlaganje raspadaosmanskog carstva bilo posebnodragocjeno upravo za hrišćane/kr-šćane, i čak direktno išlo na rukunjihovim ciljevima! Kroz najmanjetri stoljeća, dok su Bošnjaci musli-mani prolazili kroz iskušenja ratu-jući hiljadama kilometara dalekood Bosne (iskušenja koja, nažalost,do danas nisu sistematski istraženaiako su, za utjehu, opjevana u ep-skim junačkim narodnim pje-smama Bošnjaka, nenadmašneljepote i estetskih umjetničkih vri-jednosti) – ne-muslimansko i hri-šćansko/kršćansko stanovništvoBosne imalo je neponovljivu privi-legiju da uživa u Odmoru nacije,


omogućenom krvlju njihovih su-sjeda, Bošnjaka muslimana, na čijuzemlju su već odavno bacili oko.Odmor nacije je sasvim rijetka pri-lika, istinsko bingo u istoriji svakognaroda. Nema sumnje da je balkan-ski narodi ne bi nikada upoznali danije bilo ključne sreće okolnosti - uvidu osmanskog carstva, kojeostavlja slobodu vakoj vjeri, svimjezicima, svim kulturama, a one po-danike, koji ne žele prihvatiti islam,dopunski nagradi poštedivši ih vo-sjke i ratovanja! I zaista, daleko naj-veći demografski gubitci i Srba iHrvata uslijediće poslije odlaskaOsmanlija koji su bili direktno i do-slovno njihovi zaštitnici, tako da imje ovaj period bezbjednosti omogu-ćio da te gubitke podnesu, kadajednom dođe vrijeme i njihov du-gotrajni odmor nacija završi.1

U svjetlu svih ovih okolnosti, zastanovnike Bosne koji su bili hri-šćani/kršćani (pravoslavci ili kato-lici), očuvanje njihovog hri -šćansko/ kršćanskog statusa bio jeapsolutni imperativ da bi naosnovu tog statusa sačuvali argu-mente za ostvarenje nacionalnestrategije priključivanja teritorijadržave Bosne u sastav nacionalnihdržava Srbije, odnosno Hrvatske,kada jednom sazriju istorijske okol-nosti za njihovo konstituisanje. Nji-hova taktika je bila čekanje, jer jevrijeme radilo za njih. Dopunski,dvije stvari su bile neophodne. Kaoprvo, morala se maksimalno isko-ristiti tolerantnost osmanskog car-stva da bi se proširilo i učvrstilopravoslavno i katoličko prisustvona tlu Bosne, a time dodatno pot-krijepile i nacionalne državne aspi-racije na te teritorije; kao drugo,bilo je potrebno pripremiti teren zadenacionalizaciju, i kasnije, za asi-milaciju Bošnjaka u „Srbe“ i „Hr-vate“, odnosno, za protjerivanjesvih onih Bošnjaka koji to odbiju,pod izlikom da su „Turci“ i da mo-raju otići sa ostalim Turcima. Neštose sa njima, nekadašnjim osniva-

čima i jedinim legitimnim posjed-nicima države Bosne, moralo uči-niti, u svakom slučaju. Računica jebila jednostavna, a ishod se mogaopredvidjeti nepogrešivo: što viševremena protekne, mogućnost pot-pune asimilacije Bošnjaka u „Srbe“,odnosno u „Hrvate“ (njihovim po-krštavanjem, dakle prevođenjem upravoslavnu/katoličku vjeru) po-staje sve veća, a neminovni raspadosmanskog carstva tu će moguć-nost pretvoriti u dramatično ubr-zani proces u kom će novonastaledržave Srbija i Hrvatska imati odri-ješene ruke da učine što god imbude po volji sa Bošnjacima, uto-liko prije što će im njihova islamskavjera, u novim i bitno promijenje-nim okolnostima, postati velikiteret, neizbrisiva kulturna stigma ineotklonjiv hendikep za afirmacijunacionalnog identiteta, jer će kaomuslimani biti tretirani ili kao Turciili kao poturčeni Srbi i Hrvati.

Na ovim temeljima gradile su senacionalne strategije za osnivanjebudućih samostalnih država Srbijei Hrvatske, i na ovim premisamaplanirano je pripajanje dijelova dr-žave Bosne, odnosno njeno defini-tivno ukidanje i potpuna podjelanjenih teritorija između Srbije i Hr-vatske. Koliko su te strategije bilebrižljivo planirane i dalekosežne posvojim efektima i efikasne u reali-zaciji, potvrđuju praktično svi ka-sniji postupci prema Bošnjacima, isve političke odluke u odnosu nadržavu Bosnu preduzimane odstrane političkih elita i vladajućihkrugova srpskih i hrvatskih nacio-nalista, u razdoblju od prvih zna-kova slabljenja osmanskog carstva,koje su u kontinuitetu od samogpočetka osnivanja Bosne kao dr-žave do danas sačuvali svoju su-štinu potpuno neizmjenjenu.Njihov zajednički cilj bio je i ostaonepromijenjen: beskrupulozno ne-giranje nacionalnog identiteta Bo-šnjaka i prisvajanje teritorija državeBosne, da bi se definitivno uključile

u sastav Srbije i Hrvatske. S druge strane, Bošnjaci, koji su

u istoriji već imali svoju suverenunacionalnu državu Bosnu, suočilisu se sa dva strateška imperativa.Kao prvo, očuvati svoj nacionalniidentitet Bošnjaka, a time i status le-gitimnih nasljednika i kulturnih ba-štinika svoje nacionalne državeBosne. Kao drugo, spasiti svoju dr-žavu Bosnu kao teritoriju i održatise kao narod u tradicionalnim gra-nicama teritorije države Bosne. Obacilja bila su, očito, dijametralno su-protna ciljevima njihovih susjedaSrba i Hrvata, koji su snijevali defi-nitivno ukidanje države Bosne i pri-svajanje njenih teritorija, a u vezi stim, sistematski radili na negiranjunacionalnog identiteta Bošnjaka,kao legitimnih sopstvenika državeBosne. Prisustvom Osmanlija iuspostavljanjem Osmanskog car-stva, prvi cilj bio je za Bošnjake jed-nim dijelom olakšan, a drugimdijelom bitno otežan i čak u jednomsegmentu, onemogućen. Olakšava-jući momenat bila je činjenica da jeosmansko carstvo uspostavilosvoju suverenost nad cijelim terito-rijem srednjevjekovne državeBosne, što je dugoročno garantiralonjen integritet i spriječilo rasparča-vanja i osvajanja Bosne, kako odstrane pravoslavnih, tako i odstrane katoličkih država-susjeda.Žestokost, hrabrost i uspješnostkojom su upravo sami Bošnjaci naj-agilnije branili povijesne granice dr-žave Bosne, jasno potvrđuje da jeočuvanje Bosne kao teritorije biostrateški imperativ Bošnjaka tokomcijelog perioda u kom je Bosna bilau sastavu Osmanske države.

Ali isto tako treba imati u vidu daje ista ova Osmanska država koja jesvojom snagom garantirala i bitnoolakšavala teritorijalno očuvanjeBosne, dramatično otežavala mo-gućnost povratka političke autono-mije Bosne, čineći je praktičnonemogućom. Naime, politička sa-mostalnost Bosne završila je 1463.

1. Na ovo upućuje i značenje izvornog arapskog termina Dhimmis - Zaštićeni, Štićenici, korišćen za ne-muslimansku populaciju u novoosvjenimzemljama. U skladu sa zakonima uvedenim posebno od halife Omer Ibn Al-Khattaba, Dhimmi su zadržavali svoje zemljišne posjede, imalipunu slobodu ispovijedanja i javnog praktikovanja svoje vjere, bili jednaki pred zakonom (o rigoroznosti kojom je ovaj princip morao bitipoštovan sačuvane su brojne anegdote iz tog vremena) i bili su oslobođeni vojne službe i ratovanja.

10 � Septembar 2011. - Mart 2012.

godine i bilo koji pokušaj njenemakar djelomične političke autono-mije unutar osmanskog carstva biobi tretiran kao pobuna protiv vrho-vne vlasti i završio bi neizbježnimratom protiv cijele Osmanske dr-žave, kao što se desilo čak i 1831-1832, sa pokretom Husein-kape -tana Gradašćevića, u vrijeme kada jeOsmanska država već bila sasvimoslabljenja i, kao takva, prinuđenada napušta dio po dio svojih terito-rija na Balkanskom poluostrvu.

Ni sa drugim strateškim impe-rativom nije bilo nimalo lakše. Na-cionalni identitet Bošnjaka bio jedoveden na sam rub opstanka i topo dva osnova. Kao prvo, Bošnjacisu od samog početka svoje drža-vnosti, dakle još od Kulina bana,bili izloženi pritiscima svih vrsta,uključujući i vojne pohode svojihsusjeda, sa ciljem da se odvrate odsvoje sopstvene crkve (Crkve bo-sanske), kao i od bogumilstva, kojije kroz najmanje tri stoljeća pred-stavljao dominantno vjersko opred-jeljenje Bošnjaka na tlu državeBosne. Poznata od samog osnivanjakao trn u oku i pravoslavnih i kato-ličkih susjeda, Bosna je papskomenciklikom stigmatizirana kao Re-fugium hereticorum, a stanovništvoBosne je većim dijelom bilo, u sva-koj povoljnoj prilici, nasilno ili podprijetnjom, izloženo pravoslavizira-nju i katoliciziranju. Kako je prihva-tanje i jedne i druge opcije vodilodenacionalizaciji, Bošnjaci su sesvom snagom, dok god su mogli itamo gdje god su mogli, opirali pri-tiscima da prihvate kako pravosla-vnu, tako i katoličku opciju, jer bi tovodilo u denacionalizaciju, a zavr-šilo bi (izjednačavanjem vjerskogidentiteta sa nacionalnim identite-tom i kod Srba i kod Hrvata) njiho-vom brzom asimilacijom u “Srbe“ili u “Hrvate“. Ovo bi, naravno,značilo i čin odricanja državljana odsvoje države, a konkretno bi pred-stavljalo definitivan gubitak nacio-nalnog legitimiteta Bošnjaka naBosnu kao na svoju državu i timebi, u krajnjoj liniji, predstavljalo krajsvake nade da se očuva ili obnovinacionalna država. Dolazak

Osmanlija i zauzimanje čitavog Bal-kana donijelo je snažne promjene uBosni, ali se njihov sadržaj nijemogao do kraja odgonetnuti kaopovoljan ili nepovoljan, spasonosanili koban. Koliko se činilo da možeoznačiti i definitivno gašenje nacio-nalnog identiteta Bošnjaka, toliko jebilo jasno da je nova moćna država,koja je ujedinila Balkan pod vlada-vinu jednog zakona otvorila i mo-gućnost za spas Bosne i očuvanjeideje za njenu obnovu u budućnosti.

Posebna prednost i olakšavajućaokolnost koja je išla na ruku ovak-vim nadanjima Bošnjaka, bila je či-njenica što je religijska tolerancijaOsmanske države podrazumijevalai kulturnu i nacionalnu toleranciju.Prihvatanje islama nije značilo zaBošnjake i prihvatanje osmanskogidentiteta i turcizaciju, niti je uklju-čivalo obavezu napuštanja sopstve-nog kulturnog i etničkog identiteta.Da je bilo obratno, prihvatanjeislama, koliko god bilo autentičnoslobodno i dobrovoljno, dovelo biBošnjake u istu situaciju u koju bi ihdovelo i prihvatanje ortodoksnog,odnosno katoličkog kršćanstva;drugim riječima, označilo bi njihovudefinitivnu denacionalizaciju, daklevodilo bi do istog onoga protiv čegasu se Bošnjaci, iz istih razloga, tolikouporno i srčano borili. Prihvatanjemislama, koji je bio vjera Osmanskedržave, kao svoje sopstvene vjere,Bošnjaci su postigli nekoliko ključ-nih ciljeva, od kojih su svi direktnobili povezani i sa očuvanjem nacio-nalnog identiteta i sa očuvanjemgranica nacionalne države i ambi-cija za njeno ponovno konstituisa-nje. Najprije, kao muslimani,definitivno su se oslobodili svihpritisaka prinudnog pokrštavanja.Sve dok je osmansko carstvo pred-stavljalo zajedničku državu svihbalkanskih naroda, njihov naciona-lni identitet ostao je sačuvan, jed-nako kao što je bio sačuvan i njihovbosanski jezik. Prihvatanje islamaimalo je i veoma značajne političkereperkusije za očuvanje legitimnihaspiracija na svoju državu. Naime,imajući u vidu da je prisustvoosmanskog carstva na Balkanu po-

trajalo gotovo pet stoljeća, Bošnjacisu, kao u svemu ravnopravni sub-jekti države, branili i zajedničku dr-žavu, Osmanli Devlet, i Bosnu kaosvoju matičnu državu koja je bila ugranicama osmanskog carstva. Nji-hov politički utjecaj bio je kroz sveovo vrijeme ogroman i to kako uokvirima cijele Osmanske države,tako i unutar granica Bosne, kojomsu direktno i neposredno upravljalisultanovim ukazom. Po ovomosnovu, Bošnjaci su nedvosmi-sleno sačuvali i svoj konkretno po-litički kontinuitet u odlukama odsudbinskog značaja za očuvanjeBosne kao političke, kulturne i dr-žavne cjeline, kao što su održalijasnu psihološku svijest o svojoj dr-žavotvornosti i o Bosni kao državiBošnjaka. Na taj način, podjela naBošnjake i na one koji to nisu, bitnose fokusirala kao razlika u odnosuprema Bosni. Njena osnovna linijarazgraničenja naglasila se upravona fonu prihvatanja i neprihvatanjaislama. Dok se, u psihološkoj ravni,kod Bošnjaka podudarila sa doživ-ljajem Bosne kao sopstvene nacio-nalne države koju je najprečesačuvati, a zatim i kontinuiranobraniti, u slučaju ne-Bošnjaka re-zultirala je osjećanjem distanciranjaod Bosne i Bošnjaka i približava-njem svojim matičnim identite-tima, sa čekanjem prave prilike dase teritorija Bosne, kao nematičnedržave, prigrabi i priključi Srbiji,odnosno Hrvatskoj, koje se doživ-ljavaju kao matične zemlje!

Prema svemu, nacionalni i kul-turni identitet stanovnika Bosne uvrijeme osmanskog carstva bio jeključni motiv i glavni kriteriji za do-brovoljno prihvatanje, odnosno,isto tako, dobrovoljno neprihvata-nje islama. I jedna i druga odlukabila je zasnovana na racionalnim,iako dijametralno suprotnim pro-cjenama i planovima kolektivnogdjelovanja, suštinski povezanim saodnosom prema perspektivamaočuvanja Bosne kao države: Bo-šnjaci, da bi Bosnu sačuvali; ne-Bo-šnjaci, da bi Bosnu rastočili, pa jesebi pripojili!

I danas je tako.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 11

ESEJ

“Svaki je čovjek na

gubitku ako uživotu ne nađeljubav”, Meša

Selimović

Tako bih počeo ovaj esej o poetici bo-šnjačke pjesnikinje iz prvogakruga onih pjesnika kojima se uz

pjesničko ime dodaje atribut laureatus.Postati pjesnik može samo onaj koji je isam pjesma po unutarnjem duševnompozivu, onaj koji se opredijeli za duho-vni život i odrekne se mnogih ovoze-maljskih površnosti i prolaznih zado-voljstava. Jer poezija traži posvećenje, uzonaj potrebni talenat, traži smisao i lju-bav čiji su prostori beskonačni, kako topotvrđuje dosadašnja historija poetike,još od prije one slavne Sapfo, i od nje,ovamo. I nikada kraja poetici, tome feno-menu, kako je pisao Edving Arlington upjesmi Wolt Witmen. Pisali mi stihove popijesku ili na kamenu, svejedno je, pišemo ihzauvijek - interpretiram Arlingtona.Hanka Hankuša Hamzagić ispisala jetakve, vitmenovske, karlsandbergovske, bor-hesovske stihove, sa poetskim zanosomkjerkegorske filozofije opisivanja onogskrivenog Čovjeka u Čovjeku. Kao DnevnikReđine Olsen, kao Jesenjinova Ana Snje-gina, kao Mandeljštajmov Šum vremena.Tako i Hankina Hanka – otmeno i dosto-janstveno pripovijedanje o unutršnjemlatentnom životnom događanju, kako seto čini manirom naslijeđene plave krvi, uovom diskursu u genima Hamzagića.

Sjećam se jedne davne koincidencije,kako se, sa sunčane strane, uz prozorstare kuće uspuzalo tanko stablo crveneruže, da uđe u sobu čiji su zidovi bili oki-ćeni zlatom izvezenim mendiljima. ZatoHanki govorim, da ima ruža crvene boje.Ima. Vidio sam ih u šenbrunskom za-sadu. Ima ih i u šeherskim bošnjačkimbaščama. Ima ih i na Pešteri, i po cijelojBosni, u Mostaru, i na Berimladi.

Iščitavam Hankušinu ‘’Hanku’’,

čitam je, prepričavam u ćutnji i medita-cijama, poetskim kontemplacijama, išči-tavam riječi, stileme njihovih intonacija,boje vokala i lingvistiku suglasničkihspojeva i njihvih akorda. Slike sačinjeneiz jedne stihoreme, jedne leksičke sti-leme, stihova raspoređenih po grafi-čkom miljeu folklorne figuralnosti ilikovne semiotike.

Čitam ‘’Hanku’’...

U naslovu i imenu Hanka

Pjesnikinja je za naslov svoje poetike,koju prezentira u novoj knjizi, uzela an-troponimsku stilemu Hanka koja koindi-cira sa lijepim islamskim imenomHanka i derivativnim strukturama proi-steklim iz bazičnog morfema ovog an-

(Hanka Hankuša F. Hamzagić: HANKA)

Kraljica svih ruža

Apstrakt

Poezija Hankuše HankeHamzagić, objavljena u knjizi‘’Hanka’’, pripada novom i moder-nom poetskom ‘’pokretu’’ u savre-menoj sandžačkoj književnosti.Svojim umjetničkim miljeom, ova kn-jiga signalizira transformaciju odfolklornog poetskog izraza kamodernističkim i evropskim poetskimstandardima.

Ključne riječi: esej, poetskestrukture, motivi, sentiment, figura-tivnost, stilska originalnost.


12 � Septembar 2011. - Mart 2012.

troponima orijentalnog porijekla.U rječniku Islamska imena orijental-nog porijekla u Bosni i Hercegovini dr.Ismeta Smailovića , Sarajevo 1977,str. 271, stoji: “Hanuma ‘Iz tur.–tatar. hanim = ugledna žena, gospođa+ naš nastavak - a za ženski rod.’”

Nastavačka morfema -ušadanas je vrlo neproduktivna i pred-stavlja stariji morfološki sloj u bal-kanskoj onomastici. Zasvjedočenaje u ovim likovima: Miruša(rijeka na Kosovu), Vajuša (ri-jeka u Sjevernoj Albaniji), Ra-duša (planinski predjeli uistočnom Poibarju), Mrtvuša(makva na Limu sjeverno odBijelog Polja), Kladuša (gradiću Bosni), Pagaruša (alb. pre-zime na Kosovu), Hankuša(muslimansko žensko ime)...Morfološki likovi sa forman-tom -uša sadrže u svojemonomastičkom polju hidro-nimsku semiotiku. Naravno,u imenu Hankuša, kao i u et-niku Francuša, ovaj morfem jeanaloškog porijekla.

Kao po nekom natprirod-nom znaku, ovaj hidronim-ski sem je vrlo frekventanmotiv u poetici pjesnikinjeHanke Hankuše Hamzagić(rijeka, kiša, voda, izvor...).

Ovaj prologos za esej o po-ziji i poetici Hanke Hamza-gić ima za cilj da podsjeti nafenomen porijekla njenog opredje-ljenja za poeziju i na njen talenatkoji je naslijeđen iz porodičnog ple-mićlog etimona kao znak gospod-stva ne samo u porodičnojsociološkoj agendi već i u otmeno-sti i čistoti njene poetske misli i lir-skog sentimenta.

Ko su, porijeklom, Hamfagići?

Prema nekim pisanim doku-mentima, Hamzagići su direktnipotomci starog turskog plemstva,porijeklom iz Herceg-Novog, kojisu se poslije upada Mlečana u ovekrajeve preseljavali prema Nikšiću,a kasnije i prema Sandžaku i Tur-

skoj. Danas Hamzagića ima višekuća u Tutinu i Novom Pazaru.Čuvaju predanje o svojem porije-klu i društvenom položaju.

Ovo bi mogao biti i kraći dis-kurs za sociološki i poetski lik pje-snikinje Hanke.

Hankušina ‘’Hanka’’ je knjigasavremenog evropskog pjesničkogizraza, poetsko djelo modernestrukture i sadržaja tema iz svakod-

nevne realističke sfere i one psiho-loške vokacije koja uokvirujemeditativni svijet pjesnikinje sa ob-jektima u intimnom kontaktu. Iztog aspekta gledano u psihološkedubine ove poetike, da se prepoz-nati vrijeme i prostor kao metaforaživota počevši od motiva o kućnojidili i Majci, blagoslovima, o bašči iigri, o ljepoti danas, i dalje Putom Svilesa boščom punom dimenzija - svedo Kraja, do ljubavi kao najviše ljepotei istine, sve do one druge strane sna isavršene pjesme – Sulamkine Pjesmenad pjesmama. Sve po impulsimapoetike najdubljeg sentimenta i ma-gičnog realizma. Koliko mi je poz-nato, Hankuša je prva koja je ovu

neobičnu sintagmu upotrijebila kaooznaku poetike unutršnjeg traganja zaljepotom - dakle, kao stilsku forma-ciju kojoj su svojsto jezička sažetosti ekonomičnost, u stihovanim pri-čama koje se strukturom približa-vaju poetskoj prozi. Pjesnikinja sene razmeće retorikom, nepotreb-nom rimom i strogim metrom, ali jeunutrašnji zvuk melodija svakepoetske jedinice - njegova poetska

slika. Hankušin stil et l’home afirmiše se u njenojpoetici savremenošću i origi-nalnošću, iako su joj čitalačkaljubav mogli biti poetski vr-hovi Grkinje Sapfo, L. Bor-hersa, Đ. Leopardija, E. M.Rilkea, R. Tagorea, P. Ne-rude, Ribeira Kouta, KarlaSandberga, W. Witmena...

Hankušina čitalačka kul-tura je na najvišem stepenuznanja i književne komuni-kacije. Ona je pregazila‘’Sedam mora za jednu kap’’ljepote, za ‘’Jedan dan života’’- da bi dotakla ono cvijeće uvrtovima Tadž Mahala, dadodirne čiste vode rijeke Ja-mune, da osjeti onaj budisti-čki wasaki, i da pod sjenkommagičnog realizma, u tišini,napiše najljepšu pjesmu,kakva je i ona ‘’Buđenje’’, iona ‘’Dušo draga, tebi pišemistoj’’, i ona... Sve je bilo pje-

vanje u tišini, ne da bi se lamenti-ralo, možda, nad porušenimidealima, već da bi se osjetila nir-vana i onaj skriveni dawas nježnogženskog srca koje razumije govorptica, rijeka, kišnih kapi, cvijeća upolju, čak i šapat samoće u stilemisuptiuisanoj u sintagmi Svijet, pun.

Ovo je moj čulni komentar oveličanstvu poezije sandžačke pje-snikinje iz prvoga reda najboljih -hanumi Hankuši F. Hamzagić.

I Hankina Majka je imala ime učijem je etimonu onaj orijentalnihanim – dakle Hankuša. Po starin-skom običaju, otac Fehim i majkaHankuša dali su i kćerki ovo lijepoime - Hanka. Majka je bila oličenje

Septembar 2011. - Mart 2012. � 13

nježnosti i sentimenta, voljela jepjesmu i znala da ocijeni njenu lje-potu. ‘’To je napisano lijepo’’ - reklabi kada bi čula ili pročitala nekupjesmu. Može li biti da je i kćerkaHanka naslijedila sve one poetskečarolije i predanost poeziji do kraja?Ja vjerujem. Jer ‘’Sve se u nečemuogleda’’: ‘’ljepota’’, ‘’Čuvarica grana’’,‘’Smiješak ptici, ko i vodi’’, ‘’Svietlo’’...To je pjesnikin magični realizam.

Svjedočim: ‘’Jednom je pričala’’,gledajući kroz prozor rijeku koja jetiho tekla između ukroćenih obala.‘’Rijeka je lijepa, volim rijeke’’- rekla je pjesnikinjaHanka, spontano, poet-skim tonom.

Porijeklo i struktura motiva

Poetski korpus‘’Hanka’’ sačinjen je iz če-tiri veća ciklusa pjesama:Kišu je pretekla; Tajne, znak;Ako voljeti znamo; Igra isreća traže nešto u našem ži-votu. Vrlo opreznom i de-taljnom analizom naslovaovih ciklusa, njihove sin-tagmatske semiotike i idej-nih vlati koje svijetle izpoetskih iluminacija, izsvake leksičke stileme,može se proniknuti u onenajdublje motivske slojevei njihovo psihološko i poet-sko porijeklo. Šta su to bilemotivacije pjesnikinji Hankuši danapiše pjesmu, da sroči ovaj bli-stavi lirski životopis, onako kako jepulsirao u srcu mlade pjesnikinje,koja je sve oko sebe posmatralanemirima srca, videći u svemu lje-potu, znakovnu poruku, sliku, pačak i zvukove različitih boja i in-tonacija. Mogla bi se upotrijebiti iona ustaljena formula, da je sve bilomuzika, igra vode i svijetla, letenje -dakle mladost.

Porijeklo motiva, njihovih lirskihetimona, zrači iz svake poetske je-dinice i njihove leksičke strukture,iz fonoloških skupova i razmještaja

fonema prema melodijskoj skali dabi tonovi vokala i konsonanatastvarali simbiozu magične slike ilirskog sadržaja.

Pjesnikinja je trčala kroz kišu, le-tjela raširenih ruku preko cvjetnihpolja i dalekih rijeka, mislila zeleno,osjećala buđenje tišine, bila kraljicasvih traženja i čuvarica grana.

I naoko male stvari, postaju u pje-smi velika platna, povodi za be-šumne motivacije. Pjesnikinja jedodirivala njihovu zlatnu srmu,njhove ‘’bjeline’’, tražeći onu skri-

venu ‘’crvenu ružu’’, koja, ipak, ne-gdje postoji – u nekoj bajci.

Neki ‘’glas’’ je mamio pjesniki-nju, da traži, jer, rečeno je (poKur’anu): ‘’Traži, naći ćeš.’’

Psihološka struktura motiva je uonome kad ‘’zatvoriš oči’’ a vidišLjepotu, Svijet pun...

Kontemplacija i sentiment,mit o ljubavi

Integralno, poezija HankušeHamzagić je kotemplativna, u sva-koj poetskoj jedinici i njenim stiho-remama, raspoređivanim po

semantičkim sadržajima i misaonojfunkciji, do najtananijih refleksija.Ovaj kontemplativni kod zrači izfunkcionalno primijenjenog jezi-čkog pojma i njegovog mjesta unizu koji osmišljava strofu, ili stihkoji čini samo jedna leksema. To jeona poeska slobodna forma - asime-tričnost strukture koja je u Hanki-nom poetikonu dominirajuća.

Ova misaona dimenzija je rezul-tat iskustva pjesnikinje, u kontaktusa ‘’svijetom’’ onakav kakav jeste -sve do onog magičnog realizma koji

je, takaođe, Hankina refle-ksija motivisana svakodne-vnom stvarnošću, pa ionom latentnom intimom,dakle sentimentom. Nijerazložno determinisati ko-tempalaciju ili sentimentnezavisno kao jedan čulnivid od drugog. Ove poetskevrijednosti teku u Hankinojpoeziji istom mirnom rije-kom, u tišini satkanoj od ho-dajuće svijetlosti.

Hankine impresije i njenskriveni sentiment su re-zultat ‘’igre i pulsiranja’’ žen-skog srca koje traži ljepotu i usvijetu nemagičnog realizma iu poetici. Zato je Hanka ve-liki poštovalac jezika u nje-govoj gramatičkoj normi,čak i onoj pravopisnoj stro-gosti. Njena jezička kulturamanifestira se u talentu daspoji jezički sem sa konteplaci-

jom ili sentimentom. Tako ona stvaraunutrašnje jedinstvo relevantnihumjetničkih pojmova (v. D. Nedelj-ković, M. Radović, Umetnost tuma-čenja poezije, Nolit, Beograd, 1979).

Stvarajući ovo jedinstvo lijepogau umjetnosti, Hanka je stvarala i mito ljubavi kao neodvojiv fenomenod života, jer je život bez ljubavi pu-stinja čiji pijesak raznose ledene oluje.Hankina ‘’Hanka’’ se čita u konti-nuitetu, kao kada se sluša laka mu-zika, ona tiha i zavodljiva, nježnihtonova i zvučnog šaputanja. Lije-pim muzičkim arijama vraćamo sečesto, tako i Hankinoj poeziji.

14 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Porušeni ideali ili, ili...

Može li se poetskom sintag-mom Igra i sreća, ili Kad plačem, iliZašto ti nije došla misao o njegovu za-vođenju i varci, ili ... rezervacija karteza povratak ..., ili, ili...? Može li bitiono Kjerkegorovo ‘’Ili, ili’’...? Jesuli u semantemi-simbolu ili,ili ma-gično naznačeni porušeni ideali.Neka bude u pjesmi, ali u životu dabude drugačije. - Ako voljeti znamo..

Čitam ‘’Hanku’’... TumačimTajne, znak; Buđenje; Haniju i Aliju...Nije Kraj, niti vrijeme za rušenjeideala. . Sve je u Tebi i meni... Pje-smo!...

Fenomen estetskog diskursa

Opredijelivši se za fenomenzvani poezija, Hankuša je krenulaputem svile kojablista sedefnimsjajem, svuda okonje, ogrnuta timnevidljivim peplo-nom i mirisima ri-ječi kojima ćegraditi one najsa-vršenije stiho-reme, kao haikustileme ili one gra-fičke poetskemetre do dvanae-sterca, a sve u tra-ganju za estetskim.Hodeći ka dale-kim zemljama, morima, rijekama– poetski maštovito, tražila je onošto je u životu najljepše – moždaljubav i njegove bajkovite predjele,možda onaj budistički wasaki otje-lotvoren u kapima kiše, u bojama izvucima koji su je pratili poetskimKazahstanom, Uzbekistanom, Tur-kestanom – do onog Limburga ne-gdje u danteovskoj evropskoj sferi.Očito prustovski motiv – traganje,ali Hankušino traganje za izazo-vima lijepoga čak i u izgubljenomvremenu. Pjesnikinja jeste puto-vala svijetom sjenki, tražeći ono naj-

ljepše i najsuptilnije u dubinamau kojima borave riječi za kazivanjeonoga što polazi iz srca i duše.Onaj esteski sem, za koji se valjaložrtvovati i pod uslovom da se vri-jeme tamo zaboravi i izgubi. Tvr-dim, da je to bilo putovanje naAleute, ali ne u onaj Strašnii sudzvani Izgubljeno vrijeme, jer u traga-nju za poetikom života pjesnik negubi već ga bogovi Parnasa blago-slove lovorikama.

Hankušina ‘’Hanka’’ su lirskiogledi o univerzalnoj ljepoti – bilo onoju inkarnaciji svega što je sadržaj pri-rode, bilo onoj u unutršnjem svijetuČovjeka, onoj u ljubavi i dodirimalica drage osobe, i one u govoru kaonajvećem činu poetike - one stilemeo rijeci, o gradu sa puno cvijeća, o ži-votvornoj kiši, o svijetlosti koja titraiz lijepih očiju. Tako su Hankušiniogledi o ljepoti najveći estetski dometnjene umjetnosti.

Hankuši su daljine estetska poet-ska perspektiva, stalno traganje zaljepotom, ono da ‘’Nju nešto krasi //govori mi da srcu // brani sve // semBoga.’’ A Bog je onaj Dawas//Deus//Dias – onaj koji je stvorioono lijepo cvijeće u vrtovima TadžMahala. Ovu Hankušinu ljepotumožemo dovestu u srodstvo sapjevanjem onih djevojaka na cvi-jetnim poljima Pešteri, te sa njiho-vim sitnim vezom i bajkovitimšarama ćilima koje tvore njihovebijele ruke. Hankuša je taj narodniumjetnički urnek prenijela u poet-

ski govor, dakle u poeziju najta-nanijih lirskih sazvučja. Upore-dimo li to djevojačko tananotkanje lirskom vokacijom Hanku-šine poetike, vidjećemo zgusnutupoetsku pređu osmišljenu u kon-templacijama eksponiranim narukotvorinama sandžačkih djevo-jaka i u strukturama Hankušinihstihorema, čak i u njihovoj folklor-noj stihografiji. To su one šare svi-jetlih boja, najčešće stilizacijeapstrktnih likovnih pojmova,onih iz života naroda pešterskogaalpskoga ambijenta. Kod Han-kuše su to funkcionalne medita-cije za razbojem na kojem se tkajunajljepše pjesme, i pjevaju po me-lodiji ‘’vezak vezla lijepa dje-vojka’’. Možda Hankuša nijeimala idejnu inicijativu da primi-jeni ovaj narodni realizam, ali je onamorala ostai u sferi zavičaja i na-rodno folklorno pjevanje transfor-

misati u modernuumjetnost - uzvi-siti bošnjački poet-ski izraz na nivoevropske, karl-s a n d b e r g o v s k epoetske kulture.

Jer ‘’Čovjekuostaje da se pita’’,gdje je ljepota.Hankuša je tu lje-potu našla u sebi, uonom što je život, uljepoti dana – ‘’Štahoću od ovog dana //od sebe’’...? I Ri-

beiro Kouto veli: ‘’Dugi dan’’. IFransoz Sagan: ‘’Dobar dan, tugo’’...

Ima li kod Hankuše Saganinogtristesa? Ima, ali nema bodlerovskogsplina. Jer dan je lijep, onaj dugi dan,svaki dan, dan svijetla i nade. Zatoje Hankuša optimista, tamo gdje seto u stihovima latentno inkarnira, iboji svijetlim nijansama poetskogjezika i narodnih folklornih stiliza-cija sa djevojačkih rukotvorina.

Sve je, dakle, lijepo: i dugi dan, isvijetlo, i one ‘’oči čarnije’’ na PutuSvile, i one poetske priče i tananeispovijesti iz Hankinog đulistana.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 15

U pjesmi ‘’Čini’’ poetesa ne sum-nja, ali dozvoljava meditativnu di-lemu, onu koja refleks mogućeg inemogućeg, čistog i apstraktnog,jednog u drugome, dvoje međuso-bno, ljubav i daljinu, jer ‘’Čini mi seda nije sve // kako mi se čini’’. To je lir-ska kontemplacija, nemir, traganjeza lijepim – estetski indikativ. I uovom poetskom (estetskom) dis-kursu ‘’misli zeleno’’. Šta bismo činili‘’Ako bi ptice // utihnule // ne daj Bože// one za jezik // ... ne znaju... // Njihovpoj je // i naš glas // život...’’ Dakle,Hankuša osjeća estetski spoj zvu-čne i vizuelne ljepote, onako kaosimboliku mjeseca i njegove svjetlo-sti u pomrčini. I onaj Majčin nur‘’Fehime, reci joj da // se udaje...’’ I onoorfejsko, da ‘’Sve je znala ...// ali nijeznala da prokleto // lijepa je’’... Pjesni-kinja je voljela, ‘’što duže // ljepotumlada mjeseca; ... da je zagrli i traži //da prvo u njegove // oči pogleda’’... po-tvrđen diskurs ‘’Pjesme mad pje-smama’’ - Sulamkino pjevušenje uVinogradu, Orfejevo dozivanje Eu-ridike, Sapfini biseri iz školjki sadna Egejskog mora. Pjesnikinja lu-jaragonski se raduje ljepoti i njenojvječitoj svjetlosti: ‘’I ove noći // mjesecje mlad!!!’’ O, kakva radost, kakvo ve-ličansvo ljepote Mladosti!!!

U ciklusu ‘’Ako voljeti znamo’’sve leti, leti, leti... Raširene Ruke, Vlatizlatne kose, Bilje – Svjetlost... Tamogdje ‘’ Igra i sreća traže nešto u našemživotu’’. Sve se događa ‘’U trenu ti-šine’’, kao ona senzibilna pismašpanskih djevojaka u samostanu uGranadi.

U ovom stihovanom romanu,sve je u funkciji sentimenta i lje-pote. Moglo bi se, teorijski, defini-sati kao Hankušina lirska drama.

Poetika i stilistika lirskog subjekta

Tragajući za svojim poetskim iz-razom, za čistotom poetskog go-vora, za modernom primjenom iodnosom riječi u poeziji stubjek-tivne formulaičnosti, Hankuša jestigla do vrha sopstvene stilistike i

dovoljnosti da svojim stilom pred-stavi sebe samu, originalnu u mo-dernoj poetskoj produkciji, ovdje umnoštvu balkanskih stilskih for-macija. To bi mogao biti rezultatnjenog lirskog sentimenta i talenta,njenih traganja za lingvopoetikomkoja se rađala na temeljima bošnja-čke usmene kulture i etnografskognasljeđa potvrđenog na onim relje-fima djevojačkih rukotvorina, načarolijama priča koje one pešterskeprinceze pripovijeaju cvijeću i izvo-rima. Otuda i ona prozna liričnost,i ono neutralisanje granica izmeđupjesme i proze, činjenje da govorbude sažet, sadržajan, jasan, ufunkciji epskolirskog sadržaja, čaki sevdalinski determinisan.

Po svemu sudeći, Hankušinastilistika i poetika su ženskog‘’roda’’, ženskog srca i ženskogsopstva. Ona je, uz sve, i aristokrat-ska, semantički precizna, oslobo-đena balasta i tautološkihkonstrukcija.

Evo kako Hankuša pjesmu sti-lizira, leksički sažeto, struktu-ralno-poetski postavljeno u najširisemantički prostor, čak i sa pau-zama u vertikalnom spoju sti-hova, onom tzv. slobodnom stihu,oslobođenom mogućeg teretarime i nelogičnog rasporeda stiho-rema, sintagmi, riječi iz diskursaklasične versifikacije. Stilska figu-rativnost postignuta je na novimpoetskim elementima, bliskimproznoj meditaciji, gdje se neutra-liše misaoni i semantički limes iz-među stiha i proze, odnosno gdje seova dva poetska kreativna žanradodiruju i spajaju u jedinstvenumjetnički izraz Primjeri su cijelalirska materija ove dobre pripovi-jedne poetike, ali, radi potvrda, ci-tiramo ove semanteme: ‘’Sumnjamda postojiš // nestvarna si ruža... //ipak si lasno lijepa’’. Poetska slikanajviših estetskih vrijednosti. Iova : ‘’On zanjihan kišom i njom uoku... // Ona zahvata rukom vodu ...//Jednostavno, sve se znalo’’... (Pje-sma: ‘’Na kiši, oni’’). I tako, poet-skim Putom Svile, iz priče u priču,

do akorda u stilemi: ‘’(htjedoh vampričat o Aralskom moru) // kojeg uni-štiše // zdravlja, biće priče...’’

Zaključak za ovaj stilski diskursjeste afirmacija poetskih slika, ale-gorija i aluzija, metonimija i meta-fora potvrđenih u Hankušinomromanu života motivisanom sop-stvenim Svilenim Putom, traganjemza ljepotom, žrtvovanjem one antičkeIfigenije u nekropolama od rijekeRaške do nekog tajanstvenog Lim-burga – i nazad.

A nazad se ne može. RijekaRaška šumno teče – u Prošlost. Vr-tove šehera na Rački zasipajustvarne ruže – bijele, crvene, plave...

Euridika se nije vratila iz Hada.Svaka leksema, svaka pauza,

svaki znak interpunkcije, svakamisao – su originalni stilski manirpjesnikinje Hankuše, u njenompoetskom muzičkom miljeu, kom-ponovanom u tišini srca i duše – zasva vremena.

Concluzion

Conclusion-u priliči jezgroovoga stihoslavlja: ‘’Na Istoku vje-ruju // da dvoje ljudi dijeli // samoSvjetlo... //... i bi svjetlo (143).

Lijepo je ‘’Svoje sutra, dočekatidanas’’, s Boščom stihova, u Baščiruža. Imati svoj dawas.

‘’... ti bi i dalje da ti pišem // pjesme// one su u meni // moram da ih iznje-drim...’’

Ponovo interpretirajmo Arling-tona, o Witmenu: Pisali pjesme, nakamenu ili pijesku, pišemo ih zasvagda...

Hanka Hankuša F. Hamzagić jepjesnikinja posvećena ljepoti unutra-šnjih dimenzija, znacima i tajnama ri-ječi, rijekama, putovanjima ka vrhu.

Summary

U ovom eseju autor analizirapoetiku Hankuše Hanke Hamza-gić prezentirane u knjizi Hanka,objavljene 2011. godine.

16 � Septembar 2011. - Mart 2012.

HISTORIJA

Prvi period vladavine bana Kulina

Nakon smrti moćnog vizantijskog cara ManojlaI. Komnena (umro 24. septembra 1180. god.) javljase i prva pouzdana vijest o bosanskom banu Ku-linu. Naime, prema provjerenim historijskim izvo-rima, papski legat i podđakon rimske crkve

Teobald, 1180. godine, uputio je Kulinupismo, žaleći što nije mogao doći da

ga lično vidi i da mu preda pa-pino pismo, nego to čini posre-dno i moleći ga, u istom pismu,da mu pošalje dvojicu slugu ikože od kuna „pro reurentiabeati Petri apostoli et dominipape et pro salute anime vestre“.1Pismo je adresirano na “Culinmagno bano Bosnie”, iako se onsam zove samo “ban bosanski i

ban Kulin”. Iz samog tekstapisma ne slijedi, ali je vrlo vjero-

vatno da je Kulin i od ra-nije bio ban i da titulekoje mu se u pismudaju „nobilis et potensvir“ nisu samo stvar

t r a d i c i o n a l n eučtivosti.2 U historijskojliteraturi već je davno

konstantirano da jesmrt vizantijskogcara Manojla I.Komnena doni-

jela osjetno olakša-

Prof. dr. sci. Salih Jalimam

BOSANSKI BAN KULIN

Prolegomena

Priča o bosanskom banu Kulinu, o srednjov-jekovnoj Bosni njegovog vremena, kao da je uzbudljivapriča o smirivanju već sagrađenog luka bosanskemedijavalne duhovnosti, tom svojevrsnom biligubosanskohercegovačke samobitnosti, stresanje povi-jesti na jednom konkretnom liku i djelu,sačinjenom prema poznatim i relevantnim his-torijskim dokazima, to je istovremeno način dase prodre u tamne predjele“bosanskohercegovačke sreće” kao uvod ufantastični, zanimljivi i još uvijek nepotpunoistraženi put Kulinove Bosne i Hercegovine.

Često su sva naša znanja i saznanja obosanskom banu Kulinu započeta i is-tovremeno završavaju se konstatacijomda je riječ o burnim i prijelomnim vre-menima, koja su proizvela određenepromjene, da su istovremeno pripremilavelika zbivanja koja će se desiti u prijelom-nom bosanskom srednjem vijeku. Takvaravan izaziva i mučninu i zanos, to jeobraćanje prošlosti sa pogledom ubudućnost, prošlost koja se želi oslo-boditi i od koje se prihvata samopouka: budućnost koja je (u našojželji), zapravo, istakla samo ono štoje prošlost propustila ili nije bilakadra to uozbiljiti. Tu se paradok-salnim, ali tačnim, nameće misaoučenog Jacquesa Le Goffa dadanašnja Evropa svoje korijene imau srednjem vijeku. Slično možemokazati i za srednjovjekovnu Bosnu.

1. Augustin Thainer, Vetera Monumenta Slavorum meridionaliumhistoriam illustrantia, Vol. I, Romae, 1863, str. 4.

2. Sima M. Ćirković, Istorija srednjevekovne bosanske države, Beograd,1964, str. 46; Vladimir Ćorović, Ban Kulin - Godišnjica Nikole Čupića, 34,Beograd, 1921, str. 13-42. „Već u XII veku imamo i primere pronije. Ali na-jstariji slučaj ne odnosi se na darivanje vlastele, nego na prilog crkvi banaKulina“, Vladimir Ćorović, Historija Bosne, prva knjiga, Izd.SKA, Beograd,

1940, str. 124; Georgije Ostrogorski, Pronija Prilog proučavanju feudal-izma u Vizantiji i južnoslovenskim zemljama, Beograd, 1952, str. 128; SimaM. Ćirković, Jedan prilog o banu Kulinu, str. 71. Radi potpunosti, navodimosasvim promašenu raspravu M. Karanovića, “Problem Kulina bana”, Novi-tates musei Sarajevoensis 12 (1935) i prikaz Kulinovog vremenaM.Perojevića u „Napretkovoj“ Povijesti, Sarajevo, 1942, str. 204 -215, gdjese opet Kulin identifikuje sa velikim županom Bakhinom.

Bosanski ban Kulin, djelo skulptora Adisa Fejzića

Septembar 2011. - Mart 2012. � 17

nje svim njegovim protivnicima naBalkanskom poluostrvu. Njegovnasljednik Aleksije Komnen bio jejoš maloljetan, pa su na vizantij-skom dvoru odmah počele spletkei borbe ko će postati regent i u me-težu, koji takve intrige povlače zasobom, zaboravljeni su mnogivažni državni interesi. Poslije višeod godinu dana spletkarenja, navlast dolazi carev rođak AndronikKomnen, pustolov i beskrupulo-zan čovjek koji nije ni izbliza poka-zao državničku moć koju je imaonjegov prethodnik. Čim su susje-dne države osjetile da je prestaopritisak jake Manojlove ličnosti ikad su vidjele rastroj-stvo u Carigradu,preduzele su svemjere da sa sebeskinu vizantijskijaram i da iskoristenevolje carstva zasvoje jačanje. 3Posamoj prirodi stvari,nađoše se u zajednicistari neprijatelji Vi-zantije: Srbi, Mađari iNormani. Odmah uzimu 1180.-1181. go-dine zauzeli su Ma-đari sjevernuDalmaciju, a malo ka-snije i Srem. U savezusa Stefanom Nema-njom, a pomagan i odbana Kulina, koji jepostao vazal Mađarske po oslobo-đenju Dalmacije, mađarski kraljpočinje 1182.-1183. godine velikuofanzivu protiv Vizantije i to u mo-ravskoj dolini. Zavađene vizantij-ske vojvode ne pružiše dovoljanotpor i tako saveznička vojska usvom pohodu stiže sve do Sofije. Utom ratovanju najviše je ojačao Ste-fan Nemanja, koji u ovim prili-kama osvoji i trajno zadrža čitavuZetu i južnu Dalmaciju. Posljednjizetski vladar, knez Mihailo, ojačao

je svoje pozicije poslije pad Nema-njinog oca Dese i držao je, poredZete, još i trebinjsku oblast. Kolikoje trajala borba između njega i Ne-manje nije poznato; tek 20. avgusta1189. godine javlja se Mihailovaudovica Desislava, u pratnji bar-skog nadbiskupa Grgura i nekihdvorskih ljudi, kao izbjeglica u Du-brovniku, gdje je predala dubrova-čkoj opštini dvije lađe.4 Od ratnihsukoba tada nije ostao pošteđen niDubrovnik, koji se s uspjehom od-branio svim pokušajima Nema-njine braće da ga osvoje. Jakigradski bedemi štitili su dubrova-čku republiku od osvajanja s

kopna, dok za udar s mora StefanNemanja nije imao dovoljno flote.Po kasnijim dubrovačkim kroni-kama, neprijateljstva su počela1184. godine i to od strane oba Ne-manjina brata: Stracimira i Miro-slava. Neuspješni pokušaji daosvoje grad, možda uplašeni odnormanske pomoći Dubrovnikukoja se primicala, Miroslav, 7. jula1185. godine, napušta opsadu iuskoro, zajedno sa oba brata,sklapa mir. Mirom je predviđeno

da se stara neprijateljstva zaborave,a Dubrovčani dobijaju slobodnu tr-govinu po raškoj državi, pravoispaše na Nemanjinom području iiskorištavanje šume. Isto tako jeHumljanima dat slobodan prometu Dubrovniku.5

Ploča bana Kulina iz Muhašinovića

U relevantnoj literaturi o banuKulinu spominje se mali broj pisa-nih historijskih izvora o njegovomživotu i vremenu vladavine. Pro-nađena su samo dva materijalnaspomenika, od kojih je jedan Ploča

bana Kulina iz Muha-šinovića, koja se sma-tra jednim odnajznačajnijih arheolo-ških spomenika uBosni i Hercegovini.„Natpis sa te pločespominje se u svakom,pa i najkraćem pre-gledu srednjovjekovnebosanske povijesti.Usprkos takvoj važno-sti, natpis sve do danasnije u cjelosti pročitanni protumačen.“6 Naploči bana Kulina iz1183. godine, koja sa-drži zapis bosanskomćirilicom o gradnjineke crkve, uklesanasu oko petog križa tri

vrlo sitna glagoljska slova: a, b, imalo dalje, ž.7 Glagoljska slova suiz XII -XIV vijeka, a nešto mlađi (izdruge polovice XIV vijeka) su ćiri-lični zidopisi oko križeva.8 Pisacovih redaka sluti da bi, s obziromna položaj ovih triju slova, tomogao biti dio glagoljske azbuke:ab(vgde)ž itd., u kojoj su prebri-sana slabašna vrlo sitna glagoljskaslova, preko kojih dolaze mlađi imnogo oštriji ćirilski zidopisi. Akoje doista bila uklesana glagoljska

3. Georgije Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd, 1959, str. 123.4. Vladimir Ćorović, Istorija Bosne, str. 164.5. Vladimir Ćorović, Istorija Srba, Beograd, 1994, str. 231.6. Grupa autora, Visoko i okolina kroz historiju, Visoko, 1984, str. 253.

7. Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vre-mena do godine 1463, Sarajevo, 1942, str. 213, bilješka 61, str. 214,216, 715, 725, 751.

8. Salih Jalimam, Duhovna susretanja, Zenica, 2005, str. 23.

18 � Septembar 2011. - Mart 2012.

azbuka, onda je ona svakako starijaod natpisa Kulina bana (1183. go-dine), jer preko njega ide rub petogi šestog kruga. Čini se kako je na te-melju oblika samo triju slova: a, b,ž, vrlo teško reći nešto određenije onjihovoj starosti, jer ona ne sadrženikakve dijelove za sigurnije odre-đivanje vremena. Glagoljsko slovonalazi se i kod četvrtog križa, kaodio ćiriličnoga proslova.9

Ploča velikog sudije Gradješe

U naselju Podbriježje, u bliziniZenice, 1964. godine otkopana jeploča velikog sudije Gradješe,važan i zanimljiv materijalni spo-menik iz doba bana Kulina. Ana-lizom je ustanovljeno da se radi ogornjoj polovini lijevog dovratkamauzoleja velikog sudije Gradješei njegove žene, te da potiče sakraja XII vijeka. Gradješa je bioveliki sudija za vrijeme vladavinebana Kulina i to je novi podatak oustrojstvu sudske vlasti u spome-nutome periodu. Spomenuti senatpis nalazi na kamenu u oblikustupa, čija visina iznosi 87 cm, ši-rina 31 cm, a debljina 28 cm. Dvijesu strane stupa otesane kao ravnaploča, a dvije su nešto nepravil-nije. Gornja je baza stupa bilaravna, što navodi na pomisao daje podupirala horizontalnu ka-menu gredu - arhitrav u vratima.Dvije strane stupa nose natpis.Čeona, ravna površina stupa je ucjelosti ispisana, dok je desna,bočna strana ispisana samo u gor-njem dijelu. Na čeonoj stranistupa majstor je ćirilična slovaurezivao pod dosta oštrim kutom.Slova su različite visine i kreću seod 15 do 35 mm u 17 redova. Udonjem dijelu ispisane površinetekst je zbijeniji zbog loše isplani-ranoga prostora za pisanje. U tomprostoru, pored slova, naknadno

su ugrebani i drugi znakovi, kaošto su grančice, grupe tačkica, za-rezi. Naknadno ugrebani simbolipotvrđuju pretpostavku da seradi o gornjem dijelu dovratnika,jer je na njemu bilo najlakše osta-viti zabilješku. Natpis na drugojstrani zauzima prostor od 18 cmpri vrhu stupa. Na cijeloj površiniove strane poznaju se nekad napi-sana slova, a donji dio je nakna-dno preklesan. Očuvano je idjelimično čitljivo samo osamprvih redova. Slova su visoka od10 do 16 mm i plitko ugrebenaoštrim predmetom. Tekst je dostanečitljiv te je grupa autora ponu-dila fragmentarnu transkripciju.10

Ovaj natpis, i pored zajedničkihodlika sa prvim tekstom, razlikujese u nekim detaljima u grafici i in-terpunkciji, pa se smatra da ga jepisala druga osoba, ali ne u veli-kome vremenskome razmaku.Vjerojatno se radi o prigodnometekstu u vezi sa sahranom Gra-dješe i njegove žene. HistoričarMarkoVego pretpostavlja da senatpis odnosi na posvetu crkve 6.maja 1193. godine (po starom ka-lendaru).11

Na osnovu glavnog natpisa,uočavaju se slijedeći relevantni hi-storijski podaci: da je u doba “ve-likog bana Kulina” (1180-1203),kako je intituliran na spomeniku,postojala funkcija velikog sucakoju je Gradješa obavljao; to jeprvi spomen Gradješe kao histo-rijske ličnosti; da je Gradješa oči-gledno ktitor mauzoleja i da je tui sahranjen. Dodatno se naosnovu natpisa saznaje: da je Gra-dješina žena sahranjena poredmuža. Sličan slučaj je i na stećku -ploči Kaznaca Nespine i njegovežene Bjeloke iz Malog Čajna kodVisokog, koji je datiran u XIIIvijek; da je mauzoloej sagradio

Draže Ohmučanin, jedan odprvih spomenutih srednjovjeko-vnih graditelja. Prezime Ohmuča-nin je vjerojatno postalo po krajuiz kojeg potiče. M.Vego spominjelokalitet u Zenici imenom Odmutili Ohmut (ždrijebe).12

Na drugoj strani sačuvan jesamo gornji dio natpisa sa osamredova u visini od 18 cm. Slova sunešto sitnija nego u prvom na-tpisu: 1-1,6 cm. Tekst je slabo oču-van i teško se čita: Slava veli.13

Natpis je pisan ustavom, pretežnouglastim slovima više pravougao-nog nego kvadratnog tipa, odkojih su neka relativno velika, kaošto su B, V i G ili prelaze dvolinij-ski zamišljeni prostor, kao na pri-mjer Z, R i U, a neka relativnomalehna, kao što su O i S, ali iz-gleda da majstor nije bio sasvimdosljedan u klesanju. Neka slovasu dosta arhaična, a među njimase posebno ističu: V sa uglastim irastavljenim petljama i K sa ugla-stim i kukastim drugim dijelom.

Tekst natpisa sročen je kao dagovori treće lice, što je u srednjemvijeku česta pojava:

V’ d’ni b(a)na velik(a)goKulin(a) biše Gra(d)ješa sudijaveli u njeg(a) i s’zida (hram) sve-tago Jurija. I se leži u njego i ženajeg(o)va i r(e)če:

Položi(t)e me u njego.A se zida Draže O(h)muča-

nin’..14

Samo je posljednja rečenica na-pisana kao da govori sam pisar usvoje ime: Az pisah. Ime pisara po-činje slogom PRO (Prodan, Pro-hor ili Prokopije)15 i upotrebljavaoje dvotačke kao znak za rastav-ljene rečenice. Natpis počinje in-vokacijom (V’ d’ni b(a)na velik(a)goKulin(a), svetogo, veli, a se, ego, unego, Az pisah), što je u to doba bioobičaj, a ban Kulin nazvan je veli-kim banom.

9. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Herce-govine, IV, Sarajevo, 1970, str. 66-67.

10. Marko Vego, isto, str. 66.11. Marko Vego, isto, str. 67.

12. Marko Vego, isto, str. 67.13. Salih Jalimam, Historija Zenice, Zenica, 2010, str. 67.14. Šefik Bešlagić i dr., 1965, 205, nap. 15.15. S.Jalimam, Historija Zenice, str. 68.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 19

Tekst natpisa na čeonoj straniglasi po Šefiku Bešlagiću16:

Po Marku Vegi17:

Po Bešlagiću18 :

Prema Vegi19 :

*20

Povelja bana Kulina

Krajem XII vijeka srednjo-vjekovna Bosna je zahvaćenaprocesom feudalizacije, načije ubrzavanje su značajanuticaj imali trgovinski odnosisa dalmatinskim gradovima,a posebno Dubrovnikom.Trgovački promet i vezeBosne sa Dubrovnikomsankcionirane su Poveljombana Kulina 29. avgusta1189. godine. Iz povelje se

može zaključiti da je u vrijeme nje-nog izdavanjaveć postojalao d r e đ e n astruktura vla-sti u srednjo-v j e k o v n o jBosni. U Po-velji, banKulin, kao go-spodar sre-dnjovjekovneBosne, Du-brovčanimagarantira slo-

bodu trgovine i kretanja po terito-riji na kojoj vlada. Okobana se već nalazi odre-đeni aparat vlasti, poštoon obećava dubrovačkimtrgovcima zaštitu odeventualnog nasilja svojih

“česnika”. Tekst Povelje izrađen jeu banovojdvorskoj kan-celariji, kojapredstavl japosljednju ka-riku u izgra-dnji feudalnedržavne orga-n i z a c i j e .Dakle, Povelja

nedvosmisleno pokazuje da je uvrijeme njenog izdavanja na tlusrednjovjekovne Bosne postojala

feudalna država sa organizacijomvlasti i odgovarajućim pravnim si-stemom. Povelje Kulina bana glasi:

U ime oca i s(i)na i s(ve)togad(u)ha.

E ban’ bos’n’ski Kulin’ prisezajutebe kneže Kr’vašu i v’sem’ gradjam’dubrov’čam’ pravy priatel’ byti vam’od’sele i do veka i prav’ goi dr’žati s’vami pravu veru dokole s’m’ živ.

V’si dubrov’čane kire hode pomoemu vladaniju tr’gujuke, gde si ktohoke krevati gode si kto mine pravov’verov’ i pravym’ sr’d’cem’ dr’žati ebez’ v’sakoe z’ledi razve što mi k’to dasvoeov’ volov’ poklon’. I da im ne budeod’ moih’ č’st’nikov sile, i dokole u mnebude dati im’ s’vet’ i pomok’ kakore isebe, kolikore moge, bez’ v’sega z’logai primys’la.

Tako mi b(o)že’ pomagai i sies(ve)to evan’gelie.

E Radoe diek’ ban pisah’ siju knigupovelov’ banov’ od’ rož’stva h(risto)vatisuka i s’to i os’m’deset i devet’ Iet’,meseca av’gusta u d’vedeseti i devetyd’n’, usečenie glave Iovana Kr’stitela.21

Bilinopoljska izjava

U historijskoj literaturi vodi sejoš uvijek rasprava o prisutnosti he-retičkog učenja na teritoriji srednjo-vjekovne Bosne. Važan dokazprisutnosti hereze je i to da je u vre-menskom intervalu između 22. fe-bruara 1199. i 21. februara 1200.godine dukljanski knez Vukan, ilikako to tačno u “Relatio Wucaniregis Diocleae de haeresi in Bosnia”piše “W(ucanus) eadem gratiaDioclie atque Dalmatie Rex”, obavi-jestio papu Inocenta III o novona-stalim vjerskim prilikama usrednjovjekovnoj Bosni, optužujućibosanskog bana Kulina da je, zaje-dno sa familijom i deset hiljadaljudi, prihvatio herezu ili tačnijekako piše: “širi nemalu herezu”. U

16. Šefik Bešlagić, 1965, 204.17. Marko Vego, 1970, 66, br. 252.18. Šefik Bešlagić, 1965, 206.19. Marko Vego, 1970, 66, br. 252.

20. Š. Bešlagić i dr., 1965, 205, nap. 12; Vego, 1970, 66, br. 252,Vego, 1981, 60.

21. Josip Vrana, Da li je sačuvan original isprave Kulina bana?,Radovi Staroslavenskog instituta, knj. 2, Zagreb, 1955, str. 5-57.

20 � Septembar 2011. - Mart 2012.

istom “Relatio” (Izvještaju) nagla-šeno je da je bosanski ban Kulin he-retike cijeni više od katolika i zoveih “autonomasice christianos”. 22

Godinu dana kasnije, 1200. go-dine, splitski nadbiskup izvjestio jepapu o doseljavanju patarena izSplita i Trogira u srednjovjekovnuBosnu. Vukanova dostava i izvje-štaj splitskog nadbiskupa potakli supapu da napiše pismo ugarskomkralju Emeriku, da pozove banaKulina da učini kraj štićenju here-tika. Pošto je ban Kulin ugarskomkralju odgovorio da je heretikesmatrao pravim katolicima »eosnon hereticos sed catholicos essecredebat« , papa Inocent III naredioje splitskom nadbiskupu Bernardui svom kapelanu Johannesu de Ca-samare da odu u srednjovjekovnuBosnu i saznaju istinu. Uputstva štosu ih dobili ti prvi inkvizitori, kojisu poslani u Bosnu, bila su ista kaoi uputstva za inkvizitore u Francu-skoj i Italiji, a i istraga je provedena,bez sumnje, kao i na zapadu.

Papinski legat Johannes de Casa-mare zaista je došao u srednjovjeko-vnu Bosnu, ali ne sa Bernardom negosa dubrovačkim arhiđakonom Mari-nom. Ne zna se šta su upravo radiliu srednjovjekovnoj Bosni, ali 8. aprila1203. godine sastali su se u mjestu«Bolino poili apud Bosnam inxta flu-men«, (neki historičari smatraju da jeto Bilino polje kod Zenice, mada nijeutvrđena historijska tačnost tog stavajer u srednjoj Bosni ima više mjesta sasličnim imenima) sa banom Kulinomi njegovim ljudima. 23

Potrebno je naglasiti da je Bili-nopoljska izjava iz 1203. godine na-stala u specifičnoj srednjovjekovnojatmosferi s kraja XII i početka XIIIvijeka. Za ovaj prvi period historije

srednjovjekovne Bosne, od sredineXII vijeka, evidentirano je nekolikovažnih i ključnih historijskih doku-menata, koji svaki ponaosob, ali izajednički, ukazuju na nekolikobitnih činjenica o razvoju društva,crkvenih odnosa i vjerskih prilika,o kojima se, uglavnom u postoječojhistorijskoj literaturi, samo parci-jalno pisalo, a koji su svaki na svojnačin donekle uticali na nastanaksame Bilinopoljske izjave. Iz same

Bilinopoljske izjave potiču mnogeraznorazne nedoumice, kontra-verze, tu su i pojmovi koji unoseraznorazne zabune, čak zablude, teje potrebno u pravom smislu riječiskoro svaki pojam identifikovati,tumačiti i smještavati u poznate hi-storijske okolnosti i provjeravati uhistorijskim izvorima i u historij-skoj literaturi.24

To se posebno odnosi na poj-move koji imaju određena, tj. pose-bna značenja, a tiču se vjerskih icrkvenih odnosa u srednjovjekov-nom bosanskom društvu, posebnoonih krajem XII i početkom XIII vi-jeka. Kako je već napisano, malo-brojni, a dragocjeni, historijskiizvori bilježe neke tačne i primje-tljive promjene u društvu, posebnoiz domena crkvenih prilika, čime semože, donekle, prodrijeti i u neketajne heretičkog mišljenja. Za samutemu ovog priloga važno je ukazatina postojanje potvrda o direktnimi nedvosmislenim vezama i odno-sima bosanskih i zapadnoevrop-skih heretika, posebno što se udijelu historijske literature ovajproblem još uvijek smatra otvore-nim. Naime, na postojanje evident-nih veza, dodira i kontekstaizmeđu gornjoitalijanskih heretika(iz Lombardije) bugarskih bogo-mila i bosanskih heretika, ukazujeveći broj činjenica sadržanih u ne-koliko protivheretičkih rukopisa ikontraverzističkih priručnika, kojisadrže ubicirane potvrde posebnou drugoj polovini XII i početkomXIII vijeka.25

22. Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanskedržave, Tuzla, 1997, str. 25.

23. Bilino (Bulino) je bilo naselje u današnjoj Zenici, na lijevoj obaliBosne. Spominje se u jednom latinskom izvoru 1203. godine. Ležalo je uŽupi Brod (u povelji pogrešno Bored) koja se spominje u povelji Bele IV,izdatoj bosanskoj crkvi 1244. godine. Nije isključeno da se pod imenomBistue Novae podrazumijeva današnja Zenica, koja je nekad bila centarrimskog hrišćanstva do dolaska Slovena. U tursko doba se zadržalo imestare župe Brod, koja je nosila ime nahija. I danas se kod naselja Klopčanalazi mjesto Brod. To znači da je na tom mjestu bio nekad prijelazpreko rijeke Bosne (latinski vadum).

Marko Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo,1957, str. 14.

“Na drugom mjestu pokušali smo dokazati da se ovo Bolino (ili Bulino)polje nalazilo pored naselja Bosna, dakle, negdje u današnjem visočkompolju”, Visoko i okolina kroz historiju, Visoko 1984, str. 125.

Međutim, taj se toponim Bulino u posljednjem izvoru spominje bezdodatka poila ili polja, pa mu ga ne smijemo ni dodavati u ispravi, a jošveću zabunu stvara isti toponim u župi (županiji) Neretvi koji se navodina istom mjestu u Belinoj ispravi, te se onda ostaje pri toponimuBelmapola u županiji Brod kao mjestu nastanka te isprave. Odmah semože postaviti pitanje da ako se Belmapola u županiji Brod odnosi naBilino polje kod Zenice, kako je onda notar u istoj Belinoj ispravi iz 1244.par redaka prije izraza Belmapola upotrijebio izraz Knesepole a ne Kne-sapola? Naime, proizlazi da je znao za pojam polje, pa bi onda, analognoKneževom polju, i Bilino polje napisao kao Belmepole, a ne kao Belmap-ola. Milko Brković, Diplomatičko-paleografska analiza Bolinopoilske is-prave... Prilozi, 32, Sarajevo, 2003, str. 49-74.

24. M. Brković, Diplomatičko-paleografska analiza Bolinopoilske is-prave... str. 59.

25. Salih Jalimam, Dominikanci i antiheretički priručnici, Bib-liotekarstvo, XXXIII, Sarajevo, 1988, str. 56-62.

Povelja bana Kulina

Septembar 2011. - Mart 2012. � 21

Taksativno, pisci i djela kontra-verzističkih priručnika su Ebe-rardo, učeni gramatik koji jenapisao: Liber antihaeresis, Ermene-gerdo i Opusculum contra haerecos,qui dicuntet mundum istum et omniavisibilia non essea deo facte sed a dia-bolo, zatim Alanus ab Insulis i SummaAnonim iz Lombardije, Duran deHusce, Salvo Burci, Grgur iz Firenze,Stjepan od Bellevile, Eckbert i Sermo-nes adversus Catharos. Zaje dničkoza skoro sve spomenute kontra-verzističke priručnike jeste da suu njima zabilježeni samo dijeloviheretičkog učenja, često u formitraktata, pjesme, govora ili blagenegacije tog i takvog mišljenja.Tek sa instaliranjem dominikan-skog prosjačkog reda 1216. go-dine, tip i oblik djelovanja protivhereze i heretika dobija smislenijioblik i značaj, u čemu se posebnoističu sljedeći dominikanci: Bona-cursus iz Milana, Moneta iz Cre-mone, Raynerii Sacchoni, čijarukopisna pisana ostavština skoroda oblikuje jednu cijelu školu mi-šljenja vezanu za borbu protiv he-retičkog mišljenja.26

Takav oblik i tip kontraverzisti-čkog djelovanja nije mimoišao nisrednjovjekovnu bosansku državu,gdje se u vremenskom intervalu odkraja XII i početka XIII vijeka navjerskom planu mnogo toga za-nimljivog dešava. Sama Bilinopolj-ska izjava ima u sebi neke segmentei osobine antiheretičkih priručnikai kontraverzističke literature, pose-bno u tome što se kroz formu i oblikukazivanja na neke elemente here-tičkog učenja razvija specifičanoblik borbe protiv svega toga. Po-sebno je interesantna i neobičnaforma same Bilinopoljske izjave,koja u nekim svojim dijelovimaukazuje na niz neobičnosti koje ćese na narednim stranicama biti rea-

lizovane. Prva od evidentnih ne-običnosti je da se kroz Bilinopoljskuizjavu mogu prepoznati neki jakidokazi da se u srednjovjekovnojBosni vodio specifičan i neobičandijalog među suprostavljenim stra-nama. Riječ je o specifičnoj dijalo-škoj formi osobenoj za kraj XII ipočetak XIII vijeka kojom se identi-fikuje hereza, čime se posrednoukazuje i na njenu teološku misao.

U ovom slučaju, u duhu grčkefoneme, dijalog se označava kaorazgovor udvoje. Riječ je, ipak, o li-terarnom značenju ovog toposa,bilo da je riječ o teorijskoj (filozof-skoj) ili njegovoj praktičnoj (histo-rijskoj) dimenziji, ali treba znati daje do kraja XIV vijeka zadržaoosnovni i izvorni smisao, da se,pored ostalog, tu radi o izmjeni ri-ječi i misli među neistomišljeni-cima. U srednjovjekovnomdruštvu vodi se dijalog u prostoruvjere, među vjerama, a za histori-čare srednjeg vijeka posebno je na-glasivo i dragocjeno da je tumoguće naći i dio duhovnog bo-gatstva i historijske građe, jer jevjera milost, dar, eufizija Duha sve-toga i susret s Bogom. Svaki dijalogo vjeri u srednjem vijeku, bez ob-zira da li je riječ o vjernicima ilinekim drugim, mora voditi računao milosti i priznati posvemešnjučovječiju ovisnost o Bogu. Vjernikuje u dužnosti prihvatiti svu objavui to onako kako je tumači crkvenadogmatika. Prema Tomi Akvin-skom, svako naučavanje ili pisanjeu suprotnosti sa Objavom, službe-nim ili vrhovnim naučavanjemCrkve znači herezu.27

Bilinopoljska izjava ima odre-đene elemente dijaloga, putemkojeg se bosanski heretici ispovije-daju, odnosno priznaju svoju kri-vicu učinjenu prema katoličkoj

Crkvi i u prvom licu drugoj stranikazuju o ovom vjeroučenju. Pose-bno je interesantno da je tekst Bi-linopoljske izjave u jednom dijeluhistorijske literature protumačenkao Ispovijed “bosanskih krstjana”(Conffesio “Christianorum Bo-sniensium”) ili kao „Act abiura-tio“ te se u samom tekstu ništa nepreporučuje u kaznenom po-gledu, nema nikakve represivnemjere za heretike i herezu. Trebanapomenuti da se prema tomkrugu historičara ispovijed na Bi-linom polju pojavio desetak go-dina prije Četvrtog lateranskogkoncila, kada je ispovijed postaoobligatan za sve katolike.28

U historijskoj literaturi o sre-dnjovjekovnoj Bosni, mnoge či-njenice i podaci iz Bilinopoljskeizjave nisu dobili tačnu, preciznui potpunu interpretaciju niti su jesmjestili u okvire razumijevanjasrednjovjekovnih prilika i odnosau srednjovjekovnoj Bosni krajemXII i u prvoj polovini XIII vijeka.U samom definiranju toga što sedesilo na Bilinom polju 1203. go-dine, mišljenja pojedinih histori-čara kreću se od toga da je“družba bosanskih krstjana bilaslužbeno priznata od strane kato-licke Crkve” - kako tvrdi dr. fraDominik Mandić,29 zatim dapruža zanimljivu sliku o njiho-vom vjerovanju, načinu života iustroju njihove zajednice - kako toizričito navodi Jaroslav Šidak, dotoga da se u tekstu izjave moženaći temeljna potvrda dualisti-čkog učenja bosanskih heretika(mišljenje uglednog historičaraAnte Babića). 30

Jedna od prvih nedoumica uvezi sa vjerskim prilikama u Kuli-novo doba a koje proističu iz Bili-nopoljske izjave odnosi se na

26. Salih Jalimam, Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni, CroaticaChristiana Periodica, XIII, 23, Zagreb, 1989, 9-19.

27. Salih Jalimam, Bilinopoljska izjava kao historijski izvor za Crkvubosansku, Prilozi Instituta za historiju, 32, Sarajevo , 2003, 119-132.

28. S. Jalimam, Bilinopoljska izjava kao historijski izvor za Crkvubosansku, str. 123.

29. Dominik Mandić, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago,1962, str. 213.

30. Ante Babić, Bosanski heretici, Sarajevo, 1963, str. 67.

22 � Septembar 2011. - Mart 2012.

pravilno tumačenje pojmova “au-tonomasice christiani”, koje poje-dini historičari različito prevode itumače. Među prvima koji je nasto-jao odgovoriti na to pitanje je Fra-njo Rački koji to prevodi kao “pravikrstjani.”31 Isti prijevod koristi i Ja-roslav Šidak, što je već davno u hi-storijskoj literaturi ocijenjeno kaoneobično, jer bi to značilo da jepapa Inocent III dopustio da seiznad naziva katolik pojavljuje i“pravi krstjani”.32 Historičar SimaĆirković tvrdi da je bosanski banKulin “navodne krivoverce isklju-čivo povlašćivao imenom “kr-stjani”, ali upotrebljava i “pravi” i“istinski hrišćani”.33 U novije vri-jeme, dr. Franjo Šanjek “autonoma-sice christiani” prevodi kaonaprosto “kršćani.” 34 U najnovijimkomentarima pojmovi “autonoma-sice christianos”, koji su u Bilino-poljskoj izjavi upotrijebljeniadverbijalno, prevode se kao:“prema svojim vlastitim zakonima,ili uopšteno: “prema svojoj vlastitojvolji”, a ne, dakle, “prema propi-sima crkvene dogme”.

Sljedeća zanimljiva nedoumica,koja sigurno da je i najintrigantija,vezana je za interpretaciju i pojmo-vno određenje termina hereza:“sectati fuerimus hercticam pravi-tatem”, koji je prisutan u historij-skim dokumentima iz Kulinovogdoba, kao i: maniheji (manicheum),patareni, katari. Heretičko učenjekoje se javilo u XI i XII vijeku, a čijepristalice u historijskim izvorimazapadnoevropskih srednjovjeko-vnih društava se spominju podrazličitim imenima, prije svih u sre-dnjovjekovnoj Francuskoj podimenima katari ili albigenzi, izaz-valo je opštu zabrinutost crkvenihi svjetovnih vlasti. Papa Inocent IIIkao protivmjeru, 1201. godine,

odobrio je: Pravila katoličkih pon-iznika („Humilisti catholici”), ukoja su uključena neka pravilaobraćenih patarena iz Milana. Nataj način papa je odobrio mnogenjihove običaje, nepoznate katoli-čkoj vjeri. Sigurno da je ovaj poda-tak od interesa za pravilnu

interpretaciju vjerskih prilika i usrednjovjekovnom bosanskomdruštvu, koje je imalo neke odre-đene odjeke i kod koncipiranja Bi-linopoljske izjave, kao i historijskihdokumenata koji su nastali prije iposlije same izjave.35

Hereza u srednjem vijeku na-stala, prije svega, na opštim zahtje-vima za korijenitim reformamadruštvenog i crkvenog života, raz-vijala se već sa prvim vijekovimahistorijskog trajanja kršćanske

Crkve. Razmah je doživljavalaprema različitim prilikama, mo-gućnostima u državama i dru-štvima, prema različitim strujama ipravcima, približavajući se pone-kad manihejstvu, pavlikijanstvu,masilijanstvu, gnozi, a često i orto-doksnom kršćanstvu. Vjerovatno

da su i mnogobrojne objektivne isubjektivne okolnosti uticale da sehereza nije mogla tretirati u pojedi-nim evropskim srednjovjekovnimdruštvima kao statična pojava usvim vjerskim, drustvenim, politi-čkim , socijalnim prilikama i odno-sima. U historijskoj literaturi to jevrlo plastično objašnjeno - da he-reza nije mogla “da bude nezavi-sna od ekonomske i političke bazekoja je diktirala i reprodukovalatakve odnose.” 36

31. Franjo Rački, Bogomili i patareni - Izd. Golden marketing, Za-greb, 2003, str. 208.

32. Jaroslav Šidak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogomilstvu, Zagreb,1975, str. 234.

33 . S. M.Ćirković, Istorija srednjevekovne bosanske države, str. 46.

34 . Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima(13 -15 st.), Zagreb, 2003, str. 71.

35 . Salih Jalimam, Osam stotina godina Bilinopoljske izjave, Be-haristan, 13, Sarajevo, 2004, str. 120-134.

36. Franjo Rački, Bogomili i patareni, Izd. Golden marketing, Zagreb,2003, str. 208.

Bosna 1180.godine

Septembar 2011. - Mart 2012. � 23

Prema srednjovjekovnim uvjere-njima, prava kršćanska vjera sastojise od dobrovoljnog prihvatanjaIsusa Krista i svega onoga što pro-povijeda. Vjernici prihvataju sveono što propovijeda kršćanskaCrkva, a heretici samo onaj dio kojije preporučljiv za njihovo vjerova-nje. Heretičko učenje može ignori-sati pravu vjeru, ono jesuprotstavljeno vjeri. Tvrdoglavoprihvatanje učenja suprotnog vjeri,po katoličkoj Crkvi, je hereza prvogstepena. Ali ako to učenje nije tačnooznačeno kao vjera po katoličkojCrkvi, to je “sententiae haeraesisproxima”, tj. učenje slično herezi, ito je drugi stepen hereze. Sljedeće jeučenje koje se direktno ne suprot-stavlja Crkvi i sadrži u sebi neke ele-mente vječne istine, po Crkvi, nijeheretičko već “propositio theologi-cae errorae”, tj. greška u teologiji, ito je treći stepen hereze. Dalje, akosuprotstavljanje činu vjere nijeničim pokazano već samo postojimogućnost da ono postoji, katoličkaCrkva to naziva “sententia de hae-resis suspecta, haeresim sapieri”, tj.sumnja u herezu kod opčinjenogčoveka, i to bi bio četvrti stepen he-reze. Inače, pojam hereza označavaetimološki i izvorno izbor i ono iza-brano. Međutim, značenje je suženona izbor religijskih doktrina. Herezaje grijeh po prirodi, jer je destruk-tivna prema kršćanstvu i, kako je tona zanimljiv način obrazložio jedanod srednjovjekovnih kontraverzista,“njena zloba se mjeri savršenošćukojom duši oduzima Bogom datidar”.37

U Bilinopoljskoj izjavi iz 1203.godine, “Nos priores illorum ho-minum” obavezuju se da neće “sialiquo tempore deinceps sectatifuerimus hereticam prauitatem”- pomagati savjetom ostalu braću,

birati ubuduće “prelatum a ro-mano pontifice tantum confir-mandum”.38 Kao i u kraljevojispravi potpisanoj 30. aprila 1203.godine tako se i ovdje formulekoje govore o jamstvu i zaštiti he-retičke “Crkve bosanske” podu-daraju sa formulama originalnihhistorijskih dokumenata u svimsvojim pojedinostima. Potrebno jeposebno napomenuti da se u hi-storijskoj literaturi nastaloj osam-desetih godina XX vijeka spravom tvrdi da, prema navo-dima iz Bilinopoljske izjave, bo-sanski heretici imaju svoj posebanidentitet, te da je sama izjava vr-hunac mnogih specifičnih odnosai prilika koje su se desile u sre-dnjovjekovnoj bosanskoj državikrajem XII i početkom XIII vijeka.Skoro svi istraživači složili su seda Bilinopoljska izjava sadržavaprvorazredne historijske potvrdeo njihovom specifičnom načinuživota te se kao takva treba i po-sebno tretirati.39

Uglavnom, mišljenja su sugla-sna da su pojedini dijelovi Bilino-poljske izjave u mnogočemuneobični, pa ipak pružaju vjerodo-stojnu potvrdu za optužbe zbogpristajanja uz heretičko učenje.Mada, jedna skupina historičarasmatra da ovaj dokumenat sadr-žava u cjelini samo obaveze prakti-čne i organizacione, a nipoštovjerske ili crkvene prirode. Poredpape Inocenta III i kneza Vukana,posebno je interesantna ličnost pa-pina poslanika Johannesa de Casa-mare, koji je, kako je to u historijskojliteraturi primjećeno, “bio podesanza zadatak na Bilinu polju”.40 Potvr-đeno je da je legat prije toga, još1199. godine, dakle u vrijeme pri-preme Četvrtog krstaškog rata, bioposlat u Duklju, gdje je održao po-

krajinski crkveni sabor. Odmah po-slije potpisivanja Bilinopoljske iz-jave boravio je na mađarskomkraljevskom dvoru, gdje je i potvr-đena izjava, na kraljevskom ostrvuČepel, 30. aprila 1203. godine. Po-slije kratkog boravka u Mađarskoj,već sljedeće 1204. godine, u pro-ljeće, Johannes de Casamare, kaopapin poslanik, pokušava da iz-gladi ozbiljan spor koji je izbio iz-među pape Inocenta III ifrancuskog kralja Filipa Augusta. 41

Postoji još jedna vrlo ozbiljnanedoumica kada je u pitanju Bili-nopoljska izjava iz 1203. godine.Naime, u zbornicima historijskihdokumenata koje su zasebno pri-redili Augustin Theiner i EusebioFermendžin prije Bilinopoljske iz-jave nalazi se Izvještaj koji je Jo-hannes de Casamare uputio papiInocentu III da se “ut aliquis Lati-nus in episcopatu Bosnensi pone-retur”. Legat traži od pape da seumjesto preminulog bosanskogbiskupa postavi neki latinski bi-skup. Tom prigodom tvrdi da ukraljevstvu bana Kulina “in regnobani Culini de Bosna” postojisamo jedna biskupija i da treba dase osnuju tri ili četiri nove bisku-pije “od čega bi za Crkvu nastalanemala korist, jer se Kraljevstvosastoji od najmanje deset okrugapa i više”.42

U historijskoj literature izostaoje komentar ovog “posebnog” raz-mještaja ova dva dokumenta. Vje-rovatno da postoji logični razlog daje poslije Vukanove prijave nastaoovaj zahtjev. Tako se može tumačitijavnost Bilinopoljske izjave kao injena historijsko-vjerska poseb-nost. U Izvještaju, Johannes de Ca-samare spominje još jedanzanimljiv podatak. Naime, doslo-vno piše: “...tractato negotio illo-

37. Salih Jalimam, Vjerske rasprave u srednjovjekovnoj Bosni (dosredine XIII. vijeka), Zbornik radova Pedagoškog fakulteta Univerzitetau Zenici, IV, 4, Zenica, 2006, 43-56; Salih Jalimam, Bosnia bogomil, inthe social and political life of medieval Bosnia , Zbornik Pedagoškogfakulteta Univerziteta u Zenici, IV/ 4, Zenica, 2006, str. 83-92.

38. S. Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske države,str. 25.

39. S.Jalimam, Historija bosanskih bogomila, str. 97.40. S. Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske države,

str. 26.41. Salih Jalimam, Filozofsko-teološki dijalog u srednjovjekovnoj

Bosni XV vijeka, Društvena istraživanja, II, 3, Zenica, 2008, str. 59-67.42. Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima

(13 -15 st.), Zagreb, 2003, str. 85.

24 � Septembar 2011. - Mart 2012.

rum quondam patarinorum inBosna” (raspravljajući o djelovanjunekih patarena u Bosni).43 Sama či-njenica da se Izvještaj u historij-skom pregledu može čitati prijeBilinopoljske izjave kazuje puno -da je rimska kurija imala tačne in-formacije o bosanskim hereticima.Papin legat stigao je na teritorijusrednjovjekovne Bosne početkomaprila 1203. godine, te je u prisu-stvu bana Kulina, arhiđakona Ma-rina i “nos priores illorum homine,qui hactenus singulariter Chri-stiani”44 održao sastanak na Bilinupolju “Actum apud Bosnam iuxtaflumen”, ”pored rijeke”. Ispitiva-njem prisutnih ustanovio je da sunjihova vjerska shvatanja i obredniobičaji u bitnim tačkama suprotniučenju katoličke crkve i zvaničnogkršćanstva. Legat je zatražio idobio izjavu kojom priores “onihljudi koji su dosada sebi posebnouzimali pravo da se nazivaju”“christiani” usvajaju dogme rimskeCrkve, odričući se time pojedinihtačaka heretičkog učenja.45

Bilinopoljska izjava iz 8. aprila1203. godine je javni dokument kojisu pored bana Kulina i arhiđakonaMarina kao svjedoci potpisali: Dra-gić, Ljuben, Dražeta, Pribiš, Ljuben,Radoš i VIadoš. U historijskoj lite-rature su se različito nazivali pot-pisnici ovog dokumenta: starješinebosanskih “krstjana”, priori ilipredstavnici krstjanske zajednice,iako se u samoj Bilinopoljskoj izjavinigdje to tačno ne određuju. Akosu bili starješine ili priori, šta suonda u tom popisu ban Kulin ili ar-hiđakon Marin, koji su, istina, na-slovljeni funkcijama i titulama kojesu imali, ali to ne mijenja pitanje.Davno je u historijskoj literaturi po-stavljeno pitanje ko su to “chri-stiani” iz Bilinopoljske izjave,okupljeni 1203. godine, da li pri-

padnici “jedne zanemarene redo-vničke biskupije”, monasi koji suživjeli po pravilima i u tradicijiistočnog monaštva, redovnicinekog katoličkog reda (benedikti-naca) ili heretici, pripadnici već or-ganizovane dualističke vjere usrednjovjekovnoj Bosni. Najstarijihistorijski izvor u kome se javljaime “krstjanin” je Kulinova pločaotkopana u blizini Visokog, kodsela Muhašinovići. Vjerovatno je skraja XII vijeka, možda 1183. go-dine, na kojom je, pored ostalogurezano “se pisa Radohna krstja-nin“. Sljedeći spomen je u Bilino-poljskoj izjavi od 8. aprila 1203.godine, kada su bosanski heretici,očito na zahtjev papinskog legataJohannesa de Casamare, morali daizjave da se ubuduće više neće na-zivati “krstjani” već braća nosautem de cetera non Christianos, sicuthactenus, sed fratres nos nominabu-nus, ne singularitate nominis aliischristianis iniura inferetur, što znači:ubuduće se nećemo, kao dosada nazi-vati krstjanima već braćom, da se onimnaročito imenom ne nanese nepravdadrugim krstjanima.46

U izjavi se već spominje i nji-hova “zajednica braće” (societasfraternitatis), “vijeće braće” (consi-lio fratrum) ili “bratovština “(fra-trum conventus). U historijskojliteraturi se s pravom tvrdi da je Bi-linopoljska izjava potvrdila da subosanski heretici imali svoj pose-ban identitet, svoju posebnu vjeru,svoju crkvu i njenu specifičnu hije-rarhiju, vrlo jak upliv i ugled u bo-sanskoj srednjovjekovnoj državi ida su, kao takvi, evidentirani upouzdanim historijskim izvorima iizvan srednjovjekovne Bosne odkraja XII do XVI vijeka i, što je po-sebno važno, da ih nisu priznavalini katolička crkva na Zapadu, a nipravoslavna crkva na Istoku.47

Sljedeća važna činjenica kojaproizilazi iz same Bilinopoljske iz-jave je to da se radi o javnom istu-panju bosanskih heretika naBilinom polju 1203. godine kao bo-sanskih bogomila, kao i da se čla-novi kasnije heretičke “Crkvebosanske“ dosljedno nazivaju here-ticima. Javnost istupa dokazuje nji-hov poseban identitet, a u istovrijeme, svakako, i da im je državnavlast bila naklonjena, jer je bosanskiban Kulin bio njihov zaštitnik (pa-tron). Historijski izvori ukazuju dasu im i kasniji banovi ukazivali svepočasti i da ih priznaju ih kao usta-novu od velikog ugleda i posebnedruštvene važnosti.

Kraj vladavine bana Kulina

U tumačenju historijskih okol-nosti posljednjih godina vlada-vine bana Kulina, evidentno je niznedoumica, događaja sa brojnimnepoznanicama koje su i danasrazlog da se posljednje godine nje-gove vladavine tumače na razli-čite načine. Određeno razrješenjeunosi pismo pape Inocenta III ma-đarskom kralju Emeriku od 9. no-vembra 1202. godine kojim seosvjetljava jedan sasvim nepoz-nati momenat iz bosansko-mađar-skih odnosa u srednjem vijeku.Sigurno jedan od posljednjih, akone i zadnji spomen bosanskogbana Kulina u historijskoj litera-turi je onaj iz sredine 1203. godine,kojim je mađarski kralj Mirkojavio rimskom papi Inocentu IIIda je obavezao sina bosanskogbana Kulina da ne zaštićuje here-tike.”48 Konstantin Jireček piše daje ban Matej Ninoslav, potomakstarih zemaljskih vladalaca; “iz-gleda da je on bio neposredan na-sljednik bana Kulina”.49

43. F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima,(13-15 st.), str. 85.



46. F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima.(13-15 st.), str. 85.

47. S.Jalimam, Historija bosanskih bogomila, str. 68.48. Tade Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et

Slavoniae, vol. III, Zagreb, 1905, str. 37. 49. Konstantin Jireček, Istorija Srba, I, Beograd, 1922, str. 175.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 25

KULTURNA BAŠTINA

Fatih Hadžić

Geografski položaj i naseljena mjesta

Plavsko-gusinjski kraj se nalazi u juž-nom Sandžaku (u Crnoj Gori), na 950metara nadmorske visine1, a čine ga gradPlav kao sjedište današnje Opštine Plav,varošica Gusinje, te dvadesetak sela.Grad Plav se nalazi jugoistočno od Plav-skog jezera, a varošica Gusinje zapadnood ovoga jezera. Inače, i Plav i Gusinjesu smješteni sjeverno od planinskoglanca Prokletije na granici sa sjevernomAlbanijom. Dakle, do Plava i Gusinja semože doći ako pođemo od Novog Pa-zara: preko Rožaja, Berana, Andrijevice,Murina. Ukupna kilometraža NoviPazar–Plav iznosi oko 130 km.

Između Plava i Gusinja se prostire li-jepa i pitoma ravnica koju presijecaju ri-jeke i rječice: Grlja, Vruja, Dolja, Grnčari Ljuča. Sve one se direktno ili preko ri-jeke Grnčar ulivaju u Plavsko jezero iz

kojeg izvire Rijeka Lim. U Plavu se idan-danas prepričavaju priče da su Slo-venci 80-tih godina prošlog vijeka daliocjenu da su Plavsko jezero, i uopšteplavsko-gusinjski kraj, Bogom dani zarazvoj turizma, čak sa boljim uslovimanego što su ih imali Bohinjsko i Bledskojezero u Sloveniji. Tu su, pored Plavskogjezera, Ali-pašini izvori, planina Visitor,Hridsko jezero, Prokletije, rijeka Lim.Ovdje postoje izvanredni uslovi za lov iribolov, planinski i jezerski turizam,sportove na vodi, splavarenje, rafting,

Apstrakt:U ovom radu autor opisuje geografskipoložaj, stanovništvo, historijskirazvoj, bitku na Nokšićima, pokršta-vanje i genocid nad BošnjacimaPlava i Gusinja 1912. i 1913. godine,kao i glavne kulturološko-etnološkekarakteristike plavsko-gusinjskogkraja. Autor naročito prikazuje os-novne odlike bošnjačke arhitekture,način uređenja kuća, kula i stanova,vjerskih i drugih objekata, navodi po-datke o ljudskim resursima, te prirod-nim ljepotama, naučnim, privrednimi drugim potencijalima ovogapodručja. Ključne riječi: Arhitektura, kuće,kule, džamije, hanovi, šadrvani, obra-zovanje, medresanti, doktori nauka,Berlinski kongres, Bitka na Nokšiću,mezaristani, nišani.

PLAV IGUSINJE (I)

1. Mala enciklopedija Prosveta, 1986.godine, str. 1003.

Ali-pašin izvor, Gusinje

26 � Septembar 2011. - Mart 2012.

kajak, kanu i sl. No, nažalost, ovaopština kao da je bila kažnjena odstrane bivših komunističkih vlasti,a danas je stanje još gore, pa se uvi-jek po razvijenosti nalazila na po-sljednjem mjestu među opštinamabivše Jugoslavije, odnosno danassrbijanskog Sandžaka i Crne Gore.

Naseljena mjesta u Plavskoj op-štini su: Bogajići, Brezojevica, Do-suđe, Đurička rijeka, Glavice,Gornja Rženica, Grnčar, Gusinje,Hoti, Koljenovići, Kruševo, MaloSelo, Martinovići, Mašnica, Meteh,Murino, Novšići (Nokšići), Plav, Pr-njavor, Rudo Polje, Skić, Velika, Vi-šnjevo, Vojno Selo, Vusanje i Završ.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz2003. godine, opština Plav je imala13.805 stanovnika2, od toga Bo-šnjaka 6.809 ili 49,3%, Muslimana788 ili 5.7%, Albanaca 2.719 ili19.7%, Srba 2.613 ili 18.9%, Crno-goraca 765 ili 5.4% i ostalih 111 ili0.8%.

Vjerska pripadnost je bila takvada se od ukupnog broja stanovnika– 13.805, kao pripadnici vjereislama izjasnilo 10.246, kao pravo-slavni 3.348, katolici 98, ostali 113.3

Da govori srpskim jezikom izja-snilo se 3.522, crnogorskim jezikom810, albanskim jezikom 2.693, bo-šnjačkim jezikom 6.500 i bosan-skim jezikom 192.4

Opština Plav obuhvata prostorod 486 km2 .

Karakteristika Plava i Gusinjajeste ta da su to gradovi-naselja sanajviše iseljenih stanovnika u San-džaku. Oko tri četvrtine Plavljana iGusinjana se nalazi u Americi izemljama Zapada, kao i u Turskoj,BiH, Sloveniji, a samo jedna četvr-

tina se nalazi u ovoj opštini. Sve je ovo imalo uticaja na pri-

vredni razvoj ove sredine, tako daje pravo čudo kako ljudi iz ovogakraja uopšte preživljavaju. No, oovim specifičnostima ćemo, ako-bogda, pisati drugom prilikom.

Historijski osvrt

Naziv Plav, na osnovu jedne le-gende, povezan je sa imenom rim-skog imperatora Flaviusa5, aGusinje je dobilo ime po Austinu.6

Prema nekim istraživačkim rado-vima, postoje „tragovi starog na-selja: komadi stubova i skulptura,temelji kuća...“7 Za „Gradac“ i„Čeligrad“ predanje svjedoči dasu iz rimskog doba.8 O prisutnostiRimljana na ovim prostorima go-vori jedan broj naziva planina i ri-jeka i to: Lim od limes (granica),planina Visitor od riječi visitare(posjetiti) i dr. Na prostoru nakojem se danas nalazi Gusinjepronađene su cijevi od nekada-šnjeg vodovoda, ali se ne može sasigurnošću tvrditi da li su isko-pane cijevi iz rimskog ili osman-skog perioda.9

Poslije Kosovskog boja 1389. go-dine, Osmanlije su uspostavili ca-rinske i sudske organe u Srbiji, uLukavici pod Durmitorom i na ca-rinarnici na Limu.10

Osmanlije su se nalazile naovim prostorima još krajem XIV vi-jeka, što potvrđuje opis „OblastBrankovića“ gdje nalazimo subašuPlava Sulejman-bega. Tada je iz-građena i prva džamija.11

Turci su bili onemogućeni unu-trašnjim sukobima da na ovom po-dručju uspostave vlast, te su tek1455. godine u potpunosti ovladaliovim krajem, kada su osvojili Bu-

dimlju i Bihor.12

Godine 1485. Osmanlije susprovele prvi popis u Skadarskomsandžakatu, koji je imao četiri kaze(okruga) i to: Skadarsku, Podgori-čku, Pećku i Bihorsku kazu, u čijemsastavu su bili Plav i Gusinje.

Plavski vilajet je bio najnaselje-niji kraj u Limskoj dolini.

Islam se na ovim prostorimapočeo širiti tek početkom XVII vi-jeka. Taj proces bio je u neposred-noj vezi sa izgradnjom Gusinjaprije 1612. i Plava 1619. godine, štoje bilo propraćeno čestim pobu-nama albanskog plemena Kelj-mendi i njihovim prodorima uplavsko-gusinjsku dolinu. Smatrase da je ovo pleme još od kraja XVi tokom XVI vijeka imalo svoju ple-mensku upravu. Već krajem XVI ipočetkom XVII vijeka spominje seotkazivanje poslušnosti ovog ple-mena osmanskoj vlasti.13 Poredlošeg ekonomskog položaja ovogplemena, koji ih je tjerao na nasiljei pljačku, a time rješavanje svojihmaterijalnih problema, prisutan jebio i spoljnji faktor, tj. katoličkacrkva, koja ih je tjerala da budustalno u sukobu sa Osmanlijama,držeći ih kao pomoćnu snagu Mle-tačke Republike. Da bi spriječilaupade ovih plemena, osmanskavlast se odlučila da sagradi dvagrada sa brojnim vojnim posa-dama. Inicijativa za izgradnju ovihgradova potekla je od bosanskogvalije. Za Plav se kaže da je njegovopodizanje okončano 1619. godine,kada se i pominje prvi put kao na-seljeno mjesto, a do tada je posto-jala Plavska nahija. Gusinje jeizgrađeno u obliku latiničnog slova„L“. Iz trgovačkog centra pruža se9 ulica, a sve njih povezuje jednakružna saobraćajnica od mjesta

2. RZZS, Popis stanovništva, domaćinstva i stanova u 2003. godini,Podgorica, 2004, str. 60, Knjiga 1.3. RZZS, Popis stanovništva, domaćinstva i stanova u 2003. godini,Podgorica, 2004, str. 9. Knjiga 3.4. Ibidem, str. 11. 5. Mustafa Memić, Plav i Gusinje u prošlosti, Beograd, 1989. god. 6. Šafket Krcić, Bibliografija sa prolozima za monografiju plavsko-gusinjskog kraja, Plav, 2005, str. 126.

7. Mustafa Memic, Plav i Gusinje u prošlosti, Beograd, 1989. god, str. 24.8. Ibidem, str. 24. 9. Ibidem, strana str. 25. 10. Ibidem, str. 39. 11. Ibidem, str. 39. 12. Ibidem, str. 39. 13. Ibidem, str. 47.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 27

zvanog „Haus“ do Čekića džamije.Plav je izgrađen na brežuljka-

stom terenu u kojem dominira Re-džepagića kula, koja nije služilasamo za stanovanje već i za od-branu. Ističe se da je tokom XVII vi-jeka u Plavu postojao i lokalni trgna kome se prodavalo žito.14

Bitka na Nokšiću

Na Berlinskom kongresu 1878.godine odlučeno je da se Plav i Gu-sinje pripoje Crnoj Gori, na šta jepristao turski sultan Abdul HamidII. Međutim, ovu odluku nisu prih-vatili Plavljani i Gusinjani iz strahada će biti prisilnog pokrštavanja,oduzimanja imovine, ubijanja iprotjerivanja, te su iz istih razlogaodlučili da formiraju Odbor narod-nog spasa, u koji su ušli najugled-niji ljudi tog kraja: Jakup Ferović,Jahja ef. Musić, Husein-beg Redže-pagić, Bilal-aga Šehović, Omer Ba-šuljević, Sulejman Jasavić i Ali-begŠabanagić (Ali-paša Gusinjski) - učiju su iskrenost sumnjali, jer je biokajmakam i bio je lojalan sultanu.15

Činjenica je da se Ali-paša i ko-lebao u početku, ali je kasnije smo-gao snage da odbije da prihvati dase Plav i Gusinje stave pod krst, očemu svjedoči i pismo koje je upu-tio Sultanu. „Uzvišeni Padišahu,do sada sam bio tvoj paša, a odsada sam svoj i svog naroda, nedam Plava i Gusinja Crnoj Gori zaživota svoga!“16 Nakon ovoga, sul-tan Abdul Hanid II je slao dvijevojne ekspedicije, jednu na čelu saMehmed Ali-pašom, koji je ubijenu sukobu Plavljana, Gusinjana iĐakovaca - na jednoj i turskihaskera - na drugoj strani u Đako-vici 1878. godine, i drugu ekspedi-ciju na čelu sa AhmetMuhtar-pašom, koji je kasnijeodbio da uđe u Plav i Gusinje ipreda ih Crnoj Gori.17

Nakon ovih propalih pokušajapredaje Plava i Gusinja Crnoj Gori,crnogorski knjaz Nikola je u sep-tembru 1879. godine odlučio da ovopitanje riješi vojnim putem. Obratiose vojnom ministru i vojvodi, popuIliji Plamencu, da uz konsultacije saruskim konzulom na Cetinju i ru-skim pukovnikom Nikolajem Kaut-barsom preduzme rješavanje ovogpitanja vojnim putem. Uputili su naPlav i Gusinje 12 bataljona - oko4.500 vojnika. Bataljoni su bili izpoznatih crnogorskih plemena: Va-sojevići - 3, Kuči - 2, Moračani - 2,Bjelopavlići - 2, Bratonožići - 2 i izRovaca - 1. U ovoj vojsci bio je ijedan broj ruskih oficira i dobrovo-ljaca.18 Komandant ove vojske bioje vojvoda Marko Miljanov. On je,krajem oktobra i početkom novem-bra 1879, osvojio dvije bošnjačke ka-raule udaljene od Plava oko 8 km.U mjesecu novembru iste godinedobija pojačanje od 1.500 vojnika,što je povećalo broj crnogorskih voj-nika na 6.000.19 Plavljanima su pri-tekli u pomoć Bošnjaci iz BijelogPolja i Donjeg Kolašina, na čelu saFejzom Kalićem i hodžom Gušmi-rom, napadajući crnogorsku vojskusa leđa. Plavljanima tada nijemogao pomoći pljevaljski muftijaŠemsikadić, čija je vojska bila izmo-rena i tek povučena iz Bosne u San-džak nakon tromjesečnih borbi saAustrijancima. Ove vojske su tre-bale da se sretnu na polju Nokšiću,na ulazu u plavsku dolinu iz pravcaBerana. Prije bitke na Nokšiću, Ali-paša Gusinjski poslao je pisma gla-vešinama svih albanskih plemena,na šta su se oni odmah odazvali.20

Marko Miljanov je uspio da uprvom udaru zauzme sela GornjaRžanica i Nokšiće. Nakon ulaska uNokšiće, ne nadajući se velikom ot-poru, on je izjavio da će ručati uPlavu, a večerati u Gusinju. Vijest odolasku crnogorske vojske u No-

kšiće, 04. decembra 1879. godine, uPlav je donijela jedna starica.21

Nakon klanjanja sabah namaza,Jakup Ferović je tada pozvao na od-branu vatana (rodne grude). U pre-sudnom trenutku u pomoć su impristigli Albanci Rugovci, predvo-đeni Salih-agom, njih oko 600, kojisu sa bočne strane opkolili crnogor-sku vojsku i tom prilikom zauzeliselo Veliku. Crnogorci se nisu na-dali ovako jakom otporu. Nastupilaje borba prsa u prsa, gdje su hrabriBošnjaci i Albanci razbili Crnogor-sku vojsku, koja se dala u bijeg upravcu sela Rženice, ali su iz togpravca pristigli Rugovci i Plavljani,tako da im je jedini izlaz bio bje-kstvo preko Lima. Pokušavali su dapreplivaju Lim i pređu na drugustranu, ali su ih sustizali Bošnjaci iAlbanci i hvatali se u koštac sanjima i tako nestajali niz korito ri-jeke. Nalazili su ih u proljeće slje-deće godine, gdje ih je voda izbacilana obale, što govori da su svoj bojzavršili hrvajući se dok se nisu uda-vili obojica.

U ovoj bici je umalo Marko Mi-ljanov bio uhvaćen živ, ali ga je uposljednjem trenutku spasio Va-sojevićki bataljon, kojim je koman-dovao Todor Vukov, koji je napaosa desne strane i pomogao mu daprepliva Lim. Marko je iz Andrije-vice izvijestio knjaza Nikolu o te-škom porazu.

U ovoj bici nisu učestvovali Gu-sinjci na čelu sa Ali-pašom, jer,zbog udaljenosti Gusinja od Plavaoko 10 km, nisu mogli da stignu.

Nakon ove bitke, Ali-beg je dobiotitulu paše. On je prodao svoje po-sjede na planini Stojčici i selu Marti-novićima i nagradio novčano svepreživjele i članove porodica šehida.O broju poginulih različite su pro-cjene. Kao mjerodavnu procjenutreba uzeti izjavu francuskog kon-zula u Skadru Le Rea, prema kojem

14. Ibidem, str. 53. 15. Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković, Sandžak porobljena zemlja,Zagreb 2001. godina, II izdanje, str. 172, 173.16. Ibidem. 17. Ibidem, str. 174.

18. Ibidem, str. 175.19. Ibidem.20. Ibidem. 21. Ibidem, str. 176.

28 � Septembar 2011. - Mart 2012.

je branioca Plava i Gusinja poginuloi ranjeno između 300 i 400 ljudi, dokje pripadnika crnogorske vojske po-ginulo oko 700 ljudi.22

Broj učesnika bitke bio je 4.500na crnogorskoj strani, dok je nastrani Plava i Gusinja bilo 1.500branilaca, kao i 600 Rugovaca (Al-banaca) koji su dali veliki doprinosu odbrani Plava i Gusinja.23

Važno je istaći da je ovo najvećiporaz koji je imala crnogorska voj-ska, o čemu svjedoči nekadašnjiministar spoljnih poslova Kneže-vine Crne Gore Gavro Vuković,koji u svojim Memoarima kaže:„Vojna ekspedicija na Gusinje(misli se na Gusinjsku kazu u kojuje ulazio i Plav) je bila teža nego ije-dna do tada... Naša vojska kojomsu komandovale glasovite vojsko-vođe, vojvoda Božo i vojvodaMarko Miljanov, bi satrvena naNovšiće... Pred malim Plavom iGusinjem, Crna Gora je u boju naNovšiću doživjela najteži poraz usvojoj historiji postojanja. Time jebačena na koljena.“24

Pokrštavanje u Plavu i Gusinju

U periodu 1912-1913. godine, naprostoru Plava i Gusinja crnogor-ska vojska je počinila najveći zločinu Prvom balkanskom ratu. Zločinje praćen pokrštavanjem, paljenjemsela: Nokšića, Gornja Ržanica i Pe-pići, ubijanjem, silovanjem u tolikovelikom broju da tako nešto nije za-bilježeno ni u jednom drugom di-jelu Balkana.25

Razlog zvjerskog ponašanja cr-nogorske vojske bio je u tome da suhtjeli osvetu za izgubljenu bitku na

Nokšiću. Ali kako se nisu pokazalina bojnom bolju, oni su svoje „ju-naštvo“ pokazali nad golorukimstanovništvom.

U zimu 1912-1913. godine uPlavu i Gusinju je prikupljena (odu-zeta) velika količina oružja od stano-vništva.26 Ovo je poslužilo vlastimada unaprijed isplanirano nasiljeopravdaju legalnim sredstvima. Uplavsko-gusinjski kraj šalju brigaduna čelu sa brigadirom Avrom Ce-movićem. Prije nego je došao u Plavi Gusinje, Avro je imao unaprijedpripremljen plan o stavljanju pod krstovog prostora. Odmah je formiranprijeki sud. Da bi zaplašio musli-mansko stanovništvo, počeo je sastrijeljanjem najuglednijih ljudi.

Prema raspoloživim izvorima,pokrštavanje je vršeno uz saglas-nost Ministarstva unutrašnjih djela,koje je odobrilo sveštenstvu da pri-stupi ovoj akciji. Mitropolija je dalasaglasnost na pokrštavanje, ali jeuslovila da se izvede po zakonimacrkve. Spašavajući svoje i životečlanova svoje porodice, ljudi supristajali na pokrštavanje. Da bi bilipokršteni, morali su naći dva svje-doka pravoslavca, tzv. kuma, uzprethodno priloženu taksiranumolbu da hoće da se pokrste.Svake nedjelje su morale musli-manske žene i djevojke, kao novepravoslavke, da izlaze na begluk izajedno sa Crnogorcima igraju cr-nogorsko kolo, koje je zbog svognacionalnog i vjerskog šarenila na-zivano Šareno kolo.27

U periodu od februara do poče-tka aprila 1913. godine, skoro sva-kodnevno je vršeno grupnostrijeljanje muslimanskog stanovni-

štva. 28 Mustafa Memić navodi da sugrupe bile između 20 do 30 ljudi kojisu uglavnom bili iz Gusinja.29 U pe-riodu između marta i aprila 1913.godine strijeljano je oko 800 lica, apokršteno oko 12.000 ljudi. Kaoznak pokrštavanja muškarci su bilidužni da nose crnogorske kape.30

Navodimo nekoliko imena ljudikoji su, prema pisanim podacima,strijeljani 09. marta 1913. godine akoji nisu htjeli da se pokrste i danose crnogorske kape, to su bili:Hadži Haso Radončić, Hadžija BećoRadončić, mula Šećo Omeragić,Hako Aljov, Began Šarković, NucoJakupov, Jupo Rečkov, Malji hadžiSejdov Nikočević, Ibrahim Radon-čić, Halil Radončić, Mujaga TaljevOmeragić, Murat Hadžin Radončić,Ramo Zećirov Koljenović, Haso Alj-kov Koljenović, Ramo Šujak, SeljoMatkov Laličić, Hako HalitovČekić, Jakup Arifov Pepić, HakoSmajlov Balić, Čelj Šaban, AvduljZeka, Šaban, Hasan, Ramo (nije na-značeno ni prezime ni ime oca).31

U izvještaju serdar Janka Vuko-tića iz aprila 1913. godine se na-vodi: „Danas u Plavu i Gusinjunema nijednog Turčina po spolja-šnjosti, nego su svi Srbi. Najprije jejedno 240 Turaka mušketano, aostatak je pokršten.“32

O broju pokrštenih nalazimopodatak da je pop Đorđe Šekularacnasilno pokrstio 12.000 ljudi.33

Prema pisanju istraživača SafetaBandžovića, nasilno pokrštavanjemuslimana u Sanžaku bio je diodržavne politike Crne Gore, koja jeimala za cilj da na ovom prostoruistrijebi muslimane.34

(nastavak u sljedećem broju...)

22. Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković, Sandžak porobljena zemlja,Zagreb 2001. godina, II izdanje, Ibidem, str. 177.23. Ibidem. 24. Ibidem, str. 177.25. Vidi opširnije: Živko M. Andrijašević, Zoran Stanojević,Pokrštavanje muslimana 1913, Podgorica, 2003. god; Ejup Mušović,Muslimani Crne Gore, N.Pazar, 1997. god.; Mustafa Memić, Plav iGusinje u prošlosti, Beograd, 1989. god.; Mustafa Imamović, Pregledhistorije genocida nad Muslimanima u jugoslovenskim zemljama,Glasnik Rijaseta IZ-e u SFRJ, broj 6, Sarajevo 1991. god; Rizo Gruda,Sandžak u sjenci topova, Novi Pazar, 1977. god.;26. ACG; MUD; UO; 1912, fascikla 131, 2979.

27. Alija Matović, Rožaje i okolina ljudi i događaji, Rožaje 2009. god, str. 29.28. Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković, Sandžak porobljena zemlja,Zagreb, 2001. god, II izdanje, str. 224.29. Dr. Mustafa Memić, Bošnjaci-Muslimani Sandžaka i Crne Gore,str. 238. 30. ACG, MUD, UO,1993,374/2, br. 429.31. Hamdija Šarkinović, Bošnjaci od Načertanija do Memoranduma,Podgorica, 1997. god, str. 80.32. Alija Matović, ibidem, str. 29.33. Safet Bandžović, Položaj Muslimana u Sandžaku 1912-1941,Sarajevo 1991, str. 16-18.34. Safet Bandžović, ibidem.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 29

HRONIKA STRADANJA BOŠNJAKA

Mesud Pučić

Sjeničanima je trebalo vremena dashvate da 24. jul 1944. godine nijebio ružan san, već surova

stvarnost, gdje su mnoge porodice os-tale bez svojih najmilijih, a mnoge bez„glave kuće” koja je jedina bila u stanjuda zaradi i nahrani maloljetnu djecu iostarele roditelje.

U danima posle 24. jula, Sjenica jeskoro opustela. Nigdje nikog. Pusteulice, puste mahale, porušeni ili praznidućani sa rezom na vratima. Da li zbogstraha ili nemogućih uslova življenja uporušenim kućama, mnogi su našliutočište u obližnjim selima. No život jemorao ići dalje, sa svim teškoćama kojesu na svakom koraku bile vidljive.

Da nesreća ne dolazi sama, pokazalose 6. i 7. novembra 1944. godine kada jeSjenica neočekivano ponovo bombar-dovana. Glavni štab 37. divizije, tražio jeda savezničko vazduhoplovstvo bom-barduje neprijatelja na liniji Sjenica-Prije-polje zbog velike koncentracije njemačkemotorizovane vojske i na hiljade njihovihpomagača.

Kako u svom neobjavljenom djelu“Hronika Sjenice” piše Savo Čokanović:“ili zahtev nije bio jasan ili usled nekedruge greške, tek neprijatelj nije bio na-padnut duž komunikacije ove dvevaroši već su bombarovani Prijepolje iSjenica”. Stotine mrtvih i ranjenihnjemačkih vojnika, četnika, nedićevacai ljotićevaca, zatim milicajaca iz Sjenice,kao i građana Sjenice, je bilans ovihbombardovanja.

Sjenica, ta mala sandzačka varoš urazmaku od stotinak dana ponovo jedoživjela teške časove i dane. Najviše jestradala Sjenička čaršija sa ono malozgrada koje su pretekle od prvog bom-bardovana ili one zgrade obnovljene,kako-tako, na brzinu. Tom prilikomoštećena je vodovodna mreža koja je išlaod Vrela kroz Muminovića mahalu,pored Velike (Validine) džamije krozglavnu ulicu ka pazarskom drumu.Bombardovana su rubna područjaSjenice, naročito područje od Kladniceprema Progonu, gdje su bile lociranenjemačke i četničke snage. Koliko je tubilo poginulih, nikad se neće saznati, alipo količini bačenih bombi taj broj sig-urno nije mali.

Prema podacima iz Matične knjigeumrlih muslimana (Sidzilli vefijat) zakalendarsku 1944. godinu, prilikombombardovanja Sjenice 6. i 7. novembra,poginuli su... Vidi: Tabela 1.

Dženazu je predvodio imam SmailBećiragić Varošak iz Nove Varoši. Ukoptragično nastradalih obavljen je na četirimezarja: Dubinje, kod Kule, Medare iselo Dubnica.

Formular Matice umrlih muslimana(sidzilli vefijat) izdavala je i štampala

Drugo savezničko bombardovanje

Sjenice 1944. godine(Da se ne zaboravi)

Stotine mrtvih iranjenih

njemačkih vojnika,četnika,

nedićevaca i ljotićevaca,

zatim milicajaca izSjenice,kao i

građana Sjenice, je bilans

ovih bombardovanja

Sjenica nakon drugog savezničkog bombardovanja

30 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Državna štamparija KraljevineSrba Hrvata i Slovenaca na tabaku(A2 format) sa svim detaljnim po-dacima na latiničnom i ćiriličnompismu, čija je cijena bila 1 dinar, nakojem piše “Članom 22. Zakona oustanovljenju državnih monopolaod 3. avgusta 1893. godine seodređuje kazna za štampara koji seuhvati da štampa ovaj formular nadve do deset godina robijena na os-novu S145. Krivičnog Zakona.“

Prema podacima Protokola um-rlih Srpske pravoslavne crkve pri-likom drugog bombardovanjaSjenice 6. i 7. novembra 1944. go-dine poginuli su... Vidi: Tabela 2.

Sahrana je izvšena na groblju uSjenici i selu Čedovu. Opelo jeizvršio protojerej Stevan Balšić.

Babić Svetozar, bakalin star oko56 godina je poginuo 22. novembra1944. godine. Opelo je izvršiosveštenik S.Radović

Protokol umrlih Srpskepravoslavne crkve izdavala je Srp-ska patrijaršija, a štampala Srpskamanastirska štamparija iz Srem-skih Karlovacana tabaku (A2 for-mat) sa svim podacima, ćirilicom,čija je cijena bila 1 dinar, na kojempiše: “Članom 13. Pravilnika ocrkvenim taksama smatra se svakaizrada i rasturanje ovog formularaod strane neovlašćenih lica kaofal-sifokat i kazniće se po krivičnomzakonu.”

Za pisanje ovog pregleda najvišesu korišćena sačuvana dokumentaOpštine Sjenica, Arhiva Ras izNovog Pazara, Biblioteke “DositejObradović” iz Novog Pazara ineobjavljenog djela „HronikaSjenice” od Save Čukanovića. Autorse koristio svojim ličnim bilješkamakoje je vodio sa žiteljima Sjenice kojisu znali ili su bili očevici bombar-dovanja, te se ovom prilikom zah-valjujem svima koji su mi na bilokoji način pomogli. Izvinjavam seukoliko je neka žrtva ostala neza-pisana ili se neki podatak nijenajtačnije unio, jer cjelokupnakorišćena građa pisana je ručno imnogi podaci nisu čitki i jasni.

Dodatak 1.Prilikom bombardovanja Novog

Pazara 07.11.1944. godine, poginuo jepoznati sjenički trgovac Vrcić (Avda)Latif, rođen 1877. godine, koji je bio u

posjeti ćerki Beki Mujezinović.Ukopan je 09.11.1944. na Velikomgroblju u Novom Pazaru. Dženazu jepredvodio Ramiz ef. Paljevac, imamAltun Alem džamije.

U broju 21-23Bošnjačke riječi, u tek-stu “Prvo savezničkob o m b a r d o v a n j eSjenice 1944. godine”(str. 56-58), pogrešnosu bila upisana poje-dina imena. U ovombroju dajemo is-pravku i izvinjavamose porodicama žrtavakao i čitaocima:

Tabela 1.

Tabela 2.

Strana 57. Tabelarni pregled

Strana 58. Nije upisana Toković Smaila Munira,rođena 1929. godine.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 31

DAN SJEĆANJA

Iako su Bošnjaci Sandzaka iz-među dva svjetska rata pokazi-vali spremnost da se u novim

uslovima pridruže ostalim naro-dima u izgradnji nove državne za-jednice, koja je najčešće izražavana ujugoslovenskoj federaciji, tadašnjinosioci vlasti nisu bili spremni daih prihvate i uključe aktivno unatačtoj njihovoj namjeri i želji. Naprotiv,državne vlasti su stalno optuživaleviđenije Bošnjake, kao i njihove zva-nične predstavnike,da rade protivinteresa Srba i države. Takvi su hap-šeni, pljačkani i ubijani. Kada bi imnarod pružio zaštitu i staouz njih, država bi pokretalažandarmeriju i vojsku s ci-ljem ubijanja civila, pljačka-nja i palenja njihovuimovinu, stvarajući strah,nesigurnost i neizvjesnostmeđu Bošnjake.

Da “zavede red” uSandžaku, vlast KraljevineJugoslavije šalje zlogla-snog četničkog vojvoduKostu Milovanovića Pe-ćanca. U svojem pohodupo Sandžaku on vrši plja-čke, premlaćivanja i ubijanja neduž-nih ljudi i žena. Tako u seluStarčeviće, koje je sada u sastavuM.Z. Ribariće, opština Tutin, KostaPećanac, sa svojim četnicima, prvohapsi i privodi kmeta sela rahmetliRuša Rizvanovića, da bi, 11. jula1922. godine, u ranom sabahskomvaktu, upali u selo i izvršili pljačku,paljevinu i pokolj nad nedužnim inezaštićenim mještanima. Togadana ubijeni su: Rizvanović Ramo -ef., Rušo, Ibro, Arslan, Hamid,Emro, Sinan, Beško, Zećir, Zaim,Azem, Juso, Mehmed, Murat,

Islam, Rahman, Džana, Husko,Nailj, Sadik, Haćim, Ćamilj, Galjan,Nezir, Vejselj, Dželjil, Bećir, Suljo,Tafilj, Bajram. Imena ovih šehidaispisana su na Šehidskoj česmi uStarčeviću. A po kazivanju Rustemai Zećira Rizvanovića iz Starčevića,tada je ubijen i dvanaestogodišnjiSitko, sin Medov, i jedno novoro-đenče u kolijevci kome nisu stigli niime da nadjenu.

Zvanično, država nikada nijeispitivala i procesuirala ovaj slučajiako po međunarodnom pravuzločin nikada ne zastarijeva.

Tek nakon demokratskih pro-mjena i višestranačkog organizo-vanja vlasti, najodgovorniji ljuditutinske opštine su pokazali odluč-nost da se ovaj slučaj nikad ne za-boravi, da bude opomena i pouka,u nadi da se nikad ne ponovi. Onisu, na redovnoj sjednici SO-e, odr-žanoj 27. novembra 1998. godine,pored ostalih značajnih datumaopštine Tutin, usvojili i “11. “jul “zaDan šehida” opštine Tutin. Ruko-vodeći se tim delegacija SO-e Tutinje posjetila starčeviće 11. jula 1999.godine. Održana je prigodna sve-

čanost uz veliko prisustvo mje-štana. Uvodnu riječ dao je EminElesković, opštinski odbornik,podsjećajući prisutne na potrebuproučavanja i poštovanja naše pro-šlosti. Prisutnima se potom obratiogospodin Šemsudin Kučević, pre-sjednik SO-e Tutin, dajući kratakpresjek političkih zbivanja na pro-storu opštine Tutin od KraljevineJugoslavije do današnjih dana, saposebnim osvrtom na političko or-ganizovanje Bošnjaka Sandžaka upomenutom vremenskom pe-riodu. Gospodin Esad Džudžević,

predsjednik IO SO-e Tutin,je govorio o datumima kojisu od opšteg interesa i po-sebnog značaja za građaneopštine Tutin i koji su, kaotakvi, imenovani opštin-skim blagdanima. Posebnoje naglasio da u svim nor-malnim i civilizovanimdruštvima takva praksa po-stoji.

Gospodin Džudžević jeprisutne upoznao o želji op-štinske vlasti da izgradijednu česmu u znak sjećanja

na pobijene Bošnjake iz Starčevića1922. godine od strane Koste Pe-ćanca, što su prisutni sa oduševlje-njem prihvatili. Ta želja jerealizovana i svečano otkrivanjebilo je 11. jula 2001. god., uz prisu-stvo političkog i vjerskog ruko-vodstva Bošnjaka kao i velikogbroja građani iz cijelog Sandžaka idijaspore. Od tada, svake godine,obilazi se šehidsko mezarje u Star-čeviću i upriliči se prigodan pro-gram uz poruku:

Da se ne zaboravi i da se više nikadi nigdje ne ponovi.

Emin Elesković

90 GODINA OD ZLOČINA U STARČEVIĆU

Šehidska česma u Starčevićima

32 � Septembar 2011. - Mart 2012.

USMENA TRADICIJA

Zabilježio: Salih E. Karišik (kazivači: Raif Karišik /1912/ i Ćamil karišil /1898/)

BOŠNJAČKA PREDANJA

Sjeničko selo Dubnica. Selo Dub-nica se nalazi jugoistočno oddruma Sjenica-Akova . Ono ima

najbolje oranice, žitnica Sjenice. Maloima pašnjaka i izvorskih voda. Njenenjive i livade su u uvalama i dolovima.

U zaravnima ima barljivogzemljištva, tu ljudi kopaju bunare i unjih pobadaju posječena, šuplja stabla,debla, stubla, dubla i tako dolaze dopitke vode, stublina.

Kako ovo selo ima više stublina sadubovima u zemljištu, ono po tome idobi ime Dubnica.

Selo Trijebinje

U pešterskom kraškom krajištu nadžadi Sjenica-Akova nalazi se selo Tri-jebinje. Njegovi prvi žitelji su ga trijebiliod kamenja. Po podacima, ono jedockan naše ljeno.

Selo trijebe bolesti, paljevine, ratovi,međusobna trijebljenja i surova planin-ska klima. Naseljavali su ga i Grci, adanas Srbi i Bošnjaci.

Grci su orali zemlju u mjesecu maju.Ostave ralo preko noći u njivi i sjutra-dan uvrzu volove da oru. Hoćeš, ralosmrzlo. Kad to vidoše Grci, doniješe od-luku da se iz sela istrijebe.

Po trijebljenju i istrebljenju, selo dobiime Trijebine.

Trijebljanski han

Selo u polju. U polju polja, Kalipolje,Suho polje, a oko polja mahale, kaođerdan nanizane. Prva je Donja mahala.U njoj su Dulini Ramovići, ostaliRamovići, Muminovići i Bajrovi, Nazifovii Ejupovi. Komšije ovih Džigali, Fazlići,Kadušići, opet Džigali, na Kalipolju Ko-lašinci i Jovanovići, prema Carećini suŠabanovići, Bubanje, Boškovići, naCrkvištu Avramovići i Kolašinci. Istočnosu Karišici, Rahići i Jukići.

Na sred sela posađen han. Džadasiječe selo. Rijeka je čift sa njim. Džadomse džadi od Sjenice prema Akovi, a nogenose džadnike od hana do hana.

Han na boju, kat i magaza. Okapljenje šindrom. U magazi roba i konji, nakatu kiridžije i putnici namjernici.

Put siječe karišičku i kolašinsku ma-halu. Na praćkomet od hana, Nasifaginakuća. Nazifaga nije nikada bez musafira.

To Ijuti handžije Rahiće, uzima immušterije.

Vrijeme teče, karavani zamiru, hanovimijenjaju gazdu. Poslije II svjetskog ratakupuje ga Ramo Šipkar iz Šolja. On na-mami Župljane od Akova. Han radi.Ramo i Isma Bihorka lijepo žive.

Predanje jeusmena

narodnaproza u čijojsadržini ima

elemenatamita ili legende.

Prenosi se sapokoljenja na

pokoljenje.Mnogo je

kraće od bajkei u njemu ima

neobičnih inevjerovatnihdogeđaja, vila

i čuda, ali iimena mjesta

i ljudi kojavam nijesu nepoznata

Septembar 2011. - Mart 2012. � 33

Ramov han kupi Nikola izGaričine. U hanu mjesni ured idućan, na katu, a u magazi konji,udba i doušnici. Udba timari nekonje, već nepodobne mještane.

Vrijeme nagriza han, ljudiboluju, trijebe se niza svijet. Krozšindru se vide zvijezde, a ponekokrije svoj mjesec.

Prosutu duvarinu hana odNikole kupi najstariji Nazifaginunuk Suljo Ćamilov i svom sinunadenu ime Nazif.

Župan

Čovjek srednjeg rasta, širokihramena, u istom trenu blag i prijekprema svome roblju, a milostan idarežljiv prema sirotinji, ženama,djeci, čobanima i musafirima. Riječje o Nazifagi, sinu RizvanaBrahina, Trijebljanina. Njegovaporodična zadruga broji pedesetčlanova i sedam čobana.

U doba Kraljevine Jugoslavije,njena vojska vrši popunu ratnih je-dinica lakim tovarnim grlima.Nazifaga po pozivu vodi dvakonja, a ostali se ne dadoše ostaviti.Pođe sva ergela od pedeset konja.

Sjenicom se diže bugijan, nastabahat. Zvona, medenice i praporciizmamiše sjenički milet. Preplašišese varoška djeca. Oficiri brojeatove. Čude se. Pitaju:

-Šta je ovo?-Čija je ovo ergela?Nazifaga se jada da nije mogao

izdvojiti dva konja.Upitaše ga:

-Šta imaš još od stoke?On im objašnjava i nabraja:-Imam hiljadu ovaca, pet stotina

ovnova, pet stotina jagnjadi,pedeset krava, stotine trnki pčela,junadima i teladima se ne zna broja.

Kad o ovom čovjeku i njegovomberićetu obavijeste kralja, on Naz-ifagu proglasi županom.

ZAHUMSKO

Zahumsko je granično seloSjenice i Akove, zagrljeno je saVisočkom, a gleda Bar. U ovim se-lima Karišici imaju baš prijateljeBučane. To su Hamdija, Salih, Jule,Hivzo…

Pohvale oni Nazifagi Karišikuda se prodaje lijepo imanje u Za-humsku. On ga kupi. Niko odbraće neće iz Trijebina da ide tamo.Na jedvihte jade, prihvati se imanjaadžo-Islamov Bajram Bajro.

Islam je volio trgovinu stokoma ne imanjima. Znao je da kupi, pamakar fes dao ili uzeo pride. On jebio srednjeg rasta, širok u plećima,na glavi uvijek fes, sem hodža,posljednji ga nosi u selu. Gore čistupaltu, prsluk pamuklijaš, dolječakšire s getama. Na nogama dostaiznošene kundure.

Ode Bajro u Zahumsko, ne bičare. Tutnji Drugi svjetski rat. Četnicidižu uši. Narod uplašen. Počelabježanija. Sve je manje Bošnjaka uselu.

Bajro pobježe sa familijom ocui bratstvu

u Trijebinje. Komšije četnicirazmeđe i podijele njegovoimanje. Iz Trijebina bježe u Peć.

Među posljednjima u Visočki,Emina Bučan brani imanje,roditelje i obraz. Nestaje joj muni-cije. Moli četnike Rada Korde da jene obečaste. Sačuvaše joj obraz.Ubiše je. Ne stiže joj pomoć izSjenice, zakasnili su. Njeno imenosi dječiji vrtić u Sjenici, ipak su senje sjetili.

ŽARI

Samo što smo s Turcima imaliistu vjeru, plaćali smo i šakom ikapom crnogorskoj vojci poslije1912. godine. Prvo su oduzimalioružje, a onda i život.

Osjetili su to, između ostalih iDarmani, naši odivići iz Crvska,zeselak Žari. Nasilje i oštrice kr-vave kame i naterali su karišičkuodivu da usred crne noći, prekoplanine Giljeve, sa četvoro maledjece, izbjegne krvavu presudu.

Stigla je izbezumljena u Trije-binje. Bila je kod rodbine neko vri-jeme, a onda joj oni ispletoše dvijekolibe od pruća i posade, nautriniKilavac i to mjesto nazvaše Žari, daje podsjeća na bivši dom.

Poslije bitaka i učinjenog zla,zlikovci se povlače za vođama.

34 � Septembar 2011. - Mart 2012.

SAVREMENA BOŠNJAČKA PRIPOVJETKA

Uski su putevi bihorski... Do temjere uski da se dva malo širačovjeka ne mogu razminut kad

se sretnu ukoliko jedan od njih ne staneu kraj i leđa okrene ogradi. Ali uvijeknevolja: nekad se desi da stanu obojica– uviđajni ljudi, i samo čuješ: haj’ ti; ne,vala, no haj’ ti… S takvima je lako, ališta kad se sretnu Isah i Kamber?Obojica nahrupiti i ni jedan stanutineće, već se toliko gruhnu ramenima dai jedan i drugi posrnu ka ogradi, aposlije ko koga nadjača…

A i Bihorci, bogme, čudan soj: kadgod mijenjaju dotrajale plotove – nepropuste priliku da malo ne nasrnu naput. I tako, malo otud, malo odovud –uglavnom putevi sve uži, a njive, kojeionako niko ne ore, sve šire.

Ni jednom se ljudskom izumuBihorci ne obradovaše kao bodljikavojžici: zaplete se runo komšijskoj ovci,osakati rođakov konj, kravi ispadne okoili nečija snaha razdrca nove dimije.Ustvari, kako bilo da bilo, bodljikavažica odrađuje svoje.

Sužavao tako Omeraga put sve dokudovica Rifa iz Oblatine, samohranamajka sedmoro sitne djece, ne pocijepadžakove pune brašna. Otegnu se bijelkolan kaljavim putem kao svjedok daje baš toga dana i tim putem prošlaRifa, tjerajući na svom konju djecibrašno, ali im ne bi suđeno i osta ubihorskom blatu.

Pade krupna i teška suza udovička!Okupiše se Bihorci pa pravo

predsjedniku opštine na vrata:Pomagaj! Aman, derman, pomagaj, akoBoga znaš! Daćemo pola para, samo vizapočnite.

Dugo se predsjednik migoljio, vrdao,ali na kraju obeća. Tvrdo, opštinski, jersu se i izbori bližili, pa kao da je nekonagovorio ono konjče da primaknesamar bodljikavoj žici. Ne prođe dugo,a Stjenicama se pomoli velika žutamašina, od čije dreke su podrhtavalebihorske pojate.

Ibretom se ibreti Omeraga – nevjeruje svojim očima, pa kad vidje da sene šale, istrča bos pred buldožer, nekakona prstima – nikad smiješnije Omeraganije trčao. Nikad!

– Akobogda, junače? Kud si haknuosa tom skalamerijom tolikom? I odaklesi, te si tako hrabar i umješan, ha?

Čovjek zaustavi mašinu, ugasimotor, pa otvori vrata i prvo pljunu ukaljav put, a onda se obrati Omeragi:

– Pitao si me nešto, domaćine?Omer se primače još jedan korak,

položi ruku na čelo i, sada posve miran,upita čovjeka za volanom velike mašine:

– Pitao sam te odakle si? – Iz Morače sam, ako si čuo za

Moraču.– Jesam, čuo sam, i stoput prolazio –

Omeraga se zamisli. Nije se po dobru

Sead Ramdedović

PUT

Septembar 2011. - Mart 2012. � 35

sjećao opasnog moračkog kanjona.Malo zaćuta, a onda se ponovoobrati mašinisti:

– Pa si ode došo da mojubabovinu perišaniš, da moju kućuraskućavaš? Nijesiimo niđe bliže? Jokvala, bezbeli! Niđenema budala ko uBihoru. Niko te drugine bi pustio da mu usvetinju hrkaš ikopaš! Ne, ne! Slušaj,ako sad ne okreneštoga đavola, iščupaćuonaj glogovi kolac izovog plota što si staoda ga gaziš irazvaljuješ, pa ću tesve po toj mahnitoj,brkatoj glavurdi, davidiš šta je tvrđe,majčin sine: ta tvoja glavetina ilibihorski kolac!

– A šta nijesi ti kriv? Ne trebameni tvoj šef, ja ne dam svoju njivu!Poslali te iz opštine, vele žale seBihorci nemaju puta, pada nam i tu mukumaknete s glave. Nekate vodi predsjednik kodnjega kući, pa razoravajnjegovu babovinu!Hoće na mojim leđimada zida slavu, je li…? Jaionako nijesam glaso zanjega. No ti, moj rodo,okreni tu gvožđuriju,pa hajd nazad dok krvnije legla! Što ne idešpreko Suljovog imanja,no si mene našo? Mojesi došo da ćorpuniš!Nazad se vraćaj il‘ ćusad da se ispružimispred gusjenica, pamelji! A meni je, jado,ponos na kućnompragu poginuti. Ra -hmetli dedo bi bioponosan na mene dazna kakvo junačko srcenosim! Šta su ti švapskitenkovi spram ove silekoju si ti pojaho pa

krenuo u Bihor? Rodna gruda semora branit! Svaki pedalj zemlje!

– Pogle Suljovića što su sepoređali! Neko s plota a neko spendžera! Gledaju li, gledaju! Sahi

im je ovo najsrećniji dan u životu.Doživješe da i Omerova babovinakrvari, pa što dublje režeš, njih većamilina spoduzima! E, nećeš, majčinsine! Izoreš li mi još samo jedan

metar, otići ću u kuću za onajkriveni pištolj, pa ću od tebe danapravim Bejtove gaće!

Mašinista zatvori vrata, upalimašinu i krenu.

– Oč, vole volu -jski, ne ori mibabovinu... – vrištaoje Omeraga. – A štaveliš, ovuda zacrtaliput za Pešter? Bioovuda stari put? Nevjerujem! Pa vidi isam, Alaha ti. Otvorite blentave oči!Pogledni – predvajašmi babovinu, ovuljepotu. Jes, doduše,da ne ukosim niplast sijena. Da je barnekako s kraja, papola u moje, pola u

Suljovo, al' ovako... ne dam i fertik!– dreknu Omeraga iz sveg glasa,zatetura i, prije nego što pade, sobje ruke se osloni na žutu mašinu.Htjede još nešto reći, ali umjesto

riječi na njegovimusnama se pojavi bijelapjenuška.

Utom, žena koja jekao bez glave jurilauskim putem premaPetnjici, zastade i prvapruži ruku posrnulomOmeragi, ali su nje -gove ruke nemoćnoležale u blatu. Bila je toudovica Rifa iz Obla -tine, koja je jučer poci -jepala džakove nanje govoj žici i brašnoprosula po putu, pa sedanas vratila da vidišta joj je činit, jer – djecatraže hljeba.

Dok su ga podizalisa kaljavog puta da gana nosila polegnu,lijeva ruka dohvatihladne blatnjave gu -sjenice, a kao da reče:Ne, samo ovuda ne,ovo je moja babovina ine dam je.

36 � Septembar 2011. - Mart 2012.


Šta da radimo? Navadio se orao u našuavliju, pa ne da oka otvoriti. Prvo je –proljetos je to bilo – odnio, za nepun

sahat, troje žutokljunih piladi, pa umjestodvanaestoro, koliko se bilo ispililo, sad zaĆanom (Ćana je, da se zna, naša kvočka) ideosmoro. Troje je ponio orao, a ono jedno –crklo. Niko ne zna zbog čega, ali – crklo.Mijun ga iznio iza avlije; postavio na trbuščićkao da je živo, nebi li ga orao spazio i ponio –kad je već mrtvo, halal mu bilo, ali jok – on gasamo preleti i sruči se u avliju tražeći ono ukoje još živo srce kuca.

Pilad i nekako halalismo, ali kad odnesejanje koje ne bješe ni sedmicu sastavilo – za-brinusmo se: ovo je ozbiljna stvar – naša kućai naša avlija dobile su klasičnog neprijateljakoji nas vječito drži na oku i kojem ćemogolem šer vidjeti. I tako mi – kuća Serhatlića,počesmo skivati plan odbrane od neprijateljaiz vazduha.

Prvo je najstariji brat Jaruga predložio daizdignemo mrežu nad avlijom i tako onemo-gućimo slijetanje krvoločne nemani. No, avlijavelika, mreža skupa, mi s parama tanki –pojeo ćar fajdu. Ništa od toga.

Srednji brat Lipan veli da se naoružamo idržimo straže. Noću i danju, jer krvolok možei noću uletjeti, čulo se da zna i rezu skinut svrata i ući u obor. Lovačku pušku imamo – tonam je ostalo kao amanet od oca, ima i kur-šuma, ali ni to nekako nije baš najbolje rješe-nje: po jedno čeljade vječito van kuće, vanposla, van ikakvog privređivanja, a opet muse može desiti da dremne, a orao je orao – sku-žit će i ponijeti.

Znači, i taj prijedlog na bunjište.– A šta mi-slite – veli najmlađi brat Mijun – da sagradimoplašila na sve četir strane i da tako, čim on bacioko iz visina, ugleda ,ko biva, ljude koji ga,dole na zemlji, čekaju da ga ispišu iz živih? –Složismo se da je orao pametna ptica, ima izo-

štrene instinkte i neće rizikovati svoj dugovje-čni život radi jednog ili dva obroka.

Ovaj prijedlog je prihvaćen kao najozbilj-niji. Još malo smo porazgovarali, složno –bratski, o Mijunovom prijedlogu i prišli izradiplana o pravljenju strašila. Iz sela su nam do-nosili bijelu i crnu vunu, stare kapute, a mi odkolja pravili noge, ruke, u rukama pušku i jošna vrh te puške-kolca objesismo po jednukonzervu ostalu iz prošlog rata (iz njih su jošTalijani jeli konjsko meso), da zazveči – strahda utjera orlu-krvoloku. I dok smo raspravljalikako i šta, stiže iz Jablanice vijest da je unekom selu pod Golijom orao, možda bašovaj, isti orao koji se bješe naklatio na našukuću, napao stado i velikom ovnu zvonarukljunom razlupao lobanju i ispio mozak…Ovo pojača strah, ne samo u našoj avliji, maloje to reć, već u cijeloj mahali, koja se povuče usebe, pa dođe nekako manja.

Zapuše vjetar s Vlaha ili sa Stare planine, ami svi uglas:

– Huj, huj, huj… – Istrčimo van, Jarugaskopa pušku, pa još s praga saspe sačmu u ne-besa, kad šta će ti biti – orla nigdje, a i sav malna broju. Ahmet se kleo jednim jedinim djete-tom da je vidio orla, i da taj orao nije kao or-lovi već drukčiji. – Glava mu bijela, velika,krila po dnu nekako oštra i žućkasta – a tokolik je, ne smijem ni kazat – seirio je Ahmet– jer mi se neće vjerovat i ispast će da lažem, ane lažem, vidio sam ga kao što, evo, ovo sadagledam vas.

I mi, bez i trunke sumnje, s mjesta povje-rovasmo Ahmetu: vidio je orla i orao je ona-kav kako je on rekao. Tačno takav! Kad jeAhmet slagao da slaže sad kad smo svi ustrahu od čuda iz vazduha? Ehlimana, opet,kao sabrana žena, veli da ga ona svojim očimanije vidjela, ali jeste čula huku, i poslije te hukenestao joj pijeto Zelenko. I šta bi ga drugo po-nijelo nego li orao? Ono što je hučalo to je on

ORAOFaiz Softić

Septembar 2011. - Mart 2012. � 37

svojim golemim krilima razbijaovazduh iznad kuće, ali je takva taptica, ona u tiparu zna izmać očimai zato je Ehlimana nije ugrabila vi-djeti, a huka se ne može sakriti. Dane huči, ptica ne bi mogla ni sletjetiniti pobjeći…

Znači, da bi zastrašili orla – pra-vimo plašila. I napravismo ih. Vje-rujte da sam i ja sam koji sam ihposadio u zemlju oko avlije jednogadana pretrnuo. Vraćam se iz Bilja,zamislio se, bogme – valja pretu-riti… i najednom, na Klečju podi-gnem glavu, kad četiri čovjeka spuškama «na gotovs» opkolili našukuću. Dok mi se glava razabrala –šta je, jeza me prođe kao da me usvaku dlaku ubode po jedna pčelamedonosnica. A kako ćetek orlu bit kad krene daokrvavi svoj krivikljun u našoj avliji?!

Sastavi cijela hefta,pa zauze druga, a odorla ni traga ni glasa.Pustimo Ćanu, zanjom piladija, ovcepasu, janjci skakuću, pi-jeto skočio na podinu, ra-širio krila, pa – pjeva li,pjeva, a kao da se rugaonom orlu i kao da mu go-vori: ti nam više ništa nesmiješ...

Bio je prvi danramazana, srijeda.Lijep u Boga dan. Mijun pravipisak od vrbovog pruta ipjeva, Lipan uzeo motiku ipopravlja brazde nizokutnjicu, a Jaruga nakrovu kuće opravlja «pijetla»na dimnjaku – od velike uzduheiskrivila mu se limena noga pa uka-pinje unutra. Ja, ovakav kakav sam,sjedim pod džanarikom i – mislim(mada ni to nije lako u zemlji gdjeorao caruje). Kad sve što bi živo okonas: janjci, ovčice, kokoši, pas Sika –sve ustuknu, prileže k zemlji, dokmladi konj Danjuško, ljepotan kojimse cijela mahala ponosi, prope se nazadnje noge i stade hrzati, a uši slo-žio niz vrat kao zec. Svi smo bili na

nogama, znali smo da je kucnuoosudni čas i da sve ovo nije bezništa.

Najgore prođe Jaruga: pošto jebio na samom vrhu kuće, stušti nizdaščani krov sa svim onim svojimhalatkama i ne zaustavi se na strehiveć pade u avliju i stade se žalitikako je navrijedio rame, ubio se upisak lijeve noge, ogrebao lakat…

Visoko iznad naših glava kružioje orao-krvolok. Tako je navodiosvoja krila da je vrhovima zasijecaobjelasave oblačke koji se dokono ra-stezahu nad našim selom.

– Pušku; Galbelile – viče Umi-hana i, koliko je noge nose, grabiprema našoj avliji.

Umihana je, samo ona zna zašto,mog srednjeg brata Lipana zvalaGalbelil. – Eno ga, sprema se danam sunce zakloni!

I Lipan, kojem puška već bješeu rukama, nišani neman uoblacima, i kako se ova

okreće tako i on za njom,pa smo se bojali da

mu se u glavine za-

vrti –svi jest

da mu nemrkne, i to

baš u momentukad bude opalio, pa

nas može, gluho i dalekobilo, poobaljivat te pro-

sto ti orlu-šina.

Čekao jeLipan da orao stušti k zemlji pa

da ga napuni sačmom, ali je go-lema ptica sasvim mirno plovila ne-besima, kao da je ništa dolezemaljsko ne zanima. Tako cijelidan, tako drugi dan, tako treći…Izađemo jutrom na avliju, a ptiču-rina na nebesima; izađemo noću naavliju a vrhovi krila one ptice, oba-sjani crvenim mjesecom, bacaju svi-jetle krugove kao da se zvijezdeigraju. Na kraju, svi se složismo daona ptica ostaje gore, jer da je htjelasletjeti – sletjela bi. Vratismo smo sesvojim poslovima, samo su plašila

ostala da zjape i da svojim mrtvimispruženim rukama prijete orlu nanebesima.

Jedne večeri tek što pospasmo, anapolju se začu lom i mi svi kaojedan poskakasmo iz prvog najsla-đeg sna. Svi smo, kao bez glave, istr-čali, a Lipan, iznad naših glava, goreprema milionima zvijezda, uz dvagromoglasna pucnja otpremi smr-tonosnu sačmu koja na svom putuništa ne dohvati što bi prokrvarilo.Kokoši su krečale kao na vatri; uštali je, propet na zadnjim nogama,stajao Danjuško i hrzao; volovi subukali i rogovima razvaljivali suhepletene jasle ispred njih, a pas Sikaiz sveg glasa zavijao. Ovce su ble-jale, a tanak crveni mlaz se istezaoispod vrata.

Dok smo tako stajali u čudu gle-dajući pomahnitalu i ranjenustoku, iz jednog skrovitogćoška štale iskoči prug, krvlju

napojen kurjak i silovitim sko-kovima zamače u gust gaj iza kuće.

Proglođao dvije daske na niskomkrovu i do mile volje sladio se ovčjomkrvlju, sve dok se nismo razabrali izdubokog sna. Sva četiri strašila ležalasu srušena na zemlji, pa su, tako be-spomoćna i više nikom ne prijeteći,izgledala jadno i obogaljeno.

Iste noći pokupismo poklanebrave i zakopasmo ih u odorku nakraju imanja. Zemlju dobro utaba-smo – da nam se dušman ne nasladi– i vratismo se da jadikujemo i ču-vamo ono što nam je preostalo.

Zakleli smo se da nas nikadaviše neće iznenaditi. Vratili smo poselu i crnu i bijelu vunu, vratili starekapute, a ono kolje ponovo zaboli uplotove. I mi mladi Serhatlići, umje-sto onih strašila, zauzesmo položaje.

I sada, kad god pogledamo unebo, u drage nam oblake koji do-nose kišu za naša žita, kad god po-gledamo u sunce bez kojeg bismobili mrtvi, ugledamo krilatu nemankako kruži nad horizontom i vrebasvoju priliku.

A ovamo, iz utrobe Stare pla-nine, počesto odlijegne zavijanjekurjaka, a kao da kaže: doći ću!

38 � Septembar 2011. - Mart 2012.


Mr. Fatima Pelesić Muminović

Ima ljudi koji su po življenju nalikmnogima, a njima niko nije nalik.Takav je Numan Galiba, prijatelj

mog oca. On mi je uzor da ne skrenem spravog puta, koji svako na svoj načinvidi, hrabri da ostanem u pameti kadme ljudi omalovaže, oni koji dobra i po-štena čovjeka smatraju ludom, oni sebi-čni, lukavi, goropadni. Gledam ga kakokorača, tetura se, nevoljno povijen rame-nima naprijed spreman da se bori s lju-dima u svakom trenu, on koji predljudima ne skriva nesigurnost, slabosti,neimanje.

Ponosan je na svoje porijeklo sa sela,iako je čitav život proveo na periferijisamo dva – tri kilometra od centra Ve-like Čaršije.

„Ni jedna država nije seljaku majka.Svaka od njega traži svoje, ne pita imali, hoće li mu šta ostati, ne gleda rodnali je, ili nerodna godina. Ali, spasava gato što je navikao i kad nema da nebude nesretan. Sreća se ne mjeri imo-vinom, ali blagostanje je sigurnost op-stanka.Zato sam i ja ostavio svoja poljai sišao na asfalt.“- pričao mi je kad samga prvi put sreo.

Iz njegovih riječi,shvatio sam da u ži-votu svakog čovjeka postoje trenuci kojibudu putokaz za daljine. Oni otvore ilizatvore put želja, ohrabre ili poljuljajunaum koji svako pomalo pruža od dje-tinjstva prema neizvjesnoj budućnosti.Ponekad se ogledamo u trenucimatuđeg života i vidimo vlastite korake. Tosu oni časi kad se život iz temelja pro-mijeni i sve što smo dotad gledali svojimočima vidimo drukčije, kao Numan kad

se našao u novom svijetu, na dnu, kadje počeo novi život.

Nakon podjele imovine u Žarima,Numan odluči da se osamostali, jer muu naslijeđu zapade jedna ledina, jednasobica, jedna krava, dvije ovce, neštozlatnika, od suđa tri ćase, tri sahana,dvije testije i dvije tepsije, neka stara ha-ranija, djedova slika kao najmlađemmuškom uhu Galiba, nešto posteljine iprostirke.

Trideset i jedna mu godina, žilavesnage, uporan u svemu, plahovit čak ikad govori, prodade ledinu i zlatnike,pokloni bratu sobicu, i kupi usku par-celu plodne zemlje u Selakovcu. Povededvojicu rođaka na mobu i za dan skle-paše kuću pletaru, oblijepiše je mješavi-nom kala, blata, pijeska i kreča, pokrišeslamom. Od dasaka istesaše vrata sarezom. Sutradan ugrade i pomale pro-zore spram kuće i stave nailone. Nakondva dana iznajmi kamionče u kojem jestala sva njegova parta, žena, petorodjece, krava, dvije ovce i pas. Dali mu idvije vreća krompira, te on brzo iskopatrap u zemlji, prekri potanko slamom itu ih smjesti kao u najmoderniji frižider.Najstariji brat mu od sebe dade kačicusira, da pristane za početak, a snaha dru-gog brata krijući između stvari metnulavagan masla, drvenu omanju posudicus poklopcem, da djeca mažu vruće kra-jice hljeba. Na rastanku su okopnile nji-hove ljutnje, što je prodao svoje hise, dionaslijeđa tuđini, da on nekud ide, zaćo-rili da njima sve treba, a njemu samogole ruke niza se kao da ide na ahiret,dozvali se pa mu dali i nekoliko pari

NOVIŽIVOT

Septembar 2011. - Mart 2012. � 39

pletenih čarapa za odrasle, a moguih i djeca obuvati.

U toj pletari započe njegov po-rodični život. Podijeljena na sobugdje se sjedi, spava, jede i primagoste, mali hodnik, mutvak, nekavrsta ostave za hranu i iza togaprostorija za kravu i dvije ovce. ZaNumana takav početak predstav-ljao je dno života, ali ni jednom tonikom nije priznao. Neko bi pomi-slio da se tako živjelo u srednjemvijeku, ali Numanov život pripa-dao je dvadesetom stoljeću.

Umjesto poda koji je mirisao nabukovo drvo u velikoj kući u Ža-rima, Numan je ovdje, do prozoragdje se sjedi, po zemlji stavio ka-nate sa zaprežnih kola, a žena pro-strla ponjavu po njima. Potom suručno zaiglali od lanenih vreća ve-liki dušek, napunili ga slamom inačinili slamaricu, prekrili lije-pim tkanim ihramima odvune. Tu su mogli posa-diti musafira. Sa desnestrane spustili su se-haru, u kojoj jenjegova ženad o n i j e l aspremu, gdje isada čuva neke ve-zene čaršafe, za-vjese, jastuke,bijele kao snijeg,vez za minder-luk, pa vez pojastucima dem-belucima, a na sehari posloženi jor-gani, od atlasa i pamuka, i vunenidušeci, te dva ćilima koji su Nu-manu zapali od babovine i jedankao dio ženine spreme iz sehare. Udnu sobe smjestili su crni šporet,koji začas sobu učini toplom iusred zime kad se ledenice cakleispod streha. Oko šporeta nači-čkane tronoge stoličice za koje sedječica svađaju ko će bliže vatri daugrije ozeble ručice. Ono što bi zadruge možda bilo nevažno ili vrlomalo važno, Numanu je predstav-ljalo posebno bogatstvo, to sudobre komšije. Čim je došla žena sadjecom i zapušio se dimnjak, prve

komšije su stigle da ga posjete,neko i upita treba li im što, a mnogida prekrate zimske duge dane.

- Ove plehane tendžere su bašplahe za kuhanje. U njima se svebrzo skuha. Neka vam bude sre-tna, hairli, berićetna ova kuća –prva komšinica, Zumra izvadi po-klon iz zembilja i pruži Nuriji, Nu-manovoj ženi.

- Nije trebalo, da se daješ na tro-šak... – zahvaljivala je ona.

Potom Zumra otvori jedan pa-mučni rubac, lijepo izvezen, i nanjemu se zabijeliše bijele kao snijegdvije-tri kocke šećera.

- Evo, sad ću ja izlomiti da se vine svađate!

Svako dijete sramežljivo pri-stupi k njenoj ruci i

oprezno uze šećer.Zumrin mužZumber iz-

vadi iz

džepa kutiju sa duhanom i papi-rom, i upita Numana da li duhani.

- Ne vala, nisam nikad!- A jednu da probaš, ima. Samo

nam, ti, nevjesta dodaj malo žara izmangala na mašicama da pripa-limo - polahko je govorio Zumber,kao da ima vremena napretek.

Nurija uze žeravice i prinesegostu da pripali smotani duhan.

Ubrzo posluži šerbe, vodu i unjoj razmućen šećer sa nekolikokapi ružice, radi običaja da se po-pije slatko za useljenje, kako bi imtu bio sladak život. Nakon togaskuha po jedan fildžan kahve.Upita muža reda radi hoće li on

jedan fildžan. Zna se da samo gostipiju kahvu, ali ponekad i domaćinda se zna ko je glava kuće.Ženepiju kahvu tek kad odu u komši-luk, i tamo popiju jedan fildžan.

To je običaj odvajkada. Niko neda obraza. Niko ne želi reći danema. Ako se nije trefilo,pozajmitće nabrzaka kod druge komšinice,a da ne lomi prazne šake predgostom.

Iz te zime iziđoše sa manjimprehladama, jer djeca ne mogu sje-djeti u kući, nego se liguraju po sni-jegu, okvase vunene čarape, a jošgologlava. Malo ih mati pusti, pakad vidi kako su im pomodrile ru-čice i usnice, uvede ih u kuću.

- Utrnili mi prsti, zaledile mi sezanoktice – plače dijete, a mati tecrvene ukočene prste trlja hladnimsnijegom da se zagriju, pa tek ondadijete ih prinosi vatri. Nos mu curi,ona ga krpom od neke poderanekošulje obriše, pa pusti da se opetskupe dvije pruge ispod nosa, opetbriše, steže vrh nosa.

Ponekad se od zime umokriHarun, jedvaček, rodio se po-slije četiri sestre. Zalede mu se

duge gaće od parheta ispodpantalona, ali dijete trči, lan-dara, smrznute guze. Sestre gavuku u kuću, a on neće, nego se

valja po snijegu utiskujućisvoje malehno tijelo.

- Ne da majka kudravinusvoju upišanu, mašalah, sve ti

se zaledilo, sve. Meće lavor pokraj šporeta, iz

tendžere uzima tople vode i dodajehladne iz testije, pa zove kćerku dajoj polije. Ona jedva svojim malimručicama drži ibrik iz koga poliva,stenje nad bratom koji se puši,smije se.

- De, de, vidiš da valja oprati ileđa, košuljica mu sva mokra,zale-đena. Kudro, kudravi... - ruži gamati sve od straha da ne kažekakvu lijepu riječ i njom ga urekne.

- Nemoj ga majko, moga malogbracu, vidi kako mu je lijepa či-čkava kosa – branila ga je Raza,druga sestra po starini.

40 � Septembar 2011. - Mart 2012.

- E jes, vala, kao da su kokoškeod slamki gradile gnijezdo...

- Nana kaže da treba reći : kokaga pokakila po nosu, mašalah! –ispravi je Isma, treća sestra.

- Baš tako, po glavi... – odsutnaje majka.

- Po nosu, nosu.... – ispravlja jeHada, najmlađa kćerka koja jeuzela šestu godinu o aliđune.

Najmlađa kćerka Hada je nesta-šna, šeret. Ona je uvijek tamo gdjene treba.Stalno čini zijana da jemajka mora imati naoku. Neki danse namazala brašnom po licu, dabude bijela i pala u sanduk za bra-šno. Onda se nije smjela javit kadju je majka tražila, nego se tu šću-ćurila, a majka i najstarija sestraNaza komšiluk stravile gdje je di-jete nestalo. Pošto je bio sumrakmajka uđe da uzme brašno iz san-duka i prosije za sutra da potkuhahljeb, a dijete svo bijelo ispravi sepred nju kao duh. Žena se prepadete pade u nesvijest. Kad Numanrazhaviza ženu i izvadi dijete izbrašna, poče na nju galamiti što seprepala svog djeteta, moglo seugušiti u brašnu kao miš.

- Uh, uh, ne spominji mi tog po-ganćera, zaboga – žena se još nijemogla smiriti, ni sjetiti od čega setačno prepala.

- Što si uzimala brašno, Hado?Ha? Ha? Reci babu, slobodno, ha?

- Pomadila lice da mi bude bi-jelo – šapnula je Hada.

- E šućuru moj, koja ćeš ti kaći-perka biti.

- E jes, vala, učiš je da vrca po-stane. Umjesto da uzmeš prut pada je išibaš, i što me prepala, narodsam stravila, ti joj šućuraš.

- Ha,ha,ha, ženo moja, zar ro-đeno dijete da šibam što te prepalo.Kako bi se babo nasmijao ovakoslatko. Čuješ li ti, ona se pomadilabrašnom da bude bijela.

- E vala me prepala, što jest jest. - Ne diraj ti, babov ponos. - Eh, eh – othukivala je žena. - Šta ti je krivo, što su ljepše od

tebe.Ha?- Im’o si jezik pregristi dok ti

ovo kudravo nisam rodila, a sadsve njih u naručje uzmeš i na krilucupkaš, a njega ni mukaet.

- A ti ga iz ruku ne puštaš, vedišmu i za mene i za tebe, šta hoj jošda pužem na koljenima pred njim.

- Ne kažem, nego dijete je, uz-dahnut će.

- Muško je...- Baš zato, sin gleda oca, po ocu

uči...- Hajde ženo, šta si zahorozila,

popušti malo, ima vremena.Žena zašuti. Ne zna ni sama što

će joj sva ova priča, ali ima na umui onu narodnu da “žensko kad mupustiš dizgine zna skinuti sazuba“, više nego muško. Zatovalja navakat u suru ga utjerivatdok čuje, a kad neće ni slušat, nipitat, a svoju sjenu stane preziratza udadbu ga spremat, nekom jebrigom opteretit da joj pamet nebehara i mimo mjere.

Proljeće ranije procvjeta u Ra-vnici, nego na Visiji. Sve živnu, pai Numanova porodica. Nurijaosnova na razboju serdžadu, stazuza prodaje, kako moderne tkaljekažu, i razboj iznese ispred vrata.Kako ko prođe tako seiri i čudomse čudi šta čine ti mali prstići njenihkćeri, prebiru niti i ostavljaju zasobom mustru kao iskusne tkalje.Nurija sjedi između svojih kćeri,pokazuje im i osjeća njihovu snagukao krila koja je podižu sa zemlje.Kako povjerovati da tako maladjeca znaju tkati ćilime. Cijelo ljetosu one tri s majkom, skoro svakihdeset dana novu stazu skidale srazboja.Samo se Isma izmicala,utrne joj noge od sjedenja poko-ljenke. Nurija otakmi serdžade, po-dveže rese i uloži između ćilima ijorgana da se slože.

Numanu s proljeća nadođošeposlovi. Prije izlaska sunca bio bina mostu u Čaršiji gdje su dolazilidomaćini i po nekoliko ljudi poga-đali za okopavanje kukuruza,krompira ili kupusa. Brzo mu jeotežao svaki posao koji se obavljasavijenih leđa i zamolio Boga da gakultariše posla na tuđim njivama,

a ostavi mu snagu za njegov kuku-ruz, vrt sa paprikama, paradajzom,krastavcima, kupusom. Sad je i onokopavao svoj vrt, pa će prije Pe-trovdana imati mladih krompira.Čudio se ljudima koji savijenihleđa klize s budacima ili motikamauz njivu i pjevaju. On pristaje uznjih pjesmom, ali mokro čelo briše.

Na kraju dana uzme zaradu,obriše bradu parama za nafaku, paradostan ide kući. Ženi preda pare,ona ih stavi u čarapu, a čarapu uslog jorgana i dušeka. Svaki put ča-rapa sve deblja.

Godine prolaze, djeca uzrasla,zaimao Numan Galiba, bilo bi vri-jeme kakvu zidanu kuću podići, alivalja se nakanit.

- Kuća nam je najpreča – rečeNurija.

- Jeste vala. Eto nam još jednoghairliju nosiš, da se ima Harun skim naduravat, da im nije tijesno.Šta kažeš, ženo?

- Sve je u Božijim rukama.- Jah, dobro veliš, može doći i

kakva ustreljka da sa Hadom činezijana, malo je njenog.

Žena ušutje. Džaba će nagađat,ovo ili ono, rodit će se šta se začelo.

Početkom jeseni, kad smiri lje-tinu, uzora oranice, pokupi krom-pir, Numan češće ide do čaršije.Traži kakva državnog posla. Štagod, dobro bi bilo...

- E ženo, i ja dođoh na karar –reče Numan jednog petka kad sevrati s džume.

- Hvala Bogu, i vrijeme je Nu-mane. Šta ćeš radit?

- Nećeš begenisati, ali posao jeza državu. Metla i lopata pa uz čar-šiju i niz čaršiju. Rekoše mi: „Ondjemahni list, neđe hartiju, skloni kojuflašu, nema toga puno“.

- Nema, nema. Ostaćeš bez rukumahajući po Čaršiji. Znaš ti našegnaroda, futo moj, lijeno mu bacit ukorpu, no sve zafrljači pored sebe.A tebi će platit da za njima metlomskupljaš, te ogrizak jabuke, te no-vinu, te cipelu. Ali na hair i nadobro.

- Eto, da znadoh ne bih ni rekao

Septembar 2011. - Mart 2012. � 41

koji mi je posao. Nemoj tako, Nu-rija. Sva će čaršija zablistati odmojih ruku. Dokle Numanovametla takne, neće biti pesinluka. Li-jepo će predsjednik opštine vidjetida sve od čistoće blista kad korzompođe, pa će pitati ko to sad zlatitako čaršiju, a kad mu kažu, on ćeodmah poslati ljude po mene dame vidi i da me nagradi. Reći će mida isti posao radim kod njega uzgradi, ili još bliže u kancelariji.

- De, Numane, imana ti, ne sni-vaj. To je ženski posao.

- Ženski? Ja Boga mi ni jednuženu nisam vidio da, niti čarši-jom, niti parkom, zamahuje met-lom. Jok, jok. To si se ti dobroprenijela, ali nije ti zamjeriti udrugom si stanju.

- Ne velim za čaršiju, i napolju,nego po zgradama i kancelarijamarade žene.

Numan zašuti. Pa onda opetreče ženi:

- Znaš, Nurija, volim ovaj pos’ošto je na čistom zraku. To je jedno.Drugo, svakoga ću naroda vidjetidok radim, razgovarati se, našaliti,svašta vidjeti, čaršija je puna še-reta, jeste Boga mi moga. Nemojmi ti ubijati volju da radim, molimte. Vidjećeš da je to izmišljenposao za mene. Ja ću zamisliti daje metla kosa, a ulice polja, pa kadmahnem iza mene će ostati čistok’o ogledalo.

- Jes, jes, dobar je to pos’o. Samovalja osam sahata džopret napolju.Šta ćeš kad ti dođe vrijeme da semalo opružiš i san preneseš?

- E Boga mi toga se nisam sjetio.Ali, slušaj me, opružiću se ja uparku čim čitav po onoj zelenoj dr-venoj klupi. Ispod glave ću metnutipaltu i sav sretan odspavati.

- Neće ti smetati narod štoprolazi.

- Ne!- A narod viče, galami. Prolaze

auta!- Jok! Svako svojim putem ide, a

ja svojim. - Jeste vala. A šta misliš kad te

neko ufati da spavaš na radnom

mjestu?- Ništa... Mnogi spavaju na rad-

nom mjestu,pa šta? Istina, nekimalo podrijemaju, zakunjaju, nekikahvom razbijaju san, pa kad bisve narod radio kako treba ne bimogao do kuće doći od umora.

- E tako li je? Vidiš, nisam toznala.

- Kako nisi, Nurija. Pa i ti sve če-tiri digneš u havu oko podne kaopijana kokoš, a djeca se vodom pr-skaju, ti ni habera.

- Kuku šta mi reče. - Maskarim se s tobom. - E odsele ćeš moći da se maska-

riš i sa ženama po čaršiji. - E ta ti valja. Kad siđu one naše

s Vrhova, bijele u licu kao mojaHada kad se nabrašnila, pa u lije-pim dimijama, a ja ću samo gledatkako mi one pomažu i sva prašinaiz čaršije otići će za njihovim svile-nim dimijama.

- Čuvaj se ti, Numane, one suplaho lijepe, da kakve dimije tebene zametu...

- Uh, uh, ženo, prekardašismoga, odosmo u trnje, sve ćemo se iz-bosti..

- Aha, nećete,nećete, ‘nako po-kraj trnja. A šta fali onoj tvojoj ze-lenoj klupi.

- E dobro si, klupa je taman zato načinjena.

- E vala jeste, ako imaš takata iza to, neka bude Numo!

- Ne reci dva put ženo, šejtan neore, ni ne kopa, nego piljka. Ovo jeprazna priča, ali nije prazna glava.Mo’š svašta pomislit.

- Nemam drugog posla, nego otom mislit.

I zaposli se Numan. Heftu danamu je bilo zanimljivo to što radi,drugu heftu nije mu bilo mučno,već treću poče da zabušava, četvrtuda se žali Nuriji kako se prevario,nije to pos’o za njega i primi prvuplatu, pa se pomiri sa sudbinom.

- Svaki je pos’o zlatan, ženo.Pos’o je hljeb. Nije neka zarada, alilakše je od kopanja.

- Lakše. - Neka me, nije dinar od zemlje

siguran.Valja nam djecu dizat iškolovat.

- Koga školovat? Naza i Raza suse odškolovale, po četiri razreda, aIsmi i Hadi po osnovna, taman.Žensko da gubi vrijeme, a opet gačeka kutni hizmet.

- Neka, njima je važnije daimaju zanat, nego Harunu.

- Uh, ne iskobi mi dijete. Evo imrazboj. Kutni hizmet: operi, skuhaj,pometi, dočekaj, isprati, nemakraja.

- Mijenjaju se vremena, ženo.Vidi mene, četiri razreda i kapak.A da imam još četiri bila bi drugapriča. Numan bi mogao za kurira,sekretara, poštara, pomoćnika kodpisara u kancelariji, za šalterom, zakonduktera, sijaset poslova.Ovako, metla i tačka.

Žena mu nije željela ići uz nos.Prešutjela je svoje mišljenje da se snjim ne ubjeđuje. Nije mu lahko,muško pa da se batrga s metlomkroz narod, ali hajde, šta mu možekad ne voli motiku. U župi je mo-tika glavna, a ne kosa. Livadu iokućnicu svako sam sebi pokosi, aostalo sije što žitom, povrćem ilimivom. Ne može on da prežaliŽari, polja i livade kad se uzmirišu,leptirovi uzviju, a pčelice zuje i zri-kavci zriču, pa se sva dolina ispunisunčevom toplinom kao majčinosrce dječijom radosti. Ni njoj neprija to što je kuća omeđena asfal-tom, drekom kamiona i svirkomautomobila, što bazdi onaj dim ičak do njihove kuće osjeti težakzrak. Tamo u Žarima muzla je pe-deset ovaca, pet-šest krava, nosilase sa teladima, janjadima, jahalakonja do prve zadruge da kupi še-ćera, gasa, kahve i riže. Sve je tobilo nekako zdravije od života tu.Onaj zrak divljine čini joj se pito-miji. To je ono što kažu da se rodnikraj osjeti, namiriše, zadrhti ti ugrudima zrak kad osjete da si tuponikao. I muka se oprosti rodnomkraju, i težak život, a pretegne tonešto nejasno što se oko srca na-mota i čuva ga kamo god da krenei kuda ga god oči vode i noge nose.

42 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Ovdje se već navikla. Manje jetereta, sjedi, tka staze, pogledakravu, nekoliko kokoši, cuku veza-nog ispred salaša i malog hambara.

Djeca su već otfrkla. Samauzmu kad su gladna i žedna, samoHarunu duša bosom tapkat pozemlji. A ona sve sporija za njim.Kako su mjeseci trudnoće odmicalitako je Nurija za djecom sve sporijepristajala.

- Šta reče doktor? – upita je jed-nog dana kona Zumra.

- Nisam išla. Ne treba mi pre-gled. Ima još dvije hevte, rano je.

- Čini mi se da dvoje nosiš!? - Ne. Krupna su mi djeca. - Samo da se s hairom kultari-

šeš, sestro, draga. Ti znaš svoje, alijednom trebaš otići doktoru prijeporoda.

- Što ću?Tu se razgovor prekide. Svakom

se svoja pamet sviđa. O svemu dru-gom su one dvije pričale, samo neo pregledu i porođaju.

- Imam ti brigu za Sremku kadće se oteliti. Bojim se da ne počnekad Numan bude na poslu, pa neznam kako ću joj pomoći.

- Ne libi se da zoveš mene iliZumbera! Nemoj se šaliti da ti teleprihvatiš tak’a, može ti glave doći,ženo – dobro je upozorila Zumra.

- Hvala ti, hoću! Ni hevtu ne sastavi Sremka sa

časom teljenja.- Trči Hado kod Zumre, neka

dođe ona ili Zumber! Ubrzo se dijete vrati i reče da

nisu kući, nego sišli do čaršije. Tada se majka osloni na kćeri,

Nazu i Razu, da joj pomažu dok sekrava oteli. Nije to prvi put. AliNuriji je prvi put da ona trudnamora pomoći kravi da se oteli.Nema izbora.

- Vočak! Vočak! – uzvikivale sukćerke kad se tele nađe na zemlji iSremka ga liznu nekoliko puta.

- Majko, sutra će biti grušavnikza doručak? – upita Raza.

- Hoće.- E, vala ćemo se isprskati iz tep-

sije - radovala se Isma starom obi-

čaju pravljenja pite od ugrušanogmlijeka s jajima, a kad se pita po-jede i ostane prazna tepsija, nalijese vode pa se čeljad prskaju vodomiz tepsije da bude u vimenu kravešto više mlijeka i da su čeljad sita.

Podiže Nurija tele, spusti nasuhu slamu pokraj Sremke, pa kadse odmori naučit će ga da sisa. Teleje bilo velika radost za djecu. Ali,kad ga podiže, osjeti Nurija da jenešto kao malo fisnu preko kičme.

- Auu, ne daj mi Bože...- pre-pade se Nurija svog poroda.

Pred akšam dođe Zumra saZumberom, dođe i njen Numan sposla, a ona osjeća kako je sandžijeprevijaju po dnu stomaka. Nesmije nikom ništa reći, ali Zumraotkri da se ona nosi sa sobom.

- Slušaj, nemoj se mučit kodkuće da rađaš, Zumber i ja ćemo teodvesti autom u bolnicu da ti dok-tor pomogne.

- A djeca da ostanu sama?- Ne brini, tu sam ja. I Numan će

dobiti koji dan slobodno kad kažeza prinovu u kući.

I samo što su se oni vratili kući,evo ti Isme, zajapurena dotrčala,kaže da majku stežu sandžije.Zumber upali auto, pa po Nuriju,prevezoše je u bolnicu. Doktor jebio ljut što nije stigla ranije, jerporod je već počeo. Za pola sata ba-bica je držala dvije bliznakinjeumotane kao štruce hljeba.

Zumber i Zumra su krenuli kućitek kad je doktor rekao da je Nurijadobro. Kad su ušli u Numanovukuću, djeca su spavala, a on je ku-njao pored petrolejske lambe.

- Dobro je? – pitao je prvo zaženu.

- Ne pitaš šta ti je rodila? - Znam. Brige za tuđu kuću

nam rodila. Zumra i Zumber se skamenili.

Pitali su se otkud zna. Njihovasvaka riječ činila se suvišnom.

- Lijepe su – tiho je prošaptalaZumra.

- Lijepe, lijepe – ponovi NumanGaliba.

Zumra i Zumber su otišli kući.

Zumri je zaigrala jedna veselamisao i svila želju u duši, od njeZumri srce treperi kao krilo ptice.Kad bi joj dali jednu djevojčicu? Iobje bi ona svim srcem primila.Njoj i Zumberu nije se dalo daimaju djece, a svega su zaimali. Ci-jelu noć se Zumra mučila sa snom,želje su toliko beharale da joj nisudale oka sklopiti.

Sutradan Zumra urani do Nu-rije, da iskuša svoj naum, da osvi-jetli želju svog srca bi li je moglaobjelodaniti.

Kćerke su vješto obavljale kućneposlove.Zumra je gledala jer joj jeduša bila drugom pomagati. Ona jeonog jutra kad su trebali izvestiNuriju iz bolnice napravila grušav-nik da se mlijeko ne pokvari.

Nije izlazila iz njihove kuće. Po-vijala je, kupala bebe, pomagalaNuriji da ih doji, zagledala ih, nerazlikujući ih kao da je jedna origi-nal, a druga vjerna kopija, iste. Ku-pila je na pijaci dvije kićanke,jednu roze, a drugu lila, i ušila imu krpu kojom im zavija glave. Tedvije boje, Roze i Lila zamijenile suim imena. Zumra je obilježila zasebe djevojčicu s lila kićankom ipočela je zvati: “Lilo mala!“ Kad jojje trebalo nadjenuti pravo ime, pu-stili su da se zove kako Zumrakaže. Pa pola imena već ima. Nekase zove Dželila!“

- E neka joj bude hairli – rečeNurija.

- Ime kao svako ime, nije sud-bina svezana za ime!– umiješa seNuman.

- Nije ime bez veze, birala samga, ali ako se vama ne sviđa, vi re-cite! – reče Zumra.

Djevojčicu s roze kićankomZumra je zvala Ružo rumena!Imala je ona i za nju jedno neobičnoime, ali sudbina bi brža. U Numa-novu kuću dođe komšinica iz Žari,lijepa kao slika, po imenu Đulsa.

- Ovoj ružici rumenoj dajte mojeime. Baš će joj pristajati – reče Raza.

- E baš neka bude Đulsa – rečeNurija. – Kad je zovnem da se sje-tim moje komšinice. Narod kaže da

Septembar 2011. - Mart 2012. � 43

ne valja kad se imena slažu, ri-muju, eto nije džaiz. I ne redaju sesva : Naza, Raza, Isma, Hada,Harun, pa sad Dželila i Đulsa.

- Neka su živa i zdrava, i uzbrdo brza. – reče Đulsa.

Djeca su rasla, grajila, galamila,a pored pletare nikli temelji novekuće, zidane od cigle, prostrane, saprizemljem i polovinom prvogsprata. Toliko za početak. Numannije stizao da s djecom progovori,ali ih je imao na oku kako stasavajui rastu. I dvije grlice se jedne večeripopele jedna na jedno, a druga nadrugo koljeno i lijepo ga počelečupkati za bradu.

- Babo! Papo! - jedna od njih nijemogla izgovoriti pravilno, ali sve jebilo jasno šta djeca kažu. Otac ih jeprivio uz prsa, zatreperile mu obrvenad očima, i donja usna zadrhtalaod nekog čudnog uzbuđenja.

- E grlice babine, što ste porasle. - Uzmi ih Razo, da mu ne ispr-

ljaju pantalone...- rekla je majka.- Neka ih, neka isprljaju. Opraće

se - Numan ih je milovao po meh-koj tankoj kosici.

Često se otac sjećao tog danakad su kasnije stidljivo ulazile usobu ili dlanom zatvarale usta dase ne smiju naglas i ne pokvare munamaz. Što je više ulazio u godine,Numan je sve češće klanjao i dugotiho šaputao na pustećiji koju mu jeotac dao od jednog kurbana u Ža-rima. Ljudi su ga cijenili i već se za-gonili da prose njegovu Nazu, paRazu, a on nešto odbijao.

- Polako, tek joj je sedamnaestgodina.

- Taman je za udaju. Šta ćečekat? Ne ide u školu, a moj sin jemalo stariji. Taman. Jedino, ako mine begenišeš sina, ili mene za prija-telja – uporan je bio Ramo Kolar.

- Ja kažem o mom djetetu, a tisvoje znaš – opet će Numan Galiba.

- Dijete, dijete ? A zar si se ti sta-riji oženio? Koliko je tvojoj Nurijibilo kad te uzela.

- Polahko, tek sam kuću zapo-čeo, a kćerku valja ispratiti sa sva-tovima i kako dolikuje. Moram

pozvati braću, rodbinu iz Žari...- Ništa ti ja ne kažem...- Eto vidiš, sve hoće svoje vri-

jeme. Ni ja ne pitam ima li tvoj sinkuću, hoće li moja kćer biti u veli-koj zajednici, koliko vas je u kući.Najvažnije je da se njima duha po-dudari.

- Šta se oni tu pitaju. To je nanama da odredimo.

- Ja moju kćer moram pitati,iako bi ona mene poslušala.

- E pa ti čekaj kad se ona smi-sli...- ljut je otišao Ramo Kolar.

Samo heftu dana iza ovog nji-hova razgovora, Numan je bio ne-izmjerno iznenađen odlukomnjegove kćerke Naze. Kad se vratios posla kući, nađe sve uplakano itužno. Niko da ga pogleda u oči.Čak ni žena mu, Nurija.

- Šta je ovo? Da nije kakva bolestplačilica ušla u kuću? – upita on.

- Velim ja ne treba žensku djecumazit, jok, poslije te ne ferma zasuhu šljivu.

- Šta kažeš? Ko ne ferma?Raza mu donese čašu vode.

Otac je pogleda, ispi vodu.- Naza utekla za Nezira Ramo-

vog!- Pobjegla od roda, kao da je

nismo mogli ispratiti kako pristajedomaćinu.

Plače Numan. Ne znaš je li mužao kćerke što je otišla iz kuće ili štoga nije pitala pa da je odvedu sva-tovi. Djeca sjede u dnu sobe i plaču,brišu suze rukavima. Majka se na-plakala.

- A lijepo sam mu kazivao...- Ne plačite, nije umrla, niko je

nije oteo, sama je otišla, nije pitala -tješila je Nurija muža i djecu – kakojoj bude, eto je tamo, k nama nemakud ne bude li joj potaman. Anikom nije potaman dok se neobikne...

Teško otac prežali odvajanjeprvog djeteta. Njenoj sestri Razi,gotovo vrsnici, najviše je nedosta-jala. Taman kad se smiri, navališenju s raznih strana iskati, red je nanju, a ona kad napuni sedamnae-stu reče se Ramizu s Gladnica, što

nije daleko od baba i majke, a imomak joj se sviđa. Potakše su ži-vjeli njegovi, ali niko ne zna gdječuči sreća. Tako i Raza u sutonujednog predvečerja izbaci zavezanismotuljak svom suđeniku i ode snjim ustreptala srca pred novim ži-votom koji je čeka. Kad Nurijaupita šta to Raza radi po mraku,njena sestra Isma poče plakat.

-Šta je, sinko?-I Raza pobježe za Ramiza u

Gladnice – reče uplakana Isma.- I ona – reče Numan, ali ovoga

puta mu samo čudna crven obli ja-godice obraza i blagi drhat pro-drma mišiće lica.

Nurija zaplaka. - Žensko je ptica selica.Valja

nam se naviknut na to da odlazeod nas.

- Znam mu oca, a nadam se danije sin drugačiji – reče Numan.

- Znaš?! Ko koga zna. Ne kažudžaba valja tri tovara soli s nekimpolizat da bi znao kakav je.

Isma završi osmi razred i stadesa školovanjem. Nurija je upornada je osmoljetka dosta za žensko.Ostade ona kući da s majkom tka.Često obiđe sestre, naročito Razu,noći ponekad kod nje da joj pomo-gne oko djeteta i zagleda se u nje-nog djevera. Blizina učini svoje. Niona ne preskoči sedamnaestu,nego kao i starije njene sestre po-teže iznenada za Ismeta. Njena se-stra Raza joj se obradova, sestre ijetrve. Niko za njom suzu ne pusti,jer su svi dobro upoznali mladićaiako nisu očekivali da će se Isma zanjega udati.Tako se još jedna brigaroditelja složi.

Najvižlastija od svih je Hada.Ona oca razgali i nasmije, prodrmaiz briga. Zato on njoj govori da ideu školu, da za nju ima vremena,udat će se, neće ona ostati. TakoHada kad završi osam razredaupisa srednju školu sa usmjere-njem za kuhara.

- E moja kćeri, šta će ti škola zakuharicu, ja bih te naučila džaba –šalila se majka s njom.

Završi Hada za tri godine, sve

44 � Septembar 2011. - Mart 2012.

petice naredala u svjedočanstvu, alidžaba, nigdje posla na vidiku. IdeNuman redom od hotela, resto-rana, kahvi, da kćerku zaposli, sva-kom priča da mu neko pomogne,ali džaba. Ona i dalje s majkom isvoje dvije sestre koje su je pristi-gle, tka serdžade. U kući imsprema što bi na poslu kao kuha-rica, pa svima lijepo.

Ali dođe red na Hadu i zaprosije lijepo momče čak iz Norveške.

- Gdje je to, zaboga? Čak na sje-veru planete. Ni godišnje je ne mo-žemo vidjeti – pitao se Numan.

- Svakog ljeta ja obiđem svojeroditelje – reče Halid.

U razgovoru sa ženom NumanGaliba saznade da je Hada voljnada pođe za njega, svidio joj se, želividjeti svijeta s njim, računa da ćetamo lahko naći svoj posao, zarađi-vati i pomoći roditeljima da završekuću.Otac krišom zaplaka, ali kadizađe pred mladića, njegova oca ibrata, stegnu srce.

- Neću da trunim sreću svomdjetetu- reče Hadin otac.

- Hvala ti, prijatelju – ustademladićev otac i zagrliše se.

- Svadba je naša. Vi nam dajetekćerku, a mi ćemo dovesti svatove,i pomoći sve što treba ovdje, akoste razi.

Nije imalo druge, morao jeNuman malo da se zaduži, nena-dano, a Hada je sve skuhala s maj-kom, spremila jela za svatove, svešto treba za kićenje kola, darove.Numan i Nurija su trčali kao djecaoko svoje Hade, paunice, a ona jebila kao nikad tiha, smirena, veselai tužna podjednako. Njene sestricenisu mogle da se nadive šta joj jesve kupio mladoženja, kako to njojlijepo pristaje.

Otac je šutio. Ode i njegovaHada, puna kuća smijeha, razgo-vora, kad onim kirkitom zbija potku,odjekuje u drugoj sobi, a uz to pričai smije se. Svaku tugu razgali.

Prije nego će krenuti sa mužemu Norvešku, došli su na konak dase vidi sa roditeljima, bratom i se-strama. Bila je vesela i sretna. I ro-

diteljima je laknulo kad su vidjelikakvog muža ima njihova Hada.

Halid zamoli punca da proše-taju vrtom. Tako mu krijući, daniko ne vidi, predade u rupcunovac dovoljan da se kuća ukrovi.

- Molim te, učini mi to zado-voljstvo i uzmi ovaj novac, to će bitiizmeđu mene i tebe, ni Hada nećeznati. A ona će biti sretna što je za-vršeno, jer da se ne udaje, s maj-kom bi tkala i od tvoje plate zadvije godine bi bilo ukrovljeno.

- Hvala ti, sine, nisam ovakonešto ni pomislio da ću doživjeti,pa ne znam kako da se ponašam –drhtao je Numan od uzbuđenja.

- Shvatam, ne želim te povrije-diti, Hadu sam neizmjerno zavolioi mnogo više bih učinio da budesretna. Eto, hajde, za tri godine, tiskupljaj pa mi koliko mogneš vrati.A sad uzmi i dok je lijepa vremenaukrovi kuću da ti djeca ne zebu.

Numan je uzeo novac, ali neštoga je u ruci peklo kao da je gluhobilo prodao komad svog srca.

- Ovo su nova vremena, noviživot, reče Numan, umjesto da jatebi dajem, ti daješ meni – tiho ješaputao mladiću na uho podrhta-vajućeg glasa.

- Za mene je to isto.Eto, ti bi daoza tvoje dijete da bude sretno samnom, a ja dajem u ime tvog dje-teta koje me učinilo sretnim. Kadvam dođemo da vas ne stijesnimo!Eto, recimo tako.

Tako je Numan, da se ne bipare izvukle,odmah našao maj-store i za sedam dana je bio gotovprvi sprat, a potom krov. Nurija sesabirala i oduzimala otkud mu senađoše te pare, ali ga nije htjela pi-tati. Nije ženino da prekopa baš svepo duši muža, da traži začkoljicušto joj je nešto prešutio, kao da je onnjen rob.

„Možda joj nekad i kažem – mi-slio je u sebi Numan. „ Ali, žena jeto, izletjet će joj, pofalit će zeta ka-kvoj koni, a ova će jedva dočekatida to okrene na drugu stranu i svepokvari. Zlatno je prešutjeti ono štodrugima nije vrijedno ni blizu kako

se čini nama. Najvažnija je tuHada, kako bi nju to pogodilo.“

Kad je diktirao maloj Dželilipismo za Hadu morao je da objasnikako je podignut prvi sprat i krovkuće, a da su se samo malo zadu-žili i da tek za godinu-dvije trebajuvratiti dug. Nije puno. Tješio je timriječima više Nuriju nego Hadu, ato je bila zgodna prilika da predženom bar malo otkrije tajnu.

Lagao je, a u tome nije bio vješt,pa je žena poznala da tu nešto ima.Onda je ona navalila sa stazama,dan-noć, svake sedmice ćilim, po-mažu i male bliznakinje lahko sa-vijaju svoje prstiće.

S proljeća je došao neki trgovaciz Sarajeva i kupio sve njene ćilime,tako da Numan zetu vrati dug iostane para za idaru. I on je radioprekovremeno i otkidao dinarradom gdje god se moglo.

Radovao se ljetu dvojako, što ćevidjeti svoju kćer i zeta,i vratitidug. Nurija je to na svoj način ra-zumjela, ali ga nikad o tome nije niupitala.On joj je bio neizmjernozahvalan.Njihova kćerka se promi-jenila, dotjerana, kratke onduliranekose, naparfemisana, majka joj serođena divila kao nekoj gospod-skoj ženi. Ona ih je zatrpala poklo-nima: ocu odijelo, majci haljine,materijale za dimije, bratu sve odkape do čarape, svojim sestricama,koje su pohađale osnovnu školu,sve čega se mogla sjetiti da imtreba.

- Ne znam šta ću s njima dvi-jema.Odlične su u školi i voljele bida završe osmoljetku, ali se bojim...- žalio se otac svojoj kćerki..

- Neka ih babo, neka idu,dvijesu, jedna drugu čuvaju.I ja ću po-moći. Možda vremenom dođumeni.

- Ne, ne,sinko, Hado, dosta sinam ti daleko.Nismo mi djecu ra-đali za bijela svijeta, nego da su tuoko nas.

- Da mi je Haruna povesti davidi svijeta...- nastavlja neustrašivaHada.

- Uh, Haruna, ni govora.Ne

Septembar 2011. - Mart 2012. � 45

spominji to ni u snu. Evo mu zem-lja neka radi, za koju godinu će seoženiti, eto mu kuća, a tuđina nijeza njega.

- Dobro, majko, ne brini. A do-godine biste mi ti i babo mogli doćida vidite kako se tamo živi. NekaIsma dođe u goste i bude sa se-strama dok se vi vratite, tu je iHarun, a teta Zumra će pripaziti nakuću, ona i onako ove dvije držikao da ih je rodila.

- Jednom nas je upitala da Liluusvoji, nemaju djece, ali mi nismomogli da pregorimo dijete i da raz-dvajamo bliznakinje. Tu smo blizu,pa eto ih – reče otac.

- One se ne odvajaju od nje, čakkao da je vole više od mene, s njomse sašaptavaju, smiju, šale, a meneto čini sretnom.

- Mi da dođemo čak tamo ? –upita otac.

- Ti si, baš brzica, planinski po-točić, Hado! Uvijek su žurila: daprohodaš, govoriš, odrasteš, davidiš svijeta... – grlila ju je majka.

- Majko, svijet je širok. Kakvihsve ljudi ima: dobrih, da ti suze po-teku, i loših, da te glava zaboli štote pogledaju.

- Znam kćeri. Ne možeš ni ro-đenoj sestri vjerovati da ti mislidobro i ne peče je zavist ako neštoimaš što ona nema.Što ranije toshvatiš, manje ćeš očekivati odljudi i biti pošteđena razočarenja.

- Majko!? Zar Ismi mojoj da nijedrago što sam se lijepo udala, jesteda se tamo puno radi, ali i zaradi.Mogu svima pomoći.

- Prvo ti sinko gledaj svoju kuću,sutra ćeš imati svoju djecu. Dokdaješ bićeš svakom dobra, a jednompreskoči da ne daš,ohladit će sestraod tebe, jer je navika loš drug.

Hada je šutjela u čudu. Gledalaje majku i znala da to iz nje govoriiskustvo. Bilo joj je žao što se majkaopekla o rođenu krv, to je najteže.

- Kome da kažeš loše o svomrodu, svijet sve na mehtera podigne,uzveliča, pa u prah baci, ne žali, pakudi’, nikad svijet nije pravedan su-dija. Svijet je rospija koja ti radost

krišom ispija, smije ti se u lice dokte potkrada,uzima više nego joj pri-pada. Poslije te ne vidi i ne čuje – isi-javala je žuč iz majčinih riječi.

Hada je gledala njene sestricekako se veselo igraju i mislila šta bito moglo sutra njih dvije udaljiti.To zadovoljstvo koje ona osjeća po-mažući roditeljima, bratu i se-strama, nesebično, ne može se ni sačim mjeriti.

- Zar bih ja mogla biti sretna,ako moj neko nema za idare, ameni prelijeva -

šapnula je Hada.- Eh, ti, dijete. Ne mjeri svijet

svojom dobrotom.- Majko?!- Istina je, sve ima svoje. Ako ti

neko nešto učini, pa te odmah zanešto pita, znaj da je to mjera zamjeru. Učini ti, pa samo što ne oče-kuje da se po travi prostreš i zah-valjuješ. Ta činjenja su opasna.Neko ti daje da te ponizi. Mnogo jeljepše darivati, nego primati dar. Tiznaš s kojim nijetom nešto daruješ,ali ne znaš koji je nijet onog koji tebinešto daruje. Ni u čemu ne pretje-ruj, jer nikog ti ne možeš spasiti si-romaštva, a niti možeš imatipreviše, da možeš svakom poma-gati. Poštuj svoju nafaku, kćeri.

- Imaj mjeru u svemu i sa sva-kim. Ko s tobom lijepo i ti ljepotomuzvrati. Ko te jednom prevari, nedaj mu da drugi put ponovi. Nekaniko ne zna svaku tvoju misao,ostavi za sebe sve što ti je važno,drugima to nije ni blizu tako. Svemužu ne govori, ako će se zbogtoga nervirati, niti ga za sve pitaj.Kad se djeca sa tuđom djecom sva-đaju, ti se ne svađaj s komšilukomradi djece, jer dok okreneš leđadjeca će nastaviti igru – to su tvojeriječi koje sazrijevaju u meni s go-dinama.

- Dobro si zapamtila, a takosam se bojala za tebe. Kad ono nekišofer pritisne sirenu na cesti, a ti kovreteno po avliji, stereš veš na žici,ja sve gledam da ko ne čuje, nevidi, šta će svijet reći, a ti mi reknešda te nije briga, neka im oči poispa-

daju, ako nemaju pametnijeg posla. - Arsuze, gdje ćeš ljudima to

reći, ja te tome nisam naučila -kažem ja tebi.

- Nisi ti svu pamet svijeta poku-sala pa se ni od koga ne može ništačuti do samo od tebe. Nisi ti najpa-metnija na svijetu, ženo – odgovo-riš mi ti ljuta.

- Sada umijem da prešutim, dase pravim da ne čujem, da nevidim...

- Ti?! To je nemoguće?!- Tuđina, majko, mijenja

ljude.Teško je ne znati jezik zemljeu kojoj živiš, radiš, zarađuješ hljeb.Ali sve čovjek nauči ako se trudi,samo teško nauči da bude dobarčovjek, ako to nije. Eno, baba,kakav on posao radi, metlom nizčaršiju uz čaršiju, a svi ga pozdrav-ljaju kao da je načelnik. On sa sva-kim svojski priča, ošturi s pojednimčovjekom na ulici, i taj se udalji nanekoliko koraka pa još mu nešto iz-daleka govori i maše rukom. Gle-dam druge kako jedni poreddrugih prolaze kao da su katili.

Niko nije znao kako NumanGaliba vidi taj svoj posao. Zamoriose on od ljudi kako s njim pričaju.

- Ti si, Numane, još u snazi, nijeza tebe ta metla, kultariši se, to nijepripsan pos’o za tebe. Jok, vala, i tito znaš – najteže su mu pale riječihafiza Altun-alem- džamije kodkoga je Numan odlazio na džumu.

S tim riječima bilo je gotovo sanjegovim džumama u Velikojdžamiji.

„ Ne vala! Vala, sem kad ne bibilo ni jedne više džamije, negomoram sam pod vedrim nebom,možda bi onda opet ušao tamo.Ovako, nikad.“

Hafiz to izgovorio, pa zabora-vio, onako usput, nije ni pomisliokoliko će to Numanu dokunisati,ali osjetio da ga dugo nije vidio nadžumi.A kad prođe čaršijom, niNuman više ne trči da se s njim se-lami, nego se ukloni u stranu, zadrvo, banderu, iza nekog krupnogčovjeka dok hafiz prođe. Neka onide putem kojim sam mu ja očistio,

46 � Septembar 2011. - Mart 2012.

a ja idem svojim. Ne moramo se nisresti. Ima mjesta u Lejlek-džamiji,novi je u džematu, svi ga znaju, alii ne zalaze u njegovo polje rada.Svako se dragom Bogu obrati kakoumije i sa svojom dušom. Cijenio jeon hafiza Velike džamije baš zatošto on zna napamet Kur’an, a i li-jepo ga tumači, da svako te riječizapamti. Ali teško mu je palo štohafiz nimalo ne pokaza da cijeninjegov posao, koji se tiče svih u čar-šiji, svima je milo vidjet čiste i prip-sane ulice, travnjake, park. Najtežeje u tome što je taj posao Numanuslaba tačka, što nije lahko da nađedrugi posao, a baš on koga Numancijeni, da pokaže kako ne drži donjegova posla. Da samo malo pro-misli koliko je u islamu važna či-stoća, on bi mu još trebao i reći: „E,hvala ti, brate, koji našu čaršijudržiš urednom i čistom od pesin-luka, čuvaš nam obraz, hvala ti!“Mogao bi to reći na džumi kao pri-mjer šta znači dobar mumin kojimisli na sve ljude, a ne samo nasvoj džep. A ne, on njega vidi kaosve ono lišće što ga vjetar uzvija poulici s papirom, krpama, ogriscima.Ne smiju se ni riječi tako lako frlja-čiti niz vjetar, pa koga udare, kogaobore, kome u uhu ostanu.Ne znase. S ljudima valja oprezno, nije tokao da tjeraš vjetar kapom.

Te riječi prijekora natjerale suNumana da ode kod rođaka Bejtakoji je bio direktor Pošte i zamoli gada mu nađe kakav posao.

- Šta je? Umorio te narod! Dostasi i izdržao. Ali, šta ti ja mogu po-nuditi? Ne znam. Da imaš osamrazreda, hajde, nekako bi se neštonašlo, a ovako s to male mature,nisi nigdje pristao. Jok, nigdje.

- Dobro čitam i pišem, vjerujmi. Čudio se učitelj moje djece kadje vidio kako dobro čitam. Istina,imam potvrdu za osam razreda ve-černje škole, ali ako hoćeš ti možešzažmiriti.

- Pa kako da zažmirim. Šta daradiš ? Da nosiš poštu? Poštar!?

- E pa vidiš, kako može. Tako je Numan postao poštar.

Obukao je uniformu, stavio kapu,tašnu, pa kad je došao kući ni Nu-rija, ni djeca ga nisu poznali. Poredsebe je gurao bicikl i smiješio se.Njegovom novom poslu najviše seobradova Harun.

- Baš ti to odijelo lijepo pristaje,babo. Da vidim kako bi meni prip-sala ta kapa. Hoćeš li mene naučitida vozim bicikl. E baš je lijepo no-siti pisma. Ljudi se raduju, vesele.

- Ima i tužnih pisama, braco, te-legrama o smrti –Dželila se ljutilana brata što to vidi samo kao neštonajljepše.

- Ti si zadovoljan? – pitala ga jeNurija.

- Što ne bi bio. Ovo mi je čistijiposao, i plata se ne može porediti sonom, a tek ljudi mi se popeli naglavu pa mi živcima šetaju i pridi-kuju.

- Jeste, vala. - E neka si ti babo sad poštar.

Lako mi je djeci reći šta radiš.Onako sve uvijam, da ne kažem štapravo radiš, pa mi se djeca smiju –čupkala ga je za brčiće Đulsa.

- Stidjela se babina posla, a? - Malo, malkice, ovolicko – po-

kušavala je na prstima da objasniĐulsa.

- Laže, babuka, a kad joj daš dakupi čokoladice, bombone ili nekikeksić, ne sjeti se kako babuka za-rađuje. E, sjeti se šta babo radi kadje neko pita.

- Ne lagim. Sramota je lagati.Mi smo velike.

- Velike? - Ne svađajte se. Vidi ti njih što

su se razrakolile kao pilice. - Seke, sekice, seke pilice! – za-

dijevao ih je Harun. Harun se najviše obradovao bi-

ciklu, jer je računao da će mu otacdopustiti da se ponekad poveze bi-ciklom u školu kao mnogi dječacikoji su stanovali daleko. On već trigodine pješači i ovo je došlo kaoneočekivana nagrada.

Majka se uplašila za svog je-dinca da ga kako auto, ne daj Bože,ne zakači u ludoj vožnji, pa svezabrigu prije nego je Harun i počeo

učiti da vozi bicikl. Sestrice su bilenestrpljivije od brata. Čim oni nevide, njih dvije jedna drugoj po-mažu da se popnu na bicikl, mučese da savladaju ravnotežu, ali raču-naju da će i njima dobro doći taj bi-cikl kad krenu u srednju, što senadaju, da jedna drugu voze, a nepješače. Tako neće morati da sezahvaljuju komšiji Zumberu kogateta Zumra natjera da ih ponekadpreveze do škole kako su one tajnos njom pričale. Samo majka Nurijaje mislila da će Dželila i Đulsa sazavršetkom osmog razreda završitiškolu.

- I previše je žensku osmoljetka.Eto, ako iskoči kakav posao, moguraditi, a mogu i kod kuće ostati, nijevelika šteta – pravdala je svoju na-mjeru da kćerke zaustavi u daljemškolovanju.

Otac je šutio. Nije se pitao nikad su krenule dalje od četvrtog,pa i sad može džaba pričati, a ondase desi kao da neko drugi u imenjega odluči.

One su najviše računale naHadu, njenu podršku. Dželila jejedva čekala da završi maturu i satetom Zumrom ode do Beograda.Tamo je živio Zumrin brat saženom i dvoje djece. Ona je Dželiliiskitila kako taj Beograd, BijeliGrad, izgleda na dvjema svjetskimrijekama, Savi i Dunavu, da seDželila umislila kao da će vidjetiPariz.

Dželila i Džulsa su bila lijepe,pa su se kući bojali da ih ko neotme. Sve češće je Harun moraodoći pred školu da sestre ispratikući, jer bi se za njima nabacilimomci koji bi sve učinili da prido-biju njihovu pažnju. Đulsa je vuklasestru za rukav da ne obraća paž-nju na priče momaka, nego da po-žure kući, a Dželila nije moglašutjeti nego je uzvraćala na provo-kacije nepoznatih mladića. Jednomje Harun stao ispred nje da je zaštitiod nekog mladića koji opali šamardjevojci,ako ne pristaje da s njimrazgovara, pa je njenog brata oblilakrv od pesnice koju mu je taj kaba-

Septembar 2011. - Mart 2012. � 47

dahija zadao u lice. Naravno, kućinisu smjeli reći šta se stvarno de-silo, nego je Harun lagao majci daje pao s bicikla, pa se udario. Onaje bila spremna istog časa da biciklbaci na ulicu i neka ga neko uzme.

- Taj točak je samo nevoljenanio. Šta će mu to.Ovolike godineje pješačio, pa eno ga zdrav čitav, asad stavio tu poštarsku kapu itašnu, da ga čaršija vidi na biciklu– Nurija je pričala i ljutila se na Nu-mana.

- Majko, šta je bicikl spram mo-tora – junačio se Harun.

- I jedno i drugo šejtanskaposla, sami ga šejtan drži da se neprekrene na jednu stranu. Hajde,de, limuzina, četiri točka, a ovodva, jok, jok, to nisu čista posla,velim ti ja, zapamti.

Djeca su se smijala, valjala posobi kako majka priča o jednosta-vnim stvarima kao da je samočudo.

Da se majka nije džaba bojala,potvrdilo se ubrzo. Otac je neko-liko puta ljoštimice udario licem oasfalt i neka velika sadaka ga je sa-čuvala da ne dobije potres mozgaili ne izgubi oko.

Niko kao ona nije tako bio sre-tan kad je neki mladić ukrao toočevo biciklo, dok je Harun bio načasu, a on skočio kroz prozor učio-nice u nadi da će stići lopova. Sačasa, bez pitanja, istrčala su i trojicanjegovih drugova, ali uzalud. Svačetvorica su se trčala po dvorištuškole, zagledala na sve strane, aliništa. Dotrčali su i do čaršije, zagle-dali baška svakog ko je na biciklu.Sigurno će za to dobiti primjerenedisciplinske kazne od razrednika.Najteže je Numanu pogledati u licei reći šta se desilo.

- Šta je s točkom, sine? Da nijeost’o još malo u čaršiji – upita otac.

- Vala, nema varakanja, babo,neko ga ukrade – reče Harun po-gunute glave ne gledajući u oca.

- Ništa nije stiglo da nauči mojesiroto biciklo... – okrenuo jeNuman na šalu.

Sin ga gleda i ne vjeruje da se

otac toliko promijenio. Nekako muje to i teže palo nego da se izgala-mio na njega, izrezilio ga kako jezaslužio, „očito mu bukvicu“. Zatoje Harun poslije dva dana stavio naprodaju svoje patike koje mu je se-stra donijela iz Norveške.

- Ko sutra prvi donese pare, nje-gove su – reče Harun.

Na taj novac trebalo je još malododati da se kupi polovno biciklo,ali za vještog cjenkadžiju, kakav jebio njegov drug iz razreda Rizo, nidinara više ne treba. Njih četvoricakupiše od starijeg amidže dobroočuvan polovan bicikl, ubijediše gada toliko vrijedi, iako je on zategaosvoju cijenu da ne da niže. Harundoveze to biciklo kući. Kupi nabenzinskoj pumpi malo benzina ilijepo ga usija da se na njemuogleda. Kad otac dođe predvečerkući, ugleda zaključan bicikl predvratima.

- Čiji je ono točak, sine?- Tvoj, babo? - Ene, moj, ja znam da si ti moj,

vjerujem ženi, ali biciklo može bitisvačije.

- To je tvoje biciklo da ne idešpješice na posao. Nekad si imaodvije-tri glavne džade po čaršiji, asad ti valja šipčit čas na ovu čas naonu stranu. Ostat ćeš bez nogu.Samo ovo nije baš glanc novo, alieto vidi,očuvano je, sija se.

- Sija, sija, sunce iz njega grije.Nego, kako ti njega kupi? Ne reče!

- Lahko, babo. Znaš one patikešto mi je donijela Hada iz Norve-ške, prodao sam jednom drugu,dobro ih je platio, i eto, kupio zanjih biciklo.

- E žao mi je sine. Otac ti nikadnije sa sebe skido i prodavao, nijeni džaiz, rekla bi moja nana, a ti etoostao bos, a kupio bicikl. NemaHada kome ni donijeti. Dar se neprodaje do velikog zora.

- Zor! Zor! One dvije „ jedna-čite“, Đulsu i Dželilu, nisam višemogao trpjeti.Jedna kaže što nisamsvezao biciklo za ogradu, a drugašto mu nisam položio malo slameda ne bude gladan.Prave me ma-

zlumom, a žao mi ih tući. - Šale se, vole te sestre – branio

ih je otac.Harun je završio srednju školu

i dobio diplomu konobara. Hadamu je poslala odijelo, cipele, košu-lju i kravatu za matursko veče injen brat se istakao ljepotom stasa,lica, pa su mnoge djevojke bacileoko na njega. One večeri kad jepošao na matursko veče majka jeza njim prolila kofu vode, gotovoga svega polila za sreću.Otac jeuzeo abdest i klanjao akšam, anakon molitve zahvaljivao Bogušto mu je pomogao da se iščupa izone neimaštine kad se našao nadnu života. U duši nikad nije bio si-romah i svi su to osjećali i voljeli ga,a naročito njegova unučad.

Njegove dvije bliznakinje, Dže-lila i Đulsa, stigle su do fakulteta.Đulsa studira pravo, a Dželila me-dicinu. Zahvaljujući komšiniciZumri, koja u duši nikad nije pre-stala biti majka Dželili, smjestile suse kod njenog brata i snahe, paNuman i Nurija daju sami od sebesve što mogu, ne bi li bar malo uz-vratili tim dobrim ljudima, kojimasu do neba zahvalni za sigurnostsvojih kćeri. Djevojke su još dobilei studentski kredit kao djeca iz ne-razvijenog područja. I Zumra kri-jući pomaže, uživajući kao da isama postiže uspjeh. Ona, Zumra,ponosna je na njih, gotovo jednakokao i njihovi roditelji.

-Moja Lula, moja Lila, mojadoktorica, dušu mi zaliječila - te-pala je Zumra njima onako kakoim je tepala dok ih je vezala povo-jem, krojila jednake haljinice, pomjeri svojih želja.

Bliznakinjama se niko nije obra-dovao kao Zumra, pa su one toosjećale i njoj se više povjeravalenego rođenoj majci.

Kuću Numana Galiba uvijekzapljuskuju vali smijeha i dječjegraje, kad se iskupe njegova djeca,i djeca njegove djece. On pristaje snjima: šali se, plače, raduje, maštauz njih, živi uz njih uvijek noviživot.

48 � Septembar 2011. - Mart 2012.


Mehmed Đedović

Teško je reći ko se s kim više igraoi dokle je ta igra znala potrajati.Ljuljuškao je na nogama, onda bi

mu sjedala za vrat, pentrala se po njemukao po drvetu.

Rasla je brzo, kao i sva djeca, i učila,a on se oko nje savio, štitio je i pazio,onako kako to radi roditelj koji je djetetui otac i majka.

- Moja Una je lijepa, pametna i imagustu kosicu... bila je duhovita kao i njenamajka dok je život nije zgužvao kao ispi-san list hartije. Bila je sve njegovo.

Onda su došli bolnički hodnici, beznajave, hladni i beskrajno dugi.

Niko nije znao šta joj je. Jednog jutrase nije digla na noge i više nije pričala.Smijuljila mu se onim tužnim očima, aon je krio suze, i vodio je ljekarima.

Niko mi nije pomogao, nisu umjeli...To što se desilo njegovoj kćeri modernamedicina nije znala objasniti, niti izliječiti.

Htio je njen osmijeh nazad, tragao zanjim i nije se mirio sa poražavajućim dija-gnozama da će ostati takva do kraja života.

Tražio je i nije nalazio. Nijedan putnije dovoljno dug da ga nije prešao,ništa toliko skupo da ne plati, nijedanlijek nedostupan da nije došao do njegai ništa.

Prošlo je nekoliko godina i počeo jeda posustaje, a baš toga ga bilo najvišestrah, da ne stane na pola puta a onauvehne pred njegovim očima. Izgubio jenjenu majku kada je bila najpotrebnija injoj i njemu, nije htio i nju da izgubi, alije polahko uviđao da je bespomoćan.

Čuo je za Lutvu, ženu koja zna i kojaliječi kad svi odustanu...

To mu je vratilo snagu i krenuo je datraži. Nije imao pojma gdje će ga to tra-ganje odvesti, jer Lutvu nije bilo nimalolahko pronaći, ali on je bio uporan i nijenamjeravao stati dok kćeri ne vrati onajosmijeh na lice...

Nalazio je svjedoke, ne i Lutvu, ali jei dalje tragao...

* * *- Je li mrtva?- Čini mi se da jeste, presjekao

sam je kada me je ujela...- Pa kako čovječe...- Nagazio na nju, slučajno,

mora da je spavala pod ovim li-šćem. Ubuduće da znaš, branjegljiva nije nimalo bezopasno.

- Je li ti dobro? Ujela te zmija,trebao bi doktoru i to što prije...

- Vidim ja da je tebe strah višenego mene, al' ništa ne brini, nijemi ovo prvi put...

- Ne razumijem...- Isisao sam otrov iz rane, malo

je to gorko i pecka dok pijučem.Ruka otekne i utrni kao kad teujede stršljen. U početku mi se za-vrtilo i to je sve.

Čaj od nane

Septembar 2011. - Mart 2012. � 49

- Znači, nećeš ljekaru...- Šta ću džaba, imaju oni

težih slučajeva od mene.- Ali ja te stvarno ne razu-

mijem, neko drugi bi do sadaumro...

- Vi iz grada mnogo što-šta ne razumijete, ali ja vamtu ništa ne mogu pomoći. Zasvaku sitnicu vi trčite dok-toru. Ovo je šesti ili sedmiput da me je ujela zmija i evome na nogama.

- To je praktično nemo-guće, niko mi neće vjerovatikad ovo budem pričao.Sedam puta te ujela zmija!

- Doduše, prvi put je bilomalo gutavo, toliko da sam čaki ja mislio da se neću izvući.

- I šta je bilo?!- Odnijeli me Lutvi,

onako u ćebetu, polumrtvog,u bunilu...

- Ko je Lutva?- E, to je već malo teže pi-

tanje. Lutva me izliječila,nekim travama, gorkim k’očemer i medom. Od tad mižao zmija, koja god me ujedepogine, a meni ništa.

- Pa ti si fenomen, ja tonisam ni čuo ni vidio...

- Eto, sad jesi, i jedno idrugo...

Gdje živi, kako da je pronađem?Niko mu nije znao pokazati

put... Nije znao ili...

Malo je takvih kakva je Lutva, svemanje, ali ih ima u svakom vremenu.

Kada ljudi traže pomoć od ta-kvih kakva je ona, a počesto se todesi, pronađu ih samo oni najupor-niji i oni koji pored toga što gledaju,znaju i da vide ono što traže. Raz-grnu gustu koprivu koja neprijatnoškaklja po koži, zarone ruke u ko-rijen i rove, ništa ih ne sprječava iništa nije teško ni neprijatno. Takviznaju prepoznati lažljivce i preva-rante na svom putu, šumu koja za-klanja stablo, i kada dođu dopravoga, onda su to i zaslužili.

Oni iskreni, kao ona što je, su tihi,povučeni, ne hvale se onim što im jedato i ne zarađuju na tuđoj muci.

Mještani okolnih mahala, upla-šeni da bi te priče koje se šire okoLutve i čuda koja joj se pripisujumogle da joj naškode, a ako na-škode njoj naškodit će i njima, pre-stadoše da pričaju.

Kao da su dobrovoljno preki-nuli lozu koja je počela opasno dase širi i mota oko njihove mahale,jer su pred Lutvinu kuću stizaliljudi odsvakud, a kada su već bilitu ona nikoga nije vraćala.

Do tada je Lutva spasila sva-koga od njih...

Tom svojom tišinom su je štitili,pa i kad se neko za nju raspitivaookretali su glavu. Ko je imao srećuda je pronađe opet bi je pronašao,ko nije, oni mu nisu ni pomagali niodmagali.

Zato se ni danas ne zna je li bila,živi li još ili su i nju i njen dar odni-jele godine...

Jedan krezubi kondukter, umaloj kafani pod lipom, čiji stolovisu bili prekriveni onim kockastimstolnjacima za koje je mislio da ihviše ne proizvode, pričao je sve dokmu je plaćao pivo. Strpljivo slušaoi čekao, tražio neki putokaz koji ćemu reći gdje da pronađe tu ženu.

Savka je bila mršava, Džemilarazroka, a Lutva stara.

Niko nju drukčije nije ni pamtio,niti je bilo ko znao koliko Lutvaima godina.

Jedni se kleli da joj ne može bitiviše od osamdeset pet, drugi tvrdilida je davno iza sebe ostavila deve-desetu, a oni koji su od svega zbijališalu poredili Lutvu sa kornjačom idavali joj od stodeset do stotridesetljeta, zbog čega baš toliko niko senije trudio objasniti.

Babo je imao ružne snove.Zvao se Veljko Babić, zvali ga

Babo, od milja.Kod svih se rat završio, a kod

Babe i dalje traje, svake večeri iz-

nova, tako godinama.Nije to bio pravi rat, onaj u

kojem je Babo bio, kao i drugi štosu; zemunica i zajebancija po čitavdan i dok dvaj's ispaljenih metaka,prođe belaj. Tako je bilo u njego-vom selu, a čuo je i za drukčije.

Babo je dobro naučio šta značita riječ za koju su mnogi mislili daje znaju, ali nije tako.

Samo Babo, hodajući kosturkrupnih očiju, i rijetko ko od njego-vih, a pravo je upoznao strah.

U svojoj nemoći je pokušao dase ubije. Skinuli ga s vješala.

Neko se dosjetio, progutao svemržnje i sve ratove i doveo ga njojda ga liječi.

Ona ga samo pogledala. Nije toza mene, vodite ga ljekaru.

Ona zna... - tako im rekla.Odveli ga, zatvorili na psihija-

triji sa teškim ludacima.Babo nije bio lud, njega je bilo strah.Našlo ga tri dana poslije, objesio

se o vodokotlić; do tada to nije bilomoguće, al’ Babo je bio sama kost ikoža, i oči...

Tako govore da je bilo, pravuistinu zna samo ona, a ona ne pro-govara.

Činilo mu se da je na dobromputu, još samo korak i neko će mupokazati mjesto u kojem ta žena živi...

Zemlja je savila sebi ko olujadrvo, pa jedva hoda, onako pogeta.

Malo su je se i bojali, mada toniko ne bi priznao, jer ljudi se obi-čno boje onoga što ne razumiju.Sresti staru Lutvu bilo je slično kaoda ti mačka pređe preko puta,možda i gore.

Njome su plašili neposlušnudjecu, a nijedno dijete u mahali nijeslušalo baš svaku, pa su je i djeca za-mrzila i zaobilazila u širokom luku.

Srećom, pa je nisu viđali često.Držala se Lutva svoje kuće i

svoje avlije zaklonjene od pogledagustim žbunjem i visokim drve-ćem, obrasle različitim travkama.

Dosta češće su tada, u to vri-jeme, sjajni automobili bešumno

50 � Septembar 2011. - Mart 2012.

klizili putem, zaustavljali se poreddjece u igri, a njihovi putnici se ra-spitivali za kuću Lutve Sjemić.

- Šta im ona stara sovu-ljaga može pomoći pa joj to-liko dolaze?Šaban je čitavog života vjerovao

jedino u ono što zarade njegove žu-ljevite ruke, pa mu bilo čudno datoliki ljudi idu kod Lutve.

- Bolestan traži čudo itamo gdje ga nema. Kaddoktori odu-stanu, imaLutva, dolazeda im pomogneda lakše umru.Zvali ga Lju-

dina. Zaputio se pocigarete i, po obi-čaju, nije mogaoprešutjeti i kad nikood njega ne tražimišljanje. Što je naj-gore u takvim si-tuacijama, onobično kaže ono štone misli. No, dokLjudina nauči zauz-dati jezik, navaljatće svakakvih gluposti, pa će ga i našegu dizati.

- Ovo su četvrta koladanas, sve bolja od boljih isvi traže staru. Da nije nje,takvi nikada ne bi zašli unašu mahalu - kiselo zaključiŠaban.

- Što se onda buniš - do-čeka ga Himzo Poparadrsko.

Htjede Šaban još neštoreći, ali samo odmahnu gla-vom i prođe. Vidio je da seHimzo uozbiljio, navukaoobrve na oči i da će ga doče-kati šta god da kaže.Taj je bio spreman da brani

Lutvu i se stavi na njenu stranu, izinata svima. Takav čovjek i gotovo,a sa takvima je, Šaban je to odličnoznao, bolje ne pristajati.

- Ne znam šta im smetaLutva, pa sve nešto protivnje. Žena gleda svoja posla, a

oni bi je, da su druga vre-mena, spalili na lomači.

- A ti opet naš'o da je bra-niš. Ostavi se ti Lutve i praz-nih rasprava, i prihvati sekakva posla. Sebe nisi sposo-ban da odbraniš, a branio bidruge.Himzina žena Azra očito je bila

ljuta, što nije nikakvo čudo jerHimzo je godinama bez posla, aživot sve teži.

Ne bi mu drago što ga Azraoprži pred svijetom, pa je prostrijelipogledom i mrljeknu nešto nera-zumljivo što je najviše ličilo napsovku.

Azra nije ni registrovala naro-gušenog muža, jer godine zajedni-čkog života ubiju ljubav, nježnost irazumijevanje, a ostave samooporu i tešku stvarnost.

O Lutvi bi, gotovo pa svaki dan,krenula priča, a da nema različitihmišljenja, ne bi se ni pričalo. Jedniza, a drugi protiv i tako unedogled.

Lutva sa tim raspravama nijeimala nikakve veze, niti ih je uzro-kovala niti završavala; sve je teklomimo nje i njene volje i, ako ćemopravo, nije je ni doticalo.

Čak i oni koji je kritikuju kadkod nje dođu a na njena vrata ihnevolja dovede, dođu pogeteglave, molećiva pogleda i tužnalica, tada je sve drukčije...

- Čekaj malo... Znaš li ti...Pa, gdje je, kako da je nađem,pobogu?!

- Ne znam, niko to ne zna...- Je li barem živa?- Ni to ti niko neće znati

reći, ko kaže drukčije, laže...- Ima li istine u svim tim

pričama?- ...- Ima ili nema?- Ponekad je potrebno vje-

rovati u čuda.- Ja vjerujem,

mojoj Uni samočudo i može po-moći.

Nekome bi tobilo svejedno,možda bi se i obra-dovao, ali njega je taizdaja pogodila dosrca.

Kada je dobiopoziv za sud,Himzu Poparu jeostavila žena. Poku-pila svoje stvari i satroje djece se vratila

majci.Znao je on, ako ćemo pravo, da

je sve to maslo njegove punice, alinije mario.

Rekao joj je: Dabogda ti biloonako kako je meni sada, samo to-liko.

Devetnest godina braka bačenou vodu, tuga jedna.

Njegova žena Azra nije do-voljno zrela da odlučuje svojomglavom. Kakve ima veze što neradi tolike godine, pa snađe se,nisu ni gladni ni žedni.

Pa i da ode u zatvor, pa šta, nijeubio čovjeka...

Ustvari, laže!Jeste, ubio je, ali u saobraćajnoj

nesreći, za volanom, bio led, kli-zavo, a ovaj se samo stvorio predkolima i paf...

Udar! Pukla šoferšajba i flekakrvi na snijegu. Mrtav čovjek.

Poslije su ustanovili da je biopijan taj što je poginuo i da je

Septembar 2011. - Mart 2012. � 51

možda i namjerno...Šta god da su ustanovili, a jesu i

to svašta, jer taj zapisnik je stvarnobio dug, ubio je čovjeka, prekinuonečiji život.

Zbog toga se njegova Azra po-kupila, odvela djecu i otišla, zatojer će joj muž u zatvor.

Htjede joj reći da žene čekajusvoje muževe i po deset godinadok oni robijaju, ali nije rekao ništa,jer prave žene čekaju prave mu-ževe, što on nije bio, jer da jeste, nebi samo tako potrošio godine sanekim ko će ga ostaviti kad mubude najviše trebao.

Zbog toga je Himzo otišao kodLutve.

Našao se pred zidom, nije znaošta dalje.

U početku se i on tome opirao,nije volio vračare, nije ih posje-ćivao, nije im vjerovao, alimuka te natjera na sve.

A onda, Lutva nije bilavračara, ona je jedno-stavno znala.

Otišao joj je na vrataotrovan i očajan. Nijerekao ništa, ona mu jeponudila čaj sa medom isve mu rekla prije negošto je on progovorio jednujedinu riječ.

Ne zna se šta je bilo dalje, aliHimzu više niko nije vidio, priča seda je još iste večeri spakovao onomalo stvari što je imao i odselio zaMostar, u toplije krajeve i što daljeod izdaje.

Rekao poštar gdje nosi poštu, aliu povjerenju, da niko ne zna, i nijesaznao...

Otišao istoga dana, putovao,griješio i vraćao se... Srce mu ku-calo kao ludo... Na adresi koju jedobio pronašao samo staru kućukoja je bila stanište mačaka i ništaviše.

Niko tu ne živi, godinama. Na-pušteno imanje, čije je, nikoga nezanima...

U povratku je bio tužan i bespo-moćan, nije mogao pomoći svome

djetetu, nije znao kako...Tako je odustao od traženja te

žene, i sve što je o njoj čuo progla-sio za gluposti, prazno trkeljanjedokonih seljaka.

Iste večeri bol je lomio Uninoslabašno tijelo, a lice joj se krivilo ugrimase dok je krupnim suzamagledala u njega.

Na rukama je odnio u bolnicu.Doktori su rekli da se neće još dugopatiti...

Negdje iza ponoći, kad su gaotjerali od njenog kreveta, zausta-vio je taksi...

Beća je za život zarađivao kaotaksista i imao dovoljno slobodnogvremena i mašte da ga potroši za

svoj ćeif.

K a k oje stario, samoća mu je sve više od-govarala, zbog toga je i radio po-slije ponoći. Nigdje žive duše.

Tog dana je, natjeran dječačkomradoznalošću, požurio u tuđe tre-šnje. Popeo se visoko iznad naselja,oprezno gazeći gustom šumom ustrahu od gmizavaca.

Put ga je doveo do strme njive igoleme trešnje, stara trešnja čijegrane su se savile od roda.

Vidjelo se da niko nije dotakaosočne, crne plodove i da današnjadjeca ne idu u tuđe voće.

Prvo je sjeo na među i pogledodmarao na ocvaloj livadi prepu-noj života i visoke trave, a onda seoprezno popeo na stablo.

Dok se u krošnji sladio plodo-

vima, iz daleka primijeti pognutupriliku sa štapom u ruci kako prilazideblu. Prvo je pomislio da je to vlas-nik livade i trešnje na koju se popeonikoga ne pitajući, no kada se pri-lika približila, vidje da je stara žena.

Prošla je zaraslim puteljkompored debla i ne primjetivši da ne-koga ima na drvetu.

Zaputila se niz onu strmu njivu,uz koju se on uspentrao, zastalapred šumom kao da nešto osluškujei sigurnim korakom zašla u gustiš.

Beća je više nije vidio, a tek ne-koliko dana kasnije kada se u taksijupovede priča o čudnoj ženi Lutvi,pomislit će da je to možda bila ona.Mada, ni tada neće biti siguran.

Kada se najeo zrelih trešanja,istim onim putem kuda je prošlastarica on je krenuo nazad do auta,pa kući. Zastao je pored šume, neštona tom mjestu je bilo drugačije i tre-balo mu je vremena da vidi šta.

Ustvari se to više čulo nego vi-djelo.

Pčele, šuma je raznosilasitno zujanje velikog broja

pčela, pa se nije tačnomoglo zaključiti odakleto dolazi. Zvrndalo jekao da su milioni pčela

okolo, ali se nije vidjelo oda-kle dopire taj zvuk koji šuma kao

da je krila.Kada se Beća odmakao i

zvrndanje se utišalo, pa sasvim iz-gubilo.

I zaboravio bi na tu staricu i ro-jeve pčela u šumi, da nije bilo to štoje bilo.

Pčele su stvarno Lutvi pokazi-vale kuda treba ići, a na mjestu nakojem ih se najviše okupilo put sezavršavao.

Ali ne samo to.Sjela bi na jedan panj, kraj sebe

spustila štap, a one pčele bi se po-čele sakupljati na njoj. Bilo ih je sto-tine, hiljade, ko zna koliko ih je bilo.Dolijetale su sa svih strana i lijepilese za Lutvu sve dok je nisu pot-puno prekrile. Onda bi se lijepilejedna za drugu, pa opet, pa opet itako dok se ne bi stvorilo veliko,

52 � Septembar 2011. - Mart 2012.

veoma veliko klupko pčela u čijojsredini je bila Lutva kao matica.

Ako bi to neko i vidio, a nikadniko nije, ni u snu mu ne bi palo napamet da je u tom velikom grotlupčela žena i to živa i zdrava, i da seone sakupljaju baš zbog nje.

Ako bi neko i vidio, ne bi povje-rovao svojim očima jer tako neštose ne događa, niti bi mu ko povje-rovao ako bi se usudio da ispriča.

Zbog čega su to pčele radile, šta sugovorile Lutvi, u kakvom su dosluhusa njom, niko to nije znao.

Uglavnom, svakegodine, u isti dan i istisat, pčele bi postaleLutva, a Lutva bi po-stala pčele.

Nešto kratkociknu i naglo pre-stade. U tom se čukako udari u zemlju itupo jeknu.

- Pade Beća strešnje, podviknuneko ko je prepoz-nao onaj reskizvuk lomljenjagrane od ranije.Našli Beću pod trešnjom, samo

očima koluta i bolno stenje. Neosjeća ni noge ni ruke, ništa, kao daih i nema.

Neko pametniji se dosjeti.- Hajmo mi njega, dok je

još vruć, odnijeti. Ako se oh-ladi i ako bude šta puklo,niko mu ne pomože.

- Je l' doktoru?- Samo ti drži to ćebe i

nosi, ni jedne ne progovaraj.Ušutio se onaj što je zapitkivao

i poslušno radio što mu se kaže.Do večeri se čulo da je Beća pao

s trešnje.- Trešnja je najbaksuznije

drvo za koje znam, k’o da jeukleto. Pa, da ti ne lažem, al'svake godine desetak ljudipadne i kičmu slomi, prisje-dnu im trešnje.

- Sad si, vala, Šabane malopretjerao, al' nek ti bude; ko

ne vjeruje nek ide u bolnicupa neka broji, je li tako...

- Haj ti pametnjakoviću,na svaku imaš primjedbu.

- I šta bi sa Bećom?- Ne znam, valjda ga

odvezli u bolnicu.Ujutro za teški pad saznao ko

nije znao, a sutra Beća prošaoputem. Malo hega na nogu i teškohoda, al' hoda.

Nikom nije rekao da ga je Lutvaspasila, a jeste. Da ne bi Lutve, onna svoje noge više ne bi stao. Ljudi

vjerovali da je bio u bolnici i blago-siljali ljekare.

- Bog, pa doktor - tako go-vorili, a Beća okretao pričuna drugu temu, jer nije htioreći da je njegov spasilacstara Lutva.Mrze je, svašta o njoj govore, a

ona ih spašava kad niko drugi nebi mogao. Od tada Beća pola ružneriječi za Lutvu nije rekao.

Ni sam nije znao zbog čega jesve to ispričao tom slomljenom itužnom čovjeku koji je u njegovtaksi ušao poslije ponoći.

Nije se obazirao na ljekara i se-stru koji su ga odgovarali, čak i pri-jetili. Srećom da je bio samodežurni, pa je on Unu umotanu ućebe privio uza sebe i iznio iz bol-nice. Bila je bunovna i samo mu seblago osmijehnula i nastavila spa-vati. Svitalo je. Ispred ga je čekao

onaj taksista.Nije pratio put kojim su išli niti

je znao kada je prošlo vrijeme u ta-ksiju.

Izašao je na istom onom mjestuna kojem je jednom i bio i zatekaostaru, napuštenu kuću.

Sada to nije bilo tako, pa je pomi-slio da griješi. Dvorište je bilo punomirišljavih trava, a gusto drveće za-klanjalo lijepu, neveliku kuću.

Stao je pred vrata i ona su se ot-vorila prije nego što je pokucao.Pogeta, stara žena zračila je dobro-

tom i imala taj pogledkoji prolazi kroz čo-vjeka.

On duboko uz-dahnu, a suza kliznuniz obraz dok je u na-ručju stezao Unu.

- Uđi, slobodno,uđi. Spusti djevoj-čicu na krevet...Neka se ona na-spava, dotle ćemomi popiti čaj odnane, to je najprijat-niji napitak u ranojutro. Još ako je za-slađen medom,

nema mu ravna...

Takvih kao što je Lutva sve jemanje, ali ih ima u svakom vre-menu.

Kada očajni ljudi traže lijeka,pronađu ih samo najuporniji i onikoji pored toga što gledaju, znaju ida vide.

Na tom putu sreću prevarante izavrzlame raznih vrsta, i imaju lisreće - prepoznaju ih i zaobilaze uširokom luku.

Razgrnu gustu koprivu koja ne-prijatno škaklja po koži, zaroneruke u korijen truhlog drveta irove, ništa ih ne sprječava i ništanije teško ni neprijatno dok traže.

Takvi znaju prepoznati lažljivcena svom putu, šumu koja zaklanjastablo, i kada dođu do pravoga,onda su to i zaslužili.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 53


POMIRENJE

Kada mu se najviše mililo živjeti, umirao je

I

Vrijeđao ga je jastuk pod glavom. Svjetlo je peklo natekle oči.Iz ćoškova zamračene sobe i sjenke su zasjecale vid. Stezao gaje povez oko glave. Popusti li zavoj, čelo je pucalo. I najtiši šum,koji je dopirao s polja kroz poluotvoren prozor, unosio je ne-rvozu i nemir. Pod leđima vuneni ležaj bio je tvrđi od kamena.

Pomjeri se - boli. Miruje li - boli. Na svaki njegov pokret majka Ćamka je podizala glavu i ska-

kala na noge. „Boli li, sine?“„Boli majko!“ Ni brižni glas majke nije mogao umiriti bolove. Sustizali su

jedan drugog. Najteži je bio onaj koji je stizao kroz kičmeni stub.Razarao je nerve i poput žaoke zabadao se u mozak. Kako jebolest uzimala maha, molio je majku:

„Skloni se negdje, kad boli, neka bar jedno boli!“„A kud ću ti ići, sine?“ – lomila je prste. “Bilo gdje da odem,

isto mi je, majka sam, boli da sam pod crnom zemljom“ – kazi-vala je, šutjela i na prstima hodala po sobi. Kako djetetu ne bipristajala na muke, izlazila je. Nije se dugo zadržavala. Vraćalase sa šoljicom toplog mlijeka.

„Zadahni dušu, blago meni.“„Ne mogu, majko.“ „Sine, jedna kap zauhar je, snage ti treba“ – bila je uporna,

ali u onoj mjeri koliko je bilo potrebno da pristane. Jednomrukom mu je pripodizala glavu, a drugom pronosila šoljicu:

„Kap, makar kap, blago majci.“Kapljica bi kliznula niz suho grlo. Od bola bi se stresao. „Kažem ti, bona, ne mogu. Ujede me za želudac!“„De, pihni kap, još samo kap!“Odbio je.Majka, kao majka, uzdahnula bi od nemoći da nešto više

učini. Kao i obično, mlijeko bi se ohladilo i ukiselilo na polici pored

uzglavlja. Vremenom je prestao uzimati lijekove. Običnom vodom je zadahnjivao dušu.

Mustafa Smajlović

Mustafa SMAJLOVIĆ je rođen 16.jula 1953. godine u Lascima kod Vi-šegrada. U rodnom gradu je završioosnovno i srednje obrazovanje. Stu-dirao je na Fakultetu političkih naukau Sarajevu, odsjek: Sociologija.

Prve prozne, poetske i novina-rske tekstove počeo je objavljivati uvišegradskim školskim danima. Du-gogodišnji je saradnik više bosan-sko-hercegovačkih listova i časopisa.Bio je urednik dnevnih listova Večernje novine, Jutranje novine, BH Dnevnik, Avazovog magazina… Autor jezapaženih reportaža i putopisa izAzije, Afrike, Evrope… Dobitnik jevrijednih nagrada za poeziju, prozui novinarstvo. Zapažene nagrade naknjiževnim natječajima listova: Oslobođenje, Večernje novine, Zadrugar,Ljiljan, Sumejja, Naša riječ…, Udruže-nja novinara BiH, na književno–kul-turnoj manifestaciji Susreti ZijaDizdarević (1999. i 2004. god.), Fon-dacije za izdavaštvo FBiH (2010)...

Smajlović je recenzent, urednik,autor i koautor stotinjak publikacijaiz oblasti javnog i kulturnog života.Njegovo književno stvaralaštvo je za-stupljeno u antologijama i panora-mama proze i poezije, te u školskimčitankama.

Objavljene knjige pripovjedaka:Sehara (1996), Žena sa slikarevogplatna (2000), Ćuprija pod vodom(2001), Čovjek iz sna (2005), Potop(2007), Čovjek sa ribljim očima(2010).

Živi i stvara u Sarajevu kao slobo-dni umjetnik.

Član je Društva pisaca BiH i Sa-veza novinara BiH.

IZ NEOBJAVLJENOGRUKOPISA

54 � Septembar 2011. - Mart 2012.

II

Bio je to Idriz Idrizović, sin Ćamke Idrizović, kojaje u ratu izgubila starijeg sina iz prvog braka – Mu-radifa Mehmedovića. Pogide od bratove ruke, odruke ovog koji umire pred njenim očima. Da nije bilotako kako je bilo, možda bi joj duši bilo lakše. U veli-kogladuškom tamnom vilajetu, mnoge su majke za-plakale. Ratne guje ih ujedoše za srce. Brat je pucaona brata. Sinovi ginuli, a majke ostajale – ni žive nimrtve.

Hoće li Bog dati da ostane i bez Idriza?Otkako se razbolio, zaboravila je na svoju bolest.

Da nije tako kako jeste, ne bi ustajala iz kreveta. Predočima se vrtjela kuća i pretkuća, sve se okretaloukrug, samo nije ležaj u kome je jačao ljuti bolesnik.

„Boli li, sine?“„Boli, majko!“„Bog će dati da ti meni ozdraviš!“Molila je... Kada bi djetetu malo lahnulo, spuštala je glavu na

jastuk i molila:„Bože, Ti koji si kadar sve učiniti, olakšaj, ne ote-

žaj! Meni uzmi, mom djetetu daj! O, Bože!“Dok je majka molila, sin se borio za dah. Čim bi

zaječao, brzo se podizala na noge.„Blago meni, prouči dovu, zaišti od Boga milost.“„Učim majko, ali džabe, boli!“„Moli sine, ne griješi dušu!“Molio je: „Gospodaru moj, kad ja zaboravim Tebe, nemoj

Ti zaboraviti mene!“Lahnulo bi mu, ali zakratko.U takvim trenucima, kada se od bolova kidalo

srce, sušila duša i pucalo čelo, Idriz je nastavio ječati,bez snage da izusti riječ. Otvarao je usta i gutao glas.Bilo je to ono stanje u kome je želio samo jedno – daumre. Da se više ne pati.

„O, Bože, uzmi me!“ – čuo je glas iz prsa.

III

Kako to obično biva, bolest noću uzima maha.Stanje bolesnika se pogoršava. Tu noć je gorio odvrućice. U vječnosti patnje, košmar je prizvao slike.U početku, bile su to iskošene sjenke, prizori bez bojei zvuka, a potom ga stiže ono od čega je bježao.

„Ne, samo to ne-e-e!“ – krik se prolomio iz grla.Majka se brzo našla pored njega.„Ne boj se sine, majka je uz tebe“ - čuo je.Slutila je kako se primiče ono najgore.Idriz je kolutao očima boreći se za dah.Čuo je ono što nije htio čuti:„Ja sam, Muradif, tvoj brat!“Ustao bi, ali nije mogao ustati. Prevrnuo bi se na

drugu stranu, ali se nije mogao pomjeriti. Majka jepoturila još jedan jastuk ispod njegove glave.

„Evo, usturi se malo!“„Ne daj me, majko!“ Zatražio je od majke da mu skine povez sa očiju.Lijepo je vidio Muradifa. „Vidiš li ti Muradifa, majko?“Čuo je pucketanje njenih prstiju.Zatvorio je oči, ali je slika ostala u očima.„Zašto? Brat sam ti, smiluj se!“Bio je neumoljiv.Poveo ga je na gubilište. Nije dao drugom da ga ubije.„Ne čini to, brate, Bosna je bila i biće je i bez nas

dvojice.“ Šutio je. „Idrize, Ćamka Mehmedović je naša mati, nije

država!“Umjesto milosti, izmamio je bijes.„Umukni, izdajico, moja majka je Ćamka Idrizo-

vić. Ni očevi nam nisu isti!“ - odgurnuo ga je kun-dakom.

Zarobljenik posrnu i pade. „Ako sam izdajnik, daj drugom da me ubije,

nemoj ti!“Pucanj je odjeknuo, ovog puta nikamo dru-

gdje nego u Idrizovim prsima.Nije ga ubio.Lijepo ga vidi i čuje:„Kako to, ti živ?“„Došao sam da te vodim.“„Gdje?“„Tamo gdje nam je svima suđeno da odemo!“Otimao se.„Brate, daj ruku!“Po grčenju prstiju ruke, majka je znala da gubi i

drugog sina.

IV

Još nešto je Ćamka vidjela što jedino majke moguvidjeti.

Iznad Idrizove glave uzdigoše se dvije sjenke,spojiše se u jednu i poput bijele golubice prhnušekroz otvoreni prozor.

Šamijom je pokrila glavu, uzdahnula i odahnula:„Hvala Bogu, pomiriše se!“

GLUHONIJEMA LJEPOTICA

I

Zalutali stranac bio je jedina svijetla tačka u za-dimljenoj i čađavoj kafani. Sjedio je za stolom ućošku. Na sebi je imao bijeli kaput, bijele hlače, bijelišešir i crnu košulju.

Bijela maramica je virila iz džepa kod srca.Govorio je rukama.Njegove ruke su donijele ovu priču.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 55

II

Mlada i lijepa Lamija bila je gluhonijema. Glasnoje otplakala svoje rođenje. Dječijem plaču obradovalase majka Malka Ruhotina. Otac Abdulselam čekao jemuško dijete.

Dobio je Lamiju. Dadoše joj ime po nani, koju su ubili četnici ne-

gdje kod Čajniča.Dijete obolje prije nego što je prohodalo. Niko ne

znade kazati od čega je oboljela. Preležala je vrućicu.„Crveni vjetar“ – govoriše. Progledala je odnekad.Ostade živa, ali ogluhnu i zanijeme.

Zamete je tišina. Pred očima sjevne, ali ne zagrmi u ušima. Oko nje

su otvarali usta, ali su gutali glas kao i ona. Malka senije mirila sa sudbinom. Obletila je sve travare, he-ćime i hodže. Umislila majka da je šćer ograisala, daje nagazila na sihire. Ne pomogoše joj ljekovite trave.Ne proču od hodžinog zapisa. Ne progovori od he-čimovog lijeka.

Suđeno joj bi da ostane bez sluha i glasa, ali kadaBog hoće dati, dade joj nesvakidašnju ljepotu. Ne bijoj ravne nadaleko.

Lamijina ljepota je širom otvarala muške oči. Do uzdaha. Oblijetali je najviđeniji momci, ali nisu slijetali na

najljepši cvijet u Abdulselamovoj bašći. Niko da jojponudi prsten. Niko ni da se našali da je zaprosi.Niko ne htjede curu ogrnuti bijelom vjenčanicom.

U mladoj i lijepoj curi vatra buktala. Djevojačka. Grud jedrala. Igrala pod košuljom. Pržila.Struk tanak i vitak, takav da ga prsti dvije ruke

mogu opasati.„Razboljeće se od zdravlja“ – šaputalo se.„Ugušiće je krv vrela, djevojačka“ – govorilo se.„Jazuk da uvehne bez muška“ – još glasnije se pri-

čalo.U tišini ljepotica bol bolovala, - bez ašika, bez mu-

šarca.Druge djevojke su birale momke. Lamiju nije birao niko.Gluhonijema ljepotica nije bila ni gluha ni nijema

za jedno - za ljubav.

III

Jedno jutro dok je točila vodu na Isajbegovom bu-naru, javi joj se glas.

Muški. Otkud muški glas u Lamijinom uhu?„Djevojko, pogledaj u bunar!“Ljepotica posluša glas.

Pogledala je.U ogledalu od vode ugleda svoj lik.„Lijepa sam“ – reče li onome koga nije vidjela?“Šta vidiš?“Otvorila je usta. Kazala je, ili joj se samo učinilo da

je kazala, kako u ogledalu vidi sebe, lijepu, nesretnu.„Čemu ljepota?“ Suze razbiše ogladalo.Nestade njen lik.Podiže glavu.Vrh glave, u krošnji jabuke senabije, zapjevaše ptice.Da li sanja da čuje? Ptice prhnuše. Puhnu vjetar. Vjetar donese glas.„Djevojko, noćas ćeš zanoćiti kod bunara. Što u

snu usniš, na javi će se javiti. Učini sve onako kako tibude u snu kazano!“

Nije li to bio glas meleka!!Poslušala je glas. Prespavala je pored Isajbegovog bunara. Usnila je...

IV

San je odnijela kući.Rukama, kako je jedino mogla, ispričala majci san.

Slikovito, rukama, ispričala je ovo:„Majko, na našim vratima će se pojaviti mlad i

naočit muškarac. Nije prosjak, a prosiće. Nudićeš gabijelim hljebom i kajmakom. On će odbiti da jede.Nudićeš ga medom i medovinom. On neće osladitiusta. Davaćeš mu dukat po dukat da ode. On će od-biti zlato. Majko, on će iskati mene za sebe.“

Taj i takav pojavio se sutradan na vratima Abdul-selamove kuće.

Lamijina majka izađe da ga dočeka. Sve mu je nudila, po redu, onako kako joj je La-

mija pričala.Nudila ga je bijelim hljebom i kajmakom.Odbio je. Nudila ga je medom i medovinom. Odbio je. Skinula je nišku dukata sa vrata.„Na, uzmi i idi!“„Neću i ne mogu, majko!“„Šta hoćeš?“„ Hoću vašu kćer!“Lamija istrča pred kuću i stade između majke i

prosca.Rukom izraslom iz srca, reče:„Podaj me, majko!“

V

Prosac je bio slijep.

56 � Septembar 2011. - Mart 2012.


Neprekidni i beskona-čni hod vremena tune znači ništa. Sve je

pitanje trenutka. Rađanje,usponi, padovi, radosti, ne-sreće, smrt. Je li išta u kona-čnoj odluci ostavljeno nama?Ili je sve unaprijed predodre-đeno, vođeno voljom Boži-jom, sudbinom, utjecajemsila svjetlosti ili mraka?

Nikad niko, pa ni on, nijeznao koji je bio njegov presu-dni trenutak. Možemo samoslutiti.

Je li onaj kad je na kćer-kinu molbu pristao da sutraujutro, idući na posao, usputdo grada poveze njenu prija-teljicu?

- Da se ne gura u auto-busu. Divna je, vidjet ćeš.

Nije ga trebala moliti, go-tovo svakog jutra povezao binekog ko se zatekne na sta-nici.

- Ma super je, stari, nemašse šta misliti - ironično je do-bacio njegov četiri godinestariji sin, student.

Iznenadio se kada je uju-tro pred kućom ugledao dje-vojku. Njegova kćerka je upoređenju s njom bila pravodijete. Kratak pozdrav, upoz-navanje, ulazak u auto. Ća-skala je bez prestanka.Kazala je kako je sretan štomu je kćerka odlikaš. Ona je,nažalost, već u drugom“odvalila” iz matematike. Ide

prijaviti popravni ispit.- Moji šize. Imaju i raz-

loga. Nisam taraba, ali mi sene da štrebati. Kad ću živjeti?Kad budem metuzalem?

Nije komentarisao, ali, svremena na vrijeme, pogledbi mu izmicao volji. Zaustav-ljao se na prekriženim no-gama, mini suknji, oblimkoljenima, vitkim natkoljeni-cama... Čvrste obline grudinadimale su tanku končanumajicu. Nehajno je gledalakroz prozor i nastavljala ča-vrljati. Odjednom je više niječuo. Minutu-dvije vladala jetišina. Pogled mu se podigaona lijepo ovalno lice. Bilo jeblijedo i zgrčeno.

- Šta je? Nije ti dobro?- Teško podnosim vožnju.

Muka mi je. Ne obraćajtepažnju…

Nedugo zatim iznova ju jepogledao. Nije izgledalaništa bolje.

- Mogu li nekako pomoći?Da otvoriš prozor?

- Molim vas da malo zau-stavite. Samo nekoliko mi-nuta. Da prodišem.

Zaustavio se na prvomproširenju.

- Izađi. Prošetaj. Zapalitću jednu.

Vidio je kako se udaljavaprema šumici koja se gotovonaslanjala na cestu. Vitko,skladno tijelo se gubilo međustablima.

Nura Bazdulj- Hubijar

TRENUTAK

Septembar 2011. - Mart 2012. � 57


Sjedi, da ti pričam. Da ne lažembrojkom, dobri čovječe, ne znam nikoji je put te se zaričem da ne

pišem ovo. Otvaram ovdje pred tobomdušu kao pred Hačka, brata mojega.Dosta je vremena kako po nešto slušah,dosta toga i iskusih, muka me nekaugrabi za jabučicu - za koga sad da pričučuvam? Nije ni pravo, ako se opametevremena, da je ljudima vješam okovrata. Kao bjelutak. A, sklopio sampriču, evo tu je, čini mi se svak je i zna. Iti, mislim, pa sam zbunjen baš rad toga.Hoće li me ko podići na ponos kad je zapamćenja složim? I na kakav ću aferim-luk? Iz koje li će stranke to učiniti ljudikoji gledaju da im one budu bodljikave,kao ježevi, pa kad se s drugom pipnu dase rana otvori, krv šikne. Da se slabijadade u bjekstvo, kao nadbijen bik. Znaza to, beli, ono pile, ondje u grmu. Ranijenije znalo, sad zna. Tako je ovdje, a isvugdje. A meni, u ovom neizvjesnomposlu zapisivača, trebate svi, oni s lijevai oni s desna, sa čitavim svojim životimai usudima, jer vaše sudionoštvo lišit ćeme straha od mojih riječi preda mnom,

i pred vama. Možda i pred Bogom, kojisve vidi i zna. Zbog toga bih vas srcemprikupio k sebi. Doduše, kad sam godnekoga volio, bilo ko da je i iz bilo kograzloga da ga volim, to je samo značiloonu količinu bliskosti - da mi taj možekomotno vratiti mržnjom kad mu godto zatreba.

Sjedi, da ti ispričam.Dakle, započinjem priču koja liči na

bajku, kako najbolje znam, trudeći se daosjetim šta vam se neće u njoj svidjeti, pada se s tim dijelom pogledam oko u oko.Svemu se može prigovoriti osim sop-stvenoj smrti, jer tada ne možete ni go-voriti. Ruku na srce, ja dobro znam daovdje nije ništa neistinito, premda pone-što tako izgleda. Zavodljivo mi je ovošto mene jedinog, među vama svima,priziva da nešto o tome svjedočim. A,svjedočiti znači iznijeti dušu na dlan izalagati je srazmjerno svakoj izgovore-noj riječi dok traje i nje i riječi. E, valjda,ovakvom pametarijom i ostavljam podsumnju čitav svoj trud – ovo, poslije, kaoda i nije bajka? Da, oprostite, i ne znamsasvim o čemu je riječ.

Vidim, grupajedna, onamo.Viču: „Gvido,

Gvido, Gvido...!Pa se i zapjeva

pjesma čiji bisadržaj, da nije

šta je, biomnogo

smiješan.Druga, malo

podalje: „Bido,Bido, Bido...!“

Onda treća... Doneba cika. I sve

kako treba. Sloboda zbora i

dogovora.

PRIČA JEDNARedžep Nurović

58 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Sjedi, brate.Bila je bajka oduvijek lijepa priča,

a ja uvijek vjerovao da je lijepo samoono što je jednostavno, tad je i pri-stupačno svima, te, sabrano od svijuna jedan kantar, čini onu količinukoja se ljepotom podmijera. Bajka jereskirala da u njoj ništa ne budekako jeste, nego kako bi, ljudima povolji, moglo ili trebalo biti, a da sečime pred nikim ne zastidi. Na sebisamom vidim da mi je život ljepšikad me odnekud bajka bar dotakne,to me zamaje, zaboravim tad i naprijetnju prolaznosti koju, kako sta-rim, strahujem u sebi, jer me svakičas vreba uzeti zauvijek, često se ke-zeći na mene iz mene, glasno režeći,a ja je ušuškavam kao kakva dobraahbaba. Jednom sam i vidio svojusmrt, kad je uokolo bilo sve gusto icrno kao katran, vidio sam je

upravo u čovječijim očima koje suna mene kresale vatrom mržnje. Itad sam prošaptao – neće valjdajoš... Ovo je bajka, ponadah se.Kakva bajka, pobogu, kad su mi potijelu ostale modrice, a u srcu rane?Zamolih Uzvišenoga da mi u pam-ćenje ne usadi mržnju prema ikome.A teško je živjeti u vremenima u ko-jima jedni neće smjeti, a drugi nećehtjeti ni pitati jesu li te batinali napravdi Boga, ili si nečim zaslužio.

Sjedi, ima još.Kad osvanuh tu gdje mi svanu,

ništa uokolo ne raspoznavah,premda srećan, jer je bilo teže u gu-stoj mrklini zbog koje sam se i po-slije, na svjetlu, teško snalazio,sviknut na nevid. Mrklina je neiz-vjesna, koliko god da je duga igusta. Učinilo mi se da je taogromna bulumenta naroda, stoke,raznih stvari i potrepština iz crneneke rupe osvanula prispjelim bro-dom, čak sam načuo dugu i pro-dornu brodsku riku, iako samsumnjao da nigdje uokolo ni bareda valja nema. Tako to ovdje biva,barem jednom za ljudskoga vijeka– u prvih pedeset godina se svaštaizdešava, u drugih se o tome pričai svode računi, koliko ko o čemuzna i kako kom što odgovara. Pa sedigne galama i cika, do nebesa, ne-

razgovjetna; nabrajaju svi ko je i štaje tu bilo pretovar, te je poubijano,bačeno i uništeno. Sad, od onogašto je ostalo, za šta rekoše da sunove vrijednosti, grade se slobodnegrupe, partije, vjere, narodi. To jedemoktatija, kažu nam iz svijeta. Ija osjećam da je sve to naše, svoj hali svoja muka se lahko prepoznaju,ali sve mi nekako kao ispod tuđestrehe, iz tuđe pameti, iz tuđihusta. Kao od grudve gline oblikuje

se, mijesi, ono što je, koliko juče,svak jedino snom željkovao. Sva-kom se čini da je za sve u pravu, aprava kojima može da kažnjava ilinagrađuje, te da što na dobro pro-mijeni – nigdje. Osim onoga što iznekakve sjene pahne kao političkavolja Evrope ili Amerike.

„M. vidje li gdje H?“„S kojima si ti? Gdje biše ovi

naši?“„Kakvi naši? Ja gledam Njega.

Ja ću, bogami, kud naš Vođa.“„Koji Vođa?“„Vidiš koliko ih je?“„Bolje. Da svak bira.“„Šta bira, jadi te ogrnuli! Ni bi-

ranja, ni halova.“Vidim, grupa jedna, onamo.

Viču: „Gvido, Gvido, Gvido...! Pa sei zapjeva pjesma čiji bi sadržaj, danije šta je, bio mnogo smiješan.Druga, malo podalje: „Bido, Bido,Bido...!“ Onda treća... Do neba cika.I sve kako treba. Sloboda zbora i do-govora. Najzad dolaze Vođe i halakse namah uljuđuje. Dostojanstveno,manirom veličanstva, misterije, hi-sterije, i čega ne još, svojom mudro-šću Oni završavaju. Jednommladom, talentovanom piscu touzliče na orgazme poslije vođenjaljubavi, ... - na koje imaju pravosamo Vođe. Nasmijao sam se kiselokad mi je to saopštio svojom, knji-ževno sročenom, rečenicom. Jer, nasve strane je samo laž. I upravo senjoj kroje najkitnjastije haljine.

Ko zna koji je put da mi dođeista misao. Bože, omogući dasudim svojom glavom, da uviđamsvojim očima, da čujem svojimušima, da osjećam svojom kožom,da dunjaluk pregažam svojim no-gama, da se za zalogaje hljeba za-lažem svojim rukama; Bože, akotako ne bi bilo, rad čega bih se zah-valjivao za ove Tvoje ogromne da-rove?

Ima toga još, ali idi...I ponesi para, trebat će ti za koja

se vrata dohvatiš.„Ja, beli, nemam ni parice. Niko

mi u kući nigdje ne radi...“Novi Pazar, 2012.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 59

ANEGDOTE SA PEŠTERA

(I dio)

Emro Arslanov Mahmutović, unarodu poznatiji kao Hodž’ Prlo,jedna je od najzanimljivijih i naj-

zagonetnijih ličnosti sa Peštera. Premakazivanju njegovih potomaka može sekonstatirati da je rođen oko 1816 u s.Radojeva (bos. Radova) Glava u Bistricikod Bijelog Polja u porodici ArslanaMahmutovića, a umro u gornje-pešter-skom selu Ugo. U rodnom mjestu zavr-šava mejteb (tur. mekteb), a medresu uĐakovici (tur. Yakova) koja je svojevre-meno važila za najjači duhovni centarPećkog sandžaka. U toku školovanjaupoznao se sa tasavufskim učenjem ibio u prilici da svoje znanje stekne kodnajviđenijih alima i muderisa. Nakon

svršetka školovanja pročuo se kao iz-vanredan poznavalac islama I islam-skog misticizma. Kada se podijelio sabraćom , otac Arslan mu je dodojelioimanje na malom uzvišenju Prlovi, gdjeje kao izvanredan graditelj i rezbar najednom prlu sagradio sebi kuću počemu mu ostaje nadimak Hodž’ Prlo.Imanje u Radojevoj Glavi daje naobradu podnapole Ramu Hajdaroviću,ali im je nakon hodžine smrti imanjeostalo džabe. Skraćeni nadimak Hodž’(alb. Hoxhë) potiče iz doba boravka uĐakovici. U drugoj polovini XIX sto-ljeća naimenovan je na imamskuslužbu u selu Ugo na Pešteru i tamostekao širok ugled, poštovanje i popu-larnost među mještanima.

U Uglu je sebi sagradio novu kuću,ali je zbog učestalih posjeta musafira,koji su kod njega dolazili radi lijeka ivjerske pouke, sagradio i han (temeljiusred sela mu i danas postoje) i tu ostaodo kraja života. Imao je dva sina i kćer:Đulo Mahmutović i Malića su rođeni uRad’ovoj Glavi, a sin Musa, koji jeumro mlad, rođen je u Uglu. Đulouzima prezime po djedu Arslanu i sasinom Hašimom Arslanovićem odlaziu Tursku. Tamo je u Izmiru umro1957.godine. Potomci mu danas žive uizmirskom naselju Alt’ndag i nose pre-zime Boj (tur. Boy).

Dočekao je duboku starost, umro ibio ukopan na mezarju u haremu dža-mije u Uglu, jedne od najstarijih islam-skih bogomolja na Pešteri (1736). Hodž’Prlovu bogatu biblioteku naslijeđujejedan od njegovih učenika-mula BajramCamović koji nastavlja imamsku službuu ugljanskoj džamiji.

HODŽ’ PRLO (1816-1921)

Redzep Škrijelj, Murat Mahmutović

Ugljanska dzamija (1736)

60 � Septembar 2011. - Mart 2012.

U džamiji u Uglu postoje nje-gove rezbarije unutrašnjeg pro-stora i ulaznih (bačenih) vrata sadva kanata. Kao veliki znalacislamskog tasavufa (ar. tasawwuf)pripadao je sufijskom redu bekta-šija. Svi koji su ga poznavali, a naj-više preci autora ovog priloga,govore da je bio ćiramet (tur. kera-metli, čudotvoran, natprirodan) iznao da „otvara“ i liječi Kur’anom.„Najčešće bi nosio dugu kosu kojabi padala pro ramena, a na sebiobukiv’o šire suknene čakšire kojeje prekrivala tanka dugačka košu-lja bez rukava i jake. Dok bi hod’ona konju ili peške, tanano platnokošulje bi mu podrh-tavalo i ljepršalo k’ona v’etru.“

O njegovom „na-tprirodnom“ svoj-stvu govore brojneanegdote kojeovom prilikom ob-javljujemo.

ANEGDOTE O HODŽ’ PRLU

V’ečiti hizmećar

Uranio Hodž’Prlo prije sabaha naBistricu da sepr’obuče. Pošto seokupa odnekud gaiznenada ujaha Kon-džolos. Ne bi mučare, no izvuče gat-njik iz gаćа i presa-miti proK o n d ž o l o s o v o gvrata pa ga dobropritegnu i ujagmi.Čim ga poče davit’Kondžolos mu se te-slimi, te ga Hoža ne-kako odfuri do svojekuće i роčе da mu uči

dove. Kondžolos se pretvar’o usvakojaka sura. Kad ga na poslje-tku obrete u miša, on hodžu počeda kumi i moli:

“Ako Boga znaš nemo’ meviše mučit’, pušći me, osta’ću tihizmećar dovijeka i bit’ od svakepomoći!”

Ноdž‘ Ргlо ga pusti.

(Kazivač: Avdulah Duko Gegić(1932 -27.7.2004), zabiljženo 17. 7.2004. u Novom Pazaru)

Korube luka

Ѕrete Hodž’ Prlo po noći sva-

tove. Zovnuše ga su da pođe sanjima. Otoše za d‘evojku u nakudaljeku zemlju. Tamo uzelji dje-vojku i krenulji natrag. Dok su pro-lazili pro ćuprije na Ljimu, Hodž‘Prlo vide pozna nika i reče:

“Merhaba, Ibrahime!” Pošto mu Ibrahim ne odgovori,

ponovi seljam, alj‘ Ibrahim i dalješutaše i začuđen‘ gljedaše, poštonikog ne vidaše?

Jedan od svatova ošamari Ibra-hima, što ne vrnu selam. Na ra-stanku Hodž-Prlo od svatova dobipregroš‘ zlata. Ujutru u džepuumjesto zlata nađe korube luka.

(Kazivač: Avdu-lah-Duko Gegić (1932-2004) iz N. Pazara,praunuk HodžPrlov)

Konak

Boravio Hodž‘Prlo sa Ugljanima učaršiju u S‘enicu. Poštokasno krenuše, mora-doše svrnut’ neđe kodnekog na konak. Do-govarajući se đe ćе ikod koga konačit‘,Ноdž‘ Prlo reče:

“Hajdemo kodBraha Рерićа u Bo-ljare, imaće hrnjagemesa za vеčеru.”

Ne prođe mlogo,svrnuše kod Brahovekuće. Obistini se ho-džina tvrdnja. Za ve-čeru behu pristavilidosta mesa, poštoBraho morade zaklat’bika kojeg mu bešerasporio vuk.

(Kazivač: АrifMujezinović (1939),10. 9. 2005. godine, s.Ugo)

1 O Mahmutovićima-Radoglavcima opširnije vidjeti: Murat Mahmutović & Fehim Džogović, Mahmutovići Bjelopoljskog kraja, El-kelimeh, Novi Pazar 2007. 2 Kazivanje rahm. Nurije-Nure Karišik, udate Škrijelj (1884-1973) jedne od unuka hodžinih.

Desni kanat na ulaznoj drvenoj kapiji Pljakine džamije (1738) uselu Ugo, jedne od najstarijih na Pešteri. Vrata je, sudeći po gra-

diteljskim sposobnostima, napravio lično, i ručno izrezbario, MulaEmro Mahmutović, na Gornjoj Pešteri poznatiji kao Hodž Prlo.Umjetnik nudi ovaj mirisni koktel zambaka i đulova, jedan od

neizbježnih motiva u islamskoj imjetnosti

Septembar 2011. - Mart 2012. � 61

NOVE KNJIGE - PROMOCIJA

Hasna Ziljkić

Osim prodora velikog broja turci-zama u vokabular našeg jezika,koji je iniciran dolaskom Turaka

na ove prostore i širenjem islama, neza-nemarljiva je i prisutnost posebne vrsteleksike koja etimološki skoro potpunopripada arapskom jeziku, a koja je,uglavnom, konfesionalno izolovana isvedena u okvire islamske vjeroispovi-jesti. Radi se, dakle, o islamskoj termino-logiji. Sudbinu ove terminologije nakonprestanka direktnog turskog jezičkoguticaja na srpsko-hrvatski prikazao jemr. Enver Ujkanović u svom istraživa-čkom radu pod nazivom: Islamska termi-nologija u jugoslovenskoj upotrebi od 1918.do 1990. godine.

Ova naučno-istraživačka edicija je iz-data u saradnji sa Centrom za proučava-nje orijentalne civilizacije i kulture uNovom Pazaru i Istorijskog arhiva „Ras“iz Novog Pazara, s ciljem prezentovanjaorijentalne baštine, kulture i tradicije Bo-šnjaka. Bošnjačko nacionalno vijeće je,zajedno sa Gradskom upravom Novog

Pazara, finansijski pomoglo projekat.Knjiga je predstavljena javnosti u no-vembru 2011, u novopazarskom Kultur-nom centru, a promoteri su bili: prof.dr.Redžep Skrijelj - historičar, prof. dr.Darko Tanasković - islamolog, i ZoranPetrović – direktor Istorijskog arhiva“Ras”, kao i sam autor g-din Ujkanović.

Cilj ovog istraživačkog rada jesteobrada leksičkog materijala zabilježe-nog u službenim publikacijama Islam-ske zajednice: El-Hidaja, Glasnik IVZ,Preporod i Islamska misao u periodu Kra-ljevine Jugoslavije pa do devedesetihgodina XX vijeka u formi terminološkogrječnika, uz identifikaciju arapskog eti-mona, analize specifičnih procesa adap-tacije i prilagođavanja ove vrste leksikeuzusima bosanskog/srpskog jezika nafonetskom, morfološkom i semanti-čkom planu.

Vremenski period u kome je ovoistraživanje smješteno je period politi-čkih i nacionalnih previranja, gdje jemuslimanska inteligencija nastojalakroz štampu i književnost sačuvati svojekulturno naslijeđe i vjeru. „Dok su semnoge riječi orijentalnog porijekla kojeupućuju na druge aspekte života (npr.administracija, zanati, i slično) izumrle,religijska islamska leksika održala se uistom obimu i u našem jeziku motivi-sana je islamskom duhovnošću musli-mana” (Enver Ujkanović, na promocijiknjige, 4. novembra 2011, u novopazar-skom Kulturnom centru).

Islamska religijska leksika, ili islam-izmi, je, kao i većina orijentalizama, pri-likom ulaska u srpsko-hrvatski jezik

ISLAMSKA TERMINOLOGIJA U JUGOSLOVENSKOJ UPOTREBI

OD 1918. DO 1990. GODINE

Knjiga Envera Ujkanovića

Ovom knjigomUjkanović je,

prema riječimaislamologa

Darka Tanaskovića,

uspio interpretirati

načine na kojisu se islamizmi

adaptirali unaš jezik

62 � Septembar 2011. - Mart 2012.

pretrpjela izvjesne fonetsko-morfo-loške adaptacije. Ovom knjigom Uj-kanović je, prema riječimaislamologa Darka Tanaskovića,uspio interpretirati načine na koji suse islamizmi adaptirali u naš jezik.

„To je sada uzorno postavljeno irealizovano istraživanje jednog vi-šestruko zanimljivog terminološkogkorpusa ekscepiranog iz glasilaIslamske vjerske zajednice koja suizlazila u razdoblju od stvaranjaKraljevine Jugoslavije do devedese-tih godina XX vijeka. Leksičkiislamizmi su kod nas do sadauglavnom sagledavani i obrađivani

u sklopu izučavanja turcizama, od-nosno osmanizama, iako nesum-ljivo predstavljaju zaokružen ispecifan, dominantno vanjezički de-terminisani terminološki korpus.Studija Envera Ujkanovića biće ko-risno polazište i oslonac za različitousmjerena lingvistička, ali i sociolo-ška, historiografska i religiološkaistraživanja” (Darko Tanasković, napromociji knjige u novopazarskomKulturnom centru).

Leksikografskom obradom uovom radu obuhvaćeno je prekohiljadu leksičkih jedinica evidenti-ranih u korpusu koje su abecednimredom poređane. Uz svaku odred-nicu arapskog porijekla navođenaje etimologija u zagradi arapskimpismom uz transkripciju sa ciljemda pokažu da su islamizmi u većinislučajeva arapskog porijekla i da jemeđu njima sasvim mali broj riječiturskog ili perzijskog porijekla.

Pri leksikografskoj obradi isla-mizama evidentiranih u islamskimpublikacijama utvrđivana je, tako-đer, zastupljenost islamske termi-nologije u Škaljićevom rječniku:Tucizmi u srpskohrvatskom jeziku i uSrpskom rječniku Vuka StefanovićaKaradžića iz 1852. godine. Pri tomeje utvrđeno da je Škaljić u rječnikuzabilježio 630 leksema, dok je Vuku svom rječniku notirao značajnomanji broj, svega 84 lekseme, kojespadaju u kategoriju islamizama.

„Ovaj rad je aktuelizirao islam-izme, riječi s terminološkim vrijed-nostima koje obično nemaju

zamjenu sinonimom i koje su diošireg sloja pozajmljenica u našemjeziku. Opstanak ove leksike, i uop-šte orijentalne, u srpsko-hrvatskom

jeziku uslovljen je različitim socioi-storijskim okolnostima. Savremenadruštvena zbivanja uticala su naformiranje negativnog stava prematekovinama istočnjačke kulturekoje su, bez sumnje, bile, ali i ostale,relevantan faktor u procesu histo-rijskog razvoja kulturnih i civliza-cijskih determinanti na ovimprostorima. Danas, u kontekstu no-vonastale jezičke realnosti i ra-spada SFRJ, a time i disolucijesrpskohrvatskog, gdje je on kao vi-šenacionalni jezik dobio tri zvani-čna naziva: srpski, hrvatski ibosanski, perspektiva i budućnostislamizama se bitno mijenja, nji-hovu sudbinu i status u budućimleksikografskim radovima deter-minišu procesi jezičkog inžinje-ringa i oni kao takvi, zbog svojihterminoloških vrijednosti vezanihza islam i život muslimana u BiH,predstavljaće stabilan sloj njihovogvokabulara“ (Enver Ujkanović, napromociji knjige u novopazarskomKulturnom centru).

Mr. Enver Ujkanović rođenje 1967. godine u Orlju, opštinaTutin. Osnovnu školu završio jeu svom rodnom mjestu,Tehničku školu u Tutinu, a os-novne studije na Filološkomfakultetu u Prištini, odsjek: Ori-jentalistika 1991. godine.

Magistrirao je 2008. godine naFilološkom fakultetu u Beogradu,odsjek: Orijentalistika. Radi u Is-torijskom arhivu „Ras“ u NovomPazaru od 2009. godine.

Sa promocije knjige Envera Ujkanovića u Novom Pazaru

Septembar 2011. - Mart 2012. � 63

STVARALAŠTVO MLADIH

„MOJI STIHOVI ĆE TI REĆI SVE“

Na književnoj večeri pod nazivom:„Moji stihovi će ti reći sve“, koja jeodržana u decembru 2011. u Kul-

turnom centru u Novom Pazaru, predsta-vili su se mladi neafirmisani pjesnici izregiona. Prema riječima organizatorke pro-grama Hasne Ziljkić, cilj Kulturnog centrabio je da napravi jedno književno veče po-svećeno mladim neafirmisanim pjesnicima.„Da bismo to ostvarili, raspisali smo kon-kurs za najbolju neobjavljenu pjesmu mla-dih autora od 15 do 30 godina, na koji seprijavilo 28 autora. Uslov je bio i da nisu iz-dali nijednu knjigu, kao i da pjesma kojomkonkurši nije nagrađivana“ – kazala je ona.

Žiri - u sastavu: Redžep Nurović, učitelju penziji (pisac), Samir Hanuša, profesor je-zika i književnosti (pjesnik) i Fatima Duro-vić, dipl.grafički dizajner (pjesnikinja) - uuži izbor svrstao je poeziju Aide Nuhamba-šić-Redžepović, Suzane Trtovac, Alena Tur-kovića, Aide Mavrić, Zekerije Šaćirovića,Dina Lotinca, Fahrudina Kladnjičanina,Edine Bećović, Edisa Mehmedovića, HarisaJašarevića i Melihe Šaćirović.

„Čitanje pristiglih pjesama nije bilo samopuko žiriranje“ – navodi se u obrazloženjužirija – „već i svojevrsno poetsko putovanjekroz neobične svjetove mladih pjesnika. Ra-

duje tematsko-motivska raznovrsnost pje-sama, koja se kreće od najdublje intimističkelirike pa sve do društveno angažovane poe-zije. Predmet interesovanja je sve što se tičečovjeka i njegove duše. Tradicionalni temat-sko-motivski krug sačinjen od pjesama oljubavi, smrti, religiji, patriotizmu, misaono-sti, socijalnoj osviješćenosti, ovdje je proši-ren i nekim novim svjetonazorima koje nosisa sobom vrijeme u kojem bitišemo. Tako-đer, raduje i to što se poezija pristigla nakonkurs kreće u rasponu od tradicionalnogdo modernog iskaza, od rime do slobod-nog stiha, od filigranski stvaranih lirskihbravura do pjesama koje se svjesno primičuproznom iskazu.“

Jednoglasnom odlukom žiri je odlučioda pjesmu „Kletva“ Harisa Jašarevića pro-glasi za najbolju pjesmu ovogodišnjeg kon-kursa „Moji stihovi će ti reći sve“. Jašarevićuje uručena Plaketa Kulturnog centra i Vuja-klijin Rječnik stranih riječi i izraza.

Ljubitelje poezije je, te večeri, svojimučešćem počastio i Atif Dafić, antologičari recitator, kao i učenici Muzičke škole„Stevan Mokranjac“: Anja Pavlović (vio-lina), Davud Vesnić (gitara) i Mejrema Čo-laković (flauta). Moderator večeri bila je:Ilda Koca, studentica.

Sa književne večeri: “Moji stihovi će ti reći sve”

64 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Dino Lotinac /1986/ iz Sjenice. Profesor srpske/bosan-

ske književnosti i jezika. Završavamaster studije, tema: “Tematski kru-govi u poeziji Muhameda Abdagića”

DERVIŠ

Ne daj mi, Dervišeda putanjom krivomSvaku grešku tvojuKorakom potvrdim.

Ja ne mogu silomda postanem hrabarJer je srce mojeslabost osvojila.

Ono što me bolipostaje mi dragoSve što me povrijedisnagom ću ja zvati.

Pusti me, Dervišeja pobjeći moramJer ja brata nemamZbog njega da stradam.

Ja ću biti tragpokraj ceste stareŠto si je odavnorukama popločao.

Aida Nuhambasić-Redžepović /1982/iz Novog Pazara, vaspitač predškolskenastave

PJESMA S RAMENA, DO PLAMENA

Usne ti volimizmeđu uha i ramena mogaostatak odsanjam budna,

vinuvši se do zvijezda,i spuštajući se kao paperje.

Ne pitaj šta se to zbivato meni tvoje piše disanje.

A mogla bih po tebicrtati riječima zvijezde,koje nemaju brisanje,ali sam suviše sebična, tobom iskvarena,

i želim ih čuvati za sebe.Osmjehom bez stida i kajanjapriznajem i bez pitanja,sram me bilo!

(Da l' mi se samo prisniloil' si se smijao mjesecu u brk?)

Aida Mavrić /1994/ iz Novog Pazara, učenica gimnazije

STVAR. BIĆE.

1.Ti ne poznaješ svoje vrijeme.Umor si nazeblog sunca itrag vječitih putnika.

Miris tvoj ne osjećamo.Naziremo ti konture u mraku,ali ne sanjamo te.

Ti si ono ništapri dnu flaše života,ispijamo te onako.

Ti i ne slutiš o ponorima i visinama.Nadmoćno te posmatramo sa trona.

Tvoj glas se ne čuje.Postoji jedino ondakada odlučimo da povučemo konopac.

Tada se oglasiš,gromko i snažnoodlegneš ulicama.

Oda radosti.

Prividna sloboda.A mi se prepuštamo.

2.Bez predznaka i najaveoduzeće nam krik.

Nećemo ni osjetitijer smo gluhi i slijepi.

Naše oči će govoriti besmislice,a uši mirisati pjesmu.Raspremi krevet,obuci se i hodaj.

Svijet nisu gradili boemi.On je satkan od biznismena i lutalica.

Jedni su pravilia drugi trošili.Pogledaj.

Nisam zalud tražila led.Ionako ne umijem da klizam,a usne su mi modre od hladnoće.

Piši mi.Svakodnevno provjeravam poštansko sanduče.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 65

Edina Bećović /1990/, iz Lukara /Novi Pazar/, student

UTOPIJA

Da li će se ikada zavrteti ovaj krugda strahove što me prožimaju kroz prste propustim,sletim na neko pogodno tlo.

Ljepota se u trenutku stvori, zavrte se svod,ostavlja me nijemu,počinjem sumnjati u stvarnost njenu -tu mi vjetar rukom kosu dodirnu.

Prokrvljena spokojstvom u skladu sa vjetrom dišembez razbacanih misli,tijelo mirno stoji, čeka nagovještaj obećane šanse koju pruža nada.

Nesta jecaja i straha,razgovor sa oblacima bez pokreta,let leptira sklapa riječi i nastaje pjesmakoja će u mom svijetu postati prah.

Edis Mehmedović, iz Bijelih Voda /Novi Pazar/, student

DODIRI LJUBAVI

Plemenitim dodirima ljubavimislima te u oblak sna pretvaramI dok šapatom izgovaram želju za tvojim likom,ti mi prilaziš tako nježna, srećna i nasmijana,tražeći u mom srcu šapat ljubavi...

Tiho poput povjetarca nosiš jedro mog glasa, a ja te u odsjaju čeznje gutami očima po moru ljubavi tvoje šetam.Imam te u srcu svom i duši svojoji tu bezbrižno uvijena pažnjom odrastaš.

Metri i kilometri koji su se razgalamilii gaze vrijeme rastežući naše poglede,nosi oluja koja će uzburkati naša osjećanjai uneti nemir i zaborav u naša srca.

Dolaziš mi kao krv u srce svojim toplim venama,trebam te kao vazduh koji udišem.Pališ vatru u meni - goreću od ljubavi dok ne izdahnem.Na plemenitim dodirima ljubavi ti dolazimi na prstima muesečine ostajem, zauvijek...

Zekerija Šaćirović /1988/ iz Novog Pazara, završio gimnaziju

NOVA ERA

Virus. Visak. Korov.Otrov kao protivotrovGlumački odreduredno neuređeni nered.

Sistem. Mašine. Svojina.Nama diktira ''zlatna sredina''Površni, ali ne dolaze sa površinazamućena bistrina.

Sljepilo. Bezzvučje. Bezrečje.Ne vide im se licaali su gadnog naličja.

Nafta. Demokratija. Terorizam.Minimalizam na vrhuncuako kaže ima za sve energije u suncu.

Neznanje. Blokiranje. Nevaspitanje.Ogrničeni za djelovanješablonski ljudi.Ono što se traži na TV-u to budi.

Vjera. Zavjera. Nova era.Iskočiš iz šablonapostoji kaznena mjeraplač svakodnevna numera!

Hasna Ziljkić, organizator, tročlani žiri i Atif Džafić

Učesnici književne večeri “Moji stihovi će ti reći sve”

66 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Suzana Trtovac /1990/ iz Novog Pazara, student

****Kad se surva niz lice, kao niz padinu,dočekam je omamljenu i skrhanuna dlanu.Za tren izdahne dušu, neprilagođena novom utočištu,ali zaslani dlan.

Ljudi nisu ni nalik suzama.Skrhane sujeta nadvlada.Pomamljeni gaze po mrtvima.Užurbano hrle,nesvjesni žitkog tla sutrašnjice.Zauzeti, poslovni i gluhi na vapajzarobljenih duša u kaufu kojeg tijelom zovu.

Samo rijetki ustraju kad sve zaostane.

Meliha Šaćirović /1993/ iz Novog Pazara, gimnazijalka

PRSTEN

Divno je na tebi, nevjesto,to bijelo ruho.Nosiš ga k'o da je tvojeIako si ga otela drugoj.

Lijepa si takva, nevjesto,ne šminkaj se više.Još osjećam tvoje visoke potpeticeKako me svu ugaziše.

Kad krenu da uzmeš tu rukui kad stade pored njega,pomisli l' na čijem si mjestuil' si digla ruke od svega?

Uzmi tu moju ruku, nevjesto,I prsten na nju stavi.Stisnut ću ja hrabro zube,na sve ću zaboraviti.

Suze, vraćajte se nazad!Pa, šta ako mi je stegnuto grlo?Stegnuto mi je srcekoje prijeti da pukne prilikom prvom.

Padoše potpisi sigurnih ruku -najradije bih da se rastvorim.Čestitku tebi, nevjesto, upućujem,a lakše bi mi bilo da ne govorim.

U kolu pod svjetlimana domalim prstima nešto sija.Vidite! Veselo pored vas igramdok mi dušu kida otrovna zmija.

I taj prst jako me boli,al' držim se k'o stijena.Otela si mi, nevjesto, sve -od haljine do prstena.

Alen Turković /1992/ iz Novog Pazara, student

DOK SPAVAŠ

Dok spavašti prizivaš male šarenelutke koje bježe iz dvorcamašte male djevojčice,ona ne zna da zbog tebeostaje sama i tužnau snovima hladne noći.

Dok spavašti kradeš osmijeh staricikoja se smiješi milostivojsmrti koja daruje beskraji šareni vrt cvijeća što jestara smrtnica zaradila,tako nježno i moćno otimaš,bez svijesti.Ti ne znaš da tetako božanstvenu sama smrt mrzi.

Dok spavaš, poželim da vrisnem jersa tobom polako

pobjeđujem vječnost.A ja onako, poput Merlina,sina Kamelota, pretvorim krikeu pjesmu, ljepše od najljepše,ona je jako tiha, jer te ne želim povući izbajke kojom svake noći kraljevski hodaš.

Dok spavašđavoli iz daljine zavidešto pjevam Božijem daru,tamo iz daleka jer su slabina svjetlo koje oni i ja vidimo,zavide što volim da te volimtako nježnu i slabu, jaču od samog zla.

Merjema Čolaković (flauta) i David Vesnić (gitara)

Septembar 2011. - Mart 2012. � 67

Haris Jašarević /1992/ iz Novog Pazara, student

KLETVA

Kiša još uvijek rominja,ljudi ispod streha k`o Romi,jedva ko da se s ulice skloni;na komšijskim vratima moje ime se spominje.Bog mu je dao sporednu ulogujadnika koji ne zna da priča,pa komunicira preko slikasvojega lica.Moja kuća puna izbjeglica,na stolu dva cenera,cigareta izgorjela i hladna kahfa,u džamiji jedva dva safa.Mlađi brat ne prestaje da plače,možda iz riznice sreće kane kap nafakeI progovori; hodnik djece iskošenih očiju dragi Bog stvori.Na današnji dan ja sampošao u drugi razdred,a on još uvek ne zna ni svoje ime; umjesto njega odgovara pseći pogled.Moje srce guši jed,gorak je obrok sladoled,i život mladića što je sijed.Možda osmjeh splasne u uplakane noći kasnei moja mama napravi banket.Djeca neće da se druže sa njim,jer se život okrunio o zid,nije isti kao vršnjaci, pa ga je stid.Hvala Bogu, u srcu gajim svoj din,jadan sin, što zivi u tijelu ihtijara,alergičan na svakog telala,što raznosi loše vijesti mojih lala.Da Bog da srećni bili i mutna kiša vas ne oprala,Da Bog da vam nikada ne zaplakala mati stara,što uvijek plače kada čuje da nema lijeka od ljekara.

Fahrudin Kladničanin, iz Novog Pazara, student

ISKUPLJENJE

Duša skamenjena kao statua u crnom kaputu traži izlaz iz lavirinta. Lutanje je odraz zbunjenih.

Atif Džafić, recitator i antologičar

photo: Dženan Hajrović

68 � Septembar 2011. - Mart 2012.

IN MEMORIAM

Piše: Akademik, Alija Džogović

Septembra mjeseca ove godine umroje u Bolnasu, kod Geteborga, uŠvedskoj jedan od najvećih savre-

menih svebošnjačkih pjesnika MEHOBARAKOVIĆ, veliki čovjek, veliki Bo-šnjanin, veliki drugar, zaljubljenik u bo-sanskohercegovačko sunce i bosanskesunčane piramide, zaljubljenik u poetskoblago bosanskog jezika, izbjeglica iz topleHercegovine u hladni Bolnas, skoro doKirune. Njegovi stihovi, i naslov jednojknjizi, Nikada nećeš razumjeti zašto volimMostar, zvuče proročki, i kao najljepša inajdramatičnija poetika o zavičaju i nje-govim mostovima, o rijekama (Neretva,Drina, Trebišnjica), o sunčanim predje-lima, o prijateljima, o povratku u Trebi-nje. I zaista, veliki pjesnik Meho Barakovićvratio se u svoje Trebinje, svojoj rijeci Trebi-šnjici i visokim jablanovima pored kojih ješetao i zapisivao, u hodu, one lijepe stihove usrcu i knjigama.

MEHO BARAKOVIĆ - ČOVJEK I PJESNIK?

(Ovaj interogativ form sa-drži semiotiku simbola,onako kakve sadrže njegovepoetske simetrije, njegovi epi-

tetski slojevi, njegove sti-hovane stileme dubokog

lirskog sentimenta i nostal-gije za zavičajem kao

jedinim mjestomna planeti gdjeje sunce mitskiznak života.).

Sjećanje na Meha i njegove prve pjesme

Poeziju Meha Barakvića upoznaosam vrlo davno, onda kada je objavlji-vao prve pjesme u renomiranim časo-pisima, što je značilo priznavanjenjihovih poetskih vrijednosti. Bio je tomladi, i poletni, pjesnik Meho. Za svojepjesme dobijao je najviše književne na-grade – republičke i jugoslavenske.Odmah su se počele pojavljivati i nje-gove prve knjige poezije, koje smo či-tali sa najvišim interesovanjem,ponekad i pisali kao Meho. Bila je tonova i moderna poezija, moderna poet-ska struktura, a osobito bosanski jezik sasvojim semantičkim i poetskim fino-ćama sličnim onim za koje se govori du-kati sa jezika. Ispisivali smo te poetskesemanteme i njima obogaćivali iusmeni govor i pisanu poetiku.

Želio sam da susretnem pjesnikaMeha, i to se desilo, nažalost, u jednomnajstrašnijem trenutku. Besnio je rat uBosni i Hercegovini, ili ustala su onapobješnjela bradila, kako ih je imenovaodobri čovjek i pjesnik Lale Brković, dapale i kolju po lijepoj Bosni i Hercego-vini. Meho je živio u Trebinju, na Trebi-šnjici, pisao stihove o ljepoti života, osimetrijama humanizma i međuljudske lju-bavi, o lujaragonovskim radostima, o živomhercegovačkom kršu, o Dubrovniku i Mo-starskom mostu... Sve je to slivao u svojesrce, a ono je bilo veliko, da je u njegastajao cijeli svijet, čak i onaj na sjeveruEvrope, gore do Kirune.

Pjesnik Meho Baraković(1945-2011) se vratio u

svoje Trebinje

Septembar 2011. - Mart 2012. � 69

Čovjeka Meha Barakovićaupoznao sam u Plavu, u vrijemekada je prognan iz Trebinja, prekoBileće (pješke) do Crne Gore, sakolonama bošnjačkih izbjeglicakoje su uspjele da pobjegnu ispodčetničke kame.

Meho je sa porodicom stigao uPlav, golih šaka, čak i bez torbice oramenu u kojoj su bili sveska iolovka za pisanje stihova. Ostavioje sve u Trebinju, knjige koje je naj-više volio i za kojima je žalio višenego za svim drugim dragocjeno-stima. Spasio je glavu i poslijemnogo tortura usput.

Sreo sam Meha u Plavu, na jed-nom poetskom antiratnom mi-tingu. Stanovao je u hotelu‘’Plavsko jezero’’, sa porodicom, usobi 303. Plavljani su pomagali iz-bjeglice, koliko su mogli. Mehu sudonijeli i nekolike sveske i olovke.Čuli su da je pjesnik. Bila je tu ijedna srnolika Alija, zaposlili je narecepciji. Pronašla je Meha i poz-vala ga. Meho je bio veličanstven,kao hercegovački kamen, kao jedanod mnogih prokletijskih vrhova.Ličio je na stećak, ozbiljan, zarastaou lijepu bradicu, ali i pored svogablagog bošnjačkog lica, optimista.Kao da mu je iz očiju zračila ona bo-šnjačka nada u pobjedu DOBRA ipovratak domu. Pričao je sve šta sedešavalo njemu, supruzi, sinu, Bo-šnjacima. I o onom ostrvljenom vu-čuru, i o njegovim bradilima. I oMejri koja je skočila sa petog spratada je ne bi oskrnavili mahniti i pi-jani vučurovci.

U Plavu je Meho nastavio dapiše pjesme o izgonu i strdanjimaljudi, Bošnjaka. Opet su ga Plav-ljani pomogli, donirali su štampa-nje njegovih novih knjiga.

Jednog dana otišao je Meho, saporodicom, sa drugim izbjegli-cama, prema sjeveru Evrope, uŠvedsku. I poslije dužeg boravkapo izbjegličkim logorima, skrasio seu Bolnasu, kod Goteborga. Zavolioje stari Goteborg, Malmo, Halmštat,Oland – njihovu hladnoću i pijesak,i one rune na stelama obraslim u

sjevernu mahovinu. Ličio je na ovestele – i sam zarastao u staračkumahovinu, ali uspravan, dostojan-stven i nasmijan. Shvatio je da lje-pota svijeta zavisi od stanjačovjekove duše. I nadao se da će sejednom iz ove ljepote vratiti u jošljepšu – u svoje, bošnjačko Trebinje.Pjesama je uvijek bilo u Trebinju, uDubrovniku, u Bosni. Tamo ještampao sve svoje pjesme nastajaleu egzilu. To mu je bila utjeha, dodirisa Bosnom i Hercegovinom, sa Mo-starskim mostom. Otuda se hraniotemama, jezikom, nostalgijom, ži-votom, uspostavljao ljudske i poetskesimetrije između bolovana u Bolnasu ibosanskih Piramida sunca. Otpjevaoje sve to u svojoj veličansvenoj poe-tici, čineći da ona bude južnjačka,latentno sevdalinska i baladična, posrtukturi i sentimentu lirska, a pogovoru epska. Pripovijedao je liri-kom kao baladama i epovima, au-tentičnim sadržajima, dugimstihom, bugarštičkim, skoro prela-zeći u ritmovanu prozu, izbjegava-jući rimu i zamjenjujući jepoetskom slikom, pričom sažetomu jedan stih, pa, onda, dalje nizomstihova i strofa gradeći ciklus au-tentičnih epizoda, kao onovoltvitmenovsko dramsko-lirsko pri-povijedanje. Mehovo je ekspresio-nističko, rilkeovsko, kafkinsko - jer onne pravi mehki stih već iskazujesebe u bolesnom Bolnasu, u lijepomGoteborgu, ali najljepšem Trebinju.Za njim čezne, dostojanstveno, kao ve-liki pjesnik i Bošnjak.

Još dok je Meho bio u Plavu,dok smo drugarili na obalamaPlavskog jezera, napisao sam pje-smu: ‘’Povratak Meha Barakovića uBosnu’’. Nadao sam se da će se onvratiti u Trebinje još iz Plava, ali jeon otišao na sjever Evrope, da spa-sava život, i da piše pjesme u tišini.Ali gle proroštva one moje pjesme:Meho se zaista vratio u Trebinje,ovoga puta ‘’zauvijek, i poslije’’.

Kao da je predosjećao odlazakna Ahiret, javio mi se iz Bolnasakraćim pismom, ostavljajući mi po-ruku da napišem esej o njegovoj

najnovijoj knjizi: Goteborg – malinoćni razgovori. I ja to činim, i ovogaputa s poštovanjem prema velikompjesniku Mehu i prema njegovojbošnjačkoj poetici, koja mu je uvi-jek bila i poetski i svakodnevnigovor, i život, pa i ona poetska re-cepcija u posljednjoj knjizi kojaspaja Bolnas i Goteborg sa Trebi-njem i Mostarom

Hoće li naša Bosna i Hercego-vina biti jaka, da razumije Zašto jeMeho bio zaljubljen u Mostar?...

Pjesnik Meho Baraković sevraotio u svoje Trebinje. Čovječnoje obilježiti ovdje njegovu vječnosti vječnost njegove poezije – skrom-nim spomenikom, licem okrenutimprema Mostarskom mostu, ili premaPiramidi Sunca. Gore je Mehov Tron.

Eto,ZAŠTO JE MEHO NAJVEĆI

SAVREMENI BOŠNJAČKI PJES-NIK.

Zbog pjesme “Nije više Trebi-nje” bio je u Trebinju hapšen i zlo-stavljan. Izdržao je, pjesme se nijenikada odrekao. Ipak se okreće.

Pjesma ‘’U Bollnasu pada sni-jeg’’ proglašena je najboljom pje-smom 1999. godine u Švedskoj.

Eto, i to su paradoksi, i etika, ev-ropskog društva i evropske kulture.

U knjizi Goteborg – mali noćnirazgovori pjesnik Meho potvrđujesve ono što je kroz njegove damareteklo, od Trebinja do Bolnasa, kudaje otišao – da boluje:

I Mostar // i drevni Stolac // i mirnoTrebinje // sve se to u meni // Zapisuje// ... I sunce // i Bol kamena // i Trn iDrača //... Zemlja // Hercegovina //kroz mene korača.

To je Meho u pjesmi ‘’Hercego-vina’’.

Često slutim Maka // kako iz Mraka// Tamu vatre na usnama nosi // i uKuću nam donosi // svjetlost neku //kao Rijeku // kao Slovo...

To je Meho u pjesmi: Slovo oMaku Dizdaru.

Mehova poetska gramatika,

70 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Mehov poetski pravopis sačinjeni suod poetskih simbola, i poetskih sime-trija, i stilema lijepog bosanskog jezika.

Mehova poetika je ne samolična, duboko intimna, već i univer-zalna, sveljudska i ‘’zauvijek’’ – zasvako vrijeme i mjesto na dunja-luku. Njegovi poetski objekti (teme)su kao oni amorfni zapisi na steć-cima Olanda (rune) i Bosne i Her-cegovine, iskazane poetskim metajezikom makovske lingvističke zgu-snutosti moćnog bosanskog jezika injegove poetske polisemičnosti,epske i lirske upotrebljivosti stan-dardizovane u poetici od PoveljeKulina Bana do pjesničke meta gra-matike aeda Meha Barakovića.Poetski, umjetnički (estetski) sjajove poetike eksponentan je u Me-hovim poetskim sintagmama iklauzama, u ekskluzivnim lingvo-stilemama i simbolima najvišepoetske metaforike, personifikacija,semiotike logosa - s pravopisnimnormama za poetiku logosa i simbola.Hiperbola je forma za latentno iska-zivanje tokova osjećanja i misli, kaotok Neretve ispod Mostarskogmosta, kao šum Trebišnjice iz ka-menog vrela niže Bileće, kao onokada njegov bariton prolomi tišinuhercegovačkog krša očnjaka. Opi-sne komparacije, opisni superlativi,čine poetsku strukturu njegove li-rike gramatički funkcionalnom ipoetski polisemičnom iznad gra-nica koje poznaju stara gramatika istara poetika. Mehova poezija je sa-vremena, moderana, čista, origina-lna. Može se govoriti: Mehova poetika,Mehov stil, Mehovi poetski simboli ipoetske simetrije.

Meho je volio prijatelje, ljude,Mostar i Trebinje, Sarajevo - Bosnui Hercegovinu širom. Pjevao je: Toje prostor i za Zmiju // i za Pelin // i zagrumen vrelog Bola // i za grumen Sa-dašnjosti // Sve smo to Mi // i Sve je toopet naše. Volio je i Švedsku, klupeu njenim parkovima kada padasnijeg, i Bollnas - gdje je bolovao, ipisao rune po stelama, skidajući sanjih mahovinu: Da kojim slučajemnije tako // zar bi ti se moglo dogoditi

// Prijatelju // da ti umreš // u Švedskoj.I ovo u poemi-metafori Tvoja Nere-tva: Biće zapisano da si i Mrtav // da sii divno mrtav. Motiv mrtav bio jepjesnikova Simetrja. Šta si tražio nadnu vode... Sluhom... Ranjivošću.Ono, kao uzvišena nostalgija, kaozavičaj, Otac i Majka, Kamen i Du-brovnik, Prijatelji, sunce, sunce,sunce: da se Vratiš // i da Živiš // usvojoj Domovini da Živiš // u svojojBosni i Hercegovini // i u svome Mo-staru.

Na stećku u Bolnasu Meho jezapisao: I na kraju // samo još ovo //Budi Svjetlost // i Nebo budi // budiGrad na vrelom jugu // budi Neretva// budi Most // budi Stari most u Mo-staru // budi Uspomena / i nekaUmrem // u toj Uspomeni...

Veliki bošnjački Pjesnik Meho Ba-raković Vratio s u Svoje Trebinje.“Njegove Pjesme su odletjele u Svijet- sa mostarskim beharom u plućima”.

MEHOV POETSKI OPUS

Velika je poetska panorama ve-likog bošnjačkog pjesnika MehaBarakovića. Navešćemo ovdjesamo onaj osobiti poetski opus, anjegova književnoumjetnička, ese-jistička, publicistička i svakodne-vna polivalentna kreacija toloko suveliki da bi bila potrebna jedna ve-lika knjiga da sve to obuhvati.

Veliki pjesnik Meho objavio jesljedeće knjige čiste poezije:

Azil, Sarajevo, 1972,Dvoje (sa R. Antonijevićem), Ćuprija-Trebinje, 1974,Osipanje, Trebinje, 1974, Nebeska studen, Užička Požega, 1979, Di fronte Raguza il mare (“Pred Dubro-vnikom more”, na italijanskom), Na-pulj, 1981,Opšta mjesta, Nikšić, 1986,Zemno srodstvo, Mostar, 1988, Skrovište za nesanicu (sa M. S. Arnauto-vićem i R. Miloševićem), Trebinje, 1989,Između Plava i zaborava, Novi Pazar,

1994,Plavska zvijer, Novi Pazar, 1994,Legitimacija raseljenog lica, Beograd,1995, Homo Balcanicus, Podgorica, 1995,Okupljanje sebe, Beograd, 1995,Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljub-ljen u Mostar, Orebro, 2000, Stockholm iznutra i druge pjesme / Sto-ckholm inuti ach andra dikter, (dvojezično – na bosanskom i šved-skom jeziku), Stocknom, 2005, Goteborg – ili ko bi rekao da je to moguće,Goteborg, 2007, Goteborg i još neke bolesti, Goteborg,2007, Goteborg: mali noćni razgovori, Gote-borg, 2011.

Objavio je sledeće zbirke poezijena švedskom jeziku:

Bollnas – platsen for min sorg, Bollnds,1997,I Bollnas faller sno, Stockholm, 1998, En expatrierad persons legitimation, Sto-ckholm, 1998.

Književne nagrade

Za svoje književno staralaštvoveliki pjesnik Meho Baraković do-bijao je mnoge književne nagrade,među kojima:

Prvu nagradu za poeziju na šved-skom jeziku, 1999,

Književnu nagradu Udruženja bo-šnjačkih pisaca u Skandinavskim zem-ljama, 2000,

Kulturnu nagradu Angered, 2007.

Veliki pjesnik Meho Barakovićbio je član najvećih književnih aso-cijacija:

Udruženja književnika Bosne iHercegovine,

Udruženja pisaca Sandžaka, Udruženja bošnjačkih pisaca u

skandinavskim zemljama, Švedskog društva književnika.

O poetskoj ljepoti, umjetničkim vr-hovima, te o poetskoj upotrebi jezika upoeziji Meha Barakovića napisan je ve-liki broj eseja i književnih recepcija...

Septembar 2011. - Mart 2012. � 71

ESEJ

Prošlo je više od deset godina odkada se pred čitalačkom publikomu Sandžaku, i šire, pojavio prvi

roman autorice Mevlude Prušević Mela-jac. Romani jedne od prvih žena pisacaproze na našim prostorima izazvali suizuzetno interesovanje čitalaca svih uzra-sta. Tematika kojom se autorica bavi usvojim romanima tretira historiju Bo-šnjaka u Sandžaku. Ona bilježi historijskedogađaje našeg naroda koji se ne nalaze

u udžbenicima. Vjerovatno je to jedan odrazloga zbog kojih su romani MevludePrušević Melajac godinama unazad,prema podacima preuzetih sa sajta Na-rodne biblioteke „Dositej Obradović“ uNovom Pazaru, na samom vrhu liste naj-traženijih i najčitanijih knjiga u ovoj usta-novi. Zato ne čudi činjenica da seNarodna biblioteka „Dositej Obradović“pojavljuje kao izdavač sabranih djelaMevlude Prušević Melajac.

Zbirka od pet do sada objavljenih ro-mana ove sandžačke autorice izašla je izštampe početkom 2011. godine. U dopa-dljivom povezu: Žar, Halka, Tapija, Đu-rumlija i Amanet obogatiće bibliotekeljubitelja pisane riječi. Na ovaj način do-gađaji, likovi, sudbine junaka MevludePrušević Melajac postali su lakše do-stupni, te im se čitaoci mogu stalno vra-ćati kako bi od njih učili. Činjenica da sunabrojani romani doživjeli drugo izda-nje, i to u formi sabranih djela, govori opotrebi sandžačke čitalačke publike zaliteraturom koja se bavi našom histori-jom, ljudima iz naše sredine. GospodinPajazit Redžepagić, jedan od uglednihBošnjaka iz brojne dijaspore, prepoznaoje u romanima Mevlude Prušević Mela-jac želju i težnju da sudbina sandžačkognaroda ostane zapisana i dostupna lju-dima širom Evrope i svijeta, te je nese-bično pomogao da sabrana djela oveautorice ugledaju svjetlo dana. Na kraju,neizbježno pitanje, koje se samo nameće,

OD ŽARA DOAMANETA

Zahvaljujući Mevludi Melajac, postaje nam jasna slika na koji način se gradiomentalitet sandžačkih Bošnjaka i kako je sandžački Bošnjo postao prut koji

se savija na različite strane, a jako teško se lomi

Filduza PruševićSadović

72 � Septembar 2011. - Mart 2012.

jeste: zbog čega su romani ove au-torice postali tako popularni i či-tani; šta priče koje ona priča činiinteresantnim?

Fenomen Mevlude Melajacmože se uporediti sa fenomenomGordane Kuić. Ove dvije autoricepočele su da pišu u pedesetim go-dinama svog života. Također, temekojima se bave su direktno vezaneza priče njihovihporodica, rodite-lja i rođaka. Čakse i vremenskiperiod o komenjih dvije pišu udobrom dijelupodudaraju.

Ako su likovio kojima pišeteneko koga znateili koga ste znali,sa kime ste imaliposeban emoti-van odnos, ondaiz tih redova izbi-jaju osjećanja kojase ne mogu od-glumiti, koja ni najbolji pripovjedačne može falsifikovati pišući o zami-šljenim junacima. Namjera ovihdviju žena je bila da ostave pisanitrag o svojim porodicama i njiho-vim životima u jednom burnom hi-storijskom vremenu, svaka nasvom prostoru i svaka iz svog uglagledanja. Ono što su dobile kao re-zultat nije bila samo porodična hro-nika, već se pred njima otvorilonepregledno polje tema. Tradicio-nalne, moralne, porodične vrijed-nosti koje su se gajile i opstajale ibile mjera vrijednosti čovjeka čineove priče bliskima, iskrenima i čineosvježenje u ovom vremenu moral-nog posrtanja i lutanja. Priče u ko-jima dobro pobjeđuje zlo ilicemjerju nema mjesta, štivo su izkoga današnje generacije, kojeodrastaju uz nasilne filmove i videoigre, treba da uče.

Likovi u romanima MevludePrušević Melajac nisu savršeniljudi. Svako od njih bije sopstvenebitke na dva fronta: bitku sa samim

sobom, sa „sopstvenim šejtanima“,i bitku sa okruženjem, sa ljudimakoji su proizvod jednog nemirnogvremena i prostora. Možda su to li-kovi u kojima se prepoznajemo.Okolnosti u kojima živimo sudrukčije, ali su iskušenja slična. Toje, možda, jedan od razloga čitano-sti i zainteresovanosti za romaneMevlude Prušević Melajac.

Nakon ispričane sage o jednojporodici u prva tri romana, Mev-luda nastavlja da piše o Bošnja-cima, ali sada o onima koje nepoznaje lično ali su njihove životnepriče i sudbine oličenje tragičnostibošnjačkog naroda u cjelini. Kolek-

tivno stradanje jednog naroda krozvijekove, oslikano kroz sudbinepojedinaca, predstavljaju namjednu drukčiju Mevludu Melajac,koja piše o ratnim temama, pa se uposljednja dva romana, Amanet iĐurumlija, i prepliću mirisi sandža-čkih avlija i ratnih polja i baruta.Ove teme, koje ne nalazimo uudžbenicima historije, u čitaocima

bude želju da saz-naju više o sopstve-nom narodu, odrugim narodima, oSandžaku kao mje-stu gdje puhaju vje-trovi sa različitihstrana. ZahvaljujućiMevludi Melajac po-staje nam jasna slikana koji način se gra-dio mentalitet san-džačkih Bošnjaka ikako je sandžačkiBošnjo postao prutkoji se savija na razli-čite strane, a jakoteško se lomi.

Čitaoce romana Mevlude Pru-šević Melajac očekuje uskoro noviroman, u kojem će biti nastavljenopripovijedanje o sudbinama poje-dinaca i životu jednog naroda, unemirnim vremenima, na prostorukoji zovemo Sandžak.

„Svojim romanima: Žar (2000), Halka (2001), Tapija (2003),Đurumlija (2006) i Amanet (2008) Mevluda Melajac ulazi uuski krug bošnjačkih spisateljica, koji, naravno, započinjesa Habibom Rizvanbegović Stočević i Umihanom Čuvidi-

nom, kao pjesnikinjama, prva divanske, a druga alhamijadopoezije, preko Nafije Sarajlić, Šefike Nasretin-Bjelavac, Ha-

numice Zekić, do prve žene romanopisca Bisere Alikadić,zatim Jasmine Musabegović, Fatime Muminović-Pelesić,

Hasnije Muratagić-Tune, Alme Lazarevske, pa do nadola-zeće generacije koju prepoznajemo u radovima Adise Bašić-

Čečo ili Lamije Begagić. U ovom, nevelikom, spiskuprepoznajemo tek nekoliko imena romanopisaca - Alikadić,

Musabegović i Lazarevska, među kojima pojava MevludeMelajac zasigurno ima historijski značaj” - mr. Sead Šem-

sović (izvod iz recenzije knjige “Amanet”)

Mevluda Prušević Melajac

Septembar 2011. - Mart 2012. � 73

TURKOLOGIJA

Ljubav prema lalama kod Turaka,posebno u periodu slabljenjaOsmanlijske države, koja u naj-

raskošnijem vremenu Carstva postajestrast, je tema koja zadivljuje histori-čare, sociologe, umjetnike.... Razlog štoje narod i dvorsko okruženje bilo pro-tiv velike ljubavi prema njegovanjuovog cvijeta može se tražiti u unutra-šnjem i spoljašnjem stanju Carevine, aova se ljubav može posmatrati i sa so-ciološkog aspekta. Početak gubljenjateritorija u Evropi i ulazak u mirovniproces, nakon što je Osmanlijska care-vina potpisala Požarevački sporazum,naziva se Period lala. U ovom periodusultan i dvor bili su u velikom rasipni-štvu, a narod je bio podvrgnut uveća-nim porezima. Novoizgrađene bašče,vrtovi, parkovi, dvorci, palate, sveukrašene i dekorisane lalama, bile su

uzrok da ovaj period dobije naziv Pe-riod lala. Pokušaj da se, boraveći u pre-lijepoj sredini, dvorjani i narod baremmalo udalje od ratne stvarnosti i pro-pasti, može biti razlog ovoj zanimljivoj,neuobičajenoj strasti. Čak je i velikivezir Damat Ibrahim paša svojim ru-kama gajio lale.

Lale se nisu njegovale samo u pe-riodu dekadencije Osmanlijske impe-rije već i u cijelom periodu njenogpostojanja. Lale, koje su zajedno saTurcima stigle u Anadoliju, zauzimalesu posebno mjesto još kod Seldžuka.Ona se za to mjesto „izborila“ svojimoblikom i imenom.

Lala, cvijet iz porodice zambaka –ljiljana, ima izdužen i kopljast cvijet uobliku čaše. To je izvanredna razno-bojna ukrasna biljka. Cvjetovi lale sujarkih boja, sa šest gotovo identičnihveličanstvenih latica. Punosemena jebiljka sa plodom u unutrašnjosti ma-hune – čahure.1

Domovinom lala smatra se SrednjaAzija. Po Beširu Ayvazogluu, lala jekao divlji svijet otkrivena u stepamaTurkistana, odakle su je u Indiju doni-jeli sinovi Timurovi, a u Anadoliju iIran Turci Seldžuci. Kao divlji cvijet,lala se mogla susresti i na sjevernimobalama Sredozemnog mora, pa čak iu Japanu.2

Kultura cvijeća kod Turaka je na-predovala i na visokom je nivou, a uovoj kulturi lala zauzima posebno mje-sto. Motivi lala se kroz historiju naj-prije susreću u Srednjoj Aziji gdje im jepridavan veliki značaj.

Fuad Baćićanin

LALA U KULTURIOSMANLIJA

U klasičnom periodu

Osmanske kulture, ljubav

prema baščama icvijeću se raširila

po čitavomIstanbulu. Ovo

preveliko interesovanje i

ljubav su doprinijeli da se

razne vrste cvijeća počnu

uvoziti sa svihstrana svijeta.

1. Genel kultur ansiklopedisi, (1987). „Lale“, knj. 7. Istanbul, Meydan Yayinevi.2. Orhan Šaik Gokyay, (1990). “Divan edebiyatinda ćićekler”, Tarih ve toplum. br. 76/ IV, str. 30.

74 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Brojni historičari umjetnosti nespominju lalu u umjetnosti sre-dnje Azije ili u turskoj umjetnostido kraja 16. stoljeća. Kod umjetno-sti Huna, u humkama i grobni-cama u arheološkim nalazištima,na priborima, rekvizitimai ukrasnoj garderobi u ve-likoj mjeri su se raspozna-vali motivi lala.

Na drvenom priboruupotrebljavanom za konji-čke trke, kao i ostacimaodjevnih predmeta odkože pronađenih u grob-nicama, a koji potiču iz 5.i 6. vijeka prije naše ere,mogu se također uočitimotivi lala. Na svilenommaterijalu izvađenom izgrobnice koja potiče iz pe-rioda Ujgura jasno se ra-spoznaju motivi lala3.

Ljubav prema lalama

Kod umjetnosti Seldžuka,počev još od XII stoljeća, mogu seuočiti motivi lala. I u Konji, glav-nom gradu anadolskih Seldžuka,nailazi se na motive ovog cvijeta.Lale i kultura lala je u Anadolijudošla zajedno sa Turcima4.

Nakon osvajanja Istanbula iobnove i izgradnje grada, FatihSultan Mehmed je lično izdavaonaredbe da se novoizgrađeni i po-pravljani vrtovi i parkovi ukraša-vaju lalama. Uostalom, i samFatih Sultan Mehmed je bio ba-štovan i ovo je zanimanje kodnjega zauzi-malo po-sebno mjesto.Većinu slobodnog vre-mena Sultan Fatihje provodio ubaštama i vrto-vima obavljajući baštovanskeposlove i u ovome je osjećao

posebno zadovoljstvo. Izmeđuratnih pohoda, putovanja i drugihdržavničkih obaveza uživao je ra-deći u vrtovima i baščama Top-kapi dvorca ili drugih vrtova.

Turci, a posebno Osmanlije,

uvijek su radili na uljepšavanjumjesta i okoline u kojoj su živjeli.Zbog toga su izgrađivali izvanre-dna šetališta, a Istanbul i drugevelike gradove su ukrašavli par-kovima i baščama. U istanbul-skim vrtovima uzgajalo seprekrasno cvijeće, počev od lala,ruža, karanfila, narcisa i sl. Turcisu lalu voljeli daleko više od osta-log cvijeća. Najveći razlog zbogkog je lala kod

Osmanlijau tako širo-

kom krugu sta-n o v n i š t v a

prihvaćena jes a m

nazivo v o gpre l i -

j e p o gcvi-

jeta. Riječ lala,kada se na-

piše arapskim (osmanlij-skim) harfovima

(slovima) sadrži iste harfove kao iriječ Allah. Kada se prema ebdžedračunu5 izračuna vrijednost riječiAllah i riječi lala dobija se jednakavrijednost. I sama pomisao i raz-mišljanje da se Stvoritelj manife-

stuje preko stvorenja budikod čovjeka velčanstvenooduševljenje. Ako, među-tim, rijač lala, napisanuarapskim slovima, proči-tamo unazad, dobijamoriječ hilal ili aj, na našemjeziku znači: mjesec, što jeamblem Osmanlijske dr-žave6.

U klasičnom perioduOsmanlijske kulture, lju-bav prema baščama i cvi-jeću se raširila po čitavomIstanbulu. Ovo prevelikointeresovanje i ljubav sudoprinijeli da se razne

vrste cvijeća počnu uvoziti sa svihstrana svijeta. Počev od periodasultan Selima Drugog (1524-1574),sultanovim fermanima i preporu-kama inicirano je uzgajanje luko-vice lala i zumbula na čitavomprostoru Osmanlijske imperije.Brojni uzgajivači nabavljali su lu-kovice sa raznih strana, a sve ucilju ukrštanja i dobijanja novihvrsta lala.

Ljubitelji cvijeća, a posebno lala,bili su uzrok turistima i posjetio-cima da, šetajući Istanbulom,ostaju bez daha. Francuski pjesniki državnik Lamartin je jedan odonih koji se oduševljavao istanbul-skim baščama i cvjetnim vrtovima.Šetajući Istanbulom, bilježio je ko-liko su Turci vezani za prirodu ikakav značaj pridaju ljubavi - uži-vanju oka. Mnogi su, obilazeći, cvi-jećem i zelenilom ukrašeneistanbulske parkove, sokake, kuće,vile, govorili: „Eh, da je Šekspirprije nego je napisao Romea i Julijuvidio ljepotu Istanbula.“

Motiv Rumelijske lale na tekstilu u osmanlijskom periodu

3. Yešim Ušak, (2008). Turk el sanatlarindaki bitkisel motifleri, Ankara. 4. Ahmet Kartal, (1997). „Klasik edebiyatinda Lale“, Bilig bilim ve kultur dergisi. br. 4/kiš, str.79.5. Ebdžed račun – ebdžed hesab, prema kome svaki harf (slovo) ima svoju numeričku vrijednost.6. Ibrahim Atay, (1997). „Osmanlida tabiat sevgisi ve tefekkurun simgesi bir ćićek“, Tarih ve Medeniyet, str. 60.7. Bešir Ayvazoglu, (1995). Guller kitabi, Istanbul, Otuken yayinlari, str. 115-116.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 75

Lala u Evropi

Još u XIII vijeku u Anadoliji suse koristili motivi lala. Tada Rim iVizantija ovom cvijeću uopštenisu posvjećivali pažnju. Evro-pljani su u početnom periodu, neuvrštavajući je u zasebnu vrstucvijeća, lalu prihvatali kao vrstuzambaka. Davali su joj različitaimena, crveni zambak (lils rouges),zambak boje krvi (lys sanguis), alisu je uvijek vezivali za zambak.7

Danas se za lalu u Evropi upo-trebljava izraz tulip ili tu-lipe. Pretpostavlja se da jeovaj izraz vezan za prveuzgajivače lala, Turke. Nezna se tačno kad je ovaj cvi-jet donijeta iz Turske u Ev-ropu. Pretpostavlja se da jeOgier Ghislain de Busbeck1554. godine, kada je u vri-jeme sultana Sulejmana Za-konodavca, nakonimenovanja za ambasadoraAustro-Ugarske u Osman-lijskom Carstvu, došao uIstanbul, svom prijateljukoji živi u Austriji CarolusClusiusu poslao lukoviculala. Kasnije je Clusius, kojije išao u Holandiju da radikao profesor na LeidenUniverzitetu, sa sobomponio i lukovicu lale. On jepoznat kao čovjek koji jeprvi uzgajao i oformio in-dustriju lala. Postoje i iz-vori koji ukazuju da je iprije Clusiusa bilo lala uEvropi. Francuski ljekarBelon je 1549. godine krenuo naput po Bliskom Istoku i lalu je, vi-djevši je u Istanbulu, nazvao crve-nim zambakom. Rekao je i da subrojni stranci koj su brodovimaprolazili pokraj Istanbula odnosililukovice lala u svoje krajeve.

Sredinom XIV stoljeća lala kojaje prenešena u Evropu, posebno

Holandiju i Njemačku, postala jetrgovačka roba. Ljubav prema la-lama je stalno rasla, pa su u jed-nom trenutku Evropljani postaliopčinjeni ljepotom ovog cvijeta.

U jednom svom članku gdje suiznijeta mnoga saznanja o lalama,Charles Mackay je ovoj opčinjenostidao naziv tuliptomania. Ima i onihkoji su u ovom periodu u jednuvrstu lukovice lala ulagali čitavabogatstva. U jednom svom raduSchinler 1922. godine kaže: „Cijenajedne lukovice lala dostizala je vri-jednost i do devet hiljada zlatnika.“

Dosta godina prije Perioda lala zajednu posebnu vrstu lala Naibi kralidato je sljedeće: dvoje kola ovsa,četvoro kola ječma, četiri uhranjenavola, dvanaest uhranjenih ovaca,dva barela vina, četiri barela piva,dva barela masla, 50 kg sira, jedankrevet, jedno odijelo i jedna sre-brena vaga.8

Godine 1636, porasla je potraž-nja za rijetkim vrstama lala, a da bise njihova prodaja ostvarila, unekim gradovima, kao što su Am-sterdam, Roterdam i Laiden, for-mirane su berze. Posao jevremenom dostigao takvu tačkuda su neki trgovci tražili put daustalasuju cijene lala. Pojedini tr-govci, shvativši da ovako više nećeići dugo, promijenili su stav i pre-stali da uzimaju nove vrste lala, aefekti toga su bili da su oni koji sui dalje uzimali lale po previsokimcijenama brzo osiromašili. Na taj

način je takozvano ludilo lalaprestalo.9

Nove vrste lukovice lalakoje su se putem ukrštanjadobijale u Evropi, a pose-bno u Holandiji, postale surivali lalama u Osmanlij-skom carstvu. I tako suOsmanlije počele da uvozelalu iz Holandije.

Period lala

Ahmed III koji je na pri-jesto došao nakon nakonMustafe II bio je vladar kojinije volio ratovanje, ali suuslovi bili takvi da je prvihpetnaest godina bio prinu-đen na vođenje ratova.Nakon što je potpisan Po-žarevački sporazum 1718.godine, sultan je za Velikogvezira postavio DamatIbrahim-pašu, koji je zasporazum bio najzaslužniji.

Pored mira koji je nastu-pio, sporazum u Požarevcu

je predstavljao i period u kom suzapočete i razne aktivnosti na kul-turnim reformama koje su se tra-žile na kapijama Evrope. U ovomperiodu je otvorena prva štampa-rija. S druge strane, u Istanbulu suna najljepšim mjestima izgrađi-vane izvanredne vile i saraji. Ka-githane je u vrijeme sultana

8. F. Gonul Ayanoglu, (2000). „Osmanli Turklerinde laleye verilen onem“, Turk dunyasi dergisi, br. Haziran, str. 30.9. Bešir Ayvazoglu, (1998). „Keukenhof laleleri“, Aksiyon dergisi, br. 2-8 mayis, str. 54.

Vrsta lale poznata pod nazivom "Viceroy".U zavisnosti od veličine, lukovica ove lale je

dostizala cijenu od 3.000 do 4.200 holandskih florina. U tom periodu mjesečna plata jednog stručnog

(kvalifikovanog) zanatskog radnika iznosila je 25 florina

76 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Ahmeda Trećeg bilo jedno odomiljenih mjesta za šetnju. EvlijaČelebi je u svom putopisu spome-nuo jedno veličanstveno šetališteu Kagithaneu, sa vrstom lala umnoštvu boja koja je po mje-stu Kagithane i dobila ime.

Veliki vezir Damat Ibra-him-paša bio je zaljubljeniklala. Jednoj vrsti lala kaja jeuvežena iz Holandije dao jeime Lu’lu-i Erzak, a onima kojisu je uzgajali dodjeljivao je na-grade. I sam Ibrahim-paša jeukrštanjem napravio lalu kojojje dao ime Asafi.

Potraga za raznim vrstamalala je početkom XVII stoljećaličila na period takozvanogludila lala u Holandiji.

Da bi se shvatilo kakva jeljubav prema lalama bila u pe-riodu Ahmeda III, dovoljno jereći da je postojalo preko dvijehiljade raznih oblika lala. Neka-dašnjoj vrsti Lale-i Rumi10 dalisu ime Osmanli lala11. Ova vrstaimala je približno dvije hiljadeimena sa svojim posebnostimakoje su upisane u korpusu lala.Lale-i Rumi se u mnogome razlikujeod evropske lale.

Cvijet Osmanlijske lale jeforme badema, listovi su u oblikubodlji, a završeci su tanki i istak-nuti kao šilo. Od prvih lala koje jeukrštanjem dobio šejhulislam EbuSuudi Efendi vremenom je na-stalo na stotine različitih vrsta, alije zajedno sa krajem Perioda lala1730. godine polako nestajala iOsmanlijska lala.

Lala je u Periodu lala postalatrgovinska roba. Rijetke vrste su utoj trgovini dostizale veoma vi-soku cijenu. Zbog toga što su po-jedini ljubitelji lala željeli posvaku cijenu posjedovati rijetkevrste, na pijaci cvijeća lale sustalno mijenjale cijenu. DamatIbrahim-paša je, da bi ovo sprije-čio, 1725. godine sačinio cjenov-

nik lukovica svih vrsta lala i za-branio njihovu prodaju po višimcijenama.

I pored brojnih inovacija i na-pretka u Periodu lala, prevelikog

raskoša na dvoru, Period lala jezavršen krvavim ustankom. Za-ljubljenost u lale je trajala još nekovrijeme nakon Perioda lala, ali sučesti ratovi, osiromašenje države inaroda i ekonomska kriza biliuzrok da tajne uređenja bašča iuzgajanja lala polako odlaze u za-borav.

Nakon smirivanja stanja u dr-žavi, Ahmet Refik Altinaj je napi-sao historijsku knjigu kojoj je daonaslov Period lala, pa se ovaj nazivustalio u upotrebi.

Lala i umjetnost

Lala u turskoj književnostizauzima značajno mjesto. U XVvijeku ovaj je cvijet našao mjestou klasičnoj turskoj poeziji. Zbogsvoje boje, lala se upoređuje sa

vinom, krvlju, svijećom, ranom,obrazom, a zbog svog specifičnogoblika, sa staklenom čašom.

Pored pjesništva i uopšte knji-ževnosti, lala je bila stalna inspi-

racija i tema slikarima,arhitektama, vajarima i osta-lim umjetnicima. Ona je idanas najzastupljeniji elementu brojnim umjetničkim vr-stama kod Turaka.

U prvoj polovini XVI sto-ljeća, motivi lala zajedno sa cr-venom bojom mogli su seuočiti kod izrade keramičkihpločica, da bi se kratko nakontoga ova vrsta keramičkih plo-čica rasprostranila u upotrebi.Na njima su, u mnogim dža-mijama iz osmanlijskog pe-rioda zadivljujući motivi lala.

Na keramici su pored lalakorišteni i motivi zumbula,karanfila i ruže. Lala se moženaći i na brojnim štofovima itekstilnim materijalima. Lalaje svojim izgledom krasila ha-ljine, ogrtače, čak i cipelemnogih sultana.

Na tepisima i ćilimima, zi-dovima džamija, mesdžida, tur-beta, medresa, sebila i školaizrađene su lale u svim bojama.Posebno je zanimljiv simbol obr-nute lale u Sulejmaniji džamiji,koju je projektovao Mimar Sinan.

Lala i danas kod Turaka zau-zima posebno mjesto među cvije-ćem i najzastupljeniji je motiv uturskoj modernoj umjetnosti. Ona idanas krasi istanbulske vrtove i par-kove. Kultura njegovanja lala prisu-tna je na prostoru cijele Turske.

Samo u 2010. godini u Istanbuluje zasađeno blizu devet miliona ipetsto hiljada lala, a od 2005. go-dine u Istanbulu se u mjesecuaprilu redovno održava Međuna-rodni festival lala pod različitimsloganima: „Najljepša lala u Istan-bulu raste“, „Istanbul se sa lalomsusreće“...

10. Rumelijska lala. (Rumelija, evropski prostor Osmanskog carstva).11. Osmanlijska lala.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 77

SLOVO O BOSANSKOM JEZIKU

Među zamjenicama vrlo je zanimljivaona koja se tiče svakog lica: sebe ili se.Za nju se zna da nema nominativa,

kao obezglavljena je. Ona je jedina poznata poobliku genitiva: sebe ili se, mada isti oblik ima iu akuzativu. (Vidim sebe, ogledam se.)

Interesantna je upotreba ove zamjenice uobliku dativa: sebi, koji je nekada bio rijetko za-stupljen u narodnom govoru starijih ljudi San-džaka, pa se umjesto oblika dativa koristioakuzativ te zamjenice.

Kupi sebe sahat. Daj sebe vremena da razmi-sliš. Nemoj sebe lagati.

Kupi sebi sahat. Daj sebi vremena da razmi-sliš. Nemoj sebi lagati.

U govoru starijih ljudi na području Sandžakavrlo malo se koristila povratna zamjenica sebe uobliku dativa:

„Ko dobro sebe misli, drugom ne želi zlo!“ „Ko dobro sebi misli, drugom ne želi zlo!“

U razgovoru nane i unuke, primjećujemo danana umjesto oblika dativ a sebi koristi oblik aku-zativa sebe, ali i druge zamjenice: meni/mene ilitebi/tebe.

Unuka: Nano, kupi sebi novu šamiju. Ta ti jemalo izblijedjela.

Nana: Zar? To se tebe, čini, sinko. Mlogo ja hajemovu šamiju. Donijela mi sestra Sajma izStanbola.

Unuka: Davno je to bilo, nano. Ti sebi rijetko ku-puješ?

Nana: Jok vala, nemam habera da sebe neštokupim. Prošlo vrijeme za to. Mene sadobraduje kad mi neko učini peškeš: pe-škir, čaršaf, sapun, čarape, mitanluk, ko-šulju, mahramicu, šalče, frculju, mila mi ilijepa riječ, kad me upita kako sam i pro-sune koju riječ sa mnom.

Unuka: Nekad se nano, tako darivalo, sad sudruga vremena. Svako sebi grabi...

Nana: Nekad se ta riječ sebi slabo kazivala.Otkad znam za sebe, pa ni stariji od menenisu nikad vikali sebi. A sad bezbeli čujemi vidim svašta.

Unuka: Književni jezik zahtijeva pravilnu upo-trebu i zamjenica po padežima, a to nijelahko, kad dijete odmalehna nauči pogre-šno.

Nana: A radšta dijete ide u školu.Tamo treba danauči sve kako se valja.

Mr. Fatima Muminović-Pelesić

HA MOJA,HA SVOJA,NIJE ISTO!

78 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Unuka: Nauči u školi, ali u kućisluša šta odrasli pričaju i sve“kupi sebi u obrve “, a ne sebeu obrve.

Nana: Jeste, sad od djece ne mo’šusta otvorit, sve hoće da čujui znaju šta stariji zboru. Tonikad nije bilo tako. Djeca suimala svoju sofru, svoj bu-džak, svoj šapat, igre, tajne,moralo je biti kako odraslikažu bez pogovora.

Unuka: Svaka kuća ima svoj kućnired.

Nana: Eh, kutnji red, to je baška.To kutnjice pazu da o sebene puste loš glas, pa kućusvaki dan uređuju k’o za Baj-ram. Nije pohvaljeno o sebepričat, a moram ti reći dasam bila kutnjica, samotak’a, a danas se to negleda.

Unuka: Žena se izborila zasvoju slobodu, imajednaka prava kao i muška-rac.

Nana: Jednaka? Mlogo je žena sebenatovarila. Pos’o u kući čekanju, džaba što je zaposlena.Eto, nešto sebe čini po volji, neda na sebe, ali sebe je prekomjere rastegla, vuče za djecu,za čo’jeka, za pos’o, k’o da sevas svijet za nju drži.

Unuka: Ni ti, nano, ne znaš sebi ugo-diti!

Nana: Insan sebe obra-duje i kadvidi lijepdan, vedronebo, alisretan je ako umije da vidisvojim srcem tuđu radost. Jasebe obradujem, kad samsebet nečijem osmijehu. Asvako nosi njegovu brigu i nje-govu muku sa sobom.

Unuka: Lijepo kažeš, nano moja.Samo opet treba reći: svakonosi svoju brigu i svojumuku…

Nana: Svako svoje dužnosti zna i idena svoju stranu, je l‘ tako?

Unuka: Tako je.

Nana: Priznajem moju mahanu dapo svom adetu pričam, alisad vidim da ta pravilamlogo otežavaju razgovor.

Unuka: Nano, treba reći: priznajemsvoju mahanu.

Nana: Zar to nije isto, sinko?Ha moja, ha svoja.

Unuka: Evo nano pri-mjera da seuvjeriš ur a z -

l i k u :“Babo je

obuko njegovkaput!”, to znači

tuđ kaput, nečiji, a kadkažem: “Babo je obukosvoj kaput!”, nema za-

bune.Nana: Ja znam da on nosisamo njegov kaput.

Unuka: Hoćeš reći: svoj kaput.Nana: Vala,sinko, da mi nije milo s

tobom besjediti, umorila bihse od tih tvojih riječi. Ja zamoje greške ne znam, moje ri-ječi svako razumije, a ti misvaku riječ dotjeruješ kao daje u knjigu mećeš.

Unuka: Volim ja tebe, moja nano, imilo mi što nešto znam, a tise ne ljutiš. E treba reći: Ja zasvoje greške ne znam, ali jepravilno što kažeš “Moje ri-ječi svako razumije”, jer kadbi rekla: “Svoje riječi svako

razumije”, odnosilo bi se i natvoje i na riječi drugih.

Nana: Rekne se: neka svakom svojeili teško svome bez svojega.

Unuka: Jeste, nano. Ali sad je svijetdever-dun’ja, što ti kažeš, pati tuđ zna biti bliži od svoga.

Nana: Neka si ti meni zdrava i ve-sela, paunice nanina, nana jesretna što ti moje riječi slušaš.I misliš na naninu šamiju,kažeš da promijenim, dakupim sebe novu, a mene mi-

lija ova moja stara, nego bi-rindži, najbolja, nova.

Tako je to i s riječima, lijepa moja.Moje hise vremena je mojživot.

Unuka: Svako ima svoju nafaku,kako ti kažeš, nano. Ili

ona narodna: “Svakoje kovač svoje sreće”.

Nana: Teško je sadnaći kovača, ali riječ živi i

razumije se. One spasavajuživot koji se mijenja od zabo-rava.

Moć zamjenica je velika. Kakoim sam naziv kaže mogu da zami-jene druge riječi, da se ponašaju kaoimenice, pa se zovu imeničke za-mjenice.

U rečenici: Djevojka pjeva pjesmu, umjesto

imenice “djevojka” uzimamo za-mjenicu “ona”. Ona pjeva pjesmu.

Toj grupi pripada i lična zamje-nica svakog lica (povratna zamje-nica sebe, se).

“Djevojka se češlja”, ili “Ona sečešlja”, ili “Ona češlja sebe”, gdje seradnja vraća na subjekt.

Iako prema njoj stoji prisvojna-povratna zamjenica svoj/svoja/svoje/,ona spada u grupu pridjevskih za-mjenica koje imaju moć da ukažuna osobinu, slično pridjevima, ili za-mjenjuje prisvojni pridjev.

Rečenicu: “Nana voli svoj jezik”,ne možemo izraziti “Nana voli

moj jezik”, jer uprvoj rečenici za-

mjenica svoj sekonkretno odnosi

na subjekt – nanu. Tako zamjenicesvoj i moj ne znače isto.

Ne smijemo zaboraviti da zamje-nica svoj, svoja ponekad pokazuje ineodređeno pripadanje svakomekao u primjeru: teško svome bez svo-jega, svakom svoje, svakom svojapamet se sviđa, itd.

Kako oblik dativa zamjenice sebinije isto što i oblik akuzativa zamje-nice sebe, uvidjeli smo da ni pri-svojna zamjenica svoj, svoja, nijeisto što i zamjenica moj, moja itd.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 79

Nàdir m (ar .) tačka suprotna zenitunàdžak m (tur.) dio starinskebojne opreme, sekirica koja sjednestranne ima oštricu, a s druge za-tupljen dio kao čekić, a nasađenaje na dugoj dršcinabàkamiti se (bosansko-turski)narumeniti se nadòlmiti (bosansko-turski) napu-niti nadjevom, tj. dolmom, nafilovatinabāška (bosansko-turski) zase-bno, odvojeno, pojedinačnonàdžak-baba f (bosansko-turski)žena oštra jezika, uvijek spremnana svađunadurbíniti (bosansko-turski)upraviti durbin na nešto, u prene-senom smislu pomno pratiti, gle-dati da što ne promaknenadžidžati (bosansko-turski) na-kititi, ukrasiti džidžama, perlamanafàka f (ar .) 1. hrana, jelo i piće; 2.ono što je od boga određeno kolikoće čovjek imati na ovom svijetunafakàli (ar.-tur.) bogate nafake,srećan i blagosloven kad je nafakai imetak u pitanjunafakàsuz m (ar.-tur.) bez nafake,čovjek oskudne hrane i izdržavanja

nafìla, nafìlja f (ar .) 1.nešto što nijeneophodno, suvišno, nepotrebnonafìla namaz dodatni namaz, onajkoji nije propisan, a klanja se iz po-božnosti, radi sevapa ili kad se zanešto posebno moli bogunàfta f (pers .) nafta, sirova smješaugljovodoničnih ulja, nagràisati (ograisati) (bosansko-turski) nastradati, naići na nepri-jatnostnahakáretiti se (ar .) nagrditi se,naružiti se, učiniti se rugobomnahero (bosansko-turski) nakrivo,ukosonahija f (ar .) upravna jedinica,županāj m (pers .) tanka dugačka frulaod trske koju koriste derviši Mev-levijenakàhriti (bosansko-arap.) rastu-žiti, nasekirati, zadati nevoljunakàlemiti (bosansko-grč.) ure-zati kalem na voćku, oplemeniti je;nadodati, pridodatinakaráriti (bosansko-arap.) dopu-niti do prave mjerenàkastiti (bosansko-arap.) nau-miti, odlučiti

nakusúriti, nakusurati (bosansko-arap.) namiriti, izmiriti dug, do-dati do tačnog iznosanàlet ga bilo proklet bio, neka jeprokletnàletnik m (ar .) prokletnik, šejtannàletosum (ar.-tur.) neka ga đavonosinàlule, nàlune, nànule f (ar .)vrsta otvorene jednostavne obućesa drvenim đonom nàlundžija, nànuldžija m (ar.-tur.) zanatlija koji izrađuje nanulenâm m (pers.) popularnost, dobarglas, na glasunamàsatiti (bosansko-arap.) nao-štriti sječivonamàskariti se (bosansko-arap.)našaliti senàmaz m (pers.) molitva musli-mananàmāzbez m (pers.-ar.) šamija,mahrama kojom se muslimanakapokriva dok obavlavlja namaznàmćôr m (pers.) nezahvalnik,onaj koji zaboravlja dobro koje muje učinjenonána f (ar .) lekovita biljka, menta,metvicanâr m (pers.) pitomi šipaknàrāndža, nàrānča f (pers .) vrsta juž-nog voća, portokal, pomorandžanàrandžast boje narandženargìla f (pers.) vrsta orijentalne na-prave za pušenje posebne vrste du-hana, koja se sastoji od posude savodom i krivudave cijevi koja jed-nim dijelom ulazi u posudu, a nadrugom kraju ima muštiklu za pu-šenje. Na vrhu posude – boce se na-lazi lula sa duhanom, pa pušačuvlači rashlađen duvanski dim nasíhat m (ar.) savjet, poukanàsuliti se (bosansko-arap.) nagoditise, postići dogovor ili poravnanjenàvakat (bosansko-arap.) na vri-jeme, u pravo vrijemenázić (pers .) prefinjen, nježannázir, názor m (ar.) nadzornik,kontrolor, paziteljnäzôr (bosansko-pers .) silom, nasilu

JEZIČKA SEHARA Uređuje: Muratka Fetahović

Usvakodnevnoj komu-nikaciji, u kući, naulici, u mahali, u kah-

vama, na posijelima i nasva kom nezvaničnomskupu, upo tre bljava se ve-liki broj orijentalizama - riječikarakteris tičnih za bosansko,a još više za sandžačkoleksičko po dru čje.

Za neke od tih riječi možda se i može naši adekvatna zamjena ujednoj riječi slavenskog porijekla, ali je mnogo češći slučaj da se moraupo trijebiti niz pojmova da bi se objasni lo potpuno zna čenje sadržanou samo jednom orijentalizmu. Za takvu se man tičku upotpunjenostmožemo zahvaliti dugoj genezi do oblika kakav riječ danas ima.

U ovoj rubrici navešćemo neke od orijentalizama karakteri stičnihza leksiku sandžačkih Bošnjaka i dati njihova osnovna i prenesena -figurativna značenja.

N

80 � Septembar 2011. - Mart 2012.

REAGOVANJA

U našem časopisu Bo-snjačka riječ u broju 17-18,januar-jun 2010.godine,strana 37-40, pod naslovom“Sandžački Tolstoj” (POTI-SKIVANJE ĆAMILA SIJA-RIĆA SA PRVE LINIJE) nenamjerno smo učinili pro-pust vodeći se uobičajenomuređivačkom praksom datekstove puštamo onako

kako ih dobijamo od au-tora, te tako odgovornostostavljamo onima što pišu.Što se redakcije tiče, ne na-mjerno su prošle prozivke ineprimjerene kvalifikacijena račun izdavačke kućeZALIHICA.

S obzirom da koncepcijačasopisa ne podrazumjevatakav odnos prema našim

eminentnim stvaraocima iizdavačima, koristimo pri-liku da se izvinimo zboggreške koja nije namjerna,jer stavovi autora su samonjegovi, a nikako i stavovitiredakcije. Zato u skladu sakoncepcijom časopisa upotpunosti prenosimoreakciju knjizevnika Al-mira Zalihića.

MOŽDA ZAKAŠNJELI, ALI USVAKOM SLUČAJU, NUŽAN DEMANTI

U Bošnjačkoj riječi /januar-jun 2010./Fehim Kajević u tekstu POTISKIVANJEĆAMILA SIJARIĆA SA PRVE LINIJEizmeđu ostalog piše, odnosno laže, isljedeće:

Jedan, opet neozbiljni izdavač usudio seda samosvojno formira nagradu za najboljiroman "Ćamil Sijarić" koji je dodijelio svomminornom piscu, baštineći kao svoju prćiju,ne pitajući za svoju "ideju" i buduću real-izaciju, ako dobije zeleno svjetlo, užuSijarićevu rodbinu, sina Faruka, kćerkuOlanu, danas značajne profesore naMuzičkoj akademiji u Sarajevu!?

Neozbiljni izdavač je IK Zalihica iz Sara-jeva. Neozbiljnost ovog izdavača potvrđuje130 objavljenih naslova u protekle 4 godine.Neozbiljnost moramo potkrijepiti još poko-jim detaljem kao što su: NagradaUdruženja pisaca BiH za najbolju knjigu u2006. Amiru Brki za knjigu Vrijeme sretnihgradova; Nagrada Udruženja izdavača iknjižara Bosne i Hercegovine za Izdavačkiprojekat godine 2007. za izabrana djela Ke-mala Mahmutefendića u pet knjiga;Nagrada Udruženja pisaca BiH za najboljuknjigu u 2007. Rajku Đurici za knjigu Jeres- pseći sin; Nagrada za najbolji prijevod u2008. Mirzi Sarajkiću za knjigu MahmudaDervisha Beskraj od trnja; Nagrada zaizdavački projekat 2009. godine Izabranadjela Stevana Tontića u četiri knjige;Nagrada najbolji urednik za 2009.; Nagrada

za najbolji prijevod u 2010. Žarku Milenićuza knjigu Andreja Kurkova “Istinita pričao pravom narodnom kontroloru”; NagradaVefiku Hadžismajloviću za izuzetan dopri-nos umjetnosti u 2009. za knjigu “Slike ikristali”; Nagrada festivala fantastične kn-jiževnosti u Pazinu 2009; Nagrada MidhadBegić za najbolju knjigu eseja (Po nalozimapoezije) objavljenu u periodu 2008-2010.;Nagrada Refiku Ličini za najbolji prijevodu 2011. godini za knjigu Bengta Emila Jon-sona Prisluškivanja; Nagrada Podgoričkogsajma knjiga za najbolju ediciju u 2011.;Nagrada Ijetnjeg sajma knjiga u Tivtu zanajbolju godišnju produkciju 2011; te niznagrada i potpora fondacije za izdavaštvoF BiH, njemačke Fondacije Traduky,Ukrainske fondacije OPEN, švicarske kn-jizevne asocijacije Diogenes, autorima kojiobjavljuju u IK Zalihica. Ulazak mnogihknjiga u najuže izbore za prestižne domaćei regionalne nagrade ovog puta neću pom-injati, i zbog toga što se zloba uvijek hranine znanjem.

O formiranju nagrade Ćamil Sijarić do-voljno je reći da frustrirani neurastenik jed-nostavno laže kad kaže da Ćamilovi sin ikći nisu konsultovani. Naprotiv, svoju susaglasnost rado dali jer je nagrada zamišl-jena kao dio populariziranja djela velikogpisca. Koliko je dobitnik nagrade minoran,neurastenik bi morao upitati prof. dr. EnesaDurakovića, prof. dr. Hasnu MuratagićTunu, te Ervina Jahića, urednika u VBZ,jednoj od najvećih i najznačajnijihizdavačkih kuća na Balkanu.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 81

Dok je za mnoge pisce pisanjeromana velika želja, našoj afir-miranoj spisateljici Mevludi

Melajac se događa šesti po redu, i to uvrijeme kada se na polju naše bošnja-čke prozne produkcije osjeća izvjesnastvaralačka kriza. Roman Ujdurma jejoš jedan seriozan pokušaj autorice dačitalaštvu, vrlo suptilno, ponudi rasko-šni narativni kapital, sročen u zamr-šenu romantičarsko-realističnu priču,

nastalu u vihoru započetihkaradačko-bošnjačkih anta-gonizma i početka rastaka-nja bošnjačke etnogenetskesupstance sa međa njihovezavičajne Hercegbosne.

U vijek i po dugom ra-slojavanju i zamicanju ne-zaštićenog bošnjačkognaroda, Mevluda kao motivuzima jednu u nizu preživ-ljenih epizoda iz druge po-lovine XIX stoljeća.Pritisnuti prijetnjom sile ismaknuća, njeni junaci„traže čare“ u nekoj nepoz-natoj, udaljenoj, velikoj iobećanoj carevini. U taj ćese daleki i nepoznati pro-

stor otisnuti i obresti autoh-toni hercegbosanski dunjaluk,

protjeran iz začaranog trougla iz-među prostranog Ni(k)šića, Nefer iLever Tare (Potarja) i Kolašina, sa po-jasa vlastitog vatana, tamo gdje se u

„lozu i kupinu“ stoljećima njivio naj-elitniji bošnjački soj, kojega su njegovipreci od pelena regrutirali da čuva ištiti zavičajne međe.

Svoju realhistoriju autorica začinjena tim međama, a nastavlja u daleki„karavatan“, tamo negdje kuda se de-cenijama bezpovratno odlazilo da bi seublažila tuga zbog ostavljenih domova.Njeni su likovi k’o ranjeni pešterskivuci, preslabi da pate, a prejaki da pre-žive i najteža iskušenja, dok su u dušiveoma čežnjivi i sjetni. Oni obijaju posvakom ćošku carevine, sa ciljem da,bar simbolično, povrate ili nadoknadeono što im je ugrabljeno i oteto.

Radnja ovog romantičarsko-historij-skog romana, sa naglašenim sekven-cama grke životne stvarnosti,započinje na granicama, i nastavlja sena širem prostoru nekadašnje Osman-lijske carevine, jedine zaštitnice bal-kanskih muslimana. Sudeći po tokudogađanja, roman interpolira dozu su-rovog realizma – izgona Bošnjaka odstrane vojske i naroda – njihovih su-sjeda (Crnogoraca), istih onih koji,reklo bi se, preko noći, svoje komšijeBošnjake nominuju u „Turke“ koje jetrebalo uništiti, popaliti i raseliti, apovrh svega i sve ono što je njihovo injihovim se imenom naziva.

Ujdurma je roman o poganom vaktukada su se moćni evropski carevi i kra-ljevi poigravali rata i naroda, potpiru-jući bahatu hazardersku igru

POSTMUHADŽIRSKI PRISTUP SANDŽAČKOM

HISTORIJSKOM REALIZMUNedavno je u izdanju „Centra za bošnjačke studije“ u Tutinu ob-

javljen šesti roman naše poznate književnice Mevlude Melajacvrlo zanimljivog naslova „Ujdurma“

Nova knjiga Novopazarke Mevlude Melajac

Prof. dr. RedžepŠkrijelj

82 � Septembar 2011. - Mart 2012.

destruktivnog “ubijanjа sa rezo-nom”, onih malih neboračkih i ne-agresivnih naroda, a ta se igranastavlja i do danjašnjih dana.Takva je prljava predstava gubilasvaki argument opravdanosti ibila lišena osnovnih principa čo-vječnosti, a zasnivala se na nekak-vim ideološkim matricamacrnogorskog nacionalnog pro-grama koji su, tobož, ometali „her-cegovački Turci“. Zvrknulo im jeoko za blago vrijednih i bogatihKolašinaca, počev od zlata umota-nog u vunjenu klupčad, do ostalihdragocjenosti. Raseljenim kolašin-skim domaćinima iza nebranjenoghrbata ostaju širom razjapljene ka-pije opljačkanih kućnih ognjišta,konaka, kahvana, dućana i ma-gaza, torova, hambara, pčelinjakai seoskih kotara, bašča, voćnjaka,cvijetnjaka, saraja, čairova, njiva ivodenica. Nije preteklo ništa odonoga čega je imalo da se zaplja-čka i prigrabi, tako da je pri samojpomisli na riječ “Karadag” i „Ka-radačanin“ hercegkolašinski mu-hadžir postajao uznemiren ipotresen do bola, svjestan bestijal-nosti svojega progonitelja – onogakoji golokrak i gladan, grabeći pli-jen, ne preže sjeći sve pred sobom,ne štedeći da dvosjeklu kamu, sa-blju ili pušku oproba na „tursku“djecu, žene, starce, i ostalu neza-štićenu nejač.

Ne treba iz ovog eseja izuzetini prizore ostavljene pustoši kojunalazimo u brojnoj dokumentar-noj građi: sveže muhadžirskehumke sa obje strane utabanihdžada; skromna parta prognanihkoju je teglila neuhranjenjamarva; gomile pospanih i njihovahaljinka, mahom čerge i jorgani, iono što je lakše bilo ponijeti sasobom; ponegdje neukopani isvježe likvidirani mejt. Sve usvemu, tužni prizori prestravlje-nih ljudi koji su, kao mravi, ležaliiznemogli, polumrtvi, onesvije-šćeni na „mišjim džadama“. Svremena na vrijeme, tugu je pre-sjecao plač djece, tuga ožalošćenih

porodica i nijemi lavež gladnihkerova koji su ostali vjerni pra-tioci svojim domaćinima.

Takva je sudbina glavnog ju-naka, mladog bošnjačkog plemićaSokola Hasanbegovića, zagublje-nog dječaka porijeklom iz zname-nitog Kolašina, koji iz bošnjačkekolijevke dospijeva u dom svojespasiteljke, Crnogorke Mare, kojamu je i ime nadjenula. Iz naručjaove plemenite žene prihvata gaaginska porodica Husića. Kao po-sinak, Fejzagin izrasta u pravogviteza spremnog na svakojaka ži-votna iskušenja, a nedugo, zatim,staje na braniku svoje djedovinenegdje u brdima i gudurama po-tarskim. U domu Fejzaginom su-sreće ljubav svog života, ljepoticuAlmasu, jedinu kćer Islambegovuza kojom će žuditi čitavog života.

Izgonom muslimana i depriva-cijom njihove imovine, devastaci-jom javnih i kulturnih objekata,vakufa, kao i uništavanjem svegašto je podsjecalo na islam i Turke,prah i pepeo opožarenih sela i va-roši prekrio je bošnjački Kolašin.U svijesti muhadžira ostala je je-dino nada i vjerovanje, da će onajkoji je uništavao i rušio ostati do-vijeka proklet. Razbjesnela vojskaje gonila i ubijala njih i njihovedjedove i sve one koji su se tu iz-rodili, rušili kuće i orali mezarja,dočekivali na šibicu svaku kućuzavičajnog ognjišta. One najljepše,birali su i nisu dirali, no ih po-spremali za sebe, i u njih, k’o ku-kavica u tuđem gnijezdu, lijegali.

Roman Ujdurma slijedi ljuba-vnu sudbinu Sokola i njegove čež-njive portage za voljenomHankom, dok su ostali akterisamo lijepo okruženje i ilustracijajednog muslimansko-feudalnogsvijeta orijentalnog Jeni Pazara.

Izmiješanost mentaliteta čaršijei vidljive socijalne razlike u redo-vima porodice begenisane ljubavi,čine neostvarljivim uslove daveza dvoje zaljubljenih uspije.Vidno uznemiren zbog neostva-rene ljubavne idile, kao kakav

Odisej sandžački, Soko kreće upotragu za pokidanim porodič-nim vezama oko i preko Bosfora,da bi se nakon višegodišnjeg tu-maranja tim nepoznatim svijetomvratio svojoj Penelopi – voljenojAlmasi. Takva mu pustolovina ipovratak u rodnu Itaku – Sandžakdonosi nove nevolje i bolno saz-nanje da mu se Almasa udala iostala udovica. Smrću Almasinog„nesuđenog“ suđenika Rejhana,obaveze ne prestaju, jer je zaljub-ljeni Soko skoro osuđen na preu-zimanje uloge muža i poočimanjene djece.

Previše ponosan i još višeobezglavljen preuzima ulogu„džandara“ u Kraljevini. Saznavšida se priprema hajka na musli-mansku komitu, ne napušta gaželja da se otisne u svijet odmet-nika od vlasti i nađe u redovimalegendarnog Jusufa Mehonjića.Tražeću način da svoju namjeruostvari i nađe utjehu za razočara-nost u ljubav, obreo se među go-niteljima. K’o nečija kletva,sustiže ga geler ručne bombeispale iz njegovih ruku negdje nanekom od hajrata na Pešteri. Kr-vavo korito česme konstatacija jesmrti i okončanja burnog muha-džirskog stampeda prekinutognedosanjanim snom o sandža-čkom Medžnunu i Lejli, dvojedragocjenih bića, Sokolu i koleb-ljivoj Almasi, koja neočekivanobrzo ostaje bez drugog muža isvoje prve ljubavi.

Svi Mevludini likovi su u funk-ciji osvjetljavanja karaktera, sud-bine i načina muhadžirskogživota. Soko je junak i tragičar čijaje pojavljivanje u romanu oponi-ranje onima koji mu žele oduzetitu ljubav i spriječiti trijumfalni po-vratak na babovinu, pa makar i nadužnosti graničara.

Čitav roman Ujdurma je pro-dubljena priča o istinskoj muha-džirskoj epopeji, povratku i opštembošnjačkom izbavljenju iz dunjalu-čkih nevolja, sročenoj u veoma jed-nostavnu psihosocijalnu dramu.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 83

Temu romana Mevluda Melajacuzima iz historije kolašinskih Bo-šnjaka – muhadžira iz druge polo-vine XIX i početka XX stoljeća, radičega koristi dugo prikupljana saz-nanja i razgovore sa njihovim broj-nim potomstvom, komšijama istručnim licima. Strukturu romanazaokuplja niz historijskih tijekova:predborbeni, borbeni, muhadžirskii postmuhadžirski.

Svaki nosi autentičnu životnupriču promatranu iz piščeve per-spektive i dileme glavnog junakaSokola da se odredi između pater-nostalgije i traganja za uspostavupokidanih porodičnih veza. Iakoje tematika zavičajna, ona je i sa-vremena komunikacija sa većodabranom (ne samo ženskom)publikom i referentnim svijetomkritike, koji roman uzdižu do za-služene razine, svodeći je na pro-mišljen, angažovan, književnoispravan i čitalaštvu blizak kon-cept, u historijsko-proznu posla-sticu koja se referira na socijalnustvarnost i reflektira impulse ži-votnog iskustva zasnovanog nanavučenoj omrazi i neviđenomzulumu nad Bošnjacima legen-darnog Kolašina.

U tumaranju za zemljom za-štitnicom i zemljom hraniteljkom,primjetan je štetni i pogubni utje-caj Prvog svjetskog i niza doma-ćih-lokalnih ratova, u kojima jeregistrirano učešće Bošnjaka u od-brani tuđih interesa, međa, idealai ciljeva. Povezanosti radnje i hi-storijske tragike likova Ujdurmidaju karakter historijsko-socijalnedrame, sugerisane u samom na-slovu romana. Soko je junak – tra-gičar i tragač koji je, obuzetnadanjima i vlastitom misaonompreokupacijom, razvučen izmeđuPotarja i Bosfora.

Ujdurma je roman sa muha-džirskom tematikom ljubavi, ljud-skih sudbina i iznenadnihpsiholoških obrta, ali i nizom sa-držajnih tokova: život u Kolašinu,izgon, historijski muhadžirluk ipovratak. Naročito je zanimljiv

Sokolov boravak u Novom Pa-zaru, u čijem je središtu gradskoplemstvo koje čini ugledni san-džački begovat.

Sokolov život ima tri različitaputna pravca: prošlost, sadašnjosti maglovitu budućnost. U prošlo-sti je podnjivljen u tuđem gnije-zdu; u sadašnjosti raspolućenizmeđu ostvarene i neuzvraćeneljubavi u Novom Pazaru, i životau tuđini; a u budućnosti nedo-voljno opredijeljen da se onakolijep i azgin odluči između ulogaheroja i tragičara.

Zaljubljen u svoju Almasu,Soko je ratnik i službenik Carstva,koji „dobija na mostu, a gubi na ću-priji“. Ona je pasivna ličnost, robtradicionalne patrijarhalnosti i ma-halske dokolice, zaokupljenija mi-šljenjem čaršije no vlastitimželjama. Karakter i psihologija čar-šije je privremeno odvajaju od vo-ljenog Sokola, a roditelji daju zanedragog. Karijera carskog oficiraSokola svodi na rang branitelja gra-nica Carstva. U nadi da će iz togdruštvenog lavirinta naći svoj zavi-čaj i rodbinu, više je putnik i tragač,koji će slomom politika vladajućihimperija upasti u zamku novog hi-storijskog trenutka. Od turskog za-bita do kraljevskog „džandara“dijeli ga i razlikuje državno zna-menje i oficirsko ruho. Obuzet vla-stitim razočarenjem i neostvarenimželjama, Soko svoj mladi životskončava negdje na Pešteri, utanja-jući u sivilo historijske tragike svognaroda. On je vitez bez trofeja i nje-žna oficirska duša kojeg lična zado-voljstva i ljubavni problemiodvlače u neočekivanu smrt.

Naslov romana Ujdurma (tur.„uydurma“) najbolje je aluzija napodešavanje, smicalicu, spletku ilipodvalu, ali i centralni problemmuhadžirluka Bošnjaka koji namje slikanjem pojedinačnih sudbinai likova predočen veoma autenti-čno i uvjerljivo. On je priča o So-kolu muhadžiru, oficiru sultana,careva i kraljeva, koji se iz Cari-grada pomjera da bi se približio

rodnom Kolašinu. Nošen mišljuda voli samo jednu ženu, svojuHanku, Soko žudi za njenom či-stom ljubavlju. Spreman da seodupre najvećim životnim bit-kama, nije uspio da se odupre svo-joj sudbini u koju zamire njegovmladi život - život brižnog su-pruga, očuha i zaštitnika porodice.

Mevludin roman Ujdurma go-vori o bošnjačkim seobama, ljuba-vima i pojedinačnim sudbinamasmještenim u određeni historijskikontekst koji pruža nova saznanjao značajnim muhadžirskim život-nim epizodama. Tematski je to pi-sana vasijetnama ili testamentgeneracijama opljačkanih, protje-ranih i rasijanih kolašinskih Bo-šnjaka, koja sa sobom nosiodređenu ljudsku rezignaciju sadozom antiratne ironije.

Ujdurma je lijep urnek muha-džirskog romana u kome se pro-lamaju neponovljivi elementivanjske i unutarnje stvarnosti,scene dirljivog psihološkog raspo-loženja sa sugestivnim sekven-cama izrečene ljubavne lirike.Složenost događanja romanu dajeposebnu vrijednost. Njime seupotpunjuje praznina “pripovje-dačkog pitanja o smislu historije”koje nam daje priliku da dođemodo određenog historijskog obja-šnjena vjekovne bošnjačke muha-džirske tragike.

Prema nanizanosti događanja,Ujdurma je kompleksna autobio-grafska i sudbinska reminiscen-cija prošlosti koja nosi dubokupovezanost sa prošlošču i tragič-nom sudbinom likova koji žive usjećanjima Bošnjaka. Snažna hete-rogenost događaja i likova u ro-manu sugerišu opravdanostnjegovog pojavljivanja.

Kada se uzmu u obzir prilike ivrijeme, u kome, i o kome piše, si-gurni smo u ocjeni da cjelokupniopus Mevlude Melajac čini uokvi-renu historiju u prozi, koju veomauvjerljivo primiče svom sve broj-nijem čitalaštvu.

Novi Pazar, 21. XII 2011. god.

84 � Septembar 2011. - Mart 2012.

NACIONALNI BLAGDANI

Obilježavanje Dana Sandžaka u2011. godini proteklo je uznaku realizacije nekoliko

kulturnih sadržaja u organizaciji Bo-šnjačkog nacionalnog vijeća. Prvo je uprostorijama Vijeća u Novom Pazaru,18. novembra 2011, održana promo-cija romana Elkine tišine, autorice SelveŠabotić-Ramčilović. Nakon nje uslije-dila je, iste večeri, svečanost dodjelePlakete Bošnjačkog nacionalnog vijećaovogodišnjem laureatu akademikuAliji Džogoviću, kao i Prvo veče San-džačkih književnih susreta.

Obilježavanje Dana Sandžaka jenastavljeno aktivnostima BNV-a i 19.

novembra 2011, kada je, u prijepod-nevnim satima, u Uredu BNV-a, odr-žana promocija trobroja časopisaBošnjačka riječ (21-23) i izdavačke pro-dukcije Kulturnog društva BošnjakaHrvatske „Preporod“.

Istoga dana, u prostorijama Kul-turnog centra u Novom Pazaru, orga-nizovano je druženje UčesnikaSAKS-a sa mladim neafirmisanim pi-scima i onima koji tragaju za ljepo-tama pisane riječi. Uslijedio je,naveče, drugi dio Sandžačkih knjiže-vnih susreta, koji je održan u Narod-noj biblioteci „Dositej Obradović“ uNovom Pazaru.

Uspješnost realizacije šestih San-džačkih književnih susreta, održanihu dvije programske večeritokom obilježavanja DanaSandžaka, potvrdili su samiučesnici / pisci, poput Sa-feta Sijarića, Duška Nova-kovića, Faiza Softića,Redžepa Nurovića i svihostalih, koji su se i ove godinerado odazvali pozivu BNV-a zaučešće, dok njihova lahkoća ko-

municiranja sa publikom govori otome da oni već savršeno znaju šta

novopazarska čitalačka pu-blika želi da čuje. To značida je tradicija održavanjaovih susreta već urodilaplodom i da je BNV doka-zalo dosljednost u kontinui-

tetu održavanja jedneovakve manifestacije, gdje je

kvalitet sve ove godine bio odpresudnog značaja.

OBILJEŽEN NACIONALNI BLAGDAN BOŠNJAKA

“20. NOVEMBAR”

Septembar 2011. - Mart 2012. � 85

Roman Elkine tišine, autorice Selve Šabo-tić-Ramčilović, najizazovnije je knjiže-vno djelo bošnjačke sandžačke

savremene književnosti jer je njegov književnikod sociološko raslojavanje patrijarhalnogsandžačkog društva, kao i sudbina Bošnjakaizazvana pomjeranjem sa vjekovnih ognjištau potrazi za humanom egzistencijom. Djelose odlikuje najvišim stepenom optimizma uhrvanju sa životnim iskušenjima i željom dase savladaju gruba stvarnost i psihološketraume. Glavni lik je žena koja pobjeđujekrize svojega unutarnjeg svijeta i nagomilani

apsurd u modernoj sociologiji evropskogdruštva. (O romanu Elkine tišine: Suada Džo-gović, lektor. )

Promocija romana Elkine tišine održana je uokviru obilježavanja Dana Sandžaka,18.11.2011. god., u prostorijama Bošnjačkognacionalnog vijeća. Promoteri su bili: akade-mik Alija Džogović, prof.dr. Redžep Škrijelj i,u ime izdavača, Zibija Šarenkapić (Damad,Novi Pazar). Na promociji je bila prisutna isama autorka g-đa Šabotić-Ramčilović, dok jeodlomke iz romana govorila: Hasna Ziljkić,dipl.žurnalista.

Sva ta Elkina teška životna borba odigrala se na KBC-u (Kliničko-bolničkom centru) u Beogradu.Poslije dugog oporavka u bolnici za plućne bolesti, također u Beogradu, gdje je ležala puna dva i pomjeseca, prebačena je u KBC, na dalje liječenje, ali nažalost, bez tačne i precizne dijagnoze. Od svihnedaća koje čovjeka zadese, najgore je iščekivanje i neizvjesnot, koji idu zajedno, „ruku pod ruku“, aspasa i pomoći niotkud. Elkina bolest, njena teška i duga borba za život, događala se za vrijeme ratnihsukoba na prostorima bivše Jugoslavije, 1993. godine, u hladnoj kišovitoj i maglovitoj jeseni, sa ogo-ljelim drvećem bez lišća i u varošici bez polovine stanovnika; u godinama sa puno neizvjesnosti, strahai mržnje, koja je vladala tim sandžačkim prostorima i širokom okolinom.

Zbog okrutnih dešavanja o opkoljavanja tadašnjih vojnih srpskih rezervista i dobrovoljaca oko El-kinog rodnog mjesta, narod je, bježeći, odlazio glavom bez obzira, gdje je ko mislio da može naći si-gurnu luku za svoj miran san i normalan civilizacijski život, bez straha i beskrajnih noćnih slutnji,ostavljajući za sobom sve što su decenijama generacije sticale i stvarale, na milost i nemilost „sili“.

(Odlomak iz romana Elkine tišine, str. 24, 25)

“ELKINE TIŠINE”Selva Šabotić-Ramčilović

prof.dr. Redžep Škrijelj, Selva Šabotić-Ramčilović, Zibija Šarenkapić, akademik Alija Džogović

86 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Selva Šabotić-Ramčilović, rođena 1966. god., u Dobrodolima kodBerana (Crna Gora), pisanjem se bavi dugi niz godina. Piše prozu ipoeziju. Prvu knjigu Put spasa objavila je 2008, a roman Elkine tišine2011. Koordinatorka je za kulturu i stvaralštvo u Zavičajnom klubu“Bihor”. Prvi je glavni i odgovorni urednik prvog glasila BošnjakaBihor na bosanskom jeziku u Luksemburgu. Osim pisanjem, bavi sei slikarstvom. Živi u Luksemburgu.

Prof. Škrijelj je na promociji rekao da jeautorica ovim romanom živopisno predočilaožiljke koje je vrijeme turbulentnih zbivanjas početka devedesetih godina minulog vijekaostavilo na živote „i pojedinaca i porodica idruštva u cjelini”, budući da je ona i svjedoki sudionik. Govoreći o romanu sa aspektarodne ravnopravnosti, g-đa Šarenkapić jeapostrofirala da tišine iz naslova romana aso-ciraju na šutnju i nijemo trpljenje, što govorii o položaju i ulozi naše, sandžačke žene,kakva je Elka, junakinja ovog romana. Aka-demik Džogović je Elkine tišine nazvao nesamo prvim modernim romanom savre-mene tematike, već i prvim psihološkim san-džačkim romanom.

Stilski aspekt romana Elkine tišine temeljise savremenim stilskim standardima i pri-pada prozi koja se manifestuje i kod drugihpisaca, čak i onih nebošnjačkih. Autorica

ovoga romana nije robovala jezičkoj tradiciji,niti jezičkom lokalizmu, već je za svoj krea-tivni literarni metod pronašla mjeru koja osa-vremenjuje bošnjački sandžački književniizraz. Čitajući ovaj roman, može se zapazitinjegova govorna inovacija i stilska razlika uodnosu na djela koja su bila aktuelna u bo-šnjačkoj riznici, naravno, ako se izuzme onajvirtuozni stilski standard Ćamila Sijarića.Tendencija da se piše kao što je Ćamil pisaoprepoznatljiva je kod mnogih sandžačkih pi-saca, pa je i Selva uvažavala njegove stilske,kompozicijske i književno-estetske vrijedno-sti, svakako čuvajući svoju originalnost.

Selva se deklariše prvenstveno kao dobarčitalac, kao pisac širokog jezičkog obrazova-nja, formiranog u kontaktu sa dobrom litera-turom. Ona je revnosno čitala, da bi lijepopisala. (Alija Džogović, recenzent romana:Elkine tišine, str. 326, 327)

Sa promocije romana “Elkine tišine”, autorice Selve Šabotić Ramčilović

Septembar 2011. - Mart 2012. � 87

Aliji Džogoviću

PLAKETA BOŠNJAČKOGNACIONALNOG VIJEĆA

Odbor za kulturu i infor-misanje BNV-a predlo-žio je da Plaketa

Bošnjačkog nacionalnog vijećaza 2011. god. bude dodijeljenaakademiku Aliji Džogoviću zacjelokupan doprinos u afirmisa-nju bosanskog jezika, književno-sti, tradicije i kulture Bošnjaka,što je Izvršni odbor BNV-a, nasvojoj sjednici, 10.10.2011, jedno-glasno prihvatio.

Akademik Alija Džogović,dugogodišnji profesor, pjesnik,znanstvenik, lingvista, antropo-log, etnolog, istraživač, teoreti-čar savremene i tradicionalnebošnjačke književnosti i jedanod naznačajnijih onomastičara idijalektologa Balkana, rođen je1929. godine u Laholu kod Bije-log Polja, u Sandžaku. Osnovnuškolu završio je u Zatonu, agimnaziju u Peći. Književnost i

jugoslovenske jezike diplomi-rao je 1955. godine na Filozof-skom fakultetu u Beogradu.

Prve stihove objavio jedavne 1950. godine, još kao sre-dnjoškolac. Iste godine dobijaPrvu nagradu za poeziju naKonkursu mladih pisaca Ko-sova. U prvom poslijeratnomzborniku književnih radova"Kosmet piše i pjeva" zastu-pljen je sa više pjesama.

akademiku i istaknutom bošnjačkom znanstveniku

Svečanost uručivanja Plakete BNV-a akademiku Aliji Džogoviću, Predsjednik BNV-a Esad Džudžević i laureat

88 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Od 1950. godine svoju poe-ziju objavljuje u stotinak časo-pisa, listova i magazina.

Objavio je više knjiga izoblasti onomastike (neke uokviru zbornika Onomatološkiprilozi, u izdanju SANU, Beo-grad): Toponimija jugoslovenskogdela Prokletija - 1983, OnomastikaDečana - 1985, Onomastika seve-roistočnih ogranaka Prokletija -1986, Onomastika Ðakovice -1987, Onomastika Gore - 1996,Onomastika plavsko-gusinjske re-gije - 2009, i veći broj veomaznačajnih radova iz oblastionomastike, dijalektologije,esejistike, književne teorije ikritike.

Osim rezultata u više obla-sti, akademik Džogović se kaoznanstvenik prepoznaje premasvom istraživačkom opusu iznarodne književnosti Gora-naca, koji žive u egzotičnoj šar-planinskoj oblasti. Njegovostvaralaštvo obuhvata saku-pljenu i sistematiziranu dijalek-tološku građu za oblasti: BijeloPolje, Vranište kod Dragaša,Đakovicu, Rožaje, Peštersku vi-soravan, Tutin i Novi Pazar.

Akademik Džogović se od1951. do 1970. godine bavio inovinarstvom kao honorarnidopisnik i saradnik više dne-vnih listova i periodičnih publi-kacija, i iz ove oblasti je objavioveliki broj raznovrsnih radovai reportaža.

Za svoje književno stvarala-štvo, dobio je brojne književnenagrade, od kojih izdvajamo:„Književnu nagradu mladih pi-

saca Kosova“ (1951), Specijalnunagradu Književnog kluba pro-svetnih radnika Srbije (1973),Književnu nagradu "Lazar Vu-čković" (1970), Književnu na-gradu "Sabit Užičanin" (1993).

Sa nekoliko pisaca svoje ge-neracije, akademik Alija Džogo-vić je u Peći osnivač ipredsjednik Književnog kluba"Ivan Goran Kovačić", a u Beo-gradu, u vrijeme studiranja, biočlan Kluba pisaca Beogradskoguniverziteta, član Društva knji-ževnika Kosova, Književnogkluba "Karagač" u Peći, te članUdruženja pisaca Sandžaka. Ta-kođer je bio član Udruženja fol-klorista Kosova i član Savezaudruženja folklorista Jugoslavije.

Sa grupom pisaca u egzilu,osnovao je u Švedskoj Udruže-nje bošnjačkih pisaca u skandi-

navskim zemljama, sa sjediš-tem u Malmeu, a u okviruUdruženja pokrenuo je izdava-čku djelatnost kao ediciju"Bihor", u kojoj je štampanoviše knjiga poezije, proze inaučnih radova.

Ovaj doajen bošnjačke knji-ževne teorije i esejistike je umi-jeću pisanja i čarima poezijepodučavao brojne generacijemladih.

U zadnje dvije decenije, po-sebno poslije 2000. god., radioje na afirmaciji književne tradi-cije, jezika i kulture Bošnjaka,na projektima reforme školstvai izrade novih nastavnih pla-nova i programa za bošnjačkunacionalnu zajednicu na mater-njem bosanskom jeziku u San-džaku.

Noseći epitet priznatog znanstvenika, Alija Džogović je učesnik više naučnih kongresa,simpozijuma i panela onomastičara, leksikologa, dijalektologa i folklorista nekadašnje SFRJugoslavije. O njegovom književnom i naučnom radu govori više od stotinu objavljenihprikaza, eseja i raznovrsnih novinarskih priloga, ali i zastupljenost u brojnim antologijama,udžbenicima i znanstvenim studijama.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 89

Zahvaljujući se na priznanju, akademik Džogo-vić je, u svojoj besjedi koju je naslovio “Bože mili pje-vaju Bošnjaci”, na osnovu stihova epa AvdaMeđedovića, između ostalog, rekao:

“Bošnjaci jesu veliki narod. Njihov prostor je odOhaja na zapadu do Sidneja na jugoistoku svijeta.Njihova matica je u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori,u Sandžaku, na Kosovu, Srbiji, Hrvatskoj, Makedo-niji, Mađarskoj, Turskoj, dakle na širem prostoruBalkana. Ne može se unedogled sužavati njegovmatični prostor svakih deset, dvadeset godina, poslesvake agresije i genocida, jer on traje i tamo dokledoseže Lika, do onog stećka pod kojim rahmetujeplemenita Hasanaginica Fatima, i tamo dokle su ra-tovali Bošnjaci iz spjeva Avda Međedovića, od da-lekih prostora Trakije i istočne Turske, do nordijskihfjordova na sjeveru…

Ne postoji politički niti geografski ključ za po-djelu Bošnjaka. Za ovu tvrdnju postoji mnogo hi-storijskih, arheoloških, lingvističkih, književnih ionomastičkih argumenata.To što danas Bošnjaci ne-maju jedinstven političkistatus i cilj, krivi su onisami, jer ih razara nesloga,a vrijeme je da tako više nebude.

Bošnjaci moraju bitisvjesni svoje pozicije,svojeg nacionalnogponosa, onog sažetogu poetici Maka Diz-dara – “Bosnaponosna i pr-kosna”.

Bošnjačka snaga je u ponosu i prkosu, u merha-metu i insafu, u ljepoti i veličini njihovog jezika ime-novanog i historijski potvrđenog kao bosanski jezik.

… Bošnjaci su onaj subjekat koji me je uvijek mo-tivisao da radim, da uradim ono što nije urađeno,da ispravljam ono što je pogrešno i namjerno pogre-šno rađeno u zatamnjenoj prošlosti.”

“Bošnjaci su onaj subjekat koji me je uvijekmotivisao da radim, da uradim ono što nijeurađeno, da ispravljam ono što je pogrešno inamjerno pogrešno rađeno u zatamnjenojprošlosti” - akademik Alija Džogović nasvečanoj dodjeli Plakete BNV-a.

Bože mili pjevaju Bošnjaci

90 � Septembar 2011. - Mart 2012.

TRADICIONALNE MANIFESTACIJE

Šeste Sandžačke književne susrete zvaničnoje otvorio Esad Džudžević, predsjednikBošnjačkog nacionalnog vijeća, koji je pod-

sjetio sandžačku javnost da organizovanje knji-ževnih susreta u okviru proslave DanaSandžaka nije slučajno. Ovi susreti su simbolikasaradnje, a pisana riječ najbolja spona među lju-dima, što ukazuje na saradnju i umrežavanjeBošnjačkog nacionalnog vijeća ne samo sa poje-dincima, nego i sa drugim kulturnim instituci-jama. "Sandžački književni susreti su otvoreniza sve i na njima učestvuju kako bošnjački knji-ževni stvaraoci, tako i svi ostali, oni koji nisu Bo-šnjaci. To je naše trajno opredjeljenje i na tomese zasniva naša koncepcija proslave ovog zna-

čajnog praznika", poručio je Džudžević, čestita-jući svim Bošnjacima, kao i svim građanima,Dan Sandžaka.

Na prvoj Književnoj večeri, koja je održanau Glavnom uredu Bošnjačkog nacionalnog vi-jeća, 18.11.2011, predstavili su se: ovogodišnjilaureat Alija Džogović, potom Safet Sijarić iz Sa-rajeva, Sead Begović iz Zagreba, Dejana Nikolićiz Beograda, Faiz Softić iz Luksemburga i Re-džep Nurović sa teritorije Novog Pazara.

Gost prve večeri na Šestim sandžačkim knji-ževnim susretima bio je Atif Džafić, recitator iantologičar, koji je govorio stihove Maka Diz-dara, Omera Hajama,Tina Ujevića, Branka Milj-kovića i Brane Petrovića.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 91

Polemika sa Feridom

Prepoznao sam Tvoj štit, dragi Feride,jeste – od njega je ostalo još samo maloskupocjene materije. Iste je sudbinekao onaj kožuf od najboljeg argonautskog ovna.Pa mi se čini, dragi Feride, da je apsurdtražiti Zlatno runo po Skardusu i Skitijii loviti tankonoge košute,vrzmati se po liticama planina,jer niže, kod Radike, zlatnokose nimfeigraju tanec i oro.To je to, Feride! Jeste, dobre su namte knjige, i te pjesme, i te definicije,i te sokratovske gnome,ali nisu dobri zaključci,jer sve je drugačije od onoga što je bilo,i ne bi valjalo da nije tako,zar ne? Zar ne, Feride?Možemo ja i Ti polemisati o svemu, do zore,ali će jutro donijeti sve drugačije od onogašto smo ja i Ti cijelu noć prebirali.Ništa je sve to prema onom Andromahinom Poljupcušto ga dade Hektoru pred Trojom, ništa suone vragolije Parisa i Lijepe Helene.

Dobro je što si odbacio onaj kožuf, Feride,jer to je put za onu Piramidu Sunca,i za onaj Vrh nad Vrhovima.Moja i Tvoja zemlja imaju visoke Vrhove,svako brdo je Vrh Iznad,samo treba poći tamo, treba krenuti, treba ićik Vrhu, jer tako je učinio i onajArabljanin Muhamed. Utvrdio je da Vrh neće k njemu,

Alija Džogović /1929, Lahole- Bijelo Polje/, danas jedan odvodećih mislilaca međusandžačkim Bošnjacima. Objavioje više knjiga poezije: Cvet i rana,Materidža, Aragonitski nakit,Sarajevo Guernica, Porijeklo

pjesme i Gdje je ta otadžbina, Lirske narodnepjesme Metohije (zbirka lirskih narodnih pje-sama), Bijel behar (antologija pjesama bošnjačkihpisaca Sandžaka i Kosova) i druge. Autor je dese-tak knjiga iz oblasti naučno-istrazivakog rada napolju lingvistike, odnosno onomastike i dijalek-tologije, te usmenih narodnih tvorevina iz neko-liko krajeva u kojima žive Bošnjaci.

ali je zato bio uman i krenuo je on k Vrhu –i stigao gdje treba.

Sokrat jeste pogriješio:pričao je priče po angorama,mislio je da promijeni svijeta nije mogao pretočiti otrov u vino,ili otići na planinu – među falkone,ili otići na izvor Radike, na njen radius,tamo gdje se igraju sunce i kapljice vode,tamo gdje vile kolo vode, onako kaouz moje Kolovoze.Tu je, dakle, filozofski ključ –šta će trulež kožufa,šta će kome taj pepeo, ti moljci?!Ostaje samo ono što je vječno,onaj Andromahin poljubac Hektorupred boj sa pljačkašem Ahilejem.Slaba bijaše Peta onome Ahileju,siledžiji i razbojniku, što ostaviHeladu varvarima, a on sam ode daporuši Vječnu Troju.I ne poruši je – ostade Troja u onomAndromahinom Poljupcu, i njene rukena Hektorovim ramenima.

Krenimo, Feride, na onu Bosansku Piramidu Sunca,ponesimo kožufe u poljeneka vjetar razveje prašinu i moljce,a mi putujmo na Vrh Iznad onoga što je Dolje.

Danas ne znamo, ni ja ni Ti, Feride,gdje su Ahilov štit i koplje,gdje je grob Ahilejev –ne zna to niko,ali se dobro zna za Andromahin Poljubaci za Veličanstvenu Troju.

Šta je o tome govorio Sokrat – ne zna se,u tome si Ispred Njega, viši od njegaza onu Bosansku Piramidu Sunca,i za ono Iznad…

92 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Susret bajoneta kod Verdena

Jedan odovud od njemačke strane, drugi odonud od francuske, dva su pošla ravno i zadivljujuće smjerno, potrkavši se koji će kojeg brže mimoići.

Druga dva su stremila tako što je njemački onog otud gledao da nadskoči, nadvisi, a onaj ovom da podiđe.

Jedan francuski računao je na to da ovog odovud zavara i zbuni, ali će i ovaj njega pokušati da nadmudri. Kako prvi udari, drugi će sasvim drukčije.

Dva su se razminula koso unakrst, kao da dočaravaju slovo iks.Na jednog sa zapada što je dolazio ravno obrušila su se dva, onako s niska.

A otud ovamo na jednog – tri. Jedan s visoka, a dva, reklo bi se, više sa strana.Jedan njemački je napredovao zasad uprazno.

Dva su se dodirnula samim oštricama, čisto jedan drugog bruseći.Dva se dotakla onako lakše, nježnije, kao da se međusobno briju.

A dva su kliznula jedan po drugom nekako glatko i nježno, milujući se kao u najvećem ljubavnom zanosu...

Prazni kovčeg tijela

Otvorim oči! O Allahu dragiNapredujem u mrakuUlazim li to u vječnost?Ili padam udaren maljemu grješnu tamu tuđe utrobezačet od turobnog glasanepoznata čovjeka, astranci su besmrtni, uvijek ih imačekamo ih kao vjerovnikei pobijemo, jer su posve drugačijia naša bolna leđa ne podnosetaktove sagibanja pred neznancimakojima svakako treba potpaliti mozaka zatim im prodati dušupa se klanjati praznom kovčegu tijelaa gdje drugdje nego u Hrvatskojgdje sam ja manjinaa Allah nije.

SAFET SIJARIĆ /1952,Godijevo - Bijelo Polje/, profesorknjiževnosti. Danas živi u Sara-jevu kao samostalni pisac.Posebnu pažnju međučitalačkom publikom privukli sunjegovi romani: Rod i dom, Udar

orla i Glas divine, te pripovijest: Žena s tromeđe. Do-bitnik je godišnje nagrade za prozu u BiH na-grade "Zija Dizdarević" (dvaput zaredom) inagrade Soroš fondacije za Roman godine, 1999,za roman: Rod i dom.

“Nisam od onih pisaca koji su odrasli među kn-jigama. Rođen kao nomadsko dijete u sandžačkoj vr-leti, rastao sam među zmijama. Dijeleći istu zemlju,one i ja smo vazda bili u ratu. Podosta ih nosim naduši. Moja pripovijest ustvari je pokušaj da se jednombude pošten“ (S.Safet u knjizi: Zmijski vez).

Sead Begović (1954, Zagreb),glavni je i odgovorni urednikčasopisa za kulturu i društvenapitanja Behar. Objavio je zbirkepjesama: Vođenje pjesme, Nadpjesmama, Ostavljam trag, Novakuća, Između dvije udobnosti;

pjesme i priče: Bad blue boys; književne kritike: Kn-jiževna otkrivanja, Pjesmozor, Književni meridi-jani; izbor iz poezije: Prorok u našem vrtu, Sve opetpostoji, Osvrneš se stablu; te priče: “Sanjao samsmrt pastira”, “Džibrilove oči”.

Dejana Nikolić /1965.Priština/, Gimnaziju je završilau Prištini, a diplomirala je naFilološkom fakultetu uBeogradu, na grupama zaRuski jezik i književnost iOpštu književnost sa teorijomknjiževnosti.

Povremeno je radila kao profesor ruskog jezikai prevodilac za novinsku agenciju TANJUG.

Objavila je tri knjige poezije: Večera, Tristia iPorculan.

Zastupljena je u antologiji savremene srpskepoezije: Muzej šumova. Dobitnica je nagrade“Pero Despota Stefana Lazarevića”. Član jeUdruženja književnika Srbije od 2011. godine.

Živi u Beogradu i ima status samostalnogumjetnika.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 93

Razgovor s ocem

Više se nećeš radovat kišamaKad upekne zvjezdanI vjetrovi suhiOblake čodre krenu od Pešteri.Nebo je ostalo prazno k'o prestolje.

Potonuli su debeli otkosiI prve jagnjice – radost tvoja.Oprosti što ti ne mogah biti na ispraćajuŠto te ne spustih na spavanjeI prvi grumen zemlje na tvoj drveni jorganNe baci ruka moja.

Na mrtvoj straži čujem neko zbori.Mio glas zove ispod zemljeKad se brda crna zaodjenu maglomVidim tvoju sjenu u ogledalu.

Znam: Sestra je plakala kravu dok je muzlaOsman je pušio pokraj svježe humke.Majka je svunoć čekala nekog Lomeći ruke.

TamoTamo Gdje su nam majke kukaleZa prvim za najmilijim;

TamoGdje svrake bjelorepeTjerasmo s naših oraha:Huuuj, zloslutnice, daleko od našeg sela;

Tamogdje se rano lijegaloDa se ne bi večeralo;

Tamo Gdje sam prvi putUsnio koseMoje hurije;

Tamo Gdje razjaren bikSvježu humku na rogove diže, K'o da doziva onogKo mu je prvu šaku soli U grlo sasuo;

TamoGdje ljetnji snijegBijel' k'o fistanHadžibegoviceZaljulja na rasklasali ječam;

TamoGdje huka goraPjesmu ispjevavaKoja se k'o ozeblicaPrima za moju utrobu;

TamoGdje se moja sestra(Odavno već sa zemljom sjedinjena)Umivala vodom u kojoj se svunoć kiselio bejturan – Da zamiriše dragom prvo veče.

Tamo gdje se moj otac snizao s noguKad sam prvu diplomu pružio I poljubio crnu ispucalu ruku:

Hvala ti, o sveta ruko moga oca!

Tamo gdje se čekaOtvorenje NebesaI gdje komšija komšijiZa podlanicu zemlje nerodilje,Zemlje Nesretnice,Uzima životK'o da ubere tek zarudelu trešnju;

Tamo gdje kletvaNa treće koljeno pada.Tamo gdje se jeo mlad bukov list;

TamoGdje se pobačeno dijete Na mjesečini krišom ukopavaU odorakDok iznad njegove sakrivene humkeMajka čupa prsaK'o da ga hoće nadojitZa vječnost;

Tamo je moja,U korov Zarasla kuća.

Faiz Softić/1958, Bijelo Polje- Crna Gora/. Njegovi rukopisisu uvršteni u školske programeu BiH i na Kosovu. Bosanski ratga zatiče u Sarajevu gdje ostajedo kraja da “brani” grad i zapi-suje. Godine 1995, za ženom idjecom, odlazi u Luksemburg,

gdje nastavlja sa književnim radom. Tu je i napi-sao roman Pod Kun planinom, zasnovan na auten-tičnom događaju iz svog zavičaja, koji je doživioviše izdanja, filmski scenarij i prijevod na francu-ski jezik (Sous le mont Kun). Napisao je i roman:Strah od rodne kuće, te pripovijetke: Čovjek koji kisne.Objavio je zbirke poezije: Strašan je zid bez sjene,Čovjek na rasputici. U pripremi je monografija: Bo-šnjaci u Luksemburgu, a u štampi knjiga novela:Mjesečeve priče. Softić je suorganizator velikog in-ternacionalnog Festivala kulture koji se svake go-dine, u martu mjesecu, održava u Luksemburgu ina kojem učestvuje više pisaca iz republika ex-Yu. Glavni i odgovorni je urednik revije Bihor, kojaizlazi u Luksemburgu na bosanskom i francu-skom jeziku.

Na prvoj večeri susreta predstavio se pjesmamaTamo i Kriva voda, a druge većeri u Biblioteci, pje-smama Ona još ništa ne zna i Razgovor s ocem.

94 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Glad

Jedan je pisac rekao da je glad ono što se nalazi između hljeba i usta. Pisanje je slično gladi, samo se nalazi izmeđudara i svijesti da se taj dar ima, domudrovao sam ja.

Oduvijek sam želio da napišem makar jednu priču, ne samo pjesmice. Ali kad bih se nakanio, osjetio bih nemoć, kao da mi je zadanoda iz ogromne gomile pijeska izdvojim jedno zrnce po nečemu drukčijem od ostalih, te da o toj razlici ispričam nešto što niko drugi nezna. Tu bi mi se sve vezivalo u mrtvi zavezak, naklonost se nekud zaturala, olovka u mojoj ruci postajala je gumena varalica u ustimaodojčeta. U fijoci ostajale su bijele hartije ili škrabotine koje su podsjećale na trudnu mladu, ali nemoćnu da rodi živo dijete.

Odmah sam pružio ruku prema polici da uzmem koju knjigu i pročitamtuđu priču. Kažiprst i prst do njega strigli su kao makaze iznad debelih knjiga. Sijarić, Lalić, Kami, Selimović, Šolohov... Nisam se

prihvatio niti jedne od njih. Ko zna je li ruka bježala od njihove debljine ili sam računao da su sasvim isposnile od mnogobrojnih čitanja,kao njive od oranja.

Vraćao sam se opet svojoj priči. Kao ogladnjela ptica kad kljuca, prikupljao sam sjećanja.Iza rata su smislili još jednu mjeru za vrijeme - petoljetku. Iz nje niko nije mogao iskoračiti. Država je svakoga uvažavala onoliko

koliko je imao te riječi u ustima. Petoljetka je svakoga imala na spisku, osobito zdrave i snažne muškarce, pogodne za radne akcije. Voljuza to ubrizgali bi im špricom ideologije i ona je grezla do oduševljenja.

Moj otac je bio među prvima. Kad je navukao nekakvu boleštinu i nije mogao da radi, oca su otpustili, rekli da ide kući. Iz torbe je našojmajci pružio dosta bajatog grumenja simita, dosta parčića keksa, a jedne novine u crnini gurnuo nazad. U njima je pisalo da je umroMoša Pijade, a i da je uhvaćen "narodni zlikovac" Bajram Hodžić. Od tih novina bili smo i tužni i radosni. Zbog Moše, ljudi nisu nekidan radili; zbog Bajrama, smjeli su da mrknu u kafanama. Mi djeca nismo išli u školu. Kad je sve prošlo, novinu sam poklonio učitelju.

To je proljeće u mom sjećanju imalo još jednu fleku, nalik ugrušku krvi na rani. Bolovao sam tifus koji uzrokuje nemaština. Stalnosam bio u bunilu.

Majčinu i očevu glavu ugledao bih ponekad iznad moje kroz sumaglicu, šarenu kao vatromet. Tad sam prvi put shvatio da babo možei da plače. Njegov mi je plač ličio na kamen koji se otapa. Dušek mi je bio napunjen vunom koju je majka sakupljala od tuđih olinjalihovaca, sa glogova i kleka, kao ptica za gnijezdo, da mi je mekše pod svehlim tijelom.

Kad bi me vatra bacila u bunilo, na zidu kraj mog ležaja vidio sam živo jagnje sa crnom šarom na čelu. Stalno je gledalo prema meni,otkidajući latice lijepom žutom cvijetu koji do tad nisam viđao, niti mu znao ime. Ko zna je li bilo bolje što je to jagnje postojalo ili da nije.

Nakon mjesec dana, oteo sam se vatri i ozdravio. Činilo mi se iza te bolesti da sam zaboravio sve što sam znao, da mi valja učiti hodatii govoriti. Tamo gdje je bilo ono jagnje visila je nevješto uštavljena pustećija, na kojoj je klanjao naš otac. Krio je to da klanja od svakogaizvan naše kuće, nama prijetio da kome o tome ne zucnemo.

Držeći svoju varalicu u ruci, sjetih se da ni čovjek što bješe došao po moju knjigu pjesmica ne htjede u kuću. Uz direk pod nastrešnicomličio je na prislonjeni balvan. Moja mu žena reče da nemamo više knjiga, a čovjek se ispravi i kaza: „Da smo živi i zdravi“, pa ode.

Ničega se više nisam sjetio što bi poslužilo za moju priču. Čak ni smrti predsjednika bivše naše države, one u kojoj niko nikom nijesmio biti što drugo osim brat. One čije nas rušenje više košta nego njena izgradnja. Nisam pisao ni o kobi te braće kad dijeliše čije je što.Znao sam da o ratu ni najbolji pisci nisu ništa napisali što liči na rat.

Sjetio sam se riječi jednog ozbiljnog pisca koji mi je savjetovao da ništa ne pišem. Ništa baš. Da se ne navađam na tu muku. Shvatiosam njegove riječi i uvažavao ga i zbog toga. Ali nisam poslušao uvaženog pisca. Sjeo sam da napišem priču o hodži iz Radetine.

Došla kod njega Milica iz Dobrinje. I dok mu je pričala o svojoj bolesti, zurila je u hodžu kao u anđela. Bješe mršav, nekud isčajio kroznogavice i rukave, te mu odjeća postala velika, kao tuđa.

"Kako se zoveš, ženo?""Milica ja." "Dijete, kako veli ova žena da joj je ime?""Milica... Milica, babo" - dovikivao mu sin Ibro, kao da je nešto ušivao duplim šavom."Dobro. Da si, ako Bog da, živa i zdrava."Položivši ga po tronošcu modrom kao indigo, hodža je na parčetu žutnule hartije započeo zapis. Milica vidje da hodža piše zdesna nal-

ijevo, a i mimo hartije, preko modre daske. Šutjela je da što ne pošteti. Kad je hodža rekao da nikom nije bolje pisao, presavio jehartiju nekoliko puta i pružio je Milici. Prihvatajući zapis, kao da je krila od nekoga, gurnula je u koščatu hodžinu šaku zgužvanunovčanicu. Pošto je dobro odmakla niz selo, osvrnula se i vidjela da se hodžina kuća uzdiže k nebu.

Više godina, nakon što je ozdravila, Milica je hodži slala poklone. Lane je čula da je hodžin mezar probila haptovina i palamida. Na stoluu mojoj radnoj sobi našao sam knjigu: Šibica za njedra. Na dnu ime pisca. Kad sam pročitao knjigu, učinilo mi se da je ono u njoj sličnomojojpriči - nenapisanoj. Sreo sam prijatelja koji mnogo zna o knjigama i pitao ga je li je pročitao. Potvrdio je. Više ga ništa nisam pitao.

Činilo mi se da niko ne smije pokuditi tu knjigu, kao što ne smije lomiti crijep na mojoj kući.

Redžep Nurović /1945, Lukare-Novi Pazar/. Objavio je zbirke poezije: Šta bi mi ostalo?,koja je objavljena u elektronskoj biblioteci Univerziteta Mičigen (SAD), i Djed Fehim i šesto-prsti Hrusto, knjige kratkih proza: Pendžeri i Kamen. Živi u rodnom mjestu.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 95

Izdavačka produkcija Kulturnogdruštva Bošnjaka Hrvatske „Pre-porod“ predstavljena je u okviru

programa obilježavanja Dana San-džaka, 19. novembra 2011. god., uGlavnom u redu BNV-a, kao i trobrojčasopisa Bošnjačka riječ (21-23). O Iz-davačkoj produkciji Preporoda go-vorili su gosti iz Zagreba: SeadBegović, urednik časopisaBehar, i Ismet Isaković, gla-vni urednik PreporodovogJournala, dok su trobroj ča-sopisa Bošnjačka riječpredstavili Esad Džudže-vić, predsjednik BNV-a,Muhedin Fijuljanin, publi-cista, i Redžep Škrijelj,urednik Bošnjačke riječi.

Kulturno društvo Bo-šnjaka Hrvatske „Prepo-rod“ osnovano je 1991.godine kao autohtono i sa-mostalno udruženje hrvat-skih Bošnjaka. Nastojiafirmisati veliki potencijalkulturnog stvaralaštva Bo-šnjaka Hrvatske kao izvorneposebnosti u hrvatskoj kul-turi, gdje se višestrukim kul-turnim iskustvom obogaćujeukupna kulturna javnost

novim vrijednostima. Poznat je posvojoj informativnoj djelatnosti. Dvo-mjesečnik za kulturu i društvena pi-tanja Behar izlazi od osnivanjaDruštva i najpoznatiji je bošnjačkimedij u Hrvatskoj. Glavni urednikdeset godina bio je Ibrahim Kajan, kojije ujedno bio i predsjednik Društva.Uredništvo 2001. preuzima dr. Muha-

med Ždralović, a 2006. Sead Begović.Mjesečnik Preporodov Journal

usmjeren je k društvenoj aktuelnosti,polemici i intervjuima. U početku je iz-lazio kao podlistak Behara, a od 2003.kao list sa samostalnom redakcijom.Oba lista su rado čitana i u Bosni i Her-cegovini. "Preporod" izdaje i polugo-dišnjak za djecu i mlade Jasmin.

"Preporod" je poznat ipo izdavačkoj djelatnosti sobjavljenih više naslovasvake godine u tematskomrasponu od književnostido znanosti i publicistike.Kako je Sead Begovićkazao, publici je posebno-bilo interesantno izdanjeNušićevih Ramazanskihpriča. Ovu zbirku je Nušićnapisao još 1887. godine, aprvi put je objavljena 35

godina kasnije (1922). Pa, ikasnije, kao da je namjernoizostavljana, našla se tek uizdanjima cjelokupnih Nu-šićevih djela i to posljednjiput 1961. god., te je stogaovaj Preporodov izdavačkipoduhvat vrijedan pažnje.

Drugi dio književnih susreta održan je u novopazarskoj gradskoj biblioteci „Dositej Obra-dović“, 19.11.2011. Publika je uživala u interpretacijama stihova pjesnika: Duška Novakovića iRada Đokanovića iz Beograda, Envera Muratovića iz Rožaja, Radomana Čečenovića iz BijelogPolja, Ramiza Šaćirovića iz Tutina, Hajra Ikića iz Novog Pazara, Murata Ćorovića iz BijelogPolja, Merime Čingić iz Sjenice.

S ciljem da i mlade, nedovoljno afirmisane, pjesnike uključi u ovaj projekat,organizator je pozvao da učestvuju i tri pjesnika, studenta, iz Novog Pazara:Edinu Bećović, Harisa Ibrahimovića i Džejlanu Prušević.

Urednik časopisa “Behar” Sead Begović i predsjednik BNV-a EsadDžudžević razmijnili su međusobno izdanja dvije bošnjačke in-stitucije: Begović je Dudževiću poklonio knjigu “Ramaznaskevečeri” od B.Nušića, dok je Džudžević, u znak zahvalnosti,Izdavačkoj kući Preporod poklonio “Monografiju sandžačkihBošnjaka”, Muhedina Fijuljanina, uz komentar da Bošnjaci usvim državama – Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sr-biji - najbolje mogu komunicirati putem pisane riječi, te da je tonačin širenja pozitivne energije s ciljem ostvarivanja njihovihzajedničkih interesa.

PROMOCIJA BOŠNJAČKIH PISANIH MEDIJA “Bošnjačka riječ”, “Preporodov Behar” i “Journal”

96 � Septembar 2011. - Mart 2012.

UZALUDNI KAO SUNCE...

4.Dobri oče, oče mrtvi,Da li čuješ jade srca?Previše je palo žrtviU toj borbi protiv sunca;Previše je krvi, znoja,Prosuto po Zemlji srama;Previše je ova mojaPocrnjela crna tama!Premalo je, oče, rukuPruženih za pomirenja;Sve više smo braća vukuI robovi nepoštenja!Premalo je ljudi, zbilja,Da su ljudi kao prije;Pobjegli su ispod bilja -Vrebaju nas ljudi-zmije!

5.Ni zavičaj više nijeKao prije. Tamo sadaNema lica da se mije,Jabuka i prašnih džada.Ali, oče, ima nečegŠto me vuče izdaleka,Dok smrznuto pada veče -Valjda konop sa direka!

Enver Muratović Enisin /1978,Rožaje/. Objavio je zbirke poezije:Za suncem zavičaja (Pljevlja, 1996),Sunce u čaši (haiku poezija, Rožaje,1997); Uzmi i ostatak mene (Pljevlja,1998), Druga obala (Andrijevica,2001), Naopako (Rožaje, 2004). Živii radi u Rožajama.

Lubenice me uče

Pojeo polovinu kriškeOn već pojeo nekoliko Takoreći celu lubenicu

Nije čistio semenke

Fruktoza moje odluke bila je Ješću brzo kao on

I jeo sam brzo kao onSledećeg puta još bržeI nos je učestvovao u tome I obrve i brada je riljalaNadoknađujući sve prethodne količineKao nepojedenu pravdu

Ali, prijatelju, ja ne bih da u nedogled, do kraja života Umirem stenjući od nadutostiJa bih ponovo da naučim kako da jedem lubenice Naravno, bez semenki i koreSvesno uživajući u sporom žvakanju i gutanju slastiJa bih da jedem lubenice otmeno, kao krava detelinu.

Duško Novaković /1948, Pod-gorica/. Objavio je petnaestak kn-jiga pjesama, među kojima su:Znalac ogledala, Nadzornik kvarta,Hodnikom, Dostavljeno muzama,Smetenjakov crtež, Stacionarije -pesme rata i mesečarenja, Kupenenagrađenih, Kad ćemo svetla poga-

siti i dr. Dobitnik je mnogih književnih nagrada zapoeziju, među njima: Zmajeve, Disove, DaniceMarković, nagrade Desanka Maksimović, nagradeGrada Beograda za ukupno pjesničko djelo, 2009.god., i mnogih drugih. Živi u Beogradu.

Drugo književno veče, N. biblioteka “D.Obradović” Novi Pazar

Septembar 2011. - Mart 2012. �

Čija to pjesma okolo tumara

Bilo bi potpuno pogrešnoOkrenuti glavuI pljunuti

Ili uzeti dnevne novineI znati toliko togaO trpljenju svijeta

Kroz poslijepodneKao kroz stid Vucara se svježe ofarbana žardinjera(Pokraj nje su jutros Ubili Prvog čovjeka Policije)Ubistvo miriše na tek otvorenu limenku farbe.

TihanoCere se bilbordiI dan prekrasno sivi

Bilo bi potpuno pogrešnoOkrenuti se I otićina zavičaj po riječima mnogih

Iz pomodrelog nebaBalkanskog Evropskog Staronarativnog Ili nekog sasvim našegViri oštra riblja kost

Novi dobošariStari cirkuzantiI sva njihova maloumna djecaVesele se

Dok Na zavičaj namPodivljao silazi dan

Radoman Čečenović /1979,Pavino Polje - Bijelo Polje/ je profe-sor srpskog jezika i književnosti.Objavio je knjigu pjesama: Kriv-otvorene pjesme.

Zloupotrebio sam jasnost

Kad nisam dovoljno jasan,vetar, u naletu, zbriše otkose.Nebo, šta nam to šalje u praskozorje?Starac ne razume ozonski omotač,potpaljuje stare gume, kaučuk i plastiku.

U bledo sećanje vraća se onaj koji je spavao.Tamu pohvaljuje onaj što je oslepeo.I onaj koji je sebi oči iskopaoda bi mislio. Njih je nevidomdarivao bog u doba sopstvene sreće.

Jedno mrko zrnce peska u peščaniku,uočljivo, sve dok ga druga ne zatrpaju.Vreme u tesnacu curi u svetlostiznova prelamajući zrak na grimiz-porfiru.To je ritam zvezde sporednog neba.

Zloupotrebio sam jedared jasnosti zeleno je žito stalo na sopstveni klas.Nebo je slalo svetlost i ledenu vodu toliko često da je mlado poleglo žito.I sve se rasulo u zrnasta slova.

Rade Đokanović /1955,Bratunac/. Objavio je pet knjiigapjesama: Suva usta, Zvono, Orahovaljuska, Laka ruka, Škripac i Službenabeležnica. Živi u Beogradu i ima sta-tus samostalnog umjetnika.

98 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Ne naginji se kroz prozor

Onoga trena, kad pođeš daleko, ostaću skamenjena pogleda, nijem i zaluđen,Jer neće te biti u mojim očima.Jedino ćeš ostati u srcu, a duša biće prazna.Ne mirim se time da si otišla i nestala,Kao pahulja sa dlana,Kao paperje koje vjetar vija,Isparila kao kap vode na vrelini sunca, A ja ostao prazan do bola.Da li si se upitala kako će meni bitiOnoga trena kada pustiš prvi korakPrema daljini,Odlazeći od mojih snova?E, znaj, tada će moj životBiti pust do vriska,Kojim ću se liječiti od samoće,A tražio sam te dugo, dugo,Godinama, decenijama.I onog trena kada sam te ugledaoNičeg više na ovom svijetu nije ni bilo Osim tebe,Osim tebe i neba.U oku tvom vidjeh zvjezdano nebo,Sreću u divnom osmjehu,Bogatstvo svijeta u bujnoj kosi,Hod tvoj odavao je tvoju gordost.Tada sam zanijemio.Ni danas ne umijem da iskažem ljubav,Da iskažem divljenje i ushićenjeTvojoj prisutnosti u mom životu.Od tada do danas, narasla si kao svemirI stalno mi rasteš.Ti znaš da te volim, Da si mi oko, vila, dunjaluk,Sve ono čega nisam imao. Taman se ponadah sreći,Pogledu tvom, osmijehu.Ti hitaš nekud, butum dunjaluka,Ostavljajući mi ranu, strepnju,Da oko ti vidjeti neću,Da mijeh ti čuti ne mogu,A tvoje gugutanje zamrijeće mi.Sve je to tako, i još teže!A kako će meni biti,Nećeš saznati.Jedino ćeš znati da puštam „Bijelo dugme“ i pjevušimBolnim srcem i tužaljivim glasom„Putuj Selmaaaa, i ne naginji se kroz prozor“.

Ramiz Šaćirović /1949, Tutin/je profesor jezika i književnosti.Bavi se i etnologijom, etnogene-zom, historijom, kao i pisanjemkratkih formi – dječijih kratkihpriča i poezije. Objavljuje uraznim časopisima i književnimpublikacijama. Živi i radi u Mela-

jama, opština Tutin. Golubice

U mome gnijezdu nobična skicaIzleglo se šest nježnih golubica.Učile su da mudro lete,Da nesreći ne budu mete.Mamila ih je njihova zvijezdaI odleteše iz moga gnijezda.

Da imam moć čarobnog stila,Svakoj bi dao Feniksova krila,Neka slijede časne putokaze,Van ponora da biraju staze!

Ako vam blista tuđazvijezda,To je samo duševna varka!Ko ruši temelje svoga gnijezdaDo dna će mu potonuti barka.

Hajro Ikić /1947/, učitelj i pjes-nik iz Novog Pazara. Svoju ljubavprema djeci i svom pozivupretočio je u sjajnu zbirku poezijeza djecu: Pismo učitelju.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 99

Ubogi stvore sandžački

Ubogi stvore sandžački, gorštački,Ponosom i prkosom zadojen.Olujama brušen, gušen i rušen.Munje ti nebeske put osvjetljavale, A ovozemaljske tmuše vezivale oči.

Kao i drugi, iz ljubavi nastao,A mimo mnogih u oluji rastao.I mećavama svikao, pa ižđikao,U zavist ižđikao.Nesmirom pelcovan.Vječiti tragaču za pregršt sunca,Za parče vedra neba, za koru hljeba.

Dok gaziš tom zemljom zapadnjačkom,Šta je sa kućom tvojom sandžačkom?Ili je bijes nečiji spržio u njoj i miša u duvaru,Ili je miši premiljaju napuštenu, staru?Dok novu kuću kućiš tamo preko bare, Sanjaš li, Sandžaklijo, predaka svojih mezare,Vrtače gdje si se golokrak sakrivao,Jerebasme, babovače, pašinke, šare,I sent po kojem si djetinjstvo ranoZa vječnost prikivao?

Ubogi sandžački stvore, Stoljeća zbore o tvojoj sudbini.Bio si slamka među vihore,Čun na morskoj pučini.U san ti vjekovni dugovi udarali,Kosti ti napaćene vjetrovi S Mašika na Magreb rasturali.I kad si zvijezde skidao, bio si mali.Bio si svoj na svome, a tuđinom te zvali.Batrgao si u životu Kao u živom blatu.Batrgao, Sa omčom svilenomO vratu.

Murat Ćorović /1942, BijeloPolje/. Bio je prvo učitelj, potomnovinar, pa i glavni urednikBjelopoljskih novina. Ćorović jeosnivač i glavni urednik Mozaika,revije za kulturu, obrazovanje itradiciju u Bijelom Polju. Pišepjesme i aforizme (objavio knjigu

aforizama: Varničenja). Za rad u školi dobio je 1974.godine najveće republičko priznanje OKTOIH. Zanovinarski rad je, 1985. god., dobio godišnju na-gradu Udruženja novinara Crne Gore, a za pjesmenagrade: „Ratkovićevih večeri poezije“ i lokalnog(bjelopoljskog) Udruženja književnih stvaralaca.

Sandžaklijo, bekrijo - rođeni veseljače i meraklijo!Sandžak ti mjesto rođenja i mjesto priviđenja.Mjesto presveto i prokleto, mjesto anateme I blagoslova, mrtve jave i živih snova.

Konačno, stvore sandžački, junački,Odzvonilo je vjekovnome mraku.Prošla su pogana vremena,Zlo sjeme ne niče ni u Sandžaku.Lekcije životne, duge - te svete hamajlije,Naučile su ljude da žive zajedno,Da uvažavaju jedni druge.Ti dobro znaš koliko mržnja ispija mrzitelja.Znaš šta je oprost i sabor i merhamet.I od neprijatelja gradi prijatelja,U saboru i u oprostu je selamet.Ti, čija se učiteljica zvala Nevolja,Znaš da je drugost svetinjaI da u svakom žitu ima i zdravog zrna, i kukolja.Druga vjera, druga nacija, druga partija,Druga stranka, drugo selo, druga kapija,Drugi običaj, drugo ime - sve je to DrugostKoja se zove: UVAŽI ME!Prihvati me kao svoga.Razlike su nam bogatstvo.Razlike su nam od Boga.

I zato, vrli Sandžaklijo,Dok pratiš pet vakta namaza,Sa vitkog minaretaDok žedno ispijaš poruke glasovitog Ezana,Imaj na umu:Tek ako ti je pravda sveta.Maslo je tvoje za Ramazana...Od ljubavi nema ljepšeg vremena,Niti od mržnje težeg bremena.Čojstvo je jedinica mjere.Insanu pripada pravdaKako god da se Bogu moli,Koje god bio vjere.A pamti, ne kao zlopamtilo, Već pamti kao lijek,Kako bi ljudska pakost I ispod sandžačkog neba nestala, Za navijek!

Izgubio sam prijatelja.Držao sam ga za riječ.

Nemamo nezapošljenih.Radimo jedni protiv drugih.

Radan smo narod,ali imamo preča posla.

Sve je prolazno, samo mi tapkamo u mjestu

Kako sam se nadao, desilo se još gore.

Dali smo im povjerenje. Sve ostalo uzimaju sami.

AFORIZMI:

100 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Atif Džafić /1952, Gornja Sanica - Ključ, Bosna iHercegovina/, recitator i antologičar, školovao se u BanjojLuci i Beogradu. Diplomirao je na Višoj medicinskoj školiu Beogradu. Kazivanjem stihova iz domaće i svjetskepoezije bavi se profesionalno od 1976. godine. Prvepjesme Džafić je recitovao u boemskoj četvrti Skadarlijaispred kuće Đure Jakšića, a onda širom SFRJ, “od Triglavado Đevđelije”.

Za 40 godina recitovanja, Džafič je održao 20 hiljadavečeri poezije, pred oko milion slušalaca.

Zastupljen je u Ginisovoj knjizi rekorda, jer je 1970. go-dine u sarajevskoj Skenderiji neprekidno govorio poeziju 72 sata, ne ponavljajući nijednu pjesmu.

Kako Atif kaže, zna napamet 3.000 pjesama od oko 1.200 autora.Uskoro iz štampe izlazi njegov reprezen-tativni izbor poezije iz svetske poezije sa naslovom „ Pred smrću ja se skrih koliko mogu“.

Atif Džafić govorio je stihove Maka Dizdara, Omera Hajama, Tina Ujevića, Branka Miljkovića i BranePetrovića prve večeri na Sandžačkim književnim susretima, u Glavnom uredu BNV-a.

Tokom druženja Učesnika SAKS-a sa ljubiteljima poezije iz Novog Pazara, 18. novembra 2011, u pros-torijama Kulturnog centra u Novom Pazaru, Džafić je bio upitan kako je zapamtio toliko stihova napamet,na što je odgovorio da čovjekov život uglavnom prolazi u čekanju. „Vrijeme nam prolazi dok čekamo au-tobus, voz... Trošimo vrijeme i dok sjedimo u vozu ili aubusu sve dok ne stignemo na odredište...

Čekamo prijatelje, voljenu osobu, poslovne partnere da dođu na zakazani sastanak... Čekamo urestoranu dok nam ne pripreme i serviraju ručak, stojimo u redu... A ja sam za sve to vrijeme čitao... i čitao.Neke pjesme sam pamtio i nakon drugog čitanja,a za neke mi je trebalo više. Jedino što je bilo idobro i loše u svemu tome jeste što nisam zabo-ravljao zapamćeno. Kažem loše zato što sammnoge pjesme koje sam zapamtio u svojoj ranojmladosti bile značajne samo u tom trenutku, danasnemaju težinu, nikakvu poruku “ – rekao je Džafič,priznavši da ga to često opterećuje.

Šeste Sandžačke književne susrete zatvorio je ZaimHadžisalihović, predsjednik Bošnjačkog kulturnog cen-tara, realizatora tradicionalne manifestacije SAKS 2011.

Ansabl “Ašik Junus”, koji njeguje bošnjačku pjesmu sevdalinku i duhovnu sufi muziku, održao je koncert u BNV-u, 18. novembra 2011, nakon promocije knjige “Elkine Tišine”, a u okviru

obilježavanja Dana Sandžaka

Septembar 2011. - Mart 2012. � 101

DOGAĐAJI I AKTIVNOSTI

POLOŽAJ BOŠNJAKA U REPUBLICI SRBIJI

Stranka demokratske akcije San-džaka zatražila je, u septembrumjesecu 2011, od ministra za

ljudska i manjinska prava, državnuupravu i lokalnu samoupravu Mi-lana Markovića hitno zakazivanjekonstitutivne sjednice Bošnjačkognacionalnog vijeća na osnovu rezul-tata izbora od 6. juna prošle godine.Glavni odbor ove stranke predložioje da se na tu sjednicu pozovu pred-stavnici sve tri izborne liste na izbo-rima za Bošnjačko nacionalno vijeće.

Na izborima za novi saziv Bo-šnjačkog nacionalnog vijeća, održa-nim 6. juna prošle godine,učestvovale su tri liste - Bošnjačkakulturna zajednica (BKZ), čiji je no-silac bio Muamer Zukorlić, koja jeosvojila 17 vijećničkih mandata, Bo-

šnjačka lista, koju je predvodio EsadDžudžević, sa osvojenih 13 vijećni-čkih mandata, i Bošnjači preporod,blizak ministru Rasimu Ljajiću i San-džačkoj demokratskoj partiji, sa petosvojenih mandata. Zbog izostankadogovora predstavnika tri liste, kon-stituisanje novog saziva Bošnjačkognacionalnog vijeća nije uspjelo, a po-navljanje izbora bilo je zakazanoprvo za 15. april, a potom i za okto-bar 2011. Ministar Milan Markovićje, nakon preuzimanja resora za ljud-ska i manjinska prava, razgovarao uNovom Pazaru sa predstavnicimasve tri liste, očekujući da će biti izna-đeno neko racionalno rješenje.

Nosilac Bošnjačke liste i ak-tuelni predsjednik BNV Esad Džu-džević je tada, a i kasnije,

ponavljao da je Bošnjačka lista uvi-jek spremna na nove izbore.

Razmatrajući pitanje nestalih ikidnapovanih Bošnjaka, odnos dr-žavnih organa, policije, sudstva i tu-žilaštva prema Bošnjacima inajvišim bošnjačkim predstavni-cima, Glavni odbor SDA Sandžakaje na svojoj sjednici, održanoj u sep-tembru 2011, donio zaključak sho-dno kojem će poslanici Bošnjačkeliste za evropski Sandžak tražitihitnu sjednicu Odbora za bezbjed-nost Skupštine Srbije i posebnusjednicu Skupštine Srbije o temi:„Položaj Bošnjaka u Republici Sr-biji”, a bošnjački ministar u VladiRepublike Srbije Sulejman Ugljaninposebnu sjednicu Vlade RepublikeSrbije o istoj temi.

SDA Sandžaka traži sjednicu Skupštine

REGIONALNI SERVISI DIOSTRATEGIJE

Država ne može biti vlasnikjavnih glasila, ističe se u Me-dijskoj strategiji koju je na

telefonskoj sjednici usvojila VladaSrbije i najavljuje da će se, u roko-vima predviđenim Akcionim pla-nom, Republika Srbija povući izvlasništva u svim medijima, osim unekoliko slučajeva predviđenih za-konom. Radna grupa, osnovana rje-šenjem premijera Mirka Cvetkovića,usaglasila je 8. septembra 2011, Pri-jedlog medijske strategije Srbije.

Novinarske organizacije NUNS,UNS i NDNV i medijska udruženjaANEM, Lokal pres i Asocijacija me-dija saopštili su da su nekim od rje-šenja zadovoljni, da na neka gledaju

sa oprezom ili rezervom, dok dioPrijedloga o regionalnim javnim ser-visima smatraju potpuno neprihva-tljivim i praktično neodrživim.

Državni sekretar u Ministarstvukulture Dragana Milićević Milutino-vić izjavila je tim povodom da ćerealizacijom Medijske strategije bitizadovoljeni evropski standardi utom sektoru i zaštićen javni interesgrađana. “Najvažniji elementi Me-dijske strategije jesu povlačenje dr-žave iz vlašništva u medijima,formiranje šest regionalnih javnihTV servisa i činjenica da su naciona-lni savjeti zadržali pravo da osnivajumedije na jezima nacionalnih ma-njina”, izjavila je ona Tanjugu. Na-

cionalni savjeti će, kako je naglasila,biti obavezni da medijima koje for-miraju garantuju najveću mogućuautonomiju u skladu sa evropskimstandardima u toj oblasti.

Konačni tekst Medijske strategijeformulisao je Sektor za medije Mini-starstva kulture, informisanja i infor-macionog društva u saradnji savladinom komisijom, u čijem su sa-stavu bili predstavnici nekoliko mi-nistarstava, ali i nezavistan ekspertEvropske komisije. Ono što pred-stoji jeste donošenje niza zakona: ojavnom informisanju, radiodifuziji,TANJUG-u, javnim servisima... Rokza donošenje zakona je dvije godine,koliki je i rok da se država povuče iz

Vlada Srbije usvojila medijsku strategiju

102 � Septembar 2011. - Mart 2012.

medija čiji je trenutno vlasnik. Kako se navodi u tekstu strategije,

javni regionalni RTV servisi biće usta-novljeni putem konkursa, dok će“procedura formiranja javnih regio-nalnih RTV servisa biti detaljno utvr-đena posebnim zakonom o javnimservisima”. Predviđeno je da u rokudo 18 mjeseci od usvajanja strategijebude utvrđen i prijedlog zakona o ja-vnim RTV servisima, kao i usklađenipropisi kojima se regulišu medijskakoncentracija i transparentnost vla-sništva sa pravilima EU.

Što se tiče finansiranja javnih ser-visa, u strategiji je istaknuto da će “uRepublici Srbiji biti osigurani potre-bni uslovi za rad i stabilni izvori fina-nsiranja javnih RTV servisa”, kao i daće biti u skladu sa pravilima o dodjelidržavne pomoći. Medijska strategijapredviđa još i da država ne može bitivlasnik javnih glasila, osim u pojedi-nim slučajevima, i da će se povući izvlasništva u svim medijima u roku oddvije godine od donošenja adekvat-nih zakona. Država, naime, može bitiosnivač specifičnih glasila koja su ufunkciji bližeg informisanja i upozna-vanja građana sa radom državnih or-gana i javnih preduzeća, kao što suinternet portal, skupštinski kanal,službeni glasnik i bilteni.

U cilju blagovremenog i kvalitet-nog informisanja stanovništva na Ko-sovu i Metohiji, Republika Srbija ćezadržati osnivačka prava nad Javnimpreduzećem za novinsko izdavačkudjelatnost „Panorama”, u okvirukojeg izlazi nedjeljno javno glasilo Je-dinstvo, navodi se u strategiji.

BNV OČEKUJE ZNAČAJNE REZULTATE

Bošnjačko nacionalno vijećeje zadovoljno usvajanjemMedijske strategije Repu-

blike Srbije od strane Vlade Re-publike Srbije. Resor za kulturui informisanje Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća sma-tra da će Medijskastrategija poboljšatistanje u medijskojsferi i unaprijeditiostvarivanje pravana informisanje nabosanskom jeziku pripadnicimabošnjačke nacionalne zajednice.

U tom smislu, Bošnjačko na-cionalno vijeće izrazilo je uvjere-nje da će, u skladu sa rješenjimaiz Medijske strategije, na Javnomservisu Radio-televiziji Srbijeuskoro doći do formiranja Re-dakcije na bosanskom i na jezi-cima ostalih nacionalnih manjinau Republici Srbiji, što je jedan odosnovnih zahtjeva Bošnjačkognacionalnog vijeća u oblasti in-formisanja.

Resor za kulturu i informi-sanje Bošnjačkog nacionalnogvijeća posebno je izrazio zado -voljstvo zbog činjenice da je

prihvaćen prijedlog BNV o po-stojanju regionalnih javnih ser-visa kao mehanizama za bolje iefikasnije ostvarivanje pravasandžačkih Bošnjaka i drugihmanjinskih nacionalnih zajed-

nica u RepubliciSrbiji. Za očekiva-nje je da će izmje-nom Zakona oradiodifuziji i po-dzakonskih akatau ovoj oblasti po-

dručje šest sandžačkih opštinau Republici Srbiji, u kojima upretežnom i najvećem brojužive sandžački Bošnjaci, bitisvrstano u jednu radiodifuznuoblast, što je, također, jedan odosnovnih zahtjeva BNV u obla-sti informisanja.

U skladu sa rješenjima iz Me-dijske strategije, Resor za kulturui informisanje BNV-a će nastavitiaktivnosti na izradi Strategije in-formisanja na bosanskom jezikusandžačkih Bošnjaka u RepubliciSrbiji i u tom cilju je pozivao sveorganizacije, institucije i poje-dince da daju doprinos u izraditog dokumenta.

Pravo nacionalnih manjina na informisanje

Strategija propisuje da su podaci o vlasništvu u javnim glasilima javni. Mora se znati stvarni vlasnik pravnog lica koje je osnivač javnog glasila i porijeklo kapitalauloženog u javna glasila. Stoga će država unaprijediti i dosljedno primijeniti zakonsku regu-

lativu kojom će se osigurati javnost vlasništva. Republika Srbija garantuje ostvarivanjeprava nacionalnih manjina na informisanje na svom jeziku radi očuvanja nacionalnog, kul-

turnog i jezičkog identiteta i pune ravnopravnosti nacionalnih manjina. Oglašavanje države, njenih institucija i organa biće efikasno uređeno pravilima učestvova-nja na javnim konkursima, kojima će se spriječiti koncentracija oglasnih budžeta, odnosno

njihova monopolizacija od strane pojedinih medija ili agencija za oglašavanje, te tako spri-ječiti i mogući uticaj države na profesionalni i finansijski integritet medija.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 103

Rukovodeći se činjenicom da jepopis stanovništva, domaćinstavai stanova značajna bilješka za bu-

dućnost i da predstavlja najvažniji stati-stički izvor podataka o stanovništvu udržavi, a dokaz toga jeste popis iz 2002.god., kada su Bošnjaci svojim masovnimodzivom obnovili svoj identitet i time ot-vorili vrata za ostvarivanje svojih nacio-nalnih prava, Bošnjačko nacionalno vijećeje javno pozvalo sve Bošnjake u Sandžakui ostalim dijelovima Republike Srbije dauzmu aktivno učešće i odazovu se Popisustanovništva u 2011. god., gdje će se u na-cionalnom smislu izjasniti kao BO-ŠNJACI, kao maternji jezik navestiBOSANSKI, a ISLAM kao vjeroispovijest.

BNV je iznijelo stanovište da će cjelo-kupno ostvarivanje nacionalnih prava ipoložaj Bošnjaka u ovoj državi u mno-gome zavisiti od rezultata popisa, odnosnood broja onih koji se u nacionalnom smisluizjasniti kao Bošnjaci, te da, pored nacio-nalnog aspekta, popis predstavlja i bitanpreduslov za dalji ekonomski i privrednirazvoj Sandžaka. Stoga bi svaki boj-kot umanjio mogućnost ostvarivanjaUstavom i zakonom zajemčenih pravasandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji.

Udruženje Bošnjaka Vojvodine je tako-đer pozvalo Bošnjake na učešće u popisu,napominjući da popis stanovništva i na-cionalno izjašnjavanje predstavlja najviši

stepen demokratije u jednom društvu –„Mi se osjećamo slobodnim da upišemo-svoju nacionalnu i vjersku pripadnost,što, s druge strane, dokazuje svojevrsniizraz naše zrelosti u pogledu očuvanjaidentiteta” – stajalo je u njihovom saop-štenju kojim su pozvali ciljnu skupinu.

Popis stanovništva, domaćinstva i sta-nova 2011. u Republici Srbiji je prvi popisu Republici Srbiji otkako je ponovo samo-stalna država. Prvobitno je trebao biti odr-žan od 1. do 15. aprila 2011. god., ali jezbog nedostatka sredstava pomjeren iodržan u periodu od 1. do 15. oktobra2011. god. Popisivanje je naknadno pro-duženo do 18. oktobra, a u Beogradu,Kragujevcu, Nišu, Novom Sadu, NovomPazaru i drugim gradovima/opštinamagdje je imalo potrebe do 20. oktobra.

Šef delegacije Evropske unije u SrbijiVensan Dežer i direktor Republičkog za-voda za statistiku Dragan Vukmirović,pozvavši sve građane Srbije da se oda-zovu popisu stanovništva, poručili su daće popis biti obavljen u skladu sa standar-dima Evropske unije (pres konferencija, 29.septembar 2011, Pres Sala Vlade u Beo-gradu). Dežer je iznio stav da nema nijed-nog objektivnog razloga da bilo kojigrađanin ne učestvuje u popisu jer su pre-duzete sve mjere za podršku uspješnompopisu manjina. Kako je kazao, učešće svihgrađana, naročito manjina, je veoma zna-čajno, naročito onih iz nerazvijenih oblasti.Evropska unija će samo tako, prilikom da-vanja pomoći, znati što preciznije podatke,kako bi pomoć stigla na pravo mjesto.

Direktor Republičkog zavoda za stati-stiku Dragan Vukmirović je objasnio daje obrazac za popis odštampan ćirilicom,na srpskom jeziku, što je prema međuna-rodnim standardima, kao i da će taj ma-terijal biti korišćen za kompjuterskoočitavanje podataka.

NACIONALNOST - BOŠNJAK,JEZIK - BOSANSKI

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011. godine

104 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Osvrnuvši se na najave da sepredstavnici nekih nacionalnihmanjina neće odazvati popisu zbog

obrazaca na srpskom jeziku, Vuk-mirović je rekao da će popisivačikoji će ulaziti u njihova domaćin-

stva govoriti jezikom te manjine, apored obrasca na srpskom jezikuimaće i zbirku u kome će popisnimaterijal biti preveden na devetmanjinskih jezika.

Za održavanje popisa u 2011.god., kao i popisa privrede i poljo-privrede koji će biti održan 2012.god., Evropska unija je izdvojiladonaciju od 19,5 miliona eura.

Manjinske zajednice su iz-razile nezadovoljstvo po-pisom stanovništva,

domaćinstava i stanova u Srbiji u2011. god. uglavnom zato što jeupitnik bio štampan samo na sr-pskom jeziku i pisan ćirilicom. Koa-licija Albanaca Preševske doline jeiz tog razloga pozvala albansko sta-novništvo na bojkot popisa. U po-zivu na bojkot popisa „najglasniji”je bio Muamer Zukorlić, kao i sveinstitucije bliske njemu.

Narodno vijeće Sandzaka, bliskoMuameru Zukorliću, je na bojkotpozvalo da bi time, kako je izjaviopredsjednik te organizacije DžemailSuljević, međunarodnoj zajedniciskrenuli pažnju „na dugogodišnjudiskriminaciju i državni terorom”Srbije nad Bošnjacima. Suljević je iz-rekao tvrdnju da je prilikom ranijihpopisa broj stanovnika u Sandžakufalsifikovan, a ovaj popis nazvaopolicijskim popisom stanovništva,koji se obavlja mimo svakog za-kona. „Popisni listići uopšte ne po-štuju bosansko latinično pismo ijezik. Nad Bošnjacima u Srbiji seviše decenija obavlja opšta diskrimi-nacija i kršenje međunarodnih pro-pisa, odluka i konvencija”, rekao jeSuljević, te bojkot popisa stanovni-štva predstavio kao jedan od vidovalegitimne i demokratske borbe.

S druge strane, stav g-dinaEsada Džudževića, predsjednikaBošnjačkog nacionalnog vijeća, bio

je da upitnici, koji su samo na sr-pskom jeziku, nije dovoljan razlogza bojkot, dok je predsjednik Nacio-nalnog savjeta Mađara Tamaš Kor-hec ocijenio da pravo na upotrebujezika nije narušeno, budući da jepopisivač na zahtjev građaninaobavezan da komunicira na mađar-skom jeziku, kao i da mu na uvidpreda upitnik na mađarskom je-ziku. „Građani ne treba upitnik ni

da uzmu u ruke, njima će pitanjasamo biti pročitana, a oni odgova-raju na njih” – riječi su čelnika ovognacionalnog savjeta Tamaša Kor-heca. Korhec je objasnio da se taj sa-vjet borio da se dijalog izmeđupopisivača i građana odvija uvijekna mađarskom jeziku. Mađarskiuputnici inače postoje, oni se nemogu ispunjavati, ali građaninmože da ga zatraži od popisivača ida prati postavljena pitanja, odno-sno može sve da kontroliše.

BNV: Upitniknije dovoljan

razlog za bojkot

Nezadovoljstvo nesrpskih nacionalnih zajednica upitnikom

Rasim Ljajić, predsjednikSDPS-a i ministar rada i soci-jalne politike, je izjavio da ne-učestvovanjem Bošnjaka upopisu država ne bi izgubilaništa, već samo Bošnjaci. Svojutvrdnju potkrijepio je činjenicomda je razvoj okruga, obezbjeđi-vanje novčanih sredstava, mje-sta u bolnici, broj policajaca imnogo drugih stvari u direktnojvezi s brojem stanovnika, koji ćese utvrditi popisom. Ljajić je Zu-korlićev poziv na bojkot ocijeniokao nezrelo ponašanje i konsta-tovao da je Zukorlić ovim činomželio samo medijsku pažnju, a

djelimično i proizvesti krizu. U prilog rečenome stoji i Zu-

korlićev poziv upućen Bošnja-cima u Makedoniji da izađu napopis i da se izjasne da govorebosanskim jezikom, a da im jevjera islam, u vrijeme dok Bo-šnjake u Srbiji poziva na bojkotpopisa. Popis stanovništva iimovine u Srbiji i Makedonijipočeo je i bio završen istovre-meno (1.-15. oktobra 2011).

Stav predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esada Džu-dževića bio je da upitnici, koji su samo na srpskom jeziku,

nije dovoljan razlog za bojkot. Džudžević je ocijenio je da jepopis stanovništva rutinski posao koji za Bošnjake nema nipribližan značaj kao onaj iz 2002. godine, kada su Bošnjaci

masovnim odazivom obnovili svoj identitet i otvorili vrataza ostvarivanje svojih manjinskih prava. Najvažniji aspekt

ovog popisa, po njegovom mišljenju, jeste popis Bošnjaka dr-žavljana Srbije koji privremeno žive u inostranstvu, jer će se

dobiti realna slika o brojčanom stanju Bošnjaka u Srbiji.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 105

Republički zavod za statistiku ob-javio je prve rezultate Popisa sta-novništva, domaćinstava i

stanova u Republici Srbijii 2011. godine.Prvi rezultati Popisa podložni su pro-mjenama tokom statističke obrade po-dataka, a konačni rezultati popisa bićepublikovani sukcesivno, nakon završe-tka obrade podataka, i to od polovine2012. do kraja 2013. god.

Prema ocjeni direktora Republičkogzavoda za statistiku Dragana Vukmi-rovića, popis stanovništva je uspješnoobavljen. Zamjenik predsjednika popi-sne komisije u Novom Pazaru Sulej-

man Nicević je potvrdio da je popisstanovništva na teritoriji ovog gradauspio i da tokom popisa nije bilo nika-kvih incidenata. Zamjenica predsjed-nika popisne komisije u Tutinu DževaHamzić je također potvrdila da jepopis u ovoj optštini uspješno okon-čan. Uspješnost popisa potvrdili su ipredsjednici popisnih komisija: u Sje-nici Senad Mahmutović, u PrijepoljuHanka Hajdarević.

Iako je u Novom Pazaru popunjeno109.327 popisnih listića, pročišćeni po-daci govore da je broj stanovnika sa85.996, koliko ih je bilo 2002. godine, uovom gradu narastao na 92.766.

Veći broj stanovnika na područjuSandžaka ima samo još Tutin, u kojemživi 30.770, odnosno 716 stanovnika višenego 2002. godine. Negativan zbir uovogodišnjem popisu bilježi se u Sjenici,Priboju, Prijepolju i Novoj Varoši, gdjeje ukupan broj stanovnika smanjen zaoko 14.000.

U Sjenici trenutno živi 25.248, odno-sno 2.722 stanovnika manje nego što ihje bilo prije devet godina. Između dvapopisa, broj stanovnika Prijepolja jeumanjen za više od 10%, jer za razlikuod 2002, kada je na području te opštineživjelo 41.188 stanovnika, ove godine jepopisano svega 36.713.

U Priboju je broj stanovnika smanjenza 3.250, pa ih je sada 27.127.

Procentualno, najveći pad broja sta-novnika bilježi novovaroška opština,gdje u odnosu na prethodni popis živi3.224 stanovnika manje. U toj opštini je2002. godine popisano 19.982, dok jeukupan zbir ovogodišnjeg popisa 16.758stanovnika.

PRVI REZULTATI POPISASTANOVNIŠTVA

Popis stanovništva na teritoriji Sandžaka 2011. - prvi rezultati

Ukupno popisana lica obuhvata sva lica za koje je popunjenapopisnica. Ukupan broj stanovnika utvrđen je u skladu sa defi-nicijom mjesta stalnog stanovanja, tj. lica koja žive u mjestu po-pisa barem 12 mjeseci.

Podaci objavljeni sa sajtu Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije

106 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Kako je Vukmiro-vić izjavio, di-rektor Zavoda za

statistiku Republike Sr-bije, zbog poziva na boj-kot, u Preševu jepopisano tek nekolikoprocenata, dok je u San-džaku popis odbilomanje od 10 odsto gra-đana.

Prema prvim rezulta-tima popisa stanovni-štva, u Srbiji živi7.120.666 stanovnika,odnosno 377.335 stano-vnika manje u odnosuna stanje iz 2002. god.,dok građani Srbije živeu oko 2,5 miliona doma-ćinstava, odnosno u 3miliona 243 hiljade i 587stanova, a u inostran-stvu trenutno boravi294.045 naših građana.

Rezultati popisa po-tvrdili su predviđanjastatističara o velikompadu broja stanovnika uSrbiji. Prema njima, uskoro polovini opština uSrbiji broj stanovnikapao je za 10%, a jediniregion koji je zabilježioporast stanovnika jeBeograd sa prigradskimopštinama, gdje je evi-dentirano gotovo 63.000stanovnika više nego napopisu iz 2002. godine.Svi ostali dijelovi Srbijesu ”u minusu”. Vojvo-dina ima 115.103 stano-vnika manje, što čini oko5,7%, dok su Šumadija izapadna Srbija manje za123.493 osoba, što je oko5,8%. Najveći pad je,prema očekivanjima, za-bilježen na jugu i istokuzemlje, gdje je za devetgodina manje od 11%stanovništva - tačno201.736 građana. Naj-veći pad broja stano-

vnika zabilježen je uCrnoj Travi, Alibunaru,Majdanpeku, Babušnici,Žitištu, Novoj Crnji, Se-čnju, Odžacima i Raž-nju.

S druge strane, pove-ćanje broja stanovnikazabilježeno je u 22 op-štine, među kojima ječak 11 beogradskih. Odostalih opština sa pora-stom broja stanovnika jenovosadska opština Pe-trovaradin, Kostolac,gradski dijelovi Jago-dine i Kragujevca i Kra-ljeva, kao i Novi Pazar,Tutin i Vrnjačka Banja.Rekord u porastu od čak24 odsto drži niška op-ština Pantelej (s obziromda se radi o relativnonovoj opštini, ovaj pro-cenat treba uzeti sa re-zervom).

Od 2002. godine dodanas ugasilo se 11 na-selja, što je, opet, za 2 na-selja više nego uprethodnom periodu.Među najmalobrojnijeopštine spadaju: Bosile-grad, Trgovište, Me-dveđa, Ražanj, GadžinHan, Ćićevac, Golubac iVranjska Banja. U svimanjima je manje od 10.000žitelja.

Čak 975 naselja u Sr-biji broji manje od 100stanovnika, a samo u 17naselja, od 4.700 kolikoih ima u Srbiji, živi višeod 50.000 građana, kojizajedno čine trećinuukupne populacije našezemlje.

U znatnijem opada-nju je i broj domaćin-stva. Njih je 2.497.187,što je manje nego 2002.godine kada ih je u Srbijibilo 2.521.190 domaćin-stava.

Opštine u kojima je između dva popisa povećanbroj stanovnika (22 opštine)

Opštine u kojima je između dva popisa smanjenbroj stanovnika za 10 ili više procenata (85 opština)

Septembar 2011. - Mart 2012. � 107

Ministar u Vladi Republike Sr-bije Sulejman Ugljanin sastaose, 06.10.2011, u Sarajevu sa

bošnjačkim članom PredsjedništvaBosne i Hercegovine Bakirom Izetbego-vićem. Tokom razgovora, Ugljanin je

upoznao bošnjačkog člana Predsjedni-štva BiH sa radom i rezultatima predsta-vnika Bošnjačke liste u Narodnojskupštini i Vladi R. Srbije, kao i sa aktuel-nom političkom i ekonomskom situaci-jom u Sandžaku. Ugljanin je, također,predstavio Izetbegoviću Program mjeraza ekonomski razvoj i stabilizaciju poli-tičke klime u Sandžaku koji je dat na raz-matranje Vladi Republike Srbije.

Bakir Izetbegović je izrazio zadovolj-stvo činjenicom da predstavnici Bošnjakau parlamentu Republike Srbije svojimaktivnim učešćem daju značajan dopri-nos izglasavanju zakona koji su bitanpreduslov za ulazak Srbije u Evropskuuniju. U tom smislu, Izetbegović je ista-kao da od vlasti u Beogradu očekuje daizađe u susret legitimnim zahtjevimapredstavnika Bošnjaka prezentovanim unavedenom programu.

SVESRDNA PODRŠKA USANDŽAKU

Sastanak Ugljanina i Izetbegovića

Delegacija Misije OEBS-a u Srbiji,na čelu sa zamjenikom šefa Mi-sije Tomasom Murom, posjetila

je, 12. oktobra 2011, Bošnjačko nacionalnovijeće. U razgovoru sa članovima ove de-legacije, potpredsjednik Izvršnog odboraBNV-a, ujedno i šef resora za kulturu i in-formisanje, Muhedin Fijuljanin ukazao jena ključne projekte Bošnjačkog naciona-lnog vijeća.

Ignorirajući odnos Ministarstva pro-svjete R. Srbije prema zahtjevima Vijećakoji se odonose na ostvarivanje prava naobrazovanje na maternjem jeziku kao i

nespremnost tog ministarstva da uče-stvuje u finansiranju neophodnih udžbe-nika za nastavu na bosanskom jeziku, kaošto je to slučaj sa svim drugim manjin-skim nacionalnim zajednicama u Srbiji,Fijuljanin je naveo kao ključne razlogezaostajanja u realizaciji projekata BNV-aiz oblasti kulture i informisanja u poslje-dnje dvije godine.

Govoreći o problemima u vezi sa im-plementacijom prava na obrazovanje nabosanskom jeziku u obrazovnom sistemuSrbije, šef resora za obrazovanje u BNV-udr. Redžep Škrijelj govorio je o neophod-

DRŽAVA NE ISPUNJAVA SVOJEOBAVEZE PREMA BOŠNJACIMA

Delegacija Misije OEBS u posjeti BNV-u

108 � Septembar 2011. - Mart 2012.

nosti primjene Modela obrazovanjaza sandžačke Bošnjake u RepubliciSrbiji, koje je BNV uradilo u partne-rskom odnosu sa Ministarstvomprosvjete i drugim relevantnim insti-tucijama u zemlji, uz konsultacijupredstavnika iz oblasti obrazovanjaiz svih sandžačkih opština.

Predstavnici OEBS-a su, tom pri-likom, upoznati i sa trenutnim aktiv-nostima i projektima BNV-a, kao isvim problemima na koje Vijeće nai-lazi prilikom implementacije Usta-vom i zakonom garantovanih pravapripadnicima bošnjačke nacionalnezajednice u oblastima službene upo-trebe jezika i pisma, obrazovanja,kulture i informisanja na bosankomjeziku, kao i o odnosu državnih or-gana u smislu zaustavljanja i onemo-gućavanja ostvarivanja garantovanihprava Bošnjacima u Republici Srbiji.Predstavnici Izvršnog odbora BNV-a zatražili su od Misije OEBS-a u Re-publici Srbiji da učine sve što je unjihovoj nadležnosti po pitanju defi-

nisanja pravnog položaja Bošnjačkognacionalnog vijeća, tj. njegovog kon-stituisanja, u najkraćem mogućemroku, na osnovu rezultata od 6. juna2010. god., raspisivanjem novih iz-bora ili na neki drugi način koji je uskladu sa zakonom.

Misija OEBS (Organizacija za ev-ropsku bezbjednost i saradnju,OSCE) u Srbiji promoviše demokrat-ske standarde i principe jednakostiširom Srbije. Blisko sarađuje sa rele-vantnim institucijama na lokalnom idržavnom nivou, predstavnicima

nacionalnih manjina i udruženjimagrađana, sa ciljem da, između osta-log, osnaži kapacitete Nacionalnihsavjeta nacionalnih manjina, pruža-njem pomoći u procesu usvajanja za-konskih normi iz ove oblasti iorganizovanjem obuke o pitanjimavezanim za njihov mandat; podržidržavne programe čiji je cilj povećnjeintegracije manjina u državne insti-tucije; pomogne programe kroz kojese podstiče učenje državnog i jezikanacionalnih manjina među pripad-nicima nacionalnih manjina.

Sobzirom na činjenicu da susandžački Bošnjaci postalimanjinski narod sa najnižim

stepenom ostvarenosti nacionalnihprava u Republici Srbiji, predsjed-nik BNV-a Esad Džudžević uputioje, 24. oktobra 2011, otvoreno pismopredsjedniku Srbije Borisu Tadiću,u kojem je zatražio da, shodno nje-govoj ustavnoj i zakonskoj nadlež-nosti, učini sve kako bi procesostvarivanja prava sandžačkih Bo-šnjaka u Republici Srbiji bio deblo-kiran, a projekti u oblasti službeneupotrebe bosanskog jezika i pisma,zaštite i unaprjeđenja bošnjačkogkulturnog naslijeđa, te obrazovanjai informisanja na bosanskom jezikubili implementirani.

„Republika Srbija je ostvarilaznačajne rezultate na izgradnji de-mokratskih institucija u zemlji, kaoi veoma bitne po-make na planu una-prjeđenja ljudskih imanjinskih prava ipribližavanja stan-dardima Evropskeunije. Međutim, popitanju položaja pri-padnika bošnjačkenacionalne zajedniceu našoj zemlji, u po-sljednje dvije godine,došlo je do zaustavljanja i onemo-gućavanja korišćenja Ustavom i za-konom garantovanih prava, očemu svjedoče i relevantna doku-

menta i projekti. Zato je Bošnjačkonacionalno vijeće pokrenulo, uskladu sa zakonom, odgovarajuće

postupke kod Zaštit-nika građana i Povjere-nice za zaštituravnopravnosti” – stoji,između ostaloga, upismu koje je predjes-nik BNV-a uputiopredsjedniku Srbije.

Džudžević je, tako-đer, pozdravio procespozitivnih kretanja naplanu eurointegracija

Srbije - dobijanjem pozitivnog mišlje-nja od strane Evropske komisije zasticanje statusa kandidata RepublikeSrbije za članstvo u Evropskoj uniji.

NEDOPUSTIV POLOŽAJ BOŠNJAKA U SRBIJI

Otvoreno pismo predsjednika BNV-a predsjedniku Srbije

Septembar 2011. - Mart 2012. � 109

Povodom devetnaestogodišnjicezločina nad stanovništvom iz Sjeve-rina (opština Priboj), Bošnjačko nacio-nalno vijeće je, saopštenjem zajavnost, 22. oktobra 2011, još jednomosudilo zločin nad Bošnjacima Sjeve-rina, podsjetivši, pritom, javnost natragična zbivanja u kojima je na po-dručju Sandžaka stradalo nekolikostotina, a pod pritiskom iselilo i pro-tjerano nekoliko desetina hiljada Bo-šnjaka. S tim u vezi, BNV je pozvalo

nadležne organe na utvrđivanje svihčinjenica po pitanju svih zločina nadcivilnim bošnjačkiim stanovništvom uSandžaku u vrijeme ratnih godina napodručju bivše Jugoslavije, ukazujućida je to jedan od ključnih uslova iz-gradnje povjerenja i mira.

Ubijeni Bošnjaci su, 22. oktobra 1992,iz Sjeverina krenuli u Priboj autobusompreko teritorije Republike Srpske (put:Rudo-Priboj). Pripadnici srpske para-vojne formacije “Osvetnici”, kojom je ko-mandovao Milan Lukić, zaustavili suautobus u Mioču kod Priboja i, nakon le-gitimisanja, izveli putnike, među kojimaje bilo 15 Bošnjaka i jedna Bošnjakinja. Ka-mionom su ih odvezli u Višegrad u motel“Vilina vlas”, gdje su ih brutalno psihičkii fizički zlostavljali, a potom ih odveli naobalu rijeke Drine i tamo ih strijeljali. Nji-hova tijela nikada nisu pronađena.

Na mjestu gdje je zločin izvršen, po-rodice i prijatelji žrtava obilježili su de-vetnaestogodišnjicu polaganjem cvijećau Lim, poslije čega je održana tribina:„Ne zaboravimo Sjeverin”. Na tribini, nakojoj su učestvovali članovi porodicaotetih, predstavnici civilnog društva imnogi pojedinci, izraženo je očekivanjeda će nadležni državni organi u bliskojbudućnosti riješiti sjeverinski slučaj, kaoi okončati oštetne postupke porodica žr-tava. “Nije završen čak ni pravosudniproces, još uvijek se ne zna ni tačno mje-sto egzekucije, ne zna se ni gdje bi moglabiti lokacija gdje su ukopani”, rekao jepredsjednik Organizacionog odboraOmer Hodžić.

Okružni sud u Beogradu je za taj zlo-čin, u julu 2005. god., osudio na po 20 go-dina zatvora Milana Lukića, OliveraKrsmanovića i Dragutina Dragićevića, aĐorđa Ševića na 15 godina zatvora.Lukić je, početkom avgusta 2005, uhap-šen u Argentini i izručen Haškom tribu-nalu, gdje je, 2009. god., osuđen nadoživotnu kaznu zatvora. Krsmanović jeuhapšen 31. maja 2011, na području Vi-šegrada, a Tužilaštvo BiH protiv njegavodi istragu za ratni zločin nad Bošnja-cima na području Višegrada.

ISTINOM PROTIV MRŽNJE I ZABORAVA

devetnaestogodišnjice zločina nad stanovništvom iz Sjeverina

Prije 19 godina, u Mioču su oteti, a kasnije u Više-gradu ubijeni: Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Ha-džić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić,

Modhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, SeadPecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević,

Esad Džahić, Ramahudin Đatović, Ediz Gibović iMevlida Koldžić, svi iz sela Sjeverin, opština Priboj.

Još uvijek nepostoji spomen

ploča sa imenima ubijenih

Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda u NovomPazaru saopštio je da je godišnjica otmice u Sjeverinu još jednaprilika za podsjećanje na građane koji su ubijeni samo zato što subili druge nacije ili vjere, te da se podsjećanjem na žrtve žele su-protstaviti politici mržnje, zaborava i minimiziranja zločina. „Bezsuočavanja sa prošlošću i odgovornošću, nema suštinske demo-kratizacije društva“ - podsjeća Sandžački odbor za zaštitu ljud-skih prava u nastavku saopštenja – „a nadležne institucije ipojedinci duguju stradalima, njihovim porodicama i svim gra-đanima potpunu istinu o zločinu u Sjeverinu, dok istina o svemušto se dešavalo treba da uđe i u obrazovne programe.

Nevladina organizacija „Žene u crnom“ podsjetila je da su su-dovi u Srbiji prikrili odgovornost države za zločine u Sjeverinu izatražila hapšenje počinilaca, kao i njihovih naredbodavaca i ko-mandanata. „Ni prvostepeni ni Vrhovni sud nisu prihvatili dasu osuđeni pripadali vojsci Republike Srpske koju je finansirala,organizovala i podržavala tadašnja Vojska Jugoslavije. Sudovi suprikrili odgovornost države iako je ona utvrđena tokom suđe-nja”, navodi se u saopštenju te organizacije. Žene u crnom su za-tražile od vlasti u Srbiji da uhapsi počinioce, njihovenaredbodavce i komandante kako građani Srbije ne bi bili zato-čenici ni sjeverinskog, ni bilo kog drugog zločina.

Koordinacija civilnog društva u Sandžaku i Centar za prak-tičnu politiku zatražili su da Srbija hitno razmotri preporukecivilnog sektora Sandžaka za pomoć žrtvama ratnih zločina ikršenja ljudskih prava tokom 90-ih godina XX stoljeća.

Inicijativa mladih za ljudska prava pozvala je Tužilaštvo zaratne zločine Srbije da procesuira sve odgovorne za otmice i ubi-stva 16 stanovnika Sjeverina i nastavi istragu protiv Milana Lu-

kića, koga pojedine NVO dovode u vezu i sa otmicom i ubistvomputnika, 18 Bošnjaka i jednog Hrvata, iz voza Beograd-Bar u seluŠtrpci, februara 1993. godine. Inicijativa mladih navodi da sudrugi počinioci zločina nad sjeverinskim Bošnjacima i dalje naslobodi, a da odgovornost vojnog i političkog vrha Srbije i tada-šnje SRJ nije nikad ispitana.

Bez jasnog određenja prema zločinima iz prošlosti i bez uspo-stavljanja pravde za žrtve, nemoguće je riješiti ostale probleme uSandžaku, niti je moguće izgraditi povjerenje građana bošnjačkenacionalnosti u državne institucije – stav je svih ovih organizacija.Porodice otetih tvrde da im država nije ni na koji način izašla ususret. Čak nije postavljena ni spomen ploča sa imenima otetih iubijenih, jer se tome protive lokalne vlasti u Priboju.

NIKO NIJEKRIV

Sud u Bijelom Polju oslobodio jesedmoricu bivših pripadnika ju-goslovenske vojske i crnogorskog

MUP-a optužbe za „nehumano postu-panje” i protjerivanje nekoliko stotinaBošnjaka iz Bukovice kod Pljevalja1992. i 1993. godine.

Specijalno vijeće bjelopoljskog Višegsuda, sa predsjedavajućim vijeća sudi-jom Šefkijom Đesevićem, oslobodilo jepripadnike vojske i policije zbog „nedo-statka dokaza”, ocijenivši da su optuženiu konkretnom slučaju „radili u skladu sasvojim zakonskim ovlašćenjima”.

Crnogorsko državno tužilaštvo po-

diglo je u aprilu 2010. godine optužnicuprotiv sedmorice bivših pripadnikaVojske Jugoslavije i MUP-a koje je tere-tilo da su u vrijeme rata u BiH, 1992. i1993. godine, na području Bukovice„nehumano postupali” prema civilimaBošnjacima i muslimanima. Optuženisu, prema optužnici, civile „zlostavljali,prouzrokovali im teške patnje, ugroža-vali im zdravlje i tjelesni integritet, za-strašivali ih i stvarali psihozu zaprinudno iseljavanje”, zbog čega su se

Od desetak vinovnika zločina u Sjeverinu, četvorici njih je suđeno u Odjeljenju zaratne zločine Okružnog suda u Beogradu i oni su osuđeni na maksimalne kazne od po

20 godina zatvora.Đorđe Šević, koji je u vrijeme počinjenog zločina imao 19 godina, kao mlađi punoljet-

nik, osuđen je na 15 godina robije. Lukiću, koji je prije pet godina iz Argentine prebačenu Haški tribunal, i Krsmanoviću suđeno je u odsustvu (Oliver Krsmanović uhapšen je,1. juna 2011. god., na području grada Višegrada). Zbog zločina počinjenih nad Bošnja-

cima u Višegradu za vrijeme rata 1992-1994. godine, Haški tribunal je, jula 2009. go-dine, osudio Milana Lukića na doživotnu robiju. Haška optužnica protiv Milana

Lukića, međutim, nije obuhvatila zločine u Sandžaku.

Protjerivanje Bošnjaka iz Bukovice

Septembar 2011. - Mart 2012. � 111

oni i iselili iz Bukovice.Prema podacima Udruženja

protjeranih iz Bukovice, na tompodručju je od 1992. do 1995. go-dine ubijeno 6 i oteto 11 građana,

oko 70 zlostavljano, zapaljeno je 8kuća i džamija, a protjeranoukupno 90 porodica sa 270 čla-nova. Sud je u mišljenju naveo danije dokazano da su optuženi na

području Bukovice nehumanopostupali prema građanima bo-šnjačke nacionalnosti, vršili tor-turu i nasilje nad njima, niti da suih zastrašivali kako bi se iselili.

Ministar odbrane Republike SrbijeDragan Šutanovac potpisao je,18. oktobra 2011, sporazum sa

predstavnicima tradicionalnih crkava ivjerskih zajednica u Srbiji kojim se regulišumeđusobni odnosi u vezi sa vršenjem vjer-ske službe u Vojsci Srbije. U ime crkava ivjerskih zajednica sporazume su potpisali:reisu-l-ulema Islamske zajednice Srbijehadži Adem ef. Zilkić, beogradski katoličkinadbiskup Stanislav Hočevar, biskup Slo-vačke evangelističke crkve Samuel Vrbov-ski, episkop Reformatske hrišćanske crkveIštvan Čete Semeši, biskup superintendantEvangelističke hrišćanske crkve ArpadDolinski, predsjednik Saveza jevrejskihopština u Srbiji Aleksandar Nećak i rabinIsak Asijel. Potpisivanjem sporazuma,vjerska služba i vojni sveštenici sa činomoficira biće vraćeni u Vojsku Srbije nakonpunih 66 godina.

Kako je naveo ministar odbrane DraganŠutanovac, činjenica da je sa svim vjerskimzajednicama u Srbiji potpisan sporazumgovori da Vojska Srbije “živi” i želi da na-stavi da postoji tako što će poštovati pravasvih građana Srbije i pripadnika vojske.Ovim sporazumom tradicija jeste vraćenau vojsku, ali na savremen način, kojim sepoštuju potrebe pripadnika Vojske Srbije.

Potpisivanje sporazuma o vraćanjuvjerske službe u vojsku predstavlja još

jedan doprinos razvoju ljudskih prava bezobzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.Prema tipskom sporazumu, koji je zaklju-čen sa svim konfesijama, cilj vjerske službebiće jačanje vojske, a ne misionarenje.

Svaka jedinica opremiće jednu prosto-riju za obavljanje molitvi. Imam i svešte-nici će biti primljeni u profesionalnu vojnuslužbu na neodređeno vrijeme kao aktivnioficiri. Prilikom stupanja u vojsku, dobi-jaće čin kapetana, a moći će da napredujui do pukovnika. Kao i svi ostali, nosiće voj-ničku uniformu, na kojoj će biti oznakekonfesije koju predstavljaju – polumjesec,krst i sl.

Prema gruboj računici, posao u VojsciSrbije naći će nekoliko desetina sveštenika,a prvo će ući u Generalštab, Vojnu akade-miju, VMA i komande brigada.

Predviđeno je da jedan klerik zaduži do500 vojnika. Za 500 do 1.000 vjernika u uni-formi biće zaposlena dvojica imama, tj.sveštenika, a po jedan će ih pojačavati nasvakih slijedećih 1.000 vojnika.

Vojni oficiri tokom molitve nosiće ade-kvatnu vjersku odjeću, a biće im dozvo-ljeno da, prema pravilima religije, nose ibrade. Svaki vojni sveštenik mora da imazavršen fakultet i odobrenje (blagoslov)ovlašćenog vjerskog velikodostojnika.Vojna obuka je obavezna za sve, ali onineće nositi oružje.

IMAMI U VOJSCI SRBIJE SA POLUMJESECOM NA REVERU

Potpisan sporazum o vraćanju vjerske službe u vojsku

Za obavljanje

vjerskeslužbe u

vojsci,imami će

moratiimati

završen fakultet iodobrenjeIslamskezajednice

112 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Ministar u Vladi Republike SrbijeSulejman Ugljanin prisustvovaoje otkrivanju tzv. Spomenika

mira u Sarajevu, koji je podignut svim žr-tvama poginulim u BiH u proteklim rato-vima, kao i poginulim pripadnicimamirovnih misija u BiH, na sarajevskomgroblju Vlakovo. Spomenik su otkrili pre-mijer Kantona Sarajevo Fikret Musić i

predsjednica Asocijacije značajnih grobaljau Evropi Lidija Pliberšek.

"Ovaj spomenik je posvećen svim po-ginulim u oslobodilačkim ratovima uBiH, ali i poginulim predstavnicima me-đunarodne zajednice. Zadovoljstvo jedanas biti građanin Sarajeva, otvoriti ovajspomenik i prenijeti poruku mira budu-ćim generacijama", rekao je Musić. Skupuse obratio i ministar u Vladi Srbije Sulej-man Ugljanin: "Čast mi je da iz Sarajevaporuku mira prenesem u Beograd i da stvorcima ove ideje i predstavnicima svihambasada i naroda ovu ideju predsta-vimo i u Srbiji.” Uvjeren da je Srbija po-godno tlo za razvijanje ove ideje, Ugljaninje pozvao prisutne da se ponovo okupe umaju, ali ovaj put u Beogradu, te da itamo otvore Spomenik mira.”

Nakon otkrivanja, vijence na spome-nik položili su brojni predstavnici vlastii diplomatskog kora u Bosni i Hercego-vini. Prvi Spomenik mira u Evropi otkri-ven je u maju ove godine u Mariboru, asljedeći će biti podignut u Beogradu.

PORUKA MIRA BUDUĆIM GENERACIJAMA

Svečanost otvaranja Spomenika mira u Sarajevu

Nacionalni prosvjetni savjet Sr-bije na svojoj sjednici,01.11.2011, usvojio je nastavne

programe na bosanskom jeziku, premakojima će se odvijati nastava za sandža-čke Bošnjake u Republici Srbiji. Riječ jeo bosanskom jeziku i kulturi za 1. i 5.razred osnovne škole i 1. razred srednješkole, potom likovnom, muzičkom ipredmetu "svijet oko nas". "Zelenosvjetlo" ovog tijela, međutim, nije dobionastavni plan i program historije za 5.

razred osnovne i 1. razred srednje škole.Članovi Nacionalnog prosvjetnog sa-vjeta Srbije složili su se da prijedlog na-stavnog plana i programa za ovajpredmet bude vraćen Bošnjačkom na-cionalnom vijeću, koje ga je i predložilo.Potrebno je ispraviti određene, kako jeocijenjeno, "nepravilnosti", kako bi pro-gram bio usvojen.

Inače, prije nego što su stigli do Na-cionalnog prosvjetnog savjeta, iste pro-grame odobrio je Zavod za

NASTAVNI PROGRAMI NA BOSANSKOM JEZIKU

Djelimično odobreni

Septembar 2011. - Mart 2012. � 113

400 godina od rođenja velikog svjetskog putopisca (1611-2011)

unaprjeđenje obrazovanja i vaspi-tanja.

"Program je ne-dosljedan, ne ispu-njava standarde ikoristi termine kojiu historiji ne po-stoje", ocijenio je dr.Momčilo Pavlović,direktor Instituta zasavremenu historijui član Nacionalnogprosvjetnog sa-vjeta. Pavlović daljenavodi da su u udžbe-niku za 5. razred obra-đene oblasti: "Sandžačkopodručje u antičko doba" i"Bosna i Hercegovina u antici", te

da u antici ne postoje ni Bosna, niSandžak! „Srednjoškolski udžbe-

nik prati istu logiku,samo jesandžačkop o d r u č j ez a m i j e -njeno San-d ž a k o m .

Sporno ješto seu o p š t ek o r i s t ekategorijeSandžak iBosna, na-stale da-l e k okasnije, ali i

to što, kada su već tako navedene,nigdje nema govora o Srbiji", ista-kao je Pavlović.

Bošnjačko nacionalno vijeće zasada još nije komentarisalo odlukuNacionalnog prosvjetnog savjetaSrbije s obzirom da nikakav služ-beni akt u vezi sa tim još nije stagaou vijeće. Nacionalni prosvjetni sa-vjet nije usvojio ni udžbenik "ma-tematike" za 8. razred, autoraBranka Jevremovića i Jovana Ću-kovića, izdavačke kuće "Eduka".Iako mu je Zavod za unaprjeđenjeobrazovanja i vaspitanja dao "pro-laznu ocjenu", Nacionalni prosvje-tni savjet je udžbenik vratio nadoradu zbog, kako se navodi, nizagrešaka u njemu.

UNESCO je 2011. godinu proglasiogodinom sjećanja na Evliju Čelebiju. U toime, kao i povodom jubileja 400 godinaod rođenja ovog svjetskog velikana, u or-ganizaciji Centra za moderno društvo izAnkare i holandske NVO UETD, u novo-pazarskom hotelu „Tadž”, u novembru2011, održano je predavanje o djelu poz-

natog svjetskog putopisca Evlije Čelebije,na koje su bili pozvani sandžački mediji.

Doc. dr. Dželal Metin sa UniverzitetaCelal Bayar, iz turskog grada Manise,kazao je da Čelebija u svom opusu, smje-štenom u 10 tomova, nastalom polovi-nom XVII vijeka, daje opširne i detaljneopise brojnih gradova na Balkanu. Metinje o Čelebiji govorio kao najpoznatijemsvjetskom putopiscu, podsjetivši na to daje Čelebija više od 50 godina svoga životaposvetio putovanju. "Smatra se da je pre-šao oko 350.000 kilometara, tragajući zanovim prostorima, ljudima i običajima.Obišao je cijelo Osmansko carstvo, koje seprostiralo na tri kontinenta. Tokom puto-vanja bilježio je sve pojedinosti o životu iobičajima ljudi koje je sretao, opisivao jedo detalja mjesta koja je obilazio, historiju,građevine, običaje, tradiciju, kao i zna-čajne ličnosti", rekao je Metin.

Čelebija je živio na dvoru u vrijemesultana Ibrahima I i sultana Mehmeda IV.

Ne zna se tačan datum njegove smrti,niti mjesto gdje je sahranjen. Njegova pu-tovanja je finansirao njegov daidža Melek

SJEĆANJE NA EVLIJU ČELEBIJU

U putopisu EvlijeČelebije, koji je

proveo svoj životna konju,

putujući, ostavljentrag i o Novom

Pazaru

114 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Ahmet-paša, koji je bio bosanskivezir. "Čelebija je živio na osman-skom dvoru i bio je u srodstvu sa ta-dašnjom carskomporodicom. Bio je ve-liki učenjak misticizmau osmanskoj historiji.Prije svakog putova-nja, Čelebija je priku-pljao informacije omjestima koja je trebaoposjetiti, pa je uvijekspreman odlazio u tesredine", rekao jeMetin.

Veliki dio svoga ži-vota, 25 godina, Čele-bija je posvetioBalkanu. Njegovaostavština o toj teritorijije smještena na 7.000stranica, odnosno usedam tomova. "Kada je opisivaoputovanja, pisao je o jezicima koji su

se govorili na određenim teritori-jama iz sastava Osmanskog carstva,pominjao je mađarski, srpski, hrvat-

ski, kao i bo-sanski jezik.Njegovi za-pisi su do temjere detaljnida je opisaočak i kojevoće uspijevau kom kraju,pa čak i nje-gov ukus.Opisivao jekako su seodijevali mu-škarci i žene,te čime se tr-govalo u poje-

dinim mjestima",ispričao je Metin, dodajući da je Če-lebija imao susrete sa zvaničnicimamjesta u koje je dolazio, ali je uvijek

odsijedao u tekijama. Konstatacija g-dina Metina jeste

da nijedan od putopisaca nije na de-taljan način prikazao mjesta koja jeobilazio kao što je to činio Čelebija,koji je bilježio čak i mitološke pričevezane za pojedine destinacije. Onnije zapisivao samo ono što je vidioveć i priče koje je sakupljao iz naroda.

Evlija Čelebija je prolazio krozNovi Pazar tri puta, a ovaj grad je unjegovom putopisu detaljno opisansamo u jednom obilasku. Međutim,Čelebija je o malo kojem kraju igradu govorio sa toliko oduševljenjakao što govori o Novom Pazaru injegovim stanovnicima.

Okupljeni novinari u hotelu„Tadž” su upoznati samo sa djeli-ćem onoga što je Čelebija napisao oovom prostoru. Metin je na krajusvog obraćanja pozvao mlade ljudeda se pozabave Čelebijinom zao-stavštinom i njegovim putopisom.

Na osnovu svojih Ustavom i za-konom propisanih ovlašćenja,Bošnjačko nacionalno vijeće

pokrenulo je postupak kod Povjereniceza zaštitu ravnopravnosti Nevene Pe-trušić s ciljem utvrđivanja odgovornostidržavnih organa, ustanova sa javnimovlašćenjima, jedinica lokalnih samou-prava, kao i njihovih rukovodilaca zbogdiskriminatorskog postupanja kršenjemodredaba Ustava Republike Srbije i ne-sprovođenjem niza zakona kojima supripadnicima manjinskih zajednica uRepublici Srbiji zajemčena prava u obla-sti obrazovanja, službene upotrebe je-zika i pisma, kulture i informisanja. Naovaj način Bošnjaci su postali jedna odnacionalnih zajednica sa najnižim stepe-nom ostvarenosti svojih nacionalnihprava u Republici Srbiji.

Nakon sporovedenog postupka i

utvrđivanja činjeničnog stanja po pod-nijetoj pritužbi protiv Opštine Priboj injenog predsjednika Lazara Rvovića,Povjerenica za zaštitu ravnopravnostiutvrdila je da Opština Priboj nije predu-zela mjere iz svoje nadležnosti kako bise u službenu upotrebu uveo bosanskijezik i latinično pismo, ravnopravno sasrpskim jezikom i ćiriličnim pismom.Prema rezultatima sa popisa stanovni-štva 2002. god., na teritoriji Opštine Pri-boj živi više od 15% pripadnikabošnjačke nacionalne zajednice, čime jeutvrđena diskriminacija na osnovu na-cionalne pripadnosti, zabranjena čla-nom 24. Zakona o zabranidiskriminacije.

Na osnovu utvrđenog činjeničnogstanja, Povjerenica za zaštitu ravnopra-vnosti dala je preporuku Opštini Priboju kojoj zahtijeva da navedena opština

PREPORUKA POVJERENICE ZAZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Uvesti bosanski jezik u službenu upotrebu u Priboju

Septembar 2011. - Mart 2012. � 115

bez odlaganja preduzme sve neop-hodne mjere kako bi se u službenuupotrebu, pored srpskog jezika ićiriličnog pisma, uveo bosanskijezik i latinično pismo. U prepo-ruci je, također, zatraženo od Op-štine Priboj da, u roku od 30 danaod dana prijema Mišljenja sa pre-porukom, obavijesti Povjerenicuza zaštitu ravnopravnosti o predu-zetim mjerama.

Bošnjačko nacionalno vijećeočekuje od predsjednika opštinePriboj da hitno i bez odlaganja bo-sanski jezik i latinično pismouvede u ravnopravnu upotrebu sasrpskim jezikom i ćiriličnim pi-

smom i time pribojskim Bošnja-cima omogući korišćenje Ustavom

i zakonom garantovano pravo naslužbenu upotrebu jezika i pisma.

BNV, ohrabrujući donošenjeove preporuke od strane Povjere-nice za zaštitu ravnopravnosti,očekuje da Povjerenica za ravno-pravnost u što kraćem rokuokonča postupanje po ostalim pri-tužbama podnijetim od strane Vi-jeća u oblasti obrazovanja,službene upotrebe jezika i pisma,kulture i informisanja i da nakonutvrđivanja činjeničnog stanjapredloži konkretne mjere kojim bise, prije svega, otklonilo diskrimi-natorsko postupanje državnih or-gana, a Bošnjacima omogućilo

ostvarivanje Ustavom i zakonimagarantovanih prava.

Knjiga Prijepoljca Nadira Da-cića Gajret u Novoj Varošipromovisana je 28.10.2011.

u Novoj Varoši, a 30.11.2011. god. uPrijepolju. O knjizi, tj. temi kojoj jeposvećena, kao i o samom autoru,na promociji su govorili recenzentknjige prof.dr. Redžep Škrijelj, pro-fesor historije na Državnom univer-zitetu u Novom Pazaru i šef resoraza obrazovanje BNV-a, potom Sa-fija Hadžibegović, profesorica je-zika, kao i sam autor.

Na skupu, koji je privukao velikupažnju stručne i druge javnosti, uka-zano je na ulogu koju je nekadašnjeKulturno-prosvjetno društvo “Gaj-ret” imalo u kulturno-prosvjetnomživotu Bošnjaka i svih ostalih gra-đana na ovom i širim južnoslaven-skim prostorima.

„Gajret u Novoj Varoši je studijakoja se odnosi na socijalno korisnukulturno-prosvjetnu djelatnost sta-novništva u malehnoj varošici, ali ina edukaciju i kulturno uzdizanjeomladine i društva u jednomveoma značajnom intervalu nje-gove historijske razvojne prošlosti.

Nadir Dacić piše u kontinuitetu saciljem da publici približi činjenicekoje, možda, nisu do tada poznate,a koje nude značajno pojašnjenjedijela naše nepoznate kulturno-hi-storijske prošlosti. Ono što je izuze-tno značajno jeste da u pogledu

strukture, tehničko-metodološkeobrade, dokumentovanja poda-taka, izvornika i bibliografije, svakaNadirova knjiga predstavlja razot-krivanje nečega novog i zanimlji-vog iz naše prošlosti”, rekao jeprof.dr. Redžep Škrijelj.

Ocijenivši da je na zanimljivnačin, na više od 200 strana naučne

građe, autor u knjizi prikazao osni-vanje i kulturni napredak Gajreta,Škrijelj je naglasio da je ova studijasa svojom specifičnom i zanimlji-vom tematikom ne samo naučno,već i informativno štivo, koju ka-rakteriše uporno i vrijedno pretra-živanje faktografije, koju dopunjujei raznolikost i stvaralačka kreativ-nost samog autora.

Po ocjeni kritike, knjiga “Gajret uNovoj Varoši” je veoma značajnastudija u duhovno-historijskom kon-teksu, s obzirom da svjedoči da jeovo društvo odigralo važnu ulogu uformiranju bošnjačkog nacionalnogidentiteta i omogućilo kulturnu ko-munikaciju Bošnjaka iz Sandžaka sasvojim širim okruženjem u perioduizmeđu dva svjetska rata. Štampanjeknjige “Gajret u Novoj Varoši” fina-nsirao je Nićifor Aničić, rođeni Sjeni-čanin, koji dugo živi u Africi.

Kulturno-prosvjetno društvoMuslimana „Gajret“ osnovano jedavne 1903. godine. Nakon neko-liko godina uspješnog rada, društvoje pristupilo organizovanju mrežepovjerenika i pododbora na širem

PROMOVISAN “GAJRET U NOVOJ VAROŠI”

nova knjiga Nadira Dacića

116 � Septembar 2011. - Mart 2012.

NA POTEZU DRŽAVNO RUKOVODSTVO SRBIJE

Predsjednik BNV-a, narodni posla-nik, Esad Džudžević uputio je, unovembru mjesecu 2011, pismo

Predsjedniku Republike Srbije BorisuTadiću, predsjednici Narodne skupštineSlavici Đukić-Dejanović i predsjednikuVlade dr. Mirku Cvetkoviću u kojem ihje upozorio na neodrživ položaj pripad-nika bošnjačke nacionalne zajednice uRepublici Srbiji i neophod-nost preduzimanja hitnih iefikasnih mjera zaštite ko-lektivnih prava Bošnjaka injihove lične, imovinske ipravne sigurnosti.

Kao najviše predstavni-čko tijelo Bošnjaka u Repu-blici Srbiji, Bošnjačkonacionalno vijeće prati i ana-lizira položaj pripadnika bo-šnjačke nacionalnezajednice, kao i rad bošnja-čkih nacionalnih institucija i legitimnoizabranih predstavnika Bošnjaka u Skup-štini, Vladi Republike Srbije i drugim or-ganima i ustanovama na svim nivoima.Prema ocjeni Bošnjačkog nacionalnog vi-jeća, navodi Džudžević u pismu, legi-timno izabrani predstavnici Bošnjaka uVladi i Skupštini Srbije su u proteklomperiodu pokazali visoku političku svijest

i posebnu državničku odgovornost. Svo-jim učešćem u Vladi Srbije, Bošnjačkalista za evropski Sandžak postigla je ne-očekivano velike rezultate, posebno naplanu održivog razvoja nedovoljno raz-vijenih područja, realizujući veliki brojprojekata od nacionalnog značaja i odlu-čno doprinoseći stvaranju stimulativnogambijenta za razvoj i investicije u ove kra-

jeve. U pismu Džudževićnapominje i to da je u Skup-štini Srbije najveći broj proe-vropskih zakona usvojen sa126 ili 127 glasova "za", od-nosno uz dva presudna bo-šnjačka glasa, kao i da jebošnjački ministar u VladiSrbije Sulejman Ugljaninsvojim radom kao kopred-sjednik mješovitog Komi-teta za ekonomsku saradnjuSrbije i Turske dao odluču-

jući doprinos uspostavljanju dobre sara-dnje između ove dvije zemlje, čiji suodnosi dostigli najveći nivo u historiji.

Bošnjačko nacionalno vijeće, istovre-meno, izražava veliko nezadovoljstvozbog činjenice da bošnjački političkipredstavnici u Skupštini, Vladi Srbije idrugim državnim organima i instituci-jama nisu naišli ni na minimum razumi-

području Bosne i Hercegovine, a tek1921. njegova organizacija je proši-rena i na ove prostore. Mjesni odborGajreta u Novoj Varoši formiran je1926. godine, sa prvobitnom namje-rom da pomogne i omogući lakšeškolovanje muslimanske mladeži,ali se, zahvaljujući svom uspješomradu i brojnim aktivnostima, razvioi proširio svoju djelatnost. Svojimdjelovanjem i radom, prema ocje-nama istraživača, odigrao je zna-čajnu kulturno-prosvjetnu misiju uzlatarskom kraju.

Hitne mjere za zaštitu prava Bošnjaka

Septembar 2011. - Mart 2012. � 117

jevanja i podrške za omogućavanjeostvarivanja Ustavom, zakonima imeđunarodnim dokumentima za-garantovanih prava pripadnika bo-šnjačke nacionalne zajednice uoblasti službene upotrebe jezika ipisma, kulture, obrazovanja i infor-misanja na svom maternjem bo-sanskom jeziku. Posebno velikonezadovoljstvo i zabrinutostBošnjačko nacionalno vijećeizražava zbog činjenice na-stavka politike policijske re-presije koje je bivšiMiloševićev režim sprovodionad pripadnicima bošnjačkenacionalne zajednice u San-džaku, a koja se manifestujeporastom nasilničkog pona-šanja pripadnika policije,sudstva i tužilaštva, stvara-njem atmosfere njihove lične,imovinske i pravne nesigurnosti.Svi pokušaji i zahtjevi bošnjačkihpolitičkih predstavnika u Skup-štini, Vladi Republike Srbije i dru-gim državnim organima za zaštituUstavom i zakonima zagarantova-nih prava Bošnjaka ostali su prak-tično bez ikakvih rezultata.

Niko od počinilaca teških krše-nja ljudskih prava i nasilja nad Bo-šnjacima nije procesuiran, smijenjenili kažnjen, što predstavlja podsticajza novo nasilničko ponašanje imože imati veoma loše posljedicena budućnost dobrih međunaciona-lnih odnosa, posebno u multietni-čkim sredinama kakva je Sandžak.

Primjeri nasilničkog upada naoru-žanih lica u prostorije Bošnjačkeliste, oružani napad i pokušaj aten-tata na bošnjačkog ministra Sulej-mana Ugljanina, 17. januara 2009.godine, ugrožavanje lične sigurno-sti i integriteta bošnjačkih izabranihpredstavnika, te napadi na vrhov-nog poglavara Islamske zajednice

Srbije ef. Zilkića, kao i najnoviji na-silnički odnos prema maloljetni-cima Bošnjacima u Novom Pazaru,najočigledniji su odraz takve poli-tike, naglašeno je u pismu.

U vezi sa navedenim, Džudže-vić je zatražio od najviših državnihpredstavnika da, u skladu sa njiho-vim Ustavnim i zakonskim ovla-šćenjima, iniciraju postupak za:

-deblokadu ostvarivanja Usta-vom i zakonom garantovanihprava sandžačkih Bošnjaka u Srbiji,

-smjenu svih čelnih ljudi u poli-cijskim upravama i stanicama usvim sandžačkim opštinama igradu Novom Pazaru,

-razrješenje sa dužnosti svih za-poslenih u policiji, sudstvu, tužila-štvu i zavodima za izvršenjekrivičnih sankcija koji su učestvo-vali u nasilju i kršenju ljudskihprava sandžačkih Bošnjaka u Srbiji,

-usaglašavanje nacionalnog sa-stava zaposlenih u policiji, sudstvui tužilaštvu u svim opštinama u ko-

jima žive Bošnjaci,-omogućavanje povratka,

prognanih i raseljenih Bo-šnjaka u opštinu Priboj (iz pe-rioda od 1991. do 1999. god.).

„Ukoliko u narednih 60dana, ne učinite konkretnekorake i preduzmete efikasnemjere na postizanju vidljivihrezultata u vezi sa naprijed iz-nesenim, Bošnjačko naciona-lno vijeće će pozvati svebošnjačke političke predsta-

vnike da se povuku iz Skupštine,Vlade Republike Srbije i drugih dr-žavnih organa i institucija. U inte-resu zaštite kolektivnih pravaBošnjaka u Republici Srbiji i njihovelične, imovinske i pravne sigurnosti,Bošnjačko nacionalno vijeće će, utom slučaju, također, biti prinuđenoda se za pomoć obrati predstavni-cima međunarodne zajednice", stojiu pismu koje je predsjednik Bošnja-čkog nacionalnog vijeća Esad Džu-džević uputio predsjedniku SrbijeBorisu Tadiću, predsjednici Naro-dne skupštine Slavici Đukić - Deja-nović i predsjedniku Vlade SrbijeMirku Cvetkoviću.

NACOINALNA PENZIJA HILMIJI ĆATOVIĆU

Priznanje države za doprinos bošnjačkoj kulturi

Na prijedlog Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća, Vlada RepublikeSrbije dodijelila je nacionalnu

penziju slikaru Hilmiji Ćatoviću kaopriznanje za vrhunski doprinos kulturisandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji.On je prvi, za sada i jedini, bošnjački

kulturni stvaralac koji je dobitnik ovognajvišeg priznanja u Republici Srbiji.

Prof. dr. Hilmija Ćatović je dobitnik inajvišeg priznanja koje dodjeljuje Bo-šnjačko nacionalno vijeća Dukata Isa-bega Ishakovića, za sveukupandoprinos bošnjačkoj kulturi.

118 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Paradigma da se do najvećih likovnih otkrićamože doći posmatranjem rodne zemlje predstavljaokosnicu slikarskog djela Hilmije Ćatovića - ocijenilaje Ljiljana Zeković, historičarka umjetnosti, govorećina otvaranju retrospektivne izložbe ovog velikogbošnjačkog slikara u Dvorcu Petrovića u Podgorici,17. novembra 2011.

Prema riječima Ljiljane Zeković, Ćatović je izat-kao svoje slikarske vizije zasnovane na nostalgiji, sje-ćanjima, vizuelnim utiscima koje je pretočio ulikovni jezik, koji, ako ga uporedimo sa pejzažistimaXX vijeka, pokazuju jednu osobenu i autentičnunotu romantičarske rafiniranosti, emocionalne zasi-ćenosti i intelektualne dosljednosti. Ljiljana je ocije-nila da se slikarski opus Ćatovića može sagledatikroz tematske, stilske i fenomenološke osobenostidjela koja povezana u slobodno interpretirane cjelinemogu predočiti njegovu kreativnu energiju. Ta ene-rgija je, prema njenoj ocjeni, usmjerena ka razrješe-nju otvorenih estetskih i likovno-pikturalnih

problemskih pitanja. Teme će se mijenjati, ali ćeostati onaj jedinstven personalni senziblitet umjet-nika koji će njegovo slikarstvo obojiti suptilnomnotom modernog romantizma.

Naglašavajući da je od prvobitne okupiranostiljudskom figurom, Ćatović postao "portretista pri-rode" i da ta slikareva ljubav prema pejzažu traje većčetiri decenije, Ljiljana se u objašnjavanju ovogaspekta Ćatovićevog rada pozvala na njegovu izjavuda "slike pejzaža najčešće nemaju na-zive, već da imaju sopstvenu lo-giku i mogu se kao cjelinaoznačiti odrednicom “PejzažiHilmije Ćatovića". "Ćatovićevipejzaži su emanacije njegovihsnova i snoviđenja, fiksiraneslike unutrašnjeg svijeta. Onstvara predjele u kojima jesvaki detalj precizno i smi-šljeno definisan unutar kom-pozicijskih cjelina jednogizmaštanog - stvarnog, viđe-nog - doživljenog, iskustve-nog svijeta", rekla je LjiljanaZeković, dodajući da su Hil-mijini pejzaži zapravo slikenjegove duše i osjećanja, psi-hološke projekcije njegovihunutrašnjih stanja.

O slikaru i njegovomdjelu govorio je i prof. dr.Šerbo Rastoder, predsjednikBošnjačkog nacionalnog vijećau Crnoj Gori. Rastoder je, po-sebno oduševljen Ćatovićevimprikazima pejzaža rodnog kraja,kazao da Ćatović nikada ne crtau prirodi, već u svom ateljeu; toznači da on prirodu nosi u sebi ida je on vidi iz sebe. "Ta širinanjegovog pogleda nas opči-

Retrospektiva Hilmije Ćatovića u Dvorcu Petrovića u Podgorici

Hilmija Ćatović - slikar, profesor, dekan

Hilmija Ćatović, rođen u Rožajama 1933, za-vršio je odsjek slikarstva Akademije primijenje-nih umjetnosti u Beogradu 1957. godine, u klasiprof. Vinka Grdana, gdje je i magistrirao 1980.godine. Radio je kao profesor i dekan na Fakul-tetu umjetnosti u Prištini, kao i na fakultetimaumjetnosti i dizajna u Nišu i Novom Pazaru.

Samostalno je izlagao šezdeset puta i učestvo-vao na više od 300 kolektivnih izložbi. Učesnikje brojnih priznatih kolonija u zemlji i inostran-stvu, dobitnik mnogih nagrada i priznanja za sli-karstvo, član Udruženja likovnih umjetnikaSrbije.

Djela Hilmije Ćatovića nalaze se u mnogimsvjetskim muzejima i galerijama, kao i u privat-nim zbirkama.

PEJZAŽ - SLIKA DUŠE

Septembar 2011. - Mart 2012. � 119

Znanje kod Bošnjaka često pati odnesistematičnosti i neuvezanosti.Bošnjačko nacionalno vijeće Novi

Pazar i Centar za bošnjačke studije iz Tu-tina, ali prije svih sociolog Esad Džu-

d ž e v i ć ,k n j i g o mZaustavljeniproces preki-nuli su i de-mantovali tun e u g o d n utradiciju i no-tornu činje-nicu. Neznam da li jeizdavaču pri-likom odabi-ranja naslovaknjige inspi-

racija bioFranc Kafka i

njegovi Proces i Zamak, jer je mene, prili-kom čitanja ove interesantne knjige, svepodsjetilo i na Zamak i na Proces - djela ukojima se čovjek i sve ono što je ljudskou njemu gube u birokratskim zavrzla-mama beskrajnog Procesa smještenog unerazmrsivim labirintima "Zamka", kaometaforama stvarnog života.

U stručnom smislu, ova knjiga/do-kument na jedan specifičan način govorio odgovornosti birokratije: vojske, poli-cije, politike, države Srbije za nepoštiva-nje osnovnih ljudskih prava jednogkonstitutivnog naroda (koji je nakon "de-mokratskih promjena" u Srbiji proglašennacionalnom manjinom) i za počinjenezločine protiv čovječnosti i međunarod-nog prava. ”Razvodnjavanje odgovor-nosti vodi do ničije odgovornosti i doničije vlasti”, kaže Hannah Arendt.”Moral je prva žrtva ovog procesa”,dodao bi Arne Johan Vetlesen.

njava i dočarava bar dio onoga štoje njemu ostvareno", rekao je prof.dr. Rastoder.

Poznati bošnjački slikar HilmijaĆatović se u Dvorcu PetrovićaCentra savremene umjetnosti CrneGore u Podgorici predstavio sa 130radova ulja na platnu i crteža, kojisu nastali tokom njegovog plodnogvišedecenijskog stvaralačkog rada.Izložbu, koja je organizovana uokviru manifestacije "Dani kulturemanjina Crne Gore", je pratila idvojezična monografija, čiji izda-vači su Centar savremene umjetno-sti Crne Gore i Centar za očuvanjei razvoj kulture manjina Crne Gore.

GORKA POUKA IJASNA OPTUŽBA

Knjiga “Zaustavljeni proces” prikazuje stvarnu sliku u Sandžaku

Doc. dr. Rasim Muratović

Hilmija Ćatović: Motiv sa Kosova

120 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Politika uopće, a srbijanska po-gotovo, ne poznaje termine: moral,pravda, humanost i obzirnost. Na-mjerno ih ne poznaje samo da bi sezaustavio proces ostvarivanja osno-vnih ljudskih i civilizacijskih pravaBošnjaka u Srbiji.

Šta to žele Bošnjaci Sandžaka u„Zaustavljenom procesu”, ali i ustvarnom životu kao njihovomstvarnom zamku i zaptu?

„Naš zajednički san jeste dakroz institucije sistema postignemostatus kojim će sandžački Bošnjacipostati ravnopravni građani u ovojzemlji i u kojem će Sandžak bitioaza mira, prosperiteta i mjesto su-sreta različitih kultura i tradicija.”Ovo je, u jednoj rečenici rečena, su-ština svih dokumenata, zahtjeva,pisama, deklaracija, obavještenja,

odluka, prezentiranih u „Ostvari-vanju prava sandžačkih Bošnjaka uSrbiji 2009-2011”. Sve je jednosta-vno i jasno. Međutim, ova me jed-nostavnost podsjetila na priču ofaraonu i podaniku: kada je poda-nik, nakon što ga je faraon pozvaoda iznese svoje želje, došao kod fa-raona i rekao mu: „Ja ne tražimništa više nego da budem ravno-pravan.” Pomenuti podanik višenikada nije imao priliku iznijetineku svoju želju.

Na 256 stranica bosanske verzijei 160 stranica engleske verzije -ukupno 1 deklaracija, 24 dopisa, 6poslaničkih pitanja, 2 obraćanja, 2obavještenja, 3 odluke, 3 elaborata, 2izvještaja, 11 odgovora, a koja se tiču:Učešća Bošnjaka u javnom životu;Nerasvijetljenih zločina i drugih te-

ških kršenja ljudskih prava sandža-čkih Bošnjaka; Službene upotrebe je-zika i pisma; Obrazovanja nabosanskom jeziku, kulturi; Informi-sanja na bosanskom jeziku; sve onošto je urađeno u periodu od dvije go-dine (2009-2011) - potkrijepljeno jedokumentom, dokazom i znakom.

Ovo nije ležernost, nedisciplina,podanički mentalitet, ćepenački pa-triotizam, politička i lokalna kratko-vidost Bošnjaka Sandžaka. Knjiga„Zaustavljeni proces” je knjiga do-kument; dokaz da ovo nije nedosta-tak usvajanja pouka o genocidnomtrajanju; znak da se na osnovu prin-cipa reciprociteta, koji uzgred Bo-šnjaci veoma rijetko koriste, i zbogzaštite od nastavka procesa geno-cida, traži izlaz u „matici Bosni i za-štitnici Turskoj”. (Mustafa Spahić jejednom prilikom rekao i napisao„da je, uz Hrvatsku i Srbiju, i Tur-ska na granicama Bosne, nikada nebi bilo genocida nad Bošnjacima").

U „Zaustavljenom procesu” svese radi javno i legitimno i u skladusa zakonskim propisima. Komuni-kacija počinje sa: ... Poštovani go-spodine ministre, Molimo Vas da uskladu sa vašim ovlaštenjima i sazakonom preduzmete odgovara-juće mjere kako bi se rasvijetlili iprocesuirali odgovorni za ratne zlo-čine.../ Poštovani gospodine Rvo-vić, Želim skrenuti Vašu pažnju... /Poštovani gospodine ministre,Obraćamo Vam se sa željom da iz-razimo nezadovoljstvo... itd... itd...

„Zaustavljeni proces” je procesprotiv smutnje srbijanskog režima,koja je gora i od ubijanja 17.300 Bo-šnjaka Sandžaka - žrtava organizo-vanog državnog vojno-policijskogterora samo u periodu od 1992. do1995. Procentualno to je više od 10%ubijenih Bošnjaka Sandžaka. Gdjesu ubijeni i protjerani Bošnjaci San-džaka od 1945. do 1966; od 1941. do1945; od 1914. do 1918; od 1804. do1878? „Sve je to bila, i sada je, fizičkarealizacija dugogodišnjih političkihplanova. Sve je to bila smišljena laži mukla podvala. Sve nam se to sadcinično hihoće u okrvavljeno lice, ne

U Bošnjačkom institutu u Sarajevu je, 29. novembra 2011, održanapromocija dvotomnog izdanja publikacije Zaustavljeni proces ostvari-vanja prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji. O samoj knjizi (kojučine projekti, programi, druga akta i dopisi u periodu od 2009. do2011. godine kojima je BNV od Vlade Republike Srbije, resornih mi-nistarstava i drugih nadležnih ustanova i institucija tražilo ostvariva-nje prava bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji) govorilisu: prof.dr. Rasim Muratović - član Vijeća Kongresa bošnjakih inte-lektualaca i viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, predsta-vnici BNV-a u Srbiji: Esad Džudžević - predsjednik, Muhedin Fijulja-nin - šef resora za kulturu i prof.dr. Redžep Škrijelj - šef resora zaobrazovanje. Organizatori događaja su: Vijeće Kongresa bošnjačkihintelektualaca iz Sarajeva, Bošnjačko nacionalno vijeće iz N. Pazara iCentar za bošnjačke studije iz Tutina.

Sa promocije u Sarajevu

Septembar 2011. - Mart 2012. � 121

bez manijakalnog zločinačkog uži-tka”, rekao bi Alija Isaković.

Ali šta i kako dalje? Samo slijepne vidi da je agresija nastavljenabrojnim drukčijim načinima,novim perfidijama, novim lažima,

podvalama, novim vidovima ne-prijateljstva, novim Memorandu-mima. Memorandum SANU 2 jošzvanično nije objavljen. Tek je uprvom čitanju kod srbijanskeelite. Poruka „Zaustavljenog pro-cesa” je da Bošnjaci Sandžaka, kaoi svi Bošnjaci, dodao bih, neće po-sezati za oblicima zla koji im senude i neće projicirati zlo nikak-vim svođenjem na ukupnost bilokoje nacije i bilo čije vjere. Na ovajnačin Bošnjaci svoju krvavu real-nost predočavaju novim doma-ćim i evropskim generacijama kaogorku pouku i čistu optužbu. Ikao da ih čujem da poput AlijeIsakovića, 1993, kažu: „Ništa nećebiti onakvim kakvim bijaše. Morase sve ispočetka. Čisto i jasno kaosama priroda, bez licemjerja.” Ilipoput Rešida Hafizovića iz 2011:„Ne zatežite više Judin pokrovnad Bosnom kako krici Bošnjakane bi doprijeli do ušiju svijeta. Sagorkom spoznajom mi smo pris-pjeli svijesti o tome kako nepod-nošljiva lahkovjernost izastrašujuće dječija naivnost bi-

jaše u nama tokom krvave agre-sije kroz koju smo prošli.”

Knjiga Zaustavljeni proces - ostva-rivanje prava sandžačkih Bošnjaka uSrbiji i ono o čemu ona govori jestvarna slika Sandžaka, a ne Mevlid

Jašarević. Mevlid je potrošena slikakoju ni Sandžaklije ni Sarajlije, niKrajišnici, ni Hercegovci, hoću rećisvi Bošnjaci, ne smatraju svojom.“Zaustavljeni proces”, kao priro-dna slika Bošnjaka, govori o tomeda je prošlo vrijeme kada su Bo-

šnjake, a posebno Sandžaklije, de-finisali, crtali i slikali drugi.Bošnjaci skoro 200 godina neuspijevaju da spoznaju sami sebe.Uvijek su čekali da ih drugi defi-niraju. Dugo je Bošnjacima pred-stavljalo čast da ih neko drugi

zovne pod svoju zastavu, jer svojenisu imali. Mamili su ih dok neodsluže. Drugi su im davali iodređivali ime, jezik, teritorij, dr-žavu, himnu, zastavu. Sve ovo sene daje. Za sve ovo se bori.

Zaustavljeni proces je knjiga obuđenju, uspravljanju i samospoz-naji Bošnjaka. Čovjek mora spoz-nati prvo sebe da bi spoznao onedruge, a i da bi drugi spoznalinjega. Ovdje su i Bošnjaci i islam unjima ono što i jesu: miroljubivi,društveno korisni, uslužni, prave-dni i oprezni, jer su naučili da nemogu birati između dva dobra,nego da od tri zla biraju ono najma-nje. Ili najveće?!

Zaustavljeni proces nije knjiga oBošnjacima, niti ja imam tapiju dazastupam njihove interese. Zau-stavljeni proces nije knjiga ni oislamu, niti sam ja ekspert za pita-nja islama. Zaustavljeni proces jeknjiga o ostvarivanju osnovnihljudskih prava. A to su pravo naživot, pravo na imetak, pravo narazmišljanje svojom glavom.

Zaustavljeni proces - (ne)ostva-rivanje prava sandžačkih Bošnjakau Srbiji je knjiga - krik - najponiže-nijeg naroda na tlu Evrope, Bo-šnjaka Srbije, čiji glavni grad Novi

Pazar ne može zauzeti svoje mjestoni u vremenskoj prognozi državnetelevizije Srbije - RTS, kako bi torekao Džemaludin Latić. Nešto mi-slim, a i šta će kada je i ta vremen-ska prognoza, kao i sve oko nje -iluzija, laž, obmana, mitologija.

Knjiga Zaustavljeni proces - ostvarivanje prava sandža-čkih Bošnjaka u Srbiji i ono o čemu ona govori je stvarna

slika Sandžaka, a ne Mevlid Jašarević. Mevlid je potro-šena slika koju ni Sandžaklije ni Sarajlije, ni Krajišnici, ni

Hercegovci, hoću reći svi Bošnjaci, ne smatraju svojom.Zaustavljeni proces, kao prirodna slika Bošnjaka, govorio tome da je prošlo vrijeme kada su Bošnjake, a posebno

Sandžaklije, definisali, crtali i slikali drugi... Zaustavljeni proces je knjiga o buđenju, uspravljanju i sa-

mospoznaji Bošnjaka.

Sa promocije u Sarajevu

122 � Septembar 2011. - Mart 2012.

NAJNIŽI STEPEN OSTVARENIH PRAVA

Međunarodni dan ljudskih prava i Bošnjaci

O zastupljenosti manjina u policiji

Na press konferenciji, koja je odr-žana, 10. decembra 2011, u Glav-nom uredu BNV-a povodom

Međunarodnog dana ljudskih prava,predsjednik BNV-a Esad Džudžević je iz-javio da su Bošnjaci u Srbiji narod sa naj-nižim stepenom svojih kolektivnih iidentitetskih prava, dok su u posljednjedvije godine zaustavljena i onemogućenaUstavom i zakonom garantovana prava.Džudžević je pred novinarima izjavio daje BNV o ovome obavijestilo zaštitnikagrađana i povjerenika za zaštitu ravno-pravnosti i predalo im sav materijal kojidokazuje rečeno. U vezi sa tim, nakon do-bijanja odgovora od ove dvije nezavisneinstitucije, biće pokrenuta šira rasprava o

tom pitanju u republičkom parlamentu,kao i na nivou lokalnih samouprava uNovom Pazaru, Sjenici, Tutinu i Prijepo-lju, sve u cilju odblokiranja procesa ostva-rivanja prava Bošnjaka u Srbiji.

Kao jedini pomak u pogledu ostvari-vanja prava Bošnjaka u Srbiji u poslje-dnje vrijeme, šef resora za kulturu iinformisanje BNV-a Muhedin Fijuljaninje na konferenciji za novinare spomenuonastavne planove i programe za na-stavu na bosanskom jeziku - u oblastiobrazovanja, kao i osnivanje Zavoda zakulturu sandžačkih Bošnjaka - u oblastikulture. „Osnivač Zavoda za kulturusandžačkih Bošnjaka nije država, aliočekivanja BNV-a jesu da nadležno mi-nistarstvo i Vlada ovu ustanovu u na-rednom periodu proglasi institucijomod posebnog značaja i preko nje podu-pru projekte usmjerene očuvanju i za-štiti kulturnog naslijeđa Bošnjaka naovim prostorima” – kazao je Fijuljanin.

Ni u oblasti informisanja na bosan-skom jeziku u prethodnom periodu nisunapravljeni neki pomaci, ali, kako je istk-nuto na press konferenciji, očekivanja suda će na Javnom servisu Radio-televizijiSrbije uskoro doći do formiranja redak-cije na bosanskom.

MRTVO SLOVO NA PAPIRUMinistarstvo unutrašnjih po-

slova Srbije raspisalo je kon-kurs za nekoliko desetina

policajaca na jugu Srbije, kako bi se po-većao broj pripadnika nacionalnih ma-njina u MUP-u. Kako je izjavio ministarpolicije Ivica Dačić, takav konkurs trebada se raspiše i u policijskim upravamaNovi Pazar i Prijepolje. "Mislim da bi totako trebalo da uradimo i u Vojvodini,kao što je bio slučaj i u Beogradu, zatošto imamo problem nepopunjenosti po-

licije", rekao je Dačić.On je objasnio da je cilj konkursa da

se poveća zastupljenost nacionalnih ma-njina u MUP-u, jer je osnova rada poli-cije saradnja u lokalnoj zajednici, a da ćepripadnici nacionalnih manjina kojibudu primljeni morati da završe stan-dardnu policijsku obuku, kao i da prođuneophodne provjere.

Međutim, do izlaska ovog broja, unovopazarskom SUPU-u nije raspisanovakav konkurs.

Predsjednik BNV-a Esad Džudžević i šef Resora za informisanje BNV-a Muhedun Fijuljanin

Septembar 2011. - Mart 2012. � 123

Sandžaku već stoljećima zajedno žive u har-moniji pripadnici različitih naroda: Srbi, Bo-šnjaci, Crnogorci i drugi, i pripadnici

različitih vjeroispovijesti: hrišćani i muslimani idrugi. Najbolji primjer vjerskog suživota su brojnisakralni objekti koji postoje u Sandžaku i služesvim religijama - rekao je Sulejman Ugljanin, mi-nistar u Vladi Srbije, promovišući u sjedištu Ev-ropske unije u Briselu, 7. decembra 2011, Strategijuturizma i prekogranične saradnje u evroregionuSandžak i 46 nedovoljno razvijenih opština Srbije.Danas kada govorimo o povezivanju Evrope re-gija i osnivanju, odnosno prezentovanju historijskeregije Sandžak, koja ima zajedničku priču, tradicijui razvojni potencijal, prema Ugljaninovim riječima,turizam predstavlja odličnu priliku za Srbiju injene susjede da, pored bržeg ekonomskog raz-voja, omogući i profitabilan način očuvanja pri-

rodnih ljepota i kulturno-historijske baštine. Pored Ugljanina, na skupu su se, pred posla-

nicima Evropskog parlamenta i drugim zvanič-nicima Evropske unije: ambasadoromRepublike Srbije u Belgiji Diklić Radomirom,ambasadorom Srbije u NATO savezu u BriseluMilinković Branislavom, ambasadorom CrneGore u Belgiji Garčević Veskom sa saradnicima,kao i gostima iz Slovenije, Hrvatske i drugih ze-malja članica Evropske unije, obratili i ministaru Vladi Crne Gore Rafet Husović i poslanik Ev-ropskog parlamenta, ujedno i predsjednik ko-misije Evropskog parlamenta za zemljeZapadnog Balkana, Eduard Kukan.

Ministar Rafet Husović je kazao da su Evropa isvijet danas u potrazi za najprikladnijim oblicimasuživota različitih nacionalnosti i religija, u uvjere-nju da razumijevanje i poštovanje između različitihnacionalnih grupa može dovesti do sklada i mir-nog rješavanja sporova među narodima. "U mi-slima imamo harmoniju naroda: Srba, Crnogoracai Bošnjaka i suživot religija: hrišćanstva i islama. Toje suživot, koji, uprkos povremenim udarima iz-vana ili iznutra, traje već 500 godina", kazao je Hu-sović i dodao da se ovim skupom "vjerovatno malopoznati Sandžak želi Evropi predstaviti kao regijau kojoj s jedne strane državne granice zajedno živeBošnjaci i Crnogorci, a sa druge Bošnjaci i Srbi", teda su dvije vjere - islam i hrišćanstvo isprepletanemeđu stanovništvom i da na taj način čitavom pro-

OSNOVNO POLAZIŠTE ZA RAZVOJ TURIZMA I

MEĐUREGIONALNE SARADNJE

Kulturno-historijsko blago Sandžaka

Učestvujući u prezentaciji“Strategije turizma i prekograni-čne saradnje u evroregionu San-džak i 46 nedovoljno razvijenihopština Srbije”, član Evropskogparlamenta, predsjednik komisijeEvropskog parlamenta za zemljeZapadnog Balkana, EduardKukan istakao je da je Sandžakregion bogate historije i velikihkulturno-historijskih potencijala,ali isto tako i jako osjetljivo podru-

čje. “Sandžak ima velike šanse dapostane evropska regija i primjersaradnje”, kazao je dalje Kukan,izražavajući zadovoljstvo što jetakva saradnja na primjeru San-džaka predstavljena u Briselu, sobzirom da je to neophodno zbogmogućnosti koje institucije Ev-ropske unije imaju i sredstava sakojima mogu da pomognu.

“Drago mi je da dvije zemlje za-jedno rade na ovom projektu pre-

kogranične saradnje, s obzirom daje regionalna saradnja veomavažna za Evropsku uniju", kazao jeKukan i istakao da je način kako seto radi veoma dobar i da je zapo-četi projekat od veoma velikogznačaja za obje zemlje. Evropskaunija je u mnogim aspektima za-mišljena kao zajednica regija, tre-ćinu budžeta Evropske unije čineupravo projekti prekogranične re-gionalne saradnje.

Brisel , 7. decembar 2011.

124 � Septembar 2011. - Mart 2012.

U Briselu predstavljena monografija

autora Muhedina Fijuljanina

storu daju posebno obilježje savre-mene evropske regije.

U tom smislu, ministar Ugljaninje istakao da Evropska unija nijesamo političko udruženje različitihdržava, nego, također, velika poro-dica mnogih naroda, čija matičnadomovina nije nužno unutar ucrta-nih granica. "Iz toga je nastala idejao Evropi regija, koje, bez obzira napolitičke granice, dijele zajedničkuhistoriju, kulturu, tradiciju, ili je zanjih karakteristična zajednička eko-nomija", kazao je ministar Uglja-nin, dodajući da "zato, vjerovatno,ne čudi želja za stvaranjem evrore-gije, odnosno, prekogranične regijeSandžak, regije koja je nekada većbila jedna cjelina, a od 1918. godine

je podijeljena između dvije države,Srbije i Crne Gore".

Prekogranična regija znači terito-rijalnu jedinicu koja se sastoji od ne-koliko lokalnih ili regionalnih vlasti,koje su povezane iako pripadajurazličitim državama. Regija Sandžak

je upravo to - zajednička teritorijalnajedinica, podijeljena između dvije,historijski, kulturno, etnološki, jezi-čki, pa i vjerski povezane zemlje.

Uokviru predstavljanja Noveturističke strategije evrop-ske prekogranične regije

Sandžak, u Briselu je zvanično prviput promovisana i monografija San-džak, autora Muhedina Fijuljanina.Govoreći o knjizi, Fijuljanin je kazaoda se radi o publikaciji o prirodnim,kulturno-historijskim i turističkimpotencijalima Sandžaka, kao mo-derne prekogranične evropske re-gije. Kako je kazao,ovom knjigomimao je cilj da raz-bije mnoge predra-sude koje se vezujuza ovo područje iSandžak predstaviEvropi kao oazumira, područje nakojem se susrećudvije civilizacije, mje-sto susreta raznihkultura, običaja i tra-dicije.

„Ovom knjigompredstavit ćemo ev-ropskoj javnosti Sandžak usvim njegovim različitostima, kao

jedno tradicionalno multietničko imultikulturalno područje. S drugestrane, budući investitori u San-džak, čitanjem ove knjige, shvatićeda je taj prostor veoma atraktivan,sa velikim prirodnim bogatstvima ipotencijalima“ – kazao je Fijuljaninpred zvaničnicima Evropske unije,ministrima Srbije i Crne Gore, am-basadorima i ostalim gostima, na-glašavajući da je Sandžak klasičanprimjer prekogranične saradnje

koju Evropskaunija danas pre-poznaje kao trajnusvoju vrijednost.

Izlaženje mo-nografije Sandžakfinansirala je Kan-celarija za održivirazvoj nedovoljnorazvijenih područjaVlade RepublikeSrbije. Izdavač je iz-davačka kuća Zalo-žba Ostroga d.o.o. izMaribora, a knjiga je

rađena na srpskom ina engleskom jeziku.

“SANDŽAK”Ističući da je „Strategija tur-

izma i prekogranične saradnjeu evroregionu Sandžak i 46 ne-dovoljno razvijenih opština Sr-bije“ apsolutno u saglasnosti sapolitikom Evropske unije i Ev-ropske komisije, Mathieu(Metju) L. Hoeberigs, visokipredstavnik Evropske komisijeza turizam, kazao je da regionSandžaka, odnosno Srbija iCrna Gora, posjeduju izuzetneprirodne potencijale i bogat-stva, sa kojima mogu da pri-vuku investitore iz zemaljaEvropske unije. „Imate svojepotencijale, imate kulturu, tra-diciju, i to treba iskoristiti napravi način. Prekogranična sa-radnja je ono što vi upravo ra-dite“, rekao je Hoeberigs,dodajući da je glavno pitanjakako tu saradnju produbiti.

„Turistička saradnja nemože da bude vezana za nacio-nalne razlike i granice. Činje-nice koje ste iznijeli su tu i vašpristup je paradigma dobre po-litike“, kazao je on, dodajući daje kulturno-historijsko bogat-stvo i različitost korijen i putpovezivanja svih naroda i ze-malja u Evropi.

Septembar 2011. - Mart 2012. � 125

Ostvarivanje prava nacionalnihmanjina u Srbiji je bolje u odnosuna prethodnih 10 godina, ali je ne-

ophodno unaprijediti zakonski okvir kako

bi došlo do daljeg poboljšanja njihovogpoložaja, ocijenjeno je na konferenciji podnazivom: “Nacionalni savjeti nacionalnihmanjina - poboljšanje manjinske politikeu Srbiji”, koja je održana 15.12.2011. god.u Beogradu. Tom prilikom ukazano je naznačaj rada Nacionalnih savjeta naciona-lnih manjina u poboljšanju položaja na-cionalnih manjina.

Skup su otvorili šefica odjeljenja zademokratizaciju Misije OEBS-a u SrbijiDajana Falone i koordinator Foruma zaetničke odnose Dušan Janjić, naglasivšipotrebu unaprjeđenja sveukupnog po-ložaja nacionalnih manjina. Falone je

Privredni sud u Kraljevu usvojio jezahtjev Bošnjačkog nacionalnog vi-jeća da u sudski registar upiše

Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka uRepublici Srbiji. Time je okončan postu-pak osnivanja ove najbitnije ustanovekulture za Bošnjake u Republici Srbiji.

Osnivanjem Zavoda, Bošnjačko nacio-nalno vijeće uspostavilo je još jedan važaninstrument u cilju ostvarivanja Ustavomi zakonom garantovanih prava pripad-nika bošnjačke nacionalne zajednice u Re-publici Srbiji. Cilj njegovog osnivanja jesteostvarivanje ravnopravnosti, očuvanjeidentiteta i razvijanje kulture bošnjačkenacionalne zajednice u Republici Srbiji, uskladu sa Ustavom, zakonom i standar-dima Evropske unije.

Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjakau Republici Srbiji je osmišljen kao jedin-stvena institucija na nivou Republike Srbijekoja se stara o cjelokupnom kulturnom na-slijeđu (kulturnoj baštini) sandžačkih Bo-

šnjaka u Republici Srbiji. Bavit će se djelat-nostima koje obuhvataju: promovisanje,podsticanje, čuvanje, razvijanje i organizo-vanje kulture i nauke, vrhunskog stvarala-štva bošnjačke nacionalne zajednice;saradnju sa ustanovama i organizacijamakulture, nauke i umjetnosti u Republici Sr-biji i sa međunarodnim ustanovama i or-ganizacijama (Savjetom Evrope, EU,UNESCO-om i dr.); normativne djelatnostiu oblasti kulture i umjetnosti i usklađivanjes evropskim standardima; tržišne orijenta-cije radi poboljšanja uslova za rad i djelat-nost kulturnih subjekata, umjetničkogstvaralaštva mladih talenata; razvijanje tur-izma u kulturi; informaciono-dokumenta-cione djelatnosti u oblasti kulture iumjetnosti, proizvodnju kinematografskihdjela, audio-vizuelnih proizvoda i televizij-skog programa; zaštitu i održavanje nepo-kretnih kulturnih dobara,kulturno-historijskih lokacija, zgrada, kao iostale djelatnosti u skladu sa zakonom.

ZAŠTITA KULTURNE BAŠTINEOsnovan Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka

DO VEĆIH PRAVA BOŠNJAKAUnaprjeđenjem zakonskih okvira

126 � Septembar 2011. - Mart 2012.

rekla da je Srbija u toj oblasti napra-vila veliki progres, ali da ima jošmnogo stvari koje treba uraditi ubudućnosti, dok je Janjić apostrofi-rao neophodnost izmjene zakon-ske regulative za tu oblast.

Učestvujući u radu konferencije,predsjednik BNV-a, narodni posla-nik, Esad Džudžević je konkretizo-vao položaj Bošnjaka u Srbiji,rekavši da je on nedopustiv, i da jena snazi onemogućavanje ostvari-vanja ustavom i zakonima garanto-vanih prava sandžačkih. Posebno jeskrenuo pažnju na činjenicu daVlada Srbije koristi nekonstituisanjenovog saziva Bošnjačkog naciona-lnog vijeća kao alibi za uskraćivanjeprava bošnjačkoj nacionalnoj zajed-nici u Srbiji. Resorno ministarstvoizbjegava da raspiše ponovne iz-bore za BNV i da zakaže novu kon-stitutivnu sjednicu, čime dodatnootežava i krši proces ostvarivanjaustavom i zakonom garantovanihprava sandžačkih Bošnjaka u Repu-blici Srbiji. O konkretnim slučaje-

vima neostvarivanja prava Bo-šnjaka u skladu sa Ustavom i zako-nom, na konferenciji je govorio šefresora za kulturu i informisanjeBNV Muhedin Fijuljanin.

Na skupu je predstavljeno i istra-živanje Foruma za etničke odnose oostvarivanju prava nacionalnih ma-njina u kome se navodi da većinapredstavnika manjinskih zajednicaocjenjuje da se u posljednjih deset go-dina njihov položaj popravio, uz izra-ženo nezadovoljstvo zbog sporognapretka. Predstavnici nacionalnihmanjina su nezadovoljni i "još igno-rantskim odnosom države prema pi-tanjima od značaja za manjine, zbogselektivne i nepotpune primeneUstava i zakona kao i zbog neuskla-đenosti određenih zakonskih reše-nja". Kao najčešći argumenti zanezadovoljstvo položajem naciona-lnih manjina navodi se "nedostatak fi-nansijske podrške za sprovođenjekulturnih programa, nedostatak iliograničeno postojanje mogućnosti zaosnovno, srednje i visoko obrazova-

nje na jezicima nacionalnih manjina".Tu spadaju, po rezultatima istraživa-njima dostavljenim novinarima, i "ne-mogućnost korišćenja maternjegjezika i pisma u službene svrhe", kaoi "otežan pristup zaposljenju u javnimslužbama i državnim, institucijama".

U istraživanju se predlaže i daVlada Srbije treba da, po ugledu navojvođansku vladu, podrži osnivanjeZavoda za zaštitu kulturne baštinenacionalnih manjina koje imaju inte-res i potrebu da samostalno brinu ospomenicima kulture određene na-cionalne manjine. Na skupu je prepo-ručeno da Vlada Srbije što pre sazovesjednicu Savjeta za nacionalne ma-njine. Taj Savjet bi trebao da omogućinacionalnim manjinama "značajnukoordinaciju i direktan kanal komu-nikacije sa Vladom Srbije".

Iz Sandžaka su, na konferenciji,prisustvovali i predstavniciStranke demokratske akcije (SDA),Sandžačke demokratske partije(SDP) i Bošnjačke demokratske za-jednice (BDZ).

Ministar u Vladi Republike SrbijeSulejman Ugljanin, ujedno ikoopredsjednik mješovitog

Komiteta za ekonomsku saradnju Srbijei Turske, boravio je sa narodnim poslani-cima Esadom Džudževićem i BajramomOmeragićem u trodnevnoj radnoj posjetiRepublici Turskoj u decembru 2011. god.Tokom boravka u Ankari i Istanbulu, mi-nistar Ugljanin i saradnici imali su niz sa-stanaka sa visokim državnim

predstavnicima Republike Turske: pre-mijerom Redžepom Tajibom Erdoanom,predsjednikom Abdulahom Gulom, mi-nistrom spoljnih poslova Ahmetom Da-vutogluom, potpredsjednikom VladeBekirom Bozdagom, predsjedavajućimVelike narodne skupštine Turske Džemi-lom Čičekom, kao i sa predstavnicimaudruženja naše dijaspore u Turskoj ipredsjednikom parlamentarne grupeprijateljstva Srbije i Turske. Tokom raz-govora sa ministrom spoljnih poslovaTurske Ahmetom Davutogluom, Uglja-nin je istakao da je Turska strateški važanpolitički i ekonomski partner Srbiji.Prema njegovim riječima, ekonomska ibiletaralna saradnja Srbije i Turske je uusponu i postoji dovoljno prostora da seta saradnja produbi. Premijer Turske Re-

Uloga Turske u poboljšanjuprava Bošnjaka u Srbiji

"Turska u novom svjetskom poretku koji se stvaraima značajnu ulogu i zato mi u kontaktima sa lide-rima balkanskih država nastojimo da uspostavimodobre odnose, kao i da ekonomskim ulaganjima po-

boljšamo položaj Bošnjaka u tim zemljama, koje onitreba da smatraju svojim domovinama" - Turski

predsjednik Abdulah Gul

Septembar 2011. - Mart 2012. � 127

Odbornici tutinskog lokal-nog parlamenta pokre-nuli su, na sjednici

Skupštine opštine, 19. decembra2011, inicijativu za deblokaduostvarivanja Ustavom i zakonom

garantovanih prava Bošnjaka uRepublici Srbiji, za usklađivanjenacionalnog sastava zaposlenih upoliciji, sudstvu i tužilaštvu na te-ritoriji opštine Tutin, kao i inicija-tivu za preduzimanje mjera u cilju

usklađivanja rada državnih or-gana sa Ustavom i zakonom. Pri-jedlog za pokretanje navedenihinicijativa podnijela je odborničkagrupa vladajuće Bošnjačke liste zaevropski Sandžak.

džep Tajip Erdogan je kazao da jeturska politika okrenuta Balkanu saciljem rješavanja problema i razvojadobrosusjedskih odnosa.

U sastavu delegacija predsta-vnika Bošnjaka iz Srbije, Crne Gore,Kosova, Makedonije, Grčke i Bugar-ske bio je i ministar bezportfelja u Vladi CrneGore, predsjednik Bo-šnjačke stranke, RafetHusović sa svojim sarad-nicima, poslanicima u cr-nogorskom državnomparlamentu: AmeromHalilovićem i SuljomMustafićem.

Esad Džudževič jeubjeđenja da su saradnja i dobri od-nosi između Srbije i Turske od izu-zetne važnosti za poboljšanjepoložaja i deblokadu procesa ostva-rivanja prava sandžačkih Bošnjakau Republici Srbiji i Republici CrnojGori, te da je „jaka Turska” garan-cija za bolji položaj svih naroda na

Balkanu, kojih vežu zajednička hi-storija, kultura i tradicija. U razgo-voru sa predsjednikom R. TurskeAbdulahom Gulom, Džudžević jepodržao ideju osnivanja Balkan-skog foruma, koji bi činili ličnosti saizbornim legitimitetom, ministri i

narodni poslanici iz reda predsta-vnika bošnjačkog naroda i turskemanjine iz balkanskih država.

Kako je, ovom prilikom, kazaopredsjednik Turske Abdulah Gul,sve balkanske narode veže zajedni-čki duh i zajednička prošlost, jer suviše stoljeća bili jedna država, i da

oni u Republici Turskoj treba davide svoju domovinu. "Turska unovom svjetskom poretku koji sestvara ima značajnu ulogu i zato miu kontaktima sa liderima balkan-skih država nastojimo da usposta-vimo dobre odnose, kao i da

ekonomskim ulaganjimapoboljšamo položaj Bo-šnjaka u tim zemljama,koje oni treba da sma-traju svojim domovi-nama", rekao je turskipredsjednik AbdulahGul.

Esad Džudžević je iz-razio nadu da će se u na-rednoj, 2012. godini,

kada će biti obilježena stota godiš-njica prestanka osmanske uprave ubalkanskim državama, biti pruženaprilika za učvršćivanje veza izmeđuRepublike Turske i balkanskih na-roda koji Tursku osjećaju kao svojuzemlju zaštitnicu u međunarodnojzajednici.

Deblokada prava BošnjakaINICIJATIVA SKUPŠTINE OPŠTINE TUTIN

Na prijedlog Bošnjačke listeza evropski Sandžak,Skupština opštine Sjenica

donijela je, 23.11.2011, odluku o po-kretanju inicijative za zapošljavanjeBošnjaka u državnim organima, ja-vnim preduzećima i ustanovama.Okosnicu Bošnjačke liste za evrop-ski Sandžak čini SDA Sandžaka koja

zajedno sa koalicijom "Za evropskuSjenicu" (SDP, DS, SPS i URS) vršivlast u Sjenici. Ovakva odlukaSkupštine bila je glavni razlog što su,i prije usvajanja dnevnog reda, od-bornici opozicione Demokratskestranke Srbije napustili sjednicu.

Po mišljenju odbornika te strankeVeroslava Karličića, u Sjenici su

ugrožena prava Srba. On je rekao daukoliko Skupština ne usvoji njihovprijedlog da se pitanje ostvarivanjaprava Bošnjaka skine sa dnevnogreda, ovaj odbornički klub će pokre-nuti inicijativu da se formira zase-bna opština Štavalj. Pošto takavprijedlog nije usvojen, odborniciDSS-a su napustili sjednicu.

Ravnopravnost pri zapošljavanjuINICIJATIVA SKUPŠTINE OPŠTINE SJENICA

Kod predsjednika R. Turske Abdulaha Gulu, Ankara, decembar 2011.

128 � Septembar 2011. - Mart 2012.

Na redovnoj sjednici Bošnjačkognacionalnog vijeća, koja je odr-žana 25. decembra 2011, u njego-

vom Glavnom uredu u Novom Pazaru,usvojena je odluka o izmjenama i dopu-nama Statuta i Poslovnika Vijeća u cilju

usklađivanja akata Vijeća sa Zakonom onacionalnim savjetima nacionalnih ma-njina i donešena je i odluka o rekonstruk-ciji Izvršnog odbora Vijeća i izboru šefovaresora za obrazovanje, kulturu, informi-sanje i službenu upotrebu jezika i pisma.

Sjednicom je presjedavao predsjednik Vi-jeća Esad Džudžević.

Rekonstruisani Izvršni odbor Vijećaradiće u slijedećem sastavu: Esad Džu-džević, dipl. sociolog – predsjednik; Mu-hedin Fijuljanin, dipl. politikolog – član;

prof. dr. Redžep Škrijelj – član; MustafaBaltić, dipl. arheolog – član; Mevluda Me-lajac, profesor – član; Ervin Ćatović, pro-fesor Državnog Univerziteta u NovomPazaru – član; Muratka Fetahović, profe-sor – član; Ahmedin Škrijelj, dipl. pravnik– član; Admir Mušović, profesor - član. Zašefove resora izabrani su: prof. dr. RedžepŠkrijelj - šef resora za obrazovanje; ErvinĆatović - šef resora za kulturu; MuhedinFijuljanin - šef resora za informisanje;Mevluda Melajac - šer resora za službenuupotrebu jezika i pisma.

Bošnjačko nacionalno vijeće, na sjed-nici održanoj 25. decembra 2011. godine,usvojilo i tekst radne verzije Deklaracije opložaju i ostvarivanju prava sandžačkihBošnjaka u Republici Srbiji i donijelo za-ključak da se pomenuti tekst stavi najavnu raspravu.

REKONSTRUISAN IZVRŠNI ODBOR

BOŠNJAČKOG NACIONALNOGVIJEĆA

Članovi IO-a Bošnjačkog nacionalnog vijeća

Septembar 2011. - Mart 2012. � 129

Dana: 11. maja 1991. god. osno-vano je Bošnjačko nacionalnovijeće Sandžaka - BNVS i na

tom zasjedanju usvojena naša naciona-lna zastava, sa tri ljiljana i tri polumje-seca, koja predstavlja skladan spojznamenja bosanskog kralja StefanaTvrtka II Kotromanića iz XIV stoljeća iznamenja osmanskog sultana Meh-meda Fatiha iz XV stoljeća; ona je našalična karta i pasoš, ona je naš bošnjačkinacionalni identitet i historija, sa njomsmo postali prepoznatljivi u čitavomsvijetu. Na ovoj zastavi je ispisana či-tava naša historija i kultura.

Od tog 11. maja 1991. godine krozBNVS upoznali smo čitav svijet sa san-džačkim Bošnjacima i sa Sandžakom.Pod ovom zastavom sandžački Bo-šnjaci su sproveli referendum o auto-nomiji Sandžaka, od 25. do 27. oktobra1991. godine. BNVS je donijelo dva hi-storijska dokumenta: Memorandum ospecijalnom statusu za Sandžak i Me-morandum o autonomiji Sandžaka saspecijalnim odnosima sa BIH, tokom1993. i 1999. godine.

Tog 11. maja prije dvadeset godina,bošnjački narod u Sandžaku je glasno ijasno rekao NE fašizmu u Srbiji, odlu-čno NE Miloševićevim vojno-policij-skim armadama i organizovanomdržavnom teroru nad sandžačkim Bo-šnjacima. Iz te neravnopravne borbeizašli smo kao pobjednici. Svijet je osu-dio taj krvavi režim i još uvijek traju su-đenja u Haškom međunarodnomtribunalu kompletnom državnom ivojno-policijskom vrhu ove zemlje zateške ratne zločine i zločin genocidanad Bošnjacima.

Ostaje nam teška borba da natje-ramo ovu zemlju da do kraja rasvijetlii procesuira odgovorne za ratne zločinei teška masovna kršenja ljudskih pravanad bošnjačkim stanovništvom u San-džaku u periodu 1991-1995. godine, sapreko 17.300 Bošnjaka, žrtava organi-zovanog državnog vojno-policijskogterora, koji je trajao sve do 2000. godine,što uključuje pitanje nestalih, ubijenih iotetih Bošnjaka, pitanje prognanih i pi-tanje uništene bošnjačke imovine u pri-bojskim selima.

Danas, više nego ikad u modernojhistoriji, potreban nam je mir, političkastabilnost i ekonomski razvoj. A za ovotroje, preduslov je postizanje bošnja-čkog nacionalnog konsenzusa. U po-sljednje vijeme imamo znake stidljivespremnosti za taj konsenzus. Sve bo-

BOSNJAČKI NACIONALNI KONSENZUS

kao preduslov i cilj za postizanje političke stabilnosti i ekonomskog razvoja u Sandžaku

Obraćanje predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća EsadaDžudževića pred okupljenim članovima Vijeća, njegovih organa,radnih tijela, predstavnicima javnog života Novog Pazara i cijelogSandžaka, u Glavnom uredu BNV-a, 25. decembra 2011, na sveča-nosti povodom obilježavanja 20 godina od osnivanja Bošnjačkognacionalnog vijeća Sandžaka.

130 � Septembar 2011. - Mart 2012.

šnjačke strukture, političkestranke, udruženja i institucijeprihvatile su jedinstvena naciona-lna obilježja: zastavu i nacionalneblagdane, što predstavlja velikipomak, makar na simboličkojravni u procesu izgradnje nacio-nalnog konsenzusa Bošnjaka. Uzpomoć države u kojoj živimo, našematice Republike Bosne i naše za-štitnice Republike Turske i u nji-hovom međusobnom odnosu isaradnji, moguće je ići korak daljei postići dogovor, sporazum svihbošnjačkih političkih i društvenihfaktora o najmanje tri stvari:

- Jedinstven odnos prema pro-šlosti, što uključuje i naš glasanstav o pokušaju rehabilitacije četni-čkog vođe Draže Mihajlovića i čet-ničkog pokreta, što uznemiruje ivrijeđa nas Bošnjake, a ovu zemlju

udaljava od puta ka članstvu u EU,čiji je sistem vrijednosti utemeljenna antifašizmu. To, također, podra-zumijeva i naš odnos prema takoz-vanoj "Republici Srpskoj", koja jestegenocidna tvorevina, nastala naratnim zločinima, zločinu genocidai protjerivanju bošnjačkog stano-vništva sa tog dijela Bosne;

- Zajedničkim snagama do pot-pune realizacije Ustavom i zako-nom garantovanih nacionalnihprava, čime definitivno vraćamosebi status naroda sa svim pra-vima i obavezama i

- Zajednička borba za ostvare-

nje regionalne autonomije San-džak. Ovo je moguće postići, zatoje vrijeme pred nama vrijeme kom-promisa, dogovora i sporazuma,gdje je potrebno staviti na stranunaše lične sujete, ambicije i inte-

rese. Bošnjačko nacionalno vijećeod 2003. godine učinilo je mnogopo pitanju ostvarivanja naciona-lnih prava sandžačkih Bošnjaka uRepublici Srbiji.

Svaki čovjek se rađa u dosto-janstvu i ima pravo na svoj san,naš zajednički san jeste postići uinstitucijama sistema status kojimće sandžački Bošnjaci postati ra-vnopravni građani u ovoj zemlji iu kojem će Sandžak biti oazamira, prosperiteta i mjesto susretarazličitih kultura i tradicija. Pozi-vam vas da date svoj doprinos po-stizanju ovih plemenitih ciljeva ipostizanju opšteg bošnjačkog na-cionalnog konsenzusa. To nam jeobaveza i amanet.

Esad Džudžević, predsjednik BNV-a

Ansambl „Ašik Junus“ iz Novog Pazara, muzički sastav koji njegujetradicionalnu bošnjačku pjesmu i duhovnu sufi muziku, učestvovao je

na svečanosti povodom obilježavanja 20 godina BNV-a u Glavnomuredu BNV-a, 25. decembra 2011. god.

Svečana sjednica povodom obilježavanja 20 godina od osnivanja BNV-a

Bosnjacka rijec 24-25

Documents

Transcript of Bosnjacka rijec 24-25