Borislav Bijeli} NAŠE TEME - Muzej...

$: Borislav Bijeli} NAŠE TEME - Muzej Đakovštinemuzej-djakovstine.hr/wp-content/uploads/2016/11/nase... · 2016. 11. 23. · Borislav Bijeli} NAŠE TEME 1. Nakladnik Muzej \akovštine$

Borislav Bijeli}NAŠE TEME

1

NakladnikMuzej \akovštine \akovo

Za nakladnikaBranka Uzelac

RecenzentiVladimir GeigerZdenko Radeli}

Lektor i korektorHrvoje Mileti}

Tisak"Tiskara" Budrovci

Ra~unalna obrada"Hardy" \akovo

Naklada500 primjeraka

Knjiga je tiskana uz potporu Ministarstva kulture RepublikeHrvatske i Grada \akova

2

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEU^ILI[NA KNJI@NICA OSIJEK

UDK 930.85(497.5 \akovo)

BIJELI], BorislavNa{e teme : ogledi o pro{losti i sada{njosti \akova i

\akov{tine / Borislav Bijeli}. - \akovo : Muzej \akov{tine,2002.

ISBN 953-97083-4-6

10070730

NAŠE TEMEOGLEDI O PROŠLOSTI ISADAŠNJOSTI \AKOVA I

\AKOVŠTINE

\akovo, 2002.

3

Anji i Tanji

4

Sadràj

PREDGOVOR - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 6

STUDIJE

Kroz prošlost i sadašnjost \akova - - - - - - - - - - - - 11Od povijesnog do suvremenog grba \akova - - - - - - - 33\akovo u projektima èljezni~kih pruga – s posebnimosvrtom na izgradnju pruge Osijek – \akovo – Vrpolje- - 55Mihael Bari} – Semelj~anin koji je zaduìohrvatsku kulturu - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 97Inicijative za gradnju Srpske pravoslavne crkve u \akovu1888.-1990. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 103O nekim aspektima zna~aja govora Stjepana Radi}au Vrpolju listopada 1924. godine - - - - - - - - - - - - 125Diskontinuirani kontinuitet Muzeja \akovštine - - - - - 167

KRITIKE

Nove spoznaje o Nijemcima \akova i \akovštine - - - 185Sto godina od ro|enja Ljudevita (Branimira) Šesti}a - - 191Slavko Tomerlin – slikar Slavonije - - - - - - - - - - - 197Zna~ajniji povijesno-publicisti~ki radovi o \akovui \akovštini 1990.-1999. - - - - - - - - - - - - - - - 203O još nekim recentno objavljenim knjigama - - - - - - 225Trideset godina izlaènja Revije "\akova~ki vezovi":Pledoaje za kriti~ku valorizaciju.. - - - - - - - - - - - 229

BILJEŠKA O PISCU - - - - - - - - - - - - - - - - - 234

5

Predgovor

Knjiga ~ije ste stranice upravo otvorili nastala je kao rezul-tat višegodišnjeg bavljenja, kako povijesnom, tako i kulturnomproblematikom vezanom za grad \akovo i \akovštinu. Nekiod ovdje ukori~enih radova prethodno su publicirani u knjiga-ma, periodici i dnevnom tisku, a za ovu prigodu više ili manjedora|eni. To se odnosi na studije Kroz prošlost i sadašnjost

\akova, Od povijesnog do suvremenog grba \akova, Mihael

Bari} – Semelj~anin koji je zaduìo hrvatsku kulturu i Diskonti-

nuirani kontinuitet Muzeja \akovštine. Preostale studije(\akovo u projektima èljezni~kih pruga – s posebnim osvrtom

na izgradnju pruge Osijek – \akovo – Vrpolje, Inicijative za

gradnju Srpske-pravoslavne crkve u \akovu 1888.-1990. i O

nekim aspektima zna~aja govora Stjepana Radi}a u Vrpolju li-

stopada 1924. godine) do sada nisu objavljivane.Sli~no je i s drugim poglavljem knjige ("Kritike"). Dva ~la-

naka u tom dijelu knjige dora|eni su u tolikoj mjeri da ih semoè smatrati izvornima, u ovoj knjizi po prvi puta objavlje-nim (Nove spoznaje o Nijemcima \akova i \akovštine i Tride-

set godina izlaènja Revije "\akova~ki vezovi": Pledoaje za

kriti~ku valorizaciju), dok su preostali doìvjeli tek manje na-dopune i korekcije.

Pokoji ~itatelj mo`da se zapita da li je uop}e imalo smislatiskati knjigu ~iji su dijelovi ve} od prije poznati, kakostru~noj, tako i najširoj ~itala~koj publici. Pitanje, svakako, nebi bilo lišeno smisla, a moj bi odgovor bio: Ne znam. Pišu}i overadove, moram priznati, nisam ih vidio kao dijelove nekebudu}e koherentne cjeline, niti sam uop}e o tomu razmišljao.Poticaj, i meni u jednom momentu uvjerljivu argumentaciju oopravdanosti tiskanja baš ovako strukturirane knjige, dao jekolega Vladimir Geiger. Smatrao je da na ovim stranicama ve}spomenuti radovi imaju odre|enu "teìnu", te da bi kao takovi

6

mogli pripomo}i boljem sagledavanju kontura povijesnog mo-zaika i naše kulturne svakodnevnice – to tim više ako budu ob-javljeni na jednom mjestu i na taj na~in lakše dostupni svimazainteresiranima za ovu problematiku. Vi, ~itatelji, najpozvani-ji ste da prosudite koliko su njegove (i ne samo njegove) opser-vacije bile to~ne. Ja to nisam mogao. Meni, koji sam izme|uistine i ljepote uvijek bio na strani istine, izgledale su naprostolijepo, dovoljno lijepo da ih prihvatim.

Svima koji su mi na bilo koji na~in pomogli u pisanju rado-va od kojih se sastoji ova knjiga - a takovih je uistinu puno -najiskrenije zahvaljujem.

Autor

\akovo, travanj 2002.

7

8

STUDIJE

9

10

\akovo kroz stolje}a

Povijesno \akovo

Grad \akovo smjestio se na stjecištu diljsko-krndijskogpobr|a i |akova~kog ravnjaka, osnovnih reljefnih cjelina\akovštine koja je neko} obuhva}ala širi zemljopisni prostorpod upravom |akova~kog crkvenog vlastelinstva, a u najnovi-joj povijesti bila sinonim za op}inu \akovo. Šarolikost reljefa,umjerena klima, primjerena udaljenost od Save i Drave - uz~ija su se rije~na korita u dalekoj prošlosti protezale neprohod-ne mo~vare i šume - bili su glavnim razlozima da se ve} u pret-povijesno doba na ovom podru~ju pojave prvi stanovnici. Kadase to uistinu dogodilo, mi, dakako, ne moèmo sa sigurnoš}utvrditi, ali prema do sada prona|enim materijalnim ostacimavjeruje se da je to bilo sredinom neolita (mla|eg kamenogdoba). Arheološka iskopavanja koja su otpo~ela još u drugojpolovici 19. stolje}a - a uz manje ili ve}e prekide traju sve dodanas - na desetak lokaliteta oko \akova, kao i u samom gradu,prona|eni su ostaci keramike koja je oblikom i na~inom obradevrlo bliska sopotskoj kulturi, sredinom 4. tisu}lje}a p. n. e.; do-minantnoj kulturi na podru~ju isto~ne Slavonije. Velik broj na-lazišta iz toga razdoblja (posebice njihova me|usobna blizina)daju nam za pravo pretpostaviti kako je podru~je \akovštine zaneolitske prilike bilo relativno gusto naseljeno. Taj period ka-rakterizira sve zna~ajnija uloga èna u društvenoj podjeli rada.@ene su obra|ivale zemlju, bavile se lon~arstvom, tkale i odga-jale djecu. Uloga muškaraca svodila se isklju~ivo na lov i rato-vanje.

Ve} u eneolitiku (bakrenom dobu) dolazi do zna~ajnijihpromjena u gotovo svim aspektima ìvljena prouzro~enim, pri-je svega, uporabom bakra kao osnovne sirovine za izradu oru|ai oru`ja. Nekako u to vrijeme izumljena su i prva lon~arskakola (koja su omogu}avala izradu kvalitetnije keramike), ma-

11

trijarhat je po~eo gubiti svoju dotadašnju ulogu, a migracijestanovništva prouzrokovane selidbom Indoeuropljana za duèvrijeme daju osnovne karakteristike tomu razdoblju.

Prevlast Indoeuropljana nad neolitskim stanovništvom nijeuspostavljena odjednom, niti je bila sveobuhvatna. Duì nizgodina osje}alo se me|usobno proìmanje što, uostalom,potvr|uju i materijalni ostaci prona|eni na lokalitetima u oko-lici \akova. Rije~ je naj~eš}e o gradinama, naseobinama podi-gnutim na teè pristupa~nim mjestima u svrhu što efikasnijeobrane, a prona|enim u blizini Budrovaca, Mrzovi}a, Le-vanjske Varoši, Satnice, Viškovaca i nekih drugih mjesta\akovštine. Utvr|eno je da keramika prona|ena u okolici Viš-kovaca pripada vu~edolskoj, a ona oko Selaca lasinjskoj kultu-ri. Osim ovih nalazišta treba spomenuti i dva lokaliteta napodru~ju grada \akova (Bajnak, Rakova pustara) na kojima suprona|eni ostaci iz bron~anog doba. Pretpostavlja se da pripa-daju vinkova~koj kulturi, jednoj od bron~anih kultura koja sepojavila neposredno nakon vu~edolske.

Sljede}u razvojnu etapu obiljeìt }e pojava i uporaba èlje-za koja datira od prelaska devetog na osmo stolje}e p. n. e. Ti-jekom sljede}ih nekoliko stolje}a èljezo još uvijek nijepostalo prevladavaju}om sirovinom. Tek dolaskom Kelta u 4.stolje}u p. n. e. uporaba èljeza postat }e masovna, ali se jošduè vrijeme, paralelno sa èljezom, upotrebljavala i bronca.Ta ~injenica rje~ito govori da Kelti nisu uspjeli olako nametnu-ti svoje standarde ìvljenja vojno podre|enim Panonima (dije-lovima indoeuropske skupine koja je obitavala na prostoruPanonije), te da se i u ovom slu~aju potvrdila valjanost teze odifuznom karakteru kulture koja je za posljedicu imalame|usobno kulturno i svako drugo proìmanje.

Dominacija Kelta na podru~ju \akovštine nije potrajaladugo. U ratu s Dra~anima, koji su u ove krajeve došli s po-dru~ja Karpata, Kelti su bili poraèni i primorani povu}i se pre-ma sjeveru. Sukob Kelta i Dra~ana iskoristili su Panoniponovno uspostavivši vojnu kontrolu nad podru~jem cijele\akovštine, ali ne zadugo. Imperijalni apetiti tada ve} sna`nogRima bivali su sve ve}i. Po~etkom 1. stolje}a p. n. e. Rimljani

12

su otpo~eli s osvajanjem Panonije. Svjesni da u frontalnom su-kobu s rimskim legijama nemaju nikakve izglede za pobjedu,Panoni su izbjegavali sukobe ve}ih razmjera. Ta taktika poka-zala se razboritom, ali unato~ toga, odnos snaga bio je takav dasu Rimljani ipak, i to u relativno kratkom periodu, uspjeli ovla-dati spomenutim prostorom.

Nakon uspostavljene vojne prevlasti uslijedila je romaniza-cija bazirana na dominaciji latinskog jezika i pisma, religije, išto su Panoni posebno teško primili, robovlasni~kih odnosakoje domicilna panonska plemena, sve do tada, nisu poznavala.Nezadovoljni takovim stanjem Panoni su pod vodstvom Bato-na 6. godine nove ere digli ustanak. Nakon po~etnih uspjehaustanak je ugušen u bici koja se vodila u šikarama i mo~varamauz rijeku Vuku, dakle u \akovštini, tamo gdje je ustanak iotpo~eo. Pobjedom nad ustanicima Rimljani su za duè vrije-me, sve do velike seobe naroda, pacifizirali ovo podru~je nasta-vivši, ali ovaj puta još sustavnije, ve} od prije zapo~eti procesromanizacije.

Da bi prometno što bolje povezali Carstvo i na taj na~in do-datno zaštitili svoje vojno-strateške i gospodarske interese,Rimljani su nakon što su u~vrstili vlast na ovim podru~jimaotpo~eli s izgradnjom putova. Kako na podru~ju ~itave Slavo-nije nije bilo gradskih središta, ili su bila vrlo rijetka, oni su uzputove bili prisiljeni osnivati manje stanice koje su vremenomprerasle u upravna središta Carstva. Jedno od takovih središtabila je i Certisija (Certissia), po svemu sude}i naselje lociranona podru~ju Štrbinaca, tri kilometra jugoisto~no od \akova.

Sve do u najnovije vrijeme provedenih arheološkihistraìvanja nije se sa sigurnoš}u moglo tvrditi gdje je bila nje-na to~na lokacija. O tomu su postojale tri hipoteze. Prva - za-snovana na osnovu spoznaja dobivenih iskopavanjimasredinom pedesetih godina 20. stolje}a na podru~ju Bajnaka iciglane – pretpostavlja da se Certisija nalazila na podru~ju uèggradskog središta. Druga, koja je u prvi plan stavljala Štrbince,ali nije isklju~ivala mogu}nost da je tu rije~ o diskongruen-tnom, slabo povezanom naselju koje se protezalo na relativnovelikoj površini koja je obuhva}ala ne samo Štrbince, ve} i po-

13

jedine dijelove današnjeg \akova. I kona~no tre}a, danas goto-vo u potpunosti dokazana, da se Certisija nalazila na podru~juŠtrbinaca. Ve} arheološka iskopavanja koja su na tom lokalite-tu izvršena krajem prošlog stolje}a dala su valjane osnove zatakvu tvrdnju, a kasnija ih samo dodatno potkrijepila. Naime,do danas je tu prona|eno preko tisu}u predmeta (ostaci ku}a,novac, grobovi, nakit, najrazli~itiji ukrasi…), a ~injenica da jeupravo tim podru~jem prolazila cesta, te da su u neposrednojblizini prona|eni izvori pitke vode, samo su dodatni argumentikoji pove}avaju veritabilnost ove hipoteze.

Tomu u prilog idu i rezultati do kojih se došlo istra`ivanji-ma tijekom zadnje dekade prošlog stolje}a (otkriveno je neko-liko krš}anskih grobova i jedan dobro o~uvan nadgrobnispomenik za koje se pretpostavlja da se`u na kraj 4. stolje}a,dno rimske plitice – tako|er s nesumnjivim motivom ra-nokrš}anske provenijencije - i mnoštvo drugih predmeta). Nai-me, kao što je poznato, krš}anstvo je Milanskim ediktom caraKonstantina iz 313. godine postalo legalnom, a uskoro i slu`be-nom religijom agonijom zahva}enog Carstva. Pronalazakkrš}anskih grobova iz toga vremena ukazuje na najraniju civi-lizacijsku pripadnost ljudi naseljenih na ovim prostorima, ali ina veliku vjerojatnost da je nova religija našla svoje sljedbeni-ke ponajprije u gradskim sredinama (Certisija) koje su oduvi-jek bile otvorenije prema novim utjecajima.

14

Dno rimske pliticeJavni natpis o Cetisiji

No, ako je tra~ak sumnje oko ubikacije Certisije postojao idalje, nakon svih ponu|enih argumenata, u to vrijeme slu~ajnootkriven ulomak kamene plo~e sa natpisom "Accede ad Certis-siam" (Pristupi u Certisiju), ~ini se, ovu dilemu definitivno jerazriješio.

Najezda Huna koja je krajem 4. stolje}a zahvatila i po-dru~je Slavonije imala je za posljedicu veliku seobu narodakoju Rimsko carstvo nije izdràlo. Godine 476. germanska ple-mena osvojila su Rim i tako okon~ala višegodišnju agoniju Za-padnorimskog carstva. Migracije time nisu bile okon~ane.Dapa~e.

Nakon raspada Zapadnorimskog carstva prostorom Pano-nije dominirat }e jedno vrijeme Gepidi (narod koji je nastao odskandinavskih doseljenika i ostatka gotskog plemenskog save-za) i Langobardi (germansko pleme koje je uz pomo} Bizantauspjelo 546. godine zauzeti zapadnu Panoniju). Njihova pre-vlast trajala je kratko. Sredinom 6. stolje}a s podru~ja isto~noe-uropskih stepa u Panoniju prodiru Avari koji ve} 576. godineruše dràvu Gepida, a Langobarde potiskuju na zapad.Upra`njeni prostor popunila su slavenska plemena koja, zavi-sno od trenutnih odnosa snaga i interesa, ulaze u savez s Avari-ma, ili pak protiv njih ratuju. U to vrijeme u Panoniji se po prviputa pojavljuju i Hrvati.

Što se doga|alo na podru~ju današnje \akovštine od dola-ska Hrvata pa sve do prvog spomena imena \akovo - ne zna-mo. Moèmo pretpostaviti da je taj kraj, mutatis mutandis,dijelio sudbinu sjevernohrvatskog etni~kog korpusa. Zbogzemljopisnih posebnosti Hrvati su stvorili dva plemenska save-za. Od sjevernog je doskora nastala Panonska, a od ju`nog Pri-morska Hrvatska. Do ujedinjenja tih dvaju dràva za vladavinekralja Tomislava (910.-928.) panonski Hrvati su u borbi protivAvara prihvatili savezništvo frana~ke dràve, oslobodili seAvara, ali bili pokoreni od doju~erašnjih saveznika. Tek što suse oslobodili frana~ke dominacije - za vrijeme kojeg su primilikrš}anstvo - Panonsku Hrvatsku zauzeli su Ma|ari koje }e kraljTomislav protjerati preko Drava i uspostaviti trajnu granicuizme|u ta dva naroda. Godine 1102., kao rezultat dogovora

15

izme|u hrvatskog i ma|arskog plemstva, stvorena je Ugar-ska-Hrvatska dràva.

Za vrijeme njezina višestoljetna postojanja po prvi puta je ujednom slu`benom dokumentu, datiranom 1239. godine, zapi-sano ime \akovo. Spominje ga herceg Koloman (1226.-1241.)pri darovanju |akova~kog posjeda bosanskom biskupu Ponsi,kako bi on, ugroèn od bosanskih bogumila, na ovom podru~jumogao nesmetano vršiti svoju krš}ansku misiju.

înjenica da je \akovo postalo središtem biskupije od-redila je njegov daljnji razvitak sve do današnjih dana. îni seda nije pretjerano re}i da sve ono što \akovo danas je, ali i onošto nije, duguje upravo toj ~injenici – da je još od sredine 13.stolje}a postalo biskupijskim središtem.

Spomenutu Kolomanovu darovnicu potvrdio je 1244. godi-ne njegov brat Bela III. Za razliku od Kolomanove, Belina da-rovnica precizno odre|uje granice darovanog feuda. U njoj sekaè da feud zauzima podru~je uz potoke Kaznicu, Breznicu iJošavu; na sjeveru i zapadu proteè se do posjeda feudalacaDuru`mi}a (kasnije Gorjanski) i Bori}a, a na istoku do posjedavitezova sv. Ivana i Cerne.

Nakon potvrde Kolomanove darovnice bosanski biskupidoselili su se u \akovo. Iako sve donedavno nismo imali doka-ze o postojanju grada prije doseljenja biskupa (nepobitni doka-zi za to dobiveni su iskopavanjima iza ùpne crkve sredinomdevedesetih godina 20. stolje}a) bilo je za pretpostaviti da jenaselje kao takvo egzistiralo i koje stolje}e prije njihova dola-ska, te da je bilo najve}e na podru~ju koje im je darovano.Upravo ta ~injenica, kao i blizina Bosne, bila je presudna da sebiskupi iz svog sjedišta u Brdu kod Sarajeva presele baš u\akovo. Iz pera biskupa Ponse saznajemo da ve} tada u gradupostoji crkva i biskupijski dvor. Dvor je dovršen najkasnije1303. godine, a katedrala, izgra|ena u tada prevladavaju}emgotskom stilu, najkasnije do 1355. godine. Uz crkvu SvetogLovre od predturskog \akova do danas sa~uvalo se tek ~etrde-setak metara zapadnog zida podignutog u 14. stolje}u radiobrane grada. Isto~ni i ju`ni dio zida vjerojatno su srušili Turci,

16

dok je sjeverni uklonjen u vrijeme gradnje Strossmayerove ka-tedrale.

Tijekom 14. stolje}a \akovo su ~inile dvije cjeline. Prva,povijesno zna~ajnija, bila je Castrum Dyaco, srednjovjekovnautvrda unutar koje se nalazio biskupijski dvorac i katedrala,dok se druga, koja je ispunjavala prostor oko tvr|ave na kojemsu dominirale kaptolske kurije, franjeva~ki samostan i crkvaSvetog Lovre, u srednjovjekovnim zapisima spominje kao Ci-vitas Dyaco.

Kako biskupi srednjeg vijeka nisu bili samo crkveni dosto-janstvenici, ve} i utjecajni svjetovni (politi~ki) ~initelji, \ako-vo je ve} u 14. stolje}u postalo zna~ajnim politi~kim središtemunutar postoje}e dràve – pa ~ak i šire. Politi~ki utjecaj biskupana prilike u Bosni tijekom cijelog srednjeg vijeka bio je znatan,posebice mo`da za vladavine najmo}nijeg bosanskog vladaraStjepana Tvrtka I. (1353.-1391.). Još dok nije bio okrunjenTvrtko je u dva navrata boravio u \akovu. Prvi puta bilo je to1355. godine kada je potpisao nekoliko dokumenata, a potom i1374. godine kada se, navodno, tu oènio s bugarskom prince-zom Dorotejom. U nekim novijim radovima vjen~anje u \ako-vu je osporeno, ali ne i boravak u gradu. Naime, tada je Tvrtkopoklonio biskupu Petru II. deset arapskih kobila i jednog `dri-jepca, što je postalo jezgrom budu}e ergele koja je, uz ùpnucrkvu i katedralu, sve do danas, zaštitni znak \akova.

Kada je 1382. godine umro ugarsko-hrvatski kralj LudovikI. pojavile su se na politi~koj pozornici dvije skupine koje supretendirale na upra`njeno prijestolje. Zagreba~ki biskup Pa-vao Horvat i brat mu Ivaniš, ma~vanski ban, kao i neki ugarskivelikaši, pripadali su struji koja je na prijestol nastojala dovestiAnùvinca Karla Dra~kog. Obitelj Gorjanski bila je pak najut-jecajnija obitelj koja je podràvala Ludovikovu maloljetnuk}erku Mariju i majku joj Elizabetu koja je vladala u njezinoime. One su, da bi suzbile nezadovoljstvo koje je vladalo u Sla-voniji nakon ubojstva Karla Dra~kog, 1386. godine doputovaleu \akovo. Nakon kra}eg zadràvanja, 25. srpnja, uputile su seprema Gorjanima. U blizini šume zvane Garav dol, u neposred-noj blizini Gorjana, napala ih je vojska Ivaniša Horvata. Eliza-

17

beta i Marija tada su zarobljene, a njihova pratnja, u kojoj su,izme|u ostalih, bili Nikola, Ivan i Grgur Gorjanski, Ivan Tren-tul i Stjepan Koro|, pobijena.

Da je \akovo u to vrijeme u središtu politi~kih zbivanjasvjedo~i i ~injenica da ga je nakon preuzimanja vlasti u Ugar-skoj posjetio i kralj Sigismund (@igmund), mu` u me|uvreme-nu pogubljene Elizabete. U dogovoru s bosanskim kraljemStjepanom Dabišom odrànom u \akovu 1393. godine, @ig-mundu je obe}ano da }e Dabiša uskratiti pomo} Horvatima,pobjednicima u Gorjanskoj bici. Bez podrške iz Bosne Horvatise nisu mogli odràti. Ve} sljede}e godine poraèni su od nad-mo}ne ugarske vojske kod Dobora, posljednjeg utvr|enog gra-da kojeg su dràli pod svojom kontrolom.

O~ekivani razvitak \akova kao kulturnog, a mo`da i jed-nog od politi~kih središta Slavonije, prekinut je osmanlijskimosvajanjima. Nakon pobjede na Moha~kom polju 1526. godinesultan Sulejman je, iz takti~kih razloga, odustao od osvajanjaSlavonije. Kada je nakon desetak godina to ipak u~inio, parci-jalnim interesima razjedinjena hrvatsko-slavonska vojska nijemu bila u stanju pruìti spomena vrijedan otpor. Krajem kolo-voza ili po~etkom rujna 1536. godine Turci su osvojili \akovo.

Ve} za vrijeme prvog gospodara \akova Memi-beg Arnau-tina, a to zna~i neposredno nakon osvajanja grada, zapo~et jeproces intenzivne islamizacije. Srušeni su svi srednjovjekovnispomenici – katedrala, dvorac, kurije, franjeva~ki samostan icrkva Sv. Lovre – i na njihovom mjestu gra|eni novi, po sasvimdruga~ijim estetskim kriterijima i, dakako, u razli~ite namjene.Za vladavine \akovom Turci su sagradili tri dàmije. Premasvjedo~enju suvremenika onoga doba najljepša je bila Ibra-him-pašina za koju se pretpostavlja da je izgra|ena u blizinisrušene crkve Sv. Lovre. U neposrednoj blizini gradskih zidina,uz ku}u Hasan-paše, sagra|ena je i njegova dàmija, a na, kakose u izvorima kaè, "puškomet od nje", i Kaston-pašina.

Kako u gradu nije preostala ni jedna crkva, sjedište ùpepreneseno je u \akova~ke Selce gdje su malobrojni |akova~kikatolici, oni koji nisu prihvatili islam ili se iselili, vršili svojevjerske obrede. \akova~ka biskupija tada je ukinuta, ali bisku-

18

pi nisu napustili Slavoniju. Uto~ište su pronašli u franjeva~kimsamostanima diljem pokrajine, ponajprije u Našicama koje suza turske vladavine bile krš}anski duhovni centar kojemu jegravitirala cijela \akovština.

Za oko 150 godina turske vladavine \akovom (Turci su gazvali Jakova), ono je sve vrijeme imalo status kotara koji se na-lazio u okviru Po`eškog sand`aka kao ve}e teritorijal-no-upravne cjeline. Gospodarske i socijalne prilike bile su uglavnom stabilne sve do potkraj 17. stolje}a. Nakon turskogporaza kod Be~a 1683. godine stanje postaje kaoti~no, a migra-cije prema Bosni u~estale. Nakon što je dvije godine kasnijeoslobo|en Budim, više se nije moglo govoriti o organiziranojturskoj vlasti na podru~ju Slavonije. Ve} sljede}e godine car-ska se vojska pod zapovjedništvom generala Dünewalda ušeta-la u Osijek, a nekoliko dana kasnije, u listopadu 1687., i u\akovo.

Nakon turskog povla~enja stanje na podru~ju cijele Slavo-nije nije se bitnije popravilo. Dapa~e. Kaos koji je bio glavnaodrednica društvene zbilje neposredno prije izgona Turaka,ostao je prisutan i u prvim desetlje}ima postturskog razdoblja.Strah od njihovog povratka, veliki porezi i samovolja feudala-ca i vojske bili su osnovni ~inioci takovom stanju.

Na podru~ju \akovštine stanje je, barem u odnosu na drugedijelove Slavonije, ipak bilo nešto bolje. Poveljom cara Leo-polda I. 1697. godine biskupima je vra}eno vlastelinstvo kojeim je darovano još u prvoj polovici 13. stolje}a. Za razliku odtzv. osloboditelja, feudalaca stranog podrijetla kojima je carzbog vojnih zasluga poklanjao ili jeftino prodavao dijeloveSlavonije koje su ovi potom bezobzirno plja~kali, |akova~ki subiskupi, kao naj~eš}e doma}i ljudi, iskazali ponešto druk~ijisenzibilitet. Od biskupa Ogrami}a, prvog biskupa nakon odla-ska Turaka, svaki od crkvenih velikodostojnika u~inio je po-nešto za obnovu i izgradnju \akova, kako na materijalnom,tako i na duhovnom planu. Biskup Pata~i} dao je podi}i kate-dralu, biskupijski dvorac i franjeva~ki samostan dok je njegovnasljednik Petar Baki} naglasak stavio na gospodarsko konso-lidiranje vlastelinstva. Na vizualnom oblikovanju \akova, sve

19

do Strossmayera, vjerojatno je najviše u~inio biskup Josipôlni} koji je izveo dodatne radove na katedrali te podigao ku-rije, novi franjeva~ki samostan i biskupijski dvor. Spomenutegra|evine ra|ene su u tada, na podru~ju Slavonije, dominan-tnom kasnobaroknom stilu.

Zbog nezadovoljavaju}e demografske strukture i potrebeza radnom snagom biskupi osamnaestog stolje}a bili su primo-rani na podru~je pod svojom upravom doseliti ve}i broj bosan-skih katolika – Hrvata. Na poticaj biskupa ôlni}a navlastelinstvo su doseljeni Hrvati iz okolice Dervente koji suosnovali sela Vuku, Široko Polje i Punitovce. Dio kolonista na-selio se u ve} od prije nastanjenim Beketincima, Dragotinu iKoritni.

Od velike su va`nosti za \akova~ku biskupiju, pa onda i za\akovo, bila dva doga|aja koja su se zbila sredinom 18. stol-je}a. Godine 1745. izvršeno je razgrani~enje izme|u vlastelin-stva i Vojne krajine, koje je, nakon korekcija 1749. godine,kona~no definiralo granice vlastelinstva. Tim razgrani~enjembiskupija je izgubila svoja ju`na podru~ja, a uspostavom Viro-viti~ke ùpanije 1745. godine i suverenu vlast nad podanicimaunutar vlastelinstva. Dva desetlje}a kasnije, 1773. godine,odlukom pape Klementa uspostavljena je personalna unijaizme|u Srijemske i \akova~ke biskupije. Biskupija se od tadaslu`beno naziva \akova~ko-srijemskom, a središe joj je u\akovu.

20

Veduta \akova iz 18. stolje}a

Ako se izuzme po~etak 19. stolje}a, kada biskup Mandi} u\akovo naseljava ve}i broj Nijemaca koji }e pripomo}i da semjesto formira kao trgova~ko i obrtni~ko naselje i tako dobijedodatnu, multikulturalnu dimenziju, gotovo svi zna~ajnijidoga|aji u drugoj polovici stolje}a vezani su uz djelatnost bi-skupa Josipa Jurja Strossmayera.

Kao osniva~ Narodne stranke Strossmayer je vodio -uvaàvaju}i tadašnji poloàj Hrvatske i odnose politi~kih sna-ga - realisti~ku politiku u ~ijem središtu je uvijek stajao hrvat-ski nacionalni interes. Kao crkveni reformator i mecena okome se pisalo i kojemu su u posjet dolazili zna~ajni crkvenivelikodostojnici, umjetnici i politi~ari iz razli~itih europskihzemalja, pronio je ime \akova dalje no itko prije i poslije nje-ga. Sve biskupove inicijative koje su vodile podizanju gospo-darskog i kulturnog ugleda grada, a one su znatne, na ovommjestu ne moèmo ~ak niti spomenuti. No, jednu ipak moramo.Naravno, rije~ je o katedrali, simbolu grada, koja je uz izravnibiskupov nadzor gra|ena od 1866. do 1882. godine. Iz natpisaiznad ulaznih vrata saznajemo da je gra|ena s namjerom da pri-donese slavi Bo`joj, jedinstvu crkava, te slozi i ljubavi naroda.Upravo stoga Strossmayer ju je dao izgraditi u romani~kom sti-lu za kojeg je drào da je najbliì krš}anskom duhu. Na ekume-

21

Sparrov plan \akova iz 1697. godine

nizam, koji je zagovarao, trebala su ukazati neka goti~ka ibizantska rješenja.

Uz Strossmayera koji je nesumnjivo središnji lik, u \akovutijekom 19. stolje}a djelovao je i velik broj humanista koji susvojim radom ostavili zna~ajnog traga u razli~itim podru~jimaduhovnog stvaralaštva. U vrijeme ilirskog preporoda djelujuknjièvnici Mato Topalovi} i Juraj Tordinac. Sredinom stolje}apridruìo im se i Luka Boti}. Istaknuta knjièvna imena u dru-goj polovici 19. stolje}a svakako su Nikola Tordinac, Josip Lo-vreti} i Vilim Korajac. U \akovu je u to vrijeme kra}e djelovaoi istaknuti hrvatski slikar Vjekoslav Karas. U selima \akovšti-ne, Viškovcima i Kešincima, ro|eni su slikari Ivan Tišov iSlavko Tomerlin, a na samom prijelazu stolje}a, u \akovu, iLjudevit Šesti}. Svi oni našli su svoje mjesto u sinteti~kim pri-kazima povijesti hrvatskog slikarstva. Okupljeni na izgradnjikatedrale, neki od umjetnika boravili su u \akovu duì niz go-dina, a neki, poput kipara Vatroslava Doneganija i TomeVodi~ke, ostali su u \akovu zauvijek. Od znanstvenika togadoba ne moèmo, a da ne spomenemo Milka Cepeli}a i MatijuPavi}a koji su, svaki na svoj na~in, dali vrijedne prinose na po-dru~ju etnografije i historiografije.

Tijekom 19. stolje}a puno se u~inilo i na planu školstva ~ijisu po~eci vezani za djelovanje franjevaca tijekom prve polovi-ce 18. stolje}a, te uz biskupa ôlni}a koji je 1751. godine osno-vao prvu javnu pu~ku školu. Po~etkom stolje}a, 1806. godine,biskup Mandi} osnovao je u \akovu prvu visokoškolsku usta-novu u Slavoniji. Bilo je to Bogoslovno sjemenište s Visokomfilozofsko-bogoslovnom školom. Sve što je nadalje u~injenona podru~ju školstva tijekom 19. stolje}a vezano je uz izravnianga`man Josipa Jurja Strossmayera koji osniva ènsku pu~kuškolu, mušku preparandiju (u~iteljsku školu), šegrtsku školu,ali i pokre}e prve tiskane novine ("Glasnik Biskupije bosanskei srijemske" koji, samo pod drugim imenom, izlazi sve do da-nas).

Ve} u to vrijeme \akovo je imalo neupitan gra|anski iden-titet. Uspostavi tog identiteta, uz ve} spomenuto, pridonijela sukazališna i pjeva~ka društva (Prvo kazalište datira najvjerojat-

22

nije još iz 40-ih godina 19. stolje}a, a 1866., pouzdano se zna,osnovano je Narodno kazališno društvo dobrovoljaca; Pje-va~ko društvo "Sklad" osnovano je 1863., a kada je iz poli-ti~kih razloga bilo zabranjeno, s radom je 1896. godineotpo~elo novo pjeva~ko društvo - "Preradovi}".), Vatrogasnodruštvo (osnovano 1872. godine), potom nekoliko sportskihdruštava me|u kojima su se posebno isticali Hrvatski sokol iOrao (Prvo je osnovano 1906., a drugo 1911. godine),knji`nice i ~itaonice (Prvu knji`nicu i ~itaonicu utemeljio je"Zbor duhovne mlade`i" sredinom 19. stolje}a. Nedugo nakonprve, u okviru Gospodarskog društva osnovana je i druga, spe-cijalizirana ~itaonica. Godine 1895. po~ela je s radom Hrvatska~itaonica, a od 1907. i Hrvatska pu~ka ~itaonica), udru`enjaobrtnika itd.

23

"Jugosokol" u \akovu

Prvi tambura{ki zbor "Preradovi}a"

Do po~etka Prvog svjetskog rata u \akovu izlazi nekolikopoliti~ko-strana~kih novina, a izme|u dva rata ~itav niz, ponaj-prije politi~kih, ali i sportskih, stru~nih i zabavnih listova. Svioni, kao i velik broj drugih publikacija, tiskani su u |ako-va~kim tiskarama. Prvu je pokrenuo biskup Strossmayer ve}1880. godine. Nedugo nakon toga osnovana je tiskara MakseBrucka (1895.), a 1909. godine i Matije Kraljevi}a. Sve tri ti-skare (Kraljevi}eva je tridesetih godina promijenila vlasnika)radile su do nakon Drugog svjetskog rata kada su bile naciona-lizirane, tj. konfiscirane.

Po završetku Prvog svjetskog rata Hrvatska je postala inte-gralni dio novostvorene Dràve Srba, Hrvata i Slovenaca (ka-snije Kraljevine Jugoslavije). U gospodarski, kulturno ikonfesijski druga~ijem okruènju \akovo nije izgubilo do tadaizgra|eni gra|anski identitet. Dezintegracijski procesi unutardràve, prouzrokovani strukturalnim društvenim krizama, i na-pose neriješenim nacionalnim odnosima, reflektirali su se i napodru~ju \akovštine. Naj~eš}e su se iskazivali kroz me|ustra-na~ke sukobe i antagonizme izme|u pojedinih društvenih, kul-turnih i sportskih organizacija ("Hrvatski sokol", "Jugosokol","Sklad-Preradovi}"…) unutar kojih su se u pravilu okupljali

24

Vatrogasna glazba 1920. godina

"Orao" \akovo

ljudi sli~nih politi~kih uvjerenja. Ti }e sukobi vremenom po-stati sve intenzivniji, a kulminirat }e po~etkom Drugog svjet-skog rata, kada }e se njihovi glavni protagonisti svrstati uzjednu od sukobljenih strana – antifašisti~ku ili profašisti~ku.

Pobjedom antifašisti~ke koalicije srušena je marionetskaNezavisna Dràva Hrvatska i ponovno uspostavljena Jugosla-vija. Ovoga puta kao socijalisti~ka, totalitarna dràva s komu-nisti~kim partijskim monopolom koji je odràvao prividjedinstva još uvijek nacionalno, gospodarski i kulturno hetero-gene dràve.

Sve to vrijeme \akovo je dijelilo sudbinu cijele Hrvatske.Napredak koji je postignut u novoj dràvi, a on nije sporan, do-šao je više kao produkt neminovnosti tijeka vremena, manjekao rezultat uspješno vo|ene gospodarske, kulturne i svakedruge politike. Dok je svoj gospodarski napredak izme|u dvajusvjetskih ratova \akovo temeljilo gotovo isklju~ivo na obrtu,trgovini i poljoprivredi, tijekom šezdesetih godina sve zna~aj-nija postaje industrija i turizam, dok je obrt, zbog poli-ti~ko-ideoloških ograni~enja, došao u drugi plan. Razvija sepoljoprivredna, drvna i kemijska industrija. Za razvoj turizmazna~ajan je zdrastveno-rekreacijski centar u \akova~koj Brez-nici, kulturno-povijesni spomenici grada i ergela lipicanaca.Zahvaljuju}i ~injenici što se baš u \akovu stolje}ima njegujeuzgoj rasnih konja, grad je listopada 1972. godine posjetila iengleska kraljica Elizabeta II.

Op}a kriza komunizma koja se u drugoj polovici osamde-setih godina pribliàvala svom logi~nom i neminovnom krajubila je o~ita u svim dijelovima Hrvatske, pa tako i u \akovštini.Za vrijeme odràvanja prvih slobodnih višestrana~kih izboranakon završetka Drugog svjetskog, rata ìtelji \akova i\akovštine plebiscitarno su se opredijelili za neovisnostHrvatske. Referendumom odrànim 19. svibnja 1991. godineprvotno izraèno opredjeljenje samo je potvr|eno. âk 97,56%gra|ana \akovštine glasalo je za samostalnost Hrvatske. Tak-va odluka bila je motivirana, s jedne strane, višestoljetnim infe-riornim poloàjem Hrvatske u sastavu razli~itih dràvnihtvorevina kojima je pripadala, a s druge, bila je odgovor na sve

25

agresivniji nacionalizam koji je prevladao na srpskoj politi~kojsceni. Te`nji da Beograd uspostavi kontrolu nad svim po-dru~jima socijalisti~ke Jugoslavije na kojima su ìvjeli Srbi,suprotstavljen je legitiman zahtjev Hrvata da ìve u samostal-noj i suverenoj nacionalnoj dràvi. Te, uskoro se pokazalo, ne-razrješive suprotnosti, dovele su do izbijanja rata. Uslijedila jeprvo prikrivena, a potom i otvorena srpska agresija na Hrvat-sku u kojoj je presudnu ulogu odigrala JNA koja je, kada je dosukoba došlo, otvoreno stala na stranu agresora.

Opstanak ovakve vojske na hrvatskom teritoriju više se nijemogao tolerirati. Dana 15. rujna 1991. godine otpo~ele su u\akovu trodnevne borbe u kojima su pripadnici MUP-a iZNG-a zauzeli sve objekte neprijateljske vojske. U tim borba-ma na hrvatskoj strani poginuo je jedan gra|anin i ~etiri borca,dok ih je dvadeset i pet bilo lakše ili teè ranjeno. Tih dana, kaoi u napadima neprijateljskog zrakoplovstva i topništva koji suuslijedili, ošte}en je dio zna~ajnih privrednih i kulturnih obje-kata.

Protjerivanjem neprijateljske vojske i efikasnom zaštitomcjelokupne \akovštine grad je postao bitan ~inilac u obrani sje-veroisto~ne granice, kako vojno, tako i na svaki drugi na~in.

26

\akovo rujna 1991. godine

Suvremeno \akovo

Pobliè odrediti pojam "suvremen" nije nimalo lako. Pogo-tovo je nezahvalno odrediti kada "suvremeno" otpo~inje i dokada traje. U našem slu~aju, kada nam je nakana osvrnuti se naglavne odrednice suvremenog \akova, ta dilema, zapravo, inije tako teška. Naime, po~etak višestrana~ja krajem osamde-setih godina, promjena vlasti i društvenih odnosa – te Domo-vinski rat, doga|aji su koji dokidaju do tada dominantnedruštvene odnose i iniciraju nove, kako na globalnom planu,tako i na razini grada. Utoliko je suvremeno \akovo nedjeljivood društvenih procesa na razini cijele Republike Hrvatske, ali,dakako, nije lišeno ni svojih specifi~nosti. Upravo o tim speci-fi~nostima, o gospodarskom, kulturnom, sportskom i vizual-nom identitetu grada biti }e rije~i na ovom mjestu. Naglasak jestavljen na ono što je afirmativno, na ljepšu stranu naše turbu-lentne stvarnosti. O neèljenim procesima svojstvenim tranzi-cijskim zemljama koji, naàlost, nisu mimoišli ni našudomovinu, pa samim tim ni naš grad, pisat }emo na nekom dru-gom mjestu. Cijeli ovaj rad, pa tako i dio teksta koji slijedi, li-šen je analiti~nosti. Pisan je s ambicijom da se u jednom

27

Djeca u ratu

~lanku, primjerenom najširem krugu ~itatelja, ponudi kra}i, alicjeloviti prikaz povijesti \akova.

*

Grad \akovo s prigradskim naseljima, koja su po novomteritorijalnom ustrojstvu danas njegovi dijelovi, broji oko30.000 stanovnika. Po popisu iz 1991. godine grad je imao20.317, a prigradska naselja (Budrovci, \ur|anci, Ivanovci,Kuševac, Novi Perkovci, Piškorevci, Selci \akova~ki i ŠirokoPolje) zajedno 9176 stanovnika. Transformacija bivše op}ine\akovo na grad \akovo i devet op}ina (Drenje, Gorjani, Le-vanjska Varoš, Punitovci, Satnica \akova~ka, Semeljci, Strizi-vojna, Trnava i Viškovci) nije dovela u pitanje opstojnost\akovštine, teritorijalnog pojma koji je do spomenutih prom-jena bio istozna~an s naseljima koja su ulazila u sastav bivšeop}ine \akovo. Dakako, nova teritorijalno-upravna podjelaimala je za posljedicu pove}anu senzibilnost za parcijalne inte-rese pojedinih mjesta, ali \akovo je još uvijek ostalo središteupra`njavanja dijela kulturnih, religijskih, gospodarskih,sportskih i ostalih potreba velikog broja stanovnika novoosno-vanih op}ina.

Osnovu gospodarstva grada još uvijek ~ini poljoprivred-no-prehrambena djelatnost bazirana na bogatim prirodnim re-sursima, a koordinirana u okviru PIK-a \akovo, odnosnopojedinih segmenata na koje je PIK podijeljen u procesu priva-tizacije. Uz poljoprivredu, kao još uvijek okosnicu gospodar-skog razvitka, treba spomenuti i kontinuiranu industrijskuproizvodnju oli~enu u prehrambenoj, kemijskoj, drvnoj, ope-karskoj i tekstilnoj industriji. I dok se, kada je rije~ o poljopri-vredi i industriji, mo`e govoriti o kontinuiranom djelovanju, uprvom slu~aju sve od postanka grada, a u drugom u zadnjih pe-desetak godina, ekspanzija sitnog poduzetništva, suvremenogobrta, pa ~ak i turizma, predstavljaju najnovije tendencije kojesu, u samo nekoliko godina, pridonijele bitnim promjenama ugospodarskoj strukturi grada. Ali, i na drugim podru~jima.

28

Od kraja osamdesetih godina 20. stolje}a, od vremena pro-slave 750. obljetnice grada, \akovo sve više nalikuje moder-nom srednjoeuropskom gradi}u prepoznatljivog vizualnogidentiteta. Tomu je najviše pridonijela uspostava pješa~ke zonei ure|enja glavne gradske ulice što, ipak, ne bi zna~ilo puno dame|u samim gra|anima ne postoji izraèna svijest o potrebiìvljenja u ~istoj i urbanisti~ki skladnoj sredini. Da je to uistinutako moèmo se uvjeriti gotovo na svakom koraku, od tr`nice igroblja do malih perifernih ulica, te napose u novoizgra|enimdijelovima grada. Ako se potrebi za tu dimenziju kvalitete ìv-ljenja pridoda ~injenica da uè središte grada krase gra|evinekasnobaroknog, historicisti~kog i secesionisti~kog stila, park,biskupijski dvor i, dakako, katedrala, nije slu~ajno da svi onikoji posjete \akovo o njemu ponesu uglavnom pozitivne doj-move i neskrivenu èlju da ga ponovno vide i doìve. Utisak jeodnedavno vjerojatno još i povoljniji. Naime, u jesen 1997. go-dine u promet je puštena novoizgra|ena gradska zaobilaznica uduìni od desetak kilometara. Njezinom izgradnjom grad je do-bio puno na ekološkom planu, osobnoj sigurnosti - kakogra|ana, tako i sudionika u prometu koji je sve doskora bio pre-intenzivan - a gospodarstvo cijele regije uštedu u vremenu, bit-nom ~initelju efikasnog poslovanja.

Osim urbanog, grad ima i svoj kulturni identitet u uèmsmislu te rije~i. Taj identitet, ako ne prije, uspostavljen je tije-

29

Glavna |akova~ka ulica po~etkom 20. stolje}a

kom 19. stolje}a i usko je vezan uz djelovanje biskupije \ako-va~ke i srijemske. Vremena su se mijenjala, mijenjali su sepoliti~ki sustavi i vlast, ali ne i prosvjetiteljska dimenzija kojuBiskupija ima od svog osnutka pa sve do danas. U tom svjetluposebice treba istaknuti djelovanje Teologije u \akovu, jedinevisokoškolske ustanove u gradu. Teologija u \akovu nastavljatradiciju studija filozofije i teologije otpo~ete na Bogoslovnomsjemeništu daleke 1806. godine. Danas je u sastavu Katoli~kogbogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a smještena je u novoobnov-ljenoj i po najvišim školskim standardima opremljenoj zgradikoju je sredinom 19. stolje}a dao sagraditi biskup Josip JurajStrossmayer.

Kada je rije~ o školstvu treba svakako istaknuti da \akovodanas ima nekoliko predškolskih ustanova, tri osnovne i trisrednje škole. Sve doskora akutan problem vezan za rad školabilo je pomanjkanje odgovaraju}eg prostora za rad Obrtni~keškole Antuna Horvata, škole koja je, unato~ tomu, ostvarilazna~ajne pomake u pribli`avanju suvremenim tendencijama uteoriji i praksi obrtni~ke izobrazbe. Tek izgradnjom zgrade

30

\akova~ko korzo krajem 20. stolje}a

Gimnazije A. G. Matoša prona|eno je adekvatno rješenje i zasmještaj Obrtni~ke škole. Zgrada Gimnazije moderno je zdanjeizgra|eno, za naše prilike, u gotovo rekordno kratkom vreme-nu. Na prostoru od 2400 kvadratnih metara nalazi se osam spe-cijaliziranih u~ionica, dva kabineta, knji`nica i ostali sadràjineophodni za kvalitetno provo|enje odgojno-obrazovnog pro-cesa.

Od institucija kulture treba istaknuti postojanje tri muzeja,Centra za kulturu, Gradsku knji`nicu i ~itaonicu i više amater-skih društava ("Sklad", "Tena") koja su predanim radom posti-gla zapaène rezultate, te ime grada pronijela i izvan dràvnihgranica.

U biskupskom dvoru smješten je Dijecezanski muzej, Dije-cezanski arhiv s neprocjenjivo vrijednom povijesnom gra|omrazvrstanom u nekoliko fondova, te tri biblioteke (dijecezan-ska, biskupa Strossmayera i biskupa Bäuerleina). Zbog po-manjkanja prostora potrebnog za odgovaraju}i smještaj spo-menutih sadràja u dvorištu Teologije upravo se privode krajuradovi na izgradnji impozantne zgrade koja }e, kada bude do-vršena, za dugi niz godina riješiti postoje}e prostorne proble-me.

S istim problemima, ali još ja~e izraènim, suo~en je i Mu-zej \akovštine, muzej zavi~ajnog tipa u kojemu je, u nekolikozbirki pohranjeno na tisu}e predmeta koji bjelodano svjedo~e obogatoj kulturnoj baštini našeg kraja. Muzej trenutno nemasvoj stalni postav, ali ~im se riješi problem smještaja, stalni po-stav biti }e obnovljen i ponu|en na uvid javnosti.

Spomen muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera najmla|ije gradski muzej koji je, ubrzo poslije otvaranja 1991. godine,zbog ratnih djelovanja, morao biti zatvoren, a eksponati poh-ranjeni na podru~ja izvan izravne ratne opasnosti. Do usposta-ve novog stalnog postava, potkraj 1997. godine, u prostorimaMuzeja inicirana je bogata, i kontinuirana izlo`bena aktivnostkoja je, po mišljenju mnogih, dala glavno obilje`je kulturnomìvotu grada sredinom devedesetih godina 20. stolje}a.

Centar za kulturu i Gradska knji`nica i ~itaonica, aktivno-stima uobi~ajenim u domeni svoga djelovanja, tako|er su pri-

31

donijeli šarolikosti kulturne ponude. U okviru Centra zakulturu sve donedavno djelovalo je i Gradsko amatersko kaza-lište koje je postavilo nekoliko dobro posje}enih predstava. Zao~ekivati je da }e se rad kazališta ponovno pokrenuti, te da}emo njihova najbolja ostvarenja tek gledati.

Uspjesi pojedinih sportskih kolektiva, doduše, sve više ovi-se o mo}nim sponzorima i anga`manu afirmiranih pojedinacaiz drugih sredina, ali još uvijek i o talentiranim generacijamamladih ljudi kojih, na sre}u, u \akovu nikada nije manjkalo.Grad ima stabilne prvoligaše u šahu i rukometu, no unato~tomu, nogomet je još uvijek sport koji privla~i najve}u pozor-nost. Pa i danas, kada se oba |akova~ka kluba - nakon velikihuzleta sredinom devedesetih - natje~u u ligama neprimjerenimveli~ini grada i neko} ste~enom sportskom renomeu. Sli~novrijedi i za košarkaški klub.

S druge pak strane, o~ita je i sve ve}a popularizacija tenisa,sporta s kojim se rekreativno bavi sve ve}i broj \akov~ana raz-li~itog dobnog uzrasta. Sve to, uz individualne uspjehe pojedi-naca u konji~kom sport, šahu i karateu, neka je vrsta sportskelegitimacije \akova. Ona bi, svakako, bila i bolja kada bi se ri-ješili odre|eni problemi u sferi sportske infrastrukture. Naime,goru}i sportski, ali i društveni problem, nedostatak je kvalitet-ne, polivalentne sportske dvorane. Kako postoje}a ne zadovo-ljava sve ve}e potrebe škola i sportskih kolektiva dana je inici-jativa za gradnju nove, i to u u`em gradskom središtu. Danas jenjezina izgradnja ve} u završnoj fazi, te je realno o~ekivati da}e ve} sljede}e godine biti predana na uporabu.

Dovršenje sportske dvorane, uz ve} izgra|enu zaobilazni-cu, zgrade Gimnazije i Muzeja \akovštine, kapitalni su pro-jekti koji }e, svaki na svoj na~in, pridonijeti da se \akovosvrsta u red još ljepših i prosperitetnijih mjesta.

32

Od povijesnog do suvremenog grba\akova

1. Op}enito o grbovima

Tijekom povijesti grbovi su imali razli~itu društvenu ulogu,a posjedovale su ih razli~ite socijalne grupacije i pojedinci. Upojedinim zemljama javljali su se u razli~itim vremenima iobi~no su oblikovani u skladu s tada dominantnim umjet-ni~kim tendencijama. Prvi grbovi pojavili su se za vrijemekriàrskih ratova krajem 11. i po~etkom 12. stolje}a. Bili sunajjednostavnijeg oblika, a nastali su kao odraz pragmati~nihpotreba razlikovanja suparni~kih vojski. Heraldi~ari su utvrdilida su prve grbove u Europu donijeli 1099. godine ratnici po po-vratku iz Prvoga kriàrskog rata, “ali se najstariji poznati grbo-vi javljaju nešto kasnije, gotovo istodobno (oko 1130.) u ju`noji zapadnoj Njema~koj, Flandriji, ju`noj i sjevernoj Francuskojte u Engleskoj. U rukopisnim vrelima prvi se grb spominje1127., a na pe~atima 1131. godine.”1 U godinama koje su slije-dile grbovi su disperzirani i u druge europske zemlje, kako iz-bijanjem novih ratnih sukoba, tako i viteškim natjecanjimakoja upravo u to vrijeme doìvljavaju svoj vrhunac.

Zbog uloge koju su u tadašnjim ratovima imali vladari,plemstvo i velikaši, njima je pripadalo i ekskluzivno pravo naposjedovanje grbova - ali ne zadugo.Ve} u prvoj polovici 13.stolje}a pravo na grb dobili su i gradovi, trgovišta, crkvene vla-sti, pa ~ak i istaknutiji gra|ani. Ovisno o ja~anju ili slabljenjukraljevske vlasti2 grbovi su tijekom sljede}ih stolje}a prolazili

33

1 Bartol Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija, rje~nik

heraldi~kih nazivlja, Golden marketing, Zagreb, 1996., 14.2 U jeku ja~anja kraljevske vlasti tijekom 14. stolje}a vladari su imali

isklju~ive ingerencije na dodjelu grbova. “Pravo podjele grba od strane

kroz razli~ite faze, kako likovnog rješenja, tako i prava na nji-hovo posjedovanje3. Ve} u 14. stolje}u izgubili su svoje prvo-bitno, ratni~ko obilje`je, pa i ulogu koja im je bila namijenjenana viteškim turnirima. Otada, pa sve do danas, grbovi se pojav-ljuju kao nasljedni i trajni simboli pojedinih obitelji, udruènja,gradova, dràva...

Paralelno s razvojem grbova rasla je i potreba za njihovimsustavnim prou~avanjem. U tu svrhu sukcesivno se razvijalaznanstvena disciplina pod nazivom heraldika4. Njezini po~eci,što je i logi~no, vezani su za zemlje u kojima su se grbovi prvot-no i pojavili, a u društvenom ìvotu imali zapaènu ulogu ve} uprvim stolje}ima postojanja. Utemeljitelj tzv. “deskriptivne”heraldike bio je Bartolus de Sassoferrato koji je oko 1350. go-dine napisao “De armis et insigniis”. Djelo u kojem su utvr|enaprva heraldi~ka pravila objavio je 1416. godine Clement Prin-sault. Upravo ta knjiga bila je bitan korak u pribliàvanju heral-dike znanstvenoj disciplini, disciplini koja je definitivne obrisedobila u djelu Claudea-Francoisa Menestriera napisanom u

34

vladara ozakonjeno je posebnom poveljom kojom vladar uz plemstvopodjeljuje i grb koji je u takvoj povelji opisan i oslikan.Takve se poveljezovu ARMALI (od latinske rije~i arma=oru`je) ili GRBOVNICE.Najstariju poznatu grbovnicu podijelio je 1338. car Ludovik Bavarac.”Zmaji}, n. dj., 15.

3 U prvim stolje}ima postojanja grbova pojedinci su mogli proizvoljnobirati heraldi~ke atribute. Tek kasnije, pogotovo od 16. stolje}a,uspostavljeni su striktni kriteriji koji su za cilj imali ukazati na staleškupripadnost vlasnika grba. U tu svrhu definirana je uporaba razli~itih vrstakaciga i nakita, a sastavni dio grba postaju i znakovi ~ina i dostojanstva.Na taj na~in grbovi su od znakova za raspoznavanje suparni~kih vojskipostali reprezentativni simboli pojedinih društvenih staleà, gradova iudruènja.

4 Heraldika je pomo}na povijesna znanost koja istraùje postanak, razvoj,primjenu, pravila obvezna pri njihovoj izradi, te na~in njihovog likovnogi opisnog prikazivanja."Ime poti~e od germanske rije~i Herold (glasnik)koja je nastala od starogermanskog naziva hariovisio ili hariovald zaosobu koja je poznavala simbole bogova i rodova. Rije~ grb (poljski herb,ruski gerb) Slaveni su preuzeli od njema~ke rije~i Erbe(nasljedstvo)."Vlasta Brajkovi}, Grbovi, grbovnice, rodoslovlja: katalog

zbirke grbova, grbovnica i rodoslovlja, Hrvatski povijesni muzej,Zagreb, 1995., 44.

drugoj polovici 17. stolje}a.5 Osnovni dijelovi grba su štit, ka-ciga s nakitom i plašt, a definirana su i striktna pravila koja suse morala poštovati da bi grb kao takav uop}e mogao biti priz-nat. U grbu se mogu koristiti samo odre|ene boje (crvena, pla-va, zelena i crna) i kovine (zlato i srebro), decidirana su pravilai oko geometrijske diobe štita i njegovih sastavnih dijelova (svioni koji ne pripadaju redu geometrijske diobe), umjetnih likova(svi predmeti koje je izradila ljudska ruka) te pravila oko upo-rabe kacige s nakitom i plašta. Pravila su, dakako, neizostavna ipri opisu grbova (blazoniranju).6 No, na njima se danas ne inzi-stira. Upotrebljavana su dosljedno samo u periodu tzv. ìve he-raldike, perioda u razvoju heraldike koji je trajao do kraja 15.stolje}a. “Od XVI. do XIX. st., u periodu tzv. mrtve heraldike,napuštaju se dotadašnja stroga pravila u pogledu upotrebeodre|enih boja, primjene ta~no fiksiranih omjera izme|u visi-ne štita i šljema s ukrasom itd..”7 U najnovije vrijeme grbovi suuglavnom postali dekorativno-reprezentativni simboli ~iji seelementi koriste u izradi amblema i drugih, sli~nih vizualnihobilje`ja, koja s heraldi~kim zakonitostima jedva da imaju do-dirnih to~aka.

2. Grbovi u Hrvatskoj

Prisutnost grbova u hrvatskim zemljama datira ve} od 13.stolje}a, od vremena kada se oni u~estalije pojavljuju i u dru-gim europskim dràvama. Prvi grbovi, kao odraz politi~kih iduhovnih kretanja u Italiji, zabiljeèni su na kamenim spome-nicima primorskih i istarskih gradova. Odmah potom grbovi se

35

5 Usporedi: Heraldika, Enciklopedija likovne umjetnosti, knjiga 2.,Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1962., 525.

6 Vidi: Zmaji}, n. dj., 21-78. Osim glavnih dijelova grba postoje isporedni: ~uvari grba, gesla i bojni poklici, grbovni zastor, redovi izastave. Oni nisu obvezni niti se, za razliku od glavnih dijelova, morajuopisivati. Sporedni dijelovi grba naj~eš}e su prisutni u grbovima visokogplemstva, dok grbovi gradova i dràva nemaju ~ak niti sve glavnedijelove. Njihovi grbovi sastoje se naj~eš}e samo od štita.

7 ELU, isto.

javljaju i u Hrvatskoj i u Slavoniji, ali ne više pod utjecajem Ita-lije, ve} Ma|arske, i to naj~eš}e na pe~atnim ispravama.

Najvjerojatnije kao posljedica anga`mana hrvatskog plem-stva u kriàrskom ratu Andrije II. (1217.g.) dolazi do širenjaobiteljskih grbova.8 Prvi pravi grbovi bili su grbovi Pavla Bri-birskog (na pe~atu) i Radoslava Gorjanskog. Ovaj potonji bioje otisnut na nadgrobnoj plo~i u katedrali Sv. Martina u Zagre-bu. Tijekom 14. i 15. stolje}a sve je ve}a uporaba grbovaizra|enih po heraldi~kim pravilima. Osim grbova plemstva,koji su u to vrijeme naj~eš}i, sve su prisutniji i grbovi gradova,dràva, pa ~ak i utjecajnijih gra|ana - doduše, samo u Dubrov-niku. Grb Senja iz 1268. godine (na pe~atu grada) jedan je odnajstarijih sa~uvanih gradskih grbova, dok je od dràvnih grbo-va najstariji grb Dalmacije, poznat još od po~etka 15. stolje}a(na pe~atima i novcu hrvatsko-ugarskih vladara).9 Grb Slavo-nije nastao je kao spoj elemenata s novca hercega Andrije (po-lumjesec i zvijezda) i kralja Bele IV. (kuna), a potvr|en jegrbovnicom kralja Vladislava Jagelovi}a 1496. godine.10 Povi-jesni grb Hrvatske po prvi puta likovno je prikazan na genealo-giji Habsburgovaca iz 1508.-1512. godine.11

Grbovi koji su se pojavili do 1527. godine pripadaju prvojfazi hrvatske heraldike.12

Njena osnovna zna~ajka bila je u strogom pridràvanju he-raldi~kih pravila. Drugim rije~ima, prvo razdoblje hrvatske he-raldike zapravo je period tzv. ìve heraldike. Drugi period trajeod 1527. do 1918. godine i ima sve zna~ajke onoga što se u lite-raturi naziva periodom tzv. mrtve heraldike. U tom periodu odvelikog je zna~aja (za razvoj heraldike u hrvatskim zemljama)

36

8 Usporedi: Vlasta Brajkovi}, n. dj., 48.9 Više o tome u knjizi Marijana Grakali}a: Hrvatski grb, NZMH, Zagreb,

1990., 55-63.10 Vidi: Ivan Rengjeo, Prvi hrvatski novac, Obol, 27/1975., 29.11 Grakali}, n. dj., 29-46.12 Vidi: Bartol Zmaji}, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, VIDA, XII,

Zagreb, 1945., 44. Navedeno prema: Marko Alagi}: Grbovi plemstva u

Slavoniji 1700.-1918., Povijesno društvo Pakrac-Daruvar-Grubišnopolje i RO “Zrinski” TIZ âkovec, âkovec, 1982., 9.

~injenica što je Hrvatska došla pod vlast habsburških vladara,koji u Hrvatsku uvode do tada nepoznate titule višeg plemstva:barunstvo i grofovstvo, kao i to što je na teritoriju Hrvatskestvorena Vojna krajina. Paralelno s dodjeljivanjem novih ple-mi}kih titula13 redizajnirani su, ili stvarani, novi grbovi. Tajproces posebice je intenziviran na podru~ju Vojne krajine tije-kom druge polovice 18. stolje}a. Sredinom istog stolje}a, na-kon što je Marija Terezija uspostavila novi ùpanijski ustroj,svaka od novostvorenih upravnih jedinica dobila je i svoj grb.

Francuska revolucija, koja je za posljedicu imala, izme|uostalog, i relativiziranje ustaljenih vrijednosti, pa tako i sma-njenje interesa za grbove, u hrvatskim zemljama nije imalave}eg odjeka. Sve do propasti Austro-Ugarske dràve (1918.g.) u Hrvatskoj nema zna~ajnijih inovacija oko izrade, društve-nog zna~aja i na~ina dodjeljivanja grbova. Dodjeljivao ih jevladar, i to ne samo plemstvu, nego i gradovima, trgovištima,upravnim jedinicama i institucijama. Ulaskom Hrvatske u no-vostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca stvari se radi-kalno mijenjaju. Ukidanjem plemi}kih prava slu`beno sudokinuti i plemi}ki grbovi, kao uostalom i pravo dodjeljivanjagrbova od strane vladara. Osim dràvnog grba u novostvorenojdràvi oficijelno su opstali samo grbovi gradova, trgovišta iop}ina. Stvaranjem socijalisti~ke Jugoslavije svaka od republi-ka dobila je svoj grb (kao uostalom i federacija)14 koji, kao igrbovi ostalih socijalisti~kih zemalja, nisu ra|eni po heral-di~kim pravilima. Grbovi gradova ostali su i dalje u uporabi,doduše uglavnom, više ili manje redizajnirani, a njihova javnaprezentacija, iako zakonski nije bila ograni~ena, bila je dalekoispod me|uratne, a pogotovo one tijekom 19. stolje}a.

Uspostavom Republike Hrvatske grb kao vizualni simbol,simbol identiteta i povijesnog kontinuiteta, ponovno je dobioistaknuto mjesto. Sabor Republike Hrvatske, na sjednicamaVije}a udruènog rada, Vije}a op}ina i Društveno-politi~kog

37

13 Prvi barunski naslov dodijeljen je Nikoli Juriši}u 1533. godine14 Autorstvo spomenutih grbova još uvijek je upitno. Naj~eš}e se spominju

imena \or|a Andrejevi}a-Kuna i Antuna Augustin~i}a.

vije}a, 21. prosinca 1990. godine usvojio je Zakon o grbu, za-stavi i himni RH te zastavi i lenti predsjednika. U ~lanku 2. za-kona isti~e se da grb predstavlja i izraàva pripadnostRepublici Hrvatskoj, dok se u drugim ~lancima zakona (~lanaktre}i, ~etvrti, peti, šesti i osmi) definira na~in njegove upora-be.15 Grb je našao svoje mjesto i u Zakonu o lokalnoj samou-pravi i upravi. O tom zakonu biti }e rije~i na stranicama kojeslijede.

3. Grb \akova

a) Op}e napomene

Kao ve}ina hrvatskih gradova i grad \akovo ima svoj grb.Za razliku od nekolicine gradskih grbova ~ije se pojavljivanjemoè prili~no to~no vremenski locirati, ~ak toliko to~no da sesa sigurnoš}u navode godine njihova prva pojavljivanja, sgrbom \akova, naàlost, to nije slu~aj. Nastao najvjerojatnijepotkraj 18. stolje}a, korišten je (ako je korišten ?), sve do una-zad nekoliko desetlje}a, u svom izvornom obliku. Sredinomosamdesetih godina 20. stolje}a, uo~i obiljeàvanja 750. ob-ljetnice Grada, povijesni grb \akova doìvio je radikalne tran-sformacije koje su za posljedicu imale udaljavanje odpovijesnog predloška, kao uostalom i heraldi~kih pravila ob-veznih pri izradi grbova. Slu`bena uporaba toga grba potrajalaje samo nekoliko godina. Demokratskim promjenamaotpo~etim po~etkom devedesetih godina postavilo se, izme|uostalog, i pitanje revizije do tada vaè}ih simbola Grada: grba,zastave i pe~ata. Lipnja 1992. godine Izvršno vije}e Skupštineop}ine \akovo pokrenulo je u tom smislu i prve aktivnosti.16

38

15 Vidi: Ustav Republike Hrvatske, CIP, Zagreb, 1991., 65-66.16 Ako ne prvi, onda svakako jedan od prvih pisanih tragova koji je u vezi sa

spomenutom problematikom zaklju~ak je Izvršnog vije}a Skupštineop}ine \akovo donijet na 52. sjednici odrànoj 4. lipnja 1992. godine. Uzaklju~ku stoji da }e Izvršno vije}e izradu idejnog rješenja za revizijugrba, zastave i pe~ata Grada povjeriti akademskom slikaru Ivanu TuniJaki}u. Vidi: Dosje Muzeja \akovštine (u nastavku teksta DM\) , 1/1.

One }e u kona~nici rezultirati prihva}anjem rješenja za izradunovog grba \akova, ali ne bez stanovitih propusta koji su, prijesvega, bili odraz nedore~enog idejnog rješenja i nama takosvojstvene administrativne aljkavosti. Tijekom 1993. godinena taj na~in u~injene pogreške uglavnom su korigirane, te jeGrad, nakon dugo vremena, kona~no dobio heraldi~ki valjangrb koji se tek neznatno razlikovao od izvornog, povijesnoggrba \akova.

Na sljede}im stranicama pokušat }u, na osnovu literature ipristupa~nih izvora, re}i nešto više o povijesnom grbu \akovai spomenutim etapama njegova redizajniranja

b) Povijesni grb \akova

Kao što sam ve} istaknuo, o postanku, pa ~ak i izgledu po-vijesnog grba \akova, ne zna se puno. Koliko mi je poznatooriginalni grb sa~uvan je na otisku pe~ata koji se ~uva u Zbirciotisaka pe~ata Arhiva Hrvatske17, na stropu sljemenske kapeli-ce, te u knjizi Emilija Laszowskog “Grbovi Jugoslavije”.18 Usamom \akovu crte` povijesnog grba Grada sa~uvan je u `up-noj crkvi Svih svetih i na zgradi Gradskog poglavarstva. Grb ucrkvi Svih svetih naslikan je u njenoj unutrašnjosti, iznad pje-vališta, 1885. godine, u vrijeme obnove crkve za biskupovanjaJ. J. Strossmayera. Što se pak ti~e grba na fasadi zgrade Grad-skog poglavarstva, koji je teško dostupan i nalazi se u vrlo lo-šem stanju, toliko lošem da bi mo`da bilo preciznije re}i da setu radi tek o njegovim ostacima, sa sigurnoš}u se mo`e ustvrdi-ti da se na zgradi nalazi od vremena njezine izgradnje 1901. go-dine, ili mo`da tek koju godinu kasnije.19

Od spomenutih grbova za opis je najprikladniji, i najširemkrugu zainteresiranih najlakše dostupan, grb uvršten u knjigu

39

17 Otisak se ~uva pod inventarnim brojem 860/29.Oko grba, koji je kru`nogoblika, stoji natpis OPID. DIAKOVAR.

18 Emilije Laszowski, Grbovi Jugoslavije, Kava Hag d.d., Zagreb, 1932.19 Ovu tvrdnju potkrepljuju fotografije i razglednice tiskane u to vrijeme.

Vidi, npr.: Fotomonografiju starog \akova, Društvo ljubitelja starina,\akovo, 1995., 21.

E. Laszowskog. Napravljen je u obliku štita, bez kacige s naki-tom i plašta, kao uostalom i grbovi ve}ine drugih gradova. Unjegovom centralnom dijelu nalazi se pro~elje današnje crkveSvih svetih. Izme|u dva klasicisti~ka stupa, diskretno odvojeni

40

Povijesni grb \akova na otisku pe~ata iz 19. s

Povijesni grb \akova iz knjige E. Laszowskog

ulaznim vratima i malim prozorom, postavljeni su likovi sv.Petra apostola (na heraldi~ki desnoj strani) i sv. Pavla apostola(na heraldi~ki lijevoj strani). U gornjem dijelu štita dominirakrov crkve s malim krièm i po jedna, razmjerno velika šestok-raka zvijezda sa svake njegove strane.

Opis grba, dakako, ne bi bio potpun ako bismo izostaviliboje, jedan od relevantnijih heraldi~kih elemenata. Povijesnigrb \akova, ili još preciznije, grb kojeg smo ovdje prihvatilikao takav, sadrì šest razli~itih boja. Vanjski obrub grba, kao iobrubi onoga što on sadrì (sveci, zvijezde, pojedini dijelovicrkve), crne su boje. Crkva, koja je bijela, stoji na zelenoj po-dlozi. Pozadina je modra, krov i odje}a jednog od svetaca jecrvena (Petar), a drugog (Pavla) zelena. Aureole oko njihovihglava i zvijezde su ùte, a vrata crkve sme|a. Sli~an predloàk,kada je opisivao boje grba \akova, mora da je imao i biskupBäuerlein. O bojama grba Grada on je zapisao: “Na zelenoj po-zadini stoji pro~elje |akova~ke ùpne crkve u bijeloj boji. Po-zadina je modra. Krov kapele je crven. Vrata koja su zatvorenasme|a su. Jabuka s krièm na vrhu krova kao i šestokrake zvi-jezde su zlatne (ùte) ... Lik sv. Petra je s klju~evima (dvaklju~a) u ljevici i u zelenom odijelu. A lik sv. Pavla s ma~em udesnici je u crvenom. Aureola oba sveca je zlatna (ùta).”20

Kompariraju}i ova dva opisa, barem kada su boje u pitanju,vidljivo je da se tu radi o gotovo identi~nim grbovima. Razlikaje u tome što biskup ne spominje crnu boju, te što je zamijenje-na boja odje}e svetaca. Za razliku od biskupova opisa, na grbu\akova koji je ovdje uzet kao predloàk, sv. Petar ima crvenuhalju, a u ruci, ~ini se, drì jedan, a ne dva klju~a, dok je odje}asv. Pavla zelena.

Za razliku od boja, sadràj grba omogu}ava nam da, barempribli`no, moèmo odrediti vrijeme njegova nastanka, te uka-zati na vrijednosni sustav autora, odnosno naru~itelja grba.Izgled portala crkve Svih svetih, kao i “turska odje}a” svetaca,daju nam za pravo postanak grba smjestiti krajem 18. stolje}a.Likovi krš}anskih svetaca dokaz su da grb nije mogao nastati

41

20 DM\, 1/2.

prije izgona Turaka (1687. g.), ali ni znatno poslije toga. “Tur-ska odje}a” krš}anskih apostola odraz je stila kulture ìvljenjau postturskoj Slavoniji, stila koji je nastao kroz stolje}e i polturske vladavine i trajao najduè do kraja 18. stolje}a. Znatnoviše i puno preciznije o vremenu nastanka grba \akova govoriizgled portala crkve Svih svetih.21

Od vremena protjerivanja Turaka i konsolidacije turbulen-tnih, gotovo kaoti~nih zbivanja nastalih u godinama nakon nji-

42

21 O ùpnoj crkvi Svih svetih pisali su mnogi, kako crkveni, tako i svjetovnipovjesni~ari, povjesni~ari umjetnosti i arheolozi. Bez ambicije da naovom mjestu ponudim sustavan pregled svega što je na tu temu napisano,navest }u samo neka mišljenja, novijeg datuma, i to ona koja se odnose naishodište njezine geneze. U knjizi \akovo biskupski grad Andrija Šuljaknapisao je: “\akova~ka ùpna crkva Svih svetih najzanimljivija jegra|evina iz turskog doba u Slavoniji. Njezina je povijest još uvijek dostanejasna. Teško je re}i kada je sagra|ena i tko ju je gradio. Jedni misle daje ona srednjovjekovna crkva svetog Lovre, koja se 1336. godinespominje kao ùpska crkva u \akovu, a Turci je pretvorili u dàmiju.Drugi smatraju da je ona izvorno turska gra|evina, na što o~ito upu}ujebizantsko-maurski stil arhitekture. îni se da je ovo drugo mišljenjevjerojatnije, pogotovo kad znamo, da su Turci nerado pretvaralikrš}anske crkve u dàmije” (A. Šuljak: \akovo biskupski grad,Biskupski ordinarijat \akovo i Dijecezanski muzej \akovo, \akovo,1979., 88-89.)Tone Papi} i Boìca Valen~i} u osnovi dijele Šuljkovomišljenje."Arheološkim istraìvanjima unutar crkve i u njezinojneposrednoj okolici nisu prona|eni ostaci starije gra|evine, ~ime jenepobitno utvr|eno da dàmija nije sagra|ena na temeljimasrednjovjekovne crkve sv. Lovre ni neke druge gra|evine. Prona|en je,me|utim, ve}i broj grobova unutar i oko crkve, što upu}uje na to da jedàmija podignuta na srednjovjekovnom krš}anskom groblju; budu}i dase tada pokapalo u crkvi i oko nje, postoji opravdana mogu}nost da jesrednjovjekovna crkva, vjerojatno sv. Lovre, bila negdje u blizini."(TonePapi} i Boìca Valen~i}, ùpna crkva Svih svetih, Godišnjak zaštitespomenika kulture Hrvatske, Prilog uz broj 14/1988. i 15/1989., Zagreb,1990., 40.)U nedavno obranjenoj magistarskoj radnji Krešimir Filipec, doduše kaoperiferni problem, spominje i ùpnu crkvu. Autor isti~e da dàmija nijeizgra|ena na temeljima crkve sv. Lovre, ali ni bilo koje druge gra|evine."Ostaci neke starije gra|evine koja bi se mogla dovesti u vezu s crkvomnije prona|ena ni prigodom zaštitnih istraìvanja provedenih1995.-1997. godine." (Krešimir Filipec, Srednjovjekovno groblje

\akovo (magistarski rad), Zagreb, 1998., 205.)

hova odlaska, uslijedili su i prvi radovi na kristijanizaciji“turskog” \akova. Po~etne korake na preure|enje dàmije ucrkvu (današnju ùpnu crkvu Svih svetih) u~inio je biskup\uro Pata~i} (1703.-1716.). Za njegova biskupovanja srušenisu minareti i u~injeni još neki manji zahvati kojima je dàmijapreure|ena u mjesto primjereno za krš}ansko bogosluènje.Patronom crkve proglašen je sv. Juraj. Do sredine 18. stolje}a,za vrijeme Pata~i}evog nasljednika Petra Baki}a(1716.-1749.), crkva dobiva barokni izgled, a 1762. godinepreimenovana je u ùpnu crkvu Svih svetih. Sljede}i ve}i zah-vati na crkvi u~injeni su za biskupa Franje Krtice (1773.-1805.)koji je barokni portal zamijenio klasicisti~kim, te biskupaAntuna Mandi}a (1806.-1815.) za ~ijeg je vremena sagra|enzvonik. Na osnovu gore iznesenih ~injenica Antun Jarm izvodi,po mom sudu, valjani zaklju~ak: “Na gradskom grbu jepro~elje ùpne crkve bez zvonika. To najo~itije potvr|uje, da jegrb nastao nakon što je biskup Franjo Krtica podigao klasici-sti~ko pro~elje, koncem 18. stolje}a, a prije nego što je biskupMandi} dao na crkvi podi}i sadašnji toranj.”22 Dvojbe oko togajesu li na grbu Grada likovi svetog Petra i Pavla, ili nekih dru-gih svetaca, gotovo da i nema. Naime, aureole oko njihovihglava svjedo~e da je rije~ o svecima, a da je baš rije~ o spome-nutim apostolima govore ikonografski atributi vezani uz njiho-ve osobe. “Na ve}ini slika Petar je prikazan kako drì klju~eveneba. Nekad su to dva razli~ita klju~a: jedan zlatni za nebo i je-dan èljezni za pakao. Kadšto drì u ruci ribu, kao ribar ljud-skih duša. Povremeno se kraj njega javlja pijetao, što je u vezi snjegovim nijekanjem Krista. Plašt mu je redovito jasne ùteboje koja ozna~uje objavljenu istinu.”23 Za razliku od Petra,Pavao se prepoznaje ponajprije po ma~u, od kojeg je i poginuo,te knjizi ili svitku papira koji simbolizira mnogobrojne poslani-ce koje je napisao s ciljem širenja krš}anstva.24

43

22 Antun Jarm, Grb grada \akova, \akova~ki glasnik, 8. svibnja 1997., 12.23 Leksikon ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog krš}anstva,

Krš}anska sadašnjost, Zagreb, 1990., 457.24 Vidi: isto, 454.

Iako opisi svetaca na našem predlošku u potpunosti ne koli-diraju s njihovim uobi~ajenim ikonografskim oznakama,sli~nost je ipak tolika da se identitet svetaca ne moè dovesti upitanje. To tim više što je uobi~ajeno da se likovi sv. Petra i Pa-vla prikazuju zajedno, ali i stoga “što je u biskupskom gradu\akovu katedrala posve}ena sv. Petru (...), a tadašnja katedralaje sigurno bila manje markantna gra|evina od upravo obnov-ljene ùpne crkve. Tako je u grbu povezano dvoje: pro~eljeùpne crkve i katedralni patroni.”25

c) Revitalizacija gradskog grba

Kako i u kojoj mjeri se grb \akova upotrebljavao tijekomgotovo 200 godina njegovog postojanja, pitanja su na koja }epreciznije odgovore vjerojatno ponuditi neki budu}iistraìva~i. Tijekom barem jednog segmenta 19. stolje}a grb\akova nalazio se na pe~atu Grada, a od 1945. godine, iakoslu`beno nije bio zabranjen, nije u javnoj uporabi - nema ga naslu`benom pe~atu, nije dio ikonografije slu`benih manifestaci-ja... U kontekstu rasprave o kulturnim spomenicima \akovagrb spominje, i donosi njegovu fotografiju, Hedviga Dekker.26

Osim Dekkerove fotografiju grba i uzgredna zapaànja o nje-mu iznio je, u ovom radu ve} citiranoj knjizi, i Andrija Šuljak.27

Drugog pisanog i slikovnog spomena o grbu, koliko je menipoznato, nema, iako je mo`da bilo za o~ekivati da bi mogao bitirevitaliziran kroz smotru “\akova~ki vezovi”, odnosnu Pri-godnu reviju ~iji se prvi broj pojavio 1970. godine i koja, osimu jednom slu~aju, kontinuirano izlazi, sve do danas.

Inicijativa za utvr|ivanje grba grada \akova pokrenuta je1984. godine od strane Skupštine op}ine \akovo. Na sjedniciodrànoj 27. prosinca donesena je Odluka o pristupanju radnja-

44

25 Jarm, isto.26 Hedviga Dekker, \akovo i njegova okolica kroz kulturno historijske

spomenike, Muzej \akovštine \akovo, \akovo, 1959., 75.27 Šuljak, n dj., 5, 89.

ma za utvr|ivanje grba grada \akova.28 U Odluci, koja sadrìpet to~aka, povjeravaju se Komisiji za odlikovanja29, prošire-noj s predstavnicima društveno-politi~kih organizacija, svepredradnje potrebne za utvr|ivanje grba Grada. Pod predrad-njama, stoji u to~ki 3., smatra se istraìvanje povijesti posto-je}eg grba “koji u novijoj povijesti grada nije ustanovljen”.30

Izravni doprinos ~lanova Komisije na istraìvanju grbaGrada nije nam poznat, pa prema svemu sude}i, ako je uop}ena tom planu nešto ra|eno, rezultati su bili minorni. Upravostoga odlu~eno je na 91. sjednici Izvršnog vije}a Skupštineop}ine \akovo, odrànoj 4. prosinca 1984. godine, da seistraìvanje povijesti grba povjeri prof. Vasiliju Pejovi}u izBilja.31 Na istoj sjednici Komisija za odlikovanja dobila je za-datak da ugovorno regulira prava i obveze zainteresiranih stra-na, Izvršnog vije}a Skupštine op}ine i Vasilija Pejovi}a, što je,samo nekoliko dana kasnije, i u~injeno. Ako izostavimo op}amjesta neizbje`na u ugovorima sli~nog tipa, pozornost trebaobratiti na to~ku 2. Ugovora u kojoj se kaè: “Komisija za odli-kovanja Skupštine op}ine \akovo, obvezuje se da }e prof. Va-siliju Pejovi}u osigurati uvid u sve postoje}e dokumente napodru~ju op}ine \akovo... .”32

Tijekom sljede}e, 1985. godine, Pejovi} je Komisiji pri-loìo spis pod naslovom “Neka zapaànja kao prilog ikono-grafskoj analizi |akova~kog grba”.33 Nakon što je iznio op}amjesta o ikonografiji autor je ponudio svoju interpretaciju po-vijesnog grba \akova. Ta interpretacija, gledano s distance od

45

28 Slu`beni vjesnik op}ine \akovo (dalje u tekstu: SVO\), 10/1984., 32.29 Komisija za Odlikovanja konstituirana je svibnja 1982. godine.

Predsjednik joj je bio Roko Brloši}, a ~lanovi Andrija Konjuh, BlankaMikši}, Matija Marinovi} i Pavo Šar~evi}. Tijekom 1984. Roko Brloši}razriješen je du`nosti predsjednika, a Blanka Mikši} ~lana Komisije.Nanjihova mjesta imenovani su Stanko Blaèvi}, odnosno Dragutin@igoli}.Vidi: SVO\, 3/1984., 112 i SVO\, 8/1984., 243-4.

30 SVO\, 10/1984., 32.31 Vidi: DM\, 1/12.32 DM\, 1/14.33 Vidi: DM\, 1/17.

petnaestak godina, ne moè se u potpunosti prihvatiti, ali niignorirati. Dapa~e. Rije~ je o poticajnoj, kompetentnoj elabo-raciji internog karaktera što se, mišljenja sam, mora imati uvidu ako ju se èli valjano valorizirati.

Imena T. Smi~iklasa, F. Šiši}a, R. Horvata, V. i N. Klai} i J.Bosendorfera samo su neka od imena najzna~ajnijih hrvatskihpovjesni~ara ~ije je radove Pejovi} konzultirao, ali, kako jeustvrdio na po~etku svog spisa, o postojanju |akova~kog grbanije pronašao niti jednog retka. Od knjiga u kojima se spominjegrb citirao je samo knjigu Hedvige Dekker. Upravo stoga, zbogpomanjkanja relevantne literature, analizu grba autor je zasno-vao na interpretaciji njegova sadràja.

Nakon što je konstatirao da je na povijesnom grbu Gradaprikazana ùpna crkva Svih svetih i likovi sv. Petra i Pavla,apostola, autor je prišao ikonološkoj analizi spomenutih sveta-ca isti~u}i da “ikonološka analiza ne otkriva samo koliko se sli-kar ili kipar drè teksta, nego nam - što je za suvremenogpromatra~a mo`da još va`nije - omogu}uje da spozna koliko,odstupaju}i od drevnih izvora, prati suvremeni ìvot.”34 Su-kladno tomu autor je mišljenja da su apostoli u “turskoj odje}i”odraz kreativnog duha umjetnika koji ih je napravio, ili pakzahtjeva Crkve koja je, nema sumnje, grb naru~ila. Razlog zaš-to bi Crkva naru~ila svece u “turskoj odje}i” autor vidi u tomušto su neko} pobjedniku pripadala dobra pobije|enog, pa iodje}a. Ta ~injenica je, kaè se dalje, tadašnjem puku bila poz-nata, te je u konkretnom slu~aju mogao prepoznati namjeru au-tora grba da i na taj na~in istakne pobjedu krš}anske vojske nadTurcima.

Na kraju elaborata, nastoje}i odgovoriti na pitanje zašto suna grbu prikazani baš Petar i Pavao, uz ve} u ovom radu spome-nute razloge, Pejovi} isti~e i jedan novi, ne previše uvjerljiv, alisvakako interesantan. Naime, tvrdi on, s obzirom da je u Gorja-nu (današnjim Gorjanima) do 1660. godine sigurno postojalacrkva Sv. Petra i Pavla, koja je do kraja stolje}a srušena, kapto-lu je to bio razlog više da se opredijeli upravo za ova dva sveca.

46

34 Isto

Osnovna insuficijentnost Pejovi}eve analize, po momsudu, leì u ~injenici što u njoj nije posve}en dovoljan prostorcrkvi Svih svetih, najmarkantnijoj figuri grba. Bez poznavanjarazvojnih faza crkve, ~ini se, nije mogu}e, ~ak niti pribli`no,odrediti vrijeme nastanka grba. Doduše, to mo`da i nije presu-dan moment vezan za potrebu njegovog kvalitetnog redizajni-ranja, ali je svakako zna~ajna ~injenica u cjelokupnoj strukturipri~e o grbu grada \akova.

Po~etkom 1986. novi grb bio je dovršen, a slu`beno prih-va}en na sjednici Skupštine op}ine \akovo odrànoj 20.oùjka. U Odluci o utvr|ivanju grba grada \akova daje se nje-gov precizan opis: Osnova grba je pravokutnog oblika na kojise nastavlja u donjem dijelu polukru`ni završetak i tako tvorištit, proporcionalno ve}i od starog, koji na njemu leì. U lije-vom me|uprostoru smještena je silueta katedrale romani~nogstila, dok se na desnoj strani nalaze obrisi suvremenih arhitek-tonskih zdanja. Nedaleko od njih obje strane povezuju dvijezakrivljeno-valovite trake, koje simboliziraju rijeke Vuku iSavu.

Na gornjoj ivici velikog štita - obrambenog elementa -smještena je dominantno petokraka zvijezda. Od zvijezdespušta se simetri~no na obje strane presavijena traka s nazivimai godinama na uvinutim krajevima. Na traci, lijevo od zvijezde,ispisan je srednjovjekovni naziv grada DYACO i 1239. godinabrojkama. Taj povijesni datum odnosi se na povelju kojom jeodre|en teritorijalni posjed \akova.

Na desnom dijelu iste trake latinicom je ispisan naziv\AKOVO, a na uvinutom dijelu godina oslobo|enja \akova1945. Polukru`no postavljen donji dio amblema ~ine simboli:poljoprivrede, industrije, šumarstva i vinogradarstva. Oni leèna površini koja je od trake malo ulegnuta, da bi se u pro-duètku ovalno proširila i u oštrici spojila s desnom stranom,što predstavlja napredak grada, zajedni~ki smjer i te`nju kauspjehu svih djelatnosti na podru~ju \akova i okolice.

Ispred godine 1239. nalazi se uski kraj klasa pšenice, koji sepostupno širi prema klipovima kukuruza, gdje ga prihva}azup~anik i povezuje s desnom stranom, odnosno s liš}em hra-

47

sta. Ispod godine 1945. u hrast-šumu uklapa se gran~ica lovora,simbol slave, pobjede."35

U drugom ~lanku Odluke, isto tako minuciozno, do najsit-nijih detalja, prikazane su boje grba. Sadr`ajno prezasi}en, grbje imao i bogat kolorit u kojem su dominirale crvena (zvijezda),ru`i~asta (pozadina), siva (romani~ka i suvremena zdanja),oker (tlo), plava (rijeke), bijela (trake) i zelena (podno`jegra|evine) boja.

48

Gradski grb prihva}en 1986. godine

35 SVO\, 3/1986., 6.

Isti grb tek neznatno je dizajniran za proslavu 750. obljetni-ce Grada. Godina 1945. zamijenjena je godinom 1989., a doda-na je i traka s natpisom “750. obljetnica grada”.

Ne osporavaju}i stru~nost autora grba i studiozni pristuppovjerenom mu zadatku, što je posebice vidljivo kroz pisanetragove koje je ostavio u fazi priprema za izradu grba, kona~nirezultat, ipak, ne mo`e dobiti prolaznu ocjenu. Prihva}eni grbinkompatibilan je heraldi~kim pravilima zapadne provenijen-cije, degutantno kompozicijski strukturiran i eksplicitno ideo-loški profiliran. Spomenute manjkavosti proizlaze iz osnovneautorove nakane (ili zahtjeva naru~ioca, što je vjerojatnije) dakroz sadr`aj grba istakne sveukupnost kulturno-povijesne baš-tine Grada i osnovne ideološke premise njegova daljnjeg raz-voja. Takav, u osnovi eklekticisti~ki pristup, impregniranmnoštvom me|usobno suprostavljenih simbola, teško da je imogao rezultirati nekim kvalitetnijim rješenjem. Upravo zato,

49

Redizajnirani grb za proslavu 750. obljetnice \akova

po~etkom 90-ih godina, u sasvim druga~ijem politi~komokruènju, samo nakon nekoliko godina slu`bene upotrebespomenutog grba, dana je inicijativa za izradu novog.

d) Sadašnji grb Grada

Pravne pretpostavke da bi Grad mogao dobiti novi grbsadràne su u Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi.36 U ~lan-ku 9. Zakona utvr|eno je da ùpanija, grad ili op}ina moguimati svoj grb, ali ne bilo kakav. Njegov izgled morao bi bitisukladan povijesnom grbu kojega je jedinica lokalne samou-prave neko} imala37, izgra|en po pravilima heraldike, te se do-voljno razlikovati od grba druge jedinice lokalne samouprave.O tomu da li su spomenuti kriteriji zadovoljeni odlu~uje Mini-starstvo pravosu|a i uprave, te ga, shodno tome, odobrava ili neodobrava.

Nekoliko mjeseci prije donošenja Ukaza o proglašenju Za-kona o lokalnoj samoupravi i upravi, na osnovu prethodnih do-govora, Skupština op}ine \akovo je temeljem ~lanka 39.Odluke o organizaciji i radu Izvršnog vije}a Skupštine op}ine,na svojoj 52. sjednici odrànoj 4. lipnja 1992. godine, zak-lju~ila da se Ivanu Tuni Jaki}u, akademskom slikaru iz Osije-ka, povjeri izrada idejnog rješenja revizije grba Grada. To~narekonstrukcija onoga što se dalje dešavalo do kona~nog prih-va}anja novog grba, na osnovu do sada dostupnih podataka,nije mogu}a.

Relativno brzo Skupština op}ine je na svojoj 21. sjednici,odrànoj dana 22. prosinca 1992. godine, donijela Odluku outvr|ivanju novog grba. U ~lanku 1. Odluke isti~e se da grbgrada \akova ima oblik stiliziranog štita omjera 5:4. “U središ-njem dijelu grba je crkva neoklasicisti~kog sloga. Slijeva i de-sna od ulaznih vrata crkve nalaze se dva sveca. S desne

50

36 Vidi: Narodne novine, 90/1992., 2183-2191.37 Zakonom se ne precizira što je to povijesni grb, ali ~ini se da ne}emo

pogriješiti ako kaèmo da se pod povijesnim grbom, u pravilu,podrazumijeva najstariji sa~uvani grb.

heraldi~ke strane sv. Petar, koji u desnici drì ma~, a u ljeviciknjigu. S lijeve heraldi~ke strane je sv. Pavao koji u desnici drìknjigu, a u ljevici klju~. Izme|u svetaca nalazi se prozor oblikaprekriènog kruha. S lijeve i desne strane krovišta tornja nalazese dvije šestokrake zvijezde.”38

Nisu izostavljene ni boje: zlatna (obrub), karmin-crvena(krovište tornja), ùta (aureole i zvijezde), zelena (podloga) iultramarin plava (pozadina).

Da bi grb i zvani~no bio prihva}en trebalo je još ishoditiodobrenje Ministarstva uprave. U tu svrhu Stru~na slu`ba Gra-da uputila je dopis Arhivu Hrvatske i zatraìla potvrdu “da jepredloèni grb povijesni grb Grada \akova.”39 U odgovoru naovu molbu, koju je potpisao ravnatelj Arhiva Hrvatske JosipKolanovi}, re~eno je da predloèni grb ne odgovara povije-snom grbu grada \akova, i to ponajprije stoga što su zamije-njena mjesta svecima, ali i zbog nekih drugih, manje bitnih raz-loga: izgleda pro~elja crkve, atributa svetaca i njihove odje}e.40

Uslijedile su neophodne korekcije, a nakon njih i zahtjevMinistarstvu uprave. Uz zahtjev je priloèna i Odluka outvr|ivanju grba Grada, Odluka o privremenom ustrojstvuGrada \akova, mišljenje Arhiva Hrvatske i slikovni prikazgrba. Rješenjem od 16. studenog 1993. godine41 Ministarstvouprave odobrilo je predloèni grb kao grb Grada \akova. Prih-va}eni grb tek se neznatno razlikovao od onog opisanog uOdluci o utvr|ivanju grba grada \akova. Razlike su sljede}e:1) u Odluci stoji da je u središtu grba crkva neoklasicisti~kogsloga, a u Rješenju ùpna crkva Svih svetih (ne spominje se ne-oklasicisti~ki slog, a crkva je nazvana njenim punim imenom),2) za sv. Petra kaè se u Odluci da u desnici drì ma~, a u ljeviciknjigu, dok sv. Pavao u desnici drì knjigu, a u ljevici klju~. URješenju je to izmijenjeno: sv. Petar u desnici drì klju~, u ljevi-ci knjigu, a sv. Pavao u desnici ma~, u ljevici knjigu.

51

38 SVO\, 6/199, 1.39 DM\, 1/10.40 N. dj., 1/10.41 Vidi: n. dj., 1/5.

Prihva}anjem grba Grada od strane Ministarstva uprave~inilo se da su dileme oko izgleda povijesnog grba \akova ivaljanosti njegova najnovijeg redizajniranja stvar prošlosti.No, nije bilo tako. Dana 24. studenoga, samo osam dana nakonRješenja Ministarstva uprave, u dnevnim novinama izašao je~lanak pod naslovom \akovo ima svoj grb.

42 Autor ~lanka,koji je pisanju pristupio aljkavo i neodgovorno, a uz to o~itonije bio upoznat s korekcijama Odluke objavljene u Slu`benomvjesniku op}ine \akovo, prepisao je dijelove 1. ~lanka iste ipreneseni opis predstavio kao recentni grb \akova. Na taj ~la-nak reagirao je Antun Jarm ~lankom \akovo ima svoj grb?

43 Unjemu se ukazuje na u~injene pogreške i isti~e, izme|u ostalog,i jedan novi moment, moment kojem se nije pridavalo dovoljnopozornosti. Naime, tvrdi on, i to s pravom, da se Petar na slika-ma uvijek prikazivao s kratkom kovr~avom kosom i isto tak-vom bradom. Nasuprot Petru, Pavao “ima ili nema kosu, ali jeuvijek prikazan s dugom bradom.”

Istog dana kada je objavljen ovaj ~lanak dr. Jarm uputio je idopis Gradskom vije}u grada \akova44 u kojem je ekspliciraonedostatke najnovijeg rješenja grba te apelirao da se po~injenegreške korigiraju. U protivnom, istaknuo je, bila bi to prvoraz-redna kulturna sramota.

Iako su osnovne zamjerke iznesene u dopisu usvojene, A.Jarm još jednom se javno o~itovao.45 Ovaj puta ukazao je nanepodudarnost slu`beno usvojenog sadašnjeg grba i tekstaOdluke o uporabi grba Grada, te površnog opisa grba koji je,mišljenja sam, više odraz skromne kulture govorenja i pisanjasastavlja~a teksta, nego li nekih suštinskih pogrešaka.

U Odluci o na~inu i zaštiti uporabe grba Grada, jednom odzadnjih slu`benih dokumenata Grada u kojem se spominje grb,ka`e se: “Grb Grada \akova ima oblik stiliziranog štita koji sdonje strane završava polukrugom, ~ija je visina prema širini

52

42 Vidi: Glas Slavonije, 24. studenoga 1993., 15.43 Vidi: Glas Slavonije, 26. studenoga 1993., 23.44 Vidi: DM\, 1/2.45 Vidi: Glas Slavonije, 7. velja~e 1994., 13.

5:4. U središnjem dijelu grba je pro~elje ùpne crkve Svih sve-tih. S lijeva i desna od ulaznih vrata crkve nalaze se dva sveca.S desne heraldi~ke strane sv. Petar koji u desnici drì klju~, a uljevici knjigu. S lijeve heraldi~ke strane je sv. Pavao koji u de-snici drì ma~, a u ljevici knjigu. Izme|u svetaca nalazi se pro-zor oblika prekriènog kruha. S lijeve i desne strane krovištatornja nalaze se dvije šestokrake zvijezde.”46

53

Sadašnji grb grada \akova

46 SGG\, 1/1994., 1.

54

\akovo u projektima èljezni~kih pruga– s posebnim osvrtom na izgradnju pruge

Osijek – \akovo – Vrpolje

1. Strategija izgradnje èljezni~kih pruga u Hrvatskojtijekom 19. stolje}a

Ve} tijekom dvadesetih godina 19. stolje}a pojedinim kru-govima unutar Habsburške monarhije bilo je jasno da je daljnjigospodarski razvitak dràve usko vezan za izgradnju èljezni-ce. Ubrzo su uslijedili konkretni potezi. Izdane su prve konce-sije, osnovana dioni~arska društva, obavljeno trasiranje i sviostali poslovi koji nu`no prethode uspostavi èljezni~kog pro-meta. Doduše, u ovoj, po~etnoj fazi izgradnje, još uvijek pri-marno na konjsku vu~u.1 Pro}i }e tek nekoliko desetlje}a da bikonji bili zamijenjeni parnim lokomotivama, a “eksperimental-na” faza razvoja izgradnje èljeznica konzistentnim, minucioz-no osmišljenim planom njene dugoro~ne izgradnje. U tomperiodu, a rije~ je o tridesetim godinama 19. stolje}a, izgradnjièljeznica nije se prilazilo ponajprije kao gospodar-sko-inovativnim zahvatima, ve} prvorazredno strateškim,dakle politi~kim pitanjima. Sagledavaju}i stvari iz takve per-spektive biva jasno zašto je centralisti~ka politika Monarhijepreferirala izgradnju pruga s ishodištem u Be~u, posebice na-glašavaju}i nu`nost što brèg povezivanja središta monarhijesa lukom Trst. Takva koncepcija, na kojoj je Austrija rezolutnoustrajavala sve do nagodbe s Ugarskom, javno je obznanjena uBe~u 1841. godine u formi prvog preglednog plana izgradnje

55

1 O tome više u: Bernard Stulli, Prijedlozi i projekti èljezni~kih pruga u

Hrvatskoj 1825 - 1863, knjiga I, Sveu~ilište u Zagrebu - Institut zahrvatsku povijest, Zagreb, 1975., 15.

èljeznica na podru~ju Carevine.2 Na takvu austrijsku koncep-ciju, prema o~ekivanju, reagirali su Ma|ari - i to vrlo oštro. Nazasjedanju ugarskog parlamenta usvojen je zakonski ~lanakXXV. u kojem se austrijskom prometnom sistemu s ishodištemu Be~u suprotstavlja ma|arska prometna koncepcija koja isho-dište pruga vidi u Budimpešti, "odakle se grana 13 glavnih lini-ja, zahvataju}i i preko granica Ugarske, pogotovo u tzv.'pridruène zemlje' Ugarskoj, pa tako i u Hrvatsku sve do - Ri-jeke." 3

Kao i u svim ostalim bitnim odrednicama gospodarskog,društvenog, kulturnog i politi~kog ìvota, stolje}ima unazad,Hrvatska je i u osmišljavanju svoje èljezni~ke mreè, tolikobitne za gospodarstvo i nacionalnu integraciju, morala balansi-rati izme|u Be~a i Pešte. Prostora je, doduše, ostajalo vrlomalo, dovoljno tek za idejno osmišljavanje više ili manje smio-nih projekcija èljezni~kih pruga koje u ~etrdesetim i pedese-tim godinama, kao i dugi niz godina nakon toga, nisu imalerealno uporište koje bi, ako ne garantiralo, ono barem davalorealne izglede za konkretizaciju osmišljenog. Osnovni problemHrvatske toga vremena bio je u nedostatku doma}eg kapitalaneophodnog za ulaganje u projekte od strateškog nacionalnoginteresa, te ~injenica što ti projekti, naj~eš}e, nisu kolidirali sainteresima najmo}nijih dràva Carstva. Od ništa manje smet-nje, barem kada je u pitanju izgradnja èljezni~ke mreè, bilesu i nesuglasice pojedinih regija, interesno povezenih poduzet-nika i visoko pozicioniranih društvenih i politi~kih uglednikaoko izgradnje prioritetnih prometnih pravaca. Ako se tomu pri-doda i upravno-politi~ka rascjepkanost hrvatskog teritorija,koja je u drugoj polovici 19. stolje}a pretpostavljala usaglaša-vanje Be~a, Pešte, Zagreba i krajiških institucija oko smjera ina~ina financiranja pojedinih èljezni~kih pravaca, jasno je dau dogledno vrijeme nije bilo realno o~ekivati izgradnju èljez-

56

2 Mirko Valenti}, Osnovni problemi prometne integracije i jadranske

orijentacije hrvatskog poduzetni~kog gra|anstva u XIX. stolje}u,Povijesni prilozi, br. 9, 1990., 52.

3 Stulli, isto, 17.

ni~kih pruga na dràvnoj razini ~ija bi izgradnja bila na linijiuvaàvanja hrvatskih nacionalnih interesa.

Takvo stanje trajalo je sve do propasti Austro-ugarskedràve 1918. godine. Sve to vrijeme Hrvatska je “u velikim in-frastrukturnim investicijama Monarhije sluìla Austriji i Ugar-skoj u prvom redu kao prometni koridor jednom za be~ku,drugi put za peštansku ekspanziju prema Jadranu i Orijentu.”4

Za vrijeme dominantno be~kog utjecaja na prilike u Hrvat-skoj, sve do Nagodbe 1867./1868., izgra|ena pruga Be~ - Trst5

u bitnome je determinirala planiranje i izgradnju ostalih èljez-ni~kih pruga. Austriji, dakako, nije bio cilj poticati integracijuhrvatskih zemalja, još manje otvoriti novi koridor prema Jadra-nu (Rijeka-Senj), ve} izgraditi priklju~ke na ve} postoje}u pru-gu i tako preusmjeriti dotadašnje trgova~ke putove kojima jehrvatska roba stizala u “ma|arsko primorje”.6

Prva pruga u Hrvatskoj izgra|ena je upravo kao refleksijatakvih tendencija be~kih poduzetni~kih i politi~kih krugova.Bio je to be~ko-trš}anski odvojak pruge Zidani most-Za-greb-Sisak pušten u promet 1862. godine.7 Iste godine, izme|u20. i 22. kolovoza, u Zagrebu je odràna Banska konferencijaposve}ena rješavanju èljezni~ke problematike. O problemimaizgradnje èljezni~kih pruga u Kraljevini Hrvatskoj i Slavonijiraspravljalo se i ranije, na zasjedanju Hrvatskog sabora 1861.godine, prilikom izrade planova za pojedine dionice pruga joštijekom ~etrdesetih godina, a sve više “èljezni~ka” problema-tika nalazila je svoje mjesto i na stranicama dnevnog tiska.

57

4 Valenti}, isto, 63.5 Izgradnja pruge Be~ -Trst, tzv. arterija Carstva, trajala je od 1842. do

1857. godine. Godine 1846. izgra|ena je dionica Be~-Celje, 1849.Celje-Ljubljana, da bi posljednja dionica, Ljubljana-Trst, u promet bilapuštena 1857. godine.

6 Od 1779. godine Rijeka ima status “Corpus Separatum” krune sv.Stjepana i izravno je podre|ena Ugarskoj, sve do 1918. godine.

7 Doduše, prva pruga kroz Hrvatsku izgra|ena je u Me|imurju 1860.godine. No, kako je kralj u svibnju 1861. godine Me|imurje priklju~ioUgarskoj, ~ini se ispravnim spomenutu prugu od slovenske granice doSiska smatrati prvom hrvatskom prugom, ili, da budemo precizniji,prvom prugom kroz Hrvatsku.

Unato~ toga, Bansku konferenciju treba posebno istaknuti, i tostoga što je na noj “po prvi put zacrtan plan za izgradnju èljez-ni~ke mreè u interesu ekonomskog razvoja Hrvatske i uo~ena(...) opasnost od jakih lokalnih i regionalnih interesa.”8 NaKonferenciji, kojoj je osim bana Josipa Šok~evi}a, njenog ini-cijatora, zna~ajan doprinos dao i Ivan Maùrani}, tada dvorskikancelar, postavljeno je pitanje od ~ijeg je rješenja ovisiladaljnja sudbina, ne samo èljezni~ke mreè u Slavoniji i Hrvat-skoj, ve} i sveukupnog hrvatskog gospodarstva: kako spojitiSlavoniju i Srijem s jadranskim lukama? Oko tog pitanja iskri-stalizirala su se tri prijedloga. Ve}ina sudionika Konferencije -na kojoj su osim ve} spomenutih osoba u~eš}e uzeli ùpanisvih sedam ùpanija, predstavnici trgova~kih komora, društve-no prominentni pojedinci i predstavnici gradova - prihvatila jeprijedlog koji je zagovarao izgradnju pruge od Zemuna, sredi-nom Slavonije, do Zagreba, a otuda preko Karlovca do Rijeke.Ova pruga, kako je planirano, trebala je imati priklju~ke zaOsijek, Brod na Savi i Sinj. Dvorska kancelarija je, uz izvjesnekorekcije9, ovakav plan prihvatila, i ubrzo su zapo~eli priprem-ni radovi.

Vojni neuspjesi Monarhije i sve sloènija politi~ka situacijau dràvi doveli su 1867. godine do potpisivanja Au-stro-ugarske, a godinu dana kasnije i Hrvatsko-ugarske nagod-be. Prvim ugovorom Hrvatska je u diobi vlasti izme|u Be~a iBudimpešte potpala pod interesnu sferu Ma|ara, dok su dru-gim ugovorom regulirani odnosi izme|u Ma|arske i Hrvatske.No, Hrvatsko-ugarska nagodba bila je sve samo ne ugovor kojibi Hrvatskoj omogu}io nesmetani gospodarski razvitak, timviše što su pojedine odredbe Nagodbe u praksi sustavno kršene- dakako, na štetu Hrvatske.

58

8 Zdenka Ba`dar, Razvoj èljezni~ke mreè u Hrvatskom podunavlju od

1850. do 1914. godine, neobjavljeni magistarski rad, Zagreb, 1999., 15.9 Plan Dvorske kancalarije nije uklju~ivao izgradnju pruge do Zagreba,

ve} je ona od Siska trebala i}i izravno na Karlovac i Ogulin, a iz Ogulinaprema Rijeci i Senju. Vidi: Mirjana Gross-Agneza Szabo, Prema

hrvatskome gra|anskom društvu, Globus, Zagreb, 1992., 352.

Na planu prometne integracije Hrvatske Nagodba je zna~ilaodustajanje od do tada dominiraju}eg austrijskog modela iz-gradnje èljezni~ke mreè. Taj model zamijenjen je ma|arskimkoji je, kao izraz hegemonisti~kih aspiracija vladaju}ih krugo-va, inzistirao na povezivanju perifernih oblasti sa Budimpeš-tom kao politi~kim, gospodarskim i kulturnim središtemdràve. U toj koncepciji nije bilo mjesta za izgradnju horizon-talne hrvatske èljezni~ke magistrale od Zemuna do Rijeke.Umjesto njene izgradnje, od neprocjenjive va`nosti za cjelo-kupni, ne samo gospodarski ìvot Slavonije i Hrvatske, Ma|arisu insistirali na što je mogu}e brèm povezivanju Budimpešte sRijekom. Dionicu te pruge od Djekenješa do Zagreba dovršilisu 1870., dionica od Zagreba do Karlovca u prometu je bila ve}od 1865. godine, dok je posljednja etapa pruge, Karlovac - Ri-jeka, dovršena 1873. godine. Do raspada Monarhije 1918. go-dine na teritoriju Slavonije i Hrvatske izgra|en je odre|eni brojpruga koje su “predstavljale samo fragmente èljezni~ke vezeBudimpešte s Bosnom i Srbijom.”10 Kao takve, razumljivo,bile su prije svega izraz potreba ekspanzionisti~kih ma|arskihkrugova. Izgradnja pruge Dalj-Brod na Savi mo`da je najekla-tantniji primjer pogubnosti ma|arske prometne strategije zarazvoj pojedinih gradova i oblasti u Slavoniji i Hrvatskoj.Izgradnja te pruge “uvjerljivo pokazuje da su ma|arski vla-stodršci nastojali ne samo donijeti koristi Ugarskoj i sebi negoponajprije oštetiti hrvatske interese.”11

U ozra~ju takvih tendencija gra|ena je i pruga Osi-jek-\akovo-Vrpolje. Prije nego li pokušam rekonstruirati tijeknjezine izgradnje, od prvih inicijativa do sve~anog otvaranja urujnu 1905. godine, a to je i osnovni cilj ovog rada, ukratko }use osvrnuti na idejno osmišljene, ali nikada realizirane projektepruga koje su trebale prolaziti kroz \akovo.

59

10 Igor Karaman, Privredni poloàj Slavonije u Habsburškoj monarhiji pod

nagodbenim sistemom, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 9,1966., 299.

11 Dragutin Pavli~evi}, Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj, Sveu~ilišnanaklada Liber - Sveu~ilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest,Zagreb, 1980., 50.

2. \akovo u projektima izgradnje èljezni~kih pruga do1894. godine

Prvi spomen \akova u projektima gradnje èljezni~kihpruga seè u 1842. godinu. Te je godine C. L. Bruck, ~elni ~ov-jek rije~kog Društva za izgradnju èljezni~ke pruge Sisak –Karlovac, predao na uvid Ugarskom namjesni~kom vije}u ela-borat venecijanskog inènjera M. A. Sanferma koji jesadràvao i viziju širenja spomenute dionice na Osijek i Vuko-var. Elaborat je napisan latinskim jezikom, a pasus u kojem sespominje \akovo, tada još kao Dea-Kovar, tj. Diakovar, glasioje: “Longitudo totalis esset metrorum circiter 223/m mill.294/10 usque Esseck. Adhibitis fortasse localibus inquisitioni-bus amplius breviari posset tractus Andrieveczdol et Esseck il-lam propius Dea-Kovar transferentes, verum et hac obtentabreviatione, longior fieret ramus Vinkovecze et Vukovar; quareubi et hic esset aedificandus, prioris imminueretur utillitas.Quod omne ex majoribus et accuratius habitis localibus inve-stigationibus penderet, et ex disquisitione recte instituta tumutilitatis hujus rami secundi agendi, quae positiva primo aspec-tu videtur, tum conditionum quas terrae tractus, per quos tran-seundum est, suppeditant.”12

Nekoliko godina kasnije, 1844. godine, Bruck i Sanfermosvoj su prvobitni prijedlog korigirali na na~in da su sada zago-varali izgradnju još duè dionice. Njeno ishodište trebalo je bitiu Slankamenu, odakle bi, preko Rume, Vinkovaca, \akova,

60

12 Stulli, isto, 421. U prijevodu tekst bi glasio: “Potpuna bi duìna (pruge)sve do Osijeka iznosila oko 223000 metara, tj. 29 i 4/10 germanskihmilja. Tek nakon što se mo`da izvrši pregled na licu mjesta, više bi semogao skratiti potez od Donjih Andrijevaca do Osijeka tako da ju seprenese bliè \akovu. Ali kad bi se i postiglo to skra}enje, duì bi krakbio Vinkovci i Vukovar. Zato gdje bi se taj i na kojem mjestu trebaograditi, korist bi se prvoga smanjila. Što bi sve ovisilo od velikih ipomnije obavljenih istraìvanja na samom mjestu, te bi se na temeljuistraìvanja pravilno odredila kako korisnost toga drugoga kraka, koji bise trebao graditi a koji se na prvi pogled ~ini pozitivnim, tako i uvjetakojima obiluje poloàj tla po kojemu (taj krak pruge) treba prolaziti.”

Broda na Savi, Novske i Siska, išla sve do Karlovca. Plan jepredvi|ao i izgradnju pobo~nih pruga za Zagreb, Osijek, Vuko-var i Mitrovicu.

Ovu ideju Bruck i Sanfermo iznijeli su u pisanom obliku,argumentirano, ugarskom palatinu i ugarskom saboru13, ali kaošto je i bilo za o~ekivati, Ma|ari je nisu podràli. Razlozi su,gledaju}i iz kuta ma|arske slu`bene politike i njihovih strateš-kih opredjeljenja po pitanju izgradnje prioritetnih èljezni~kihpravaca, imali svoje logi~no utemeljenje. Naime, Bruckova iSanfermova inicijativa ocijenjena je kao proaustrijska, kaosvjestan ~in koji je za posljedicu trebao imati preusmjeravanjepodunavske trgovine prema èljezni~koj magistrali Be~-Trst(koja je upravo u to vrijeme bila u izgradnji), tj. luci Trst kaoglavnoj austrijskoj izvozno-uvoznoj luci.

Umjesto te pruge proma|arski krugovi u Hrvatskoj inzisti-rali su na izgradnji pruge Vukovar – Rijeka. Ona, kao što jepoznato, nije nikada izgra|ena, ali su u~injene sve predradnjeza njezinu finalizaciju. Pruga je trebala i}i od Vukovara, prekoOsijeka, do Rijeke, a predvi|en je bio i njezin odvojak koji jetrebao povezati Osijek sa \akovom i Vrpoljem. Projektant pru-ge Carl Maria von Wallau izvijestio je 10. travnja 1844. godineKapetanat grada Rijeke o dinamici radova na trasiranju spome-nute pruge. U izvješ}u se konstatira da je dovršeno “trasiranjena dionici od Vukovara, preko Broda i Nove Gradiške, do Ose-kova, 2 milje pred Siskom; isto tako i za ogranak pruge Osi-jek-\akovo-Vrpolje.”14

O dionici pruge Osijek – \akovo – Vrpolje C. M. Wallauiscrpnije je elaborirao u predstavci koju je Kapetansko vije}egrada i kotara Rijeke sije~nja 1845. godine podnijelo ugarskompalatinu. U njoj se, kada je o \akovu rije~, navodi sljede}e:“Von Vrpolje ist über Striezivojna gegen Piskorevcze, Budrov-cze und Diakovar, ferner nach Siroko Polje, Vuka, Czepin (wosich eine gut organisirte Runkelruben Zukerfabrik des Herrn

61

13 Stulli, isto, 435-444.14 Stulli, isto, 446.

von Mayer, und des Grundherrn Adamovich befindet) dannnach Esseg, eine Flugelbahn von 6 1/2 Meile beantraget.”15

Na istim stranicama projektant isti~e va`nost Društva zabrodski promet u Osijeku, tehni~ke pojedinosti oko savlada-vanja kanala kod Tomašanaca i generalne nedoumice vezaneza financiranje cjelokupnog projekta.

Zaoštravanje politi~kih prilika u Carevini dovest }e do re-volucionarnih gibanja 1848. godine koja }e, barem za neko vri-jeme, tijekom pedesetih godina, imati za posljedicu jošdominantniji utjecaj Austrije na sve društvene i politi~ke pro-cese unutar granica Monarhije. Na planu izgradnje èljezni~kihpruga zna~ilo je to odustajanje od daljnjih radova na izgradnjipruge Vukovar – Rijeka. Ve} po~etkom pedesetih “Komisija iMinist. rata aktivno su u~estvovali u pripremi novog planamreè austrijskih èljeznica. /.../ Od pruga kroz Hrvatsku, donjenih granica, ili blizu tih granica, naveli su: Sisak – Zagreb, sodvojkom do Karlovca; Szegedin – Baja – Mohacs – Pech –Kanizsa – Zagreb; Mohacs – Osijek; Szegedin – Petrovaradin iLjubljana – Nabreìna – Trst.”16 Prièljkivanu prometnu hori-zontalu kroz Hrvatsku zamijenila je vertikala u kojoj se imetrgovišta \akovo nije spominjalo.

Nezadovoljni ovakvom prometnom politikom Austrije sla-vonski su veleposjednici, na ~elu s biskupom J. J. Strossmaye-rom, izradili predstavku vladaru i osobno mu je uru~ili 1.studenoga 1856. godine.17 U predstavci se, doduše, izrijekomne spominje \akovo, ali se apelira na potrebu revitalizacijedovršenih planova za prugu od Vukovara do Jadranskog mora.

62

15 Stulli, isto, 473. U prijevodu tekst glasi: “Predloèna je sporednaèljezni~ka pruga od 6,5 milja koja bi išla od Vrpolja, preko Strizivojne,Piškorevaca, Budrovaca i \akova, zatim dalje prema Širokom Polju,Vuki, êpinu (gdje se nalazi dobro organizirana tvornica še}eragospodina von Mayera i zemljoposjednika Adami}a) i naposljetku linijabi završila u Osijeku.”

16 Stulli, isto, 69-70.17 Stulli, isto, 654-657. Osim Strossmayera potpisnici predstavke bili su:

grofovi Adolf i Ladislav Peja~evi}, grof Heinrich Khuen, grof Eltz,Ljudevit pl. Salopek i opat Adam Suki}.

Izgradnjom te pruge, smatrali su potpisnici predstavke, bio biostvaren njihov osnovni cilj. Ako to pak ne bi bilo mogu}eu~initi u cijelosti, na na~in koji su to oni predloìli, zahtijevalisu barem što skoriju izgradnju pruge kroz Slavoniju. U njiho-vom osnovnom prijedlogu stajalo je i to da bi glavnu liniju pru-ge trebalo pobo~nom prugom povezati s granicom Osmanskogcarstva kod Broda na Savi.

Iz pouzdanih izvora odmah je stigla vijest da ova inicijativane}e biti prihva}ena. Sredinom sljede}e godine molba slavon-skih velikaša bila je i slu`beno odbijena.

Sljede}i èljezni~ki projekt u kojem je bilo uklju~eno i\akovo, i to kao projekt kapitalne vrijednosti ~ija je realizacijakona~no trebala zadovoljiti autenti~ne hrvatske interese, defi-nitivno je iskristaliziran na Banskoj konferenciji o èljez-ni~kom pitanju odrànoj u Zagrebu od 20. do 22. kolovoza1862. Samo odràvanje konferencije, a posebice njeni zak-lju~ci, bili su od nesagledivog zna~aja za daljnje oblikovanjehrvatskih interesa u izgradnji prioritetnih èljezni~kih promet-nica u drugoj polovici 19. stolje}a. Svi sudionici konferencijena~elno su se sloìli o nu`nosti povezivanja isto~nih dijelovaHrvatske sa jadranskim lukama, ali se nisu sloìli oko togakako bi to~no trebala izgledati trasa pruge koja bi povezala te,najudaljenije dijelove zemlje. Za prugu koja bi išla dravskomdolinom zalagali su se knez W. Schaumberg-Lippe i grof PetarPeja~evi}. Njihova koncepcija nije prihva}ena jer ona, zapra-vo, i nije bila na liniji ostvarenja hrvatskih nacionalnih interesa.Naime, bilo je lako uo~iti da njihovi “prijedlozi potpuno odgo-varaju sistemu austrijske èljezni~ke mreè, da su bili protivnikoncepciji bilo kakvog hrvatskog èljezni~kog prometnog si-stema... .”18

Prijedlog da trasa budu}e pruge ide savskom dolinomdoìvio je istu sudbinu. Zagovornici ovakve trase pruge, dodu-še, nisu bili na tragu razmišljanja nosilaca prethodne koncepci-je. Oni su, isti~u}i neke komparativne prednosti savske doline,

63

18 Stulli, isto, 119.

zagovarali prugu koja bi više odgovarala njihovim lokalnim in-teresima. Vjerojatno i nije potrebno posebice isticati da su ovukoncepciju na konferenciji predloìli i “branili” predstavniciprisavskih krajiških podru~ja, napose gradovi Vinkovci i Brodna Savi.

Ideja da bi trasa pruge trebala prolaziti središtem Slavonije,a samim tim i kroz \akovo, imala je najviše pristalica. Zamiš-ljeno je da od Zemuna, preko Vinkovaca, \akova i Poège idedo Zagreba, te od Zagreba preko Karlovca do Rijeke. Planomsu predvi|eni i priklju~ci na Osijek, Brod na Savi i Senj. înje-nica što je dio trase prolazio kroz Vojnu krajinu i mogao bitispona izme|u sjeverne Hrvatske, Bosne i Srbije, te stoga što juje podrào i rije~ki magistrat nadaju}i se da bi ona mogla pripo-mo}i inkorporaciji Rijeke u gospodarski ìvot Hrvatske, bili supresudni momenti koji su toj trasi dali prednost u odnosu pre-ma trasama koje su bile zamišljene da idu dolinama Drave iSave.19

Za prugu koja bi prolazila središtem Slavonije naro~ito jebila zainteresirana Poèška ùpanija. U zapisniku glavne skup-štine ùpanije Poèške iz velja~e i oùjka 1862. godine20 navo-de se argumenti zašto bi baš ta trasa pruge bila najbolje rješenje- kako za dràvu, tako i za “dru`tvo èljezni~kog poduzetja”.Isti~e se da bi “predloèni potez preko Kutinje, Pakraca iPoège na Diakovo išao (...) sredinom Slavonije, i bio za 7.miljah kra}i neèli svi ostali potezi ... .” Osim toga, kaè se da-lje u izvješ}u, “ciela okolica od Kutinje preko Pakraca, Poègei Diakova bogata je na svakovrstnom vo}u, a osobito šljivami,(...), najizvrstniimi šumami... .” Tu su i “Lipikske toplice”,tvornica stakla u Zve~evu itd.. Zbog svega toga ùpanijskaskupština umoljava visoko kr. herv. slav. namjesni~ko Vije}e“da mo}nim svojim uplivom onamo nastojiati izvoli, da se gorere~eni potez preko Kutinje, Pakraca, Poège na Diakovo za è-

64

19 M. Gross - A. Szabo, isto, 352.20 Bernard Stulli, Prijedlozi i projekti èljezni~kih pruga u Hrvatskoj

1825-1863, knjiga II, Sveu~ilište u Zagrebu - Institut za hrvatskupovijest, Zagreb, 1975., 102-104.

ljezni~ku prugu ustanovi, da se preuzvišeni gosp. KancelarIvan Maùrani} umoli, da dostoji svojim putem gore napomen-jeni dru`tvu èljezni~kom stavljeni predlog podupirati, a istotako umoliti se odredjuje preuzvišeni gospodin Juraj Strossma-yer biskup Diakova~ki, u kojega interesu kao vlastela diako-va~kog i u interessu prediela Diakova~kog takodjer odkomunikacie udaljenog pomenuti potez leì, mo}nog podupi-ranja radi.”

Sa istom molbom Poèška ùpanija obratila se i hrvatskomdvorskom kancelaru Ivanu Maùrani}u. Na kraju pisma moliga se da on “kao Kancelar i vrhovna glava naša, dostoji osiro-mašenom pu~anstvu našem - kao blagi otac - kojeg je jednaznamenita strana pu~anstva do sada bez pomo}i samo teret no-siti priviklo, odnikud ga sunce ogrejalo nije - od pomo}i i utie-he biti, i mo}nim uplivom posredovati, da se èljezna prugasredinom Slavonije i to preko Kutinje, Pakraca i Poège naDiakovo proizvede.”21

Inicijativu Poèške ùpanije, mimo o~ekivanja, a uz mjerestanovitog opreza, prihvatila je i Viroviti~ka ùpanija. 22

Ideju o prolasku pruge sredinom Slavonije u više navratarezolutno je podrào i biskup Josip Juraj Strossmayer. Na dru-goj sjednici Banske konferencije odrànoj 21. kolovoza istak-nuo je da se prilikom izgradnje èljeznica mora prije svegapaziti na dva momenta: interes “podhvatnika” i interes dràve.“Ako je pruga iz Zemuna po sredini Slavonije najkra}a k moru,to je nedvojbeno, da }e ona i za podhvatnika biti najkoristnija ;tim pako, što bi se ta pruga gradila kroz srce Slavonije, sigurnobi od najve}e koristi bila i za narod, jer bi se njome i Podravci iPosavci jednako koristno mogli sluìti.”23

65

21 Stulli, isto, 104.22 Vidi pismo koje je Viroviti~ka ùpanija uputila Hrvatskoj dvorskoj

Kancelariji u Be~u. Stulli, isto, 133-135.23 Matija Pavi} - Milko Cepeli}, Josip Juraj Strossmayer biskup

bosansko-|akova~ki i sriemski god. 1850-1900., Zagreb, 1900.-1904.,457.

Po mišljenju Strossmayerovih biografa “biskupova je rie~vriedila mnogo, i ona je, moè se re}i, odlu~ila cielom konfe-rencijom. Svi su uvidjali prieku nu`du, da se ta èljeznica baštim pravcem izgradi; svi su gledali sjajnoj budu}nosti u dogled.Zagreb~ani priredili su biskupu u slavu koncerat i ina~e ga saovacijama susretali, a ùpanija poèška izjavila mu toplu zah-valnost.”24

Zaklju~ak da bi pruga trebala i}i sredinom Slavonije prih-va}en je od ve}ine sudionika konferencije, ali je zasigurno svi-ma bilo jasno da je do realizacije tog projekta još dug ineizvjestan put. Upravo stoga na konferenciji je osnovanOdbor koji je trebao posebnu pozornost obratiti “na otvorenapitanja konkretne trase za ovu prugu, i na pribavljanje sredsta-va za njeno trasiranje.”25 Jednoglasnom odlukom za ~lanaOdbora izabran je biskup J. J. Strossmayer, a ve}inom glasovabarun Lazar Hellenbac, Iginio Škarpa, Ljudevit Vukotinovi},Ante Jaki}, dr. Mirko Šuhaj, grof Julio Jankovi} i Koloman Be-dekovi}. Odbornici su za predsjednika predloìli biskupa Stro-ssmayera koji ponudu nije prihvatio s obrazloènjem daobitava u \akovu te bi mu, iz ~isto tehni~kih razloga, posao ko-ordinatora rada Odbora bio dodatno oteàn.26

Zbog politi~kih promjena u Monarhiji tijekom druge polo-vice šezdesetih godina do kona~ne realizacije zamišljene prugenije došlo, iako su neophodne pripreme za finalizaciju tog pro-jekta uglavnom bile dovršene. Od tada, pa sve do po~etkaosamdesetih godina 19. stolje}a, barem koliko je autoru ovogteksta poznato, \akovo se više ne spominje u sustavnije osmiš-ljenim projektima izgradnje èljezni~ke mreè kroz Slavoniju iHrvatsku. Prva takva inicijativa, koja }e onda u kona~nici i re-zultirati izgradnjom pruge Osijek – \akovo – Vrpolje, pojavilase po~etkom osamdesetih godina 19. stolje}a.

66

24 Isto.25 Stulli, knjiga I, 138.26 Pavi}-Cepeli}, isto.

3. Vicinalna èljeznica Osijek-\akovo-Vrpolje

3.1. Priprema za gradnju pruge

Gospodarski krugovi u Osijeku, posebice oni okupljeni okoTrgova~ko-obrtni~ke komore za Slavoniju, dugi niz godina in-zistirali su na izgradnji pruge koja bi preko \akova i Vrpoljagrad Osijek povezala sa Brodom na Savi, a samim tim i Bo-snom, tj. Osmanskim carstvom. Naime, izgradnjom pruge Dalj– Brod “bosanski promet odvra}en (je) od svoga naravnogtrìšta u Osijeku”27, što je bio još samo jedan u nizu poteza vla-daju}ih ma|arskih krugova prema ciljanoj izolaciji i marginali-zaciji toga grada. Da bi dobili potporu relevantnih dràvnihtijela i istaknutijih pojedinaca iz politi~kog i društvenog ìvota,predstavnici Osijeka odaslali su mnoga pisma, a nerijetko i iz-ravno kontaktirali sa svima onima koji su mogli pripomo}i afir-maciji ideje o gradnji pruge.28 Kada je ve} izgledalo da }einicijativa biti usvojena na najvišim mjestima, pogotovo stogašto ju je podràlo i vojno ministarstvo, došlo je u Osijeku doudesa koja je, barem za neko vrijeme, sve inicijative vezane zaizgradnju pruge Osijek – \akovo – Vrpolje stavila u drugi plan.

Naime, dana 23. rujna 1882. godine u Osijeku se pod tere-tom vlaka srušio èljezni~ki most. U nesre}i je poginulo 26

67

27 Nikola Atanasijev Plavši}, Trgova~ko-obrtni~ka komora za Slavoniju u

prvih pedeset godina njenog opstanka 1853.-1903., Osijek, 1904., 117.28 Za podršku je zamoljen i J. J. Strossmayer. U jednom od pisama upu}enih

F. Ra~kom on piše:" Ovih dana bje kod mene deputacija osje~kapozivaju}i me, da joj se na ~elo metnem i da idemo u Peštu, ne bi liodvratili ludost skrajnu, il je zlo}a skrajna, kojom Madàri u kraiškojèljeznici Osijek mimoi}i kane. Veli svijet, da bi to jedino nesre}u odSlavonije odvratiti moglo, jer da bi moja prisutnost toliko djelovala naMadàre, da bi od svoje ludosti odustali. Što Vi velite? Bi l’ vrijedno bilotu `rtvu doprinijeti? Stvar je dakako za \akovo i Osijek od neizmjernevrijednosti, a po mojem mnijenju, moj opzicionalni poloàj ne bi se potomu nimalo promijenio. Osje~ani su vrlo ogor~eni proti Madàrom i spunim pravom. Eto im pla}a za njihovo madàrsko oduševljenje!"Korespondencija Ra~ki-Strossmayer, knjiga druga, JAZU, Zagreb,1929., 74.

vojnika koji su se iz Bosne vra}ali svojim ku}ama, a èljez-ni~ki promet na pruzi Osijek – Villany bio je do daljnjega u pre-kidu. Izravna posljedica te nesre}e manifestirala se upove}anom prometu na pruzi Brod – Dalj. “Uslijed svih tih do-gadjaja usnula je napokon namjera izgradnje èljezni~ke prugeOsijek – Vrpolje, te je uskrsnula opet istom u godini 1894.(...).”29

Od te, 1894. godine, pro}i }e 11 godina mukotrpnog prego-varanja, prihva}anja i odbijanja ponu|enih projekata, njihovihkorekcija, intervencija mnogobrojnih poslanstava, jednomrije~ju uzleta i padova koji }e u kona~nici, ipak, rezultirati iz-gradnjom pruge tijekom 1905. godine.

Novi krug priprema za gradnju pruge Osijek-\ako-vo-Vrpolje otpo~eo je listopada 1894. godine odlaskomosje~kog izaslanstva u Budimpeštu gdje ih je primio tadašnjihrvatski ban Khuen Hedervary. Izaslanstvo mu je tom prilikomizloìlo svoje argumente za izgradnju pruge, te od bana dobilojamstva da }e se on osobno zauzeti za isho|enje dozvole po-trebne za po~etak radova.30 Istu potporu ovom projektu, i tovrlo konkretnu, dala je i Viroviti~ka ùpanija i Gradsko pogla-varstvo Osijeka. Na skupštini Viroviti~ke ùpanije odrànoj10. studenog 1894. godine31 upisani su iznosi za nabavu temel-jnih dionica u desetogodišnjim beskamatnim obrocima i osigu-rana potpora iz dijela otkupa javnih radova. Spomenutaskupština za našu temu zna~ajna je i zbog disonantnih tonovakoji su se ~uli u vezi izgradnje prioritetnih pravaca èljez-ni~kih pruga u Slavoniji, posebice smjera budu}e trase prugeOsijek-\akovo-Vrpolje.

Oto pl. Štetner zagovarao je pravac Osijek – Ernestinovo –Semeljci – \akovo – Vrpolje, a ~uli su se i planovi u kojima jeizostavljen Osijek kao ishodište pruge. Tako su predlagani i

68

29 Plavši}, isto, 117. O tome vidi i: Zlata @ivakovi}-Kerè, Urbanizacija i

promet grada Osijeka na prijelazu stolje}a (1868.-1918.), Društvo zahrvatsku povjesnicu Osijek, Osijek, 1996., 117.

30 Vjesnik ùpanije viroviti~ke, br. 20, 1894., 159. (dalje: V@V)31 Isto, br. 22, 1894., 170-171.

smjerovi Našice – \akovo – Vrpolje i Našice - Gorjani – Se-meljci – Vinkovci (sa odvojcima Gorjani – \akovo – Vrpolje iVinkovci – Osijek). No, svi ti prijedlozi bili su odbijeni. Uìodbor smatrao je optimalnim rješenjem pravac Osijek – êpin– Vladislavci – Koprivna – Semeljci – Kešinci – Mrzovi} –Vu~evci – Forkuševci – \akovo – Vrpolje. Prijedlog odboraskupština je jednoglasno prihvatila, a u pododbor izabrala Dra-gutina Kršnjavog i Zvonimira @epi}a kao predstojnike intere-snih kotara.

Nedugo nakon ùpanijske skupštine Ugarsko ministarstvotrgovine izdalo je na godinu dana Vasi Gjugjevi}u preddozvo-lu za gradnju pruge, i to kao vicinalne paravozne èljeznice.32

U intenzivnim aktivnostima vezanim za izgradnju pruge ti-jekom 1894. godine zapaèno mjesto zauzima i istup osje~kogGradskog poglavarstva. Ono je 12. studenoga iste godine doni-jelo odluku da }e izgradnju èljeznice poduprijeti svim sred-stvima. U tu svrhu osigurana je pripomo} u nabavi temeljnihdionica i izabran Odbor na ~elu s osje~kim gradona~elnikomAntunom Rotterom. Uloga Odbora bila je da u koordinaciji saùpanijskim odborom, na najrazli~itije na~ine, inicira što brùrealizaciju zacrtanog projekta. U tom smislu odlu~eno je da seu \akovo pošalje izaslanstvo koje bi za cijeli projekt trebalozainteresirati biskupa Strossmayera. Nadalje, ve} po~etkomsljede}e godine, 7. sije~nja 1895., Odbor je uspio organiziratiskupštinu interesenata i na noj u manjoj mjeri revidirati usvoje-nu trasu pruge. Kao najkra}i, i za gospodarstvo Osijeka najop-timalniji smjer, smatrao se onaj koji bi išao od Osijeka prekoêpina, Vuke, Semeljaca, Širokog Polja i \akova, a ne, kako jeusvojeno na ùpanijskog skupštini, od Osijeka preko êpina,Vladislavaca, Koprivne, Semeljaca, Mrzovi}a, Vu~evaca, For-kuševaca i \akova. Uz navedene razloge, argument za izmjenutrase bio je i taj što je novopredloèni smjer pruge trebao prola-ziti kroz ve}a, i samim tim zna~ajnija mjesta.33

69

32 Isto, br. 23, 1894., 183.33 Usporedi: @ivakovi}-Kerè, isto, 117-118; V@V, br. 23, 1894., 183.

Po~etni zanos zasnovan na konkretnim rezultatima prisutanje tijekom 1895. godine. Na ùpanijskog skupštini odrànojsvibnja mjeseca34 konstatirano je da su okon~ani radovi okotrasiranja pruge, te izraèna smiona o~ekivanja “da }e se do-skora gradnja oìtvoriti”. Nekako u isto vrijeme savjetnik u mi-nistarstvu trgovine Julio pl. Geduly izvršio je pregled trasiranepruge, dok je savjetnik ministra Ehrenhofer 26., 27., i 28. lip-nja te godine predsjedavao politi~kom ophodnjom pruge.Utvr|eni su pru`ni prijelazi, ali i odre|eni manji propusti, koji,doduše, nisu zna~ajnije narušili pozitivnu sliku do tada izvrše-nih radova.35

Kako su sve predradnje valjano provedene bilo je za o~eki-vati da }e Ministarstvo trgovine, u najskorije vrijeme, izdatidozvolu za po~etak gradnje. No, kako se to nije dogodilo tije-kom teku}e godine, a ni po~etkom 1896., oformljeno je iza-slanstvo grada Osijeka i ùpanije Viroviti~ke, na ~elu sùpanom dr. Teodorom grofom Peja~evi}em36, koje je 21. vel-ja~e primio ban K. Hedervary.

Delegacija je dobila podršku bana oko ustupanja dijela do-prinosa iz Krajiške investicione zaklade, kao i njegovu osobnupodršku cjelokupnom projektu koju je, uostalom, obe}ao još1894. godine. Ban je tom prilikom istaknuo “da mu je va`nostte pruge, osobito njena va`nost za grad Osijek, poznata, a usli-jed toga te pošto znade, da je ta izgradnja vru}a èlja grada Osi-jeka, i pošto on napredak slavonske metropole ìvo èli, to da}e izgradnju te pruge moralno i materijalno poduprijeti.”37

Da to nisu bile tek kurtoazne izjave svjedo~i ~injenica što jeizaslanstvo još istog dana, zajedno s banom, otputovalo u Bu-dimpeštu i bilo primljeno u Ministarstvu trgovine. Ministartrgovine Danieli izrazio je podršku njihovim nastojanjima, ali

70

34 V@V, br. 11, 1895., 81.35 V@V, br. 13, 1895., 103.36 Osim Peja~evi}a izaslanstvo su ~inili: podùpan Chavrak, gradona~elnik

Graff, ùpanijski zastupnik Barlovi} i dvojica gradskih zastupnika,Plavši} i Weiss.

37 V@V, br. 3, 1896., 23.

nikako ne bezrezervnu. Nakon op}ih mjesta o brizi za Slavoni-ju, a u tom kontekstu i potrebi gradnje transverzalne pruge Osi-jek – \akovo – Vrpolje, slijedila je manje optimisti~naministrova izjava da }e ministarstvo podràti njezinu gradnju“prema mogu}nosti i raspoloìvim sredstvima.”38

U ovoj fazi plana izgradnje 47,6 kilometara pruge Osijek –\akovo - Vrpolje bilo je planirano utrošiti 1.715.000 forinti, tj.36.000 forinti po jednom kilometru. Dodatna sredstva trebalasu se izdvojiti za gradnju pet èljezni~kih postaja i neophodnaprometna sredstva.

Dio sredstava za gradnju pruge, izme|u ostalih, trebala jeizdvojiti Viroviti~ka ùpanija, grad Osijek, te podru~ne op}inekoje bi od pruge imale neposrednu korist. Donesen je zaklju~akda bi pojedina mjesta iz svojih šumskih glavnica trebala kupitiodre|eni broj temeljnih dionica, i to: Forkuševci za 10.000 fo-rinti, Tomašanci za 5. 000, Beketinci za 10.000, Široko Polje za30.000, Semeljci za 30.000, Kešinci za 8. 000, Koritna za15.000, i Punitovci za 10.000 forinti. êpin i Dopsin trebali suizdvojiti znatno manja sredstva (2.000, odnosno 2.594 forinte)koja bi se namaknula iz zakupa šumske kr~evine. Sva spome-nuta mjesta bila su spremna i besplatno ustupiti zemljišta po-trebna za gradnju èljeznice. Takav prijedlog prihvatili su iViškovci, Vuka, Piškorevci, Budrovci i Strizivojna.

U vezi s financijskim doprinosom pojedinih mjesta izgrad-nji pruge svakako treba istaknuti da obveze nisu uvijek prih-va}ane bez stanovitih rezervi. Širokopolj~ani su, npr., bilispremni ispoštovati dogovoreno, ali uz uvjet da èljezni~ka po-staja ne smije biti udaljena od sela više od tri kilometra. Se-melj~ani su bili ~ak spremni i pove}ati svoj iznos uz uvjet dastanica od sela ne bude udaljenija od dva kilometra. Sli~ne suzahtjeve imali i predstavnici Dopsina i Kešinaca. U ovoj fazizatvaranja financijske konstrukcije izgradnje pruge op}ineMrzovi} i \akovo nisu sudjelovale. Naime, \akov~ani koji su

71

38 Isto

trebali uplatiti 30.000 forinti prijedlog nisu prihvatili “jer nisudovoljnom ve}inom posjedovnih glasova stvoreni.”39

Da bi se namaknula potrebna svota novca, jer prikupljenopo~etkom 1897. godine nije bilo dovoljno za po~etak gradnje,ban Hedervary je, drè}i se svojih obe}anja, nastojao “staviti uizgled” 100.000 forinti iz Krajiške investicione zaklade - i topod relativno povoljnim uvjetima. Uz pretpostavku da mini-starstvo trgovine povisi svoj prinos za 50.000 forinti, a to seo~ekivalo, u tom slu~aju za izgradnju pruge nedostajalo bi jošsamo 40.000 forinti koje se namjeravalo osigurati dodatnim iz-dvajanjima svih zainteresiranih, ponajprije ùpanije Virovi-ti~ke i grada Osijeka.40

Što je od planiranog ostvareno, teško je re}i. Pouzdanomoèmo tvrditi tek to da je \akovo naknadno prihvatilo svojdio financijskih obveza41, a Ministarstvo trgovine odbilo dodi-jeliti naknadno traèna sredstva.42

Problemi financijske prirode, kao i naznaka da ministarstvotrgovine najozbiljnije razmišlja da planiranu èljeznicu, kaova`nu transverzalnu prometnicu koja bi trebala povezati Bu-dimpeštu sa Sarajevom, podigne na rang èljeznice I. reda i iz-radi o dràvnom trošku, dodatno je zakomplicirala ve} i onakokompliciranu situaciju oko po~etka gradnje. Inicijativa mini-starstva imala je za posljedicu obustavu svih konkretnih aktiv-nosti oko realizacije vicinalne èljeznice Osijek – \akovo –Vrpolje, dok je ideju da se pruga gradi kao èljeznica I. reda,objektivno, bilo teško pokrenuti s mrtve to~ke.43

Da bi se novonastala pat situacija što brè razriješila Trgo-va~ko-obrtni~ka komora za Slavoniju obratila se TeodoruPeja~evi}u, velikom ùpanu ùpanije Viroviti~ke, s molbom da

72

39 V@V, br. 6, 1896., 46.40 V@V, br. 1, 1897., 8.41 Vidi izvješ}e sa ùpanijske skupštine od 10. lipnja 1897., V@V, br. 12,

1897., 94-95.42 V@V, br. 19, 1897., 154.43 Ugarska kreditna banka bila je jedno vrijeme zainteresirana investirati u

taj projekt, ali je ubrzo odustala.

u ministarstvo trgovine “predvede” deputaciju kojoj bi bioomogu}en prijem kod ministra Ernesta Daniela. Peja~evi} jeinicijativu prihvatio. U velja~i 1898. delegacija je u Budimpeš-ti obavila èljene razgovore sa ministrom, ali bez konkretnihrezultata. Ministar Daniel istaknuo je u razgovoru s ~lanovimadeputacije “da }e obzirom na po deputaciji navedene razloge ova`nosti upitne èljeznice nastojati, da se ta èljeznica kaoglavna linija prvog reda izgradi, te ako to nikako nebi bilomogu}e, da }e u~initi odredbu, da se èljeznica Osijek – \ako-vo – Vrpolje još te~ajem iste godine kao vicinalna èljeznicagraditi odpo~ne.”44

Od ministrovih obe}anja tijekom teku}e godine ništa nijerealizirano. Po~etkom sljede}e za ministra trgovine imenovanje Aleksander pl. Hegedus. Bez obzira na velika o~ekivanjaslavonskih predstavnika ~ini se ipak da u~estale promjene ~el-nih ljudi ministarstva trgovine, pa i ova najnovija, nisu išle uprilog oìvotvorenja njihovih ambicija. Dapa~e. U~estale per-sonalne promjene dodatno su oteàvale operacionalizaciju do-govorenog i svakako bili jedan u nizu remete}ih faktora brèizgradnje pruge.

U sljede}e dvije godine, tijekom 1900. i 1901. godine, nisuzabiljeène nove inicijative u vezi s gradnjom pruge. S mrtveto~ke stvari su se ponovo pokrenule tijekom 1902. godine.Pokrenula ih je Trgova~ko-obrtni~ka komora za Slavoniju nainicijativu Skupštine zainteresiranih za gradnju pruge Osijek –\akovo - Vrpolje. Naime, kako je Trgova~ko-obrtni~ka komo-ra, pa i ùpanija Viroviti~ka, proteklih godina u~estalo dobiva-la peticije u kojima se zahtijevala izgradnja pruge, okupljanjesvih zainteresiranih za ovu problematiku nametnulo se kaonu`no, tim više što su ~elni ljudi Komore i ùpanije smatrali dabi upravo jedan takav skup mogao pripomo}i u ponovnom ak-tualiziranju i davanju konstruktivnih inicijativa za isho|enjeradne dozvole. Prvo o~ekivanje u potpunosti se ispunilo, dok jepo pitanju drugog, manje-više, sve ostalo po starom.

73

44 Plavši}, isto, 173.

Skupštinu je otvorio narodni zastupnik Antun pl. Mihano-vi}, dok je glavnu rije~ u njezinom radu imao tajnik Trgo-va~ko-obrtni~ke komore za Slavoniju Nikola Plavši}. Nakonnjegova izlaganja jednoglasno je zaklju~eno da bi se svi zainte-resirani za izgradnju pruge trebali dodatno angaìrati kako bipruga tijekom sljede}e godine bila puštena u javni promet. Kaosvojevrstan prilog provo|enju spomenutog zaklju~ka odlu~enoje, tko zna po koji put, da se oformi izaslanstvo koje bi posjetiloministra trgovine i upoznalo ga sa zaklju~cima Skupštine.45

U relativno kratkom roku, za nepunih mjesec dana, sastav-ljeno je brojem i društvenim funkcijama respektabilno izaslan-stvo46 koje je 4. oùjka 1902. godine primio ministar Hegedus.

Nakon što se upoznao sa zahtjevima izaslanstva ministar jepotvrdio “da ugarska vlada ne stoji više u nikakovoj obveziprema ugarskoj kreditnoj banki radi izvedenja po njoj u istompravcu projektirane èljeznice prvog reda, ali da se glede iz-danja gradjevne koncesije za gradnju vicinalne èljeznice nijemoglo ništa odlu~iti radi pomanjkanja sredstava.”47 Dodatniproblem, istaknuo je ministar, bio je u tomu što je izdana doz-vola za gradnju pruge Doboj – Šamac na koju moraju biti prik-lju~ene sve pruge èljeznica prvoga reda. Izgradnja spomenutepruge imala bi za posljedicu odre|ene preinake u ve} posto-je}im nacrtima za prugu Osijek – \akovo – Vrpolje, a njihovokorigiranje, naravno - dodatno vrijeme. Unato~ svega, istaknuoje na kraju ministar, baš kao i toliki njegovi prethodnici, kada tiuvjeti budu ispunjeni, tada više ne}e biti zapreka gradnji.48

Uslijedile su personalne promjene u ministarstvu trgovine,zatim još jedna predstavka potkraj srpnja teku}e godine, nozna~ajnijih pomaka nije bilo. Zapravo je, ali samo ako se naj-novije inicijative sagledaju kao karike u procesu koji }e, u

74

45 V@V, br. 3, 1902., 29; Plavši}, isto, 181.46 U izaslanstvu su bili: Ervin pl. Cseh, grof Teodor Peja~evi}, Ivan pl.

Adamovi}, Antun pl. Mihalovi}, doktori Maksimovi} i Schwarzmayer,Levin pl. Chavrak, Julije Pfeiffer od Orlovnjaka, osje~ki gradona~elnikGraff i mnogi drugi.

47 Plavši}, isto, 181.48 V@V, br. 6, 1902., 55.

kona~nici, ipak dovesti do èljenog cilja - izgradnje vicinalneèljeznice Osijek – \akovo – Vrpolje.

Godine 1903., po pitanju izgradnje pruge, nije bilo radikal-nijih pomaka. Da se inicijativa zainteresiranih krugova iz proš-le godine ne bi u potpunosti ugasila ùpan Viroviti~ke ùpanijenastojao joj je odràti vitalitet molbama banu i ministru trgovi-ne. No, u tim molbama nije bilo novih momenata. Sadràjno,one su predstavljale tek apel velikog ùpana najvišim dràvnimdu`nosnicima da uloè sav svoj autoritet kako bi izgradnja pru-ge otpo~ela što je mogu}e prije.49

O nekim aspektima izgradnje pruge, uglavnom financijskeprirode, bilo je rije~i i na skupštinama ùpanije Viroviti~keodrànim u svibnju i listopadu te godine.

Dugo iš~ekivana dozvola za gradnju pruge kona~no je iz-dana rujna 1904. godine. Prethodio joj je ponovni poli-ti~ko-tehni~ki ophod pruge proveden sredinom kolovoza istegodine. Ophod je izvršila pove}a delegacija na ~elu s pl. Span-yem, tehni~kim savjetnikom ministarstva trgovine. Osim nje-ga, delegaciju su sa~injavali od vlade imenovani nadinènjerStanisavljevi}, satnik kod ratnog ministarstva pl. Partyka, pov-jerenik vrhovnog nadzorništva za èljeznice i brodarstvo Me-danich, podùpan Viroviti~ke ùpanije @epi} i drugi. Nakonprovedene rasprave na ime ministra trgovine izdana jegra|evinska dozvola, a odmah su otpo~eli i radovi. Njihov zav-ršetak planiran je za kolovoz 1905. godine.50

3.2 Izgradnja pruge

O tomu kako su tekli sami radovi na izgradnji pruge nemapuno pisanih tragova. O njihovom obimu, rokovima gradnje inajsitnijim tehni~kim pojedinostima doznajemo iz Dozvolne

izprave (dalje u tekstu: Dozvola) i Nadopunuju}eg priloga k

75

49 V@V, br. 14, 1903., 126.50 V@V, br. 19, 1904., 215.

dozvolbenoj izpravi glede vicinalne èljeznice Osijek – \akovo

– Vrpolje (dalje u tekstu: Prilog).51

Dozvola precizno odre|uje obveze koncesionara pruge,gra|evno-poduzetni~ke tvrtke “Gfrerer, Schoch i Grossmann”,kao i njihovu spremnost da prihvate odstupanja od navedenihuvjeta gradnje ako to procjeni ministar trgovine. Da li je, i koli-ko bilo odstupanja, ne moè se re}i sa sigurnoš}u, ali i bez tihdodatnih zaduènja koncesionara obveze koje im je nametnuloministarstvo trgovine bile su znatne.

Iz Dozvole saznajemo da je za izgradnju i prometnoure|enje èljeznice Osijek – \akovo – Vrpolje bila potrebnafakti~na glavnica od 3.877.000 kruna od koje je “dozvolbenik”duàn za prometna sredstva upotrijebiti 240.000 kruna. Pro-metna sredstva koncesionari su bili du`ni pribaviti u tuzem-stvu. Od te odredbe moglo se odstupiti samo na temeljudozvole koja se morala “izmoliti” od ministarstva trgovine. Uistoj to~ki, nadalje, kaè se da je “dozvolbenik (...) duàn (...)za radnike, namještene kod gradnje èljeznice skrbiti se nana~in, kako je to ustanovljeno u ~lanku 14. ob}enitih ustanovauvjetnih svezaka, ti~u}ih se gradnje dràvnih èljeznica, pri~em se uvjetuje, da se kod gradnje imadu po mogu}nosti nam-ještati radnici tuzemne zavi~ajnosti.” Prije izdavanja Dozvole

koncesionar je bio duàn poloìti jam~evinu od 170.000 krunau gotovini ili vrijednosnim papirima. “Ako dzvolbenik ne biudovoljio obvezama, ustanovljenim u nazo~noj dozvolnoj iz-pravi glede izgradnja èljeznice, naro~ito pako glede roka zaizgradnju pruge, koji je rok ustanovljen u p~lanku 4., to }e kr.ug. ministar trgovine, kako se to samo po sebi razumije, imatipravo, gore spomenutu jam~evinu ili u korist dràve zaplienitiili za izgradjenje èljeznice, ili za pokri}e odšteta, za izvlastbuupotriebiti, pokraj ~ega ostaju nedotaknute u niè sliede}em~lanku 24. sadràne odredbe.” Koncesionari su prema odred-bama Dozvole bili limitirani i u formiranju cijena svojih uslu-ga. U to~ki 12. isti~e se da je najviša “cjeni~ka stavka” u višem

76

51 Sbornik zakona i naredaba valjanih za Hrvatsku i Slavoniju, Zagreb,1906., 431-462.

kolnom razredu 10, a u nièm 6 filira. Preciziraju se tako|e i ci-jene usluga prijevoza prtljaga, “brzovozne robe”, ìvotinja,mrtvaca i ko~ija. Na istom mjestu od koncesionara se traì “dabudu cieni~ke odredbe u suglasju sa interesima doma}eg obrtai produkcije.” U tom smislu zahtjeva se da sve pogodnosti kojevrijede za inozemnu robu vrijede i za doma}e proizvode, da seu prometu usmjerenom prema Jadranskom moru preferirajudoma}e luke, kao i niz drugih ograni~enja vezanih uz tarifnupolitiku. U to~kama 15., 16., i 17. ministarstvo regulira odnoskoncesionara prema vojsci, dràvnim ~inovnicima, urednicimai podvornicima. Ako putuju po slu`benoj du`nosti, svi oni, za-jedno sa prtljagom, imali su besplatan prijevoz, ili pak zna~aj-nije beneficije. Vojni~ka roba prevozila se “uz sniènepristojbene stavke”, dok je na zahtjev ministra trgovine konce-sionar imao obvezu prijevoza kr. ug. pošte. Dozvola je, nada-lje, obvezivala koncesionara da u roku od tri mjeseca, ra~una-ju}i od datuma izdavanja Dozvole, ustroji dioni~ko društvo.Sjedište društva moralo je biti u Budimpešti, a slu`beni poslov-ni jezik isklju~ivo ma|arski. Nazo~na Dozvola bila je izdanana 90 godina, do 11. rujna 1995. godine. “Poslije izminu}a tih90 godina prelazi èljeznica sa svim svojim pripadcima bez-platno u vlastni~tvo i slobodno uìvanje ugarske dràve, odno-sno dozvolbenik ili pravni njegovi nasljednici bit }e du`ni ovuèljeznicu u posve dobrom stanju bezplatno i bezteretno dràvipredati.” I na kraju, u slu~aju da “dozvolbenik” ne bude ispun-javao spomenute obveze, a ovdje smo naveli samo dio njih, mi-nistar trgovine ima pravo izre}i globu ili kaznu od 200 do20.000 kruna. Ako koncesionar ne bi uplatio propisanu mukaznu ministarstvo }e je realizirati “admini- strativnim putemiz ma kojeg posjeda èljeznice, ili iz prihoda njezina.” No, “akobi dozvolbenik opet povriedio du`nosti, temelje}e se na doz-volbenoj izpravi ili na inim zakonskim ustanovama i odredba-ma, te ako ine represalije ne bi imale èljenog uspjeha; isto takoako se ne bi odràvali u gornjem &- u 4. ustanovljeni rokoviglede predloènja gradjevnih osnova, glede dovršenja gradnje,odnosno glede otvorenja prometa, te ako se propust obdràva-nja ovih rokova u smislu to~ke b) ~lanka 11. više puta citova-

77

nog propisa o dozvoljivanju èljeznica, osobito pako poli-ti~kom ili financijalnom krizom ne bi mogao opravdati, moèkr. ug. ministar trgovine nazo~nu dozvolnu izpravu ma kada iz-van krieposti staviti, te ju prestalom proglasiti tako, da dozvol-benik uslied ove odluke ne moè naprama dràvi podnikakovim naslovom podi}i odštetne zahtjeve.”

Ništa manje rezolutne naredbe ministarstvo je iznijelo i uPrilogu. Za razliku od onih sadrànih u Dozvoli, koje su, muta-tis mutandis, bile obvezne i za koncesionare drugih vicinalnihèljeznica toga vremena, u Prilogu se razmatraju uvjeti u po-gledu gradnje i prometnog ure|enja èljeznice Osijek - \akovo- Vrpolje. Na osnovu ovdje danih obvezuju}ih uputa morali subiti napravljeni precizni izvedbeni nacrti potrebni za gradnjupruge, zgrada i drugih objekata. Bilo kakve improvizacije, ~inise, nisu bile mogu}e. Da je tomu uistinu tako navest }u samoneke od naredbi koje to plasti~no ilustriraju.

U dijelu Priloga koji se odnosi na “donju gradnju” inzistirase da zavoji na otvorenoj pruzi ne mogu imati manji polumjerod 300 m, to~no je odre|en smjer i uspon èljeznice, širina nje-zina tjemena, visina nasipa i materijal od kojeg }e biti naprav-ljeni. U slu~aju da su nasipi na podvodnom podru~ju “imati }ese razina èljeznice barem sa 0.80 m iznad najve}eg vodostajapovodnje, odnosno nutarnje vode izvesti.”52 Nadalje, inzistirase da uz dijelove pruge koji presijecaju ili doti~u šume morajubiti izgra|eni obrambeni rubovi “na kojima se imade šuma izobzira sigurnosti izkr~iti /.../, odkupiti, odnosno izvlastiti i kaovlastni~tvo pruge omedjašiti”, a na svim mjestima gdje se pru-ga pribliàvala rijeci, potoku ili vodotoku trebalo ju je adekvat-no osigurati.

U kojoj mjeri su naredbe u Prilogu date minuciozno rje~itogovori “sugestija” da se kao vezivni materijal za izvedbu pro-pusta od betonskih cijevi smije rabiti isklju~ivo portlandski ce-ment.

Završni dijelovi teksta vezanog za “dolnju gradnju” završa-vaju sa pojedinostima oko gradnje mostova, cestovnih prijela-

78

52 Na stranicama koje slijede vidjet }emo da je sa nasipima, nakon što jepruga puštena u promet, bilo odre|enih problema.

za i prostorima pred postajama. U uskoj vezi s postajama je inaredba da se “na svakoj postaji valja za vrt barem 400 m, a kodsvake straàrnice na postaji ili prugi isto tako za vrt barem 1000m u tu svrhu prikladno leè}eg i dobre kvalitete zemljišta odku-piti, odnosno izvlastiti. Ako postajni vrtovi na mjestima, što ihnazna~uje nacrt, ne leè na vla`nom, mo~varnom ili poplav-nom zemljištu, gdje se sakuplja nutarnja voda, tada ih ne trebanasipati, nu prema potrebi treba ih plodnom zemljom pokriti.”

To~ka 3. Priloga odnosi se na “gornju gradnju”. U njoj sudate naredbe u vezi sa svim va`nijim pojedinostima oko po-stavljanja tra~nica. Tako se, npr., kaè, da tra~nice moraju biti~eli~ne, po du`nom metru ne lakše od 23,6 kg, a udaljenostizme|u njih 4,5, odnosno 4,75 metara na priklju~nim postaja-ma (Osijek, Vrpolje). To~no se precizira gdje se, i kako semogu postaviti ve} rabljene šine, traverze i podlo`ne plo~ice, tekoji materijal mora biti nov. Obi~ne podvale, neizostavno,isti~u autori Priloga, treba praviti od hrastovine.

Na mjestu gdje se govori o mogu}nosti izgradnje “postaj-nih nuzgrednih kolote~ina” spominje se i mogu}e “produljenjezavršne kolote~ine postaje Djakovo do paromlina /.../.”

Što se pak ti~e postaja, u Prilogu stoji da ih se treba izgradi-ti sedam: u êpinu, Vladislavcima, Vuki - Dopsinu, Semeljci-ma - Širokom Polju, Viškovcima, \akovu i Budrovcima -Piškorevcima.53 Uz nabrojane postaje predvi|ena je i gradnjadodatnih objekata. U \akovu je uz prijemnu zgradu na katpredvi|ena i izgradnja prizemne postajne straàrnice, “kolibe”za robu, otvorenog stovarišta, skladišta za “uzdràvanje” pru-ge, stovarišta za stoku, šablona za tovarenje, mostne glave, po-sebno stoje}eg zahoda sa ru~nim skladištem, ku}nog zdenca,jame za sme}e, gospodarskog dvorišta, krušne pe}i te dvijestraàrnice.54

79

53 Postaje u Osijeku i Vrpolju napravljene su ranije.54 O izgradnji na drugim postajama, a i ona je planirana, doduše u nešta

smanjenom obimu, vidi “Tabelarni izkaz gradnja, gradjevina i uredjajana postajama” (str. 456-7.)

80

Tabel

arn

ipri

kaz

gra

dnje

,gra

|ev

ina

iure

|aja

na

post

aja

ma

“Sve zgrade, što sluè ma i samo djelomice za stan, pisarneili ~ekaonice, treba da budu ve} kod otvorenja pruge tako dogo-tovljene, da odgovaraju i zahtjevima javnog zdrav., a svi zdenciodnosno istoj svrsi odgovaraju}e izvedbe kod postaja i straàr-nica treba da daju ~istu, dobru pitku vodu u dovoljnoj koli~ini.”Na postajama gdje je predvi|ena gradnja od kamena ili opeka,inzistira se i na ure|ivanju odvodnih kanala.

Osim spomenutih obveza koncesionari su bili du`ni izgra-diti “poslovni brzojav” koji bi omogu}io kontakt izme|u poje-dinih stanica, brklje za zatvaranje cestovnih prijelaza, potrebnusignalizaciju, kao i niz drugih pojedinosti potrebnih za nesme-tani i siguran promet.

Da li je sve propisano Dozvolom i Prilogom uistinu i reali-zirano, teško je re}i. Sude}i prema karakteru dràve koja je uv-jete propisala malo je vjerojatno da je prugu bilo mogu}epustiti u promet, a da prethodno nije bilo udovoljeno baremve}em dijelu onoga što se od koncesionara zahtijevalo. Foto-grafije postaja snimljene dvadesetih godina, kao i njihov sa-dašnji izgled, dodatno potvr|uju iznesenu hipotezu. No, imaargumenata i za druga~ije pretpostavke.55

Sama gradnja, ~ini se, tekla je brzo, bez ve}ih poteško}a.Sve je ukazivalo da bi pruga mogla biti izgra|ena u pred-vi|enom roku.

Da bi osigurali nesmetano financiranje radova koncesionarisu se obratili gradu Osijeku s molbom da im od zajam~ene sub-vencije od 100.000 kruna u najskorije vrijeme isplati 60.000kruna. Na sjednici Gradskog poglavarstva, odrànoj nekolikodana kasnije, razmatrana je njihova molba i odlu~eno “daim se predujmovno izpla}uje odobrena subvencija od 60.000K. Odobrava se, da se odmah izplati zahtievani dio iznosa poduslovom, da se jedan zastupnik grada izabere u ravnateljskovije}e, a ostatak od 40.000 K. tek }e se onda izplatiti, kad segradu temeljne dionice za cieli iznos od 100.000 K. izplate.”56

81

55 Tu ponajprije mislim na priloge objavljene na stranicama “Narodneobrane”, pisane prije, ali i neposredno nakon otvaranja pruge. O tomeviše na stranicama koje slijede.

56 Narodna obrana, 30. 6. 1905, 2.

Za sli~ne zahtjeve tvrtke “Gfrerer, Schoch i Grossmann” ra-zumijevanja je imala i Skupština ùpanije Viroviti~ke. Nakonšto je podùpan vije}nicima pobliè obrazloìo zahtjeve kon-cesionara Skupština je donijela odluku kojom odobrava pro-duljenje roka za izgradnju èljeznice do 1. listopada 1905.godine i isplatu votarine po ùpanijskoj Skupštini i Zemaljskojvladi u Zagrebu odobrene subvencije od 170.000 kruna za te-meljne dionice iz 3/4 otkupa javnih radova. Sve to Skupština jedozvolila uz uvjet da se ispoštuju rokovi gradnje, te da konce-sionari kao jam~evinu poloè temeljne dionice drugih èljezni-ca. “Na upit g. skupštinara Švarcmayera, kako da se premapitanju drè one ob~ine i zem. zajednice, koje su takodjer voti-rale subvenciju” podùpan je odgovorio “da ùpanijska skup-ština stvara zaklju~ke za ùpaniju, a za ob}ine njihovazastupstva uz redovno odobravanje.”57

Takvu odluku ùpanijske Skupštine odobrila je i Zemaljskavlada.58

Osje~ka “Narodna obrana” izvijestila je ~itatelje po~etkomsrpnja da “gradnja èljeznice Osiek - Djakovo - Vrpolje napre-duje dosta brzo, tako da su tra~nice od Osieka pa skroz do Dja-kova jur postavljene, na kojima se po cieloj pruzi nesmetanovoze vlakovi sa gradnjom za tu èljeznicu. Prema tomu imadeizgleda, da bi se ova vicinalna èljezni~ka pruga mogla ve} podkonac mjeseca kolovoza predati javnom prometu.”59

Optimisti~ne izjave oko završetka gradnje isti list prenosi iu broju od 21. srpnja 1905.,60 da bi nešto kasnije, potkrajkolovoza61, prenio informaciju kako se sve~ano otvaranje pru-ge o~ekuje 9. rujna te godine. Nakon što }e još jednom neto~noizvijestiti o datumu otvaranja pruge62, list }e najaviti njezin op-

82

57 V@V, br. 13, 1905., 122.58 V@V, br. 16, 1905., 152.59 Narodna obrana, 3. 7. 1905., 3.60 Isto, 21. 7. 1905., 3.61 Isto, 30. 8. 1905., 3.62 U prilogu naslovljenom Nova èljeznica tvrdi se kako }e ona biti

otvorena 15. rujna, te da }e njome predhodno “ob}iti” šest vlakova, tri izOsijeka do Vrpolja, i tri iz Vrpolja u Osijek. Navedeni su to~ni polascivlakova i cijene voznih karata. Isto, 4. 9. 1905., 2.

hod za 9. rujna teku}e godine s po~etkom u 10 sati. Vo|enjetehni~ko-redarstvenog ophoda, isti~e se na istom mjestu, pov-jerit }e se ministarskom savjetniku Vladimiru Ehrenhoferu.63

Da oko izgradnje pruge nije baš sve išlo po planu doznaje-mo (ponovno) sa stranica oporbene Narodne obrane. U brojuod sije~nja 1905. godine 64 reagira se na pisanje Die Slavoni-

sche Presse koje je u crtici o gradnji pruge ime \akovo pisaloDjakovar. Autor priloga isti~e da je ministarstvo trgovine odre-dilo da se èljezni~ke stanice na pruzi Osijek – \akovo – Vrpo-lje moraju ozna~avati hrvatskim imenima, tj. po hrvatskomslu`benom mjesnopisnom rje~niku, a to što ih u suparni~komlistu pišu u ma|arskoj varijanti kvalificira kao nacionalisti~kuprovokaciju.

Drugi “incident” zapravo je reakcija na izravne negativno-sti vezane uz izgradnju pruge. U prilogu o njemu, a on je uisti-nu indikativan pa ga stoga prenosim u cijelosti, kaè se da su se“stanovnici uzdu` èljezni~ke pruge Osiek – Djakovo – Vrpo-lje nadali /.../ od novogradnje èljeznice, da }e imati izdašnukorist, ali ova pruga, koja }e naskoro otvorena biti, pokazuje seviše štetnom nego koristnom. Strojovodje i loìtelji lokomoti-va, da se mogu jeftinije rakijom napiti, primali su za nekolikofilira putnike i povezli ih do èljenih stanica. Od tih putnikaznatan je broj usljed èljezni~ke nesre}e nastradao. To nije ni-kakovo ~udo, jer je pruga tek novo nasuta, pa nije jošte stalna.

Druga ali jošte ve}a šteta nastaje od tih strojovodja i loìte-lja uslied njihova zlobnog ponašanja. Ju}e je naime oko poldvanajst sati polazio vlak preko Djakova u Vrpolje, koji jepo}inio vatru na vlastelinskim usjevima u polju Varošine zva-nom. Tek što je ova vatra utrnuta bila, dodje poljar iz drugogapolja Kuševca te javi, da je tamo vlastelinski usjev gorio, kojije u krstovima sloèn. Vatra se je dogodila da je netko sa èljez-nice bacio usijani drot u sloèni ìtak, koji se je uslied raz`da-renoga drota lako upalio. Sre}a je, što je vrieme mirno bilo, jerbi ina~e ciela polja izgorila. Vlastelinstvo Djakovo, koje usljed

83

63 Isto, 7. 9. 1905., 2.64 Isto, 26. 1. 1905., 3.

nametnuta poàra štetu imade, iztraùje još jasnije dokaze /.../pa }e ovu stvar kotarskoj ovlasti prijaviti."65

3.3 Otvaranje pruge i prvi problemi

Dugo o~ekivani dan za sve one koji su desetak godina ne-pokolebljivo ustrajavali na dokazivanju opravdanosti izgrad-nje pruge Osijek – \akovo – Vrpolje – ponajprije predstavnikeViroviti~ke ùpanije, grada Osijeka i Trgova~ko-obrtni~ke ko-more za Slavoniju - kona~no je došao. Pruga je sve~ano otvo-rena i predana u promet 11. rujna 1905. godine. Kao što je to i usli~nim prilikama bilo uobi~ajeno, sve~anost otvaranja iskoriš-tena je u dnevno-politi~ke svrhe, kao manifestacija privrèno-sti Monarhiji i visokim politi~kim du`nosnicima.

Poseban vlak namijenjen za sve~ane prilike bio je 11. rujnau 8,oo sati spreman za polazak sa osje~kog kolodvora. Osimhrvatskog bana grofa Peja~evi}a na kolodvoru, uz prisustvovelikog broja gra|ana, okupljen je bio i znatan broj uzvanika,mahom visokih politi~kih du`nosnika, ali i drugih istaknutihosoba. Izme|u ostalih, tu su bili i veliki ùpan Mihalovich,na~elnik Graff, podùpan @epi}, fin. ravnatelj Glad, minist. od-sje~ni savjetnik Ehrenhofer, osje~ki gradski zastupnici: Laub-ner, Frank, dr. Spitzer, Weissmayer, Friml, pl. Reisner iPopovi}, gradski kapetan Gayer i drugi.66

Vlak je, prema pisanju Vjesnika ùpanije viroviti~ke67, na

svakoj stanici do~ekan srda~no. U êpinu je bana pozdraviozastupnik Stjepan Barlovi}. U Vladislavcima visoke goste poz-dravio je op}inski upravitelj Drakuli}, a u Vuki-Dopsinu seljakVojvodi}. U \akovštini do~ek nije bio ništa manje srda~an. UŠirokom Polju-Semeljcima na ~elu delegacije za do~ek bili supredstojnik dr. pl. Vukovi} i semelja~ki ùpnik Pavi}. U svomobra}anju banu i okupljenim mještanima okolnih sela ùpnik je

84

65 Isto, 8. 8. 1905., 3.66 V@V, br. 18, 1905., 163.67 Isto, 163-166.

naglasio va`nost “parnog voza u ovim krajevima, koji }e imatiizvoziti prirodne produkte bogate Djakovštine, a uvoziti pro-dukte kulture i napretka.” Sli~no je bilo i u Viškovcima. Tamosu se okupili mještani susjednih Vu~evaca, Ivanovaca, Toma-šanaca i Gorjana. âst da pozdravi bana pripala je upravnikugorjanske op}ine.

U \akovu je, što je i razumljivo, vlak stajao najduè, ado~ek je bio upravo “impozantan”. “Gotovo sve Djakovo biloje na kolodvoru u sve~anom odielu. Školska omladina sa tro-bojnicama liepo se izticala. Uz kolodvor podigla je ob}ina po-seban paviljon za svijetlog bana. Desno paviljonu nalazile segospodje nar. zastupnika Barlovi}a i Švarcmajera s elitom dja-kova~kih gospodja i liepih gospodjica, koje su pred preuzviše-nog glavara zemlje po sagovima posipale ruè.” Od op}inskihzastupnika do~eku su nazo~ili “veletr`ci” Kohn, Reichsmannmla|i i Hager, kotarski sudac Kuši}, poreznik Turkovi} i drugi.

U prostorima paviljona bana i velikog ùpana ùpanije Vi-roviti~ke pozdravio je narodni zastupnik i |akova~ki na~elnikdr. Švarcmayer. U kra}em, izrazito dnevno politi~ki intonira-nom govoru, prvi ~ovjek \akova rekao je: “Davna èlja trgo-višta Djakovo ispunjena je: èljeznica, koja }e Djakovo iDjakovštinu i njen marni narod u njegovu gospodarskom pre-gnu}u podi}i, eto je od Vas, Preuzvišeni gospodine, javnomprometu predana. Dozvolite stoga svietli bane, da Vam se u imetrgovišta Djakovo smjerno poklonim i prinesem liepu hvalu odsvakoga i svih nas, što se udostjaste tomu po nas i po naše go-spodarske interese veleva`nom ~inu prisustvovati.

Znano nam, je, da Vaša Preuzvišenost i kao bivši vrli glavarnaše ùpanije i sada kao di~ni glavar naših kraljevina sna`nomrukom i visokim umom promi}e i unapredjuje jedino ono što jeod koristi našem narodu i domovini. Ali znano nam je i to, da jeovo prometalo, ova èljeznica, plod osobite Vaše naklonosti,koju poklanjaste i poklanjate ovom kraju. Primite stoga, preuz-višeni gospodine, od nas viernih i odanih Djakov~ana, liepuhvalu na brizi i nastojanju oko našeg boljka, a podjedno uvje-renje, da }emo kao zahvalni sinovi naše hrvatske domovinednevice slati molitve pred previšnjeg tvorca svijeta: da Bog

85

poìvi i uzdrì di~nog nam bana grofa Pejacsevicha na slavudomovine i probitak naroda!"

Ban Peja~evi} zahvalio se na upu}enim mu rije~ima, teistaknuo da mu je posebna ~ast što je baš on od ministra trgovi-ne odre|en da otvori ovu èljeznicu. Na kraju obra}anja“skromno” je izjavio: “Ostat }u uvijek onaj, koji sam Vam bio,dobar otac.”

Nakon kra}eg zaustavljanja na stanici Budrovci - Piškorev-ci, gdje su pozdravljeni od op}inskog zastupnika StipeBlaèvi}a, uzvanici su se u predvi|eno vrijeme dovezli navrpolja~ku stanicu, završnu to~ku njihova putovanja. Uz rije~idobrodošlice koje je izrekao vrpolja~ki ùpnik Josip Wallinger,i nakon njih spontano odigranog šoka~kog kola, slu`beni diosve~anog otvaranja pruge pribliìo se kraju. Sve~anost jeokon~ana banketom u dvorani osje~kog “Grand Hotela”.

Tako je, prema pisanju reìmskog Vjesnika ùpanije virovi-

ti~ke, izgledalo sve~ano otvaranje pruge Osijek – \akovo –Vrpolje. Obzirom na ideološki profil toga glasila, kao i karakte-ra same manifestacije, ništa se drugo i nije moglo o~ekivati. Zarazliku od toga glasila, Narodna obrana otvaranje pruge vidje-la je ponešto druga~ije.

U ponedjeljak 11. rujna, na sam dan otvaranja pruge, naprvoj stranici lista izašao je uvodnik u kojem se isti~e va`nostpruge za trgova~ke krugove grada Osijeka, ali i cijelu \akov-štinu, pa i šire, cijelu Viroviti~ku ùpaniju. No, kaè pisacuvodnika, pruga je trebala biti izgra|ena još prije 25 godina, uvrijeme kada su Osijek i cijela \akovština u gospodarskom po-gledu stajali znatno bolje. “Na razvalinama bogatih seoskih za-druga osnovaše se /danas/ velika gospodarstva u rukamatudjinaca; hrvatsko seljaštvo propalo je ve}im dielom, a na nje-govo mjesto došli doseljenici.”68

^lanak završava sa ironi~nom, ali otprilike to~nom antici-pacijom tijeka sve~anosti. “Proricat }e se”, kaè pisac tih redo-va, “sakupljenom narodu na stanicama raj i blaènstvo, što bi

86

68 Narodna obrana, 11. 9. 1905., 1.

ga nova èljeznica imala donieti. I dràti }e se govori, izpijatizdravice, a slu`beno kadilo }e i}i od ruke do ruke, da nakaditamjanom slave i hvale sve one, koji su si za ovu èljeznicustekli zasluga i - koji nisu; a sakupljeni selja~ki sviet gledat }e~udnu paradu i vra}aju}i se svojim ku}ama isto tako hladan,kao i prije, razmišljati }e o svemu, što je ~uo i vidio, ali sva taparada jedva }e da skine sa njega te`ki kamen brige i zebnje,što ga tišti.”

U broju od sljede}eg dana isti list donio je još kriti~niji, upojedinim dijelovima gotovo polemi~no intonirani osvrt. Kon-statira se da je za otvaranje pruge, pogotovo na stanicama uda-ljenijim od Osijeka, bilo iskazano poprili~no zanimanje, ali daje drànje ljudi bilo suzdràno, gotovo hladno. Klicanja banugotovo da i nije bilo, a ono malo glasova podrške koji su se ~ulirezultat su prisile nad “školskom mladjarijom”. Hrvatsko ime usvim pozdravnim govorima lokalnih du`nosnika vješto se iz-bjegavalo.69

Ono po ~emu spomenuti ~lanak zasluùje posebnu pozor-nost zapravo je pokušaj autora teksta da prokomentira Stro-ssmayerovu suzdrànost u vezi s izgradnjom pruge. Autoristi~e da biskupova anga`mana nije nedostajalo, ali u vrijemekada je izgradnja te pruge mogla pripomo}i da ovaj dio Hrvat-ske ne u|e u gospodarski bezizlaznu situaciju. “Uzkra}ivala seje gradnja te èljeznice sa strane oblasti, jer je baš on bio u Dja-kovu, jer se je baš njemu šteta htjela nanieti, bez obzira na to, dali }e se nanieti i tolikom pu~anstvu.”70

Tek kasnije, tvrdi pisac teksta, kada je zbog poznih godinabiskupov društveni anga`man posustao, dozvola za gradnju jeizdana, a od Strossmayera zatraèno da se oko gradnjeangaìra. No, on je, “duboko uvriedjen, ogor~en godinama ne-uspjeha svoga pravednoga nastojanja odbio /.../ sudjelovan-

87

69 Za govor koji je u êpinu odrào narodni zastupnik Barlovi} kaè se dase on (govor) “razplinuo” u “slavljenju sadanjega bana, na koga da nijeponosna samo ova ciela ùpanija, nego i ciela zemlja. Koja zemlja, to nijerekao, kao što se je u svim pozdravima banu i odgovorima banovimizbjegavalo ime hrvatsko.” Isto, 12. 9. 1905., 2.

70 Isto.

je.”71 Da su odnosi izme|u Biskupije i predstavnika vlasti popitanju izgradnje pruge Osijek – \akovo – Vrpolje bili uistinunarušeni, svjedo~i i ~injenica što nitko od sve}enstva nije bioprisutan ~inu njezina slu`benog otvaranja.72

Prošlo je samo nekoliko dana redovitog prometovanja pru-gom, a registrirani su i prvi problemi, ponajprije oni vezani uzred vo`nje. Naime, priklju~ci na zagreba~ki, odnosno zemun-ski vlak, ocijenjeni su krajnje nepovoljnima, pa su zatraèneodre|ene korekcije.73 O tom problemu raspravljano je tek slje-de}e godine na proljetnoj skupštini ùpanije Viroviti~ke.74 Tonraspravi dao je |akova~ki zastupnik dr. Vladimir Prebeg.75

Njegov prijedlog išao je za tim da se predstavkom zamoli rav-nateljstvo kr. ug. dr`. èljeznice da, posebno zbog potreba trgo-višta \akovo, promjeni red vo`nje kako bi putnici imali boljuvezu za Zagreb, odnosno Zemun. Isti zastupnik nije bio zado-voljan ni brzinom prometovanja vlakova.

Prebegov prijedlog o promjeni reda vo`nje podùpan nijeprihvatio. Istakao je da “pruga Osiek – Djakovo – Vrpolje ima-de tri vlaka, Djakovo - Vrpolje pa~e ~etiri, više nego li jedna vi-cinalna èljeznica. Spoj od brzovlaka Zagreb – Zemun bjeukinut, jer nije bilo putnika.”76 Kao kompromisno rješenje, skojim je zastupnik Prebeg bio zadovoljan, odlu~eno je da se u

88

71 Isto.72 U ovom radu, na nekoliko mjesta, spominje se anga`man biskupa

Strossmayera u rješavanju èljezni~ke problematike, kako na nivou cijeleHrvatske, tako i na podru~ju Viroviti~ke ùpanije. Da bi se on sagledao usvim pojedinostima, uvaàvaju}i društveni i politi~ki kontekst, kao i nizdrugih momenata koji su mogli bitno utjecati na zauzimanje biskupovihstavova o tom pitanju, neophodan je jedan zasebni, analiti~ki rad. Prilogkoji sam citirao svakako je indikativan, i za daljnja istraìvanja poticajan,ali ga nikako ne bi smjeli bezrezervno prihvatiti.

73 Narodna obrana, 14. 9. 1905., 2.74 V@V, br. 13, 1906., 112-122.75 O Vladimiru Prebegu (1862.-1944.), odvjetniku, narodnom zastupniku,

politi~aru i predsjedniku Hrvatske stranke prava vidi više u Zavi~ajnici -

malo spominjani, prešu}ivanji i zaboravljen“, Muzej Brodskog Posavlja,Slavonski Brod, 2001.

76 V@V, isto.

\akovu provede anketa oko pitanja valjanost postoje}eg redavo`nje, i tek na osnovu dobivenih rezultata planiraju daljnji po-tezi.

Anketa je provedena 3., a o zaklju~cima s njom u vezi ra-spravljalo se na ùpanijskoj skupštini odrànoj 15. studenoga1906. godine.77 Na osnovi donesenih zaklju~aka Kr. ùpanijskaoblast u Osijeku podnijela je banu Teodoru Peja~evi}u 1. ve-lja~e 1907. godine molbu “za uredjenje èljezni~ke sveze”. No,prema svemu sude}i, do zadovoljavaju}ih rješenja nije došlo.Barem ne tako brzo.78

Osim ispoljenog nezadovoljstva redom vo`nje i brzinomvlakova, koji su institucionalno artikulirani, negativnih pojavabilo je još, a registrirane su uglavnom na stranicama dnevnih li-stova.

Ve} sredinom rujna te godine izvijestila je Narodna obra-

na, opozicijski i nacionalno hipersenzibilni list, o verbalnomsukobu konduktera i putnika u vlaku koji je prometovao na re-laciji Osijek - \akovo. Kondukter se putnicima obra}ao nama|arskom, njegovom materinjem - i na èljeznici slu`benimjezikom, jezikom koji putnici nisu razumjeli. Na njihovu mol-bu da govori hrvatskim kondukter nije pristao, ve} im je rekaoneka se onda voze na hrvatskoj èljeznici.

Komentator lista smatrao je takav postupak drskim i najoš-trije ga osudio, jer da “nije èljeznica po~ela ni da pravo vozi, aeto se ve} zbivaju na njoj takve nepodobštine.”79

Sljede}i “incident” vezan je uz popuštanje nasipa. Uslijedobilnih kiša, na dva mjesta, tri kilometra od \akova, i kod Viš-kovaca, èljezni~ki nasip bio je podrovan u tolikoj mjeri da jevo`nja prugom bila gotovo nemogu}a. U “Narodnoj obrani”ovaj slu~aj prokomentiran je s neskrivenom ironijom: “Doista~vrsta gradnja. Ali za to se ~ovjek udobno polako vozi i ima

89

77 V@V, br. 23, 1906., 129-130.78 Izvješ}e sa glavne skupštine ùpanije Viroviti~ke odràne 15. studenog

1909. godine. V@V, br. 22, 1909., str. 197-203.79 Narodna obrana, 15. 9. 1905., 2.

vremena da se nasluša malo zvu~nog magjarskoga jezika na-drimagjarskih konduktera.”80

O tomu kako su se tekli radovi na izgradnji pruge, kao što jeve} istaknuto, nemamo pisanih tragova. Barem ne onoliko ko-liko bi bilo potrebno da se preciznije rekonstruira tijek gradnje.Poznato je, naime, da je odre|enih problema bilo oko gradnjeèljezni~kih stanica. Još prije no što je po~ela njihova gradnja,na zahtjev koncesionara Grossmanna, Schocha i Gfrerera,ùpanija je donijela odre|ene zaklju~ke oko reguliranja obvezasela u vezi izgradnje kolodvorskih privoznih cesta.81

Tom odlukom izbjegnuti su mogu}i nesporazumi, koji suve} bili na vidiku, ali su se pojavili drugi, manje o~ekivani, go-tovo bizarni.

Tinjaju}i antagonizmi izme|u Budrovaca i Piškorevaca iz-gradnjom pruge ponovno su intenzivirani. Ovoga puta spor jenastao oko naziva èljezni~ke stanice. Iako je stanica izgra|enana budrova~kom ataru, te iako je pri politi~koj ophodnji prugezapisano da }e se ona zvati Budrovci - Piškorevci, odmah na-kon njezina dovršenja postavljen je natpis Piškorevci - Budrov-ci. Nezadovoljni ovim ~inom Budrov~ani su podnijelipredstavku koja je, po svemu sude}i, urodila plodom. Argu-menti Piškorev~ana da je op}ina, ùpa i pošta u njihovom selu,te da bi stoga i stanica trebala nositi naziv Piškorevci - Budrov-ci, nisu bili dovoljno jaki. “Tvrdje je pravo doista na strani Bu-drov~ana. Sklopit }e se mir, jer je ministarstvu predloèno, dase stanica prekrsti u Budrovci – Piškorevci.”82

Nezadovoljstva je bilo i u vezi s izgledom |akova~kog ko-lodvora. O kakvim se problemima radilo ne znamo, a da ih jebilo svjedo~i istup gospodina Reichsmana na zasjedanju ùpa-nijske Skupštine odràne 15. studenoga 1906. godine. U ra-spravi koja se vodila oko izbora jednog ~lana u ravnateljstvomjesne èljeznice Osijek – \akovo – Vrpolje, Reichsman je

90

80 Isto, 27. 9. 1905., 3. O problemima s nasipima vidi i Narodnu obranu od3. 10. 1905., 2.

81 V@V, br. 21, 1903., 181.82 Isto, br. 19, 1905., 175.

ustvrdio kako je prije njezine izgradnje sve obe}avano - “a sad,kad je izgradjena, vidimo, kako nam je. Kolodvor u Djakovupravo je ruglo.” 83 Naàlost, ovu tvrdnju |akova~ki zastupnik uùpanijskoj Skupštini nije pobliè argumentirao.

Umjesto zaklju~ka

U planovima izgradnje èljezni~ke mreè u Hrvatskoj\akovo se po prvi put spominje sredinom 19. stolje}a, i to kaojedno od mjesta u zamišljenoj transverzali koja je trebala pove-zati isto~ne dijelove zemlje sa Zagrebom, odnosno lukama najadranskoj obali. Zbog uskogrudnih politi~kih ciljeva Be~a iPešte do realizacije tih projekata nije došlo, tj. došlo je znatnokasnije, u više ili manje radikalnim korekcijama u kojima pro-laz pruge kroz središte Slavonije, a samim tim i \akovo, nijedobio potporu na najvišim mjestima odlu~ivanja.

Umjesto sredinom, ili najkasnije u prvim desetlje}ima dru-ge polovice 19. stolje}a, èljezni~ka pruga prošla je kroz \ako-vo tek 1905. godine. Vicinalna pruga Osijek - \akovo -Vrpolje izgra|ena je relativno brzo, tek za nešto više od godinudana, ali je na dozvolu za po~etak radova trebalo ~ekati jakodugo, gotovo ~etvrt stolje}a. Razloga za to bilo je više, no onipoliti~ki ~ine se dominantnim. Intencija ma|arskih vladaju}ihkrugova bila je što je mogu}e dulje prometno izolirati grad Osi-jek od Bosne, a nije za zanemariti ni njihov antagonizam premaoporbenom politi~aru, |akova~kom biskupu Josipu Jurju Stro-ssmayeru koji je, barem u po~etku, aktivno promicao potrebunjezine gradnje. Permanentnim zalaganjem predstavnika gradaOsijeka, Viroviti~ke ùpanije i Trgova~ko-obrtni~ke komoreza Slavoniju, u vrijeme kada se ni s najviših politi~kih mjestaviše nije mogla odga|ati gradnja te pruge, tim više što je ona unovim politi~kim i društvenim okolnostima odgovarala i inte-resima ma|arske poduzetni~ke elite, 1904. godine izdana jedozvola za po~etak radova. Pruga je izgra|ena uz neznatnoproduljenje zacrtanih rokova, a sude}i prema napucima mini-

91

83 Isto, br. 23, 1906., 231.

starstva danim u “Dozvolnoj izpravi”, koja je obvezivala kon-cesionare, poslovi gradnje morali su se provoditi temeljito.Nakon što je pruga puštena u promet uo~eni su odre|eni propu-sti, ali oni nisu bili takve naravi da bismo valjanost izvedbe cje-lokupnog projekta mogli dovesti u pitanje. Za grad Osijek icijelu \akovštinu pruga je u prvim godinama svoga postanka,a i kasnije, imala neprocjenjivi zna~aj na planu gospodarstva iintegracijskih procesa op}enito - kako unutar regije, tako i unjenom povezivanju s drugim dijelovima Hrvatske.

92

Slikovni dodaci uz ~lanak "\akovou projektima `eljezni~kih pruga..."

93

Kolodvor \akovo po~etkom 20-ih godina 20. stolje}a

@eljezni~ari ispred kolodvora 20-ih godina 20. stolje}a

94

Katalog izlo`be "80 godina `eljeznice u \akovu"

Prigodna dopisnica Filatelisti~kog dru{tva "\akovo"

Pozivnica za izlo`bu "80 godina `eljeznice u \akovu"

95

Zakonski ~lanak kojim je odobrena vicinalna `eljeznica

Osijek – \akovo – Vrpolje

96

Objava za putovanje |aka u {kolskoj godini 1929./30.

Mihael Bari} – Semelj~anin koji jezaduìo hrvatsku kulturu

U Arheološkom muzeju u Zagrebu, jednom od najzna~ajni-jih muzeja te vrste u Hrvatskoj – stru~noj javnosti dobro zna-nom i izvan dràvnih granica – ~uva se na tisu}e eksponata kojisvjedo~e o ìvotu ljudi u najstarije doba. Izloške uglavnomsa~injavaju predmeti prona|eni po podru~ju današnje Hrvat-ske, ali nisu rijetki ni oni koji potje~u iz drugih zemalja, pa idrugih civilizacijskih krugova. Od ovih potonjih svakako sunajinteresantniji, kako za širu kulturnu javnost, tako i za uskospecijalizirane stru~njake, oni koji pripadaju egipatskoj zbirci,a unutar nje pak ne moèmo, da me|u mnoštvom atraktivnih,ne istaknemo zna~aj nekoliko mumija ~ija vrijednost uvelikenadilazi nacionalne okvire. I, što je posebice interesantno, netoliko zbog vrijednosti mumija kao takvih, ve} zbog, mogli bi-smo re}i, nekih tehni~kih detalja vezanih uz njihovu obradu.Naime, jedna od mumija bila je omotana lanenim platnom nakojem je Mijat Sabljar (1790.-1865.), kustos arheološke zbirkeondašnjeg Narodnog Muzeja, uo~io da "ve}ina povojah ima pi-samah i hiroglifah". Njegov nasljednik na poslovima kustosamuzeja, don Šime Ljubi}, angaìrao je u ono vrijeme uvaènognjema~kog egiptologa Heinricha Brugscha da sredi staroegi-patsku zbirku te iznese svoje vi|enje vrijednosti povoja, tj. nanjemu uo~enog teksta. Brugsch je na ~etrdesetak metara platna,kojima je jedna od mumija bila omotana, konstatirao postoja-nje odre|enih natpisa, ali nije mogao pouzdano re}i o kakovimje natpisima rije~. Nekoliko godina kasnije (1891. godine) po-voji su preba~eni u Be~ gdje ih je sistematski obradio egiptologJakob Krall (1857.-1905.). Rezultate do kojih je došao obzna-nio je godinu dana kasnije u knjizi Die etruskischen Mumien-

binden des Agramer National-Museums, sve do danasfundamentalnoj studiji za istraìvanje nastanka i zna~enja po-jave Zagreba~ke mumije. U spomenutoj knjizi Krall je decidi-

97

rano ustvrdio, što nitko do danas nije niti pokušao osporiti, dase me|u povojima Zagreba~ke mumije krije najduì etruš~an-ski tekst na svijetu...".

Nakon Krallova otkri}a interes za Zagreba~ku lanenu knji-gu (Liber lintevs zagrabiensis) u permanentnom je porastu, i tone samo u krugu stru~njaka koji pišu velik broj znanstvenih ra-sprava posve}enih toj temi, ve} i u široj kulturnoj javnosti,kako kod nas, tako i u svijetu. Da je to uistinu tako mo`da naj-bolje svjedo~i ~injenica da je tadašnji predstojnik Odjela za bo-goštovanje i nastavu, sveprisutni dr. Iso Kršnjavi, smatrao zapotrebno da o Krallovom otkri}u izvijesti i samog cara FranjuJosipa I. Za razliku od mumije, koja je relativno ~esto bila do-stupna pogledima ljubitelja starina, Lanena knjiga izlagana jetek povremeno. Osim u po~etku, kada ju je izloìo ve} spome-nuti kustos Šime Ljubi}, izlagana je u Zagrebu 1936., 1967., i1986. godine, te nekoliko puta na zna~ajnijim izlo`bama u ino-zemstvu (Švicarska, Italija).

Istraìvanja na liber lineteus nastavljena su u nekoliko na-vrata i tijekom druge polovice 20. stolje}a. Uz pomo} novih,sve sofisticiranijih tehnoloških pomagala, došlo je do novihspoznaja "o spomeniku koji zbog izvanrednog zna~enja za kul-turnu baštinu ~ovje~anstva zasluùje trajnu brigu i pa`nju."

Sve je to lijepo i krasno, no, pitate se, kakve to veze ima sMihaelom Bari}em – i napose Semeljcima, selom \akovštinekoje, koliko mi je poznato, sve do danas nije dalo zna~ajnijihimena na planu duhovnih tvorbi. Odgovor je: ima. Naime,bra}a Mihael i Ilija Bari}, ro|eni Semelj~ani, omogu}ili supohranu mumije s povojima u Narodni muzej u Zagrebu i na tajna~in u~inili je reprezentativnim dijelom hrvatske kulturnebaštine.

Mihael Bari}, centralna osoba u cijeloj pri~i oko mumije,ro|en je u Semeljcima 5. rujna 1794. godine od oca Pavla imajke Marije. Maj~ino djevoja~ko prezime nije poznato. Uknjizi ro|enih, koja se ~uva u ùpnom uredu u Semeljcima, onoje doduše upisano, ali do te mjere ne~itko da se o njemu moèsamo naga|ati. Što se pak ti~e oca, gotovo je sigurno da nijero|en u Semeljcima. Prema popisu stanovnika koji je 1702. go-

98

dine proveo Emerik Szadezky, u Semeljcima se ne spominjeprezime Bari}. Prvi Bari} u Semeljcima, barem koliko se tomoè iz danas dostupne literature iš~itati, bio je Martin Bari},ro|en u Slunju 1721. godine. Na poziv biskupa ôlni}a došaoje u biskupiju 1753. godine da bi 1755. bio imenovan prvim se-melja~kim kapelanom, a 1776., nakon desetak godina provede-nih u Punitovcima, i semalja~kim ùpnikom. Nije isklju~enoda je Mihaelov otac Pavo bio u srodstvu sa spomenutim ùpni-kom.

O Mihaelovom ìvotnom putu ne zna se puno, a to što sezna, moèmo ponajprije zahvaliti njegovom bratu Iliji,ne}akinji mu Th. Jelinek i ve} spomenutom autoru kapitalnestudije o Zagreba~koj lanenoj knjizi, egiptologu Jakobu Krallu.Mihael je studirao bogosloviju, kao u ostalom i njegov brat Ili-ja, ali se za razliku od njega, nije zaredio. Umjesto sve}eni~kogpoziva odabrao je poziv ~inovnika. Od 1829. godine, ako ne inešto prije, obnaša du`nost kraljevskog dvorskog perovo|e,što zasigurno dovoljno govori o njegovim sposobnostima,stupnju obrazovanja, ali i stupnju lojalnosti prema carskoj ku}i.Za vrijeme turbulentnih revolucionarnih gibanja u Be~u 1848.godine Bari} je umirovljen. Da bi izbjegao nesigurnost koja jeu to vrijeme vladala u središtu monarhije, Bari} je odlu~io nekovrijeme provesti u Egiptu. Zašto baš tu, ne znamo pouzdano, noza pretpostaviti je da su glavni motivi bili: skloniti se što daljeiz Europe u kojoj je revolucija zahvatila ve}inu zemalja, s jed-ne strane, te bolje upoznati Egipat za koji je interes postojao iznatno prije no što je donio odluku o privremenom boravku utoj zemlji, s druge. Kao materijalno dobro situiran ~ovjek, fi-nancijskih poteško}a oko realizacije svoje zamisli nije imao.Osim ušte|evine i vjerojatno visoke mirovine, Bari} je za vrije-me aktivnog slu`bovanja bio sklon i poslovnim inicijativamaod kojih je zasigurno morao imati koristi. Tako je, npr., ve}1843. godine na šestogodišnji zakup uzeo bratislavske novine«Pressburger Deutsche Zeitung», a poznato je da je u Be~u po-sjedovao i znatne nekretnine nad kojima }e se po~etkom 50-ihgodina 19. stolje}a izvršiti parcelacija od koje }e Bari}, daka-ko, imati materijalnu, ali i korist u smislu stanovite društvene

99

promocije. Naime, jedna od be~kih ulica, zbog provedene par-celacije njegova posjeda, dobila je ime Barichgasse i zadr`alaga sve do danas.

Od koga je, i kako, Bari} u Egiptu kupio mumiju, nije poz-nato. Pouzdano se zna samo to da se ona od sredine 19. stolje}analazila u njegovom stanu me|u mnoštvom drugih umjetnina,"postavljena okomito u posebnoj vitrini sa zastorima." U ~asuMihaelove smrti, 14. prosinca 1859. godine, mumija je ve} bilau potpunosti odmotana, a povoji pohranjeni u posebnoj vitrini.

Najve}i dio imetka Bari} je oporu~no ostavio ne}akinji Th.Jelinek – ali ne i mumiju. Nju je htio pokloniti nekoj od naj-zna~ajnijih hrvatskih institucija, Jugoslavenskoj akademijiznanosti i umjetnosti (danas HAZU) ili Narodnom muzeju uZagrebu. Za realizaciju tog nauma opunomo}io je brata Iliju, uto vrijeme konzistorijalnog savjetnika dekana i `upnika u Go-

100

Zagreba~ka mumija snimljena 1950. godine

Smje{taj mumije u Narodnom muzeju u Zagrebu izme|u 1920.-1930.

lubincima, selu Bosansko-|akova~ke biskupije u blizini In|ije.Uslijedila je Ilijina korespondencija s nekolicinom uglednihosoba iz društvenog i politi~kog ìvota Hrvatske, izme|u osta-lih i tadašnjim hrvatskim banom Josipom Šok~evi}em, koja jeza cilj imala pripremiti potrebne uvjete za transport i smještajmumije u Zagrebu. Pojedinosti oko tih dogovora uglavnom supoznate, ali ih, zbog zamišljenih okvira ovog rada, ne smatrampotrebnim iznositi.

Iznijete faktografske pojedinosti o ìvotu i radu MihaelaBari}a nisu ni izbliza dovoljne da bismo mogli ustvrditi kakonam je poznat njegov ìvotni put. U ovom radu ponu|ena je tekjedna skica, zapravo osnovne informacije ~ija je intencija skre-nuti pozornost na ~injenicu da je naš zavi~aj dao zna~ajnih,uspješnih ljudi u razli~itim oblastima duhovnog i materijalnogstvaralaštva, a da su sve do danas bili zaboravljeni, zabranjiva-ni ili malo spominjani. Izvu}i iz zaborava Mihaela Bari}a ~inise tim zna~ajnije jer je on - da korigiram tvrdnju prethodno iz-nesenu na ovim stranicama - ako ne jedini, onda svakako prvi

101

Liber linteus zagrabiensis

Semelj~anin koji je svojim djelovanjem pridonio afirmacijihrvatske kulture. Upravo stoga daljnji anga`man na izradi nje-gove cjelovite biografije name}e se kao imperativ.

102

Montiranje povoja Zagreba~ke mumije na trake gaze, srpanj 1910.

godine

Inicijative za gradnju Srpskepravoslavne crkve u \akovu 1888.-1991.

Uvodne napomene

Mišljenje da je povijesna znanost znanost o prošlimdoga|ajima op}e je prihva}eno i, ma koliko definicije ponekadmogu izazivati odre|ene nedoumice, pa i kontroverze, ovakovi|enje, zapravo, nitko ne dovodi u pitanje. Barem ne kada jerije~ o kolokvijalnom poimanju historiografije. Sve ostalomoè, i naj~eš}e je, stvar razli~itog pristupa povijesnoj znano-sti. Bez ambicija da ukaèm na pluralitet pristupa, njegova filo-zofska, metodološka, ideološka i druga polazišta, dakle, bezambicija da se bavim pitanjima teorijske prirode, osje}am po-trebu, barem u nekoliko re~enica, pojasniti motive bavljenjaovom, uvjetno re~eno, nerealiziranom prošlom stvarnoš}u.

înjenica je da se najve}i broj histori~ara, pogotovo onihtradicionalne orijentacije, bave povijesnim procesima kratkogtrajanja, ili pak izdvojenim, barem na prvi pogled dovršenimsegmentima prošlosti. Ono što u prošlosti nije realizirano osta-je naj~eš}e na marginama njihova interesa. No, i to nerealizira-no nije nu`no njen manje vaàn i manje interesantan dio.Dapa~e. O tomu svjedo~e brojni primjeri iz op}e, nacionalne ilokalne povijesti.

Inicijativa za gradnju Srpske pravoslavne crkve u \akovuzasigurno je, na lokalnoj razini, jedan od takvih primjera. Iakozbog nedostupnosti povijesnih izvora nije mogu}e preciznijerekonstruirati pojedinosti oko po~etne inicijative za njenugradnju, pa ~ak niti sinkrono pratiti sve etape u više od sto godi-na nastojanja da se u \akovu izgradi “bogosluè}i hram”, ovuinicijativu vidim, prije svega, kao integralni dio društvene po-vijesti grada, i kao takovu, nadam se, interesantnu širokom~itala~kom auditoriju. Odbor za gradnju crkve bio je sastavljenuglavnom od \akov~ana, a u \akovu su, u svrhu prikupljanja

103

sredstava za njenu gradnju, odràvane kulturne priredbe uzu~eš}e gradskih društava, ~elništva grada i utjecajnijihgra|ana. înjenica da malobrojni |akova~ki Srbi tijekom ne-koliko desetlje}a, sve do po~etka Drugog svjetskog rata, legi-timno, i koliko je poznato bez tenzija sa gra|anima drugihvjerskih opredjeljenja uspijevaju gradnju svoje crkve odràtiaktualnom, rje~ito govori o postignutom, zavidnom stupnjuvjerske i nacionalne tolerancije. Kao potvrda potonje konstata-cije mo`da najbolje svjedo~i podatak da je isto tako malobroj-nija ìdovska zajednica ve} po~etkom šezdesetih godina 19.stolje}a izgradila malu, a 1880. godine, s obzirom na broj |ako-va~kih @idova i veli~inu grada, veliku, arhitektonski dojmljivusinagogu.1

U nazna~ene okvire, sa intencijom upoznavanja sa boga-tom, ali do danas tek djelomi~no istraènom poviješ}u grada ipripadaju}ih mu naselja, treba locirati i interes vezan za grad-nju Srpske pravoslavne crkve u \akovu. Zbog teško dostupneizvorne gra|e neophodne za jedan ambiciozniji, nu`no interdi-sciplinarni pristup ovoj problematici, na stranicama ovog radaponu|en je tek parcijalni pregled geneze spomenute inicijative.No, i takav, s obzirom da o ovoj temi do danas nije pisano, vje-rujem da bi mogao biti poticajan za daljnja istraìvanja - ali iskroman prilog u stvaranju što cjelovitije slike o prošlosti\akova.

Srbi u \akovu i \akovštini

Zadnjih desetlje}a 19. stolje}a na prostoru \akovštine obi-tavali su ljudi razli~itih konfesija i razli~itih nacionalnih pri-padnosti. Hrvati su, dakako, bili najbrojniji, ali nije biozanemariv ni broj Nijemaca, Ma|ara i Srba. Prema podacima

104

1 O tomu više u: @eljko Lekši}, Sinagoga u \akovu, Novi omanut,rujan-prosinac 1999., 10.

za 1880. godinu na podru~ju op}ine \akovo bilo je 28.373 sta-novnika, od toga 24.309 rimokatolika, 3.438 pravoslavaca, 568izraeli~ana (@idova) i gotovo zanemaruju}i broj grkokatolika ievangelika. U popisu stanovništva deset godina kasnije, 1890.godine, broj stanovnika pove}ao se na 35.278, a proporcional-no tome i broj pripadnika pojedinih vjeroispovijesti.2

Iako u tim popisima nije postojala rubrika nacionalnost, paje stoga bilo teè, ali ne i nemogu}e, odrediti koliko je me|u ri-mokatolicima bilo Hrvata, Nijemaca, Ma|ara, Slovaka i dru-gih, gotovo je sigurno da je broj pravoslavnih vjernikaidenti~an broju Srba. Popis iz 1900. godine ovu pretpostavkupotvr|uje. Za spomenutu godinu stoji da je u op}ini \akovoìvjelo 39.400 stanovnika, od toga 21.723 Hrvata, 239 êha,3.107 Ma|ara, 8.677 Nijemaca, 88 Rusa i Ukrajinaca, 1.032Slovaka, 70 Slovenaca, 3.701 Srbin, 22 Talijana i 596 @idova.3

Prema popisu stanovništva 1910. godine Srba je bilo4.1754, 1921. 4.710 5, a 1931. 5. 4076. Iz iznesenih podatakavidljivo je da je broj Srba na podru~ju \akovštine, od 1880. go-dine pa sve do izbijanja Drugog svjetskog rata, iznosio oko10% sveukupnog stanovništva. Najve}a koncentracija Srbabila je u zapadnom, brdskom dijelu \akovštine, gdje su se na-selili još u vrijeme vladavine Turaka, ili u prvim desetlje}ima18. stolje}a, neposredno nakon osloba|anja Slavonije od jednoi pol stoljetne turske dominacije.7 U to vrijeme bila su to “malanaselja od po nekoliko porodica, koje su došle preko Bosne izju`nih krajeva i donijele u ovaj kraj ~ist štokavski govor, ije-kavski izgovor i novu akcentuaciju”8 U tada naseljenim mjesti-

105

2 Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991 (ponaseljima), Dràvni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., 979.

3 Isto.4 Isto.5 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. g. Opšta

dràvna statistika, Dràvana štamparija, Sarajevo, 1932., 260.6 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. godine,

Opšta dràvna statistika, knjiga II, Dràvna štamparija, Beograd, 1938.,86.

7 Vidi: Stjepan Pavi~i}, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Privla~ica,Vinkovci, 1994., 257-300.

ma Srbi su kroz nekoliko stolje}a ostali dominantna etni~kaskupina, ili su pak zajedno sa Hrvatima ~inili zna~ajniji udio unjihovom vjerskom, odnosno nacionalnom sastavu. U prvojskupini naselja su sela Borovik, Bra~evci, Breznica, Bu~je,^enkovo, Hrkanovci, Majar, Pau~je, Podgorje Bra~eva~ko,Ratkov Dol, Slobodna Vlast, Svjetobla`je i Veliko Nabr|e, a udrugoj Borojevci, Ku}anci i Potnjani.9

Ve} u najranije vrijeme u nekim od spomenutih sela iz-gra|ene su prve pravoslavne crkve, kasnije dogra|ivane, ruše-ne i ponovno zidane. U Pau~ju je prva crkva posve}ena 29.rujna 1752. godine. Bila je to mala, drvena crkva, srušena udrugoj polovici 19. stolje}a, a 1867. godine zamijenjena no-vom, zidanom. U Majaru je parohijska crkva Ro`destva Bogo-rodice, tako|e drvena, posve}ena 9. studenoga 1749. godine.Ta crkva zamijenjena je zidanom 1792. Ina~e, ve} od 18. sto-lje}a, u Majaru je postojala i Srpska vjeroispovjedna škola. Odostalih spomenutih mjesta sa srpskom ve}inom crkve su imalijoš Nabr|e (izgra|ena 1776.) i Bra~evci. Prva bra~eva~kacrkva datira iz sredine 18. stolje}a, a bila je posve}ena Sv. Di-mitriju. Kasnije, 1776. godine, zamijenjena je novom, zidanomcrkvom. 10

Nacionalni sastav stanovništva \akovštine uspostavljen ti-jekom 18. stolje}a, ako izuzmemo Nijemce koji se tijekom 19.stolje}a organizirano i u velikom broju naseljavaju na ovo po-dru~je, nije se zna~ajnije mijenjao sve do po~etka 20. stolje}a.Uz ne bitno druga~iji prirast stanovništva u odnosu naspramdrugih etni~kih zajednica \akovštine, Srbi su ostali koncentri-rani u središnjem i sjeverozapadnom dijelu, a koliko je pozna-to, nije se bitnije mijenjao ni broj njihovih sakralnih objekata.

Što se pak ti~e samog \akova, što je za ovu temu svakakozna~ajnije, stanje je bilo bitno druga~ije. Udio Srba u nacional-noj strukturi grada, uz pretpostavku da su svi pravoslavni bili

106

8 Dušan Kaši}, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji,Savez udru`enja pravoslavnih sveštenika SR Hrvatske, Zagreb, 1988.,244.

9 Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske ..., 979-1008.10 Više o tomu u: Kaši}, n..dj., 244-251.

Srbi, zadnjih desetlje}a 19. stolje}a, a i kasnije, sve do izbijanjaDrugog svjetskog rata, bio je neznatan. Po popisu iz 1880. go-dine \akovo je imalo 3.755 stanovnika. Od toga broja rimoka-tolika je bilo 3.366, izraeli~ana (@idova) 293, pravoslavaca 85 ievangelika 11.11 Deset godina kasnije pravoslavaca je u \ako-vu još manje. Od 4.358 stanovnika pravoslavnih je samo 81, ri-mokatolika 3.932, izraeli~ana (@idova) 335 i evangelika 10.12

Popisi stanovništva iz 1900. i 1910. godine ne donosezna~ajnije promjene u konfesionalnom, odnosno nacionalnomsastavu grada. 13 U tim popisima u \akovu je 1900. godine upi-san 3.451 Hrvat, 1.546 Nijemaca, 332 @idova, 229 Ma|ara, 92Srbina, 62 êha, 25 Slovenaca, 24 Slovaka, 19 Talijana i 36ostalih. Deset godina kasnije situacija je bila sljede}a: od 6.304stanovnika \akova, Hrvata je 4.894, Nijemaca 890, Ma|ara249, @idova 396, Srba 150, êha 35, Slovenaca 31, Slovaka 18,Talijana 8, Rusina i Ukrajinaca 7, dok su 22 osobe uvrštene urubrike ostali i nepoznato.

Stvaranjem nove dràve 1918. godine, iako se to mo`damoglo o~ekivati, u nacionalnom sastavu grada nije došlo dove}ih promjena. Po popisu iz 1921. godine od 6.765\akov~ana rimokatolika je 6.077, izraeli~ana (@idova) 390,pravoslavnih 242, grkokatolika 27, evangelika 23 , a muslima-na 6.14 Deset godina kasnije, 1931. godine, broj stanovništva\akova pove}ao se na 7.339. Od toga broja Hrvata je 4.605,Nijemaca 1.597, Srba 367, Ma|ara 271, @idova 253, êhoslo-vaka 113 i Slovenaca 64. Ostalih je 69.15

107

11 Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske..., 984.12 Isto.13 Isto.14 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine,

260.15 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. godine, knj.

2, 86. Preuzeto iz: Vladimir Geiger, Njema~ka etni~ka zajednica u

\akovu i \akovštini od po~etka 19. do sredine 20. stolje}a, Doktorskadisertacija, Zagreb, 1996., 172.

Od pokretanja inicijative za gradnju crkve do izbijanjaPrvog svjetskog rata

Unato~ relativno malom broju pravoslavnih vjernika u\akovu je 1888. godine pokrenuta inicijativa za gradnju crkve.Iz dokumenta novijeg datuma saznajemo da je spomenute go-dine od strane Crkvenoop}inskog odbora iniciran prvi zahtjevza gradnju "bogoslu`benog prostora".16 Tko je sa~injavao tajOdbor, i kada je on to~no osnovan, nije poznato.

Broj pravoslavnih vjernika u \akovu, a vidjeli smo da onnije bio velik, nije predstavljao pravnu smetnju osnutku Odbo-ra, kao u ostalom ni pokretanju inicijative za gradnju crkvezbog kojeg je, po svemu sude}i, i osnovan. Širi politi~ki kon-tekst vezan za pokretanje inicijative za gradnju crkve obi-lje`ava vladavina bana Khuena Hedervarya i ma|arska suprer-macija nad Hrvatskom i Slavonijom bazirana na permanen-tnom kršenju odredaba Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868.godine. Na konfesionalnom planu, npr., ta se suprermacija za-snivala na ~injenici da je Ma|arska, na osnovu zakonskog ~lan-ka 9. iz 1868., i zakonom Hrvatskog sabora iz 1887. godine,bila u poziciji da kreira obim i sadr`aje Srpske crkveno-školskeautonomije.17

Takova zakonska regulativa mogla je biti dodatni poticaj dase donese odluka o potrebi gradnje crkve, a benevolentan od-nos ma|arske vlade prema hrvatskim Srbima, koji je bio moti-viran pragmati~nim interesima dnevne politike, da se takovainicijativa i slu`beno prihvati. Da li su spomenuti momenti ui-stinu utjecali na pokretanje i slu`beno prihva}anje ove inicijati-ve, i ako jesu, u kojoj mjeri, na osnovu do sada poznate gra|enije mogu}e donijeti valjani sud.

108

16 Dosije Muzeja \akovštine II: Izgradnja srpsko-pravoslavne crkve u

\akovu (dalje u tekstu DM\ II), II/117 Više o tomu u: Mato Artukovi}, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova

(Srbobran 1884-1902), Naprijed, Zagreb, 1991., 113-124.

Osnovni problemi Odbora za gradnju crkve, kako u ovojetapi, tako i kasnije, bili su financijske prirode. Deklarativnupodršku Odbor je uglavnom dobivao, ali ona , naravno, nijebila dovoljna da se stvari pokrenu s mrtve to~ke. Po~etkom1899. godine Odbor je uputio molbu Poglavarstvuop}ine-trgovišta \akovo da mu ista za gradnju crkve besplatnoustupi op}insko zemljište na kojem se tada nalazio ba`darskiured. U odgovoru "Slavnom odboru za gradnjusrpsko-pravoslavne filialne crkve" stoji da "ob}insko zastup-stvo jednoglasno zaklju~uje da je u na~elu pripravno kada sesabere dostatne gra|evna zaklada i gradnji pristupi, gradnjucrkve poduprieti nov~anom potporom ili }e dati prikladno gra-dilište."18

Sljede}e godine Odbor je na molbu sli~nog sadràjaupu}enu Visokoj kr. Zemaljskoj vladi dobio odgovor koji nijeisklju~ivao potporu, ali ju je uvjetovao odre|enim koracimakoje je Odbor prije toga morao napraviti. Vlada je od Odborazahtijevala da osigura sve preduvjete potrebne za gradnju i op-stanak crkve, te mu sugerirala da pozove "cr. Opštinu u Nabr|ukao nadle`nu za \akovo, da u crkvenoskupštinskoj Sjednicisvojoj, kojoj }e prisustvovati i p.n.g.g. \uro Kajganovi}, TošaKrajši}, Jozo Staniši}, Leontije Sarkanjac, Aleksandar baronJovi}, Jozo Sladi}, Milan Sarkanjac i Dimitrije Milkovi} iz\akova, kao ~lanovi odbora za gradnju crkve u \akovu, done-se zaklju~ak svoj o tome da li je ista cr. Opština voljna preuzeti ida li preuzima u vlasništvo svoje u granicama crkvenog ktitor-skog zakona pravoslavnu crkvu u \akovu, kao filijalnu crkvuparohije Nabrdske, i dalje da li s tim preuzima na se sva prava idu`nosti sa vlasništvom tim skop~ana naro~ito gledeizdràvanja i opsluìvanja iste crkve…"19

Na kraju dopisa od Odbora se rezolutno traì da izvijestiZemaljsku vladu "o tome kako misli osigurati izdràvanjecrkve za budu}a vremena, jer se gradnja dotle dozvoliti ne

109

18 DM\ II/2.19 DM\ II/3.

moè dok ne bude potpuno to izdràvanje za sva vremena osi-gurato, a to bi izdràvanje iziskivalo izvjesnu glavnicu kaostalni neprikosnovani fond od najmanje 500 f=1000 k, a osimtoga kako misli osigurati naknadu ili nagradu za izvjestan brojbogosluènja u istoj crkvi preko godine."20

Što je od zahtijevanog Odbor uspio na zadovoljavaju}ina~in riješiti ne znamo. Sude}i prema konkretnim manifestaci-jama realizacije zacrtanih planova, ne puno. Pouzdano znamosamo to da je Visoka Zemaljska vlada 1900. godine dozvolilaOdboru da tijekom jedne godine moè prikupljati dobrovoljnepriloge u svrhu izgradnje crkve. 21

Takvu dozvolu Vlada je, najvjerojatnije, izdavala Odboru inarednih godina. Nakon višegodišnje aktivnosti došlo je i doprvih, konkretnih rezultata. Temeljom o~evida od 19. rujna1904. godine, te ugovora od 16. rujna iste godine,Srpsko-pravoslavna crkvena op}ina u \akovu kupila je odMagdalene i Josipa Lutza ku}u s oku}nicom (k.~ . br. 186 i k.~.br. 185) u ukupnoj površini od 619 ~hv. 22

Naredbom Zemaljske vlade Odjela za bogoštovanje i nasta-vu broj I. 348/1 iz 1906. godine odobrena je i gradnja crkve. Zapretpostaviti je da je ve} u to vrijeme bila zatvorena financijskakonstrukcija cijelog projekta, a ako nije tada, zasigurno je bilado travnja 1914. godine. Naime, Kraljevska kotarska oblast u\akovu raspisala je 26. oùjka 1914. godine "oglas jeftimbe"za gradnju Srpsko-pravoslavne filijalne crkve. U oglasu stojida }e se "dana 23. travnja 1914. u 8 sati do podne obdràvati

110

20 Isto.21 Vjesnik ùpanije viroviti~ke, 14, 1900., 119.22 O~itovanje i ugovor odloèni su u gruntovnici pod brojem Z-3723/04.

Nazna~ene ~estice nalaze se na mjestu današnje Osnovne škole I. G.

Kova~i} u Ulici kralja Tomislava. (Preko puta Osnovne škole Vladimir

Nazor.) Doduše, na planu \akova iz 1902. godine na tim ~esticama nijeucrtana nikakva ku}a. To nam daje za pravo pretpostaviti da je onanajvjerojatnije srušena prije kupoprodaje, te da nije kupljena ku}a ve}prazno zemljište. Zašto u dokumentima stoji ku}a ostat }e tajna ondašnjeadministracije. Uostalom, za potrebe ovog rada dilema što je kupljeno,ku}a ili zemljište, nije od posebnog zna~aja.

(…) kod kr. Kotarske oblasti u \akovu javna jeftimbena ra-sprava za gradnju srpsko-pravoslavne filialne crkve u \akovu(…). Sveukupne radnje prora~unane su troškom od 21.400 kru-na. (…) Prora~un troškova sa nacrtom, obrazac ugovora teop}eniti i posebni gra|evni uvjeti mogu se vidjeti za vrijemeuredovnih sati kod ove oblasti."23

Tko se sve odazvao na "oglas jeftinbe" ne znamo, kao što,uostalom, ništa ne znamo ni o posebnim gra|evinskim uvjeti-ma koji se spominju u oglasu.24

Samo nekoliko mjeseci nakon što je objavljen natje~aj zagradnju crkve izbio je Prvi svjetski rat. Izbijanjem rata zamrlaje i svaka gra|evinska aktivnost (osim one vezane za potrebevojske), a da kojim slu~ajem i nije, malo je vjerojatno da bi net-ko u ovom dijelu bivše Austro-Ugarske dozvolio gradnjuSrpsko-pravoslavne crkve. Naime, kao što je poznato, Au-stro-Ugarska i Srbija u tom ratu ne samo da su bili na suprotnimstranama, ve} je njihov sukob predstavljao izravan povodPrvom svjetskom ratu i kao takav imao dodatne, negativne psi-hološke implikacije.

Nova dràva – stari problemi (1918.-1941.)

Kraj rata bio je ujedno i kraj Austro-Ugarske dràve. Odnjezinih dijelova stvoreno je nekoliko novih dràva, izme|uostalih i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevi-na Jugoslavija). U novostvorenoj dràvi, u kojoj su Srbi postalive}inski narod i imali dominantan utjecaj na društvenom, poli-ti~kom, gospodarskom i kulturnom planu, bilo je za o~ekivati iintenziviranje aktivnosti na izgradnji "svetosavskog hrama" u\akovu. No, to se ipak nije dogodilo.

111

23 Inènjer, 4, 1.4.1914., 2.24 O nacrtu crkve, pak, postoji trag. Osamdesetih godina, prilikom odvoza

sme}a iz zgrade bivšeg kotara \akov~anin Pero Šola pronašao je nacrthrama Sv. Save, tj. Srpsko-pravoslavne crkve o kojoj je u ovom radurije~. Nacrt je poklonio Stanku Horvatu, koji je u me|uvremenu umro, ado njegove ostavštine, barem za sada, nije mogu}e do}i.

Jedan od prvih pisanih tragova o gradnji crkve u ovom raz-doblju rješenje je Ministarstva prosvjete od 5. prosinca 1924.godine. Tim rješenjem (broj: 47673) dozvoljava se Odboru dau svrhu gradnje srpsko-pravoslavne crkve u \akovu prikupljamilodare "po celoj kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca u rokuod jedne godine."25

Sli~nu dozvolu Odbor je vjerojatno morao ishoditi i ranije.U Spomen-spisu Sokolskog društva iz \akova26 stoji da je todruštvo 1922. godine sudjelovalo na “Svetosavskoj besedi”, akoliko je poznato, to }e ~initi i u nekoliko narednih godina. Nadan Sv. Save (27. sije~nja) 1924. godine Odbor je u prostorija-ma |akova~kog “Centrala” organizirao “Sve~anu svetosavskubesedu sa igrankom”27. "Besedi", u sve~ano oki~enoj dvorani svlastitim buffetom, mogu}e je bilo prisustvovati samo uz po-zivnicu i kupljenu ulaznicu. Program je izgledao ovako: Nakonšto je vojna glazba izvela himne prišlo se recitacijama na stiho-ve Jovana Jovanovi}a Zmaja i M. Lunjevi}a, dok je muški zborotpjevao svetosavsku himnu i "Jugoslovene" A. Šanti}a. Slije-di izvedba Bethovenove sonate u c-molu (pateti~na), Gouno-dova Valentinova molitva iz opere "Faust" itd. Slu`beni dioprograma završava srpskim narodnim pjesmama i nastupom|akova~kog "Sokola". U "igranki", završnoj to~ki "Svetosav-ske besede", uz aktivno u~eš}e uzvanika, mogli su se ~uti tak-tovi Val~ika, Vanstepa, Zapleta, Seljan~ice, Kukunješ}a,Srbijanke, Foxtrotta… Priredba je završila "kolom do rujnezore".28

112

25 DM\ II/4.26 Spomen-spis Sokolskog društva u \akovu 1906.-1926., Sokolsko društvo

u \akovu, \akovo, 1926., 36.27 Beseda je “vrsta društvene zabave sa pou~nim i zabavnim programom.

To je naj~eš}e ve~ernja zabava u dobrotvorne svrhe, s prigodnimgovorom , koncertom i igrankom. Kod Srba je bila naro~ito poznataSvetosavska beseda. U ovom zna~enju re~ beseda se više neupotrebljava.” Enciklopedija Jugoslavije, I. svezak, Zagreb, 1955., 488.Više o tome Aleksandra-Sanja Lazarevi}, Plesni redovi Svetosavske

besjede, Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog naroda uSocijalisti~koj Republici Hrvatskoj, knjiga 2., Zagreb, 1989., 215-224.

28 DM\ II/5.

113

Proglas iz 1925. godine

Na osnovu odobrenja isho|enog potkraj 1924. Odbor je 1.sije~nja 1925. godine izdao letak u kojem apelira da pojedinci,ali i sva pjeva~ka i dobrovoljna kazališna društva, sve `enskezadruge i gospodarska društva, te posebice gospoda u~itelji,prirede zabave, koncerte i sli~ne manifestacije, a prihode ustu-pe Odboru u svrhu gradnje crkve. Dakako, ovaj apel odnosio se

114

Naslovnica pozivnice za "Svetosavsku besedu" iz 1924.

godine

i na pravoslavne sve}enike, velike ùpane, srpska poglavarstvai kotarske sudove, sve srpsko-pravoslavne op}ine, javna glasi-la, jednom rije~ju na najširi krug pojedinaca, društava i institu-cija za koje se pretpostavljalo da bi mogli podràti inicijativuOdbora. Pismo su potpisali ~lanovi Upravnog odbora, pred-sjednik Leontije Sarkanjac (vlasnik papu~arske radionice), bla-gajnik Jovan Mihajlovi} (nadzornik puteva) i tajnik RadivojPopovi} (kr. financijski preglednik u miru); te odbornici: JocaSladi} (brija~), Dušan @igi} (gostioni~ar), Savo Batini} (kotar-ski akcezista), \or|e Ratkovi} (mesar), Stojan Kvo~ka (ratar),Nikola Uzelac (cestar), Vaso Gvozdanovi} (papu~ar) i \okaStaniši} (kazan|ija). Svi potpisani, najvjerojatnije, bili su\akov~ani29.

Poja~ani anga`man Odbora sredinom dvadesetih, pa i ka-snije, sve do potkraj tridesetih godina, imao je za posljedicuubrzano prikupljanje sredstava neophodnih za gradnju crkve.Kampanja je o~ito bila dobro pripremljena pa je i odaziv bioznatan, i to ne samo na podru~ju \akovštine i Slavonije, ve} išire.30

Sije~nja 1926. godine u \akovu je ponovno, sa sli~nim pro-gramom i na istom mjestu, organizirana “svetosavska beseda”.Za razliku od dvije godine ranije odràne, vojnu glazbu zamije-nila je glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz \akova, au samom programu glavnu rije~ imalo je Srpsko pjeva~ko druš-tvo “Gusle” iz Osijeka (sa kompletnim ènskim, muškim i mje-šovitim zborom) i Sokolsko društvo iz \akova.31

115

29 DM\ II/4.30 Konstataciju da je kampanja bila dobro organizirana treba shvatiti

uvjetno. Naime, u drugoj polovici tridesetih godina u Osijeku jepokrenuta sli~na inicijativa za gradnju Svetišta Srca Isusova. Aktivnostikoje je poduzelo društvo u tu svrhu osnovano uvelike nadilaze inicijativeOdbora za izgradnju Srpsko-pravoslavne crkve u \akovu. Vidi: DamirSvoboda, Mrlja na obrazu grada, Matica hrvatska Osijek, Osijek, 2000.

31 DM\ II/6. O Sokolskom društvu iz \akova, napose razlikama izme|u„Hrvatskog sokla“ i Sokolskog društva („Jugosokola“) vidi ve} citiraniSpomen-spis Sokolskog društva u \akovu 1906.-1926., i ~lanakKrešimira Pavi}a Novi podaci o društvu Hrvatski sokol u \akovu,Povijest sporta, 68, 1986., 142-144.

Intenzivno su pristizali i “milodari” iz Osijeka, Sombora,Sarvaša, Zemuna, Lipika, Pakraca, Leskovca, Erdevika,Ba~kog Brestovca, Siska, Kutjeva, Vukovara, Gospi}a, Naši-ca, Belog Manastira, Iloka, Virovitice, Zagreba, Vrginmosta,Apatina, Rume, Babine Grede, Zaje~ara...32

Darovatelji su u glavnom bili pojedinci, manje institucije, araspon darovanog novca, koliko je poznato, kretao se odskromnih 15, pa sve do 1000 dinara. Najve}u svotu (1000 dina-ra) uplatio je u svijetu tada ve} afirmirani znanstvenik MihajloPupin.

Iako je novca u blagajni Odbora svakim danom bivalo sveviše, s njegovim prikupljanjem bilo je i odre|enih problema.Ve} oùjka 1925. godine na adresu Trgovišnog poglavarstva\akovo stigao je dopis iz Virovitice u kojem vladin povjerenikmoli da se “priloèni amo priposlani arak za gradnjusrpsko-pravoslavne crkve u \akovu povrati (…) odboru natraguz obavijest, da se milodari za podignu}e te crkve sabiraju napodru~ju ovog grada po crkvenom odboru pa se stoga nemoèto i sa strane ovoga poglavarstva sakupljati."33

116

Obavijest o "milodaru" Mihajla Pupina

32 Uplatni listi}i sa imenima i prezimenima osoba koje su poslali svojenov~ane priloge ~uvaju se u Muzeju \akovštine.

33 DM\ II/7.

Godinu dana kasnije, rujna 1926. godine, Dimitrije Seku-li}, vlasnik obu}arske radnje "Tri Srijemca" iz Osijeka, uputioje Odboru pismo u kojem ga obavještava da je izvjesni gospo-din Jovanovi} (zaduèn za skupljanje novca) izgubio sabirniarak te da sa sigurnoš}u ne moè re}i tko je sve dao milodara, iu kojem iznosu. Sekuli} konstatira da je prikupljeno samo 295dinara, da je cijeli slu~aj "vrlo neugodan" i da je plod isklju~ivonepa`nje, te moli da Odbor primi prikupljeni novac i bez sabir-nog arka.34

Iz izvješ}a Eparhijskog administrativnog odbora u Pakracuupu}enog sredinom 1929. godine Odboru za gradnju crkve u\akovu35 saznajemo da su od strane "revizionog odbora" pom-no pregledani svi ra~uni izdani tijekom 1928. godine, te da istinije uo~io nikakve nepravilnosti.

Krajem spomenute godine na ra~unu Odbora za gradnjucrkve bilo je 9.960 dinara. Bez obzira na sve aktivnosti koje jeOdbor poduzeo proteklih godina, koli~ina prikupljenog novcabila je znatno ispod o~ekivane.

Na osnovu gra|e s kojom raspolaèmo sa sigurnoš}umoèmo tvrditi da je Odbor nastavio sa uobi~ajnom aktivnoš}ui tijekom tridesetih godina. I dalje su organizirane “svetosavskebesede”, skupljani su “milodari”, a svakako treba istaknuti, i tone kao manje va`nu ~injenicu, obostrano uvaàvanje i izgrad-nju korektnih odnosa sa najvišim predstavnicima katoli~kecrkve u gradu.36

117

34 DM\ II/8.35 Vidi: DM\ II/9.36 Me|u dokumentima o izgradnji Srpsko-pravoslavne crkve u \akovu

sa~uvana je i pozivnica (vidi fotografije u dodatku ovog ~lanka) kojomAntun Akšamovi}, biskup Bosansko-|akova~ki i srijemski i apostolskiadministrator za Baranju i Sjevernu Slavoniju, poziva na objed LeontijaSarkanjca, predsjednika Srpsko-pravoslavne crkvene op}ine i ~elnog~ovjeka Odbora za izgradnju crkve. Kako u lokalnim gra|anskim icrkvenim listovima toga vremena nismo pronašli tekstove koji biponudili argumente za druga~iju kvalifikaciju odnosa izme|u Katoli~kecrkve i Odbora, usu|ujemo se re}i da su oni bili u duhu proklamiranihekumenskih opredjeljenja dvaju crkava.

No, unato~ svim nastojanjima, Odbor nije uspio osiguratidovoljno novca potrebnog da se pri|e finalizaciji zamišljenogprojekta. To tim više ~udi ako se zna da su sve predradnje bileokon~ane još 1914. godine, a da u novostvorenoj dràvi, dràvis o~itim elementima srpske supremacije, izgradnja crkve zasi-gurno nije osporavana iz politi~kih razloga.37

118

Pozivnica kojom biskup A. Ak{amovi} poziva na objed

predsjednika Srpsko-pravoslavne crkvene op}ine u \akovu

Dopsinica sa ìgom odbora za gradnju Srpsko-pravoslavne

crkve u \akovu

37 Ali, izgleda, nije niti posebno poticana. A to je bilo za o~ekivati,pogotovo ako smo skloni odnose u Kraljevini Jugoslaviji vidjeti krozprizmu hegemonisti~kih aspiracija srpske buròazije. Ovaj slu~aj,dakako, nije od tolike va`nosti da bi na osnovu njega doveli u pitanjegeneralne ocjene o karakteru Jugoslavije izme|u dva rata (1918.-1941.),ali zasigurno nije ni argument za potvrdu ovakvih ocjena.

Nezadovoljni do tada postignutim ~elni ljudi eparhije pak-ra~ke odobrili su, a mo`da i inicirali, radikalnu personalnu re-konstrukciju Odbora. Na izvanrednoj sjednici Odbora odrànoj17. sije~nja 1935. godine izvršena je primopredaja agenda iimovine od dotadašnjeg predsjednika Leontija Sarkanjca uruke novoizabranog predsjednika Laze Vidakovi}a. Do smjenaje došlo i u Upravnom odboru. Novi tajnik i blagajnik postao jeTomo Tasovac, dok je sudac Sreskog suda Branko Vukdrago-vi} izabran za ~lana “revizionog odbora”.38

Da li je nakon provedenih personalnih promjena došlo i dobitnih pomaka u radu Odbora, napose, da li su te promjene ima-le za posljedicu ubrzani priljev sredstava potrebnih za gradnjucrkve, samo su neka od pitanja na koja, zbog nedostatka infor-macija, nismo u stanju odgovoriti. Sa sigurnoš}u moèmo re}isamo to da politi~ke tenzije u godinama koje su neposrednoprethodile izbijanju Drugog svjetskog rata zasigurno nisu bilepoticajne za inicijative ovakvog tipa. Posebno to vrijedi za pe-riod njegova trajanja. Uspostava marionetske, profašisti~keNezavisne Dràve Hrvatske, izrazito neprijateljski orijentiraneprema Srbima, @idovima, Romima i Hrvatima druga~ijih ideo-loških opredjeljenja, za spomenute skupine, kao prioritetne,postavilo je probleme odràvanja gole fizi~ke egzistencije.

Inicijativa za gradnju crkve u periodu komunisti~kevladavine (1945.-1990.)

Nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, usasvim druga~ijem ambijentu39, stvari oko izgradnje

119

38 DM\ II/10.39 Za razliku od perioda izme|u dva svjetska rata novostvorena

jugoslavenska dràva izgra|ena je na ideološkim postulatima izravnosuprotstavljenim religijskim potrebama svojih gra|ana. Tijekom više odpedeset godina trajanja socijalisti~ke Jugoslavije odnos vlasti premacrkvi, kako katoli~koj, tako i pravoslavnoj, prolazio je kroz razli~ite fazeuvjetovane ne toliko doktrinarnim, koliko pragmati~nim,dnevno-politi~kim interesima. Svo vrijeme vlast je Crkvu doìvljavalakao opoziciju sistemu, što je ona uistinu i bila, i kao takvu nu`no zlo.

Srpsko-pravoslavne crkve u \akovu ponovno su pokrenute smrtve to~ke. Prema podacima s kojima raspolaèmo ponovnootvaranje toga pitanja nije došlo od strane Srpske pravoslavnecrkve (dalje u tekstu: SPC), ve} lokalnih vlasti. Naime, 1951.godine predstavnici Zanatske komore iz \akova obratili su seNarodnom odboru grada s molbom da od Pravoslavne eparhijeu Pakracu zatraè odobrenje za preuzimanje njihovog zemljištanamijenjenog za izgradnju crkve.40

Samo nekoliko dana kasnije to je i u~injeno. U pismuupu}enom patrijaršiji u Pakracu, koje je potpisao predsjednikNO grada \akova Edo Predrijevac, isti~e se da nekretnine uvlasništvu Srpsko-pravoslavne crkvene op}ine u \akovu, kojese nalaze u Ulici kralja Tomislava, ~ini prazan prostor bez zgra-da i ku}a. "Prema regulacionoj osnovi grada" - isti~e se dalje upismu - "imade se iz ulice Jugoslavenske Armije preko ovihnekretnina probiti i izgraditi put na ulicu Kralja Tomislava, a napreostatak nekretnina reflektira i Zanatska komora koja bi naistima podigla dom."41

Zbog toga, a s obzirom da se prema izjavama nekih ~lanovaSrpsko-pravoslavne op}ine u \akovu na tom lokalitetu u do-gledno vrijeme ne namjerava graditi crkva, moli se Patrijaršijada ove nekretnine ustupe "besplatno u navedene svrhe i da na-slov o tome donese svoju suglasnost."42

U izvornom obliku odgovor Patrijaršije na ovaj dopis nijenam poznat, no zasigurno, nije bio pozitivan. Upravo stoga jeNO grada ve} 19. rujna teku}e godine na istu adresu odaslaonovi, bitno izmijenjeni prijedlog.43 Iz toga dopisa saznajemo daje Patrijaršija 20. kolovoza 1951. godine odgovorila na prvotniprijedlog NO-a ocijenivši ga neprihvatljivim, te umjesto njegapredloìla zamjenu zemljišta. Gradski NO prihva}a tu ponudu iprenosi s njom u vezi zaklju~ak svog Izvršnog odbora "da seizvrši zamjena ovih nekretnina za nekretnine upisane u gr ulbroj 375 po \akovo i djelomi~no gr ul br. 677 po \akovo koje

120

40 DM\ II/11.41 DM\ II/12.42 Isto.43 DM\ II/13.

su upisane na op}e narodnoj imovini. Ove nekretnine kupio jegradski Narodni odbor od Jevrejske bogoštovne op}ine."

Na osnovu instrukcija koje je dobio od episkopa pakra~kog,a na poziv NO grada, \akovo je 12. listopada 1951. godine po-sjetio protojerej Tanasije Bogi} i u ime Srpsko-pravoslavnecrkvene op}ine potpisao nacrt sporazum o zamjeni nekretni-na.44 Od devet to~aka nacrta sporazuma istaknut }emo samoone najva`nije:

1. "Op}e Narodna imovina zamjenjuje svoje nekretni-ne upisane u grunt. ul. Br. 375 p. o. \akovo od koji }e se odre-diti površina od 600 ~vh sa nekretninama srpsko pravoslavnecrkvene op}ine upisane u grunt. ul. br. 1408 p. o. \akovo uukupnoj površini od 519 ~vh."

2. "Stranke se sporazumljuju, da }e se nekretnine koje}e pripasti srpsko pravoslavnoj crkvenoj op}ini od one stranegdje je bila sinagoga odnosno kraj ku}e Soli} Ivana."

5. "Ugovaratelji stupit }e u posjed navedenih nekretni-na odmah po potpisu ovoga sporazuma. Definitivni ugovor zagruntovnu provedbu biti }e na~injen ~im bude dovršen mjer-ni~ki na}in o cjepanju navedenih parcela."

6. "Narodni odbor grada \akovo u ovome sporazumuo~ituje, da }e dozvoliti gruntovni prijenos i izgradnju zanat-skog doma u \akovu time da }e ujednio izgraditi pored istogaprolaz na ulicu J. Armije."

Kako NO grada \akova do lipnja 1952. nije realiziraoto~ku 6. sporazuma reagirala je Zanatska komora za grad i ko-tar \akovo. Pozivaju}i se na svoje pismo od 5. svibnja 1951.godine u kojem su tra`ili intervenciju NO u svrhu dodjele zem-ljišta Srpsko-pravoslavne op}ine u \akovu za izgradnju Zanat-skog doma, te posebno apostrofiraju}i odredbe to~ke 6.sporazuma, predstavnici Zanatske komore mole NO grada "daizvrši premjer i druge parcele a isto tako izda nare|enje za defi-nitivni gruntovni prijenos spomenute nekretnine na Zanatskukomoru za grad i kotar \akovo (zaklada doma). Kako je cijelaova stvar zapela samo na ovom formalnom prijenosu - isti~e se

121

44 DM\ II/14.

dalje u dopisu - nadamo se da }e naslov svojim brzim prijeno-som gra|evinskog vlasništva, ubrzati akciju gradnjeobrtni~kog doma."45

Iz nepoznatih razloga prijenos gruntovnog zemljišta naz-na~enog Sporazumom nije realiziran u nekoliko narednih godi-na. Tek 1955. godine NO grada \akova izvijestit }e eparhijupakra~ku da je zbog oskudice stambenih prostora za dràvneslu`benike bio prisiljen na prostoru koji je Sporazumom trebaopripasti Srpsko-pravoslavnoj crkvenoj op}ini pristupiti izgrad-nji stambenih zgrada. U dopisu se, izme|u ostalog, kaè i ovo:"Pošto u fondu op}e narodne imovine ne raspolaèmo priklad-nim zemljištem na kojem bi se podigle ovakve zgradeobra}amo se na naslov sa prijedlogom da bi za vaše zemljište(…) bili spremni pristupiti me|usobnoj sporazumnoj nagodbiglede zamjene za neko drugo prikladno vam zemljište i timesprije~iti nepotreban postupak oko eksproprijacije tog zemljiš-ta na koji nas ovlaš}uje Rezolucija Narodne skupštine FNRJod 22.7.1953.

Nadamo se da }e naslov shvatiti opravdanost ovog našegprijedloga i pristupiti nagodbi to tim više što je o navedenimvašim nekretninama još u 1951. godini došlo izme|u nas dosporazuma koji je me|utim zbog momentalnih prilika i poteš-ko}a ostao nerealiziran."46

Kako je Eparhija reagirala u novonastaloj situaciji, napose,da li je prihvatila prijedlog za novi dogovor - ne znamo. Najvje-rojatnije da nije, barem ne u pismenoj formi i u vremenu nepo-sredno poslije upoznavanja sa sadràjem gore spomenutogpisma. Reakcija je uslijedila tek 1960. godine kada su je pred-stavnici Srpsko-pravoslavne crkvene op}ine iz Bra~evaca upo-zorili da su na zemljištu predvi|enom za gradnju crkve otpo~eligra|evinski radovi.

Na to upozorenje Eparhija je odmah reagirala dopisom NOgrada \akova u kojem je istaknula kako NO nije izvršio zamje-nu za spomenuto zemljište u duhu usmenog dogovora sa Epi-

122

45 DM\ II/15.46 DM\ II/16.

skopom slavonskim od 20. rujna 1960. godine. Da bi izbjeglipodnošenje prijave višim dràvnim i crkvenim vlastima Epar-hijski upravni odbor moli NO grada \akova da se spor okozemljišta riješi u duhu najnovijeg dogovora. I to što je mogu}eprije.47

Odgovor je uslijedio odmah. Zbog va`nosti u njemu iznese-nih podataka prenosimo ga u cijelosti.

"Na vaš dopis broj i predmet gornji izvješ}ujemo Vas, da jegradilište, koje je bilo vlasništvo Srpsko-pravoslavne crkveneop}ine Djakovo, nacionalizirano Zakonom o nacionalizacijinajamnih zgrada i gra|evinskog zemljišta (Sl. list FNRJ broj52/58) i to ~lanom 34 tog Zakona, to zemljište postalo je druš-tvena imovina. Ostale pretpostavke citiranog Zakona tako|ersu ispunjene, jer je na temelju ~lana 34 st. 2 cit. Zakona, Odlu-kom Izvršnog Vije}a Sabora NRH broj 181 od 9. II. 1959.odre|eno da se mjesto \akovo smatra gradom, odnosno nasel-jem gradskog karaktera, a Odlukom Narodnog odbora kotaraOsijek od 20.II. 1959. koja je potvr|ena aktom Republi~kogIzvršnog vije}a broj III/3-5210/1 od 17 IV. 1959. utvr|eno je dauì gra|evinski rajon u \akovu obuhva}a i ulicu Kralja Tomi-slava u kojoj se pored ostalih gradilišta nalazi i gradilište po-menute crkvene op}ine.

Ovaj Narodni odbor na temelju ~lana 58 citiranog Zakonadonijeo je pod brojem 03-4397/1-1959 od 31. VII. 1959. rje-šenje za provedbu promjene u zemljišnim knjigama, na osnovukoje }e svi dosadašnji zemljišno knji`ni vlasnici tih nekretninabiti kao takovi brisani, a te nekretnine upisane kao društvenovlasništvo.

Pitanje naknade za nacionalizirano zemljište tako|er je re-gulirano citiranim Zakonom, ali izvršenje tog posla još nije po-tanko regulirano, pa se zato još nije pristupilo izdavanjuindividualnih rješenja o visini naknade dosadašnjim vlasnici-ma.

Ovaj Narodni odbor nije u mogu}nosti dodijeliti Crkvenojop}ini drugo gra|evinsko zemljište u uèm gra|evinskom rajo-nu ukoliko se ne namjerava u propisima odre|enom roku pri-

123

47 DM\ II/17.

stupiti gradnji. Me|utim, voljni smo, da na temelju ~lana 47stav 3 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra|evin-skog zemljišta donesemo Odluku o naknadi dodjelom drugogzemljišta van uèg gra|evinskog rajona, a za donošenje takoveodluke potrebna je molba podnešena po ovlaštenim predstavni-cima pomenute crkvene op}ine, s tim da se u molbi to~noozna~i zemljište koje se èli primiti kao naknada."48

Bez mogu}nosti pravnog lijeka na ovakvu odluku predstav-nicima SPS-a nije ostalo ništa drugo nego da napišu molbu inazna~e gra|evinsko zemljište za eventualnu zamjenu. Dakle,upravo onako kako im je i sugerirano. Da je molba napisana, ida je u njoj kao kompenzacijsko zemljište nazna~en prostor uUlici Mate Korodve, u neposrednoj blizini Gradskog groblja,doznajemo iz sadràja dopisa Episkopa slavonskog iz svibnjamjeseca 1991. godine.49 U tom, rezolutno intoniranom dopisuSkupštini op}ine \akovo, isti~e se da je iz eparhije od 1955. do1991. godine odaslano 42 dopisa u svrhu sre|ivanja imovin-sko-pravnih pitanja vezanih za korištenje, povrat i zamjenuzemljišta predvi|enog za gradnju crkve. Iako sve te mjere nisudale èljenog rezultata, konstatira se na kraju dopisa, "nastavit}emo da i dalje traìmo ostvarenje svojih prava."

Epilog

U vrijeme pisanja gore citiranog dopisa na cestama Like iisto~ne Slavonije bile su ve} podignute barikade. Još jedan rat,ovaj puta lokalni, ali po brutalnosti, vremenu trajanja i destruk-ciji ratu imanentnoj ništa manje strašniji od prošlih, samo štonije po~eo. Njegovo izbijanje postavit }e nove prioritete, a po-sljedice, sve do danas, onemogu}iti bilo kakav konstruktivnidijalog.

124

48 DM\ II/18.49 DM\ II/1.

O nekim aspektima zna~aja govoraStjepana Radi}a odrànog u Vrpolju

listopada 1924. godine

Politi~ka djelatnost Stjepana Radi}a od vremena stvaranjaKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa sve do 1928. godine,kada je na njega izvršen atentat u Narodnoj skupštini – ili jošto~nije, sve do smrti – bila je na liniji osporavanja monarhi-sti~kog ustrojstva dràve, njezine (kon)federalizacije i demok-ratizacije. Da bi u praksi realizirao osnovne postulate svojekonzistentne politi~ke doktrine1, plebiscitarno prihva}ene nesamo u okviru Hrvatske selja~ke stranke, ve} i od ve}ine hrvat-skog naroda, morao je djelovati krajnje pragmati~no. Ili, dru-gim rije~ima, bio je prisiljen taktizirati. To je ~inio s više ilimanje uspjeha, ali permanentno, s obzirom da iz svjetonazor-skih i ideoloških razloga (pacifizam, parlamentarizam, demo-kracija) nije bio spreman zagovarati revolucionarne metode uostvarivanju politi~kih ciljeva.

Shvatiti njegove politi~ke poteze u nazna~enom vremen-skom okviru nije mogu}e bez uvaàvanja ove, u stru~nim kru-govima ve} odavno uo~ene ~injenice, ali i poznavanjasveukupnog konteksta u kojem je djelovao. To, dakako, vrijedii za sagledavanje zna~aja govora odrànog u Vrpolju listopada1924. godine. Da bi se o tamo izre~enom moglo valjano suditipotrebno je znati ono što mu je prethodilo, i to ako ne prije, onosvakako od vremena izbora za Narodnu skupštinu odrànih 18.oùjka 1923. godine.

125

1 O oblikovanju Radi}evog ideološkog sustava vidi: Branka Boban,Demokratski nacionalizam Stjepana Radi}a, Zavod za hrvatsku povijestFilozofskog fakulteta Sveu~ilišta u Zagrebu, Zagreb, 1998.

Politi~ke prilike u Kraljevini SHS nakon izbora odrànihu oùjku 1923. godine

Na spomenutim izborima Hrvatska republikanska selja~kastranka (dalje u tekstu HRSS) dobila je 473.733 glasa, što jeprema tada vaè}oj izbornoj kriàljci zna~ilo 70 zastupni~kihmjesta. Zajedno s glasovima ostalih oporbenih stranaka (De-mokratska stranka, Slovenska narodna stranka, Jugoslavenskamuslimanska organizacija, Savez zemljoradnika…) opozicijaje mogla sprije~iti ponovno stvaranje homogene radikalskevlade.2 Klju~nu ulogu u tome imala je HRSS, odnosno njen ne-upitni lider Stjepan Radi}. Naime, da je HRSS-a prekinula svojdotadašnji bojkot parlamenta, na kojem je ustrajavala još od iz-bora 1920. godine, nova vlada morala bi biti koalicijska, a toradikalima, kao u ostalom ni samom kralju, nije odgovaralo.Iako je radikale smatrao svojim najve}im politi~kim protivni-cima, pa prema tome i rušenje njihove homogene vlade svojimneposrednim politi~kim ciljem, Radi} je, s obzirom na svoje re-spektabilne izborne rezultate, nastojao ostvariti i više: trajno ikvalitetno rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja u okviru po-stoje}e dràve.3

U tu svrhu Radi} je poticao homogenizaciju oporbenih stra-naka suprotstavljenih vladinoj centralisti~koj politici u ~emuje, u relativno kratkom periodu, ostvario zapaène rezultate.Ve} u oùjku 1923. godine HRSS inicirala je stvaranje Federa-listi~kog bloka u kojeg su, osim HRSS, ušle još Slovenska na-

126

2 Izborne rezultate, izme|u ostalih, prokomentirao je i Josip Horvat uknjizi Politi~ka povijest Hrvatske (drugi dio), August Cesarec, Zagreb,1990., 247-248.

3 Prve naznake da bi se dobri izborni rezultati mogli iskoristiti u tu svrhunazna~eni su u Zaklju~cima Hrvatskog narodnog zastupstva na prvojskupnoj sjednici od 25. oùjka 1923. godine. U Zaklju~cima se isti~e daje "prvi i glavni cilj politike hrvatskoga narodnoga zastupstva (…)oìvotvorenje ~ovje~anskih i republikanskih te`nja naroda hrvatskoga.Prema tomu cilju odre|uje se i sveukupna taktika, te rješava i pitanje odolasku ili nedolasku izaslanstva (delegacije) hrvatskoga narodnogazastupstva u Beograd." Stjepan Radi}, Politi~ki spisi, Znanje, Zagreb,1971., 395.

rodna stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija. Iakopo puno toga razli~ite, u tom trenutku zajedni~ko im je bilo"traènje revizije ustava na osnovu sporazuma hrvatskih,srpskih, slovenskih i muslimanskih predstavnika…"4

U novostvorenoj situaciji radikali su, da bi zadràli dosa-dašnje pozicije u vladi, Radi}u ponudili dogovor po kojem binjegova stranka i nadalje bojkotirala rad parlamenta ( drugimrije~ima omogu}ila ponovno konstituiranje homogene radikal-ske vlade), a za uzvrat oni bi pristali na dogovor oko trajnogrješenja hrvatskog pitanja, tj. revizije Vidovdanskog ustava. Nasastanku izme|u predstavnika Federalisti~kog bloka i radikal-skih predstavnika odrànom u Zagrebu 12. i 13. travnja posti-gnut je na~elan dogovor o preduvjetima koje bi obje stranemorale ispuniti kako bi se moglo pri}i cjelovitom sporazumu.Zapisnik vo|en na tim pregovorima, dogovoreno je, trebao jebiti nedostupan za javnost, no ubrzo }e biti objavljen, a po ime-nu jednog od sudionika nazvan Markov protokol.5

Suština Protokola bila je sljede}a: Radi} je trebao prolongi-rati apstinenciju predstavnika svoje stranke u radu Narodneskupštine, što bi omogu}ilo stvaranje homogene radikalne vla-de, a za uzvrat radikali bi, bez prethodno postavljenih uvjeta,prihvatili razgovor oko promjene temeljnih odredaba Vidov-danskog ustava. Nakon što su predstavnici Federalisti~kog blo-ka ispunili svoj dio preuzetih obveza i omogu}ili radikalima dau~vrste "svoj poloàj u vladi, Radikalna stranka više nije imalarazloga da taktizira prema HRSS-u, odnosno strankama Fede-ralisti~kog bloka. Izlaze}i sa svojom vladom pred Skupštinu(…) Nikola Paši} je izjavio da stoji na Vidovdanskom ustavu,

127

4 Hrvoje Matkovi}, Povijest Hrvatske selja~ke stranke, Naklada Pavi~i},Zagreb, 1999., 141.

5 Sa strane Federalisti~kog bloka u pregovorima je glavnu rije~ imaoRadi}, dok su Narodnu radikalsku stranku predstavljali Voja Janji},tajnik Glavnog odbora stranke, i Marko \uri~i}, predsjednik radikalskogskupštinskog kluba. Tekst zapisnika (tj. Markov protokol) u integralnojverziji po prvi puta objavio je Slobodni dom u broju od 18. srpnja 1923.godine.

dakle, na poziciji koju su Radi} i HRSS odbijali kao polazišteza pregovore."6

Nakon što su radikali odbacili mogu}nost bilo kakvog kon-struktivnog dogovora o rješavanju hrvatskog nacionalnog pi-tanja u okvirima postoje}e dràve, i na taj na~in još jednom selegitimirali kao dominantno velikosrpska stranka koja nijespremna revidirati svoju dotadašnju politiku prema drugim na-rodima zajedni~ke im dràve, uslijedio je o~ekivano oštar od-govor predstavnika Federalisti~kog bloka, posebice StjepanaRadi}a. U javnim istupima7 on se nije libio otvoreno napasti nesamo Paši}evu vladu, ve} i samu dinastiju, što je u Beograduocijenjeno kao veleizdajni~ki ~in kojeg je trebalo najoštrijesankcionirati. Prijetnje hapšenjem iz dana u dan bivale su svevehementnije, u~estalije i realnije.

U situaciji kada mu je postalo jasno da u postoje}oj konste-laciji snaga s Vladom nije mogu} bilo kakav dogovor, te da jesamo pitanje dana kada }e ga se i fizi~ki onemogu}iti da poli-ti~ki djeluje, Radi} se odlu~io napustiti zemlju. U no}i izme|u22. i 23. srpnja ilegalno je prešao u Ma|arsku, gdje se zadràosamo nekoliko dana, a potom legalno u Be~, pa u London. Odkontakta sa politi~kim uglednicima u Engleskoj on je o~ekivaonajviše, no ubrzo mu je bilo jasno da za politi~ki program kojiim je izloìo ne}e dobiti èljenu potporu. Naime, engleski poli-ti~ari s kojima je imao priliku razgovarati, i nakon svih njego-vih uvjerljivo argumentiranih elaboracija o potrebi cjelovitogrješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja, njegov program pre-ure|enja dràve nisu prihvatili. Umjesto toga sugerirano mu je

128

6 Matkovi}, isto, 151.7 Ponajprije se to odnosi na impozantni govor odràn na Borongajskim

livadama u Zagrebu 15. travnja 1923. godine pred gotovo sto tisu}a ljudi(Vidi: Radi}, Politi~ki spisi, 414-424). Josip Horvat tvrdi da je u tomgovoru Radi} "otkriva drugoj strani sve svoje namjere budu}nosti,otkriva sve svoje karte svoje taktike, odaje sam cijeli svoj politi~ki plan."(Horvat, isto, 254.) Ništa manje zna~ajan bio je i govor odràn uzagreba~koj "Streljani" 14. srpnja prigodom proslave godišnjice rušenjaBastilje.(Vidi: Radi}, isto, 425-444)

da prekine bojkot Skupštine i prihvati parlamentarnu borbu, tena taj na~in pokuša ostvariti svoje politi~ke ciljeve.

Slijedi povratak u Be~, a potom, gotovo iz o~aja, nenadano,Radi} uspostavlja kontakte sa sovjetskim politi~arima i odlaziu Moskvu. Iako s njima po mnogo ~emu na dijametralno su-protnim pozicijama, postojali su ipak i neki zajedni~ki interesikoji su upu}ivali na mogu}u suradnju.8 Suradnja je konkretizi-rana na na~in da je Radi} potpisao pristupnicu HRSS Selja~kojinternacionali, što svakako nije bio politi~ki mudar potez, ob-zirom da }e upravo ta ~injenica u daljnjem slijedu doga|aja bitijedan od ja~ih argumenata za represiju vlasti usmjerenu premaHRSS-u i njemu osobno. Pristup Selja~koj internacionali, da-kako, nije mogao biti dobro primljen ni u zemljama zapadneEurope.

Nakon kra}eg zadr`avanja u Be~u Radi} se u kolovozu1924. godine, nakon više od godinu dana izbivanja iz zemlje,vratio u Zagreb. Sve vrijeme boravka u inozemstvu on jepomno pratio sve što se doga|alo u zemlji i, gotovo sigurno,kao neupitni lider stranke, davao ~elništvu HRSS-a do u detaljerazra|ene smjernice (ali i naredbe) za njihov rad.

Svakako najzna~ajniji doga|aj u zemlji zbio se u sije~njuteku}e godine. Naime, tada je u Zagrebu došlo do sastankapredstavnika Federalisti~kog bloka na kojem je odlu~eno da sepri|e stvaranju jednog šireg opozicijskog bloka koji bi bio ustanju srušiti postoje}u vladu. O`ujka 1924. godine on je i stvo-ren, a u njega je, uz stranke Federalisti~kog bloka, ušla i opor-bena Demokratska stranka. Zapravo, jedan njen dio.9

Kao posljedicu djelovanja Opozicijskog bloka, napose ula-ska 68 zastupnika HRSS-a u Narodnu skupštinu, Paši} je bioprisiljen rasformirati Vladu, i odmah potom, uz potporu Pri-bi}evi}eve Samostalne demokratske stranke, formirati novu.No, i ta nova, Paši}-Pribi}evi} vlada, bila je kratkog vijeka. Na-

129

8 O tome više u: Matkovi}, 164-165.9 O raskolu u Demokratskoj stranci vidi: Hrvoje Matkovi}, Svetozar

Pribi}evi} i Samostalna demokratska stranka do šestojanuarske

diktature, Institut za povijest, Zagreb, 1972., 55-77.

kon što je usvojen dràvni prora~un predstavnici Vlade podni-jeli su ostavke. Nastupila je kriza Vlade, i to najvišezahvaljuju}i samom kralju koji Opozicijskom bloku nije htiopovjeriti sastav nove, iako ju je on, s obzirom na broj zastupni-ka, mogao formirati. "Premda je Opozicijski blok u Skupštinibio dovoljno jak, kralj mu nije povjerio vladu, ve} je 25. svib-nja 1924. obnovljena P-P vlada. Paši} je u svojoj ostavci u trav-nju traìo nove izbore, ali je kralj njegov zahtjev otklonio, paobnovljena P-P vlada nije bila izborna. Sada, nakon obnovestare vlade, skupština 27. svibnja verificira sve punomo}iHRSS-a. Tako je Opozicijski blok postao nadmo}niji. No, kadaje demokratski lider Ljuba Davidovi} u ime Opozicijskog blo-ka htio izraziti nepovjerenje vladi (što bi dovelo do njezina od-stupa), predsjedavaju}i je dao rije~ Nikoli Paši}u koji jepro~itao kraljevski ukaz o odgodi zasjedanja Narodne skupšti-ne do 20. listopada 1924."10

No, ipak, nakon što je Paši} zatraìo od kralja da raspustiNarodnu skupštinu i raspiše nove izbore – na što kralj nije mo-gao pristati – Paši}-Pribi}evi} vlada prestaje sa radom, a man-dat za saziv nove dobiva Ljuba Davidovi}, lider oporbeneDemokratske stranke. Bilo je to krajem srpnja 1924. godine,samo nekoliko dana prije Radi}evog povratka u zemlju.

Suo~en s neuspjehom svoje inozemne misije, a samim tim ismanjenim manevarskim prostorom za djelovanje, Radi} jepodrào Davidovi}evu vladu.11 âk što više, ubrzo su uslijedilidogovori o ulasku predstavnika HRSS u novostvorenu vladu.12

I kada je oko toga ve} bio postignut na~elni sporazum, kralj jeiskoristio svoje ustavne ovlasti i u samom za~etku odbacio tak-vu ideju kao neosnovanu.

130

10 Matkovi}, Povijest Hrvatske selja~ke stranke, 163.11 To je u~inio u govoru odrànom na velikoj godišnjoj skupštini HRSS-a u

Zagrebu 14. rujna 1924. Vidi: Boì}nica za 1925., Zagreb, 1924.,215-231.

12 Strana~ka odluka bila je da u Vladu u|u Ma~ek, Krnjevi}, Košuti} iPredavec. O tome više u: Branislav Gligorijevi}, O pitanju ulaska

pretstavnika HRSS u Davidovi}evu vladu 1924. i o krizi i padu te vlade,Historija XX veka, 7/1965., 345-406.

U novonastaloj situaciji – svjestan ~injenice da u samomdràvnom vrhu ne postoji spremnost za redefiniranje osnovnihstrateških postulata unutrašnje politike, kao i toga da postoje}aVlada, barem deklarativno, takvu mogu}nost nije odbacila –Radi} je morao izna}i optimalnu strategiju izravnog, dnev-no-politi~kog djelovanja. U balansiranju na koje je bio primo-ran, ~ini se, nije baš uvijek pronalazio najsretnija rješenja, kakoza njega osobno (tj. njegove krajnje politi~ke ciljeve), tako i zaOpozicijski blok, odnosno Vladu koja je nakon duèg vremenadavala kakvu-takvu nadu da bi, barem što se ti~e rješavanjahrvatskog nacionalnog pitanja, stvari kona~no mogle biti pok-renute s mrtve to~ke.

Jedno od svakako zapaènijih Radi}evih istupanja u kojemsu spomenuti momenti došli do izraàja bio je i govor odràn uVrpolju 12. listopada 1924. godine.

Tri klju~ne to~ke Radi}eva govora

Iako je još za svojih mladala~kih dana proputovao gotovocijelom Hrvatskom, Radi} prije listopada 1924. godine nije biou Vrpolju.13 Kada je kona~no došao, do~ekan je veli~anstveno,upravo onako kako to i dolikuje ~ovjeku kojem je u ovom dije-lu Hrvatske iskazivana plebiscitarna podrška. Cijelo selo biloje oki}eno nacionalnim zastavama, cvije}em, narodnim rukot-vorinama, a oki}eni su bili i ljudi koji su za tu prigodu obukli

131

13 Na osnovu postoje}e literature zna se samo toliko da je u nekolikonavrata boravio u \akovu, kotarskom, odnosno sreskom središtu kojemje neko} pripadalo i Vrpolje. Ako u \akovu nije boravio 1886. godine, zavrijeme velikih praznika nakon završenog tre}eg razreda gimnazije, unjemu je zasigurno bio dvije godine kasnije. Naime, tada je pješice došaou \akovo od biskupa Strossmayera ishoditi preporu~eno pismo zaRusiju - gdje se upravo spremao odputovati. (Radi}, isto, 56.) Godine1903. ponovno je u \akovu. Ovog puta kao glavni protagonist narodneskupštine, što je svakako bio i nekoliko dana kasnije na istim odrànim uGorjanima i Semeljcima. O tome više u brošuri: Tri narodne skupštine u

\akovštini, Zagreb, 1903., i ~lanku Milenka Patkovi}a: Skupštinski

pokret 1903. u Slavoniji, Osje~ki zbornik, 11/1967., 185-215.

sve~ane narodne nošnje. Vrpolje je te nedjelje nalikovalo, kakoje to zapisao jedan poetski inspiriran novinar, "na proljetno`ivo šarenilo naših cvjetnih polja".14

132

Naju`i centar sela iz istog razdoblja

Vrpolje 20-ih godina pro{log stolje}a

14 Hrvatski list, 13. listopada 1924., 1.

Osim Vrpolj~ana sve~anost su svojim dolaskom uveli~ali isvi oni koji su se te sun~ane listopadske nedjelje odlu~ili do}i uVrpolje. A bilo ih je puno, i to ne samo iz okolnih sela, ve} i izBosne, cijele isto~ne Slavonije, Baranje, pa i Srijema. Iako jeskupština bila najavljena za podne, ve} od jutarnjih sati cestekoje su vodile prema Vrpolju bile su pune seoskih zaprega.Oko 10 sati livada na ju`nom izlasku iz sela (nedaleko odrje~ice Bi|) bila je ispunjena mnoštvom koje se nastojalo pro-biti što je mogu}e bliè pozornici. Kada se oko 11 sati pojavioStjepan Radi} sa suprugom Marijom i k}erkom prolomili su sepoklici odobravanja nekoliko tisu}a ljudi koji u sljede}ih polasata nisu jenjavali. Slijedi pozdravljanje Radi}a sa gostima, bu-keti cvije}a, njegove rije~i zahvale i "Lijepa naša".15 Skupštinaje po~ela to~no u 12 sati. Otvorio ju je predsjednik mjesne or-ganizacije HRSS-a iz Vrpolja, a potom je rije~ dobio dr. Basa-ri~ek, visoko pozicionirani ~elnik HRSS-a, koji je u imekotarskih organizacija pozdravio Radi}a kao "starog borca zaslobodu Hrvatske".16 Slijedi poduì govor predsjednikaHRSS-a, a zatim i govori gostiju: dr. Lupua, vo|e Rumunjskeselja~ke stranke, Saliha Balji}a, predstavnika muslimanskog

133

15 Svi koji su tada izvještavali iz Vrpolja slaù se u tome da je atmosferakoja je pratila skupštinu uistinu bila sve~ana, ali se u detaljima, i to nebezna~ajnima, ipak razilaze. Tako npr. na stranicama ve} citiranogHrvatskog lista od 13. listopada, glasila Hrvatske zajednice, stoji da jeskupu prisustvovalo oko 30.000 ljudi, a na stranicama Demokratije

(Demokratija, 14. 10. 1924., 2), glavnog organa Demokratske stranke, daih je bilo 5.000. Jutarnji list spominje brojku od 20.000 (Jutarnji list, 13.10. 1924., 1.), a Rije~ "najviše 2-3.000" (Rije~, 13. 10. 1924., 2.) Politika

pak svoj izvještaj sa skupa zapo~inje ovakvom konstatacijom: " U kolikose pribliàvalo podne, kada je skupština trebala da po~ne, u toliko supovorke bivale ~eš}e, ali ne onako impozantno kako se to zamišljalo. Jerza ovu skupštinu u Vrpolju, za koju je najavljeno da }e zbog govora g.Radi}a biti vrlo zna~ajna po dalji razvoj politi~ke situacije, ~injene supripreme nekoliko dana. Te povorke sa~injavali su u glavnompredsedništvo mesnih organizacija sa još mo`da dvadeset ili tridesetseljaka, jednom grupom èna i devojaka u ìvopisnoj slavonskoj nošnji iiski}ene dukatima i cve}em, koje su stupale odmah za zastavama imuzikom, pevaju}i skoro pobo`no republikanske pesme, ili pesme ukojima se slavio g. Radi}." (Politika, 13. 10. 1924., 1.)

16 Politika, isto.

parlamentarnog kluba, \oke Popovi}a, predstavnikqa Demok-ratske stranke, Ferad bega Drage, zastupnika Dèmijeta, FilipaLakuša, narodnog zastupnika i dvojice ba~kih seljaka -Kova~evi}a i Matkovi}a. Nakon njih rije~ je ponovno uzeoRadi}.17

U svom oštro intoniranom govoru, na momente provoka-tivnom, prilago|enom okupljenom mnoštvu – i stoga inficira-nom odre|enim stupnjem demagogije – Radi} se osvrnuo naaktualnu politi~ku situaciju u zemlji nastalu nakon konstitui-ranja nove Vlade, te posebice, referiraju}i se na tu ~injenicu ipo~etne korake oko dogovora vezanih za trajno rješenje hrvat-skog nacionalnog pitanja, rezolutno naglasio pozicije, odnosnostupanj kompromisa koji je u tom, politi~ki turbulentnom vre-menu, HRSS bila spremna prihvatiti. Uostalom, to se i o~eki-valo. Sam Radi} takvu mogu}nost najavio je ve} 9. listopada,tri dana prije dolaska u Vrpolje, ovim rije~ima: "Ja }u u Vrpoljuu nedelju govoriti o faktorima sporazuma, a o drugom ustav-nom faktoru u našoj dràvi dati }u izjave, koje }e uništiti sve in-trige i spletke, koje imaju za cilj da sruše djelo sporazuma, kojeje tolikom mukom i sa toliko uspjeha zapo~eto." 18

I uistinu, ako se zanemare ~este Radi}eve digresije, dodušeiznesene s ciljem što plasti~nijeg predo~avanja njegovih teme-ljnih pozicija, cijelim njegovim govorom dominiraju triklju~ne teme: odnos prema novostvorenoj vladi Ljube Davido-vi}a, nu`nost uspostave cjelovitog i trajnog sporazuma sa Srbi-ma, te uloga kralja Aleksandra Kara|or|evi}a u rješavanjuspomenutih problema.

Nakon što je implicitno iznio svoje nezadovoljstvo radomdotadašnjih vlada, Radi} konstatira da se došlo do vlade, "za

134

17 Prvi i drugi govor S. Radi}a prenesen je u dodatku ovog rada, uintegralnoj verziji, onako kako je zabiljeèn

18 Bogdan Krizman, Korespodencija Stjepana Radi}a 1919-1928, knjiga II,Sveu~ilište u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1973., 97.Ovu izjavu Radi} je dao u uvodnom dijelu predavanja "Seljak u hrvatskojknjièvnosti" odrànog u Zagrebu 9. lipnja, a pod jakim dojmom odjekana njegov istup u Vara`dinu (5. listopada) i netom pristiglih informacijaiz Beograda.

koju moèmo mirno re}i, da je poštena i da je vlada sporazumaa ne sile."19 Upravo zbog toga zagovornici radikalno srpske op-cije ~inili su sve da je destabiliziraju i što je mogu}e u kra}emvremenu iniciraju njen pad, odnosno uspostavu nove Paši}-Pri-bi}evi} vlade. Doduše, povod za djelovanje u tom pravcu daoim je i sam Radi} koji je na skupštini HRSS-a u Vara`dinu oštronapao generala Hadì}a, ministra vojske, a preko njega i samvojni vrh. Hadì} je (kao uostalom i njegovi politi~ki istomiš-ljenici) Radi}ev istup doìvio kao izravni atak republikanacana same temelje dràve preko ~ega on, kao ~ovjek odan monar-hiji, navodno, nije mogao prije}i. Uslijedila je njegova ostavkana mjesto ministra.

Radi} je u reakciji generala Hadì}a, i to s pravom, vidioprije svega dnevno-politi~ki potez sra~unat na rušenje vlade, tega prokomentira ovim rije~ima: "Vidite, taj ~ovjek, generalHadì}, koji se nije bavio politikom, bio je uz Davidovi}a. I sadna jedamput ne znam koji je vrag došao u njega ili na njega inatjerao ga, da kaè na dvoru: Ne mogu biti u toj vladi, u nju }edo}i HRSS, hrvatski republikanci!"

"Vrag" kojeg je Radi} spomenuo, jasno je iz daljnjeg izla-ganja, zapravo je Nikola Paši}, ~elnik Narodne radikalne stran-ke. "Takav jedan zlo~inac" – isti~e dalje Radi} – "on se ufa, da}e Hadì}a, koji je politi~ka budala, natjerati da ruši ono, štosmo kroz dvie godine svoga razgovora ovako nekako stvorili išto srbski i hrvatski narod treba kao sam svoj svakidašnji ìvot.Jer Srbi se nisu tukli s nama niti }e se tu}i, ali ako bi do togadošlo, mi bi s njihovom plja~kaškom gospodom obra~unali: mibi znali, koga }emo u Srbiji potraìti."

Upravo stoga što im nije u interesu prosperitet hrvatskog isrpskog naroda "usudila se jedna banda lopova i propalica, kojaje pokrala dràvne kase i koja bi zato morala do}i u haps, i kojazna, da }e ju Hrvati strpati u haps, jer se mi ne bojimo, i ne izosvete, nego za to jer su krivi i jer to zasluùju, u zadnji ~as su

135

19 Svi citati u ovom poglavlju, ako nije posebno naglašeno, preuzeti su izRadi}evog govora kako ga je prenio Slobodni dom. Slobodni dom, 15. 10.1924., 2-6. (Vidi i dodatak ovom radu.)

se usudili cielu stvar prikazati tako, da se je iz daleka ~inilo,kao da je i kralj za to da se lopovi ne hapse, nego da se vlada nji-ma dade ponovno…" Ti i takvi ljudi, zaklju~it }e Radi}, iskori-stili su politi~ku naivnost generala i prouzrokovali krizu kojaje za posljedicu trebala imati pad vlade, a samim tim i daljnjezaoštravanje hrvatsko-srpskih odnosa.

Protiv takovih tendencija, mišljenja je Radi}, treba istupatiodlu~nije, a što se to ne ~ini razlog je "što u Srbiji nema sel-ja~ke politike, a oni, koji su s nama: Davidovi}evi demokrati isrbski zemljoradnici, oni se boje, oni su plašljivi, a to je ne-sre}a: pošteni ljudi, ali se boje lopova, boje se i budala i ništari-ja; ljudi sporazuma, koji se boje nasilnika."

Bez obzira na u~estalu antihrvatsku kampanju u dijelusrpskih medija i brutalnost "batinaša" i "sabljaša", koja je eska-lirala u vrijeme prošlih radikalskih vlada, veliki dio srpske in-teligencije shvatio je "da ne moè biti bolje budu}nosti ni zaSrbe ni za Hrvate, ni Slovence, ako ne bude poštenog sporazu-ma i pametnog sporazuma." A takav "sporazum se ne piše,nego se stvara i on se stvara tako, da najprije ostane vlada, kojuje cieli narod prihvatio… Ne stavljaju se uvjeti jednom narodukao deriš~etu. Hrvatskomu narodu moè se samo tako govoriti,kako govori Ljuba Davidovi}: Mi smo svoji i ho}emo zajednoostati, a kad ho}emo zajedni~ki ìvot, onda treba da se sporazu-mimo."

Takav sporazum, isti~e Radi}, nisu zagovarali samo Hrvati,ve} i najzna~ajnije europske dràve koje su prihvatile Davido-vi}evu vladu kao jednu nadasve suvremenu vladu, vladu kojanije apriori odbacivala inicijative koje su dolazile od politi~kestranke koja je iza sebe imala potporu velike ve}ine hrvatskognaroda.

Ako se apstrahira ~injenica da kralju i ve}em dijelu srpskihpoliti~ara svaki dogovor koji bi ugroàvao njihovu supremaci-ju nije bio prihvatljiv - o ~emu svjedo~i njihovo politi~ko djelo-vanje, ako ne prije, ono svakako od stvaranja zajedni~kedràve, pa i kasnije, sve do potkraj tridesetih godina - potenci-jalnim sporazumom morala su se pokušati pomiriti dijametral-

136

no suprotna stajališta oko samog ustrojstva dràve što, dakako,nije bilo ni malo jednostavno.

Dilemu republika ili monarhija Radi} je riješio na sljede}ina~in: "Nama je potrebno za našu me|unarodnu zajednicu, dabude ta dinastija, nama je ona potrebna da se sporazumiemo iodredimo na~in, koji }e poloàj imati kralj u toj zajedni~kojdràvi: Poloàj, kakav mu daju ministri sabljaši, on ne }e imati,jer mi ne }emo li~nog reìma. To zna~i u Evropi, ne }emo abso-lutizma. Ako moè vlada pasti izvan parlamenta, to je absoluti-zam, a mi znamo, što treba u~initi s absolutizmom. Mi ne }emoubijati absolutiste. Ima i drugi recept: oni dolaze pred sud par-lamenta. Re}i ìvjela republika" - isti~e dalje Radi} – "ne zna~inu`no dolje monarhija. To zna~i: ìvio mir, dolje rat, ìvilo se-lja~ko pravo, ìvila selja~ka vlada i selja~ka dràva, jer mi smoza selja~ku republiku, a ne za gospodsku."

Monarhija, kako ju je vidio Radi}, nikako ne bi smjelaugroziti zakonitosti parlamentarnog ìvota i hrvatski narodnisuverenitet. Ako bi se to ipak desilo, opstanak Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca kao višenacionalne zajednice izgubio bisvaki smisao. I upravo stoga on kaè: "Ne }emo toga beograd-skog centralizma zato, jer ga ~itav narod ne }e: ne }e ga ni Voj-vodina, ni Bosna, ni Slovenija, a kamo li Hrvatska, koja saSrbijom treba da je podpuno ravnopravna u svemu: ili dvie se-stre ili svaka k sebi." Centralizmu, unitarizmu, hegemonizmu iapsolutizmu Radi} suprotstavlja ~ovje~nost, jednakost i ravno-pravnost kao temeljna polazišta budu}eg dogovora.

Pri kraju svog prvog govora, nakon što je iznio kritiku ek-skluzivnog hrvatstva (kojeg su zagovarali frankovci) i klerika-lizma, Radi} se još jednom osvrnuo na kontroverze okoDavidovi}eve vlade, posebice mogu}nosti njezina pada ako biradikali uspjeli na svoju stranu pridobiti Slovence i Muslima-ne. U tom slu~aju, bilo kakav sporazum bio bi izlišan. "…Akopokušate obnoviti radikalsku batinašku koaliciju i nasilnu vla-du manjine – poru~uje Radi} radikalima - mi }emo je di}i uzrak i tresnuti s njom, da }e je za uviek nestati."

U drugom izlasku za govornicu Radi} je ponovio sprem-nost Hrvata za sporazum sa Srbima ukazuju}i na zajedni~ke in-

137

terese, ponajprije socijalno najugroènijih dijelova oba naroda,te istaknuo potporu najutjecajnijih evropskih zemalja takvimnastojanjima.

Reakcije na Radi}ev govor

Gotovo svi relevantni politi~ki listovi u Hrvatskoj i Srbijiregistrirali su, a mnogi od njih i prenijeli dijelove Radi}evoggovora. Nije trebalo dugo ~ekati da uslijede i prvi komentari – ito uglavnom o~ekivani. Na stranicama srpskih glasila, sa izu-zetkom Demokratije, Radi}ev govor okvalificiran je kao jošjedan u nizu njegovih destruktivnih istupa s ciljem rušenjadràvnog poretka. Ocjene istog govora na stranicama hrvatskihlistova, u pravilu, bile su dijametralno suprotne.

Negativno intoniran stav Politike mogao se ve} naslutiti iznaslova redakcijskog komentara koji je glasio: "I u Vrpolju jeRadi} ostao isti".20 U komentaru se isti~e kako su poslije govo-ra u Vara`dinu, u kojem je Radi} napao sam vojni vrh, poli-ti~ari bliski vladi o~ekivali kako }e on u Vrpolju "popravitisvoje greške" i na taj na~in u~vrstiti poljuljani poloàj vlade."Posle ostavke g. Hadì}a vlada je Radi}eve izjave iš}ekivalaèljno kao nebo sunce. Ma da se zna koje i kakav je Radi} i daprema tome ozbiljan politi~ki svet od njega nema šta da o~eku-je…" Slijede tendenciozne ekstrapolacije njegova govora, nai-me one za koje se, i to s pravom, pretpostavljalo da bi mogleimati negativnu recepciju u srpskom javnom mnijenju, pogoto-vo onom njegovom dijelu bliskom tadašnjoj opoziciji. Nakonšto je, iz svog kuta gledanja, prenijela dovoljno kompromitira-ju}eg materijala iznesenog na skupu, redakcija lista svoj osvrtna Radi}ev govor završava konstatacijom: "…Radi} je stari,ponavlja davno poznate stvari i svrha mu je da Beograd, t. j.Srbe, prikaè kao krvoloke i vlastodršce. U koliko je Radi}ovim svojim govorom ’pomogao’ vladi vide}e se u najkra}ojbudu}nosti."

138

20 Politika, 14.10.1924., 2.

Kao što je istaknuto na po~etku ovog pasusa redakcijskistav Politike mogao se ve} iš~itati iz samog naslova njihovakomentara. No, mogao se i prije. Na sam dan odràvanja skup-štine u uvodniku istog lista moglo se pro~itati kako Radi} "svo-jom protidràvnom akcijom, a preko jednog r|avog izbornogzakona koji favorizira anacionalne elemente (…) èli da dobijejednu vešta~ku ve}inu u prvom narodnom parlamentu i pod iz-govorom da se o~uva demokratizam i parlamentarizaciju dastavi Krunu pred dilemu da ili izvrši dràvni udar, razjuri tajparlament i tako primi na sebe odijum da je uništila demokrat-ske osnove ove zemlje ili da pred takvim parlamentom kapitu-lira i ona zajedno sa dràvom."21

139

Naslovnice "Politike" i "Hrvatskog lista" od 13. listopada 1924. godine

21 Gde je uzrok krizi, Politika, 12. 10.1924., 1.

Za razliku od citiranog Politikinog uvodnika koji ne izlaziiz okvira politi~kog su~eljavanja dvaju razli~ito pozicioniranihgrupacija, uvodnik Re~i, koji se pojavio nakon što je skupštinaodràna, eklatantan je primjer brutalnosti, netolerancije, zapra-vo patološke mr`nje prema Radi}u i svima onima koje jeRadi} u tom trenutku predstavljao. Autor teksta Danilo Dimo-vi}22 napao je Radi}a isti~u}i da je pod okriljem nesposobneDavidovi}eve vlade digao glavu i po~eo vrije|ati sve što jesrpskom narodu najsvetije. Ponajprije srpsku vojsku. Njoj jenanio "krvavu uvredu" koja se mora oprati kako nikome više nebi padalo na pamet da ponovi nešto sli~no.

Radi}ev govor negativno je ocijenjen i na stranicamaRije~i. U ~lanku "Radikali traè ostavku vlade" isti~e se kako je"mnogo o~ekivani govor Stjepana Radi}a u Vrpolju izazvao(…) ogor~enje u svim politi~kim krugovima. Ovaj govor, iakoje bio naru~en od vlade, izazvao je ogor~enje u vladinim krugo-vima, jer nije ni ukoliko popravio poloàj vlade, ve} ga je na-protiv još pogoršao. U prilikama, u kojima je izre~en, on je zavladu mnogo gori, i sudbonosniji, nego što je bio onaj Radi}evgovor u Vara`dinu. U opozicijonim krugovima ozna~uju ovajgovor kao ponovni dokaz, da Radi} nikako ne misli ozbiljno daodustane od svoje republikanske propagande, ve} samo traìšto povoljnije uslove za izbore, koje }e izazvati, ~im bude sma-trao da su prilike za nj najpovoljnije."23

Na stranicama Juga, Organa Samostalnih demokrata zaosje~ku oblast, Radi}evom govoru u Vrpolju ne posve}uje se –izravno - posebna pozornost, ali se kroz nekoliko brojeva prijei poslije govora polemizira s njegovim osnovnim stavovimavezanim za sudbinu Davidovi}eve vlade. "Ako bez Hrvata" –kaè se na jednom mjestu – "nema sporazuma, onda ga jošmanje moè biti bez Srba… Vlada g. Davidovi}a ne samo da nemoè stvoriti sporazum izme|u Srba i Hrvata, ve} ona ne moèstvoriti ni jednostavne politi~ke ’nagodbe’, jer ako ve} stane-mo nad takovo ~isto separatisti~ko i plemensko stajalište i go-

140

22 Danilo Dimovi}, Krvava uvreda, Re~, 1, 1924., 1.23 Rije~, 13. 10. 1924., 1.

vorimo o pukoj ’nagodbi’, onda g. Davidovi} mora uvideti, dasu i pre~anski Srbi zajedno sa naprednim Hrvatima jedan fak-tor, koji se mora za ’sporazum’ pitati i koji mora na tu ’nagod-bu’ pristati preko svoga predstavnika Svetozara Pribi}evi}a.Misli li nas jednostavno prodati Radi}u, ljuto }e se prevariti!"24

Kao što se moglo o~ekivati, i svi radikalni listovi osudili suRadi}ev istup. Dakako, u njima se, osim op}ih mjesta nesla-ganja s Radi}evim tezama (antimonarhizam, ugroàvanje sta-bilnosti dràve…), fokusiraju i neka druga mjesta, ponajprijeona u kojima on izrazito negativno ocjenjuje djelatnost NikolePaši}a. Tako npr. Straà, Organ Narodne radikalne strankeosje~ke oblasti, ve} u naslovu svoga priloga isti~e: "…Ordinar-no pogr|ivanje radikala i g. Paši}a od strane Radi}a."25 Nakonšto su ponu|eni argumenti za tvrdnju iznesenu u naslovu, ali ipridodano ponešto što Radi} nije izrekao, komentator lista citi-ra Radi}evu izjavu da hrvatsko-srpski sporazum ne moranu`no biti i pisani sporazum, te kaè: "Ova Radi}eva izjava, okojoj se u Beogradu još sino} ~ulo, izazvala je u redovima opo-zicije dobro raspoloènje, pošto je Radi} na taj na~in pokazao,da on uopšte ne èli sporazum, ve} da traì samo na~in kako daneodgovorno i zašti}en od vlade Davidovi}eve nastavi svojudestruktivnu akciju!"26

Za razliku od navedenih listova komentar Demokratije27 pi-

san je sa druga~ijih, provladinih pozicija. U njemu je fokusiranonaj dio Radi}evog govora gdje on najavljuje kako }e njegovi"apostoli" prije}i Drinu i pripomo}i u organiziranju srpskogseljaka u borbi protiv nametnute mu tiranije istih onih sabljaša ibatinaša koji su se tako brutalno okomili i na hrvatskog seljaka.Iako u redovima ve}eg dijela srpskih politi~ara ta izjava nijeprimljena blagonaklono, uostalom kao ni cijeli Radi}ev govor,"ipak se mora priznati" – isti~e se u komentaru – "da jezbliàvanje i upoznavanje srpskog i hrvatskog seljaka od naj-

141

24 Mišljenje pre~anskih Srba u pitanju sporazuma, Jug, 10. 10. 1924., 1.25 Straà, 13. 10. 1924., 1.26 Isto.27 Zbliàvanje naroda, Demokratija, 16. 10. 1924., 1.

ve}eg interesa za dràvno i narodno jedinstvo." Što tozbliàvanje ide jako sporo, i što mu se u Srbiji ne pridaje odgo-varaju}a pozornost, autor teksta optuùje srpske politi~are koji«nisu ni shvatili niti razumeli hrvatski selja~ki pokret…»

No, navodi se dalje u komentaru, ni HRSS nije bezgrešna.Njezino djelovanje u novonastaloj dràvnoj zajednici, obziromna dràvotvornu politiku koju su vodili njezini ~elnici nijeobe}avalo "ni}eg dobrog za naše dràvno i narodno jedinstvo."Barem ne do pojave vlade Ljube Davidovi}a koja je zadobilaRadi}evo povjerenje, pa je "i ~isto hrvatski stav g. Radi}a pret-rpeo jednu korisnu evoluciju na bolje, pribliàvaju}i politikuH. R. S. S. opštim interesima zajedni~ke dràve."

Na kraju ovog, dobro izbalansiranog ~lanka, na osnovu ko-jega bi se moglo zaklju~iti kako vladina o~ekivanja u vezi sRadi}evim govorom nisu bila u potpunosti iznevjerena, kaè seda bi svi zabrinuti za opstanak dràve trebali podràti spora-zum s Hrvatima, jer opasnost ne leì u sporazumu, nego u ne-sporazumu.

Na stranicama dnevnih listova (i periodike) koji su bili napozicijama tzv. "hrvatske opcije" Radi}ev govor dobio je bez-rezervnu podršku, iako, stje~e se utisak, nije mu dat onakav pu-blicitet kakav mu je dat u glasilima suprotnih politi~kihopredjeljenja. Sve lokalne novine, kao i glasila koja su bila podkontrolom HRSS (npr. "Hrvatski list", "Slobodni dom") govorsu vidjela kao još jedan u nizu Radi}evih konstruktivnih istupau rješavanju op}e-nacionalnih, ali i teku}ih politi~kih proble-ma vezanih za sudbinu Davidovi}eve vlade. Prenose}i dijeloveRadi}eva govora i ozra~je koje je vladalo na skupu Hrvat }ena}i za potrebno istaknuti kako je sve to dokaz "da je hrvatskiselja~ki pokret prešao preko granica hrvatskog naroda i svrationa sebe pozornost i uvaàvanje susjednih naroda."28 Izneseneteze na skupu list ne komentira, ali zato polemizira sa"Paši}-Pribi}evi}evom štampom" koja je izrazila negodovanje

142

28 Koncentracija stranaka narodnog sporazuma. Velika skupština HRSS uVrpolju, Hrvat, 13. 10. 1924., 1

zbog prisustva na skupu Ferad beg Drage, "vo|e macedonskihArnauta".29

Obzor govoru ne posve}uje posebno zapaèno mjesto, aliga naslovljava kao "Veliki govor g. Radi}a" na kojemu su se~ule zna~ajne izjave. No, ne komentira ih.30 U sljede}em brojulista, i to na petoj stranici, prenijet }e se odjeci koje je govorimao u Beogradu.31

Za razliku od Obzora, Jutarnji list ustupio je skupštini uVrpolju ve}i prostor, i to tijekom tri dana. U broju od 12. listo-pada ona se najavljuje na na~in da se konstatira kako "nije bezzna~aja, da se ovaj zbor odràva upravo u tom kraju. Vrpolje jena putu za Beograd, a ako svi znaci ne varaju time }e putemkrenuti g. Radi}, onamo kuda ga zove du`nost po poloàju, ko-jega mu je dao hrvatski narod, koji èli i traì, da naša politikajedanput krene iz negacije na pozitivno polje rada i stvaran-ja."32 Izvješ}e sa skupa objavljeno je sljede}i dan pod velikimnaslovom: "Za bratski sporazum sa srpskim narodom!".33 Utom prilogu prenijet je u skra}enom obliku Radi}ev govor teposebno istaknut (na dva mjesta) njegov stav da HRSS moè iodstupiti od svojih odluka, ali jedino za volju "ispa}enomsrpskom narodu". U broju od 14. listopada prenose se odjecigovora, uglavnom iz beogradskog tiska.

Komentari koji su se mogli na}i na stranicama pojedinih li-stova bili su svakako dobar indikator generalnog raspoloènjaonih politi~kih grupacija koje su iza njih stajale. Ipak, klju~nipotezi vukli su se daleko od o~iju glasa~a, naj~eš}e u neformal-nim razgovorima visoko pozicioniranih strana~kih i dràvnihdu`nosnika. Jedan od takvih razgovora, indikativan za našutemu, ali i za odnose u Kraljevini SHS op}enito, vodio seizme|u Ivana Meštrovi}a, hrvatskog kipara, u to vrijeme zago-vornika hrvatsko-srpskog jedinstva, i predsjednika vlade Ljube

143

29 Zlo~in Ferad-Bega Drage, Hrvat, 14. 10. 1924., 1.30 Veliki govor g. Radi}a, Obzor, 13. 10. 1924., 2.31 Odjeci govora g. Radi}a u Beogradu, Obzor, 14. 10. 1924., 5.32 Vrpolje, Jutarnji list, 12. 10. 1924., 2.33 Jutarnji list, 13. 10. 1924., 1.

Davidovi}a, odnosno predsjednika Glavnog odbora Zemljo-radni~ke stranke Jovana Jovanovi}a Piòna. 34

Nakon konvencionalno izmijenjenih rije~i Davidovi} seobratio Meštrovi}u: "Eto, Radi} je obe}ao da }e pomagati mojuvladu, a i nije on tako crn kako ga predstavljaju, nije boga mi. Aja sam pripravan da damo Hrvatima što je god mogu}e to jestsve što ne bi slabilo dràvu…"

Meštrovi} se na to nasmijao, a na upit zašto se smije, poja-snio: "Vi morate nastojati da prema Hrvatima promijenitena~in razgovora. Kad vi kaète: ’Dat }emo Hrvatima’, to Hrva-te ne samo smeta, nego i vrije|a, vrije|a ~ak i mene, za kogaznate da sam za jedinstvo. Što vi imate dati, ili ne dati? Hrvatine traè od vas ništa što nije njihovo i na što nemaju pravo. Akonam je ìvjeti u istoj ku}i, onda treba da je sporazumno i uredi-mo i da svak ima što mu pripada."

Davidovi} se je sloìo s takvim obrazloènjem, ali je ista-kao da okruènje u kojem djeluje ne misli tako, a potom, da bisugovorniku ilustrirao s kakvim se teško}ama susre}e, dodao:"Pripovijedat }u vam kakav sam sukob ju~er s njime (kraljem –B.B.) imao. Bio sam dao i ostavku… Gospodin Radi} je neg-dje, tamo preko, drào nekakav govor (u Vrpolju – B.B.), kojije bio sli~an njegovim prijašnjim govorima. Što }e ~ovjek? Zarda povla|uje, dok Hrvatima nismo ništa dali. A ovaj gore senaljutio, referirali su mu, pa mene ju~er pozvao k sebi. Osloviome: îka Ljubo (…) ja vam povjerih vladu, jer Vi, kao bajagi,obe}aste, da }ete primiriti Radi}a i dovesti ga da sura|uje, a je-ste li vidjeli kako govori. J…m ja Radi}u mater, nisam i ne}umu ništa dati…"

Kada ga je Davidovi} pokušao smiriti, kralj se suprotstavioovim rije~ima: "A šta vi meni tu govorite? Zar mislite da samjoš |ak? J…m ja mater i Radi}u i Hrvatima. Ne dam, a oni nekauzmu sami, ako mogu. A vi, dajte ostavku."

144

34 Razgovori su vo|eni neposredno nakon Radi}evog govora u Vrpolju.Dijelove tih razgovora prenosim onako kako ih je zabiljeìo Meštrovi} usvojim memoarima. Ivan Meštrovi}, Uspomene na politi~ke ljude i

doga|aje, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., 161-164.

Kakve su bile reakcije dijela srpskih politi~ara na Radi}evgovor u Vrpolju mo`da još bolje svjedo~i drugi primjer: Za vri-jeme posjete Jovanu Jovanovi}u – Piònu, koja je uslijedila ne-posredno nakon razgovora s Davidovi}em, komentirao sekraljev ispad, da bi u jednom trenutku Piòn upitao Meštro-vi}a: "A je li vam pripovijedao (Davidovi} – B.B.), što je pred-hodilo Kraljevu pozivu i traènju ostavke zbog Radi}evagovora?" Kada je Meštrovi} rekao da nije, Piòn je nastavio:"Došlo je bilo Kralju nekoliko oficira, koje je Petar @ivkovi}predvodio i traìli su da odmah pozove Davidovi}a i da od nje-ga traì ostavku, ako ne}e da se i njemu dogodi kao onom dru-gom Aleksandru (Obradovi}u).

U tom momentu u sobu je ušao Jovanovi}ev strana~ki kole-ga Milan Gavrilovi} i upitao: "Jeste li ~uli, što sve onaj Radi}govori? To je škandal, što li se sve smije u ovoj dràvi?" Kadasu ga Meštrovi} i Jovanovi} pokušali smiriti, Gavrilovi} se nijedao, te je nastavio: "Ne, gos’n Joco, krv mora pasti!"

Nakon ove izjave uslijedila je oštra polemika izme|u Meš-trovi}a i Gavrilovi}a. Meštrovi} ga je upitao: "A ~ija krv, go-spodine Gavrilovi}u?" Gavrilovi} odgovara: "Radi}a trebaubiti. Pre}a je dràva od Radi}a." Meštrovi} ne odustaje: "Da-bome da je dràva pre}a od svakog pojedinca, no znate li Vi, daiza Radi}a stoji gotovo cijeli hrvatski narod, i što Vi mislitepreko Stjepana Radi}a pucati u mog oca i brata?" Gavrilovi} jeostao pri svom: "Pre~a je dràva i od svih Hrvata! Krv, krvmora pasti, da se vidi ko je ja~i, Hrvati ili dràva."

Umjesto zaklju~ka

Ve} sama ~injenica da jedan prominentan politi~ar - kakavje Stjepan Radi} nesumnjivo bio, i to ne samo u okviru dràv-nih granica, ve} i izvan njih – posjeti jedno malo mjesto,doga|aj je koji se u pravilu bri`no pohranjuje u najtananijepore kolektivne memorije njegovih ìtelja. Pogotovo neko}.Nerijetko, valjda u èlji da se na taj na~in uve}a zna~aj samogmjesta, takvi doga|aji u lokalnoj sredini bivaju ~esto predi-

145

menzionirani. Istina o prošla stvarnost, ve} sama po sebi dovo-ljno kompleksna, na taj na~in dodatno se komplicira, pogotovoonda kada o doga|aju koji je predmet našeg interesa nemamodovoljno relevantnih pisanih tragova. Na sre}u, ovakvi stereo-tipi, u glavnom, ne vrijede kada je u pitanju Radi}ev posjetVrpolju.

To što je na podru~ju isto~ne Hrvatske imao gotovo plebi-scitarnu podršku naroda, što unato~ toga ove krajeve nije ~estopohodio, te što je iz Zagreba u taj dio Hrvatske mogao do}i iz-ravno, i relativno brzo, bili su vjerojatno glavni razloziodràvanja skupštine HRSS baš u Vrpolju. Dobra povezanostVrpolja, kako sa Zagrebom i Beogradom, tako Osijekom i bo-sanskom Posavinom, imala je za posljedicu prisustvo velikogbroja novinara koji su o njoj pisali, a to je onda svakako smanji-lo mogu}nost za proizvoljne konstrukcije koje su naj~eš}e išleu gore navedenom smjeru – suprotno od istine.

Govor odràn u Vrpolju ne spada u red protokolarnih govo-ra kakvi se odra|uju u vrijeme predizbornih kampanja. Rije~ jeo jednom od Radi}evih najzna~ajnijih govora odrànih sredi-nom dvadesetih godina 20. stolje}a, s nestrpljenjem o~ekiva-nog u politi~kim krugovima cijele zemlje, govora za koji sepretpostavljalo da }e u mnogome odrediti sudbinu novoformi-rane Vlade koja je davala kakve-takve izglede za uspješno rje-šenje nagomilanih nacionalnih problema. Taj govor bi se,mo`da najjednostavnije, mogao okarakterizirati kao "radi}ev-ski", sa svim dobrim i lošim stranama koje je kao govornikiskazao i u ostalim zna~ajnijim govorima odrànim u to vrije-me.

Sa nestrpljenjem o~ekivan, Radi}ev govor u Vrpolju niko-ga sa politi~ke scene nije ostavio ravnodušnim, ali kako su tove} primijetili Radi}evi politi~ki istomišljenici onog vremena,kao u ostalom i suvremeni hrvatski povjesni~ari, nije ni polu~ioèljene politi~ke efekte. Vlada Ljube Davidovi}a, nedugo na-kon negativne recepcije Radi}evog govora na dvoru i u krugo-vima velikosrpskih politi~ara, bila je prisiljena odstupiti, ~imeje Radi} izgubio politi~kog partnera koji je, ako ništa drugo,

146

ono barem bio otvoren za dijalog kao osnovnu pretpostavkurješenja "hrvatskog pitanja".

Gledaju}i iz te perspektive, perspektive dnevno politi~kepragme, Radi}ev govor u Vrpolju bio je tek jedan u nizu njego-vih dvojbenih poteza u periodu kojeg se doti~emo na stranica-ma ovog rada. Po~elo je sa potpisivanjem Markova protokolakoji se pokazao kao ~isti politi~ki promašaj, baš kao i pristu-panje Selja~koj internacionali. Dakle, s jedne strane, radikalisu se legitimirali kao definitivno nepouzdan politi~ki partner uzemlji, dok se na drugoj, me|unarodnoj razini, nije uspjelosenzibilizirati najutjecajnije europske dràve za rješavanje"hrvatskog pitanja" na na~in kako je to Radi} predlagao.

Po povratku iz inozemstva slijede njegovi istupi koji ne pri-donose stabilizaciji Vlade, ve} naprotiv, otvaraju njezinu krizui skori pad. Epilog je uglavnom poznat: zbog pristupa Selja~kojinternacionali djalatnost HRSS stavljena je na osnovu Obznanei Zakona o zaštiti dràve izvan zakona, dok je sam Radi} zatvo-ren. Iz takti~kih razloga slijedi njegovo ponovno pribliàvanjeradikalima, dakle istim onima koji }e samo koju godinu kasni-je na njega izvršiti atentat.

U govoru odrànom u Vrpolju Radi} je mo`da trebao pove-sti više pa`nje interesima aktualne Vlade koja je u tom momen-tu davala odre|ene nade u konstruktivno rješenje nagomilanihnacionalnih problema. Da je Radi} kojim slu~ajem bio spre-man ~vrš}e se vezati uz Davidovi}evu vladu, a samim time ko-rigirati svoju retoriku i vu}i ponešto druga~ije politi~kepoteze, pa makar se u kona~nici pokazalo da ta Vlada nemaovlasti, ne moè ili ne èli ispuniti njegova o~ekivanja, efekt bi,drìm, bio bolji. U tom slu~aju bilo kakve iluzije da bi u okvirusvojih doktrinarnih opredjeljenja mogao do}i do toliko èlje-nog sporazuma sa Srbima, postale bi izlišne, a to bi se onda, sa-svim sigurno, moralo zna~ajnije reflektirati ne samo napreispitivanje osobnih ideoloških pozicija, ve} i na promjenustrategije politi~ke borbe.

147

Prilozi uz tekst

Prvi govor Stjepana Radi}a

Hrvatski selja~ki narode! Hvaljen Bog. @ivila Republika!(@ivio! @ivio naš neustrašivi vo|a!). Bra}o i sestre! Ima nas do-sta, koji ste me vidjeli prije 10, 20 godina, kada smo poveli ovunašu selja~ku slogu i ovu našu selja~ku organizaciju. Ali tih jeve} malo. No ima vas mnogo više, koji me niste vidjeli, pa ipakvelim, da se mi svi jako dobro poznamo. Mi se jako dobro poz-namo ne samo za to, jer imamo jedno hrvatsko ime.

A molim vas, što se sve pod hrvatskim imenom radilo? Miimamo svi jednu probu|enu ~ovje~ansku dušu, mi smo svi lju-di, mi smo narod. Od kako smo podpuni ljudi, od onda se poz-namo i vidimo se i onda, kad se ne gledamo. To je ova našahrvatska selja~ka sloga, kojoj ovakih skupština i ne treba. Jošnedavno se mislilo, da mi ne moèmo dràti skupštinu, to jemislio onaj sirotan Paši}. (Dolie.) Ve} je dolje, ve} je u jami.Moè se radni~koj sirotinji zabraniti obdràvanje i skupština isastanaka, jer današnje kapitalisti~ko, bolje re}i hajdu~ko druš-tvo, u~inilo je to, da radnik i mnogi ~inovnik nema svojegadoma: ima kakvu škuljicu i tu se gnjavi i onda, ako ima što udèpu ili na dug, ide u birtiju, da zaboravi to svoje zlo. A kad sebirtija zatvori, onda bome na tavanu se ne moè dràti sasta-nak. Ali zabraniti selja~kom narodu, da se ne sastane na polju,u vinogradu, u crkvi, u šumi i u svom radu! Još nije bilo tirani-na, koji je bio tako lud, da rad zabrani, jer bi morao crknuti; nijebio tako jak, da veselje zabrani, jer do njega ni ne moè.

Pod Austrijom slali su àndare, da vam kolo rastjeraju, apopovi su vam dali kolo zabranjivati. Ban~iti do zore, pa još zatu|e, to je dozvoljeno, a igrati kolo i na bo`jem suncu pjevati odragoj i dragomu to je zabranjeno! To sam vam htio najprijere}i. Dobro je, što smo se sastali ovdje, ali nama to nije potreb-

148

no. Neka znadu oni u Beogradu da je Hrvatska uviek jedna per-manentna (neprekidna) skupština. To im naglašujem ne prviput nego ve} stoti put, neka ~uju i vide. Ako dakle nisu gluhi,neka ~uju, ako nisu sliepi, neka vide. Ali se bojim, da opet ne }e~uti ni vidjeti. Najgluši su tamo i najsliepliji: sabljaši i militari-sti.

Došli smo do vlade, za koju moèmo mirno re}i, da je poš-tena i da je vlada sporazuma a ne sile. Teško je do toga došlo i vinešto od toga znate. Ali glavno je to, da ve}ina izabranihsrpskih gospodskih zastupnika nije takva, umjesto da se tomune }u re}i poraduje, ali bar da se s time izmiri. Kakvi su to za-stupnici? Tu je u vladi 30 zastupnika Davidovi}evih, kaù oni,a nas 100 radikala nije! A svih 120 Hrvata i Slovenaca zar da nevriede ništa? Ti nesretnici ne znaju, da sam federalisti~ki blokhrvatsko-slovensko-muslimanski imade više zastupnika negosvi radikali. Oni vele: Jedan smo narod. Kad smo jedan narod,onda 100 radikala toga jednoga naroda ne moè vriediti više od120 zastupnika istoga toga naroda, koji su birani po istom za-konu i koji su u istoj skupštini. Ako dakle tih 30 prosvije}enihSrba Davidovi}evih i 10 zemljoradnika do|u k bloku, zar toonda moèš na prste prebrojiti, kako oni kaù? To njima ne vri-jedi, jer su u toj ve}ini republikanci. A zar tek od danas znate,da smo mi republikanci? I oni jednog generala, ~ovjeka pošte-na i hrabra, koji se politikom ne bavi, a koliko se bavi, zna, dase na bajunete ne moè sjesti, jer }e krv te}i i da se ne moè si-lom vladati. Silom se moè jedna vlada ustanoviti, i to je lu-dost, ali da se silom odrì, to je još ve}a ludost i nemogu}nost.

Vidite, taj ~ovjek, general Hadì}, koji se nije bavio politi-kom, bio je uz Davidovi}a. I sad na jedamput, ne znam koji jevrag došao u njega ili na njega i natjerao ga da kaè na dvoru:Ne mogu biti u toj vladi, u nju }e do}i HRSS, hrvatski republi-kanci! A ~uješ ti, što }e biti od ove dràve, ako se kaè: mi ne}emo tamo biti, gdje su Hrvati. Gdje je onda more i Podunavlje,gdje je onda ovo srdce Sriem, komu smo blizu, pa Bosna, Posa-vina naša i Podravina, u kojoj rodi, jer se u njoj radi, gdje se na-rod liepo nosi, ali nikad ne prosi, gdje su naše liepe ène, kojeniesu namiguše, one bi mogle i u dvor i}i kako su lijepe, ali si

149

toga ne èle. (Ne èle, ne èle!) Gledajte ih u polju, doma, u šta-li, kako rade! One su radilice i p~elice, one su golubovi ian|eli}i, a kadkada i vraì}i. (Smijeh.)

Ti sabljaši ne znaju, što zna~i Srbija, koju su ti nesretnicivodili iz kalvarije do kalvarije. Jer nije Radi} vodio srpski na-rod kroz Albaniju nego Paši}; nije Radi} strieljao srbske selja-ke mitraljezima, koji nisu htjeli i}i od ku}e. Paši} je rastjeraosrbsko seljaštvo i tako u~inio najve}i zlo~in: davio ga je, kad gaje trebao braniti i imao je pred o~ima suludo i zlo~ina~ki samoteritorij Srbije, ho}e imati veliki komad zemlje kao kurjak,koji ho}e imati veliki komad mesa, a za narod nije pitao. Takavjedan zlo~inac, on se ufa, da }e Hadì}a, koji je politi~ka buda-la, natjerati da ruši ono, što smo kroz dvie godine svoga razgo-vora ovako nekako stvorili i što srbski i hrvatski narod trebakao sam svoj svakidašnji ìvot. Jer Srbi se nisu tukli s namaniti }e se tu}i, ali ako bi do toga došlo, mi bi s njihovomplja~kaškom gospodom obra~unali: mi bi znali, koga }emo uSrbiji potraìti.

To je prva stvar, a druga stvar je ovo: Usudila se jedna ban-da lopova i propalica, koja je pokrala dràvne kase i koja bi zato morala do}i u haps, i koja zna, da }e ju Hrvati strpati u haps,jer se mi ne bojimo, i ne iz osvete, nego za to jer su krivi i jer tozasluùju, u zadnji ~as su se usudili cielu stvar prikazati tako,da se je iz daleka ~inilo, kao da je i kralj za to da se lopovi nehapse, nego da se vlada njima dade ponovno; da se ljudi, koji-ma se ne smije ni svinje povjeriti, jer je i svinjar ~astno znanje isvinjar mora biti pošten, da ti na ve~er dovede onoliko svinja,koliko ih je u jutro odveo. (Smijeh.) Kad su se usudili to u~ini-ti, da jednog poštenog i hrabrog ~ovjeka, koji zna, da generaline prave politiku, i kad bi i htjeli, ne znaju generali što je civil-na uprava. Najve}i generali kad im daš upravu, prave gluposti,a kad po~nu o politici govoriti izgledaju kao luda djeca. Nije imni zamjeriti, to nije njihov posao. I oni su toga ~ovjeka nabrkalii sada napravili "krizu". Toboè 14 ministara, koji zastupajunjih 17 re}i }e: Kad je ovaj jedan otišao i nije mu pravo, što biHrvati imali do}i u vladu, dapa~e ni to, što je podupiru, onda nimi ne bi mogli ostati; nego treba pozvati Lazicu, Koji}a i Veli-

150

zara, - to su ta tri "poštenjaka" - i njih da postavimo na ~elodràve. Toga su pune njihove novine. U tim novinama nemaništa o selja~kom ìvotu, ništa o selja~koj prosvjeti i kulturi,nema ništa o tom, kakav je taj selja~ki srbski narod, koji je kao inaš ovdje izmu~en, svagdje vriedan i pošten, ne iz interesa,nego iz ljubavi i po`rtvovnosti. Nema tomu traga u tim novina-ma, nego: taj je rekao ovo, a onaj drugi ono, pa povuci i potegnina dvoru, da lopovi do|u opet na jasle. To je ta gospodska poli-tika, koju smo mi Hrvati kod sebe za uviek zabili u zemlju ionemogu}ili. To vam je ta nesre}a, da u Srbiji nema selja~kepolitike, a oni koji su s nama: Davidovi}evi demokrati i srbskizemljoradnici, oni se boje, oni su plašljivi, a to je nesre}a: poš-teni ljudi, ali se boje lopova, boje se i budala i ništarija; ljudisporazuma, koji se boje nasilnika. Jer radikalna stranka nijeono, što je bila.

Ja }u re}i samo ovo: kad je pokojni Proti}, koga svi slave(Slava mu!), govorio sa mnom drugi puta u Rogacu, i Trumbi}je svjedok bio pred dvije godine, me|u inim je kazao i ovo:Molim Vas, g. Radi}u, što ste to izfantazirali u Parizu? On jemislio, da sam ja valjda u Parizu osnovao selja~ku stranku! Ka-zao je: Ovo je sve fantazija. Nema vam ništa sa selja~kom mar-vom, oni vele skotovima, nego znate što valja: Ja }u kaddobijem vlast, pove}ati broj poslanika, pa }emo dati seljacimajoš 50 i više poslanika. Izabrat }emo od njih pouzdane ljude idati im novaca, i njihovu djecu }emo školovati, pa }emo pripa-ziti na to, da se narod nigdje ne buni. Narod }emo dràti u stegipomo}u tih selja~kih zastupnika. To vam je naša politika; ovoje ludost, što vi radite i opasno.

Jest, kazao sam ja, opasno za vas i onakove, kakvi ste vi.àlosno je, rekao sam, i mogla bi biti nesre}a: za vas propast, aza nas neprilika, ako na tom ostanete, ako narod budete smatra-li marvom. Taj seljak, koji je pomogao najviše stvoriti tu Jugo-slaviju, nije je stvorio ni Paši} ni Pribi~evi}, taj gedò je njimasada skot!

Tre}a je dakle stvar ovo: da mi sa srbskom gospodom nemoèmo ni govoriti o selja~koj politici, a kamo li da moèmoposti}i kao po~etak sporazuma to, da prvi zakon bude zakon o

151

selja~kom pravu na zemlju, to je agrarna reforma; o selja~kompravu na dràvni prora~un; o selja~kom pravu na podpunu vlastu ob}inama, kotarima i ùpanijama; o selja~kom pravu kontro-le svih ministara, kako to mi imamo u svojem ustavu. Ne smijuministri biti jedni drugima kontrola! Znate da vrana vrani o~ijune vadi. Treba da do|e seljak, mi smo u svom ustavu metnulidva seljaka, da vode kontrolu. Mi imamo svi cipele, ali nemamnogo šustera. Mi znamo re}i: cipele su tiesne i ne valjaju. Misvi imamo kapute, ali nismo svi kroja~i. Ipak prigovoriti znamoi svaki kontrolirati zna. Za kontrolu mora biti postavljen ~ov-jek, koji se ne boji onoga, koga kontrolira i nije mu ortak. îta-va je gospodska politika u tom, da oni mogu jedan drugogakontrolirati: vrag da kontrolira sotonu. (Smieh.) Vi znate, kakota kontrola izgleda.

Vidite, u tom je teško}a ali i sre}a, da najbolji dio srbske in-teligencije, cviet inteligencije: profesori, sudci, mlade` i poli-ti~ari, to su ti najgori, ipak su ljudi, koji su shvatili da ne moèbiti bolje budu}nosti ni za Srbe ni Hrvate, ni Slovence, ako nebude poštenog sporazuma, poštenog sporazuma i pametnogsporazuma. Sporazum je pošten, kad se misli, što se govori; asporazum je pametan, kad se ne ide, kao kad se pijani voze. Ra-dikali dolaze svaki ~as i govore: pišite, dajte taj minimalni (naj-skromniji) program. Da mi ma što napišemo, za radikale }e tobiti maksimum (najviši), jer oni ho}e imati dràvnu kasu i àn-dare. @andar da bude Bog, da narod ima straha i da ih ~uva, daoni mogu robiti. Tko taj sistem ne moè prihvatiti, taj je protidràvi, taj je proti kralju. To mi svi vidimo, da je protiv 12 mili-juna Srba, Hrvata i Slovenaca i druge bra}e: Nijemaca, Musli-mana i Albanaca, znate dobro, da je kroz šest godina àndarbio više nego Petar i Aleksander, više nego Bog.

Sada kad mi velimo: ne }emo àndarske uprave, i kad smoto napisali, prvo je bilo, da ne smije àndar voditi iztragu, nesmije uredovati i i}i po selu kao hajduk, nego kako je prije bilo:Kad je àndar išao kroz selo, došao se je prijaviti k seljakuna~elniku i zapisati se u knjigu. Seljak je gospodar u ob}ini, toje on znao, i rekao je što je trebalo. Pod Austrijom je tako bilo.

152

Što bi bili mi uradili, da se je Madàr usudio i jednog seljaka iz-batinati? Mi bi bili digli revoluciju. (Tako je!)

Vidite oni pitaju, ti nesretnici batinaši i radikali: gdje su bilete batine? A ja kaèm, da im mi damo milijunti dio, oni bi toznali. A ja }u re}i samo ovo: kraj Topuskog, u mjestu Hrvatskoselo, dne 31. sie~nja 1921, šestnaest àndara po zapovjedi jed-noga oficira došli su u selo, i od ku}e do ku}e sve uku}anesvukli do gola i metnuli bajunetu s jedne strane, a Paši}evu sli-ku s druge strane i silili ih, da ljube Paši}evu sliku, govore}i:bajuneta ti je Majka Bo`ja, a slika Paši}eva ti je otac Bog. Ljudisu mu~ali i nitko nije priznao kundaka. Tako se po selu govoritamo. Tko tako radi, ne idemo ni u crkvu s njime. (Burno odo-bravanje.) Ako do|e opet takva vlada, odgovorit }emo Beogra-du - i sad to ponavljam po tre}i put, neka to Beograd dobro zna- da }e svakog sabljaša uhvatiti 77 groznica. (Ponovno odobra-vanje.) Pred dva mjeseca su kod Omiša u Dalmaciji u selu Ga-tama àndari iztukli 62 djece volovskim ìlama samo zato, štosu vikali: "@ivila republika!" Polovica je od tih otišla u bolni-cu. (Strahota!) I onda piše ta gamad batinaška: gdje su batine?

Ali vidite, mi smo to pregorjeli. Zreli smo i tako pametni,da nitko me|u nama nije rekao: To vam rade Srbi i srpski na-rod, nego to rade batinaši i radikali. (Tako je!) Uviek smo dielilito~no srbsku radikalsku politiku - to je vra`ja politika - odsrbskog naroda. Za to se me|u nama moè klicati: @ivila Srbi-ja! @ivio srbski narod! (@ivio!) Vidite, mi o ovoj stvari velimodanas - ja vama, a vi drugima - ne }emo mi pisati sporazuma.Sporazum se ne piše, nego se stvara i on se stvara tako, da naj-prije ostane vlada, koju je cieli narod prihvatio. Sad velim cie-li, jer radikali ne mogu sazvati ni sto ljudi: oni su htjeli dràtiradikalski zbor u Vukovaru i dovukli su oko 200 ljudi, jer samine bi ni došli. Isto tako u Mitrovici 150 ljudi, u Staroj Pazovi300. Pribi}evi} u Korenici 235, u Gra~acu 40 ili 30. Ne moè sedakle nego za debele novce dognati uviek ni 100 ljudi dobro-voljno. Za to velim: ne samo hrvatski, nego i sav srbski narod jeza sporazum. Ina~e ne bi ja vjerovao u njegovu zdravu pamet.Ne samo seljak i radnik u Beogradu nego ni bogataši nisu glupi.Oni znadu, što zna~i imati poštenu vladu, kad Evropa veli: Nije

153

Jugoslavija više Balkan; i kad je u Beogradu na ~elu vlade ~ov-jek, koji bi mogao biti na ~elu vlade u Parizu, ili u Londonu. Štozna~i, kad Evropa zna, da su došli u Beograd ti Hrvati, koji supo programu a i po svom ogor~enju bili od njega daleko. Tajsviet veli, a i mi to vidimo: Vi ste u~inili, što nitko nije o~eki-vao, jer se ~inilo nemogu}e. Što Irci nisu bili kadri ni sanjati, vito sada radite: došli ste u parlament i podupirete vladu, u kojojnemate upliva i još se na|e gadova, koji traè nekakve garanci-je. Ne traè ih od mene, jer znadu, da bi kroz prozor otišli. Nestavljaju se uvjeti jednomu narodu kao deriš}etu. Hrvatskomunarodu moè se samo tako govoriti, kako govori Ljuba Davido-vi}: Mi smo svoji i ho}emo zajedno ostati, a kad ho}emo za-jedni~ki ìvot, onda treba da se sporazumimo. (Tako je!)

Što zna~i sporazum? Znate, što je u privatnom ìvotu spo-razum? Kad idemo na prijateljsku ~ašu vina, to je mala stvar, pakako izgleda, kad jedan drugoga vu~e. Vi znate, što se doga|a ušumi: Daj novce ili ìvot! Je li to sporazum? (Smieh.) Ne }emohajdu~ki sporazum, nego ljudski, bratski. Ovo cieli svijet vidi iza to je nama lako. Cieli svijet vidi, da hrvatski narod, naposeja, da smo sve u~inili i da ~inimo, da moèmo zajedni~ki raditi ida se moèmo razvijati pravilno. Ne moèmo danas mi re}i i

154

Radi} govori na skupu u Vrpolju

nikada ne }emo re}i: Mi smo republikanci, kad je ~itav narodrepublikanski i nema smisla, da monarhisti traè od cielog jed-noga naroda, da u~ini jednu podlost. Ali mi moèmo re}i i reklismo: Nama je potrebno za našu me|unarodnu zajednicu, dabude ta dinastija, nama je ona potrebna da se sporazumiemo iodredimo na~in, koji }e poloàj imati kralj u toj zajedni~kojdràvi: Poloàj, kakav mu daju ministri sabljaši, on ne }e imati,jer mi ne }emo li~nog reìma. To zna~i u Evropi, ne }emo abso-lutizma. Ako moè vlada pasti izvan parlamenta, to je absoluti-zam, a mi znamo, što treba u~initi s absolutizmom. Mi ne }emoubijati apsolutiste. Ima i drugi recept: oni dolaze pred sud par-lamenta. Ako netko pokuša dirnuti u naš narodni suverenitet,do}i }e pred parlament kao izdajnik narodnih prava. Oni kraljaplaše, drè ga kukavicom, a mi znamo, da bar Kara|or|evi}inisu bili kukavice. Nisu oni na takvo brdo tkani.

Bra}o, tu je još jedna stvar. Ovaj naš odnošaj Hrvata i Srba,izme|u Hrvatske i Srbije, za nas je jasan, i vi, koji imate gruduzemlje i svoj dom, svi znate, da je to vaše i znate, da ~ovjekmoè s bratom biti jako dobar - a kako ne bi bio, kad ih je jednamati rodila – pa ipak kaète: Brate, znaš mi smo dobri, ali ovoje moje, a ono tvoje. Radimo svaki na svom, a moèmo zajednogospodariti i niti }eš ti mojoj djeci kruh rezati, niti ja tvojoj. Jermojoj bi tanko rezao, a svojoj debelo; svojoj èni bi 5 sukanjakupio, a mojoj ni jednu. Gospoda, koja nemaju više put ni stan,a kamo li doma, ne razumiju toga. Mi jasno i glasno govorimo,ali oni ne ~uju: Ne}emo toga beogradskog centralizma zato, jerga ~itav narod ne }e: ne }e ga ni Vojvodina, ni Bosna, ni Slove-nija, a kamo li Hrvatska, koja sa Srbijom treba da je potpunoravnopravna u svemu: ili dvie sestre ili svaka k sebi. (Odobra-vanje.)

Vidite, bra}o, ti nesretnici i budale, a katkada i zlo~inci mi-sle i poslie svjetskoga rata, da se politika, prava narodna politi-ka, moè voditi tako, da ja napišem nešto njima, a oni meni i daprtljamo i da od toga ne bude ništa. Mi sve ono, što ho}emo isve što moèmo, govorimo javno na tolikim skupštinama i pi-šemo to u svojim novinama. Tu je re~eno sve bez dlake na jezi-ku. Samo ja velim: Istina je, mi smo Hrvati, ali mi nismo

155

Hrvati: kakovi su frankovci. Oni su govorili: ni u tikvi suda, niu Vlahu druga. Mi se veselimo svakom ~ovjeku, osobito selja-ku i radniku, koji se pati kao i mi. Naše hrvatstvo je ~ovje~an-sko, duboko i široko. Duboko kao krš}anska vjera, koja kaè:ljubi svoga bli`njega; ona je široka kako je širok sviet, jer zna-mo, da Hrvata ima u Americi, Africi i u Australiji. Moja je mati(Slava joj!) dala siromahu obi~no najbolji zalogaj i rekla:Mo`da }e i mome djetetu koje je u svietu, tkogod dati koricukruha. To narodu treba. Narodnost mora biti vrhunac ~ovje~no-sti i kulture, onda ima smisla. Ina~e je ne treba. Tako i vjera. Uime vjere treba da se ljubimo i poštivamo i ìvot oplemenjuje-mo. Ljudima je vjera potrebna, ali tko bi došao u ime vjere i re-kao: Idemo se tu}i, onda takove vjere mi ne trebamo. Zato tonaše hrvatstvo nije u ovim zastavama, to je naše veselje, nego uduši, u knjizi, u poštenju i poštivanju svakoga ~ovjeka ne samoSrbina jer je naš brat, koji danas ho}e biti naš gospodar, negonajviše onoga, koga su najviše batinali i komu su po no}i u zimidolazili i govorili: Vi~i: @ivio kralj Petar! Ti gadovi misle, da setako širi monarhizam. Tako su radili sa Niemcima i Ma|arimapo Vojvodini i drugdje. Vidite, to je naše hrvatstvo.

Ovi lupeì drè, kad se kaè: @ivila republika, da to zna~i:dole monarhija. A to nije istina. To zna~i: @ivio mir, dolje rat,ìvilo selja~ko pravo, ìvila selja~ka vlada i selja~ka dràva, jermi smo za selja~ku republiku, a ne za gospodsku. To ne zna~i,dolje monarhija, dolje Kara|or|evi}i, a najmanje doljeKara|or|evi}i, osobito kad ga Srbi ho}e. Kad sam godine1921. rekao u Sisku: Mi smo republikanci, ako su Srbi monar-histi, Bog im blagoslovio njihova kralja. Za te rie~i: "Bog imblagoslovio njihova kralja", odsudili su me na dvie i pol godinetamnice. Kad su to dozvolili, da se tako širi monarhizam uHrvatskoj, neka si sada obrišu nos. Treba se i}i drugim putem.A kad se kraljevo èzlo slomi na hrvatskim le|ima, ne moè ganitko sliepiti. Zato su tukli, bili i batinali.

Kad se radi o tom, moè li se selja~ki hrvatski narod spora-zumjeti s monarhijom, ja sam rekao: moè, dapa~e mora radivanjske i unutarnje situacije. Tko traì više, taj traì da siodreèmo glavu, ili barem traì, da mi prignemo šiju da nam on

156

nogom stane za vrat, ali nitko nije nikada stao Hrvatima za vrat,pa i ne}e, dok nas i jednoga te~e. (Burno i dugotrajno odobra-vanje.)

U Beogradu ovaj ~as ima me|u našim prijateljima, s kojimaradimo, dosta poštenja, dosta uvi|avnosti, samo kako rekoh,nema hrabrosti. Nema je, jer nas oni ne razumiju: Oni govoredrugim jezikom i ova skupština mjesto da im dade hrabrost,ona }e im je umanjiti. Oni }e re}i, taj je Radi} nepopravljiv,Hrvati su još uvijek republikanci. Jest, i da mi po~nemodrug~ije govoriti i raditi, sutra bi došao Paši} i naši bi prijateljiostali ne samo bez svoje slobode, nego i bez svoje glave. Miovakovu politiku trebamo nastaviti još neko vrieme u Hrvat-skoj, ako ona ne ide, treba pre}i Drinu, da se u svakom selu po-javi apostol naš i da tamo kaè: Što smo mogli mi u~initi,moète i vi. Birajte seljake, sloìmo svoje desnice, srušimo ti-raniju sabljaša i plja~kaša, a gospodu prorešetajmo; uzmimogusto sito, ali nemojmo biti ludi, da radi pljeve zdravo zrno ba-cimo. Ima i me|u gospodom poštenih – ja sam gospodin - nepita se, kakav je kaput, nego kakva je duša. Ne radi se o haljina-ma, nego o duši i poštenju. U srbskoj inteligenciji ima svakidan sve to ve}i broj ljudi prosvie}enih, koji jasno vide, da dviestranke, radikali i Pribi}evi}evi demokrati vode ravno u kata-strofu cielu Jugoslaviju, napose Srbiju. ûjem, da je Davidovi}imao hrabrosti i na dvoru to re}i: "Birajte drugu kombinaciju ividjet }ete, što }e biti iz toga!". Neka tako prosliedi. Naši prija-telji ne mogu napraviti ovakovu smotru, ovakovu reviju, alineka budu toliko pametni i dalekovidni da shvate, da ne moèbiti srbski seljak proti mira, kad samo u miru moè napredova-ti; da ne moè biti ni protivan sporazumu s Hrvatima, koje poz-na; naro~ito da ne moè biti za plja~ku, za kuluk i zaotima~inu, jer ne bi onda imao zdravog razuma. Srpski seljak jebistar kao i hrvatski, više put i bistriji. Bieda njegova je ve}a odnaše, a nevolja gola najve}a škola. Ima krajeva, gdje oni zadiv-ljuju kao naši Li~ani i Hercegovci, svojom pronicavoš}u. Uvje-ren sam ako do|e koja vlada, koja }e htjeti porušiti puteve knašem sporazumu, mi }emo takvu vladu rastepsti, ne rastepstinego pokopati i mjesto te mrcine organizirat }emo u Srbiji

157

srbsku selja~ku stranku. Neka prestanu ove ludosti u Beogradu,gdje se - kaù – našlo 15 oficira, koji odoše Hadì}u, a on mje-sto da ih baci u haps, on je prihvatio njihove zahtjeve. Ne pitase, što ho}e15 oficira, nego što ho}e 12 milijuna selja~kog na-roda. (@ivio, tako je!) Neka ih je i sto, i pet sto i pet tisu}a, oni}e u haps, ako rade protiv volje naroda. (Tako je! @ivio!)

Bra}o, danas imamo rietku priliku, da na svojoj skupštiniimamo goste i strane i doma}e, koji se s nama slaù ili koji sudošli da nas vide. Moè se dogoditi i da nas odsude. Tim goreza njih. Nama njihova pohvale ne treba, ali nas veseli. Nas nji-hova osuda, kad bi je bilo, ne plaši, nego àlosti. Ali jedan, kojinas ne }e odsuditi, to je vo|a rumunjske selja~ke stranke dr.Lupu. (@ivio!)

Bra}o, veliku stvar }u re}i: Znate li srpsku poslovicu: Ni utikvi suda, ni u Vlahu druga. Tu smo poslovicu mi prihvatili ifrankovci su je raširili. To je glupost. Sve poslovice i rugalice,kojima se ~ovjek ruga cjelom jednom narodu, moraju iz~eznu-ti. Ne smije se uvriediti ni jedan stale`, a kamo li jedan narod.Tako kaù, da sam i ja rekao popovi lopovi. Ja u op}e tako nika-da i ne govorim. Nije vještina grditi i ruìti. Da sam ja predvama psovao, ne bi se mi ovaj put ovako sastali. Jer mi nismostranku osnivali grdnjama, nego poukom; mi nismo blatili,nego smo prosu|ivali i kad smo našli nešto crna, mi smo rekli:crno; kad smo našli bielo, rekli smo bielo; kad je bilo što neva-ljano, mi smo rekli: to ne valja. Kad nas sa Srbijom ne bi ništaspajalo nego to, što smo preko nje susjedi s Rumunjskom, aRumunji imali jaku selja~ku stranku, i to bi bilo dosta. Rumunjisu imali pred 4 godine 200 zastupnika seljaka; onda je došaorumunjski Pribi}evi} na vladu i dobili su 140; zatim 80, a kadsu došli |avli na vladu, dobili su 53. Kad je taj rumunjski se-ljak, koji nema svoje zemlje, uz |avolske izbore, kad mu jeàndar za petama stajao i cedulje otimao, izabrao 53 zastupni-ka, znate onda da su to ljudi. Rumunjska ima 18 milijuna sta-novnika, od toga dvie tre}ine Rumunja, a drugo su Nerumunji.Najbolji su od njih Bugari u Dobru|i i Rusi u Besarabiji, a i Ru-munji su dobri. Ne }e dugo trajati i u Rumunjskoj }e biti se-lja~ka vlada, bit }e i u Bugarskoj, bit }e i kod nas. To zna~i, da

158

smo zauviek i švapskim Hohenzolernima, kad bi se povanpirilii drugim grabe`ljivcima oteli ovaj najdragocjeniji dio svieta.Tako se osigurava sloboda: ne armadom nego selja~kim pra-vom i selja~kom vladom. To je bolje, nego sve kasarne i svi ka-noni. Za to velim: Sre}a je, da je taj rumunjski prvak došao izBukurešta u Zagreb, i zaèlio da vidi ovu našu skupštinu. Dobi-li smo saveznike i stvorit }emo kliešta, koja je htio Beograd zanas stvoriti. Paši} i Pribi}evi} htjeli su stvoriti razbojni~kakliešta od Srba i Slovenaca, da Hrvate zarobe. Slovenska klieš-ta su odsko~ila, jer smo ih prebili, a srbski je dio kliešta puknuoi nema ih. Mi }emo ih stvoriti, ali ne protiv Srba, nego protivbeogradske ~aršije, sabljaša i cincara. Mi }emo stvoriti takovakliešta koja ne }e pustiti ni jednoga ni srpskoga, ni hrvatskogaizrabljiva~a. Vi znate, kad se narodni val digne kad se more uz-buni, onda hridine ruši. A ti plja~kaši nisu hridine, to je sasvimobi~no blato. (Smieh i odobravanje.) Nadalje imamo ovdje za-stupnika demokratske stranke g. \oku Popovi}a. (@ivio!) Ja }uza njega re}i samo jedno. Naš potpredsjednik dr. Ma~ek pripo-viedao mi je ju~er ovo: Taj \oka je bolji od nas, ili takav, kakvismo mi. On kaè: Koja razlika izme|u selja~ke i gospodske po-litike! Gospodska jednom rukom radi a sa dvije jede, a selja~kasa dvjema radi a samo s jednom jede. To je \oka Popovi}.(@ivio!) Osim toga imamo ovdje prvi put na našoj skupštini,što nije prikor nego pohvala, da su u ve}em broju došli našiMuslimani iz Bosne. (@ivili!) Da ih vidite: Jedan ljepši od dru-goga, a svaki mo}niji nego Sulejman. (Veselost.) Onda imamojednog drugog prijatelja, njema~kog poslanika g.. Teubela.(@ivio!) Onda Ferhad beg Draga (@ivio!) sa svoja 4 zastupnika.Znate kako se zovu? Dèmijet, to zna~i zajednica, sloga (i) pra-vednost. Vidite, to su najbolji stupovi sporazuma. (@ivili!) Vikoji ste knjige ~itali, Vi znate za Ilire. To su Vam stari Iliri.

Narode, bra}o i sestre! Samo još vam ovo imam re}i: Odzastupnika demokratske stranke, od njihova naime kluba imaloje do}i više zastupnika ili kako oni vele poslanika. Nisu došliposlanici, ali su došli mo`da bolji od njih – neka njima nebude krivo: došla je njihova akademska ili sveu~ilišna organi-zacija. (@ivili! – Jedan omladinac kli~e: @ivila sloga me|u na-

159

rodima!) Ako sve ovo zaboravite, što sam rekao, molim vas dane zaboravite ovo: Vi ste tu netom vidjeli samo nekoliko skupi-na ili grupa iz beogradske skupštine. Sad ja vas pitam, ako mimoèmo doìvjeti, da na našoj skupštini, ili kako Srbi kaù, nanaš zbor, do|e više takvih ljudi i da vide, ~uju, i pobiljeè, daodobre ili kritiziraju, ve} je to velik napredak. Mi treba da je-dan drugomu dolazimo treba da se upoznamo i kad ve} imamojedan jezik, da se u tom jeziku izgrdimo i izljubimo, po-sva|amo i pomirimo. Ali pazite dobro što }u kazati. Ovo, štoste vidjeli to nije mala stvar. Bilo je vrieme kada se je govorilo:Ovu su dràvu Srbi stvorili, pa treba da u njoj i gospodare. Tosu govorili radikali i druge budale. Onda je došlo vrieme, kadse je govorilo: Ovu dràvu su stvorili Srbi, a Srbi Hrvati i Slo-venci su jedan narod. Što treba toboè još i druge spominjati?Muslimane moèmo poklati, Švabe raseliti, a Madàre pojestina gulaš. I to je ludost. Došlo je onda vrieme, kada je mislioPaši}: Nijemce }emo ustrašiti i Arnaute i stvoriti radikal-no-tursko-njema~ku vladu. Ni to ne valja ništa. To je tako jasnokao ovo sunce, koje nas ovako grije. Nema drugog temeljanego onaj, koji sam prije rekao: ôvje~nost, jednakost i potpu-na ravnopravnost. (Tako je! Burno i dugotrajno odobravanje.)Ako je tko prvi, onda je to seljak, koji zemlju ore, koji mrava icara hrani, gdje ga ima. Ima samo jedno prvenstvo, to nije nisrbsko ni tursko, to je prvenstvo svih seljaka u našoj zajednici.Koji su nam prijatelji, ve} zato što su ovamo došli, kazat }e, mismo Hrvati sad ovdje najve}i zanesenjaci, što nismo, - i naj-ve}i budale, što tako|e nismo. Kad se vidi, da smo svi slo`ni,da nema ni jednoga frankovca, koji bi išao traìti Habsburga,koji je tamo još negdje u svijetu, da mu dade soli u glavu; da tunema popovaca, koji traè svoj politi~ki pravac od pape uRimu, ni komunista, da nam dadu crvene košulje iz Moskve.Treba re}i, što smo postigli kroz šest godina, da gospoda, kojasu govorila: ìvila velika Hrvatska, nemaju ovdje rije~i. Jer mine }emo ni malu ni veliku Hrvatsku, nego onakovu, kakovu jeBog stvorio. Ako danas kaète, da ho}ete biti Tunguzi, budite.

Mi smo pred 20 godina ovako po~eli nau~ati: Selja~kastranka zahtieva da se sav hrvatski narod, koliko ìvi na okupu i

160

koliko ho}e, zdruì u jednu svoju slobodnu dràvu da tu dràvuuredi prema selja~kim potrebama i prema mislima svojih naj-boljih sinova i najboljih svjetskih umova. Frankovci su nabra-jali zemlje: Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna iHercegovina, Me|umurje i t.d. îm se nabrajaju zemlje, morašimati i vojsku, da ih osvojiš; ~im imaš vojsku, moraš biti nasil-nik, da druge drìš za robove, dok te ne skinu i sam budeš rob.To kod Srba najviše cvate. U Bosni nose plakate i vi~u:Traìmo Dušanovo carstvo, Veliku Srbiju, Aleksandra,srpskog cara i t.d. misle, da }e time nas uplašiti. Oni drè, da seto sve mora zvati Velika Srbija. Kakva Velika Srbija? PremaBritaniji i Rusiji to je sve skupa buha. (Smijeh.) To je kao dadiete ide na toranj, pa vi~e, kako je veliko.

Mi smo obra~unali sa svojim frankovcima i s popovcima,komuniste smo prerasli, a radnici su naša bra}a i što je dobra ukomunizmu, to je u selja~koj stranci. Koji su pošteni, ti sume|u nama. A koji su u tu|oj slu`bi, Bog s njima i za to se onipravi komunisti kod nas osje}aju kao riba u vodi. Kad jedan na-rod to u~ini, to je onda ìvi narodni suverenitet. Naša politi~kaglava nije ni u Rimu, ni u Be~u, ni u Moskvi, nego u Zagrebu.(Odobravanje.)

Ta naša bra}a Srbi, da ništa ne u~ine, nego da kaù: Hvala tiBoè, s tima Hrvatima, ako se sporazumievamo, imamo se skim sporazumievati. Eto tu je Radi}, tu je selja~ka stranka, tu jesve seljaštvo, radništvo i gotovo sva inteligencija. Ja Srbimasada velim: Mi èlimo, da i vi to u~inite. To je veliko i danas ak-tuelno pitanje. Ho}e li radikali na vladu, najradije bi došli svi ida njih bude 10 ministara, Davidovi}evih demokrata 5, Kranja-ca, kako ih oni porugljivo zovu 2, a "Tur~ina" jedan ili ni jedan.- Neka naprave tu ludost, ali ako i Slovenci i muslimani u tou|u – u što ne vjerujem – onda ja velim: Ako obnovite tu koali-ciju onda }e hrvatska sloboda biti brè gotova, nego ovako.(Burno odobravanje. Tako je.) Sad mi velimo ovako: Me|u timradikalima ima ih 20, koji su pošteni ljudi i pametni i koji ne-maju prljavih ruku, koji ne samo da nisu krali, nego nisu nihtjeli krasti, nemaju ni prljavih misli. Ti neka do|u u tu vladu idajte im ova 4 ministarstva, koja ste za nas odredili. Dajte pred

161

svakoga lonac, neka sa tri kašike jede. (Smieh.) Mi nemamoništa protiv toga. Koncentrirajte (sloìte) se, ali pazite: koncen-trirajte se vi Srbi, kako smo se i mi Hrvati: Mi smo se koncen-trirali za slobodu Hrvatske u nerazdruìvoj zajednici saSrbijom na temelju poštovanja, slobode i ravnopravnosti. Takodajte i vi, za slobodu Srbije u nerazdruìvoj zajednici sa Hrvat-skom na temelju ravnopravnosti i poštenja, pa Bog blagosloviovašu slogu! (Tako je!) Ali ako pokušate obnoviti radikalsku ba-tinašku koaliciju i nasilnu vladu manjine, mi }emo je di}i uzrak i tresnuti s njom, da }e je za uviek nestati. Ja znam što go-vorim. Ja se ne grozim. Mi smo narod organiziran, koji je kadarizdràti najve}e progone i uztrajati i na najpolaganijem putu.Treba li i}i polaganije, mi }emo i}i polagano, jer znamo, dahrast ne pada od jednog udarca. Ali znamo i potr~ati, znamo ijuriš u~initi, kad nas pozove sloboda Hrvatske i selja~ke našerepublike. @ivila Republika! (Dugotrajno pljeskanje i povici:@ivio! Narod pjeva: Lijepa naša domovino.)

Drugi govor Stjepana Radi}a

Bra}o i sestre! Mi }emo se za nekoliko minuta razi}i. Razi}i}emo se svojim domovima. Prije toga ostat }emo nas nekolikozajedno na ru~ku, na razgovoru i malo na veselju. Vi biste naj-volili, da dugo, dugo potraje ova skupština. Ali znate, kakogodje lijepo sunce i milo vrijeme, nije baš lako stajati, naro~ito oni-ma, koji su iz daleka pješa~ili. To je jedno. A drugo je, da mi uselja~koj stranci moèmo imati, kad god ho}emo ovakovuskupštinu. îtali ste i sami, kakova je bila skupština u Zagrebu,14. rujna, gdje je bilo 120 000 seljaka, 30 hiljada gra|ana i 20hiljada radnika i više. To je stenografski napisano i opisano unovoj "Boì}nici". Više puta su mi govorili ljudi: nemojte nampisati, tko je govorio, nego što ste govorili. Zato ste dobili ovegodine u "Boì}nici" opis te skupštine i imat }e te cijelu njezinusliku, koja nam je ponovno u Evropi utvrdila naše mjesto.

Nama Evropa ne moè i ne}e pomo}i, a to mi od nje i neo~ekujemo i ne trebamo, jer teško je ~ovjeku, koji iz tu|e torbekruha ~eka. (Tako je!) Ali mi u Evropi imamo prijatelja, koji ne

162

}e trpjeti, da nam za vrat stane i jedan sabljaš i nasilnik, kako jestao Macedoncima. Evropi je previše jedna Macedonija, jednaCrna Gora i jedna Albanija i mi ne }emo i ne damo niti mi a nitiEvropa, da Beograd u~ini iz Hrvatske Macediniju, Albaniju iCrnu Goru. Albaniju daju ciepati, to je Paši}eva politika. Jasam našao tvrdih dokaza, da je Paši} pregovarao s talijanskom ima|arskom vladom, da si Hrvatsku podijele. Nema toliko vje-šala, na koliko bi trebalo njega i njegove sukrivce objesiti.Nema nikoga kod nas, niti da u snu sanja, da dijeli Srbiju.Paši}evoj opakoj duši i ludoj glavi nikla je ova misao: Ako kodizbora izaberemo mi Hrvati istu ve}inu, da nas treba odrezati,ili kako se veli amputirati. Italija bi preuzela jednu polovicuHrvatske, a Ma|arska drugu. Ja javno i otvoreno velim: Tkogod od Srba vodi ovakovu politiku, s njim ne moèmo voditiniti razgovora, a kamoli politiku sporazuma. (Tako je!)

Mi s krvnicima hrvatskog naroda ne }emo razgovarati, kaošto ne }emo biti ne samo krvnici, nego ni protivnici srpskoganaroda. Mi smo na skupštini od 14. rujna u Zagrebu utvrdilisvoj poloàj organizovanog prosvije}enog, mirotvornog i poli-ti~ki zrelog naroda. Cijeli svijet zna da mi ho}emo sporazum saSrbijom ne samo rije~ima nego i djelom, i cijeli svijet vidi, dasmo sve u~inili da se taj sporazum po~me. Cijeli svijet zna, dasmo spremni svaki napadaj na naš ìvot i naš opstanak suzbitisvim sredstvima, koja nam stoje na raspolaganju. (Tako je!)

Vi }ete u toj "Boì}nici" na}i još mnogo toga. Gojko Popo-vi} je našao tu, ~im je otvorio, onaj program, koji je i njegov.Malko mi je i krivo bilo, što je ona pjesma, koju je on ~itao ona-ko blaga. Predobri ste i brzo zaboravljate kundak. (Istina. Takoje!) ûvajte se toga. Ja velim ~isto i bistro: Naš je sporazum saSrbima tek po~eo. Koji misle s nama dobro, ti su pošteni, ali ihima, koji sami svoj narod preziru. A Srbin, koji svoj narod pre-zire, taj ne moè ni nas poštovati. Ja mjerim svakoga politi~arapo tom, kako se ponaša prema svomu narodu, prema seljaku iradniku. U Srbiji radnik nema nikakovih prava. Dosta je po-sumnjati da je komunist, ve} je progonjen kao divlja zvijer.Ovo je barbarstvo, koje mu je sli~no još samo u Rumunjskoj.Kad mogu ~lanovi današnje vlade i bolje srpske inteligencije

163

imati ovako zastarjele pojmove, to je strašno. Kako pak istommisle radikali i batinaši? Oni misle, kao što je mislio i Tisza oma|arskom narodu. I pro}i }e kao Tisza. Tisza je prezirao svo-ga seljaka i više drào do grofovske ostruge nego do selja~kogpluga. Tako ovi više drè do oficirske sabljice, nego do sel-ja~kog pluga i pera. U što se ufali, to }e im odrezati glavu.(@ivio, tako je!) U "Boì}nici" }ete na}i i ovu sliku. Lani smoimali na nojoranje, ljetos sjetvu a na godinu ètvu. Na godinu}e naš posao biti gotov, ako da Bog i naša selja~ka sloga.

Vi koji znate, Vas }u sjetiti, a koji ne znate Vama }u pri~ati,da je ovo mjesto, gdje drìmo skupštinu i cijeli ovaj kraj krozvjekove bio razbojište. Tu su prolazili Turci Osmanlije uMa|arsku, tu su se tukli Bugari i Avari, Hrvati i Bugari, tu jebilo razbojište zadnjeg svjetskog rata. îtav Hrvatska je bila odrata pošte|ena, a poslije završenog rata ovdje je bila neko vrije-me najstrašnija strahovlada. Srijem je bio pod vlaš}u Paši}a,Proti}a i Pribi}rvi}a kao strahovita tamnica i pravi pakao. I viste to izdràli. Kad sam bio zatvoren 23 mjeseca, nisam se bo-jao za Zagorje, oni su vi~ni sili, ali sam mislio: što }e biti u Srie-mu i Slavoniji? Mislio sam: Ho}e li ovaj mekani i ljupki narod,koji tako liepe pjesme pjeva i dukate ispod vrata nosi, kolo igrai tamburicu svira, ho}e li taj narod shvatiti, da se za selja~kopravo mora baš tako raditi i boriti kao za svagdašnji kruh;dapa~e i više, jer svaki je selja~ki narod najviše èljan pravice inajviše èdan slobode. Ja sam u zatvoru o tom dugo i mnogorazmislio, jer u zatvoru kao i na moru ~ovjek se najbolje nau~i ipromišljavati i Boga moliti. I tko ne vjeruje u Boga, neka ide namore ili u aps. (Veselost).

Mislio sam si dakle, ho}emo li mi Hrvati ikada posti}i, da izovoga strahovitoga stoljetnoga razbojišta stvorimo sabiralištesnage i hrvatske i selja~ke, koja je jedini temelj velikom našemsporazumu s narodom srpskim. Znao sam dobro, da mi se netreba bojati za naše hrvatstvo i za selja~ku sviest ni u Zagorju,ni u Primorju, ni u Dalmaciji, pa~e ni u Hercegovini, ni u Bo-sni, ali pitao sam se neprestano, ho}e li nekadašnja tobo`njaŠokadija postati prava selja~ka i republikanska Hrvatska. I evodo~ekali smo, da je to postala. Do~ekali smo još i više, da 180

164

tisu}a najboljih i najprosvie}enijih Srba u našem hrvatskomSriemu ne gleda više na tu Šokadiju ni s mr`njom, ni s prezi-rom, nego ili s poštovanjem ili s prijateljstvom i ljubavlju ili sastrahom, jer vide, da hrvatski seljaci imaju pravo. A ti sriemskisrbski seljaci, to je cviet srbskoga selja~kog naroda.

Komu se ~ini, da sam ja tu Srbe u Sriemu previše pohvalio,neka samo prosudi to, što }u sada kazati o Nazarencima, koji sugotovo svi sami Srbi. Vidjet }ete, da su to an|eli. Njih su danaspuni zatvori u Iloku i Petrovaradinu, u Mitrovici i u Rumi. To jesve zato, jer ne }e primiti puške u ruke i jer prisegu polaù samotako, da metnu ruku na srdce, a da pri tom ne zovu Boga zasvjedoka.

Za te Nazarence pripoviedao mi je naš podpredsjednik dr.Ma~ek ovaj svoj doìvljaj. Još godine 1902. ili 1903. sretnemkao bivši austrijski poru~nik jednog Srbina odavde iz gornjeHrvatske, koji je odsluìo svoje 3 vojni~ke godine i svoje 4 voj-ne vje`be i imao je odsluìti još samo petu. Tu najedanput izja-vi, da mu njegova duša ne da primiti pušku u ruku. Odsude gana dvie godine tamnice. Kad je to odsjedio, nije opet htio pri-miti puške u ruke i tad ga odsude na tri godine. Polovicu su mu,mislim, oprostili i ja sam ga sreo na kolodvoru, kad je išao ku}i.Upitam ga: Što se to najedanput sjetio, da ne hvata puške i daradi toga toliko strada. On mi je jednostavno odgovorio, da imaènu, jednu Srpkinju Sriemicu, koja je Nazarenka. Kad ju jeoènio, tukao ju je po narodnom obi~aju za svaku malenkost, aona mi – re~e – nije nikada odgovorila nijedne àlne rie~i, nika-da nije podigla ruku, da se brani od mojih udaraca, nego bi sesamo stisnula i stajala mirno kao ov~ica. Mene je na koncu bilostid, postao sam i ja Nazarenac i zato nisam htio primiti za puš-ku. Kad su me zvali na sud, nisam nikada mislio, što }u govori-ti, jer sam znao, da Sv. Pismo kaè: I kad vas starješine pozovu,da vas sude, ne brinite se, što }e te im odgovarati, jer }e duhBo`ji uviek biti s vama.

Ovo je vidite velika stvar. Ako u srpskom selja~kom naroduima nekoliko tisu}a ovakovih probu|enih krš}anskih duša,onda je to ve} samo po sebi dokaz, da je srbski seljak sam posebi, koliko ga ne kvare i ne zavode njegova pokvarena gospo-

165

da, tako plemenit kao i seljak hrvatski. Kad naime vidite na jed-nom drvetu samo jednu ili dvie krasne kruške, onda znate, kadto drvo urodi, da }e sve biti takove.

Ali pazite dobro. Kad bi mi Hrvati bili svi, kao što su Naza-reni, beogradski sabljaši bili bi brzo gotovi s nama, a da smokomunisti, još brè. Sam nam je Isus govorio: "Budite krotkikao golubovi, a lukavi kao zmije". Mi tako i radimo, kad ima-mo posla s nasilnom i pokvarenom gospodom. Radikali i bati-naši od toga ništa ne razumiju i ne znaju baš ništa što miho}emo. To je dobro. (@ivio. Tako je!) Ali je dosta, da to znamomi i naši politi~ki prijatelji i saveznici. A još je va`nije to, dave} i srpski seljak po~ima osje}ati, da hrvatski seljak ho}e bašono, što i Srbinu najviše treba.

I tako je ovo veliko razbojište postalo sveto ognjište i sabi-ralište snage hrvatske, snage selja~ke i ~ovje~anske.

Kao pravi i pred Bogom ponizni krš}ani vi ste hrabri i neu-strašivi i pred bilje`nikom i pred àndarom i pred spahijom. Viznate svi do jednoga, da kod svakih izbora, a osobito kod sa-borskih, svaka selja~ka kuglica spada samo u ~ovje~ansku ku-tiju. A na tom je razbojištu eto nikla i najdivnija krš}anskasljedba, koja doduše ovaj ~as nije politi~ki zgodna, a kamo lispasonosna, ali je ìvi i neoborivi dokaz jedne te iste velikeduše, jedne te iste neslomive snage selja~kog naroda srpskoga iselja~kog naroda hrvatskoga.

Vi Hrvati republikanci, baš kao i Srbi Nazarenci znadetebiti mirni kao sveci, stisnuti zube i trpjeti, ako treba i najve}enepravde. A ipak ste tvrdi kao èljezo i neustrašivi kao lavovi.To je vidite naša sre}a i u tom je vidite naša sigurna pobjeda. Miod svojih odluka i od svoga cilja ne popuštamo i ne odstupamoni za vlas. Bude li ipak radi naše velike zajednice potrebno štopopustiti, mi Hrvati moèmo i ho}emo to u~initi, ali niti Petru,niti Pavlu, nego jedino srpskom selja~kom narodu. (Burno i du-gotrajno odobravanje i klicanje. Sav narod pjeva odkrite glave:Liepa naša…uz zvukove glazbe, koju nadkriljuju tanka djevo-ja~ka grla. Odli~ni gosti i beogradski novinari zadivljeni pro-matraju taj veli~anstveni prizor neopisivog zanosa ioduševljenja.)

166

Diskontinuirani kontinuitet Muzeja\akovštine

Muzej \akovštine osnovan je potkraj 1951. godine. Njego-vom osnivanju prethodile su gotovo dvogodišnje pripremekoje su, u kona~nici, završile uspješno, ponajprije zahvaljuju}ientuzijazmu pojedinaca duboko svjesnih potreba o~uvanja kul-turne baštine \akova i \akovštine. Sve poteško}e kroz koje jeprolazio Muzej u svom više desetljetnom egzistiranju paradig-mati~ne su za odnos naspram kulturi, i to ne samo u našem Gra-du. Upravo stoga smatram za potrebno upozoriti ~itatelje daovaj ~lanak ne do`ive kao puku lamentaciju nad osobnim po-teško}ama, ve} kao, prije svega, pledoaje za druga~ije valorizi-ranje institucija kulture i kulturnog stvaralaštva uop}e.

Muzej \akovštine prvobitno je bio smješten u privatnojzgradi, na površini od samo 208 m². U tom, veli~inom uistinuskromnom prostoru, tadašnja direktorica Muzeja Hedviga

167

Zgrada u kojoj je bio smje{ten Muzej

\akov{tine izme|u 1952. i 1967. godine

Dekker – uz pomo} suradnika u Muzeju i ~lanova tada agilnogDruštva prijatelja starina – uspjela je osmisliti stalni muzejskipostav. Uzoritim anga`manom svih uposlenih Muzej je u krat-kom periodu uspio sakupiti zna~ajnu arheološku, etnološku,numizmati~ku, povijesnu i umjetni~ku zbirku. Uz knji`nicu,hemeroteku i fototeku spomenute zbirke ~ine i danas respekta-bilni muzejski fundus koji se procjenjuje na oko 40.000 pred-meta.

Bez obzira na eklatantne po~etne uspjehe koji su, kako jejednom prigodom istaknuo dr. Antun Bauer, bili bez presedanau našoj muzeologiji, opstanak muzeja bio je doveden u pitanje.Razloga tomu bilo je više. S jedne strane kadrovski i financij-ski, pa i sustavne nejasno}e oko mjesta i uloge muzeja, naro~itou manjim sredinama, a s druge, problemi odgovaraju}eg smješ-taja koji ~esto nije zadovoljavao osnovne zahtjeve struke. Tije-kom šezdesetih godina ~elni ljudi Muzeja uspjeli su, uz pomo}tada naših najeminentnijih muzeologa sprije~iti, iz politi~kihkrugova iniciranu ideju o fuziji Muzeja i Narodnog sveu~ilišta.Da je do te integracije kojim slu~ajem ipak došlo zna~ilo bi to,sasvim sigurno, sukcesivno gašenje Muzeja i involuciju gradana kulturnom planu. Sli~ne tendencije inicirane su, u ve}oj ilimanjoj mjeri, i narednih desetlje}a.

Nikako ne umanjuju}i spomenute poteško}e, ~ini se, da suse problemi vezani za smještaj Muzeja, ve} tada, pokazali kaonajakutniji. Nakon ne dobivanja suglasnosti za daljnji boravaku dotadašnjim, u svakom pogledu nezadovoljavaju}im prosto-rima, prona|en je novi, koji je imao 480 m² površine i bio, neoptimalno, ali nakon sprovedene najnu`nije sanacije, svakakozadovoljavaju}e rješenje. Ve} 1970. godine otvoren je stalnipostav u ~etiri prostorije da bi, tri godine kasnije, isti bio goto-vo udvostru~en. Na postavu su radili djelatnici Muzeja potpo-mognuti muzealcima iz Zagreba i Osijeka.

Od sredine sedamdesetih godina, pa sve do po~etka Domo-vinskog rata, Muzej \akovštine djeluje kao jedna od stabilnijihi prominentnijih kulturnih ustanova grada. Organiziraju seizlo`be, pove}ava se broj predmeta u pojedinim zbirkama –kako donacijama tako otkupom i arheološkim iskopavanjima –

168

a pojedini djelatnici Muzeja aktivno se uklju~uju u sva relevan-tnija kulturna doga|anja u gradu. Pokrenuta je i Biblioteka Mu-zeja u kojoj je objavljeno nekoliko brojeva Muzejskogzbornika i knjiga kustosa Krešimira Pavi}a "Povijest |ako-va~kih tiskara". Stalna je suradnja pojedinaca u stru~nim i dru-gim publikacijama što, dakako, samo u~vrš}uje pozicijeustanove.

Do sredine 1992. godine, kada se u Muzeju upošljava autorovog priloga, u ustanovi su radila samo ~etiri djelatnika, odtoga dva stru~na. Kako je \akovo u to vrijeme bilo izlo`enoratnim djelovanjima, o uobi~ajenim aktivnostima nije moglobiti govora. To, dakako, ne zna~i da se nije radilo. Snimljeno jenekoliko videovrpci o ratnim operacijama na podru~ju \akovai \akovštine koje }e, zasigurno, predstavljati nezaobilazne iz-vore budu}im istra`iva~ima naše suvremene povijesti. Osno-vana je i zbirka Domovinskog rata u kojoj je pohranjeno sve štonam je u danim okolnostima bilo dostupno: dio pisane doku-mentacije iz osvojenih vojarni JNA, ostaci kasetnih bombi,"bojler – bombe" doma}e proizvodnje, puške, granate, amble-mi prvih postrojbi… Svemu tome treba pribrojati i velik broj

169

Zgrada Muzeja \akov{tine u Preradovi}evoj 17. Muzej u tim prostorima

obitava izme|u 1967. i 1994. godine

fotografija snimljenih u gradu, ali i na prvim linijama bojišnice.Za vrijeme ratnih djelovanja, na svu sre}u, zgrada Muzeja nijebila ošte}ena.

Sredinom 1991. godine, po naredbi Ministarstva kulture,gotovo cjelokupan muzejski fundus, iz sigurnosnih razloga,premješten je u ratom manje ugroèna podru~ja Hrvatske gdjese nalazio do 1997. godine. Postoji opravdana sumnja da bi diofundusa mogao biti ošte}en, s obzirom da je premješten, a vje-rojatno i pohranjen, na nezadovoljavaju}i na~in. Iako je odgradskih vlasti tadašnji ravnatelj Muzeja traìo, za transport ideponiranje primjerenu opremu, ona nije bila osigurana. U do-pisu koji je na adresu Muzeja \akovštine krajem 1994. godineuputila Jasna Tomi~i}, ravnateljica Hrvatskog povijesnog mu-zeja, isti~e se da bi Muzej \akovštine trebao preuzeti sve pred-mete zbog "velikih problema koje imamo u našim depoima".Ta izjava dodatno poja~ava naše strahovanje za sudbinu muzej-skog fundusa, tim više što u ovom trenutku nismo sigurniho}emo li uop}e biti u stanju prihvatiti povrat preseljenih pred-meta.

Pesimizam izraèn u potonjoj re~enici ima, naàlost, realnoutemeljenje. Uz sve poteško}e tijekom rata, Muzej je u svibnju

170

Izme|u 1994. i 2002. godine Muzej je smje{ten u Radi}evoj 9

1994. godine morao prostor u kojem je do tada obitavao ustupi-ti Biskupiji |akova~koj i srijemskoj, a gradske vlasti nisu ume|uvremenu uspjele prina}i prostor koji bi zadovoljio kriteri-je struke. Bez ambicija da analiziram, pokušat }u ukratko tekinformirati kako je do toga došlo.

Zgradu u Preradovi}evoj 17 u kojoj je doskora bio smještenMuzej \akovštine sagradio je 1857. godine biskup Josip JurajStrossmayer za potrebe smještaja bosanskih franjevaca, a vre-menom se koristila i u druge vjerske svrhe. Zgrada je 1960. go-dine nacionalizirana i u njoj se prvo smješta Dom zdravlja, apotom Muzej \akovštine i Op}inska uprava društvenih priho-da. Biskupski ordinarijat podnio je tijekom 1993. godine zah-tjev Sekretarijatu za privredu i društvene djelatnosti Grada\akova za povrat spomenute zgrade, no zahtjev, prvobitno,nije bio prihva}en. Nakon àlbe podnijete na tu odluku Sekre-tarijat poništava prvobitno donesenu odluku i donosi novo rje-šenje po kojemu ukida odluku Komisije za nacionalizaciju od15. travnja 1960. godine i zgradu vra}a Biskupiji |akova~koj isrijemskoj. U obrazloènju ove odluke navodi se da organ kojiju je donio nije prigodom podnošenja zahtjeva imao u vidu"mnogobrojne dokaze" koji su u vidu isprava i dokumentacijepriloèni u àlbi Biskupskog ordinarijata.

Spomenuti dokazi, najkra}e re~eno, ukazuju na to da jezgrada korištena u vjerske svrhe (Sjemenište duhovne mladeì\akova) te da zbog toga, prema tada vaè}im zakonima(Slu`beni list FNRJ broj 52/59), nije niti mogla biti nacionali-zirana. Navedeni argument bio je dovoljan da Gradsko vije}e iGradsko poglavarstvo \akova daju suglasnost da se àlba Bi-skupskog ordinarijata prihvati kao osnovana te istome izvršipovrat nacionalizirane imovine.

Koliko je takva odluka u stanju izdràti kriti~ku valorizaci-ju ostavljamo pravnicima i nekim budu}im društvenim anali-ti~arima. Ovom prigodom èlim istaknuti da tadašnji ravnateljMuzeja, kao ni stru~ni kolegij, takvu odluku u slu`benoj kore-spondenciji s Gradom i muzejskim institucijama nisu dovodiliu pitanje – ali je od gradskih vlasti zahtijevano da prije preuzi-manja zgrade od strane Biskupije za Muzej izna|u kvalitetno

171

rješenje. U tome je naša ustanova imala punu podršku Muzej-skog dokumentacijskog centra i, samo jedno vrijeme, pojedi-naca u Ministarstvu kulture. Usudio bih se re}i da su premanama bili benevolentni i gradski ~elnici ali, bez obzira na to,zadovoljavaju}e rješenje za Muzej nisu pronašli.

Zbog odstupanja od utvr|ene dinamike preseljenja u \ako-vu je 15. oùjka 1994. godine odràn sastanak zainteresiranihstrana, a uz nazo~nost gospodina Franje Dubrovi}a iz Uredapredsjednika Republike, te rezolutno precizirani rokovi ise-ljenja Muzeja koji su, u relativno kratkom roku, bili ostvareni.

Muzej \akovštine preseljen je u nefunkcionalnu, derutnu,strukturom prostora i veli~inom (manje od 200 m²) nezadovo-ljavaju}u zgradu. Ili, da budem precizniji, preseljeni su samoljudi, dok je Muzej dobio sve karakteristike imaginarnog. Uprostoru u kojem se sada nalazimo nismo u stanju prihvatiti po-vrat muzejske gra|e, a o stalnom postavu ne moè biti niti go-vora. Ipak, bez obzira na sve poteško}e, i baš poteško}amausprkos, Muzej je i nadalje nezaobilazni ~initelj kulturnogìvota grada. Ve} nekoliko godina, u relativno pravilnim vre-menskim razmacima, odràvamo javne tribine na kojima pred-stavljamo recentne knjige hrvatskih izdava~kih ku}a izpodru~ja društvenih i humanisti~kih znanosti, organiziramo li-kovne i druge izlo`be, sura|ujemo sa školama, Hrvatskom voj-skom, udruènjima gra|ana, na posudbu nudimo diobibliote~nog fonda, objavljujemo radove u stru~nim publikaci-jama i dnevnom tisku. Rezultati do kojih se došlo arheološkimiskopavanjima posebice su zna~ajni jer uvelike nadilaze lokal-ne okvire. Tako su starokrš}anski nalazi s našeg podru~ja ve}prezentirani na izlo`bama i izvan dràvnih granica, dok }e naj-noviji nalazi iz, pretpostavlja se, 11. i 12. stolje}a, vjerojatnoradikalno revidirati dosadašnje spoznaje o najstarijoj povijestinašeg grada.

Dakle, u uistinu teškim uvjetima, u uvjetima kada smo pri-siljeni dio spomenutih aktivnosti obnašati u srodnim instituci-jama koje su u stanju ponuditi odgovaraju}i prostor, radnihrezultata ne manjka. To se, naàlost, ne bi moglo re}i i za našeosniva~e, Grad \akovo, - barem kada je u pitanju pronalaènje

172

odgovaraju}e lokacije za smještaj Muzeja. Takvih lokacija unašem gradu, doduše, i nema puno, no, ipak, tijekom 1996. go-dine, iz neobjašnjivih razloga, propuštena je prigoda da se pro-blem smještaja Muzeja riješi na primjeren na~in. Jedna prigodaje propuštena, ali se, nema tomu dugo, ukazala nova. Svi mikoji smo zainteresirani za što kvalitetnije kulturno profiliranjegrada bojimo se i pomisliti što bi se moglo dogoditi ako se i taprigoda propusti. U svakom slu~aju, rješenja su na vidiku.Grad je na potezu.

Epilog

Od kako su napisani ovi reci, a prošlo je ve} gotovo pet go-dina, Muzej još uvijek nije uselio u nove prostore. No, kakosada stvari stoje, to }e se dogoditi u najskorije vrijeme. Dokovo pišem izvode se završni radovi na zgradi bivšeg kotara, ave} je odre|en i datum sve~anog otvorenja (8. svibnja). Ako bikojim slu~ajem došlo do pomicanja nazna~enog termina, što unašim prilikama nije nemogu}e, skori prelazak u novu zgradu,ipak, više ne mo`e biti upitan. Što se sve doga|alo proteklihpet godina mo`da }e biti predmet neke budu}e analize, a dokona ne bude napravljena ovdje }emo ponudit tek genezu pisa-nja prete`ito lokalnog tiska vezanu za smještaj Muzeja \akov-štine u nazna~enom razdoblju. Komentar, vjerujem, nije potre-ban.

173

174

\akova~ki glasnik 12. 11. 1998., 15

175

\akova~ki glasnik, 11. 02. 1999., 10

176

\akova~ki glasnik, 27. 1. 2000., 6

177


178


179

Jutarnji list, 6. 4. 2001., 18

180


181

Glas Slavonije, 27. 2. 2002., 15

182

Zgra

da

Kr.

kota

rske

obla

sti

po~e

tkom

20.st

olj

e}a,od

svib

nja

ove

godin

etr

ajn

orj

e{en

jeza

Muze

j\

ako

v{ti

ne

KRITIKE

183

184

Najnovije spoznaje o Nijemcima \akovai \akovštine

O njema~koj narodnosnoj skupini na podru~ju jugoisto~neEurope, napose za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjet-skog rata, dobar uvid moèmo dobiti ne samo ~itaju}i knjige iperiodiku na stranim jezicima (njema~kom), kako je to bioslu~aj do prije desetak godina, ve} i u doma}im bibliotekama,iš~itavaju}i knjige i ~asopise pisane na hrvatskom jeziku. Da jetomu tako moèmo ponajprije zahvaliti dr. Vladimiru Geigeru,autoru nekoliko knjiga i na stotine ~lanaka, kako izvorno znan-stvenih i stru~nih, tako i onih prilago|enih najširoj ~itala~kojpublici. U samom po~etku bavljenja ovom problematikom, kaošto je to slu~aj i s ve}inom drugih povjesni~ara zaokupljenih~itavom lepezom najrazli~itijih tema, problemu je prišao kori-ste}i dominantno induktivnu metodu. înjenica što su ~lanovinjegove šire obitelji bili `rtvama odmazde koja je provedenanad pripadnicima njema~ke narodnosne zajednice stigmatizi-rane kao kolektivnog krivca za strahote koje su u~inili njihovipojedini sunarodnjaci tijekom Drugog svjetskog rata, te nepo-stojanja interesa unutar struke - ali i dovoljno gra|anske hra-brosti (naàlost, ponekada je i ona potrebna) da se piše i otemama koje su mogle ugroziti samodopadnost ondašnjeg si-stema i njegovih nosilaca - bili su mu glavni poticaj da pristupisustavnom prou~avanju njema~ke nacionalne manjine. Ponaj-prije na podru~ju \akova i \akovštine, potom Slavonije, aonda i šire, na podru~ju Hrvatske i jugoisto~ne Europe.

Prve zna~ajnije radove o toj temi objavio je u lokalnim revi-jama i zbornicima sredinom osamdesetih godina, još kao stu-dent povijesti na Filozofskom fakultetu Sveu~ilišta u Zagrebu.Ve} u tim radovima (posebice onom naslovljenom "Koloniza-cija Nijemaca u \akovo i \akovštinu", Zbornik Muzeja

\akovštine, 3/1985., 29-65.) moè se prepoznati minuciozanpristup zadanoj problematici, zavidan stupanj analiti~nosti i si-

185

stemati~nosti, te nadasve velika pozornost o~uvanju dignitetapovijesne ~injenice. Inzistiranjem na spomenutim vrijednosti-ma, koje je ugra|ivao i u svoje kasnije radove o folksdoj~erskojproblematici, Geiger je u stru~nim krugovima prepoznat kaorespektabilni znanstveni istraìva~, što se onda nu`no reflekti-ralo i na percepciju njegova rada unutar lokalne, |akova~kesredine.

Svoje prve knjige (Što se dogodilo s Folksdoj~erima?, Nje-ma~ka narodnosna zajednica, Zagreb, 1993. i Pisma iz Krndije,Njema~ka narodnosna zajednica, Zagreb, 1994.) potpisao jezajedno s Ivanom Jurkovi}em. U prvoj, skromna obima, ali im-pregniranoj relevantnim podacima bitnim za razumijevanje ge-neze Nijemaca na ju`noslavenskim prostorima, dat je okvirnuàn za razumijevanje daljih eksploracija, odnosno ponu|ensaèt prikaz povijesti Nijemaca na prostorima bivše Jugoslavi-je, i to tako da zadovolji interes manje zahtjevne publike. Ma-nje zahtjevne u smislu spremnosti na analiti~ko iš~itavanje tek-sta, ali zato rezolutne da im netko kona~no ponudi depolitizira-nu i od ideologije oslobo|enu sliku prešu}ene, ili paktendenciozno interpretirane prošle stvarnosti. Dakle, upravoonakvu s kakvom se do izlaska ove knjige, barem kod nas, nisumogli upoznati. U spomenutoj knjizi Geiger zapravo otvaraproblem nestanka njema~ke narodnosne skupine za, i nepo-sredno poslije Drugog svjetskog rata, te faktografski uvjerljivoelaborira tezu o njenom planskom i sustavnom etni~kom~iš}enju.

Prošlo je tek godinu dana od objavljivanja prve, a na polica-ma knjiàra pojavila se ve} i druga monografija istih autora: Pi-

sma iz Krndije. U njoj, barem kada je rije~ o pristupuistraìvanju svakako poticajnijem štivu, ~itatelji se upoznaju sapismima logorašice Mire Knöbl. Ta pisma potresno su svje-do~anstvo "malog ~ovjeka" suo~enog s tzv. povijesnomnu`noš}u koja ga, gotovo u pravilu, svodi na sredstvo za ostva-rivanje "bolje budu}nosti". Emocijama nabijena, ova kore-spondencija na najbolji mogu}i na~in ukazuje na svudramatiku ìvljenja "malih ljudi" u vremenima realizacije "ve-likih ideja". Njima nas autori upozoravaju na ono bitno: ne-

186

odrìvost teze o postojanju kolektivne odgovornosti. Ako seuzme u obzir ~injenica da je knjiga izašla upravo u vrijeme ko-lektivnog nacionalnog zanosa iniciranog ratnim zbivanjima natlu bivše Jugoslavije, njeno pojavljivanje imalo je i dodatnu,dnevno-politi~ku dimenziju.

Ovakvom pristupu istraìvanju - koji se oslanja na nekeaspekte povijesne antropologije i tzv. oralne historije, a koji jošuvijek nije dovoljno afirmiran unutar struke iako, ~ini se, baštakvi pristupi nude najneposrednije odgovore na vitalne preo-kupacije ljudi zahva}enih vremenskim turbulencijama ovak-vog tipa - trebalo bi posvetiti du`nu pozornost i u nekimbudu}im radovima o istoj temi.

Nestanak Folksdoj~era (Nova stvarnost, Zagreb, 1997.),sljede}a Geigerova knjiga, nije bila na tom tragu. Ona je zbirinstruktivnih i korektno napisanih radova prethodno objavlje-nih u stru~nim publikacijama, koje treba poimati tek kao ele-mente jednog budu}eg mozaika. Toga je, dakako, svjestan isam autor koji je u proslovu knjige napisao kako je ona "zbir inamjerna ponuda razli~itih tema, problema, stilova i vrsta(koje) daju vi|enje, promišljanje i tuma~enje pojedinih detaljaiz povijesti i sudbine Nijemaca na hrvatskim i ju`noslavenskimprostorima."

Objavljivanjem ove knjige, sudjelovanjem na simpozijimai permanentnim prisustvom u javnosti, Geiger je još ja~eu~vrstio svoj, ve} i od prije prepoznatljiv habitus vezan za naj-razli~itije manifestacije djelovanja njema~ke narodnosne sku-pine, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom planu. Naime,njegov istraìva~ki interes znatno je eksploatiran u vrijeme ko-lektivisti~kog zanosa u kojem je, uglavnom nekriti~ki i poli-ti~ki tendenciozno, odbacivano sve ono što je stvoreno uvrijeme poslijeratne vladavine komunista. Plansko protjeriva-nje Nijemaca sa podru~ja bivše Jugoslavije sasvim se dobrouklopilo u sotonizaciju bivše vlasti, odnosno apologiju radikal-nog nacionalizma kao dominantne politi~ke opcije u Hrvatskojdevedesetih godine iako, treba to odmah re}i, Geigerovi radovinisu bili tendenciozno pisani niti eksplicitno politi~ki intonira-ni. Osobnu i kolektivnu agoniju pripadnika njema~ke skupine

187

na prostorima socijalisti~ke Jugoslavije neposredno nakonDrugog svjetskog rata Geiger je sagledavao u kontekstu sveu-kupnih doga|aja prije, za vrijeme i poslije rata, te u svojim ra-dovima decidirano tvrdio: "Kolektivnog zlo~ina nema, postojekonkretni izvršitelji i konkretne `rtve" (Pisma iz Krndije, 15).

înjenice, na kojima je inzistirao u svim svojim radovima oovoj temi, nepobitne su i dovoljno kompromitantne za sve onekoji su na bilo koji na~in sudjelovali u neselektivnoj odmazdiprema pripadnicima njema~ke manjine. Iseljavanje Nijemaca ioduzimanje njihove imovine inicirano je i zakonski reguliranood strana najviših organa jugoslavenske dràve, a, da još jed-nom citiram samog autora, provodili ga nisu "Srbi, Hrvati ilineki drugi, pa ~ak niti komunisti, ve} konkretni komunisti,konkretni Hrvati, konkretni Srbi; po~ev od onih koji su izdavalinare|enja, pa sve do egzekutora." (Pisma iz Krndije, isto.) Tukonstataciju isti~em stoga što mi se ~ini potpuno ispravnom,kako ljudski tako i politi~ki, te stoga što je iznesena u vrijemeponovnog provo|enja "etni~kog ~iš}enja" na ovim prostorima,isto tako brutalnog, ali provo|enog u bitno druga~ijoj, sloèni-joj situaciji, i s drugim protagonistima u glavnim ulogama.

Takvo, u osnovi farsi~no ponavljanje povijesti, samo je ar-gument više da povijest još uvijek nismo prihvatili kao u~itelji-cu ìvota, ali, unato~ svega, i to da inzistiranje povjesni~ara napribliàvanju Istini o prošlim doga|ajima nije lišeno smisla.Dapa~e. Uvjeren sam da bi traganje za Istinom, ma kakva onabila, moralo biti osnovni pokreta~ znanstvenog istraìvanja.Kako, u kojem kontekstu, i u koju svrhu }e tako dobivene re-zultate istraìvanja koristiti zainteresirane grupe i pojedinci,autor, naàlost, ne moè uvijek u potpunosti kontrolirati.

Potkraj 1999., odnosno po~etkom 2001. godine, Geiger jeobjavio još dvije knjige. Prva je Radni logor Valpovo

1945.-1946. (Njema~ka narodnosna zajednica – Zemaljskaudruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, 1999.), a dru-ga Nijemci u \akovu i \akovštini, (Hrvatski institut za povijesti Dom i svijet, Zagreb, 2001.)

Radni logor Valpovo 1945.-1946. zbirka je razli~itih pisa-nih dokumenata iz kojih je mogu}e iš~itati va`ne pojedinosti

188

bitne za što cjelovitije sagledavanje radnih i ìvotnih uvjeta lo-goraša, odnosno sudbinu koja ih je zadesila neposredno po za-vršetku Drugog svjetskog rata.

Za razliku od spomenute zbirke dokumenata, ure|ene ponajvišim standardima, studija Nijemci u \akovu i \akovštini

pisana je s drugim ambicijama i za sada je zasigurno najkvali-tetniji i najcjelovitiji Geigerov rad. Zapravo, rije~ je o njegovoju nekim aspektima revidiranoj doktorskoj disertaciji obranje-noj u Zagrebu prosinca mjeseca 1996. godine - izvorno naslov-ljenoj Njema~ka etni~ka zajednica u \akovu i \akovštini od

po~etka 19. do sredine 20. stolje}a. înjenica da je od obraneradnje do njenog integralnog objavljivanja prošlo gotovo petgodina bitno je utjecala na izmjene i dopune prvobitne verzijerukopisa. Naime, kako su Nijemci ostali i nadalje autorov pri-marni znanstveni interes, bilo je za o~ekivati da }e nove spoz-naje dobivene recentnim istraìvanjima na}i mjesta uspomenutoj knjizi. To se uistinu i dogodilo. U~injene interven-cije svele su se uglavnom na optimalna skra}enja prvotnog tek-sta i ispise još potpunijih biljeàka. Na taj na~in znanstvenoj suzajednici, posebice onim njenim ~lanovima zainteresiranim zaovu problematiku, ponu|eni dodatni argumenti za u knjizi iz-nesene teze, a široj ~itala~koj publici ~itko i pregledno štivo.

Sadràjno, knjiga je pokušaj cjelovitog: demografskog, po-liti~kog, gospodarskog i kulturnog djelovanja Nijemaca naprostoru \akova i \akovštine od po~etka naseljavanja u dru-goj polovici 18. do sredine 20. stolje}a kada su, na osnovu pri-pisane im kolektivne odgovornosti za izbijanje Drugogsvjetskog rata i u njemu po~injene zlo~ine jednog dijela svojihsunarodnjaka, beskrupulozno oplja~kani i protjerani s ovihprostora. Razdoblje od oko dva stolje}a prisutnosti Nijemacana podru~ju \akova i \akovštine autor je obradio u pet poglav-lja: Nijemci na vlastelinstvu |akova~ke biskupije do1848.-1849. godine, Nijemci \akova i \akovštine od1848.-1849. do 1918. godine, potom od 1918. do izbijanja Dru-gog svjetskog rata, tijekom rata (1941.-1945.) i nakon njega.Na kraju knjige, kako je to ina~e uobi~ajeno za knjige ovakvogprofila, izostao je popis literature (doduše, implicitno sadràn u

189

bilješkama uz osnovni tekst), ali je zato prilo`eno kazalo osob-nih i zemljopisnih imena te sa`etak na njema~kom jeziku. Stu-dija Nijemci u \akovu i \akovštini zasigurno je najcjelovitijiprikaz prisutnosti njema~ke etni~ke zajednice u hrvatskim kra-jevima, a vjerujem i metodološki dobar model primjenjiv, kakona druge geografske cjeline, tako i na druge etni~ke zajednicekoje danas obitavaju u Republici Hrvatskoj. Ali ne samo to.Svaki onaj koji se osmjeli pisati društvenu povijest \akova i\akovštine u ovoj knjizi na}i }e jasno ucrtane koordinate unu-tar kojih se treba kretati, kao i obilje upotrebljive faktografije.Upravo stoga treba ju ~itati slojevito, ne samo kao povijest Ni-jemaca, što ona svakako primarno je, ve} i kao relevantan do-prinos sagledavanju društvene povijesti \akova i \akovštine.

U iš~ekivanju novih Geigerovih knjiga, a nema sumnje da}e ih biti, i to uskoro, treba re}i da je ve} sa dosada u~injenimumnogome pridonio afirmaciji druga~ijeg gledanja na mjesto,ulogu, i nadasve sudbinu njema~ke narodnosne zajednice zavrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Kako jerije~ o povjesni~aru mla|e generacije, vjerujem da njegovi naj-bolji radovi o ovoj problematici još uvijek nisu napisani, a ako}e biti bolji od do sada objavljenih, onda uistinu imamo valja-nog razloga da ih sa nestrpljenjem o~ekujemo. No, ipak, trebabiti realan. Problem Folksdoj~era na ovim prostorima, gleda-ju}i iz perspektive povjesni~ara, kompleksan je problem koji,da bi bio u cijelosti - i valjano obra|en – nu`no zahtijeva timskii interdisciplinarni rad. Pojedinac, ma bio to i Vladimir Geiger,~ovjek jakog motiva i silne radne energije, zasigurno ne}e mo}isam ponuditi dovoljno kvalitetne odgovore na mnogobrojnapitanja imanentna problematici s kojom se s tolikom preda-noš}u bavi. A mo`da i ho}e. Tko zna?

190

Sto godina od ro|enja slikara Ljudevita(Branimira) Šesti}a

Uz ime grada \akova, kao stereotip, provla~i se fraza o gra-du bogate kulturne baštine. Takva ocjena, koja se naj~eš}emoè ~uti u prigodnim govorima i pro~itati u tekstovima pro-motivne namijene godi uhu, lijepa je, ali pitanje je koliko i isti-nita. Ako se apstrahira sve ono što je na kulturnom planuu~injeno, a vezano je uz aktivnost biskupije i njezinog respek-tabilnog intelektualnog pogona - kako nekada, tako i danas -bojim se da ne ostaje puno toga vrijednog spomena, one vrsteduhovnih emanacija koje nadilaze okvire grada i ~ine neupitnidio nacionalne kulturne baštine. A i prema onome što imamo,ili smo barem skloni prisvajati, ne ponašamo se s du`nompa`njom. Prije to~no 100 godina u \akovu je ro|en Ljudevit(Branimir) Šesti}, ponajbolji pejsaìst sjeverne Hrvatske, je-dan od ~etiri slikara koji su imali nekih dodirnih to~aka sa\akovom i \akovštinom. O dometima njihova slikarstva (Še-sti}, Tišov, Mesaroš, Tomerlin) mo`da ponajbolje govori ~inje-nica da im se imena nalaze u ve}ini knjiga o povijestihrvatskog slikarstva, ali, unato~ tomu, široj |akova~koj javno-sti nisu, ili barem nisu dovoljno dobro poznati. Kako je sigurnonajbolji na~in upoznavanja sa slikarom, bio on ìv ili ne, upoz-navanje s njegovim stvaralaštvom, njegovim slikama, autorovog teksta, ina~e viši kustos Muzeja \akovštine, ve} dvije go-dine bezuspješno pokušava zaninteresirati kreatore kulturnepolitike grada o potrebi dostojnog obiljeàvanja stote obljetni-ce ro|enja Ljudevita Šesti}a. Kako se za Šesti}evu izlo`bu nisuuspjela prona}i minorna financijska sredstva, a niti adekvatnomjesto u kojem bi izlo`ba bila postavljena, smatrao sam za po-trebnim barem na ovaj na~in skrenuti pozornost javnosti na~injenicu da je taj poznati hrvatski slikar danju svjetlost po prviputa (koje li slu~ajnosti!) ugledao baš u \akovu.

191

192

Poretret Nakice, 1940.

Autoportret, 1927.

Ljudevit (Branimir) Šesti}, kao što sam ve} istaknuo, ro|enje u \akovu 4. kolovoza 1900. godine. Njegov otac, dr. FilipŠesti}, pravnik i jedno vrijeme kotarski predstojnik, ~esto jemijenjao mjesta boravka. Nakon šest godina po ro|enju sinaŠesti}i se sele iz \akova da bi, kao moderni nomadi, u samonekoliko narednih godina, više puta mijenjali mjesto svojegaboravka. Tako je mali Ljudevit bio primoran prvi razred osnov-ne škole završiti u Ogulinu, drugi u Oto~cu, tre}i u Koprivnici,a ~etvrti u Ivancu kod Vara`dina. Nakon završene osnovne ško-le upisan je u realnu gimnaziju u Zagrebu gdje boravi u ponaj-boljem plemi}kom konviktu. Ve} u tom periodu Šesti} po~injeslikati i svirati glasovir, što }e, pokazat }e se, biti njegovo traj-no `ivotno i idejno opredjeljenje. Iz toga perioda sa~uvani suneki od njegovih prvih radova. “Zimu” je naslikao 1913., a ak-

193

Provincijski vrt, 1937.Vrbe, 1913.

Motiv iz Zve~aja, 1939.Mrtva priroda s igra~kama, oko

1942.

varel “Ilicu” 1916. godine. Pet godina kasnije upisat }e u Za-grebu Višu školu za umjetnost i obrt (danas Akademijalikovnih umjetnosti) gdje je do 1925. godine stekao neophodnulikovnu naobrazbu uz mentorstvo Ljube Babi}a, FerdeKova~evi}a i Vladimira Beci}a. Po završetku studija, kao neo-sporno talentiran, na osnovu “Ciganke”, jednog od svojih naj-boljih studentskih radova, Šesti} je dobio stipendiju za boravaku Parizu. Tamo }e ostati tek nekoliko mjeseci, što, dakako, nijemoglo bitnije utjecati na njegovo poimanje slikarstva.

Po povratku iz Pariza radit }e kao gimnazijski profesor uPoègi, potom Karlovcu, da bi 1929. godine u zagreba~kom sa-lonu “Urlich” imao prvu samostalnu izlo`bu koja je predstav-ljala rezime njegovog dotadašnjeg stvaralaštva. Izlo`ba je bilazapaèna, a osvrti likovnih kriti~ara na izloène radove podi-jeljeni. Jerolim Miše, naš istaknuti slikar, koji se u to vrijemebavio i likovnom kritikom, o njoj je napisao sljede}e: “Izlo`baje prili~no mrtva, iako ima neke prednosti dobre škole (Beci}).Nezgodno je što mladi slikar doslovno oponaša svog u~itelja…Ovoj izlo`bi nedostaje mladosti i zanosa koji i griješi i daje.Ona nam samo demonstrira rad ~etiri do pet godina na Akade-miji (…), rad koji je zasluìo veoma dobru svjedod`bu…Mrtve prirode su mu najbolje, iako imaju nešto ordinarnog utonu i raspore|aju objekata… Ton njegovih mrtvih priroda kaoda ima namjeru rehabilitirati banalnu paletu sa jednim ozbiljni-jim i stroìm likovnim postupkom. (…) Pejza` slika mnogo ot-vorenije od mrtve prirode… Pejzaì nisu ništa bolji odKova~evi}evih, osim što imaju više tehni~ke spretnosti i što jepaleta slikarskija. (…) Nezgodno je od Šesti}a da ne ulazi teh-ni~ki u objekat tako da se sve doima kao slikano napamet.”

Za razliku od suzdrànog Miše, Ljubo Babi} izlo`bu je vi-dio u ponešto druga~ijem svjetlu. “Nakon nekoliko dile-tantskih i nezanimljivih izlo`bi …” – pisao je Babi} – “ili opetizlo`be umjetnika koji nisu donijeli u svojim radovima nekunaro~itu zanimljivu novost predstavlja se u salonu Ullrich poprvi put mladi talent Lj. Šesti}… Šesti} se ozbiljno trudi okokvaliteta. Nastoji solidno, jednostavno izna}i sklad, bez ikak-vih anegdota ili sentimentalno literarnih prepri~avanja. To sim-

194

pati~no nastojanje za direktnim vidljivo je na svim njegovimplatnima. I na onima koja su još školska, i na zrelijim zadnjimradovima… Njegov skromni nastup djeluje u cjelini simpa-ti~no.”

Šesti} }e 1931. godine ponovno boraviti u Parizu, ovogputa nešto duè, a po povratku, 1932. godine, ponovno izlagatina istom mjestu. Ako se za gore spomenute kritike kojima jepopra}ena njegova prva samostalna izlo`ba moè re}i da subile umjerene, to nikako ne bismo mogli re}i za kritiku kojomje Šesti}evu drugu samostalnu izlo`bu prokomentirao likovnikriti~ar Ive Frani}. Kritika je bila u tolikoj mjeri negativna da jezasigurno morala negativno utjecati na slikarov daljnji rad.Umjesto o~ekivanog stvarala~kog maksimuma uslijedila je re-zignacija, pad radne energije, gubljenje toliko potrebnog sa-mopouzdanja te, u kona~nici, desetogodišnja profesorskaslu`ba diljem Hrvatske koja je spomenute tendencije dodatnomultiplicirala. O tome }e slikar u jednom intervjuu re}i: “Jasam bio maknut 1933. iz Zagreba... Da sam ìvio i radio u Za-grebu postigao bih - u to sam uvjeren - daleko ve}i uspjeh uradu nego što ga imam, a pogotovo da nisam bio ovisan o na-stavni~koj slu`bi koja mi je oduzela mnogo vremena”.

Nakon što se od pretrpljenog šoka oporavio, Šesti} }e po-novno slikati puno, i strastveno, baš onako kako dolikuje ~ov-jeku koji je slikarstvo poimao kao neku vrstu osobne religije.Mo`da najeklatantniji primjer u prilog iznesenoj konstatacijinjegov je iskaz dan uvaènom sveu~ilišnom profesoru i likov-nom kriti~aru Matku Pei}u: “U jesen sam, kaè Šesti}, volioslikati poplavu. êsto mi se dogodilo da je koji mrtvi rukavoìvio pa sam zaokruèn morao gaziti vodu drè}i sliku ruka-ma visoko iznad glave. Da naslikam ljepotu inja, propadao samkroz led u vrbiku.”

Kao nastavnik crtanja Šesti} je radio, osim u ve} spomenu-tim, u školama Osijeka, Mostara i Siska. Za vrijeme Drugogsvjetskog rata, kao sudionik antifašisti~ke borbe, napravio jenekoliko zapaènih crteà i akvarela. Nakon 1945. godinekona~no se ustalio u Zagrebu, prvo kao namještenik gipsoteke,a zatim gimnazijski profesor. Godine 1960. u Umjetni~kom pa-

195

viljonu u Zagrebu postavljena je njegova retrospektivnaizlo`ba. Umro je dvije godine kasnije, 12. kolovoza 1962. go-dine. Na sprovodu mu je bilo tek desetak ljudi.

Ljudevit Šesti}, taj naš “zakašnjeli impresionist”- kako gaje vidio dio likovne kritike - bio je jedan od najve}ih pejsa`istasjeverne Hrvatske. Slikar svjetla, blatnih cesta, ku}ica i rijeka.“Slikao je predjele s radoš}u u duši, primaju}i u sebe njihovupojavu onako kako se pejsa` pokazao u sjaju vedrog dana, usun~anom osvjetljenju, ili u zasjenjenosti obla~nog neba...”Sve do samog kraja Ljudevit Šesti} ostao je vjeran sebi, svojimpo~etnim slikarskim impresijama kojima je prilazio sa više ilimanje melankolije. Ljepota prirode s kojom je bio op~injen, sjedne strane, i njegovoj osobi imanentna melankolija, s druge,rezultirali su originalnim slikarskim iskazom koji sve do danasnije izgubio svoju izvornu snagu.

196

Slavko Tomerlin – slikar Slavonije

Slavko Tomerlin zasigurno je jedan od naših najproduktiv-nijih slikara. Prema kazivanju njegovih najbliìh naslikao jeoko pet tisu}a slika koje su se mogle vidjeti diljem domovine,ali i u inozemstvu (êška, Njema~ka, Austrija...). Pokušava-ju}i pribliìti javnosti svoj slikarski credo, znao je isticati damu je namjera bila stvoriti vrijedna djela koja }e mo}i komuni-cirati s najširim krugom ljudi. U toj namjeri ograni~io se na re-lativno mali broj tema i tradicionalni na~in slikarskog izraza utehnici ulja, akvarela i tempere što je, nema sumnje, kod publi-ke bilo dobro primljeno, ali ne uvijek i kod likovnih kriti~ara.

Ro|en je u Kešincima, selu nedaleko \akova, 2. oùjka1892. godine. Osnovnu školu završio je u Velikoj Kopanici, agimnaziju u Vinkovcima, tadašnjem mjestu slu`bovanja njego-va oca. Taj period ìvota bit }e od neprocjenjive va`nosti zanjegovo slikarstvo. Naime, ìve}i u Slavoniji, postao je zaljub-ljenik u njezine ljude, folklor i prirodu što }e ve} od najranijihdana postati njegova trajna slikarska preokupacija.

Slikati je po~eo kasno, tek u završnom razredu gimnazije,da bi samo godinu kasnije upisao u Zagrebu Školu za umjet-nost i umjetni~ki obrt. Uz mentorstvo Bele îkoša - Sesije iOtona Ivekovi}a, Tomerlin }e ovladati odre|enim elementimaslikarskog "zanata" i, ve} kao student, po~eti izlagati svoje ra-dove (za ìvota imat }e preko 160 izloàba). Upornost i susta-van rad (znao je ustajati u 4 sata, odlaziti na Savu i slikati svedo mraka) rezultirali su uspješnom završnom školskomizlo`bom. Njegove radove tom prilikom pohvalili su IzidorKršnjavi i Vlaho Bukovac, neosporni autoriteti onog vremena,te mu ponudili stipendiju za dalje stru~no usavršavanje. Daka-ko, mladi slikar ponudu je s oduševljenjem prihvatio, i ubrzo senašao na prijemnom ispitu u Be~u. Kako ispit nije uspiopoloìti, odmah je otputovao u Prag gdje je, uz pomo} Vlahe

197

Bukovca, upisao tamošnju Akademiju i nakon godinu danaprovedenih pod nazorom profesora @enišeka postao njegovu~enik.

Do izbijanja Prvog svjetskog rata Tomerlin je izlagao nanekoliko skupnih izlo`aba, i to uglavnom radove koji }e bitiparadigmati~ni za njegov daljnji stvarala~ki opus. Godine1915. pozvan je u vojsku. Slu`bovao je prvo u Nagyaradu, za-tim u Vinkovcima, i kona~no u Mariboru gdje je, iako nije bio

198

Autoportret, (?)

~asnik, primljen za nastavnika crtanja na Miliaer ab. Realschu-le. Uz uobi~ajenu nastavni~ku djelatnost Tomerlin je za vrije-me slu`bovanja u Mariboru slikao i portrete nastavnika, ali ineke ambicioznije i kompleksnije radove. Sa svojim slikamasve vrijeme rata prisutan je i u Osijeku. Rujna 1914. godineizloìo je u trgovini "Kaiser" sliku "Mladi Albanac", sljede}egodine Osje~ani su mogli vidjeti njegova "Ranjenika" - slikukoja je predstavljala reakciju na strahote ratne zbilje - da bi1917. godine izlagao na skupnoj izlo`bi s tada najeminentnijimhrvatskim slikarima (Crn~i}, Frangeš, Krizman, Babi},Kova~evi}…).

Po završetku rata Tomerlin se doselio u Osijek i tu, u pro-storijama Kluba hrvatskih knjièvnika, otvorio privatnu slikar-sku školu. Školu je polazilo više od pedeset u~enika – me|ukojima su bili i kasnije priznati i uvaàvani slikari poput Bera-kovi}a, Tomljenovi}a i Zormana – koji su svojom aktivnoš}uunijeli stanovitu dinamiku u likovni ìvot grada. Unato~ ohra-bruju}im rezultatima postignutim u prvoj godini rada, Tomer-lin je školu iznenada zatvorio i posvetio se samostalnom radu.U tom periodu slikat }e gotovo isklju~ivo slavonske motive.Da bi što intenzivnije doìvio ozra~je sela boravi neko vrijemeu Velikoj Kopanici i Sikirevcima. Ve}i, i mo`da ponajbolji dionjegova impresivnog opusa nastao je upravo u tom periodu. Li-kovni kriti~ari, koji mu nisu bili uvijek naklonjeni, ipak su mo-rali priznati da je u to vrijeme bio jedan od najaktivniji osje~kihslikara. Tomerlin je, kaè jedan od njih, "u svojem osje~komrazdoblju razvio vanrednu djelatnost prire|uju}i brojne izlo`beu samom gradu, zatim u Zagrebu i mnogim drugim mjestima.Slikao je motive iz selja~kog ìvota, seljaka i seljanke pri radu ina odmoru, na polju, u baš}ama, u vrbicima, zatim pejzaè s fi-guralnom stafaòm, a radio je i kompozicije. U tom periodu na-stale su slike "Ov~ar u zoru", "êšljanje", "Jabuke", "Svatovina selu", te veliki broj pejzaà, ljetnih i zimskih". Spomenutimslikama svakako treba pridodati i radove koje je otkupio Etno-grafski muzej iz Zagreba, i to nikako ne slu~ajno. Naime, To-merlin je svojim radovima dao stanoviti prilog razvoju tzv.folkloristi~ke slikarske umjetnosti. Iako je bio sklon improvi-

199

zaciji, pri ~emu, razumljivo, detaljizacija motiva nije moglabiti uvijek u prvom planu, njegovi radovi zasigurno imajuodre|enu dokumentarnu dimenziju pa su utoliko interesantni ietnolozima.

200

\akovo, 1934.

Pred oltarom, 1923.

Kad se 1925. godine preselio u Zagreb, Tomerlin nije zabo-ravio slavonske gradove u kojima je do tada u~estalo izlagao(tridesetih godina ~est je gost osje~kih izlo`benih prostora), ani Slavoniju kao svoju slikarsku inspiraciju. Doduše, ne više umjeri u kojoj je bila u dotadašnjem njegovom stvaralaštvu. Sla-vonskim motivima pridodani su oni iz okolice Zagreba i Like, aza vrijeme kra}ih boravaka na Jadranskoj obali slika i primor-ske pejsaè. Vrhunac njegove slikarske karijere obiljeèna jejubilarna stota izlo`ba prire|ena krajem ljeta 1941. godine uUmjetni~kom paviljonu. Izlo`ba je povodom 25 godina javnograda organizirana uz pokroviteljstvo nadbiskupa Alojzija Ste-pinca, a dobila je, s obzirom na u to vrijeme preferirane vrijed-nosti unutar dominantne kulture, relativno veliki publicitet.

Drugi svjetski rat, po osobnom kazivanju, proveo je u Ko-biljaku kraj Sesveta bave}i se uglavnom poljoprivredom, da binakon rata ponovno uzeo kist i slikao istim intenzitetom kao i udekadama koje su bile iza njega. Slikao je, doslovce, sve dosmrti. Umro je u Zagrebu, u dubokoj starosti, 16. velja~e 1981.godine.

Svojim cjelokupnim slikarskim opusom Slavko Tomerlinizborio je mjesto u povijesti hrvatskog slikarstva, ali njegovrad, ~ini se, sve do danas, nije adekvatno valoriziran. U vrijemekada je oslikavao nacionalnu ikonografiju glavni trendovi eu-ropskog slikarstva bili su usmjereni u drugim smjerovima zakoje Tomerlin, na àlost, ili na sre}u, nije obra}ao previše po-zornosti. Upravo to, ~ini se, bio je glavni razlog što ga je dio li-kovne kritike sustavno zaobilazio, a dio bio vrlo umjeren u

201

Za stadom, 1924. Kod stada, 1928.

iznošenju vrijednosnih sudova o njegovom radu. Ovi potonjinaj~eš}e su znali isticati folkloristi~ku dimenziju njegova sli-karstva, izvan bilo kakvog konceptualnog okvira, i bez studioz-ne analize svega onoga na ~emu je ustrajavao punih sedamdesetlje}a. Uistinu, rijetki su pretenciozniji tekstovi povje-sni~ara umjetnosti o Slavku Tomerlinu – bilo pozitivno, bilonegativno intonirani.

Izlo`ba njegovih radova postavljenih u Muzeju \akovštinesvibnja mjeseca 1998. godine mo`da bi mogla posluìti kaosvojevrsna prolegomena za revalorizaciju dosadašnjih ocjena onjegovom slikarstvu. Prvi korak u tom pravcu, zapravo, ve} je iu~injen. U eseju uvrštenom u katalog spomenute izlo`be likov-ni kriti~ar Bogdan Mesinger istaknuo je da "slikarstvo nijesamo umjetnost, nego i na~in mišljenja. I to ne samo mišljenjao svijetu kao prirodnoj pojavi i mogu}nostima likovnogizraàvanja te pripadnosti, nego i mišljenje o konkretnoj sudbi-ni naroda, puka, staleà, u isto tako konkretnim okolnostima."

Promatraju}i hrvatsko slikarstvo na prijelazu i u prvim de-setlje}ima 20. stolje}a, upravo iz toga rakursa, Mesinger ga jevidio u okviru tri organski nastala projekta koja kolokvijalnonaziva: hrvatska povijest, hrvatski kulturni preporod i hrvatskipuk. Prvi projekt inicirao je Izidor Kršnjavi, a realizirali ga Ce-lestin Medovi}, Oton Ivekovi}, Bela îkoš-Sesija… Na dru-gom projektu radio je ponajviše Vlaho Bukovac i Ivan Tišov,dok je tre}i osmislio i na njemu ustrajavao jedino Slavko To-merlin. Sva tri projekta, po mišljenju Mesingera, "~ine prirod-no trojstvo vrijednosti nacionalne samobitnosti" koja bi se, bezTomerlinova doprinosa u stvaranju ikonografija svakodnevnogìvljenja, doimao manjkav i manje uvjerljiv.

Ovakav pristup Tomerlinovom slikarstvu (u Mesingero-vom eseju date su samo osnovne naznake o mogu}im koordi-natama unutar kojih bi se mogla kretati neka budu}a analiza)nadasve je poticajan, a djelomice, sasvim sigurno, i nuàn. Dali }e ga, i u kojoj mjeri prihvatiti povjesni~ari umjetnosti, ostajeda se vidi.

202

Zna~ajniji povijesno-publicisti~ki radovio \akovu i \akovštini (1991.-1999.)

U prošlom desetlje}u, za razliku od prijašnjih, pojavio se –barem za naše prilike – znatan broj knjiga i drugih publikacija ukojima se nastojalo obraditi pojedine segmente kulturne, poli-ti~ke, gospodarske i druge prošlosti \akova i \akovštne. Po-nekad je to u~injeno uz uporabu znanstvenih tehnika i metoda,a ponekad su odre|ene spoznaje prezentirane ~itaocima u jed-nostavnijoj formi, bez znanstvenog aparata, po uobi~ajenimpublicisti~kim standardima i s neskrivenom èljom da se spoz-naje do kojih se došlo što je mogu}e više pribliè najširem kru-gu ~itatelja. U nedostatku sustavnih istraìvanja, baziranih natimskom radu i interdisciplinarnom pristupu, ovdje predstav-ljeni radovi zasigurno su stanoviti doprinos u upoznavanjuzavi~ajne povijesti, te kao takvi, mislim da zasluùju našu po-zornost.

*

1. Visoka bogoslovna škola, odnosno njezin Profesorskizbor, otpo~eo je 1993. godine sa izdavanjem ~asopisa pod ime-nom Diacovensia - teološki prilozi. To je prvi ~asopis u novijojpovijesti, isti~e Uredni~ko vije}e u proslovu, „koji èli bitizrcalo rada i zanimanja njezinih akademskih djelatnika“. Aline samo to. Suo~eni s ratom i patnjama ljudi njemu imanen-tnim, urednici ~asopisa nastoje radovima objavljenim na nje-govim stranicama pomo}i i u obnovi Domovine i biskupije. Nasuradnju su, osim teologa, pozvani i predstavnici drugih, srod-nih znanosti. Do jeseni 1999. godine, iako je bilo najavljeno da}e ~asopis izlaziti jednom godišnje, izašla su samo ~etiri broja.Godine 1997. i 1998. ~asopis nije tiskan.

203

U prvom broju Diacovensiae (1/1993.) dominiraju teološkerasprave. No, ima i historiografskih priloga. Marko Jerkovi}piše o školskom vjeronauku nakon drugog svjetskog rata(1945.-1952.). Poseban akcent stavljen je na pastirsko pismokatoli~kih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945. godine, vjer-skom odgoju u svjetlu ustava FNRJ iz 1946. godine te protesti-ma biskupa nakon zabrane vjeronauka koji je ozna~io po~etaksustavne ateizacije u~enika. Na mikro-planu autorov interes fo-kusiran je na poteško}e upra`njavanja vjerskog ìvota u okviruBiskupije |akova~ke i srijemske.

U ~lanku „Popis slavonskih ùpa i škola pe~uške biskupijegodine 1776.“ Stjepan Sršan daje nu`ne komentare uz spis„Conscriptio discrictus Sclavonicalis quinque - Ecclesiensisanni 1776.“ U njemu se mogu iš~itati osnovni podaci o ùpamakoje su do kraja 18. stolje}a bile pod jurisdikcijom pe~uške bi-skupije.

Marin Sraki}, sadašnji biskup Biskupije |akova~ke i sri-jemske, piše o pokušajima prijenosa sjedišta Biskupije iz\akova u Osijek, inicijativama koje su osim crkvenog, imale iširi društveni zna~aj.

Zadnji prilog u ovom broju Diacovensiae koji mi se ~ini hi-storiografski relevantnim je rad Antuna Jarma „\akova~ka ka-tedrala, poàr i obnova 1933.-1937.“. Autor donosikronologiju doga|aja vezanih za poàr, konstatira u~injenu šte-tu, iznosi hipoteze o mogu}im uzrocima poàra, te podatke oobnoviteljskim radovima okon~anim posvetom katedralnihorgulja u kasnu jesen 1936. godine.

Drugi broj Diacovensiae (godina II.,1/1994.) posve}en jeobljetnicama biskupa ]irila Kosa (danas biskupa u miru).Priloge o biskupu, koji ~ine prvi dio ~asopisa, potpisali su GezaVarga („Mons. dr. ]iril Kos - zlatomisnik“), Marin Sraki} („Uime naroda“, Proces protiv profesora, sve}enika i bogoslovaBogoslovnog sjemeništa u \akovu 1959.-1960.), NikolaDogan („Biskup ]iril Kos - Doctor theologiae honoris causa“)i Milan Šimunovi} („Biskup ]iril Kos i katehetske ljetne školeu pokoncilskoj Crkvi u Hrvata“).

204

Od spomenutih priloga posebice bih istaknuo prilogMarina Sraki}a, i to stoga što je, ~ini se, paradigmati~an zave}inu procesa te vrste koje su pokrenule tadašnje vlasti protivsebi nepo}udnih osoba.

Preostali dijelovi ~asopisa u potpunosti su posve}eniteološkoj problematici.

Tre}i broj Diacovensiae (godina III.,1/1995.) donosipriloge vezane uz višestoljetnu povijest \akova. Naime, 1989.godine proslavljena je 750. obljetnica prvog spomena grada paje, u nizu manifestacija koje su obiljeìle taj jubilej, odràn iznanstveni skup pod nazivom „\akovo 750 godina“. ^lancikoji su predstavljeni u ovom broju Diacovensiae zapravo suusustavljena izlaganja sudionika skupa u kojem su, s razli~itihstajališta, rasvjetljeni pojedini segmenti crkvenog, društvenog,kulturnog i gospodarskog ìvota grada. Iako je u ovom broju~asopisa objavljen samo dio izlaganja, smatram da su i onadostatna da ga moèmo proglasiti jednom od najboljihpublikacija, ako ne i najboljom, koja svima onima koji suspremni uloìti stanoviti intelektualni napor, omogu}ava dobari relativno cjelovit uvid u povijest \akova.

^lanci su podijeljeni u pet skupina. Prva nosi naslov„\akovo i \akovština“, a u nju su uvršteni radovi Jasne Šimi}:„Prapovijest \akovštine“, Stjepana Sršana: „Pisani izvori zapovijest \akova“, Josipa Barbari}a: „Arhivska gra|a zapovijest \akova, \akovštine i \akova~ke biskupije (dogodine 1848.)“, Agneze Szabo: „\akovo i središnje institucijeHrvatske u Zagrebu u 19. stolje}u“, Boìce Valen~i} i TonePapi}a: „@upna crkva Svih svetih u \akovu - gra|evinskirazvoj objekta“, i \uke Mari}a: „O crkveno-glazbenom ìvotu\akova“.

Druga skupina obuhva}a ~lanke u kojima seproblematiziraju odre|ena stajališta \akova~ke iBosansko-srijemske biskupije. U tu skupinu uvršteni su radoviIve Maùrana: „\akovo i Bosansko-srijemska biskupija od1239. do 1536.“, Ante Sekuli}a: „Pregled povijesti drevneSrijemske biskupije do dolaska Turaka“, Geze Varge: „BiskupPonsa-Anonymus, pisac djela ’Gesta Hungarorum’?“, i Marka

205

Jerkovi}a: „Katekizmi |akova~kih biskupa od NikoleOgrani}a do Stjepana Bäuerleina“.

Tre}i dio ~asopisa posve}en je biskupu J. J. Strossmayeru.Ivo Peri} pisao je o „Suradnji J. J. Strossmayera sa istaknutimsuvremenicima iz Dalmacije“, Marko Karamati} o „BiskupuStrossmayeru i školovanju bosanskih franjevaca u \akovu(1853.-1876.)“, Mladen Obad-Š}itaroci i Bojana Bojani} o“Perivoju uz biskupski dvor u \akovu“, a Igor Karaman o„Ulozi i zna~aju biskupskog imanja u \akovu u sklopuslavonskog kasnofeudalnog/kapitalisti~kog veleposjeda(XVIII.-XX.)“.

Sljede}a skupina tekstova naslovljena je - „Stolni kaptol ikatedrala“. U tu skupinu uvršteni su radovi Marina Sraki}a:„Stolni kaptol bosanski ili |akova~ki i srijemski u \akovu“,Ante Gulina: „Srednjovjekovni bosanski ili |akova~ki kaptol injegov pe~at“, Marije Mirkovi}: „Ikonološka analiza zidnihslika u |akova~koj katedrali sv. Petra“ i Nele Tarbuk:„Skulpture |akova~ke katedrale“.

U zadnjoj, petoj tematskoj grupi („Redovnici u Biskupiji|akova~koj i srijemskoj“) pisali su Ljelja Dobroni}:„Kulturno-povijesni zna~aj pojave redova na tlu isto~neSlavonije“, Emanuel Hoško: „Viševjekovno djelovanjefranjevaca u \akovu (1347.-1806.)“, Kasilda Vidovi}:„Odgojno-prosvjetno i karitativno djelovanje u dijecezanskojknji`nici i franjeva~kim knji`nicama na podru~ju \akova~kebiskupije“ i Vatroslav Frkin: „Inkunabule u dijecezanskojknji`nici i franjeva~kim knji`nicama na podru~ju \akova~kebiskupije“.

U zadnjem, ~etvrtom broju ~asopisa (godina IV.,1/1996.),dominiraju teme vezane uz djelovanje Bogoslovnogsjemeništa i Filozofsko-teološkog u~ilišta u \akovu, najstarijevisokoškolske ustanove kontinuiranog djelovanja na podru~juIsto~ne Hrvatske.

2. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti objavila je1997. godine Zbornik radova o J.J. Strossmayeru. Prilozi uZborniku prvotno su pro~itani na znanstvenom skupu o J. J.

206

Strossmayeru, skupu kojeg je organizirala HAZU, Biskupija|akova~ka i srijemska, Sveu~ilište u Osijeku i Grad \akovo, akoji je odràn u Zagrebu i \akovu od 26. do 27. listopada 1995.godine. Neposredni povod odràvanju skupa bila je 180.godišnjica biskupova ro|enja, 145. godišnjica njegova re|enja,125. obljetnica nastupa na I. vatikanskom koncilu i 90.obljetnica biskupove smrti.

U uvodnoj rije~i akademik Ivo Padovan istaknuo je da je obiskupovom prosvjetnom i vjerskom radu puno toga napisano,te da je na tom planu teško re}i nešto novo, ali da je o njegovojpoliti~koj djelatnosti bilo, a i još uvijek ima, razli~itih,dijametralno suprotnih shva}anja. Da je tomu doista takotransparentno je pokazao sadašnji biskup Biskupije |akova~kei srijemske dr. Marin Sraki}. U svom prilogu naslovljenom„Biskup Josip Juraj Strossmayer izme|u odbijanja iprihva}anja“, konzultiraju}i impozantnu literaturu, ukazao jena opre~ne sudove izre}ene o Strossmayeru. Te sudove, koji seodnose na gotovo sva podru~ja njegova ìvota, Sraki} nijeeksplicitno komentirao. Namjera mu je bila „iznijeti samo~injenice odbijanja i prihva}anja ne upuštaju}i se u podrobnijepobijanje ili obranu biskupovu.“ Šteta. Da se autor kojimslu~ajem prihvatio toga izazova vjerujem da bismo, s obziromna njegovu erudiciju i temeljitost u znanstvenom radu, dobiliargumentima potkrepljene sudove o nekim, još uvijekotvorenim pitanjima o ìvotu i radu Josipa Jurja Strossmayera.Ovako, dobili smo tek instruktivan pregledni ~lanak u kojem susu~eljena mišljenja respektabilnih osoba hrvatskog vjerskog,politi~kog i kulturnog ìvota (Antun Gustav Matoš, StjepanRadi}, Iso Kršnjavi, Ante Star~evi}, Ivo Bogdan, VasoBogdanov i drugi).

Ankica i Josip Pe~ari} potpisali su ~lanak „Strossmayer iSrbi“. U zaklju~ku svog rada konstatirali su da je obimnaliteratura o Strossmayeru „nastala ili u Austrougarskoj ili uJugoslaviji, pa se njegovo djelovanje nije moglo ni smjelovrednovati na pravi na~in - na na~in koji bi u potpunostiopravdao njegovu devizu: 'Sve za vjeru i domovinu'. Tako se uAustrougarskoj nije mogla isticati njegova èlja za slobodom

207

hrvatskog naroda, a u Jugoslaviji se prešu}ivalo što zna~injegovo 'jugoslavenstvo'.“ Upravo stoga njihova tema jeinteresantna, aktualna, ali i delikatna. Naime, autori su iznijeliStrossmayerova negativna iskustva u kontaktima sa srpskiminstitucijama (npr. Srpska pravoslavna crkva) i pojedincima izkulturnog, vjerskog i politi~kog ìvota, a vidjeli su ih kaologi~an slijed doga|anja iniciranih srpskim antagonizmomprema svemu što je katoli~ko još od vremena careva Milutina iDušana.

Ovaj rad, svakako, dobro je došao, pogotovo s obzirom na~injenicu da desetlje}ima nitko nije imao dovoljnointelektualne hrabrosti ukazati i na tu dimenziju odnosaStrossmayera prema Srbima. No, ipak, sude}i samo na osnovunjega, moè se ste}i utisak kako je Strossmayer na~elno imaoaverziju prema Srbima - a to nije to~no. Jasno je da se propustislu`bene hrvatske historiografije trebaju korigirati, što je ovomprilikom djelomi~no i u~injeno, ali je manje jasna iznesenatvrdnja kako se u bivšim dràvama nije moglo valjanovrednovati njegovo djelo. Naime, logika dràvnogpragmatizma i logika znanosti oduvijek su bile, jesu i biti }esuprotsavljene, te stoga drìm da je tu više rije~ o oportunizmupovjesni~ara i njihove spremnosti da nekomu ili ne~emu sluè,negoli o zbiljskoj nemogu}nosti da se, i po cijenu odre|enihneugodnosti, bude na strani Istine.

Dr. Pero Ara~i} piše o pastoralnom djelovanju biskupaStrossmayera. U 55 godina djelovanja biskup je, istakao jeAra~i}, u~inio puno na strukturiranju biskupije. Osnivao jeùpe i redovito ih pohodio, podizao je kler, te u~inio puno napromicanju liturgijskog i sakramentalnog ìvota. O tim, ali inekim drugim aspektima njegovog pastoralnog djelovanja(školstvo i kultura, upravljanje biskupijom) autor jeprogovorio iznose}i egzaktne pokazatelje koji su najboljiargument protiv osoba sklonih minoriziranju Strossmayerovoganga`mana na nivou dijeceze.

O djelovanju biskupa Strossmayera na Prvom vatikanskomsaboru pisao je povjesni~ar dr. Andrija Šuljak, ina~e jedan odnajboljih ìvu}ih poznavalaca njegovog djela. Nakon što je

208

pojasnio povijesni kontekst u kojem je odràn Sabor, Šuljak jeanalizirao svaki od ~etiri Strossmayerova istupa istaknuvšistvarne razloge sukoba sa saborskom ve}inom i implikacije iztoga proizašle. Svoj rad završio je konstatacijom da jeStrossmayer „više otac Drugog negoli Prvog vatikanskogsabora. Internacionalizacija Kardinalskog zbora, ali i slu`be i~asti Papinstva, ve}i naglasak na poštovanje i odgovornostnacionalnih crkava, kolegijalno upravljanje Crkvom iodgovorni poloàj biskupa, nova vizija Crkve, ekumenskipokret, liturgijska reforma napose uvo|enje narodnog jezika uslu`bu Bo`ju, pa ~ak i novi poloàj vjernika laika u Crkvi,va`nost biblijskog studija na crkvenim u~ilištima... samo suneka podru~ja gdje je biskup dao svoj veliki doprinos.“

Iako se nije slagao s nekim odlukama Sabora, pa ~ak ga inapustio prije slu`benog završetka, Strossmayer je, iako nerado, prihvatio odluke ve}ine. Sli~no je postupio i nanacionalnom nivou. Niti jednog momenta nije dovodio upitanje poloàj zagreba~kog nadbiskupa kao središnje osobeKatoli~ke crkve u Hrvatskoj što je, posebice nakon Prvogvatikanskog sabora, kada je o njemu govorila cijela Europa,mo`da i bilo za o~ekivati. Takvim odnosom Strossmayer jenajeksplicitnije iskazao svoj odnos prema crkvenoj hijerarhiji.O tim pitanjima zainteresirani mogu saznati više u ~lanku dr.Franje Šanjeka „Strossmayer i zagreba~ka metropolija“.

Akademik Hodimir Sirotkovi} pisao je o Strossmayeru kaopokrovitelju i meceni Akademije, skupina autora oStrossmayeru i vlastelinstvu |akova~kih biskupa, a dr.Stanislav Marijanovi} o Strossmayeru, Hrvatskoj i Europi 19.stolje}a. U interesantnoj raspravi u kojoj se autor poziva i na dosada, koliko mi je poznato, nekorištene, ali za poimanjeStrossmayerovih politi~kih koncepcija bitne izvore, istaknuo jeda, unato~ toga što je biskup bio veliko ime hrvatske i europskepovijesti, te pokrovitelj brojnih institucija prosvjete, znanosti,kulture i umjetnosti, sve do danas „nema niti jedne zasebnoobjavljene cjelovite i znanstveno fundirane Akademijinemonografije.“ Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru,dakako, ne moè ispuniti tu prazninu, niti je zbog toga od

209

strane Akademije iniciran. Namjera pokreta~a znanstvenogskupa i nakladnika Zbornika bila je pridonijeti što boljempoznavanju osobe i djela velikog biskupa kao vrijednosti zasebe, ali i pretpostavke za neku budu}u sveobuhvatnu studiju.Ako se zna da je o Strossmayeru ispisano na tisu}e i tisu}estranica, teško je bilo o~ekivati, ali ne i nemogu}e, da }e se naovih 140 mo}i pro~itati senzacionalna otkri}a. Takvihmomenata doista nema, ali gledaju}i u cjelini, radovi uZborniku ~ine, a uvjeren sam i ~init }e, nezaobilazno štivo zasve one kojima je stalo do istine o |akova~kom biskupu JosipuJurju Strossmayeru.

3. U obiljeàvanje spomenutih jubileja Josipa Jurja Stro-ssmayera uklju~io se i Biskupski ordinarijat reprint izdanjemknjige Matije Pavi}a i Milka Cepeli}a Josip Juraj Strossmayer

biskup bosansko-|akova~ki i srijemski god. 1850.-1900. Auto-ri knjige, ina~e sve}enici i biskupovi suvremenici, knjigu sunapisali 1900.-1904. godine, prigodom njegove pedesetogo-dišnjice biskupovanja. Reprint izdanje (956 str.) pojavilo se1994. godine i, vjerujem, biti }e od velike pomo}i svima onimakoji se bave bilo kojim segmentom Strossmayerovog ìvota irada.

4. U okviru svojih redovitih aktivnosti Muzej \akovštinepokrenuo je 1978. godine izlaènje Zbornika Muzeja \akovšti-

ne sa svrhom prezentacije radova vezanih za pojedine aspektelokalne povijesti. Prvotna nakana prire|iva~a Zbornika bila jeuspostaviti njegovo trajno i kontinuirano izlaènje, ali, naàlost, u tome se nije uspjelo. Nakon što su objavljena tri brojaZbornika (1978., 1982. i 1985.) uslijedila je pauza od 12 godi-na. Po~etkom 1997. godine iz tiska je izašao ~etvrti broj, kon-cepcijski sli~an prethodnim, ali razli~it strukturom i brojemsuradnika (od kojih ve}ina posjeduje znanstvena zvanja), teznatno boljim grafi~kim rješenjem što, dakako, nije presudnopri njegovu valoriziranju, ali ni ~injenica koju bismo trebali za-nemariti.

210

Novi broj Zbornika Muzeja \akovštine (4/1997.)podijeljen je u dva dijela. Prvi dio sadrì jedanaeststru~no-znanstvenih radova, a drugi ocjene i prikazepublikacija tiskanih u zadnjih nekoliko godina koje su, svakana svoj na~in, pridonijele boljem razumijevanju društvenogìvota \akova i \akovštine.

Stjepan Sršan objavio je dva rada. Prvi je kratak prikazpovijesti Osijeka, nastao kao prilog boljem poznavanjuùpanijskog središta prigodom osamstote obljetnice njegovaprvog spomena, a drugi popis katoli~kih ùpa u \akovštinipo~etkom 18. stolje}a. ^lanak je nastao na osnovi „Opisastanja katoli~kih ùpa 1773.-1734. godine“ koji su provelifranjevci provincije Bosne Srebrene. U ovom radu prikazanoje stanje u ùpama \akovo, Gorjani, Vrbica i Vrpolje.

Zlata @ivakovi}-Kerè bavi se u svom prilogu stanjem|akova~kog vlastelinstva u vrijeme biskupovanja Josipa JurjaStrossmayera. Ovaj puta teìšte je stavljeno na na~in saniranjagospodarstva i provedbe zahvata koji su trebali omogu}ititransformaciju kasnofeudalnog vlastelinstva u modernijisustav veleposjedni~kog poslovanja.

Branka Migotti opisala je i analizirala sa slikovno-stilskog,ikonografsko-simboli~kog i arheološko-povijesnog aspektaranokrš}ansku fresku prona|enu 1991. godine na Štrbincima,arheološkom lokalitetu u neposrednoj blizini \akova. Natemelju stilsko-sadràjnih odrednica i arheološkog kontekstaautorica je fresku datirala u tre}u ~etvrtinu 4. stolje}a. Posvemu sude}i, rije~ je o radu koji nije bio uvezen, ve} je nastaokao rezultat djelatnosti ljudi koji su tada ìvjeli na ovomprostoru.

Borislav Bijeli} piše o teško}ama s kojima je suo~en Muzej\akovštine nakon preseljenja u neadekvatne prostore koji, pomišljenju stru~njaka, ne zadovoljavaju niti minimalnemuzejske standarde. Takav odnos autor drì paradigmati~nimza stanje u kulturi uop}e.

Iz zagreba~kih Povijesnih priloga br. 10 od 1991. preuzet je~lanak Zdenke Šimon~i}-Bobetko: „Agrarne promjene u\akovštini 1918.-1941. godine“. U ~lanku se razmatraju

211

politi~ke prilike na selu i izlaù odrednice gospodarskestrukture. Kao popratnu pojavu agrarne reforme autorica jepratila i unutrašnju kolonizaciju isti~u}i njezine specifi~nostinaspram ostalog dràvnog prostora.

@eljko Lekši} opisao je plan sela Gorjani iz 1856. godine,najstariji plan mjesta nastao neposredno nakon radikalnihgospodarskih promjena uvjetovanih ukidanjem kmetstva. Utekstu su navedene i ku}ne zadruge s brojevima ku}a.

Prilog Vladimira Geigera dio je njegove, odnedavnointegralno objavljene doktorske disertacije, a govori oNijemcima \akova i \akovštine nakon Drugog svjetskog rata.Na osnovi izvorne arhivske gra|e, tiska i literature obra|ena sukulturna, politi~ka, demografska i druga pitanja vezana zapovijest njema~ke narodnosne skupine.

Marija Augustinovi} piše o karakteristikama stanovništva\akovštine na na~in da je definirane i prou~avane problemestanovništva na republi~koj razini primjenila na prostor\akovštine. Rad obiluje sre|enom statisti~kom gra|om uizvornom i prenesenom obliku.

Bosiljka Janjatovi} napisala je „Prilog za biografijuodvjetnika Franje Papratovi}a“, ro|enog \akov~anina. Naosnovi preteìto arhivske gra|e analizira se njegova uloga ustudentskim demonstracijama 1895. godine i obrani StjepanaRadi}a na sudskom procesu u Osijeku 1912. godine.

Zadnji prilog rad je Mate Artukovi}a. Autor u njemuistraùje djelatnost narodnih zastupnika iz \akova naHrvatskom saboru 1861. godine. \akova~ki zastupnici (grad,kotar, kaptol) aktivno su sudjelovali u saborskim raspravama idali odre|eni doprinos u rješavanju va`nih društvenih ipoliti~kih pitanja tadašnje Hrvatske.

5. Kao zadnja publikacija biblioteke Muzeja \akovštinepojavila se krajem 1998. godine knjiga autora ovog teksta:\akova~ke ulice - kratke biografije osoba po kojima su dobile

ime. Poticaj da napišem ovu knjigu dali su mi moji sugra|ani,isti oni koji su me znali fascinirati primjerenim neznanjem oosobama po kojima su njihove ulice dobile imena. Još uvijek

212

uvjeren, unato~ svega, da oni koji znaju mogu uspostaviti boljiodnos sa samim sobom, te ujedno biti kvalitetniji ~lanovidruštvene zajednice, prihvatio sam se pisanja ove knjige. Unjoj sam, na osnovu relevantnih podataka (enciklopedije,leksikoni, znanstvene i stru~ne knjige, ~lanci) napisao 83biografije osoba po kojima su nazvane ulice \akova. Ako seizostavi desetak osoba koje su djelovale gotovo isklju~ivo nalokalnom planu, sve ostale su od nacionalnog zna~aja. Pišu}i onjima uistinu je bilo teško ponuditi autenti~ni, originalni rad,tim više što sam, u pravilu, izbjegavao o njima i njihovom djeludavati vrijednosne sudove.

Najviše nedoumica imao sam oko toga što sve uvrstiti usadràj pojedinog priloga. Kriterije, naàlost, nisam uspiounificirati na na~in koji bi mogao biti prihvatljiv za širi krugpotencijalne ~itala~ke publike. Knjiga je pisana primarno zau~enike osnovnih i srednjih škola koji se tek upoznaju sasvijetom ideja i njihovim protagonistima, te za „male ljude“,one koje ova materija interesira, ali im stupanj op}egobrazovanja i ~esto okrutna ìvotna stvarnost ne omogu}avajukonzumiranje ve}eg broja knjiga i ~asopisa iz kojih bi moglidobiti èljene informacije.

Široka lepeza likova ~ije su biografije uvrštene u knjigudonekle je diktirala i na~in na koji sam prilazio njihovoj obradi.Iako sam stalno imao na umu potencijalni interes onih kojimaje knjiga namijenjena, u pojedinim prilozima morao samodustati od zamišljene koncepcije (kronologije ìvota i rada) idati, po mom sudu, nu`ne napomene. To se ponajprije odnosina osobe koje su dale svoj autenti~ni doprinos u sferi ideja, ilipak one za koje sam drào da im ìvot i rad, sve do danas, nijevaloriziran metodama suvremene znanosti - a to zna~i kriti~ki.U prvom slu~aju nastojao sam, na najjednostavniji na~in,pojasniti o kakvim je idejama rije~, dok sam druge, uglavnomna osnovu neupitne faktografije, nastojao demistificirati. Unavedenim slu~ajevima, a oni zauzimaju tek manji dio knjige,trudio sam se biti što manje subjektivan, iako svjestan da jespoznaja mješavina objektivnog i subjektivnog, te sesubjektivno ne moè, a i ne treba potiskivati.

213

Razli~iti sadràj priloga nu`no je uvjetovan i kvalitetom iobimom dostupne literature. U pravilu sam naglasak stavljaona kronologiju ìvota i rada, što je zapravo dominantan pristupkoji se provla~i kroz cijelu knjigu, da bi tek ponekad, zbogpomanjkanja pouzdane faktografije, bio fokusiran samo jedansegment ìvota, ili pak djelo(a) koje je doti~noj osobi priskrbiloposebno mjesto unutar, naj~eš}e nacionalne povijesti. Opoteško}ama oko prikupljanja potrebne literature izlišno je igovoriti. Svi oni koji se nastoje ozbiljnije baviti pisanjem, aìve i rade izvan sveu~ilišnih centara, najbolje znaju o ~emu jetu zapravo rije~.

6. U izdanju Izvršnog vije}a Skupštine op}ine \akovotijekom 1993. pojavila se knjiga \akovština u Domovinskom

ratu. Bio je to prvi pokušaj da se, još u vrijeme trajanja rata,progovori o nekim njegovim dimenzijama. Treba odmahistaknuti da prire|iva~i i autori knjige nisu imali ambicija pisatihistoriografsko djelo - a i da su htjeli to ne bi bilo mogu}e - ve}dati kronologiju predratnih i ratnih doga|anja. O napetostimakoje su prethodile oruànom sukobu pisao je Ivan Buljan(„Vrijeme demokratskih promjena“) i mr. Zvonko Buši}(„Napetost u |akova~koj op}ini“). Instruktivan ~lanak oizrastanju obrambenih snaga potpisali su Andrija Bor~i} iMirko Drenjanac, dok je kronologiju rata od listopada 1991. dosvibnja 1992. godine napisao Siniša Kraml. Potonji prilozi ~inemi se posebice zna~ajnim jer }e, zasigurno, kroz neko vrijeme,mo}i funkcionirati i kao respektabilni povijesni izvori.

O Domu zdravlja koji je u najteìm trenucima biopretvoren u ratnu bolnicu, o organizaciji bolnice i njenomneprocjenjivom zna~enju u vrijeme sna`nih neprijateljskihdjelovanja pisao je dr. Stjepan Rac, dok je skupina autorapokušala pribliìti ulogu humanitarnih organizacija. Pregledkulturnih doga|anja u gradu dali su prof. Petar Strgar i ZdravkaDean, a o ulozi sredstava javnog priop}avanja, ~ija je djelatnostdošla do punog izraàja ponajviše u prvim, kaoti~nimzbivanjima vezanim za osvajanje |akova~kih vojarni, pisao jeAdam Rajzl.

214

Na kraju prikaza knjige \akovština u Domovinskom ratu

potrebno je istaknuti da knjiga sadrì i veliki broj fotografijakoje uvjerljivo, same za sebe, govore o duhu vremena, ratnimrazaranjima i `rtvama rata.

7. O jednom drugom ratu, onom vo|enom izme|u 1939. i1945. godine, ili još to~nije, njegovim posljedicama zanjema~ku narodnu zajednicu koja je ìvjela na ovimprostorima za vrijeme njegova trajanja, pisali su dr. VladimirGeiger i mr. Ivan Jurkovi} u knjizi Pisma iz Krndije (Njema~kanarodnosna zajednica, Zagreb, 1994., str. 151).

Zbog neimanja gra|anske hrabrosti istraìva~a, njihoveideološke isklju~ivosti, poljuljanog znanstvenog digniteta, ali,vjerojatno, i niza drugih „razloga“, hrvatska historiografijaimala je tijekom zadnjih pedesetak godina ozbiljne propuste. Tipropusti, po mom sudu, nisu se toliko o~itovali u neto~nimkvalifikacijama pojedinih doga|aja, koliko u prešu}ivanjusvega onoga što je moglo narušiti medijski idealiziranu sliku ovladaju}oj partiji i društvu osmišljenom u njenim ideološkimradionicama. Sudbina Nijemaca za, i poslije Drugog svjetskograta, jedna je od tema koje su histori~ari, ali i svi oni koje je taproblematika po logici profesije morala zanimati, sustavnozaobilazili. Istina, povijesne gra|e o sudbini gotovo polamilijuna Nijemaca nema puno, a sve doskora nije bila nitidostupna, što, dakako, nikako nije alibi za iskazanu ljudsku iintelektualnu inertnost. Da se i u takvim, izrazito nepovoljnimokolnostima moglo, moè i mora raditi na otkrivanju povijesneistine, dokaz je, izme|u ostalog, i knjiga Pisma iz Krndije.

Za razliku od knjige Što se dogodilo s Folksdoj~erima, ukojoj su autori ponudili svoje vi|enje zadane problematike namakroplanu, Pismima iz Krndije istom problemu pristupajukroz osobno iskustvo jedne obitelji, ili, još to~nije, jedne osobe.Rije~ je o Mariji Miri Knöbl koja je, zjedno s ocem, samo zbogtoga što je bila k}er Nijemca, a on, samo zbog toga što jepripadao njema~kom narodu, deportirana u Krndiju, jedan odsabirnih logora osnovanih neposredno nakon završetkaDrugog svjetskog rata. Mira je izme|u kolovoza 1945. i travnja

215

1946. godine napisala nekoliko desetaka pisama koje suprire|iva~i knjige uspjeli prona}i i prezentirati ih ~itateljimakao potresno štivo o ljudskim sudbinama u jednom suludompostratnom vremenu. Prema mišljenju Gorana BeusaRichembergha ta pisma „nedvojbeno su jedno odnajpotresnijih svjedo~anstava o etnocidu provedenome nadFolksdoj~erima neposredno nakon Drugog svjetskog rata napodru~ju tadašnje Jugoslavije. Za razliku od dokumenata,slu`benih biljeàka i znanstveno elaboriranih podataka, kojiuglavnom govore jezikom brojeva i ~ine strukturu statistikesmrti i patnje, ova nas prijepiska vodi daleko dublje, u samu sr`problema, u stradanja obi~nog, malog ~ovjeka koji, uz svenapore, nije mogao doku~iti stvarne razloge svoje patnje igubitak ne samo ljudskoga dostojanstva nego i ìvota kaovrijednosti sviju vrijednosti.“ (Pisma iz Krndije, str.107).

Osim pisama knjiga sadrì i dva manja poglavlja („Logorkao sudbina“ i „Logor Krndija“) u kojima su autori dalirelevantne upute za poimanje šireg konteksta kolektivnetragedije Nijemaca u spomenutom razdoblju i nekoliko prilogame|u kojima treba izdvojiti Kušanov i Schmidtov treatment zaigrani film „Dnevnik Fride Reichel“.

Dr. Vladimir Geiger, jedan od autora knjige, do sada jeobjavio mnoštvo novinskih, stru~nih i znanstvenih radova onjema~koj narodnosnoj zajednici, i to ne samo ononom njenomdijelu koji je obitavao na podru~ju \akova i \akovštine. Krunabavljena ovom problematikom, ~ini se, njegova je doktorskadisertacija: Njema~ka etni~ka zajednica u \akovu i \akovštini

od po~etka 19. stolje}a do sredine 20. stolje}a. Za o~ekivati jeda }e odgovorni ljudi u gradu na}i za potrebno osiguratisredstva za njeno objavljivanje, to tim više što je Geigerovadisertacija i vrijedan doprinos u sagledavanju cjelovitogdruštvenog ìvota \akova i \akovštine u spomenutomrazdoblju. (Disertacija je u me|uvremenu objavljena. Grad nina koji na~in nije sudjelovao u njenom objavljivanju.)

Kada je ve} rije~ o znanstvenim radovima kojipredstavljaju stanoviti doprinos upoznavanju povijesti gradane mogu a ne istaknuti i magistarski rad Krešimira Filipca:

216

Srednjovjekovno groblje u \akovu, rad obranjen na Odsjeku zaarheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1998. godine.Njegovo objavljivanje, tako|e, uz pretpostavku postojanjaistinske kulturne politike grada, ne bi smjelo do}i u pitanje.

8. Potkraj 1994. godine u \akovu je osnovano Društvoljubitelja starina s ciljem njegovanja kulturne baštine iimplicitnom nakanom bavljenja povijesnom antropologijomuèg zavi~aja. U ambicioznom programu rada, izme|u ostalog,istaknuta je potreba da se u što kra}em vremenskom rokuprikupe fotografije i razglednice starog \akova i na primjerenna~in predstave široj ~itala~koj publici. Dogovoreno je da tobude u formi knjige, ali ne slikovnice, ve} instruktivnog štivamultifunkcionalne namjene.

Knjiga Fotomonografija starog \akova na šezdesetakstranica donosi oko 90 fotografija (razglednica) grada uperiodu od 1894. godine do pedesetih godina narednogstolje}a. Fotografije nisu poredane kronološki, ali ni na nekidrugi konzistentan na~in. Krenulo se od središta grada,panorame gradskih trgova i onoga što se na njima nalazilo, dabi se sukcesivno od središta udaljavalo, onoliko koliko je toraspoloìvi materijal dozvoljavao. Od ovakove sheme odustalose na nekoliko središnjih stranica knjige gdje su uvrštenemo`da i najzanimljivije fotografije - i to u boji.

Fotografije se, naravno, mogu doìvjeti na razli~ite na~ine,ovisno o interesu i vizualnoj kulturi promatra~a. Netko }e ihdoìvjeti kao nostalgi~no prisje}anje na odve} brzo prohujalavremena, dok }e ih drugi, sa stajališta struke, mo`da koristiti ikao vrijedan kulturno-povijesni izvor za široku lepezudjelatnosti, od svenazo~ne politike do urbanizma i njemukompatibilnih disciplina. U svakom slu~aju njihovadokumentarna relevantnost, što je i bio osnovni kriterij prisakupljanju fotografija, nije upitna. Da je kojim slu~ajemprona|eno više fotografija perifernih |akova~kih ulica, ovaknjiga bila bi svakako kompletnija i zanimljivija širem krugupotencijalnih ~itatelja. Što se u tomu nije u potpunosti uspjelo

217

nisu odgovorni prire|iva~i knjige ve}, prije svega, vrijeme ukojemu je dominirala portretna fotografija.

Da Fotomonografija starog \akova ne bude tek slikovnicapobrinili su se @eljko Lekši} i autor ovog teksta. Lekši} jeispod ve}ine fotografija napisao instruktivne bilješke koje bi~itatelja, u najkra}im crtama, trebale izvjestiti o osnovnimpodacima vezanim uz godinu izgradnje, namjenu i zna~ajonoga što fotografija predstavlja. U ~lanku „Fotografija kaomedij vizualnog sagledavanja prošle stvarnosti“ doljepotpisani je napisao nešto o razvoju fotografije kod nas i usvijetu, o njezinom zna~aju za istraìvanje prošlosti - a poneštoi o razvoju toga medija u gradu \akovu. Na istom mjestu danesu i osnovne informacije o nastanku i uporabi razglednica.

9. Na stranicama ovog rada Hrvatska akademija znanosti iumjetnosti jednom je ve} spomenuta - kao nakladnik Zbornikaradova o J. J. Strossmayeru. No, time se njena djelatnost,vezana za grad \akovo, nije okon~ala. Muzej \akovštine u\akovu, Arheološki muzej u Zagrebu i Odsjek za arheologijuHAZU postavili su potkraj 1998. godine izlo`bu pod naslovomAccede ad Certissiam. Izlo`ba je nastala kao plod suradnjespomenutih institucija u istraìvanju arheološkog lokalitetaŠtrbinci, jednog od zna~ajnijih arheoloških lokaliteta rimskograzdoblja na podru~ju isto~ne Hrvatske. Odsjek za arheologijuHAZU tiskao je tom prigodom instruktivan, vizualno dojmljiv,zapravo u svakom pogledu hvale vrijedan katalog izlo`be koji,bez obzira na znanstvenu sumnji~avost njegovih autora, ipak,~ini se, rješava neke od nedoumica vezanih za ubikacijuCertissije, rimskog naselja u blizini ~ijih se ruševina tijekomsrednjeg vijeka razvilo \akovo.

Prilozi u katalogu, osim kataloških jedinica koje su op}emjesto u toj vrsti publikacija, donose i nekoliko minucioznopisanih tekstova u kojima se, sa razli~itih pozicija,interpretiraju najnovija iskopavanja (1993.) na štrbina~komlokalitetu. Sadràji desetak grobova motreni su u svjetludosadašnjih spoznaja o tom lokalitetu, ali i anti~kim iranokrš}anskim nalazištima u drugim dijelovima Hrvatske i

218

Europe. Rezultati do kojih se došlo još, ~ini se, nisu dostatnida se pouzdano utvrdi to~na ubikacija rimskog naseljaCertissije. Epigrafi~ki spomenik s imenom Certissije prona|en1998. godine u Dijecezanskom muzeju u \akovu trebao jeotkloniti svaku sumnju oko ovog pitanja, ali kako nisuzabiljeène pojedinosti oko njegova nalaza problem je i nadaljeostao otvoren. Branka Migotti, jedna od nositeljica cijelogprojekta i autorica nekoliko priloga u katalogu, mišljenja je da„(...) premda je gotovo izvjesno da (natpis) potje~e sa Štrbinaca(...) zrno sumnje valja sa~uvati. Temeljnim zadatkom svakogaistraìvanja Štrbinaca stoga i dalje ostaje kona~no potvr|ivanjedavne pretpostavke o smještaju spomenutog rimskog naseljana tom mjestu."

10. Vatrogasna društva u \akovštini imaju relativno dugutradiciju, a osim svoje primarne funkcije, da pomognuunesre}enima, imali su istaknutu ulogu i u kreiranjukulturno-zabavnog ìvota. Ta dimenzija vatrogasnogdjelovanja s vremenom je bivala sve manja, ali do danas nijeiz~eznula, pogotovo ne u seoskim sredinama. Da je to uistinutako moèmo se osvjedo~iti ~itaju}i spomen-knjige DVD-a

Piškorevci (1996. g.), Budrovci (1997. g.) i dopunjeno reprint

izdanje spomen-knjige DVD-a \akovo izdano povodom 125.obljetnice djelovanja. Potonja knjiga objavljena je prvotno1972. godine, u povodu proslave 100. obljetnice društva, da bi1997. bila ponovno tiskana, ali uz dodatni tekst u kojem se pratirad Društva u zadnjih 25 godina, od 1972. do 1997. godine.

Koncepcijski, rije~ je o vrlo sli~nim knjigama. Nakonkra}ih ~lanaka o povijesti mjesta prenose se uglavnom izvješ}as godišnjih skupština Društava, i to uglavnom bez dodatnihkomentara. Vrijednost spomenutih publikacija zapotencijalnog istrìva~a lokalne povijesti vidim u tome što suprimjereno ilustrirane starim, i samim tim rijetkimfotografijama, kako portretnim, tako i onima iz kojih jemogu}e dobiti uvid u negdašnji izgled mjesta (ponajprije se toodnosi na Spomenicu DVD-a \akovo). Osim toga, podacimasadrànim na stranicama spomenica mogu se popuniti i

219

ìvotopisi prominentnijih ljudi koji su svojim društvenimanga`manom dali stanoviti doprinos boljitku sredina u kojimasu ìvjeli i radili. I to bi, gledano iz perspektive histori~ara, ~inimi se, bilo sve. Nedovoljno da bi nekoga fasciniralo, alidovoljno da bi se spomenulo.

Na kraju ovog rada treba spomenuti i nekoliko publikacija(knjiga, zbornika) koje se odnose na sela \akovštine. Osim ve}spomenutih, vezanih za jubileje vatrogasnih društava, kaoambicioznije radove, treba spomenuti knjige Tome Šali}a:Vrbica u \akovštini 1330.-1990., Privla~ica, Vinkovci, 1990.,Ivana Zirduma: Moje selo \akova~ki Selci, Zbornik radova o

Strizivojni, te skrenuti pozornost i na neka izdanja nanjema~kom jeziku.

11. Knjiga Vrbica u \akovštini 1330.-1990. izašla je upo~ast 660. obljetnice sela i otvaranja nove školske zgrade. Porije~ima samog Šali}a, knjiga je nastala kao pokušaj da se odzaborava otme stolje}ima njegovana tradicijska kulturastanovništva tog, dominantno šoka~kog sela, te o~uva kulturnoi umjetni~ko blago u njemu stvoreno. Sa zadovoljstvom mogukonstatirati da se intencija autora nije iscrpila samo naistraìvanju spomenute dimenzije ljudskog djelovanja, ve} dapredstavlja cjelovit, gotovo zaokruèn pregled povijesti sela,od etimoloških pojašnjenja njegovog naziva i prvog pisanogspomena, pa sve do najnovijeg vremena. Na po~etku knjigedate su i geografske odrednice sela, te spomenutapretpovijesna naselja i nekropole prona|ene na vrbi~kimlokalitetima.

Na osnovu relevantne literature i povijesnih izvora obra|enje predturski, turski i postturski period (ovaj posljednji obra|enje najtemeljitije). Šali} piše o razgrani~enju izme|u podru~japod Dvorskom komorom i Vojnom krajinom, a na osnovupodataka dobivenih iz popisa biskupijskog vlastelinstva 1752.i 1758. godine, te mati~nih knjiga vrbi~ke ùpe, i omigracijskim procesima, kako u drugoj polovici 18. st., takoposebice onim iz 19. st. (dakako, tada se poziva na druge

220

izvore). Posebna poglavlja posve}ena su govoru i usmenojknjièvnosti, ìvotu i obi~ajima seljana tijekom prve polovice20. stolje}a, franjeva~kom samostanu i ùpi Vrbica, povijestiškolstva, te Vrbici u periodu od 1945. do 1990. godine.

Kroz cijelu monografiju, dominantno historiografskiprofiliranu, dani su i vrijedni prilozi socijalnoj antropologiji,demografiji i, napose, etnologiji, što ovu knjigu, mišljenja sam,~ini valjanom paradigmom za sli~ne projekte. O autorovompristupu mo`da najbolje govori to što je na kraju svakogpoglavlja, a ima ih 10, naveo korištene izvore i literaturu, a uprilogu knjige prenio je i zna~ajnije dokumente za povijestVrbice, i to u dvije varijante, u izvornom obliku i kao prijevode.

12. Knjiga Moje selo \akova~ki Selci pisana je iz drugihpobuda, pa je, shodno tome, i rezultat bitno druga~iji, sukladanautorovim namjerama eksplicitno iznesenim u predgovoruknjizi. Ivan Zirdum piše: „Upravo stoga, dragi Sel~ani, pruàmvam u ruke ovu knjigu. I vama koji se nalazite od ro|enja usvom selu ne kane}i i}i dalje; i vama koji ste djetinstvo sproveliu drugom kraju ali sada prihvatiste Selce za svoj novi zavi~aj; ivama mladima koji }ete nošeni traènjem škole, posla, novihiskustava za kra}e ili dulje vrijeme napuštati svoje selo; aposebno vama, dragi Sel~ani, koji ste otišli iz svoga sela u nekidrugi kraj svoje domovine ili svijeta - vama }e ova knjiga bitinajdraà i dok je budete ~itali obnavljat }ete u sebi najdraèuspomene svog ìvota.“

Knjiga Moje selo \akova~ki Selci strukturom je sli~naknjizi Vrbica..., ali dok je Šali} svoju knjigu pisao sneskrivenim znanstvenim pretenzijama, Zirdum svoju knjigupiše baš onako kako u predgovoru i najavljuje, za najširi krug~itatelja, pomalo poeti~no, i s jakom dozom subjektivizma. No,unato~ toga, informacije koje nam nudi nisu za podcijeniti (npr.o prošlosti Selaca, seoskoj školi, društvenom ìvotu, obi~ajimai udrugama, crkvi...), tim više što se s tom lokalnomzajednicom nitko do danas nije sustavno bavio.

13. Kada je rije~ o monografijama sela \akovštine nemoèmo ne spomenuti i knjige koje su, po~etkom 70-ih

221

godina, po~eli objavljivati nakon Drugog svjetskog rataizbjegli i prognani pripadnici njema~ke narodnosne zajednice.Te, tzv. „zavi~ajne knjige“, posve}ene su „ponajprijeuspomenama iseljenih Nijemaca na stari zavi~aj, a nepovijesnom istraìvanju, iako sadrè dosta gradiva, napose zademografiju, etnologiju, zanimljivih starih fotografija, starihplanova i karata. Izra|ene su uglavnom po istoj shemi: nacrtpovijesti (za novije doba ve}inom ne po izvorima ili literaturi,nego po sje}anju), pri~e, dosjetke, crtice iz zajedni~keprošlosti, popis njema~kih obitelji... Od tih izdanja ne moè seuvijek o~ekivati povijesna objektivnost. Uza sve “zavi~ajneknjige" su va`na, nenadoknadiva i nezaobilazna literatura oNijemcima na našim prostorima." (Geiger, Zbornik Muzeja

\akovštine, 4/97., str.138).Do danas su objavljene „zavi~ajne knjige“ o gotovo svim

mjestima u kojima su Nijemci ~inili brojno respektabilnugrupu do po~etka Drugog svjetskog rata. Prva je izdana o\akova~koj Satnici 1972. godine. Nakon toga slijede knjige:Tomašanci - Gorjani (1974.), Krndija (1987.), Viškovci

(1989.), Semeljci - Kešinci (1992.) i najnovija, objavljena

1994. godine, Drenje - Slatinik - Mandi}evac - Pridvorje.

Detaljnije o spomenutim knjigama u ve} citiranom Zbornika

Muzeja \akovštine br. 4 od 1997. godine.

Koncem ljeta 1999. godine iz tiska je izašla i publikacija skojom }emo privesti kraju pregled historiografsko-publici-sti~kih radova o \akovu i \akovštini pisanih u zadnjoj dekadiprošlog tisu}lje}a. Rije~ je o Zborniku radova o 300. obljetnici

prvog poznatog zapisa imena Strizivojna (Matica hrvatska\akovo - Udruga za zaštitu prirode i kulturne baštine„Razli~ak“, Strizivojna - \akovo, 1998.).

Poput mnogih drugih sredina i Strizivojna, selo nadomak\akova, obiljeìla je 1998. godine obljetnicu svog postojanja.Centralni prilog proslavi bilo je izdavanje Zbornika,

publikacije koju su inicirali i osmislili Stjepan Damjanovi} iStanko Andri}, ro|eni Strizivoj~ani, ujedno i autori u njemunajzna~ajnijih radova. Damjanovi} je priloìo ~lanke o govoru

222

i imenu Strizivojne i Stjepanu Ivši}u, znamenitom hrvatskomdijalektologu, znanstveniku koji je neka od svojih brojnih„terenskih“ istraìvanja vo|enih po~etkom dvadesetog stolje}arealizirao upravo u Strizivojni.

Stanko Andri} pisao je, što bi na ovom mjestu bilo posebnozna~ajno istaknuti, o povijesti sela. Autor je svoj rad naslovio„Crtice iz povijesti Strizivojne“ ~ime je jasno stavio do znanjada nije imao pretenzije pisati cjelovitu povijest mjesta, ali i onošto je napravio, na gotovo 50 stranica teksta, svakako jezna~ajan doprinos upoznavanju njegove prošlosti (prapovijest,srednji vijek, Turci, ime mjesta, najstariji opis obnove sela uposttursko doba, demografske crtice, školstvo, crkva).

Osim spomenutih, treba istaknuti i radove MarijeGlava~evi} („Iz kulturnog ìvota Strizivojne kroz 20.stolje}e“), Mirte Bukovi} (o slikaru Arpadu Franji Mesarošu),Ive Andri}a (o mjesnom ùpniku Mitru Dragutincu) iMiroslava Bauera (o povijesti sporta u Strizivojni). Spomenutiradovi, uz još nekolicinu drugih (pjesme u prozi, biografijuseoske u~iteljice, opisa detalja narodne nošnje), ovaj Zbornik

~ini neizostavnim štivom za sve one koji se pobliè èleupoznati s, doduše, samo ljepšom stranom povijesti ovogslavonskog sela.

Umjesto zaklju~ka

Valjani zaklju~ak o historiografsko-publicisti~kim radovi-ma napisanim o \akovu i \akovštini u zadnjih desetak godina,~ini mi se, nije mogu} bez poznavanja stanja u drugim,veli~inom i kulturnom tradicijom pribli`no identi~nimsredinama. Kako te radove nedovoljno dobro poznajem,zaklju~ak }e izostati. Umjesto njega èlim tek napomenuti dasu u ovom ~lanku prezentirani radovi nastali naj~eš}e kaorezultat anga`mana pojedinaca, bez ve}e institucionalnepodrške i timskog rada, pa su samim time još zna~ajniji - ali nenu`no i bolji. Dapa~e. Istraìvanje lokalne povijesti, mišljenjasam, moralo bi biti još intenzivnije i sistemati~nije, te imatibolju potporu lokalnih struktura vlasti, kako moralnu, tako i

223

materijalnu. U protivnom - bez osmišljenih, fundamentalnihpovijesnih istraìvanja multidisciplinarnog tipa koja, na àlost,nisu u stanju realizirati ljudi dobre volje, ve} jedinoznanstvenici, zapravo oni koji su u stanju lokalnu problematikusagledati u širem kontekstu, a pristupiti joj kriti~ki, uz uporabutehnika i metoda suvremene povijesne znanosti - bojim se da bièljeni rezultati mogli izostati.

224

O još nekim recentno objavljenimknjigama

1. Nakon što je, sredinom devedesetih, zajedno s Mirkom]uri}em, potpisao knjigu Košarkaški klub \akovo

1974.-1994., Miro Šola predstavio se ~itala~koj publici 1998.godine i s knjigom Moji razgovori s njima (Matica hrvatska\akovo, \akovo, 1998.).

Ako je uop}e primjereno knjige svrstavati u pojedine àn-rove, ova knjiga, zasigurno, pripada ànru sportskog novinar-stva. Prilozi od kojih je sastavljena ~ine presjek kroz Šolinvišegodišnji rad u pra}enju sportskih doga|anja, kako onih naterenima, tako i onih oko njih. Svi prilozi prvotno su objavlji-vani tijekom 1993. godine na stranicama \akova~kih novina, apotom, sve do 1998., i na stranicama \akova~kog glasnika, li-sta u ~ijem impresumu stoji da je nezavisni dvotjednik \akovai \akovštine, te da mu je Miro Šola zamjenik glavnog uredni-ka.

Knjiga sadrì, gotovo u pravilu, intervjue koje je autor vo-dio s istaknutijim sportskim aktivistima koji ìve, ili su ìvjeli iradili u našoj sredini. Iznimke su prvo, i dijelovi zadnjeg po-glavlja. U prvom dijelu knjige („Osvrti“) prenesena je polemi-ka koju je autor vodio sa Ivicom Lasi}em (sportski novinar) iAdamom Rajzlom (u to vrijeme direktor Radio \akova), a udijelu zadnjeg poglavlja („Portreti“) predstavljeni su nogomet-ni klubovi iz Kuševca, Kondri}a, Vu~evaca, Piškorevaca i Se-meljaca. Osim spomenutih, knjiga sadrì i poglavlja:„Rukomet“, „Nogomet“, „Košarka“, „Šah“ i „Ostali sportovi“.

Moji razgovori s njima nisu polivalentna knjiga. Zasigurno}e je koristiti tek neki budu}i analiti~ari sportskog ìvota \ako-va, a stanoviti interes, nema sumnje, pobudit }e i me|u našimsugra|anima, pasioniranim ljubiteljima sporta. Ve} samom~injenicom što se pojavila knjiga je unijela malo svjetla u

225

ina~e, barem što se nakladništva ti~e, dominantno zagasit ko-lorit prouzrokovan pomanjkanjem novca, (ne)interesom za pi-sanu rije~ i malim brojem kreativnih osoba koje znaju, i imajušto napisati. Respektiraju}i gore izneseno ne moèmo a da nepozdravimo njezino pojavljivanje, bez obzira na neka rješenjakoja su, mo`da, mogla biti i bolja. Mišljenja sam, npr., a to je imoja osnovna objekcija, da je knjiga koncipirana mehani~ki, ito s toga što autor knjige svoje novinske priloge nije pisao s vi-zijom kako }e ih jednog dana ukori~iti. Upravo stoga, ~ini mise, knjiga na momente djeluje „rastreseno“, bez jasne referen-tne to~ke. Uostalom, kao i ve}ina knjiga nastalih na sli~anna~in. Obzirom na Šoline godine, radnu energiju i ambicioz-nost, ova knjiga sigurno ne}e biti njegovo ìvotno djelo. Onmoè i bolje, i to ne samo na planu sportskog novinarstva.

2. U skromnoj izdava~koj produkciji koja za predmet svo-jega interesa ima \akovo i \akov~ane tijekom 2000. godine iztiska je izašla knjiga Hrvoja Mileti}a \akovštinom utjelovljeni.Nakladnik te, nevelike, ànrovski heterogene, dojmljivo pisa-ne, najširem krugu ~itatelja namijenjene i na momente kriti~kiintonirane knjige neoromanti~arskog naslova je Matica hrvat-ska \akovo. Izme|u korica knjige stalo je sve ono što je pred-stavljalo, i vjerujem još uvijek predstavlja, osnovni autorovinteres - barem kada je knjièvno stvaralaštvo u pitanju.

Knjiga sadrì autorove prethodno objavljene radove u\akova~kom glasniku, Glasu Slavonije, Knjièvnoj reviji, Vi-

jencu, i još ponekim, uglavnom studentskim glasilima. Uprvom dijelu knjige uvrštena su dva knjièvnopovijesna eseja ukojima autor daje genezu knjièvnog stvaranja u \akovštini, sposebnim osvrtom na period ilirizma. Slijede dominantno bio-grafski prikazi najzna~ajnijih protagonista knjièvnog ìvota\akova 19. stolje}a (Topalovi}, Boti}, Korajac, Juraj i NikolaTordinac, Strossmayer), te kriti~ki osvrti na recentna knjièvnaostvarenja slavonskih pisaca (Rajzl, Cveni}, Rogina). U po-glavlju naslovljenom „îtam i skitam“ uvršteno je nekolikokra}ih informacija o naslovima objavljenim u Hit biblioteci,dok su u zadnjem dijelu knjige predstavljena dva rada vezana

226

uz aktivnosti prije dvije godine pokrenute knjièvne manifesta-cije \akova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara.

Ukori~enjem spomentih tekstova Mileti} je èlio „podsjeti-ti na kulturološki i knjièvni zna~aj autora iz \akovštine u kon-tekstu hrvatske knjièvnosti“ u ~emu je, nema sumnje, upotpunosti uspio. Mo`da ~ak i više od toga. U ovoj knjizi, pose-bice u prvim poglavljima, ima poticajnih mjesta koje valja re-spektirati i pri izradi monografskih studija o cjelovitostislavonskog, pa samim tim i hrvatskog knjièvnog prostora. No,naàlost, s aspekta koherentnosti strukture knjige, ima i mjestakoja se doimaju potpuno deplasiranim („îtam i skitam“), ~ak iuz pretpostavku ako se zanemari osnovna intencija knjige „ut-jelovljene“ u njezinom naslovu. Iskazana strukturalna nekonzi-stentnost ne umanjuje op}i pozitivni utisak, tim više što je rije~o prvoj Mileti}evoj knjizi, knjizi nastaloj iz imanentne potrebeautora da ponudi svoje vi|enje lokalnog knjièvnog stvaralaš-tva.

3. Postoji puno mjesta u kojima prvi spomen o postojanjuškole datira desetlje}ima prije prve polovice 19. stolje}a. Nekaod njih, u namjeri da obiljeè godišnjice djelovanja škola iukaù na njihove prosvjetne i kulturološke dosege, tiskala suprigodne publikacije koje su, naj~eš}e, ostajale na marginamainteresa najšire kulturne javnosti. U pravilu, neovisno od vri-jednosti objavljenog, teško su nalazile ~itatelje izvan sredina izkojih su dolazile. Da ista sudbina ne bi zadesila i knjigu Škola u

Strizivojni 1830.-2000. – Prilozi za prou~avanje povijesti Stri-

zivojne (Osnovna škola "Ivana Brli}-Maùrani}", Strizivojna,2001.), knjigu koja je nastala kao plod timskog rada djelatnikaškole i nekolicine prominentnih znanstvenika, ovim putem nanju èlimo skrenuti pozornost – i to ne slu~ajno.

Naime, za selo poput Strizivojne izdanje ove knjige trebalobi biti prvorazredni kulturni doga|aj ne samo stoga što se njo-me obiljeàva 170 godina od prvog pisanog spomena škole,nego i nedavno useljenje u nove, funkcionalne prostore prim-jerene obrazovnoj ustanovi 21. stolje}a. Ako se tome doda uosnovi dobro osmišljen koncept knjige (iako se njeni urednici

227

nisu uspjeli u potpunosti othrvati boljki sli~nih izdanja gdje semo`da i nepotrebno, doduše u zadanom kontekstu, inzistira nasveobuhvatnosti tema i osoba) koji sadràjno nadilazi školu iproblematiku uz nju usko vezanu (knjiga je zasigurno i vrije-dan prilog prou~avanju povijesti sela), zadovoljstvo bi trebalobiti potpuno.

Po mišljenju Zlate @ivakovi}-Kerè, glavne urednice mo-nografije, rije~ je o višenamjenskoj publikaciji napisanoj s ci-ljem "da prikaè 170-godišnji kontinuitet osnovnog školstva uStrizivojni, da podsjeti ~itatelje na u~itelje i u~iteljice koji suutkali u rad škole dio sebe, da potakne generacije u~enika nasje}anja i vrijeme provedeno u školskim klupama te da postanetrajni pisani spomen za potonje generacije" - ali i da bude neza-obilazni prilog prou~avanju povijesti sela.

Tekstovi Stanka Andri}a ("Strizivojna kroz stolje}a") i Zla-te @ivakovi} Kerè ("Škola u Strizivojni od 1830. do 2000.")znanstveni su radovi fundirani na arhivskoj gra|i i reprezenta-tivnoj literaturi te, nema sumnje, ~ine okosnicu monografije, amonografija u integralnom obliku, uz prije tri godine objavljenZbornik radova o 300. obljetnici prvog poznatog zapisa imena

mjesta, paradigmu kako bi u manjim sredinama trebalo raditina propitivanju vlastite prošlosti.

Sve one koji su svojim prilozima obradili najrazli~itije seg-mente rada škole na ovom mjestu nije mogu}e niti spomenuti,iako su baš oni ti koji su svoje ìvote utkali u rad škole, a ovuvrijednu, bogato ilustriranu i grafi~ki dojmljivu monografijuu~inili dodatno interesantnom mještanima , bivšim, a vjerojat-no i budu}im u~enicima.

228

Trideset godina izlaènja Revije\akova~ki vezovi: Pledoaje za kriti~ku

valorizaciju

Kao popratna manifestacija \akova~kih vezova, samo ne-koliko godina nakon njihova pokretanja, od 1970. godine, kon-tinuirano izlazi i Revija \akova~kih vezova, prigodnapublikacija prvobitno zamišljena s ciljem da bude svojevrsnituma~ i promotor Vezova, a kasnije i da radovima u njoj objav-ljenim pridonese što boljem upoznavanju slavonskog tradicij-skog diskursa, njezine povijesti, etnoloških, glazbenih i svihdrugih dostignu}a. Kao takva, ~ini se, Revija je bila prihva}enakako od najšire publike, tako i od stru~njaka ~iji je interes koli-dirao sa preferiranim temama na njenim stranicama. Me|u po-tonjima na suradnju su se odazvali i kustosi slavonskih muzejakoji su svojim prilozima (uglavnom) Reviju u~inili dodatno in-teresantnom i ambicioznijim istraìva~ima izvan naše regije.Iako spomenuti radovi muzealaca nisu bili znanstveni u stro-gom smislu te rije~i, te bili relativno skromnog obima, njihovarelevantnost, uglavnom, nije upitna, što se, izme|u ostalog,moè vidjeti i po citiranosti u nekim drugim, studioznije osmiš-ljenim projektima.

Kako se suradnja muzealaca sa Revijom odràla sve do da-nas, a vjerujem da }e tako biti i u budu}e, ~ini mi se plasiranimna ovim stranicama ponuditi skicu za kriti~ku valorizacijuure|iva~ke koncepcije Revije tijekom protekla tri desetlje}a.Na ovom mjestu, doduše, nemam namjeru upuštati se u izno-šenje cjelovite, minuciozne ocjene do sada napisanog, ve}samo skrenuti pozornost na neke od uo~enih tendencija.

Iznesena konstatacija kako je Revija pokrenuta s ciljem dabude tuma~ i promotor Vezova, te kako je kasnije iniciran i neš-to ambiciozniji program usredoto~en na eksploraciju tradicij-skog ìvota, zapravo je proizvoljna tvrdnja autora ovog teksta,

229

tvrdnja zasnovana na provedenoj analizi sadràja do sada ob-javljenih priloga. Na stranicama Revije, sve do nedavno, niti je-dan od urednika nije eksplicirao što je to Revija, s kojim jeciljem pokrenuta, te zašto i kome se obra}a - iako je uobi~ajenoda prilikom pokretanja sli~nih publikacija iz pera glavnogurednika, ili nekog drugog ~ije se ime nalazi u impresumu, do-bijemo decidirane odgovore upravo na spomenuta pitanja.Kako to u Reviji nikada nije u~injeno, barem ne na eksplicitanna~in, daje nam za pravo da pretpostavimo mogu}e odgovore.Ako bi odgovor glasio „iz istih onih razloga iz kojih su pokre-nuti i Vezovi“, a iz neformalnih razgovora vidljivo je da nijemali broj onih koji su spreman prihvatiti takovu argumentaciju,takav, u osnovi simplificiran odgovor, ma koliko u prvi mah iz-gledao uvjerljiv, ipak nas ne bi mogao u potpunosti zadovoljiti.Slabost ovakve argumentacije leì u ~injenici što njezini zago-vornici izjedna~avaju Vezove kao vizualno-verbalnu prezenta-ciju narodnog stvaralaštva sa pokušajem da se ta prezentacijana stranicama Revije racionalno, dakle kriti~ki, sagleda i vred-nuje.

Na taj na~in, o~ito je, ne moèmo na postavljeno pitanje do-biti èljeni odgovor. Stoga smo prisiljeni postaviti druge dvijehipoteze. Prva ho}e re}i da je Revija publikacija koja bez ve}ihpretenzija nastoji ostaviti pisani trag o samim Vezovima, afir-mirati stvaralaštvo njima kompatibilno i na taj na~in zadovolji-ti interes manje zahtjevnog ~itateljstva, a druga, da se nastranicama Revije nastoji prezentirati izvorno narodno stvara-laštvo - ali i kompetentno o njemu suditi i tako pridonijeti bo-ljem razumijevanju bi}a hrvatskog naroda. Prvu pretpostavkunije mogu}e prihvatiti naprosto zato jer prihvatiti je zna~ilo bibilo kakav kriti~ki sud o Reviji u~initi deplasiranim. Dakle, kaovalidnu, prihvatili smo drugu pretpostavku, onu koja Reviju

vidi kao ozbiljnu publikaciju u domeni definiranog interesa.Prelistavaju}i Reviju mora se konstatirati, bez obzira na po-

nekad i veliku vremensku distancu, da sadrì ne mali broj kva-litetnih i napose instruktivnih radova, kako onih s podru~japovijesne znanosti, tako i etnologije, arheologije, povijestiknjièvnosti i nekih drugih znanstvenih podru~ja. Bilo je i više

230

zadovoljavaju}ih literarnih pokušaja. Svakako ne bi smjelismaknuti s uma i to da su na stranicama Revije mnogi, danasistaknuti stru~njaci u razli~itim društvenim i humanisti~kim di-sciplinama, objavili svoje prve radove i stekli neophodno sa-mopouzdanje za daljnji rad. S vremenom, kao stalni suradnici,na stranicama Revije pisali su - i još uvijek pišu - ljudi znan-stvene vokacije koji su dali znatan doprinos afirmativnom pro-filiranju Revije.

No, naàlost, paralelno s pozitivnim tendencijama pojavilesu se i negativne. One se, ponajprije, o~ituju u nedovoljno kon-zistentnoj ure|iva~koj politici koja za posljedicu ima ponekadupravo trivijalni pristup pojedinim segmentima tradicijskogìvota. Iste tendencije, mutatis mutandis, prisutne su i u drugimsegmentima svega onoga o ~emu je pisano na stranicama Revi-

je. Da li se tu radilo o nekompetentnosti glavnih urednika i nji-hovih najbliìh suradnika, liniji manjeg otpora, klime koja jepratila Vezove i koja se nu`no morala reflektirati i u domeniure|ivanja Revije - teško je re}i. U svakom slu~aju odgovorniljudi koji su Reviju potpisivali smetnuli su s uma da nije dovo-

231

Prvi i trideseti broj Revije "\akova~ki vezova"

ljno samo imati interes za neku problematiku i dobru volju dase o predmetu svoga interesa nešto napiše, ve} i nu`no potreb-na znanja koja omogu}avaju dublji uvid u ono o ~emu se èlipisati. S vremenom, na stranicama Revije bilo je sve više ~lana-ka koji jedva da su na razini korektne prezentacije ~injenica.Sve je prisutnija i primjerena neinventivnost pojedinaca i ten-dencija „pisanja zbog pisanja“, kao u ostalom i pretjerana ek-sploatacija tek nekoliko, doista zna~ajnih radova o povijesti\akova i \akovštine, radova koji se po tko zna koji puta prepi-suju ili prepri~avaju i objavljuju kao autorski prilozi.

Spomenute tendencije, kako dobre tako i loše, koje su ka-rakterizirale Reviju svih godina njenog izlaènja, uo~ilo je injeno najnovije uredništvo, ono koje je potpisalo zadnja tri bro-ja Revije (1999. - 2001.). U broju koji je popratio \akova~ke

vezove 1999. godine, prije svega na vizualnom planu, diskretnoje najavljena namjera radikalnijih koncepcijskih rekonstrukci-ja koje su i uslijedile godinu dana kasnije. U Reviji \akova~kih

vezova 2000., po prvi puta od njezina pokretanja, eksplicitno jedan odgovor na pitanja koja smo si postavljali svih ovih godi-na: kakva Revija - i za koga?

Provedene personalne promjene u uredništvu Revije tije-kom 1999. godine rezultirale su time da smo ve} sljede}e godi-ne dobili nešto druga~iju, u svakom slu~aju ambicioznijeosmišljenu tiskovinu. @elja uredništva bila je, kako je to napi-sao Mirko ]uri}, odnedavno njezin glavni urednik, „okupitisve ono najbolje što ima \akovo i Slavonija i u~initi Reviju\akova~kih vezova jednim od stoèrnih kulturnih hrvatskih~asopisa u kojima }e (se) posebno mjesto pridavati folkloru io~uvanju naše vrijedne narodne tradicije i kulturnog identite-ta“.

U svrhu realizacije zacrtanih ciljeva uredništvo je odlu~ilotiskati ve}inu pristiglih pjesni~kih priloga u dojmljivo dizajni-ranoj knjiìci, dok su pjesme ve} afirmiranih pjesnika, pa i onihnajistaknutijih, svoje mjesto našle na stranicama Revije.Angaìran je i ve}i broj ljudi sa znanstvenim zvanjima iodre|enim stru~nim referencama, što je rezultiralo stanovitimpomakom u kvalitativnom smislu, ali niti izbliza takovim da bi

232

bilo realno o~ekivati ubrzanu evoluciju Revije u „stoèrni kul-turni hrvatski ~asopis“. Uostalom , nisam siguran, kada bi to ibilo mogu}e - a duboko sam uvjeren da nije - da li bi to i bilonajbolje rješenje. Revija je pokrenuta kao integralni dio \ako-

va~kih vezova, kao takva je prepoznatljiva i kao takva trebala biegzistirati i u budu}e. Dakako, iz godine u godinu sve bolja isadràjnija. Boljitak vidim u tomu da kompetentni ljudi (nenu`no doktori, magistri, knjièvnici) pišu na na~in prihvatljivnajširoj, mahom ruralnoj publici - jer su i \akova~ki vezovi uosnovi manifestacija njihovih kulturnih vrednota - i to tako daizbjegnu uporabu znanstvenog kategorijskog aparata i anali-ti~kog na~ina mišljenja. Ili, da pokušam biti još precizniji, dapišu jednostavno, razumljivo, ali da pri tome ne dovode u pi-tanje teìnu svoje misli.

Površno naglašene koordinate unutar kojih bi se Revija, pomom sudu, trebala kretati, ako nisu bolja, svakako su realnijaopcija od one koju je odabralo novoizabrano uredništvo. Nai-me, èljeti napraviti vrhunski kulturni ~asopis, posebice u sre-dini koja do sada nije iskazala poseban senzibilitet za tu vrstuintelektualne djelatnosti, zna~i ili biti pretjerano ambiciozan(što, samo po sebi, i ne mora biti nešto loše) ili nedovoljnoupu}en u svu sloènost takvog nauma. Ne samo da od Revije

nije mogu}e napraviti jedan od „stoèrnih kulturnih hrvatskih~asopisa“, od nje teško da je mogu}e napraviti i kvalitetan~asopis koji bi se izdigao iznad lokalno - regionalnih granicaunutar kojih je momentalno pozicioniran. Sude}i prema recen-tnoj Reviji koja je popratila ovogodišnje \akova~ke vezove,prije svega indikativnoj odsutnosti iole kriti~ki intoniranih ra-dova i loše u~injenoj korekturi, ~ini se da još zadugo u \akovune}emo imati „hrvatski stoèrni kulturni ~asopis“.

233

Bilješka o piscu

Borislav Bijeli} ro|en je 13. velja~e1958. godine u \akovu. Studij povijestii sociologije završio je na Filozofskomfakultetu Sveu~ilišta u Zagrebu gdje je1988. godine i magistrirao. Radio je naosnovnim i srednjim školama, znan-stvenim institutima u Slavonskom Bro-du i Zagrebu, a od 1992. godine stalnoje zaposlen u Muzeju \akovštine u\akovu. Od toga vremena primjetan jenjegov pove}ani interes za lokalnu pro-blematiku o kojoj piše u dnevnom tiskui periodi~nim publikacijama. Koautor je knjiga Hrvatska – po-

vijest sjeveroisto~nog podru~ja i Fotomonografije starog

\akova. Godine 1998. objavio je knjigu \akova~ke ulice –

kratke biografije osoba po kojima su dobile ime.

Izbor iz bibliografije

– 68. studentski bunt i dru{tvo, Slavonski povjesni zbornik, 1-2,1987., 244-252.

– Sindikalno pitanje i na~in njegova rje{avanja na III. i IV. kongresuKomunisti~ke internacionale, Slavonski povjesni zbornik, 1-2,1987., 23-33.

– Pregled literature o studentskim demonstracijama u Jugoslaviji1968. godine, Slavonski povjesni zbornik, 1-2, 1987., 145-174.

– Kontroverze o studentskim demonstracijama u Jugoslaviji 1968.godine, Pitanja, 3-4, 1988., 139-144.

– Omladinsko-studentska glasila kao medij artikulacije ideja stu-dentstkog pokreta u Jugoslaviji 1968. godine, ^asopis za suvre-menu povijest, 3, 1988., 107-119.

– Ma|arska revolucija 1956.: Iluzija ili odgo|ena mogu}nost, Pi-tanja, 1-3, 1989., 134-138.

– Proljetne geneze, Kulturni radnik, 6, 1990., 217-225.

234

Borislav Bijeli} NAŠE TEME - Muzej...

Documents

Transcript of Borislav Bijeli} NAŠE TEME - Muzej...