BOJA

BOJA

Bojom nazivamo reakciju fotoosjetljivih unjia u naem oku na vanjski podraaj u obliku svjetlosne zrake. Ulaskom u oko zraka se lomi kao u prizmi i raspruje u spektar. Dok su sve boje spektra objedinjene, zraka je bijele boje - zato bijelu zovemo neboja, nearena ili akromatska boja. Akromatske su takoer i crna i siva.Spektar (lat. spectrum - avet, prikaza) je otkrio Isaak Newton 1676. g. Razlomivi u trostranoj prizmi bijelu svjetlost, vidio je kako su u njoj sakrivene sve postojee boje. Beskonaan niz prelijevajuih boja ini konanim razgraniivi sedam razliitih boja: crvena, naranasta, uta, zelena, cijan (svjetloplava), indigo (tamnoplava) i ljubiasta. Brojku sedam uzeo je iz korelativnih (i ezoterinih) razloga - kako bi sedam boja odgovaralo sedam nota u muzikoj ljestvici. Boja je opaaj odreenog raspona frekvencije (vibracije) od 400 do 800 bilijuna Hz. Prije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena, a poslije ljubiaste nama nevidljiva ultraljubiasta. Boja koju vidimo, a ne nalazi se u spektru je magenta (purpur); to je interferencija (preklapanje) valova.Djeci u koli kaemo kako spektar ima est boja; naime tri primarne i tri sekundarne. Iz iskustva s pigmentima znamo da se sve boje mogu dobiti mijeanjem svega tri boje, koje stoga nazivamo osnovne, primarne ili boje prvog reda. To su:- crvena - uta- plava

=+

=+

=+

Njihovim mijeanjem dobivamo izvedene, sekundarne, ili boje drugog reda:- zelena --------------plava + uta- naranasta -------crvena + uta- ljubiasta ----------plava + crvena

Nadalje, mijeanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje nastaju tercijarne boje, ili boje treeg reda. To su primjerice crvenonaranasta ili naranastocrvena. Grafiki, od primarnih boja moemo nainiti malu piramidu. Njoj zatim dodajemo sekundarne boje

Napokon, oko svih est boja opiemo krunicu koja je zapravo spektar: iz nevidljive infracrvene ulazimo u krug sa crvenom, nastavljamo sa naranastom, utom, zelenom, plavom do ljubiaste koja izlazi iz vidljivog dijela kao ultraljubiasta.Zatim ubacimo boje izmeu ve postojeih: izmeu ute i naranaste stavimo utonaranastu, pa naranastoutu; tako dobivamo tzv. Ostwaldov (negdje Ittenov) krug boja.

Lijevo vidimo prijelaz zelene, preko zelenoplave i plavozelene u plavu. Cijelom povrinom ton ostaje posve jednak; mijenja se samo vrsta boje.

Ugrubo, dva su osnovna naina mijeanja boja:1. suptraktivno: mehaniko mijeanje mijeanje pigmentacija, osnovne boje: crvena, plava, uta 2. aditivno: optiko mijeanje svjetlosti. RGB snopovi na televiziji. Osnovne boje: R red (crvena), G green (zelena), B blue (plava) U tisku se kombiniraju ova dva naina: CMYK : C cijan (svjetloplava), M magenta (crvenoljubiasta), Y yellow (uta), K key (oznaava crnu); dakle, osnovne boje su crvena, uta i plava, ali se one zbrajaju (adicija) optiki u naem oku.SuptraktivnoAditivno

Spomenuli smo i akromatske boje: bijela, crna i sive. To su boje koje se ne nalaze u spektru. Nazivamo ih jo i nearenim bojama. Dodavanjem akromatskih boja kromatskim bojama dobivamo tonove kromatskih boja. Ton je dodana koliina svjetlosti u boji, dakle svijetloplava, tamnoplava, jo tamnija plava i tako sve do crne.

Takoer, dodavanjem sivih tonova nekoj kromatskoj boji ona, osim to se zatamnjuje u tonu, gubi i na istoi. Tako dodavanjem sive boja blijedi, gubi na kvaliteti, istoi, intenzitetu ili zasienosti. To se naziva degradacija boje.Na slici lijevo vidimo plou DIN 6164 sistema s uzorcima za naranastu boju (oznaka kromatske kvalitete: T - tonalitet 4). Okomita ljestvica pokazuje varijacije u svjetlini (D = Dunkelheit, tamnoa), a vodoravna u intenzitetu (S = saturacija, zasienost). Naranasta je najintenzivnija na 6. stupnju svjetline i u 7. stupnju zasienosti. Slika se moe poveati pritiskom na nju.ploa iz DIN standardaPrimjer degradacije boje: istoj crvenoj boji se postepeno dodaje siva u sve veoj koliini to rezultira gaenjem, izblijeivanjem boje koja od iste, jarke, intenzivne postaje zagasita, blijeda, degradirana.

Valeri naranaste

Napokon, Ostwaldov krug boja moemo podijeliti na dvije polovice; na jednoj e ostati nijanse (nijansa je svaka promijena u boji, kromatska, tonska ili intenzitetna) crvene, ute i naranaste, a na drugoj plave, zelene i ljubiaste. Te dvije grupa boja meu sobom su naglaeno razliite ili suprotne, tj. kontrastne: nazivamo ih toplim i hladnim bojama.

TOPLEHLADNE

Na Ostwaldovom krugu moemo pratiti jo jedan kontrast: onih boja na suprotnim stranama kruga. Ako neko vrijeme (pola minute, npr.) promatramo neku obojenu toku primarnom ili sekundarnom bojom, a zatim pogledamo u bijelu plohu, pojaviti e nam se pred oima njena suprotna boja, upravo ona sa druge strane Ostwaldovog kruga. Za takve boje kaemo da su jedna prema drugoj u komplementarnom kontrastu.Komplementarni parovi su:crvena - zelenanaranasta - plavauta - ljubiastakomplementarni parovi:

-

-

-

Boje poredane po koliini svijetla s odgovarajuim tonovima ispod:

Boja ima i svoju prirodnu koliinu svjetlosti u sebi; tako je uta bez primjese bijele svijetlija od plave, npr. Moemo ju provjeriti gledajui u boje kroz trepavice. Vidimo da ista crvena i zelena imaju otprilike jednaku svjetlina.U povijesti umjetnosti karakteristina je upotreba istih boja u tzv. ekspresionizmu poetkom 20-og stoljea, poevi od fovista; takva zamjena tonske modulacije istim bojama naziva se modulacija.

Napokon, termin nijansa odnosi se na bilo koju od tri mogue promjene karaktera boje - kromatsku, svjetlosnu i kvalitativnu.