BOLESTI ČULAKOŽA

Koža pokriva cijelu površinu tijela prilagođavajuči se svojoj podlozi. Na nekim mjestima kao što su npr. usta, očni kapci, genitalni organi, anus, uretra ona prelazi u poluslizokožu odnosno u sluzokožu. Debljina kože je različita, 1-4 mm. Najtanja je na membrani tympani, a najdeblja na tabanima. Glavne funkcije kože su:

- Regulisanje odavanja i primanja toplote,- Primanje nadražaja,- Mehanička uloga,- Kontakt sa spoljnjom sredinom,- Ekskrecija lojnih i znojnih žlijezda.

Normalnu boju daju joj četiri pigmenta, melanin, oksihemoglobin, redukovan hemoglobin i karoten. Kožu daje nam:

1. Epidermis2. Cutris

Epidermus je sastavljen od pet slojeva:1. Stratum corneum – najpovršniji sloj kože čija debljina zavisi od broja ćelija. U axilama je

najtanji, na dlanovima i tabanima je najdeblji.2. Stratum lucidum – to je zona staklastog izgleda i naročito se vidi tamo gdje je epiredm

deblji (dlanovi i tabani)3. Stratum granulosum – sastavljen je od 1-3 sloja ćelija. Deblji je na onim mjestima gdje je

i stratum corneum deblji.4. Stratum spinosum – sastoji se iz više redova ćelija 4,8, do 12. Najdonji sloj naliježe na

ćelije bazalnog sloja.5. Stratum basale – razlikujemo dva tipa ćelija i to bazalne ćelije i melanocite. Melanociti su

uglavljeni između bazalnih ćelija i epiderma. Cutis se sastoji od corium i subcutisa. Corium ili derm je smešten između epiderma i subcutisa. Od epiderma ga razdvaja bazalna membrane. Debljina cariuma je od 1-3 mm. subcutis ili potkožno tkivo sastoji se uglavnom od masnog tkiva paniculus adiposus. Pored zaštitne uloge regulacije toplote, masno tkivo služi i kao glavna rezerva masti. Potkožne masti nema na očnim kapcima, tabanima, dlanovima.

Adnexi kože:1. Žlijezde – razlikuje se nekoliko vrsta žlijezda: lojne, znojne, apokrine i mliječna žlijezda.

Secret apokrinih žlijezda je različit kod svake ljudske rase. Žlijezde su smještene pod pazuh, u preponama, perianalno, na skrotumu i analno, na koži trbuha, na areolama mammae, medici.

2. Dlake (pili) nastaju u trećem mjesecu intrauterinog života. Razlikuju se dva djela dlake. Stabljika je slobodni dio dlake, a korijen je uvučeni dio dlake u folikul. Na dnu folikula dlaka se proširuje u bulbus dlake.

3. Nokat (ungvis) je isto kao i dlaka, epidermalna kožnata tvorevina.4. Kožni pigment – melanociti su smješteni između ćelija bazalnog sloja i u bulbusu dlake.

Od količine melanina koji stvaraju melanociti, od vaskularizacije kože i količine subcutone masti zavisi boja kože. Isti je broj melanocita i kod bijele i kod crne rase. Samo je produkcija melanina ubrzana kod crne rase. Kod bijele rase melanin se nalazi samo u bazalnom sloju, a kod crne rase u svim slojevima epiderma. Ostali sastojci kože: krvni sudovoi, derma, limfni sudovi i nervni aparat kože.

1. držak dlake

2. žlijezda lojnica

3. bulbus

4. papila dlake

5. žlijezda znojnica

Folikularni aparat

FIZIKALNI POMOĆNI DIJAGNOSTIČKI METODI1. Ispitivanje lupom – lupa je bikonveksno sočivo koje na određenoj udaljenosti uvećava

vidno polje i do 10 puta. Omogućava da se bolje uoče kožne promjene. Danas postoje razna povećala, ali sve se zasniva na istom.

2. Vitropresija – to je jednostavno pritiskanje običnog stakla na kožnu površinu i posmatranje kožne promjene kroz to staklo. Pritisak od 10-15 sekundi izaziva anemizaciju kože, te ukoliko su promjene izazvane prisustvom veće količine krvi, one neće nestati. Važno je napomenuti da se prilikom primjene ovog fizikalnog metoda sa površine kože moraju odstraniti sve eventualne promjene kao što su kruste i squame.

3. Mehaničko struganje – ovaj dijagnostički metod sastoji se od laganog struganja kožne promjene tako da se ne izazove krvarenje. Struganje se provodi tupom kiretom odnosno drvenom špatulom, a sa struganjem se prestane čim se pojavi tačkasto krvarenje.

4. Dermografizam se često primjenjuje u dermatologiji, a izvodi se tako što se nekim tupim predmetom prevlači preko nepromijenjene kože. Ubrzo se na tom dijelu pojavi eriterij i to je crveni dermografizam. U slučaju pojave blijede pruge to je bijeli dermografizam, a sve je to izraz vazomotorne reakcije organa.

5. Ispitivanje sluzibiliteta – topolo, hladno se ispituje epruvetom ispunjenom toplom odnosno hladnom vodom. Pacijent zatvori oči, a epruvete se prislanjaju uz kožnu površinu. Bolesnik treba da odgovori šta osjeća. Oštro, tupo, odnosno bol ispituje se inekcionom iglom koja se prislanja oštrim, odnosno tupim dijelom, a pacijent takođe zatvorenih očiju treba da odgovori šta osjeća.

6. Ispitivanje kožne temperature: - ovdje se služimo jednostavnim dodirivanjem patološki promijenjene i nepromijenjene kože. Na taj način određujemo kožnu temperature i konstatujemo da je toplije na mjestima gdje je povećana aktivna hiperemija što može da označava akutni upalni process.

EFLORESCENCESve promjene na koži tijela koje odstupaju od normalnoh izgleda nazivamo efflorescence. Sve efflorescence možemo podijeliti u tri grupe:

1. Eflorescence u ravni kože2. Eflorescence iznad nivoa kože3. Eflorescence ispod nivoa kože

1. Eflorescence u ravni – ova eflorescenca se naziva makula, mrlja ili pjega. Ona se samo bojom razlikuje od okolne kože. Prema veličini razlikujemo sljedeće makule:- Eritem – čine veće površine crvene boje- Halo – nazivamo prstenasti obruč oko bilo koje eflorescence.- Teleangiektazije su grupno proširene venski kapilari.- Angiona stelatum su teleangijektazije zvjezdasto raspoređene.- Purpure – to je klinički izraz hemoragije u koži. Nastaju usljed raspadanja eritrocita i oslobađanja krvnog pigmenta. Purpura se razlikuje od eritema po tome što se na pritisak ne povlači.2. Eflorescence iznad nivoa kože:

1. Keratoza je zadebljanje cornealnog sloja tvrđe konzistencije.2. Tuber je čvrsta eflorescenca iznad ravni kože veličine graška do oraha. Sporo se razvija, a zarasta ožiljkom.3. Papula je čvrsta upalna relorescenca iznad nivoa kože. Razvija se relativno brzo i zarasta bez ožiljka. Po obliku papula može biti okrugla, šiljasta, ravna, peteljkasta.4. Urtika (koprivnjača) je čvrsta papula različite veličine. Koža iznad je glatka sjajna, Nastaje naglo, praćena jakim svrbežom.Isprva je blijedo-ružičasta a kasnije tamnije crvena.5. Tumor je eflorescenca iznad ravni kože različite veličine. Razlikujemo benigne tumore čiji je rast ograničen i maligne tumore čije je širenje nekontrolisano.6. Vezikula je mjehurić iznad ravni kože, veličine zrna graška, bistrog sadržaja i multilokularne tj. njen sadržaj se ne može isprazniti jednim ubodom. Ukoliko se sadržaj zamuti nastaje sekundarna pustula.7. Bula je mjehurić iznad ravni kože, veći od vezikule, bistrog ili mutno hemoragičnog sadržaja i multilokularna tj, prazni se jednim ubodom.8. Pustula je mjehurić iznad ravni kože ispunjen gnojnim sadržajem. Primarna pustula je mjehurić koji je od samog početka ispunjen gnojem, a sekundarna pustula je mjehurić kojem se naknadno sadržaj zamuti.9. Squama nastaje usljed nenormalne keratinizacije i nagomilavanja rožastog sloja.10. Krusta ili krasta je sekundarna eflorescenca koja nastaje kao posljedica sasušene krvi, gnoja limfe, a od čega i zavisi boja kruste.

11. Eskara je eflorescenca koju predstavlja nekrotični sloj kože različite debljine ispod koje se obično nalazi kraterasta ulceracija.

3. Eflorescence ispod nivoa kože:1. Ragada – to je linearna pukotina koja se javlja usljed smanjenog elasticiteta kože ili zbog jakog rastezanja kože. One su bolne, krvare ako su duboke, a najčešće se javljaju na dlanovima i tabanima.2. Fisura – to su ragade na semimukozi i mukozi (usta, nos, anus).3. Excoriatia je površna ozljeda kože nastala mehaničkim putem. Oštečen je samo epiderm i zarasta bez ožiljka.4. Erozija je površna ozljeda, ali koja nastaje patološkim procesom na koži. Oštečen je samo epiderm, zarasta bez ožiljka.5. Ulcus je plitak ili dubok defekt kože ili potkožnog tkiva. Zbog oštečenja i dubljih slojeva tkiva ulcus zarasta ožiljkom.6. Fistula je cjevasti kanal koji se na koži otvara malim otvorom iz kojeg se luči neki sadržaj. Fistula može biti kompletna kada se otvara na dva kraja i inkompletna kada slijepo završava (fistula na prednjem trbušnom zidu, gdje stolica izlazi na trbuhu).7. Nodus je upalni čvorić veličine oraha ili veći. Nalazi se u koži ili subantisu. U početku u nivou kože, a kasnije podiže kožu iznad sebe.Apsces je nagomilavanje gnoja lokalizovanog u cutisu ili subcutis.8. Atrofija je iščezavanje nekih dijelova organa ili tkiva. Može biti fiziološka, koja se dešava u starosti ili patološka kao posljedica nekih upalnih procesa.9. Citakriks je ponovo stvoreno tkivo na mjestu oštećene kože. Kada je taj ožiljak tvrd stvori se keloin tzv. ružni ožiljak.

ANAMNEZATo je skup bolesnikovih navoda o preboljelim i sadašnjim bolestima, a svrha joj je da se upotpuni klinički nalaz, pravilno umjere kliničke i laboratorijske pretrage i omogući što ranije postavljanje ispravne dijagnoze. Prvo treba skupiti opšte podatke koju se upotpunjuju orijentacionim dermatološkim pregledom kako bi mogli uvrstit u koju bi grupu dermatoza trebalo uvrstit postojeću bolest. Porodična anamneza je posebno značajna kod nekih dermatoza gdje je osim načina nasljeđivanja poželjno saznati porodično stablo.Anamnezis vitae je zbir podataka o preboljelim bolestima.Anamnezis marbi je najvažnija, a tu posebno važni podaci o prethodnom liječenju o oralnim odnosno parenteralnim terapijama te o lokalnoj (domaći lijekovi). Subjektivni simptomi kao osječaj svraba, bol, žarenje veoma su značajni podaci te podaci o lokalizaciji prvih i kasnijih patoloških promjena. Kod pregleda dermatološkog bolesnika treba biti svjestan da se radi o bolesnom čovjeku, a ne samo o bolesnom organu ili dijelu tijela i zbog toga je potrebno obaviti kompletan pregled. Itratus dermatologicus od posebnog značaja i gdje je uvijek važno pregledat cijelu površinu tijela pa i onda kad nas bolesnik uvjerava da je bolestan samo onaj dio kože koju vam pacijent pokaže. Zbog stida, neznanja ili zbog toga što misli da to nije važno bolesnik često skriva odjećom prekrivene manifestacije koje vrlo često mogu potvrditi dijagnozu. Dermatološki status utvrđujemo prvo sa određene udaljenosti i utvrđujemo lokalizacioni raspored, br. konfiguraciju i građu promjene žarišta. Ovo promatranje nadopunjujemo detaljnom analizom žarišta i pojedinih eflorecenci gdje vrlo često koristimo lupu. Treba obratiti pažnju na patološke promjene kod nekih dermatoza koje nastaju kao slika u ogledalu gdje se prislanjaju dva nabora, organa (ispod dojki, između dojki).

EFLORESCENCE U RAVNI KOŽEa) Makula ili mrlja leži u ravni kože. Od okoline se razlikuje samo po boji. Ne može da se palpira, a površina obično nepromenjena. Različite su veličine i oblici. Makule se prema patogenezi mogu podijeliti u 5 podgrupa.

1. Rozeola ili upalna mrlja je najčešća. Ovdje je naznačen vrlo blagi infiltrat i hiperemija. Veličine su od nekoliko mm – 1 cm i različite boje.

2. Vaskularne ili vazomotorne mrlje nastaju aktivnom ili pasivnom hipermijom. Ovdje se ubraja cutis marmorata. To su plavkasto-crvene mrlje u obliku mreže obično na ekstremitetu.

3. Teleangijektacije nastaju od proširenih kapilara, crvene su boje, različitih veličina, dijelom se gube na vitropresiji.

4. Purpurne mrlje nastaju zbog ekstravazacije eritrocita iz krvnih sudova. Njihova karakteristika je promjena boje u toku trajanja od svijetloružičaste pa sve do ljubičaste, a u regresiji do žućkaste.

5. Dishromne mrlje su promjene u boji kože koje nastaju usljed pigmentnih anomalija. One vitropresijom zadržavaju boju.

b) Papula ili čvorić jedna je od najčešćih promjena sa već izraženim upalnim čelijskim infiltratorom, pa se ona i vidi i palpira. Po histološkoj građi mogu da budu epidermalne, kutane ili miješane. Oblik papule može da bude različit, a različite su i konzistencije.c) Vezikula spada u eflorescence sa šupljinom. To je mala epidermalna šupljina ispunjena siroznim sadržajem najčešće smještena u stratum spinosum.d) Pustula ili gnojni mjehurić se od vezikule razlikuje samo svojim sadržajem. Sadržaj se sastoji od gnoja žućkasto-zelene boje. Neke naročito dublje smještene pustule mogu da završe ožiljkom, a obično prolaze pucanjem i stvaranjem kraste. Pustulacije je pojam kojim se osim gnojnog zamućenja vezikula označava pojava pustula na bilo kojoj postojećoj dermatozi.

PARAZITARNA KOŽNA OBOLJENJA ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA

Ova oboljenja su rasprostranjena i od nje oboljevaju i ljudi i životinje. Invazija parazita na čovjeka može biti indirektna ii direktna kod svraba, šuge, vašljivosti ili npr. ubodom insekta (malarije). Toksično i alergijski na organizam mogu djelovati sekreti životinjskih parazita ili hemijski sastav njihovog tijela. Parazitarne dermatoze dijelimo na:

1. Parazitarne dermatoze izazvane insektima,2. Izazvane akarusima,3. Parazitarne dermatoze koje izazivaju crvi i larve,4. Izazvane pro_

Parazitarne dermatoze izazvane insektima:a) Vašljivost (pedikulosis) može biti izazvana s 3 vrste vaši koje žive parazitarno.1. Pediculosis capitis žive na kosnatom dijelu glave i to najčešće kod djece i naziva se siva

vaš. Ženka u toku života položi 80-100 jaja, lijepi ih za dlake, te ih vidimo kao gnjide u vidu brojanica poredanih na dlaci. Vaši se hrane sisanjem krvi a ubodom se stvara svrab. Siva vaš se prenosi direktnim dodirom (češljem, kapom). Zbog svraba i češanja može doći do sekundarne infekcije.

2. Pediculosis corporis – ove vaši se nazivaju bijele vaši, prenose se direktno ili preko odjeće i posetelje. Krije se u šavovima rublja gdje žeka polaže jaja. Spušta se na tijelo samo da bi se hranila. Prenosi se epidemiski.

3. Pediculosis pubis – ova vaš je oveoma sitan i manja je u odnosu na prethodne. Najčešće se nalazi u sidnom predjelu, ali se može javiti i u pazušnoj jami na trepavicama i obrvama.

Parazitarne dermatoze izazvane akarusima. Tu spada surbies ili šuga – ova dermatoza dobila je ime po jakom svrabu koji perzistira tokom oboljenja. Šuga je zarazno oboljenje izazvano šugarcom ili Sarcoptes scabiei. Svrab je izražen noću kad se pacijent utopli u postelji. Javlja se u epidemijama, po kolektivima u školama ili u porodici. Oboljenje se prenosi direktno kontaktom ili poreko posteljine. Glavni objektivni simptomi šuge se kanalići u koje šugarac polaže jaja, a ostali subjektivni simptomi nastaju kao posljedica svraba, a to su papule, ekskoratice i sve ostale manifestacije sekundarne infekcije predilekciona mjesta za polaganje jaja su: između prstiju, u predjelu axila, u predjelu prednje trbušnog zida. Dijagnoza se postavlja na osnovu polimorfnih eflorescenci gdje predoniminiraju exceoriacije od češanja na predilekcionim mjestima.

TUMORI KOŽEOsnovna podjela je u dvije velike grupe prema njihovoj malignosti u benigne i maligne tumore. Benigni tumori se odlikuju isto kao i maligni bujanjem tkiva, samo je taj rast kod benignih tumora jasno ograničen od okolnog tkiva, bezbolni, palparodno obično pokretljivi i inkapsulirani ne stvaraju metastaze. Maligni tumori kože ekspanzivno se šire u okolno tkivo i imaju destruktivno ili infiltrativni rast. Granica prema zdravom tkivu nije oštro ograničena, šire se u okolna tkiva i organe, daju metastaze, izazivaju tešku kaheksiju i često recidiraju.

a) Benigni tumori:1. Mebus – mladež, to su anomalije u razvoju mekog tkiva u čemu mogu učestvovari

svi sastavni dijelovi kože.

2. Limfangiom su mnogo rjeđi od hemangioma, a dijelimo ih na površne i kavernozne.Hemangiomi su vaskularni nervusi koji postoje od rođenja, ali se tokom života šire. Ukoliko se ne šire nazivamo ih nevusim.

b) Maligni tumori – brzina rasta malignih tumora zavise od histološke građe, a dijele se na bazocelularne, spinocelularni, melanoma malignum.Epiteliomi – karcinomi kaže i najčešći karcinomi kaže, a uzročnik je prevelik izlaganje sunčevom svjetlu. Na osnovu histološke slike razlikujemo više tipova epitelioma.1. Maligni tumori vezivnog tkiva. To su sarkomi koji mogu biti primarni ili sekundarni

kao metastaze na koži. Sarkomi pokazuju brz rast i jaku destrukciju okolnog tkiva sa velikom sklonošću stvaranja metastaza.

2. Maligni melanom spada u najmalignije tumore kože jer ima veliku sklonost stvaranju metastaza. Može da se javi na normalnoj koži, pigmentnim nevusima i na melanotičnoj prekancirozi. Promjena se očituje kao sitna plavkasto smeđa ili crna mrlja nakojoj se izdiže mali tumor, a kasnije se pojavi erozija ili ulceracija sakrivena krastom. Melanomi se javljaju svuda po tijelu, a posebno na ekstremitetima, prstima i tabanima. Metastaze se prvo javljaju u regionalnim limfnim žlijezdama, a zatim na drugim organima.

ANATOMIJA VIDNOG APARATADijeli se u 3 dijela, a to su:

- Očna jabučica, bulbus oculi – služi za primanje vidnih utisaka.- Vidni putevi spajaju očnu jabučicu sa vidnim centrima u mozgu- Pomočni organi oka su: kapci, suzni aparat, konjuktiva. Spoljašnji mišići očne jabučice,

masne orbiti, okosnica i koštani zidovi.

Očna jabučica je loptasta formacija koja ima opne. Prva je spoljašnja ili fibrozna opna - eksterna. Predstavlja spoljašnji omotač jabučice. Prednji dio spoljašnjeg omotača naziva se rožnjača ili

cornea, zadnji dio ovog omotača je veći od prednjeg, neprovidan je, bijele boje i naziva se beonjača ili sclera.Srednja opna - tunica media sastoji se iz tri dijela. Prednji dio je dužica (iris), srednji dio sudovnjača ili choroidea, unutrašnja ili nervna opna (retina) tunica interna. Ova opna predstavlja u embriološkom pogledju izdanak moždane materije koji je osposobljen za primanje vidnih nadražaja. Sadržaj očne jabučice se nalaze: očna vodica, sočivo (lens cristalina) i staklasto tijelo (corpus vitreum).

a) Očna vodica (humor aquosus) stvara u cilijarnim nastavcima cilijarnog tijela odakle prelazi zadnju očnu komoru. Kada očna vodica nakupi u dovoljnoj količini u zadnjoj komori onda ona između sočiva dužice prelazi kroz zjenice u prednju očnu komoru.

b) Sočivo (lens cristalina) predstavlja providnu formaciju koja je zbog svog bikonveksnog oblika i dobila naziv za sočivo.

c) Staklasto tijelo predstavlja gustu viskoznu i providnu materiju koja ispunjava sav onaj dio očne jabučice koji se nalazi iza sočiva.

VIDNI ILI OPTIČKI PUTEVIOptički putevi polaze od neuropitetnih ćelija retine i pružaju se sve do moždane kore u okcipitalnom režnju. Dijeli se na sljedeće dijelove:

- optički živac ili nervus opticus. Ima intraorbitalni dio koji se nalazi u orbiti, intracacel dio koji prolazi kroz koštani kanal i intrakranialni dio koji se nalazi u lobanji na bazi mozga ispred hijazme.

- Hijazma očnih živaca predstavlja mjesto gdje se ukrštaju vlakna koja prelaze na suprotnu stranu.

- Optički trakt - tractus opticus je onaj dio vidnog puta od hijazme do corpus geniculativne laterale.

- Gracioleto optički snop ili fasciaulus opticus gracioleti – pruža se od corpus geniculatum laterale pa do kore u occipitalnom režnju u predjelu fisure calcarine. Optički putevi imaju ulogu da sprovode optički nadražaj iz neuroepitelnih ćelija retine pa do kore u occipitalnom režnju.

POMOČNI ORGANI OKA – ORGANA OCULI ACCESORIATu spadaju:

1. Kapci – palpebral, predstavljaju formacije sastavljene od kože mišića i vezivnih elemenata. Kapci svojim položajem i pokretljivošću imaju zaštitnu ulogu.

2. Suzni aparat – aparatus lacrimalis – održava vlažnost oka, a time pridonosi održavanju providnosti rožnjače. Ujedno suze svojim mehaničkim i biohemijskim osobinama igraju važnu ulogu u zaštiti oka od povreda i infekcije.

3. Spojnica (konjuktiva) predstavlja sluzokožu koja spaja očne kapke sa očnom jabučicom.4. Spoljašnji mišići očne jabučice – musculi bulbi oculi eksterni vrše pokrete očne jabučice

u raznim pravcima. Ima ih 6 i to 4 prava i 2 kosa.5. Masno jastuče orbite – panniculus adiposus orbitae – nalazi se u orbiti između organa

koji su tu smješteni i igra važnu ulogu pri ublažavanju potresa koji se sa koštanih dijelova prenose na očnu jabučicu.

6. Pokosnica oblaže unutrašnje stranice koštanih zidova orbite.7. Očna šupljina (orbita) predstavljaju šupljinu u obliku piramide čije zidove čine pojedine

kosti.

TEHNIKA OFTALMOLOŠKOG PREGLEDAPrilikom pregleda oka potrebno je da imamo dovoljno jako osvjetljenje. Ono može biti prirodno i vještačko. Prirodno osvjetljenje može da bude dovoljno jako kada se pregled vrši preko dana, međutim češće se koristi vještački izvor svjetlosti. Vještačko osvjetljenje može da bude difuzno i fokalno. Kao sredstva za uočavanje promjena služe nam monokularna i binokularna lupa, kao i biomikroskop. Prilikom pregleda potrebno je pregledati spoljašnje dijelove oka, prednji segment, očno dno, a pregledamo i pojedine funkcije organa vida kao što su vidno polje, centralni vid i introkularni pritisak.

a) Kapci – pri pregledu kapaka ne koristimo neku posebnu tehniku. Pregled obično počinjemo inspekcijom, a zatim i palpacijom zapaženih promjena. Prilikom ispitivanja položaja kapaka gledamo da li postoji lutropijum (uvrnuti kapaka), ektropijum (izvrnut kapak), zatim ispitujemo pokretljivost kapaka.

b) Suzni aparat – prilikom pregleda suznog aparata pregledamo suznu žlijezdu, suzni potočić, suzno jezerce, suzne tačkice i predio suzne kesice.

c) Konjuktiva – naziv spojnica potiče od toga što se radi o sluzokoži koja spaja kapke sa očnom jabučicom. Tako razlikujemo nekoliko dijelova konjuktive i to konjuktiva kapaka, konjuktiva forinicis (prilazna konjuktiva), konjuktiva očne jabučice.

d) Rožnjača – prilikom pregleda rožnjače pregledamo njenu providnost, glatkoću, sjaj, vlažnost, osjetljivost, oblik i veličinu.

e) Dužica (iris). Pregled dužice vršimo najčešće pomoću fokalnog osvjetljenja ili pomoćni biomikroskopa. Pri pregledu obraćamo pažnju na boju, crtež, reljef i konfiguraciju.

f) Zjenica (pupila). Pregled zjenice je značajan i s oftalmološkog i s neurološkog nalaza. Promjene na pupili mogu da budu izraz lokalnog proces kao npr. kod tumora dužice ili irisa ili usljed povrede. Takođe povrede na pupili odnosno u pupilarnom felsku javljaju se kod čitavog niza neuroloških oboljenja.

g) Sočivo (lens cristalina). Prilikom pregleda sočiva potrebno je utvrditi da li sočivo posstoji, da li je sočivo na svom mjestu i da li je sočivo providno.

h) Staklasto tijelo – za pregled staklastog tijela koristi se metod prosvjetljenja oftalmoskopom. Kod mnogih upalnih procesa, kao i nekih drugih promjena dolazi do zamućenja staklastog tijela, a ono je inače potpuno providno.

i) Očno dno. Da bi se očno dno moglo vidjeti potrebno je da sve meduje oka budu dovoljno providne, a zjenica dovoljno proširena. Ukoliko jedan od ovih uslova nije ostvaren očno dno se teško može pregledati.

j) Introkularni pritisak je rezultat odnosa koji postoji između produkcije očne vodice iz cilijarnog tijela i njene eliminacije preko Šlemovog kanala. Pod normalnim uslovima intraokularni pritisak se kreće 1,5 – 3 kPa. Ako je pritisak veći govori se o intraokularnoj hipertenziji odnosno o glaukom stanja, a ako je manja onda je to intraokularna hipotenzija. Za utvrđivanje intraokularnog pritiska u kliničkom radu koriste se 2 metoda. Jedan je digitalni, a drugi instrumentalni i izvodi se pomoću tonometra.

UPALE OKA

Blefaritis je upala ruba kapka koji pri tome pocrveni, a često se stvaraju krastice. Uzrok bolesti može biti hronična upala konjuktive, poremećaj metabolizma, alergija. Liječenje se provodi svakodnevnim ispiranjem mlakom vodom i dječijeg šampona i liječenje etioloških faktora.

Ječmenac horoleolum je gnojna upala lojnih žlijezda. Kliničkom slikom dominira upalni čvorić okružen crvenilom jednog dijela ili cijelog kapka. Etiologija je uglavnom vezana za stafilokokum infekciju, a liječenje je kombinovano, konzervativno i hirurški.Konjuktivitis – ovu upalu prate sljedeći znaci: hiperenija, eksudacija, pseudopoza. Ovi znaci su više izraženi kod akutnih upala, a slabije kod hroničnog stanja. Najčešći uzroci infekcije su egzogeni faktori. Oni mogu biti: fizički, hemijski, virusni.Vernalni konjuktivitis – ova bolest nije infekcijska, a javlja se u proljeće i ljeto kao alergijska reakcija. Najčešće se javlja kod djece. Subjektivni simptomi izraženi u obliku jakog svraba fotofobije. Liječenje se provodi kortikosteroidima, a ponekad se preporučuje i promjena klima.Upala rožnice – keratitisDijele sa na površne i duboke. Najčešći uzroci su: bakterije, virusi i gljivice. Površinske upale rožnice su uglavnom u epitelu, a duboke upale razvijaju se širenjem upale preko komora. Upala bjeloočnice može biti površinska – episkleritis i duboka skleritis. Etiologija je često nejasna, ali je uglavnom endogene prirode. U kliničkoj slici dolazi do pojave crvenog blonog na dodir čvorića. Liječenje je etiološko uz lokalnu primjenu kortikosteroida.Upale srednje očne ovojnice. Upalne promjene mogu zahvatiti pojedine dijelove središnje očne ovojnice, ali zbog bliskih anatomskih veza, rijetko se javlja upala šarenice – iritis ili staklastog tijela ciklitis. Najčešće se javljaju zajedno iridociklitis ili iveitisanterior.Upala orbite – celulitis orbite je akutna upala orbitalnog sadržaja. Bolest počinje naglo otokom kapaka i ograničenim pokretima očnih jabučica. Prilikom dijagnostike koristi se i magnet. Liječenje je kombinovano: antibiotsko uz korištenje hirurgije radi drenaže formiranog apcesa.

SIVA MRENASiva mrena je svakko zamućenje očne leće. Prema vremenu nastanka dijele se na: urođene, mladenačku i staračku. Katarakta se može podijeliti i prema mjestu zamućenja, prema boji zamućenja, prema stepenu pomućenja i prema pojavljivanju na jednom ili oba oka. Liječi se isključivo operacijom. Koriste se dvije hirurške metode i to: intrakapsularna i ekstrakapsularna. Danas se uglavnom provodi ekstrakapsularna metoda koja omogučuje ugradnju umjetne leće gdje nakon odstranjenja leća dolazi do afakije tj. stanja bez leće. Afakija se može korigovati pomoću naočala, kontaktnim sočivom i ugradnjom umjetne leće.

GLAUKOMTo je bolest oka koja se prepoznaje na osnovu povišenog očnog pritiska, promijenjenog izgleda papile očnog živca.Može biti primarni, sekundarni, kongenitalni i apsolutni. Do glaukoma dolazi zbog poremećaja u oticanju očne vodice. Očna vodica je bistra, bezbojna tekućina koja ispunjava prednju i stražnju očnu komoru izlučuju nastavci zrakastog tijela. Iz stražnje očne komore očna vodica prolazi kroz zjenični otvor u prednju očnu komoru, zatim trabekularnim sestemom u Šlenov kanal i dalje otiče preko venskog spleta. Najveći otpor oticanju očne vodice pruža trabekularni sistem, a zatim endotelne čelije Šlemova kanala. Zastoj u odvodu očne vodice dovodi do povišenog očnog pritiska. Sekundarni glaukom je povišenje očnog pritiska, a nastaje u toku neke druge bolesti oka i to upale, povrede ili tumora oka. Kongenitalni glaukom može uzrokovati perzistiranje mezodermalnog tkiva poslije rođenja koje može blokirati trabekularni sistem. Ili poremećaja u razvoju Šlemovog kanala. Postoje različiti oblici kongenitalnog glaukoma, a najpoznatiji oblik je tzv. volovsko oko koje se pojavljuje na jednom oku. Apsolutni glaukom znači slijepo oko tj.

potpuni gubitak vida, a može biti posljedica bilo kojeg glaukoma. Kod liječenja glaukoma koristi se konzervativni, laserski i hirurški pristup.

STRABIZAM (ŠKILJAVOST)To je stanje poremećenog odnosa akomodacije, konvergencije i fuzije, a uzrokovano je neravnotežom očnih mišića. Pokrete oka omogućuju 4 ravna i 2 kosa mišića. Prema funkciji koju obavljaju mišići oka, se dijele u 3 grupe:

1. Vodoravni – pokreću očnu jabučicu oko vertikalne osovine.2. Vertikalni – pokreču očnu jabučicu oko više osovina3. Kosi mišići imaju više funkcija. Najvažnija komplikacija uzroka na strabizmom je

slabovidnost i smanjena vidna oštrina koja se ne može popraviti korektivnim staklima. Postoje rani i kasni strabizni. Rani se javljaju najčešće kao konvergensi dok su divergentni strabizmi rijetki. Kasni strabizmi se javljaju poslije druge godine života.

Liječenje je utoliko uspješnije ako se ranije uoče poremećaji i ranije započne liječenje. Postoji više načina operativnog liječenja strabizma i to operacija slabljenja mišića i operacija pojačanja mišića. Potpuni uspjeh u liječenju strabizma predstavlja potpuno izlječenje slabovidnosti tj. normalna vidna oštrina na oba oka, zatim paralelnost vidnih osnova očiju i normalni senzorni odnos.

MIOPIJAMiopija je anomalija gdje paralalene svjetlosne zrake ulaze u dioptrijski aparat oka i spajaju se u žarištu ispred mrežnice, a na mrežnici stvaraju nejasnu sliku posmatranog predmeta. U miopnom oku mrežnjača se ne nalazi u žiži njegovog dioptrijskog sistema koji nije izmijenjen već se nalazi iza njegove žižne tačke. Iz ovog razloga predmeti koji se nalazi u daljini ne mogu da budu jasno viđeni jer mjesto stvaranja njihovog jasnog lika leži negdje ispred mrežnice, te mrežnica dobija nejasan lik u rasipnim krugovima.

HIPERMETROPIJA – DALEKOVIDNOSTHipermetrofija je vrsta anomalije gdje je osovina oka kratka u odnosu na njegovu moć prelamanja tako da se zraci koji dolaze u oko iz beskonačnosti, paralelno sijeku iza retine odnosno iza maculae luteal. Zato hipermetropno oko mora da upotrijebi akomodaciju čak i kada posmatra udaljene predmete da bi se na taj način povećala moč prelamanja i zraci sjekli u retini, što je preduslov za jasan vid.

DALTONIZAMJedna „normalna“ osoba razlikuje tri osnovne boje i naziva se trihormato, a osobina trihomozija.Postoje osobe koje mogu da razlikuju samo dvije boje i to su dihromati, a ta osobina se naziva dihromazija. Imamo sljedeće oblike poremećaja dihromazije:

1. Protanopija je nemogućnost raspoznavanja crvene boje2. Deuterinomija je nemogućnost razlikovanja zelene boje3. Tritanopija je nemogućnost razlikovanja plave boje.

Ima osoba koje ne raspoznaju ni jednu boju i sve vide kao sivu boju, slično fotografijama u crno-bijeloj tehnici. Ovakvo stanje se naziva monohomazija. Poremećaj raspoznavanja boja naziva se opštim imenom daltonizam, a potiče od engleskog fizičara Daltona. Poremećaj ralikovanja boja je nasljedan, on se prenosi preko oca na kćerku koja je konduktor (prenosilac) da bi se ispoljilo

na muškim potomcima. Ispoljavanje je vezano za muški pol slično kao i kod hemofilije gdje su ženske osobe prenosioci. Obično oko 8% muškaraca ima poremećaj kolornog vida dok je kod žena taj procenat znatno manji i iznosi oko 0,4%. Pored urođenih poremećaja u raspoznavanju boja postoje i stećeni poremečaji u raspoznavanju boja nastao kao posljedica nekog oboljenja. Tako kod oboljenja vidnog živca postoji oštečenje za crvenu i zelenu boju, dok pri oštećenju rutine nalazimo poremećaj za plavu boju. Liječenje kod urođenih anomalija ne postoji dok se kod stečenih liječi osnovno oboljenje.

TUMORI OČNIH KAPAKATumori očnih kapaka su najčešći tumori u oftamologiji i mogu da potiču od svih struktura kapaka i to epiteta kože, adneksi kože, masnog mišićnog, nervnog tkiva i krvnih sudova. Tumori epitela kože kapaka su najčešći tumori i najčešće se javlja bazoalularni karcinom i čini 90% od svih tumora. Klinička slika se odlikuje postepenim i asimptomatskim rastom. Kasnije se javljaju tvrdi bezbolni čvorići i ularacija. Ularacija je okružena bedemom i odakle se najčešće uzima biopsija. Bazocelularni karcinom najčešće počinje na koži donjeg kapka i često zahvata rub kapka. Liječenje je operativno. Benigni tumori su manje ili veće izrasline koje se klinički često teško razlikuju od prekanceroznih tumora.

MELANOMA MALIGNUM KONJUKTIVETo je veoma malihan tumor, pigmentovan tumor koji obično potiče sa palpebralnog dijela manje ili više prominentan dosta naglo raste i rjeđe prodire u dubinu oka širi se u regionalne limfne žlijezde i daje udaljene metastaze. Liječenje se u ranom stadiju sastoji u radikalnoj eksciji tumora do u zdravo tkivo, a ukoliko se radi o uznapredovaloj bolesti onda je potrebna egzeuteracija čitavog sadržaja orbite.

SIMPTOMI BOLESTI UHA1. Oštečenje sluha može nastati naglo ili postepeno i trajati različito dugo. Može biti

jednostrano i obostrano sa trajnim oštećenjem ili postojanjem razdoblja poboljšanja sluha. Gubitak sluha može biti praćen i drugim simptomima kao što su sekrecija iz uha, šum u uhu, bolovi ušne školjke. Važno je vrijeme nastanka nagluhosti kao i postojanje nekih faktora s kojim pacijent uzročno povezuje nastanak nagluhosti kao npr. preboljele infektivne bolesti, craniocerebralne povrede, boravak u bučnim prostorijama, kao i korištenje ototoksičnih lijekova. Važna je orjentacija o tome kako pacijent subjektivno doživljava nagluhost, ima li smetnji u razumijevanju govora samo pojedinih sagovornika ili ne čuje samo određene zvukove.

2. Bol ili otalgija može biti stalan, povremen ili pulsirajući. Može se pojavljivati na pritisak ili biti prisutan stalno sa različitom dužinom trajanja. Nekada je bol vezana sa drugim simptomima kao što su nagluhost ili sekrecija. Bol može biti lokalizirana u predjelu uha ili se širiti u okolinu.

3. Šum u uhu pinitus, može biti različite visine stalan, povremen ili pulsirajući. Takođe je potrebno imati informaciju od kada je prisutan šum u uhu.

4. Iscjedak ima svoje osobine kao što su: boja i miris. Može biti gnojav, vodenast ili krvav.5. Vrtoglavica – vertigo, može se pojavljivati u napadima ili trajati stalno. Pacijent ima

osjećaj vrtnje, propadanja ili zanošenja ili u mraku ili pri pojedinim položajima glave. Vrtoglavica može biti praćena nesvjesticom, mučninom, povračanjem, zujanjem u ušima ili titranjem očnih jabučica.

SIMPTOMI BOLESTI NOSA1. Iscjedak – najčešće je bistar npr. u početnom stadiju akutnog rinirisa. Gnojni sekret

govori u prilog sinusitisa. Jednostrana gnojna sekrecija kod djece često se javlja kod prisustva stranog tijela u nosu. Jednostrano krvavo gnojni sekret kod odraslih često se javlja kod malignih tumora u nosu ili paranazalnim sinusima.

2. Opstrukcija može biti uzrokovana brojnim patološkim uzročnicima kao što su edem sluznice kod rinitisa, devijacije septuma polipa u nosu, tumora i stranih tijela.

3. Krvarenje iz nosa – epistaksa može biti mehaničkog porijekla traume, ali i znak oboljenja nekih drugih organa (poremećaj zgrušavanja krvi, hipertenzija, tumori)

4. Bol se najčešće javlja kod sinusitisa lokalizirana u području korijena nosa.5. Poremećaji mirisa – najčešći poremećaj mirisa je hiposmija ili smanjena sposobnost

osjeta mirisa. Potpuni gubitak mirisa može biti posljedica trauma lobanje ili toksičnih oštećenja.

POREMEĆAJI SLUHA - VRSTE GLUHOĆE -

Gluhoća se obično dijeli na 2 vrste:1. Gluhoća koja nastaje zbog oštećenja pužnice ili slušnog živca naziva se živčana gluhoća.2. Gluhoća koja nastaje zbog oštećenja mehanizma srednjeg uha koji provodi zvuk u

pužnicu, a obično se naziva provodna gluhoća. Ako su potpuno oštećeni ili pužnica ili slušni živac osoba će biti trajno gluha. Ako su pužnica i služni živac neoštećeni, ali je sistem slušnih koščica razoren ili su zglobovi između njih oštećeni fibrozom ili kalcifikacijom zvučni talasi se još uvijek mogu prenositi u pužnicu provođenjem kroz kost.

AUDIOMETARUpotrebljava se za određivanje prirodnih slušnih poremećaja, sastoji se od slušalice koja je povezana sa el-oscilatorom koji može proizvoditi čiste tonove u rasponu od niskih do visokih frekvencija. Pri izvođenju slušnog testa pomoći audiometra ispituje se 8-10 tonova čije frekvencije prekrivaju slušni spektar i određuje se gubitak sluha za svaku od tih frekvencija. Tako dobivene vrijednosti tzv. audiogram prikazuju se grafički. Pored toga što ima slušalice za ispitivanje zračne provodljivosti audiometar sadrži i el. vibrator koji se može ispitati koštena provodljivost kroz masoidni nastavak do pužnice.

PARANAZALNE ŠUPLJINEPredstavljaju preumatizovane dijelove pojedinih kosti lica i lobanje. Svi sinusi komuniciraju sa nosom. Postoje maksilarni, frontalni, etruoidni i sfenoidni sinusa. Kod novorođenčeta razvijen je samo maksilarni sinus i nekoliko etmoidnih ćelija.

a) Frontalni sinusiIma prednji, donji i zadnji dio. Podijeljen je koštanom pregradom na 2 dijela, lijevi i desni, a preko nasofrontalnog ductusa svaka strana je u vezi s nosom. Zadnji zid predstavlja prednji zid prednje lobanjske jame, a donji zid čini dio gornjeg zida orbite.

b) Maxilarni sinus predstavlja pneumatični prostor u gornjoj vilici i ima oblik 4 strane piramide sa vrhom prema zigomatičnoj kosti. Gornji zid, pod orbite, donji čini alveolani nastavak i nepce, a medijal je u stvari lateralni zid nosa, u njemu je otvor ptema nosu.

c) Etmoidni sinus sastoji se iz više pneumatizovanih šupljina predanih u nizu od naprijed prema pozadi. Zauzima prostor koji je ograničen prednnjom lobanjskom jamom, nosnom šupljinom i orbitom. Koštanom pregradom odvojen je u 2 dijela, prednji i zadnji koji međusobno ne komuniciraju.

d) Sferoidni sinus predstavlja pneumatizovani prostor u tijelu efenoidne kosti. Koštanom lamelom podijeljen je na lijevi i desni. Njegov otvor nalazi se u gornjem nosnom hodniku.

FIZIKALNE PRETRAGEZa fizikalni pregled uha, grla i nosa potrebna je posebna aparatura i instrumenti uz dosta kliničke vještine. Metode pregleda se zasnivaju na sličnim pravilima. Unutrašnjost neke šupljine ne može se gledati kroz mali otvor bez dodatnog osvjetljenja. Za te svrhe je potrebno imati izvor svjetlosti bilo vještački ili prirodni i ogledalo koje na sredini ima otvor pomoću kojeg se svijetlost reflektuje na unutrašnjost šupljine.Pri rimoskopiji treba znati ispravno reflektovati svjetlo i istovremeno pomoću nosnog spekuluma širiti nosnice da bi se mogla pregledati unutrašnjost nosnih hodnika. Za klinički pregled najteža je kaingoskopija gdje se koriste posebna ogledalca na dugoj dršci. Otoskopija je pregled zvukovoda i membrane tympana. Zvukovod je položen tako da najprije ide prema naprijed, a zatim se soušta dole. Prilikom pregleda vanjskog zvukovoda i bubnjića potrebno je da ušne školjke povučemo prema natrag i gore. Za otoskopski pregled upotrebljavaju se tzv. ušni ljevak različite veličine. Oni se uvode u zvukovod i to do koštanog dijela, jer ako se ide dalje javlja se bol. Za ovaj pregled koristi se i el. otoskop.

RINOLOŠKE PRETRAGEPregled vanjskog dijela nisa se vrši inspekcijom i palpacijom. Inspekcijom se uočavaju eventualni defekti na nosu, a palpacijom se mogu utvrditi krepitacije pri frakturi nosnih kostiju. Rinoskopija auterior – za ovu pretragu je potreban izvor svjetlosti, čeono ogledalo i spekulum u obliku kliješta. Prilikom pregleda potrebno je rukom fiksirati tjeme pacijenta, a u drugoj ruci se drži spekulum koji se širi u vesibulumu nosa. Ovim pregledom se pregleda vestibulum i cavum nosa. U cavumu obraćamo pažnju na septum i eventualno prisustvo polipa u nosu.

UPALA NOSA I PARANAZALNIHRinitis akuta – akutna upala sluznice nosa najčešća je bolest gornjeg dijela respiratornog sistema. Najčešće virusne etiologije, a manifestuje se kao prehlada ili grip.Simptomi se javljaju postepeno. Prvo se javlja suhoća nosa i ždrijela, a zatim sekrecija koja je u početku vodenasta i sluzava a kasnije može biti i gnojna ako dođe do sekundarne infekcije. Hiperemija i edem su opšti znaci podražaja nosne sluznice. U liječenju je potrebna simptomatska terapija radi sprečavanja komplikacija.

POLIPI U NOSUPolipi su izrasline u nosu različite veličine. Površina im je glatka blijedo ružičaste boje. Često su pokretni i za podlogu su vezani dužom peteljkom. Etiologija polipa je različita i često je potrebna dugotrajna hronična upala ili iritacija sluznice nosa. Mjesta gdje se najčešće javljaju su gornji i

srednji nosni hodnik, te ušća paranazalnih sinusa klinički. Znaci su: otežano disanje i osjećaj prisustva stranog tijela u nosu. Terapija je uglavnom hirurška.

AKUTNA AKUSTIČNA TRAUMATo je specifična trauma unutrašnjeg uha koju izazivaju zvuci izuzetne snage i trajanja. Obično se rad o jednokratno kraćem ili dužem djelovanju zvuka visokog intenziteta patoanatomski nalazimo mikro hemoragiju. Simptomi se pojavljuju naglo. Audiometriski nalazimo karakterističan pad sluha. Nakon povrede sluh se može popraviti naročito u području dubokih tonova. Utoskopski nalaz je obično uredan. U liječenju se koristi vitamin A.

HRONIČNA AKUSTIČNA TRAUMANastaje zbog stalnog i dugotrajnog izlaganja akustičnim. Ova trauma je prisutna kod ljudi koji dugotrajno rade u uslovima buke. Ukoliko je intenzitet buke veći tada je i oštećenje sluha jače. Dejstvo buke na organizam može biti opšte i lokalno. Opšti simptomi ispoljavaju se na CNS, čula i druge organe.Ispoljava se u vidu umora, nervoze, gubitka sna. Gubitak sluha je osnovni simptom. Nagluhost je postepena i simetrična. Dijagnoza se postavljana na osnovu anamneze, objektivnog pregleda i audiometrijskog ispitivanja sluha. Otoskopski nalaz je obično uredan.Audiometrijsko ispitivanje pokazuje simetrično oštećenje sluha u početku visokih frekvencija, a kasnije i niske.Za sada ne postoji uspješno liječenje nagluhosti preporučuje se profilaksa koja može biti kolektivna i individualna. Individualna podrazumjeva upotrebu propisane tehničke zaštitne opreme.

KESONSKA BOLESTTo je bolest unutrašnjeg uha koja se najčešće javlja kod ljudi koji rade na velikim dubinama u kesonima ili u ronilačkim odijelima. Pod tim uslovima tijelo je pod povišenim pritiskom vazduha koji odgovara pritisku vode na toj dubini. Bolest nastaje kao posljedica nagle dekompresije kada dolazi do promjene u parcijalnom pritiski azota u krvi gdje dolazi do smanjenja tog pritiska u odnosu na tkiva. Dolazi do stvaranja gasnih mjehurića u krvi i stvaranje gasne embolije u krvnim sudovima labirinta. U težim slučajevima može da dođe do oštećenja CNS-a.

TUMORI LARYNXAAnatomski i klinički larynx se dijeli na 3 regije:

1. Supraglotična,2. Glotična,3. Subglotična.

Mogu biti benigni i maligni. Klinički su češći benigni tumori larynxa i oni klinički obično ne predstavljaju veći problem.Liječenje ovih tumora je uglavnom uspješno. Maligni tumori larynxa su uglavnom primarni. Etiološki najčešći uzroci su pušenje, alkohol, loša ishrana. Prema TNM klasifikaciji kako se dijele tumori uopšte T-tumor, N-modus (čvor), M-metastaza. Ako se tumori obilježi kao T1N0M0. To znači da je tumor u jednoj regiji bez lokalnog širenja i bez udaljenih metastaza.Supraglotični karanomi se brzo šire i metastaziraju zbog razvijene limfne drenaže u toj regiji.Karcinom glotisa se uglavnom ne širi u okolinu niti metastazira zato što je limfna mreža u glasnicama nerazvijena. Karcinom subglotične regije takođe ima lošiju prognozu zbog širenja u

okolne organe. Najčešći simptom karcinoma larynxa je promuklost, zatim smetnje disanja, disfazija, bol u grlu, kašalj i krvav ispljuvak. U dijagnostici se koristi klinički pregled i biopsija viđenog tumora.Liječenje je hirurško gdje se koristi zračenje i citostatici.

MALIGNI TUMORI NOSAMogu biti spoljašnji – na koži i unutrašnjim na zidovima.Nejčešći maligni tumori na koži nosa su bazoulularni karcinom a zatim spinoulularni. Svaka ulceracija na koži nosa kod starijih osoba koja dugo ne zarasta treba da pobudi sumnja na karcinom pa je potrebna biopsija ili eventualno odmah ekcidirati takve promjene. Liječenje ovih tumora je uglavnom hirurško, a ponekad se provodi radioterapija. Najbolji rezultati se postižu ukoliko je rano odstranjen tumor. Na zidovima nosnih šupljina nastaju primarni maligni tumori i to na lateralnom i donjem, a povremeno i na septumu nosa. Od epiteta tumora najčešći su planocelularni karcinomi, a od vezivnog tkiva sarkonu.Maligni melanom je rjeđi u ovom području. U početku bolesti simptomi su: jednostrano otežano disanje, povremena gnojna sekrecija i gubitak čula mirisa (anosmija), lokalni bolovi u nosu te njegovoj okolini i glavobolja redovno prate ovu bolest. Zavisno od lokalizacije rinoskopijom otkrivamo tumor na nekom od zidova nosnog kaulima. Tada je potrebno uzeti i biopsiju sa viđene promjene. U daljem dijagnostičkom postupku potrebna je radiološka obrada sa CT pregledom glave, uz vrata i po potrebi dodatne dijagnostičke pretrage.Liječenje večine ovih tumora je primarno hirurško. Po pravilu primjenjuje se poslije operacije o zračenje, a u nekim slučajevima i citostatici.Tanzilitis acuta – etiološki najčešći su uzročnici rodovi streptococa, staphilococa, pneumococcal, mikoze, klinička slika je zajednička za sve angine. Djeca burnije reaguju i osobe sa slabijim imunitetom kao lokalni simptomi. Javljaju se bol u predjelu tonzila, bolna osjetljivost područja vrata, uvećani limfni čvorovi i ponekad izmijenjen govor. Bolest prate povišena temperatura, bolovi u mišićima, slabost, glavobolja. Postoji više oblika angina i to: angina katorali koja je virusnog porijekla, gnojne angine, angina konfluens se karakteriše time što su gnojna polja slivena u veće površin

STRANA TIJELA UHACerumen opturaus nastaje usljed nakupljanja velike količine cerumena u spoljnjem ušnom kanalu.Cerumen je produkt cerumenskih žlijezda koje se nalaze u hrskavičavom dijelu kanala dok ih u koštanom dijelu kanala ima znatno manje. Normalno cerumen je žućkaste boje, polučvrst, a dužim stajanjem u kanalu dobija mrku boju i čvrstu konzistenciju. Ima osobina da jako bubri u dodiru sa vodom, zbog čega mnoge osobe postaju iznenada nagluhe poslije kupanja ili pranja kose. Tačan uzrok nastajanja ovih cerumenskih čepova je nepoznat. Anamnestički dobijemo podataka da je pacijent iznenada postao nagluh.Dijagnoza se postavlja anamnestički i fizikalnim pregledom otoskopijom.Liječenje se sastoji u ispiranju cerumenskog čepa, a prije ispiranja potrebno je pitati pacijenta jel ranije imao oboljenje uha.

POREMEČAJI GOVORARazvoj govora počinje već poslije rođrenja i traje do navršene treće odnosno do prve polovine četvrte godine života. Ovaj period je podijeljen u nekoliko faza, u prvoj fazi dijete krikom

uspostavlja kontakt sa okolinom. Slijedi faza gukanja u kojoj se stvaraju glasovi i formiraju vokali. Između šestog i devetog mjeseca nastaje faza imitiranja u kojoj dijete imitira govore i pokrete okoline. Faza svjesnog govora nastaje oko desetog mjeseca. Dijete najprije razumije govor okoline, a zatim postepeno stvara svoj govor tko da na kraju treće godine potpuno formira rečenice. Razvoj govora zavisi od sredine u kojoj dijete raste:

a) Alalija - ako se govor ne razvije do treće godine, taka poremećaj se naziva alalija ili nerazvijenost govora. Uzroci mogu biti organske prirode kao što su oštećenje centra u mozgu, oštećenje sluha ili vida. Duševna zaostalost je jedna od uzroka zastoja u razvoju govora. Nedostatak podsticaja za razvoj govora dovodi do alalije.

b) Dislalija je poremećaj artikulacije. Prilikom izgovaranja riječi pojedini glasovi ili nedostaju ili su nepravilno izgovoreni. Poremećaj može bitiprolazan (tepanje u djetinjstvu), a ponekad je uzrok dislalije ozbiljniji.

c) Rinolalija je poremećaj artikulacije kod kojeg izgovaranje svih glasova ima nazalni prizvuk.

d) Mucanje je jedan od največih problema u fonijatrijskoj rehabilitaciji. Obično nastaje poslije treće godine pri polasku u školu ili rjeđe u pubertetu. Mnogo se češće javlja u muške djece. Etiologija je još uvijek nepoznata. Mucanje predstavlja poremećaj normalnog toka govora. Uzroci su najvjerovatnije nasljedna dispozicija, rano oštečenje mozga. U mucavaca uvijek postoji strah od govora ili logofobija. Za vrijeme pjevanja ne javlja se mucanje. Dijagnozu i liječenje poremećaja govora treba provoditi timski. Takođe je veoma važna saradnja roditelja i okoline. Samo pomoću kompleksnog liječenja ovih osoba može se očekivati dobar ishod liječenja.

EDEM LARYNXATo je oboljenje različite etiologije. Može se javiti u formi primarnog ili sekundarnog endema kao komplikacija raznih promjena u larynxu. Upalni edem laryxa ima uglavnom akutni karakter, a može biti izazvan infekcijom laryxa i njegove okoline, jako vrulentnom florom pri oslabljenom imunitetu organizma. Kolateralni edem larynxa javlja se kao posljedica peritonzilarnog apcesa. Otok larynxa se može javiti poslije mehaničke, tamičke, hemijske i radijacijske povrede larynxa. Neupalni edemi su mnogo rjeđi i imaju uglavnom hronični tok. To su najčešće zastojni edemi kod bolesti srca, bubrega i jetre. Takođe pojedini endokrini poremećaji dovode do edema larynxa, kao što su kretenizam, bolesti štitnjače,itd.Predilekciona mjesta na larynxu za stvaranje edema su: ariepiglotični nabori, lingvlana strana epiglotisa, ventikularni nabori i subglotični dio. Na ovim mjestima sluznica je manje adherentna (pripojena) za podlogu, a submukozni sloj je bogat rastresitim vezivnim tkivom.Klinička slika: početak bolesti zavisi od etiologije, a klinička slika od lokalizacije i veličine edema. Znaci oboljenja mogu da se jave naglo iz punog zdravlja ili postepeno, ako je prethodno neko drugo oboljenje. Bolesnici se žale na promuklost i osjećaj stranog tijela u larynxu što je praćeno kašljanjem. Bol u larynxu se javlja samo pri gutanju, a kašljanje se pojačava i postaje stalno. Disanje je u početku nešto otežano, a kasnije može doći do teške dispneje praćene cijanozom.Dijagnoza se postavlja laryngoskopskim pregledom gdje se vidi manje ili više izražen otok cijelog larynxa ili pojedinih dijelova.Liječenje zavisi od stanja disanja etiologije. Ako je disanje ugroženo mora se uraditi traheotomija,n a tok bolesti povoljno djeluje davanje kortikosteroida, kalciuma i velikih doza antibiotika. Ponekad se daje adrenalin subkutano. Antihistamini se daju u slučaju alergijske

etiologije. Terapija ne zapaljenskih edema larynxa nastalih od oboljenja srca ili bubrega, sastoji se u liječenju osnovnog oboljenja.