Ovaj roman,kao ve mnoge druge,

Antoinette. Nil to tee svom ovom pripovijesti ima nas oboje u svojoj moi.

Proveli smo udesne dane plovei njegovim vodama i odmarajui se na njegovim

obalama. Nil je dijete Afrike, ba kao i mi. A ipak, ta mona rijeka nee nikad tei

silom i dubinom ljubavi koju utim za te, moja draga.

roman,kao ve mnoge druge,posveujem svojoj supruzi,Danielle

Nil to tee svom ovom pripovijesti ima nas oboje u svojoj moi.

dane plovei njegovim vodama i odmarajui se na njegovim

obalama. Nil je dijete Afrike, ba kao i mi. A ipak, ta mona rijeka nee nikad tei

silom i dubinom ljubavi koju utim za te, moja draga.

Wilbur Smith - Bog rijeke

kokica

www.bosnaunited.net

oj supruzi,Danielle

Nil to tee svom ovom pripovijesti ima nas oboje u svojoj moi.

dane plovei njegovim vodama i odmarajui se na njegovim

obalama. Nil je dijete Afrike, ba kao i mi. A ipak, ta mona rijeka nee nikad tei

Rijeka je lijeno vijugala pustinjom, sjajna poput magme metala netom isteklog iz talionike pei. Nebo je bilo zastrto izmaglicom, a sunce je tuklo estinom kovakog malja. U fatamorgani su gole padine koje su pratile Nil izgledale kao da podrhtavaju pod udarcima. Na brod hitao je pored papirusa, dovoljno blizu da do nas dopre kripa punih vjedara na polugu, dugih uravnoteenih krakova, koji su navodnjavali polja. Taj zvuk mijeao se s pjesmom djevojke koja je sjedila na pramcu.

Lostris je imala etrnaest godina. Nil je poeo posljednju bujicu istoga dana kad je prvi put procvao njezin crveni mjesec ene, podudarnost koju su Hapii sveenici smatrali vrlo naklonom. Lostris je bilo odraslo ime koje su odabrali u zamjenu za naputeno djeje ime, a znailo je ki voda. Jasno se prisjeam toga dana. Imala je postati jo ljepa tijekom godina, trebala je postati odmjerenija i veliajnija, ali taj sjaj edne entvenosti nikad vie ne bi bio isijavao iz nje na tako zbunjujui nain. Svi mukarci koji su bili na brodu, ak i ratnici na klupama veslaa, bili su svjesni toga. Ni ja ni oni nismo uspijevali skinuti pogleda s nje. Lostris je u meni budila osjeaj nedostatnosti i, istodobno, izazivala duboku i nezatomivu elju jer sam, premda eunuh, bio kastriran tek nakon to sam upoznao radosti enskoga tijela.

"Taita", ree mi, "zapjevaj sa mnom!" I kad sam posluao, nasmijala se od dragosti. Moj glas bio je jedan od mnogih razloga zbog kojih me drala uza se kad god je mogla. Moj je glas bio tenor savreno komplementaran njenom zanosnom sopranu. Zapjevali smo jednu staru puku ljubavnu pjesmu koju sam je nauio i koja je bila jedna od njoj najdraih:

Moje srce kuca poput ranjene prepelice i kad vidim lice svoje ljubavi, moji

obrazi crvene poput jutarnjeg neba u sjaju njegova osmijeha...

S krme se jo jedan glas pridruio naima. Glas je bio muki, snaan i dubok, ali nije bio bistar i zvonak kao moj. Ako je moj glas bio nalik drozdu koji pozdravlja buenje dana, njegov je bio glas mladoga lava. Lostris okrene glavu i njezin osmijeh bljesne poput sunevih zraka na povrini Nila. Premda je ovjek kojemu je uputila osmijeh bio moj prijatelj, moda moj jedini pravi prijatelj, osjetio sam gorinu zavisti kako me pee u dnu grla. Svejedno sam se natjerao da se, poput nje, ljubazno nasmijem Tanusu.

Tanusov otac, plemeniti Pankhi Harrab, bio je jedan od prvaka egipatske aristokracije, ali majka je bila ki ropkinje Tehenu. Kao mnogi drugi u njezinu narodu, bila je plavokosa i plavooka. Umrla je od movarne groznice kad je Tanus bio dijete i stoga sam je sauvao tek u blijedome sjeanju. Ali starice su govorile da se rijetko u oba kraljevstva mogla vidjeti ljepota poput njezine. S druge strane, upoznao sam Tanusova oca i divio mu se, prije no to je izgubio sve svoje golemo bogatstvo i goleme zemljine posjede koji su gotovo dostizali faraonove. Bio je tamne puti, a oi su mu bile tipino egipatske, boje uglaanog oniksa. Bio je prije snaan no lijep ovjek kome su nebesa podarila dareljivo i

pelemenito srce. Netko bi mogao tvrditi da je bio odve irokogrudan i vjerovao ljudima, jer umro je u siromatvu, srca slomljena od onih koje je drao prijateljima, naputen od svih i iskljuen iz svjetla vladareve naklonosti.

Izgledalo je da je Tanus naslijedio najbolje od obaju roditelja, izuzev zemaljskog bogatstva. Karakterom i snagom sliio je ocu, ljepotom majci. Stoga, zato bih se bio trebao srditi to ga moja gospodarica voli? I ja sam ga volio i budui da sam bio jadni ukopljenik, znao sam da je nikada neu moi imati za sebe, niti ako me bogovi uzdignu na mnogo vii poloaj od ropskog. Ipak, ljudska je priroda tako proturjena da sam elio ono to nikad nisam mogao imati i sanjao sam nemogue, neostvarive sne.

Lostris je sjedila na jastucima na pramcu, s robinjama uz svoje noge, dvjema crnoputim djevojicama iz Kusha spretnim poput pantera i potpuno golim izuzev zlatnih ogrlica koje su im krasile vrat. Ona je, pak, bila odjevena samo u suknju od izbijeljena lana, svjeu i bijelu poput krila droplje. Koa gornjeg dijela tijela, milovana suncem, bila je boje cedra koji raste na planinama onstran Byblosa. Grudi su imale oblik i veliinu zrelih smokava, spremnih da budu ubrane, i bile su okrunjene crvenkastim granatima.Skinula je vlasulju i skupila je kosu u bonu pletenicu koja se sputala preko jedne dojke poput velikog tamnog ueta. Kriva linija oiju, bila je naglaena malahitnom zelenosrebrenom prainom koja je resila gornje kapke. I oi su bile zelene, ali bistrije i tamnije od zelene boje Nila kad se njegove vode povuku nakon to nataloe dragocjeni teret blata. Medu grudima, objeen o zlatni lanac, nosila je kipi Hapi, boice Nila, izrezbaren u zlatu i laspisu, prekrasan predmet koji sam svojim rukama napravio ba za nju.

Iznenada Tanus podigne desnicu stisnutu u pest. Istodobno veslai prestadoe veslati drei u zraku lopatice vesala koje su svjetlucale na suncu i s kojih je otjecala voda. Zatim Tanus snano okrene krmeno veslo i ljudi na desnom boku uronie vesla u vodu i poee veslati u suprotnom smjeru, stvarajui niz majunih vrtloga na povrini zelene vode. Oni na lijevome boku nastavie veslati prema naprijed. Brodica se naglim pokretom okrenula i paluba se nagnula pod opasnim kutom. Zatim oba reda veslaa zaveslae zajedno i brodica pohita naprijed. Izduljeni otri pramac, ukraen velikim plavim Horusovim okom, zasijee gusto mnotvo papirusa. Brodica napusti rijeni tok i ude u tople vode lagune. Lostris je prestala pjevati i zaklonila je rukama oi kako bi pogledala preda se.

"Evo ih!", usklikne i isprui ljupku ruku pokazujui neto. Druge brodice Tanusove postrojbe bile su rasute poput mree na junom dijelu lagune i prijeile su glavni pristup velikoj rijeci kako bi odsjekle svaku mogunost bijega u tome smjeru. Naravno, Tanus je odabrao poloaj na sjeveru. Znao je da e tamo lov biti ivlji. Bilo bi mi drae da nije tako. Nisam kukavica, ali morao sam imati na umu sigurnost svoje gospodarice. Uspjela se ukrcati na Horusov Dah samo nakon mnogih spletki u koje me po obiaju uplela. Kad bi njezin otac bio doznao za njezinu nazonost lovu, a sigurno bi bio doznao, bio bih imao problema. Bude li otkrio da sam joj dopustio da provede cijeli dan u Tanusovu drutvu, niti moj povlaten poloaj nee me zatititi od njegova

bijesa. Dao mi je vrlo podrobne upute glede tog mladia. No, inilo mi se da sam ja jedini zabrinut na palubi Horusovog Daha. Drugi su treptali od uzbuenja.

Tanus je zaustavio veslae odrjeitim pokretom ruke pa je brodica stala i nastavila se blago njihati na zelenoj vodi, tako nepokretnoj da sam, kad sam se nagnuo i ugledao svoj odraeni lik, bio kao uvijek iznenaen injenicom to se moja ljepota tako dobro ouvala tijekom godina. inilo mi se da je moje lice privlanije od bljedunjavih lotosovih cvjetova koji su ga uokvirili. Ali imao sam malo vremena da bih mu se divio, jer je posadu obuzeo nemir. Jedan od asnika podignuo je na jarbol Tanusov osobni stijeg. Bio je to lik plavog krokodila s velikim uspravnim nazubljenim repom i razjapljenim raljama. Samo asnik koji pripada grupici "Najboljih od Deset Tisua" imao je pravo na stijeg, a Tanus je zasluio to pravo, kao i zapovjednitvo pukovnije Plavog Krokodila,faraonovog tjelesnog zdruga,prije navrene dvadesete.

Pojavljivanje stijega bio je znak za poetak lova. Na obzoru lagune ostatak flote izgledao je majuan, ali vesla su poela ritmino udarati u vodu, dizala su se i sputala poput krila divljih gusaka u letu i blistala su na suncu. Mali nabori pruali su se po mirnoj vodi i dugo su se zadravali na povrini kao da su modelirani od gline. Tanus spusti na krmu gong,dugu bronanu cijev, i jedan kraj uroni pod povrinu. Udaren batom od iste kovine, irio je visoke i vibrirajue tonove pod vodom i tjerao u oaj nau lovinu. Naalost, znao sam da se taj oaj moe pretvoriti u ubilaki bijes. Tanus mi se smijao. I u uzbuenju je naslutio moje dvojbe, premda je bio neotesani vojnik, bio je nadaren neobinim sposobnostima zapaanja.

"Doi na krmeno nadgrade, Taita!", zapovijedi. "Moi e udarati u gong i nakratko e se prestati brinuti sa spas vlastite koe."

Ta me bezbrinost boljela, ali poziv je bio olakanje jer je krmeno nadgrae bilo visoko nad vodom. Krenuo sam kako bih ga posluao ne pokazujui nedolinu urnost i kad sam proao pored njega, zastao sam kako bih ga upozorio strogim glasom.

"Vodi brigu o sigurnosti moje gospodarice. Jesi li uo, mome? Ne hrabri je da uini togod nepromiljeno, jer je luda kao ti."

Mogao sam si dopustiti da tim glasom govorim slavnom zapovjedniku Deset Tisua jer je neko bio moj uenik i u vie no jednoj zgodi uporabio sam tap na toj ratnikoj stranjici. Tanus mi se nasmijao ba kao to je i tada inio, jer je bio bezobrazan i nabusit kao uvijek.

"Ostavi gospu u mojim rukama, preklinjem te, stari prijatelju. Nita mi ne bi bilo drae, vjeruj mi!" Nisam se zaustavio da bih ga korio to rabi taj neugladen ton lien dunog potovanja,pomalo mi se urilo da zauzmem mjesto na nadgrau.

I odatle sam vidio Tanusa kako uzima svoj luk. To je oruje ve bilo slavno u vojsci, dapae, du cijele velike rijeke, od katarakta do mora. Projektirao sam ga za njega kad je iskazao nezadovoljstvo jadnim orujem

koje je do tada imao. Predloio sam mu da pokuam izraditi luk od nekog novog materijala, razliitog od slabog drva koje raste u naoj uskoj rijenoj dolini, makar od egzotinog drva poput masline iz hititske zemlje ili ebanovine iz Kusha, ili moda od jo krepkijih materijala poput nosorogova roga ili bjelokosnih kljova slona. Od samog poetka naili smo na niz potekoa, a prva je bila krhkost tih egzotinih materijala. U prirodnom stanju nijedan se nije mogao saviti a da ne pretrpi pucanje, a samo najvee i stoga najskuplje kljove bile bi mi omoguile da izradim iz njih cijeli luk. Naalost, bio je prekrut da bi ga ovjek mogao saviti. Ipak, polazei od te lake i prirodne faze, ubrzo sam otkrio da je najbolje koristiti, u slojevima, etiri odabrana materijala, maslinu, ebanovinu, rog i bjelokost.

Naravno, proli su mjeseci,i mjeseci, eksperimentiranja s razliitim kombinacijama i razliitim tipovima ljepila za spajanje. Nismo nikada uspjeli proizvesti dovoljno jako ljepilo. Na koncu sam problem rijeio vezujui cijeli luk metalnim nitima kako bih sprijeio da se razbije u komade. Dva su krupna ovjeka svim svojim snagama pomagala Tanusu u omatanju metalne niti dok je ljepilo jo bilo toplo. Kad se ohladilo, luk je imao gotovo idealnu kombinaciju sile i gipkosti. Zatim sam izrezao vie komada crijeva jednog velikog crnogrivog lava kojeg je Tanus ulovio i ubio u pustinji kopljem s bronanim vrkom. Ustavio sam ih i usukao kako bih napravio ue. Ishod je bio prekrasan luk, tako moan da ga je samo jedan ovjek od stotina koji su pokuali uspio dokraja napeti.

Uobiajeni nain uporabe luka koji su poduavali vojni instruktori predviao je zauzimanje poloaja pred metom, povlaenje strelice do kljune kosti, njezino zadravanje na nekoliko trenutaka radi ciljanja i isputanje na zapovijed. Ali ni Tanus nije imao dovoljno snage da napne luk i zadri strijelu naciljanu u metu. Bio je prisiljen izmisliti novi nain odapinjanja. Stao bi postrance prema meti okreui joj lijevo rame, podignuo bi luk ispruenom lijevom rukom i potom bi grevitim trzajem povukao unazad strijelu sve dok mu pera ne bi dodirnula usne a miii ruku i grudi nabrekli od napora. U trenutku najvee napetosti ispustio bi strijelu kao da nije ni naciljao. Isprva su njegove strelice letjele nasumice poput divljih pela izilih iz konice, ali Tanus je uporno vjebao, dan za danom, mjesec za mjesecom. Prsti desne ruke ogulili su se i krvarili su od trenja o ue, ali potom su zacijelili i otvrdnuli. Unutarnja strana lijeve nadlaktice bila je modra i izranjavana na mjestu gdje je ue udaralo nakon isputanja strelice, ali ja sam pripremio koni titnik kako bih ga zatitio. A Tanus je i dalje vjebao. ak sam i ja izgubio nadu u njegovu sposobnost da ovlada orujem, ali on nije odustajao. S munom sporou dostigao je nadzor nad njim do te mjere da je napokon mogao odapeti tri strijele tolikom brzinom da su sve tri istovremeno bile u zraku. Barem dvije od tri pogaale su metu, bakreni krug velik kao ovjekova glava,smjeten na udaljenosti od pedeset koraka. Sila strijela bila je takva da su uspijevale bez pol muke probiti metal premda je bio debljine moga malog prsta. Tanus je ovo mono oruje nazvao Lanata, to je ujedno bilo i naputeno djeje ime moje gospodarice.

Sada je Tanus stajao na krmi s mladom enom uza se i lukom u lijevoj ruci. Bili su velianstven par, ali bili su to na tako upadljiv nain da nisam mogao biti miran.

Grubo viknuh: "Gospodarice! Odmah se vrati ovamo! Tamo je opasno."

Nije se udostojila ni okrenuti glavu, ali dala mi je znak rukom. Sva je posada vidjela, a najhrabriji su se nacerili. Mora da je tu kretnju Lostris nauila od jedne od crnih prepredenki koje su je sluile, jer bila je primjerenija enama iz krmi na obali rijeke no plemenitoj keri roda Intef. Pomislih da izrazim svoje negodovanje, ali sam odmah odustao jer je moja gospodarica doputala da je kontroliram samo u rijetkim sluajevima. Stoga sam se zduno bacio na udaranje u bronani gong snagom dovoljnom da prikrije moju povrijeenost.

Prodorni i treperavi tonovi proirili su se staklastom vodom lagune, zrak se odmah ispunio utanjem krila i jedna sjena proe ispred sunca kad se iz papirusa, iz skrivenih gustia i s vode podigao u let golem oblak barskih ptica. Bilo ih je svakakvih vrsta. Bijeli i crni ibisi s glavama supa, sveti boici rijeke, jata krijetavih gusaka perja boje hrde, svaka s kapljom rubina na grudima, zelene, plave i kao no crne aplje, s kljunom poput maa i krilima koja su teko lepetala, i toliko pataka da je njihov broj u naim oima izgledao kao plod privida. Lov na divlje ptice jedna je od najobljubljenijih razonoda egipatskog plemstva, ali taj smo dan traili drugaiju divlja.

U tom trenutku uoio sam, mnogo ispred nas, kretanje kristalne povrine. Teko i veliko kretanje, i osjetio sam kako drhtim jer sam znao koliko je strana ta zvijer. I Tanus ju je vidio, ali njegova reakcija bila je potpuno drukija od moje. Zareao je kao lovaki pas, a njegovi ljudi povikali su s njim i sagnuli se nad vesla. Horusov Dah poletio je naprijed kao da je jedna od ptica koje su zakrivale sunce nad nama, a moja je gospodarica prasnula u uzbuene usklike i njeno udarila akom Tanusovo rame. Voda se zavrtloila jo jednom i Tanus je kormilaru dao znak da slijedi pokret dok sam ja udarao u gong kako bih sauvao i poveao svoju hrabrost. Stigli smo do toke gdje smo primijetili pomicanje vode i brodica je prvo usporila, a zatim se zaustavila dok su svi na palubi nestrpljivo gledali uokolo. Ja sam samo krajikom oka pogledao preko krme. Pod trupom voda je bila plitka i prozirna gotovo kao zrak nad nama. Ispustih dreav i prodoran krik poput gospodarice i skokom uzmaknuh od krmene ograde jer je udovite bilo ba ispod nas.

Vodenkonj je svet Hapi, boici Nila, i mogli smo ga loviti samo zahvaljujui posebnoj dozvoli. Stoga je tog jutra zajedno s mojom gospodaricom Tanus bio uputio boici molitve i prinijeo rtve u njezinu hramu. Naravno, Hapi je bila njezina boica zatitnica, ali sumnjao sam da je to bio jedini razlog njezina sudjelovanja u obredu. Zvijer koju sam vidio pod nama bio je golemi stari mujak. inio mi se velikim poput naeg broda, divovska spodoba koja se kretala dnom lagune pokretima usporenim od vode, tako da je bila nalik stvorenju izilom iz none more. Papcima je podizao oblake blata kao to antilopa podie prainu kad tri po pustinjskom pijesku.

Krmenim veslom Tanus okrenu brod i krenusmo za vodenkonjem. Ali i tim svojim usporenim galopom brzo se udaljavao od nas i njegov taman lik izgubi se u zelenim dubinama lagune.

"Idemo! Tako mi gnusna Sethova daha, idemo!", viknu Tanus svojim ljudima, ali kad je jedan asnik podignuo vorasti bi, smrai se i odmahnu glavom. Nikad nisam vidio Tanusa da koristi bi bez valjana razloga. Iznenada vodenkonj izroni pred nama i izdahne iz plua veliki oblak smrdljive pare. Smrad dopre do nas iako je ivotinja jo uvijek bila van domaaja luka. Na trenutak njegova leda oblikovae svjetlucavi granitni otok u laguni, a zatim itei udahnu i istog asa opet nestade.

"Za njim!", viknu Tanus.

"Eno ga tamo!", viknuh pokazujui rukom.

"Vraa se." "Dobro, stari moj", nasmija se Tanus. "Moda emo jo uspjeti napraviti od tebe ratnika."

Bila je to smijena zamisao jer sam ja pisar, uenjak i umjetnik. Moja junatva tiu se intelekta. Ipak sam ustreperio od uitka, kao uvijek kad me Tanus hvalio. Na trenutak u ushitu lova zaboravih na strah. Junije su se i druga plovila pridruila potjeri.

Hapini sveenici imali su potanki popis velikih zvijeri koje su ivjele na tom mjestu i dali su dozvolu da ih se ubije pedeset za nadolazee Ozirisove svetkovine. U laguni hrama bilo bi ih, dakle, preostalo gotovo tristo, broj koji su sveenici drali idealnim kako plovne putove ne bi zakrilo bilje, kako bi se sprijeilo da papirusi zagospodare obradivim zemljitem te kako bi se zajamila redovita opskrba hrama mesom. Sveenici jedini smiju jesti meso vodenkonja, izuzev tijekom deset dana Ozirisovih svetkovina. Stoga se lov odvijao kao sloeni ples na vodi, s plovilima koja su se zbrkano kretala vijugajui i okreui se dok su vodenkonji uznemireno bjeali, zaranjali, isputali oblake kapljica izranjajui i iznova zaranjali. Ali svako zaranjanje bilo je krae od prethodnog, a uskomeana izranjanja bila su sve ea jer se prazna plua nisu uspijevala dokraja napuniti budui da su se gonii hitro pribliavali i tjerali velike ivotinje da se ponovno spuste na dno.

U meuvremenu bronani gongovi s krmenih mostova i dalje su brujili i njihov zvuk mijeao se s uzbuenim povicima veslaa i gromoglasnim zapovijedima kormilara. Zavladao je sveopi mete i buka, a ja sam vikao i drao se kao najkrvoedniji lovac. Tanus je svu panju usredotoio na prvog, najveeg mujaka. Nije se obazirao na enke i mladune koji su izranjali na domaaj luka, i dalje gonei orijaku ivotinju u svim njezinim skretanjima i nesmiljeno joj se pribliavajui pri svakom Izranjanju. Unato svome uzbuenju, nisam mogao ne primijetiti kako vjeto zapovjeda Horusovim Dahom i spremnost kojom je posada odgovarala na njegove znakove. Uostalom, oduvijek je posjedovao dar da od svojih podreenih izvue maksimum. Kako bi inae bez bogatstva i uglednih zatitnika bio tako brzo stigao do onog vanog ranga? Sve to je postigao, dobio je vlastitim zaslugama

i unato zlom utjecaju podmuklih neprijatelja koji su mu preprijeili put svakojakim zaprekama.

Iznenada se vodenkonj pojavi na povrini na manje od trideset koraka ispred pramca. Izronio je bljesnuvi na suncu, crn, straan i udovitan dok je isputao oblake pare iz nozdrva poput onosvjetskog stvora koji prodire srca onih koje su bogovi drali nedostojnima. Tanus nemjesti strijelu. Podie veliki luk i odapne u istom trenutku. Zastraujui i napeti Lanata zasvira svoju glazbu i strijela poleti tako munjevito da je oko nije moglo pratiti. Dok je jo letjela fijukajui, za njom poleti druga, a onda jo jedna. Tetiva luka svirala je poput lutnje, a strijele su jedna za drugom pogaale cilj. Vodenkonj riknu kad se zarie u velika lea i opet zaroni.

Radilo se o strijelama koje sam izradio namjenski za tu prigodu. Skinuo sam pera i zamijenio ih malim baobabovim plovcima,nalik onima koje ribari koriste za plutanje mrea. Ubacivali su se u vrh pritke tako da u letu ostanu na njoj,ali su ispadali iz utora kad je ivotinja zaranjala.Bili su povezani s bronanim vrhom tankom lanenom niti omotanom oko pritke,koja se odmatala im bi se plovak odvojio. Stoga, dok je veliki mujak bjeao pod povrinom, tri mala plovka isplivala su na povrinu i pratila njegovo kretanje. Obojio sam ih jarkouto kako bi privlaili pogled i odmah otkrili poloaj ivotinje iako je zaronila.

Tanus je stoga bio u stanju preduhitriti svaki mahniti trk udovita i ubrzati kretanje Horusovog Daha kako bi prisilio ivotinju da skrene i kako bi joj odapeo nove strijele u crna svjetlucava leda kad bi se pojavila na povrini. Sada je ve mujak vukao za sobom cijeli vijenac jarkoutih plovaka, a voda je postala crvena od njegove krvi. Unato trenutanom uzbuenju, osjeao sam samilost za ivotinju koja je svaki put kad bi riui izronila bila zasuta novim rojem smrtonosnih strijela. Tu samilost nije dijelila moja gospodarica, koja je bila zanesena lovom i koja je vriskala od straha i oduevljenja. Mujak jo jednom izroni pred nama, no ovaj put krene na Horusov Dah koji je plovio prema njemu. Tako razjapi ralje da sam mogao vidjeti cijelo drijelo, tunel crvena mesa koji je mogao bez muke progutati cijela ovjeka. eljusti su bile naoruane tako snanim zubima da se sledih,ostadoh bez daha. Iz donje eljusti strili su golemi derai od bjelokosti koji su sluili za otkidanje tvrdih papirusovih stabljika, dok su u gornjoj bljetali bijeli onjaci debeli kao moje zapee, koji su bili u stanju smrviti oplatu Horusovog Daha jednakom lakoom kojom bih ja bio pregrizao peninu pogau. Nedugo prije toga imao sam priliku pregledati tijelo jedne seljanke koja je, reui papiruse na obali rijeke, uznemirila jednu enku s mladuncem. ena je bila prepolovljena kao da ju je presjekao najotriji bronani ma.

I sada je pobjenjeli mujak, razjapljenih ralja s otrim kljovama, nasrnuo na nas i premda sam bio visoko na krmenom mostu, daleko od njega najvie to je bilo mogue, skamenio sam se i zanijemio,oduzeo sam se od straha i bio sam nepomian poput kipa u nekom hramu. Tanus odapne jo jednu strijelu koja uleti u razjapljeno drijelo. Unato tome, ivotinja je ve tako uasno patila da nije niim pokazala kako je osjetila tu novu ranu premda

je mogla biti smrtonosna. Bez oklijevanja krenula je u juri na pramac Horusovog Daha. Iz ranjena drijela zaori se tako jezovita bijesna i samrtna rika da je jedna arterija pukla i iz ralja zatrca krv koja se na sunevoj svjetlosti pretvori u oblak crvenkaste pare, istovremeno prekrasan i uasan. Zatim se mujak srui svom silom na pramac broda. Horusov Dah sjekao je povrinu brzinom gazele u trku, ali vodenkonj je bio jo bri i njegova zbijena masa bila je tako velika da mi se priinilo da smo se nasukali na stjenovitu obalu. Veslai su popadali s klupa, a ja sam udario o ogradu krmenog mosta silovito da je zrak izletio iz mojih plua i prepustio mjesto prodornom bolu u grudima koji me pritisnuo poput stijene.

No unato svemu, bio sam zabrinut za svoju gospodaricu. Pogledom pomuenim suzama vidjeh kako je od udarca poletjela prema naprijed. Tanus isprui ruku ne bi li je uhvatio, ali i on je izgubio ravnoteu, a luk koji je drao u ljevici zasmetao mu je.Uspio ju je zadrati tek na tren, ali tada Lostris posrnu prema ogradi, zamahnu oajniki rukama i poleti leima okrenuta u prazno.

"Tanuse!", viknu pruivi mu ruku. Tanus se osovi spretno poput akrobata i pokua je uhvatiti. Na tren njihovi se prsti dotaknue, a onda, kao da ju je neto povuklo, moja gospodarica pade s broda. Sa svog uzdignutog poloaja na krmi mogao sam vidjeti pad. Okrenu se u zraku kao maka i bijela suknja zalepra otkrivajui prekrasna bedra. Uini mi se da pad traje itavu vjenost i moj se krik pomijea s njezinim oajnikim urlikom.

"Djevojice moja!", kriknuh. "Mala moja!"

Bio sam siguran da je gotova. Priini mi se da mi se cijeli njezin ivot, otkako sam je upoznao, odvija pred oima. Vidio sam je kao dijete i uo ljubazne djetinje rijei kojima mi se obraala. Vidio sam kako odrasta i postaje ena i prisjetio sam se svih radosti i svih muka koje je izazvala. U trenutku kad sam je gubio, volio sam je jo vie no to sam je volio tih dugih etrnaest godina. Pade na golema krvava lea,pomahnitalog vodenkonja i naas ostade ispruena na njima,kao ljudska rtva na oltaru neke besramne religije. Vodenkonj se okrene, podigne iz vode i okrene unazad veliku izoblienu glavu i pokua je dohvatiti. Krvave svinjske oi sjajile su mahnitim bijesom, velike ralje buno kljocnue ne bi li je zgrabile.

Nekim udom Lostris se pribra i uhvati se za pritke dviju strijela koje su strile iz velikih lea udovita. Stajala je rairenih nogu i ruku. Nije vikala, trudila se svim svojim snagama da preivi. Krive kljove od bjelokosti udarale su jedna o drugu kao maevi ratnika. Svakim trzajem bile su joj sve blie i oekivao sam da svakog trenutka neki njezin ud bude odsjeen poput njenog izdanka lijane i da se njezina mlada i slatka krv pomijea s krvlju koja je liptala iz rana ivotinje.

Tanus se na pramcu brzo pribrao. Na tren vidjeh njegovo lice, bilo je uasnuto. Odbaci luk, koji je bio beskoristan, zgrabi drak maa i izvue sjeivo iz korice od krokodilove koe. Bio je od bronce, dug kao njegova ruka i tako otar da je mogao obrijati dlake s ruke. Skoi na ogradu i odravajui ravnoteu, naas promotri kretanje smrtno ranjenog vodenkonja, a zatim

skoi i poleti poput obruenog sokola, objema rukama vrsto drei ma s vrhom okrenutim nadolje. Pade na vrat vodenkonja opkorake kao da na njem namjerava odjahati na drugi svijet. Teina njegova tijela i silovitost skoka prenesoe se na udarac maa. Ma se do polovice zario u vrat ivotinje podno lubanje i Tanus ga nastavi zabijati sve dublje koristei svu snagu ruku i irokih plea.

Osjetivi ubod maa, vodenkonj poludi i svi pokreti koje je do tada inio izgledali su mlitavi i slabani u usporedbi s novim trzajima.Prope se svom svojom golemom veliinom, odmahnu glavom u obje strane i tako pljusnu po vodi da trcaji poletjee do palube broda i poput zastora skrie prizor mome pogledu. udovite je divlje pokuavalo otresti dvoje na svojim leima. Pritka jedne od strijela za koje se Lostris drala pukla je i malo je nedostajalo da odleti s lea. Da se to dogodilo, vodenkonj bi je zasigurno bio rastrgao kljovama od bjelokosti. Tanus se isprui unazad i uhvati je lijevom rukom dok desnom nije prestajao jo silovitije zabijati bronano sjeivo u potiljak udovita. U nemogunosti da ih dohvati, zvijer se ugrize za bokove i otvori tako grozne rane da je na pedeset koraka oko broda voda postala crvena, a Tanus i Lostris bili su crveni od glave do pete od liptanja krvi. Lica su im se pretvorila u groteskne krinke na kojima se razabirao samo bijeli sjaj oiju. Siloviti grevi mujaka odnijeli su ih daleko od boka broda i ja sam se prvi pribrao. Viknuh veslaima: "Za njima! Ne dopustite da se udalje!"

Veslai skoie na svoja mjesta i Horusov Dah dade se u potjeru. U tom trenutku je vrh Tanusova maa prodro do vratnih kraljeaka i presjekao lenu modinu. Golemo tijelo ukoi se i prestade se micati. Vodenkonj se izvrnu na lea ukoenih ispruenih nogu i potonu u vode lagune povukavi za sobom Lostris i Tanusa. Priguih oajniki jauk koji mi se podigao iz grudi i viknuh veslaima novu zapovijed: "Natrag!" Nemojte prei preko njih! Plivai na pramac!"

I sam sam bio iznenaen uvi kako sam glasno i autoritativno to izgovorio. Brod je stao i prije no to sam uspio razmisliti o svrhovitosti onoga to inim, naoh se na elu skupine snanih ratnika koji su trali palubom. Vjerojatno bi bili zapljeskali vidjevi kako se neki drugi asnik utapa, ali Tanus je bio Tanus.

U trku sam se razodjenuo. Niti pod prijetnjom stotine udaraca biem ne bih pristao uiniti to u nekim drugim okolnostima jer sam samo jednoj osobi dopustio da vidi rane koje mi je dravni krvnik nanio davno prije toga, a ta osoba bila je ista ona koja je zapovijedila da me ukope. Sada sam, barem naas, zaboravio na svoju osakaenu mukost. Vjet sam pliva i, premda se, kad sada pomislim na to, jeim od svoje tadanje nesmotrenosti, vjerujem da bih bio skoio u krvavu vodu u pokuaju da spasim svoju gospodaricu.

Bio sam jo malo ukoen, ali me Lostris poljubila u obraz i rekla naglas:

"Moje su djevojke rekle da si ti preuzeo upravljanje brodom kao pravi veteran i da ti je bila namjera baciti se u vodu da bi me spasio. Oh, Taita, to bih uinila bez tebe? "

Tek sam joj se tada nasmijeio i prihvatio obrok guske koju mi je pruila. Guska je bila izvrsna, a i pivo proizvedeno od tri vrste palmi, no svejedno sam to tedljivo jeo, jer sam morao voditi rauna o svom izgledu, i to ne raunajui da me prethodna dosjetka Lostris o mojem teku je uvijek pekla.

Tanusova posada, rasprena po laguni, poela se sada skupljati. Vidio sam da su i neke druge brodice poput nae pretrpjele oteenja. Dvije su se sudarile u zanosu lova, a druge su etiri napali vodeni konji. No, svejedno, okupile su se na brzinu i zauzele borbeni poloaj. Potom su prole mimo nas, u redu i s nizom obojenih zastava koje su prikazivale veliinu njihovog ulova. Posade su pljeskale kad su pristajale uz bok Horusovog Daha. Tanus ih je pozdravljao uzdignutom akom, a barjak s Modrim Krokodilom bijae nagnut, kao da smo tek postigli velianstvenu pobjedu unato svim predvianjima. Bilo je to, moda, isto djeako razmetanje, ali ja sam jo uvijek dovoljno mlad da bih volio vojnike ceremonije. Poslije je posada zauzela i odrala borbeni poloaj unato laganom vjetru, uz vjetu ispomo vesala.

Naravno, u tom trenutku nije jo bilo ni traga mrtvim vodenim konjima. Iako je svaka brodica ubila najmanje jednog, a neke ak dva ili tri, njihove su leine potonule u zelenim vodama lagune. Znao sam da se Tanus potajno grizao to Horusov Dah nije imao vie uspjeha od ostalih brodova i da je odugovlaenje sukoba ograniilo na plijen na taj jedini primjerak. On je navikao da bude najbolji. Nije, uostalom, bio ivahan kao i obino i uskoro nas je ostavio na krmi da bi poao upravljati popravcima na trupu Horusovog Daha. Nasrtaj tog udovita je pomaknuo oplatu i voda nam je toliko probijala u unutranjost da je stalno trebalo prazniti santine konatim vjedrima. Bio je to neuinkovit postupak koji je odvraao ljude od njihove dunosti veslaa i ratnika, a nesumnjivo se mogao poboljati, razmiljao sam u sebi. Zbog toga sam, dok smo ekali da leine mrtvih ivotinja isplivaju na povrinu, poslao jednu od malih robinja da donese koaru u kojoj su se nalazile moje potreptine za pisanje. Nakon to sam jo malo razmiljao, poeo sam skicirati neku zamisao kako da mehaniki izbacimo vodu iz santina ratnog broda u akciji, metodu koja ne bi zahtijevala napore polovice posade. Zasnivala se na istom principu kao i vjedra na klackalicama. Mislio sam da e ga moi pokretati svega dvoje ljudi, umjesto da to zaokupi dvanaestak ljudi s vjedrima, kao to je to sada bio sluaj.

Kad sam zavrio skicu, razmiljao sam o sudaru koji je uzrokovao tetu. U povijesti, taktika primijenjena u rijenim bitkama bila je uvijek jednaka onoj na kopnu.Brodovi bi se pribliili po boku pomou akiji i nakon navale, sukob se rjeavao udarcima maeva.Zapovjednici su uvijek pazili da izbjegnu sudare, pa kad bi se to dogodilo, smatrali su to posljedicom nesposobnosti.

"Ali kad bi...", pomislih odjednom, te poeh crtati brod s ojaanim pramcem. Kad se ta ideja vrsto ukorijenila, dodao sam na vodenoj crti rog slian nosorogovom. Moglo ga se izraditi od vrlo vrstog drveta i presvui broncom. Pod pravim kutem, malo prema dolje, mogao bi se zabiti u trup protivnikog broda i rasporiti ga. Bio sam toliko zadubljen da nisam uo

Tanusa kako mi se pribliava s leda.Uzeo mi je iz ruke svitak papirusa i vrlo ga pomno prouavao. Naravno, odmah je shvatio to sam namjeravao uiniti.

Kad je njegov otac izgubio sva bogatstva, odmah je potraio bogatog zatitnika koji bi omoguio Tanusu ulazak u neki od hramova kao pisara poetnika, da bi mogao tako nastaviti studije. Bio sam iskreno uvjeren da bi uz moju poduku imao odline izglede da postane jedan od najveih umova Egipta. Moda bi s vremenom njegovo ime moglo poslati slavno poput Imhotepovog koji je, tisuu godina prije,projektirao prve udesne piramide u Saqqari. Nisam uspio u toj nakani, to je i razumljivo, jer je isti neprijatelj koji je lukavou i prijevarom unitio Tanusovog oca,bio odluan zaprijeiti put i sinu. Nitko u cijeloj Dravi nije mogao nadvladati njegov zloudan utjecaj. Zbog toga sam pomogao Tanusu da se pridrui vojsci. Unato mojem razoaranju i mojim alosnim predvianjima, to je bila karijera koju je Tanus odabrao otkad se prvi put uspio osoviti na noge i kad je uzeo drveni ma u ruke da bi se tukao s drugom djecom.

"Svih mu peteljki na Sethovoj stranjici!", izustio je dok je prouavao nacrte. "Ti i tvoj kist vrijedite za mene koliko i deset odreda."

Lakoa s kojom Tanus huli ime velikog boga Setha uvijek me uznemiri. Naime, iako smo obojica poklonici Horusa, mislim da nije pametno vrijeati neko od boanstava Egipta. to se mene tie, neu proi nikad ispred nekog svetita a da ne izmolim molitvu ili ne ostavim mali dar, koliko god bog koji tu obitava bio skroman i nevaan. Po meni, to je in zdravog razuma i odlino osiguranje. Imamo ve dovoljno neprijatelja medu ljudima da bi hotimice traili druge medu bogovima. Posebno sam ponizan u pogledu Setha jer sam prestravljen njegovom udesnom reputacijom. Pretpostavljam da Tanus to zna, pa se zabavlja podbadajui me. Svejedno, zaboravio sam tu nelagodu u odnosu na njegove arke pohvale.

"Kako to ini?", upitao me."Ja sam vojnik i danas sam vidio sve to si napravio. Zato te iste ideje nisu meni dole?"

Zapoeli smo ivu raspravu o mojim nacrtima. Naravno, nije bilo mogue na due vrijeme iskljuiti Lostris koja nam se, doista, i prikljuila. Robinje su joj osuile i uredile kosu i popravile minku. Njena zanosna ljepota mi je odvraala panju, naroito stoga to je stajala uz mene i nehajno mi drala ruku na ramenu. Ne bi nikad dodirnula mukarca u javnosti na isti nain, jer bi to bila uvreda obiaja i skromnosti. Ali, ja nisam bio mukarac i, iako se oslanjala na mene, njene se oi nisu odvajale od Tanusovog lica.

Zanimala se za njega jo od doba kad je nauila hodati. Slijedila ga je gegajui, s izrazom oboavanja, desetogodinjeg velianstvenog Tanusa i pokuavala je oponaati svaki njegov pokret i svaku njegovu rije. Kad bi Tanus pljunuo i ona bi pljunula. Kad bi on psovao, Lostris bi propentala njegove iste rijei. Konano mi se Tanus poalio. "Ne moe li je uvjeriti da me ostavi na miru, Taita? Ona je samo dijete!" Ali sada se vie nije alio.

Prekinuo nas je povik pramane izvidnice i svi potrasmo zabrinuto pregledavati lagunu.Leina prvog vodenog konja se pojavljivala. Isplivala je trbuhom uvis, jer su je plinovi iz crijeva napuhavali poput djejeg balona nainjenog od kozjeg mjehura. Ljuljukala se na povrini ispruenih i ukonih nogu. Odmah ju je potom brodica poela tegliti prema udaljenoj obali. Sad su se ve goleme tjelesine pojavljivale posvuda oko nas, brodovi su ih vezivali i vukli dalje.

Tanus je privezao dvije krmenim uetom, a veslai se pognue u veslanju da bi ih oteglili po vodi. Kad smo se pribliili obali zatitio sam oi od okruglog sunca i gledao sam prema naprijed.inilo se da svi, mukarci, ene i djeca Gornjeg Egipta ekaju na nasipu.Bila je to neizmjerna svjetina,plesali su, pjevali i mahali palminim granama oekujui flotu. Nemirni pokreti bijelih halja inili su se kao neprekidni val koji se lomio oko ruba mirne lagune. Postepeno, kako je svaki amac pristajao uz obalu, skupine mukaraca zagrnutih samo kratkim ogrtaima prilazile su po gazu sve do pazuha da bi uzetima vezale nadute leine. Bili su toliko euforini, pa su zaboravljali stalnu prijetnju krokodila u zasjedi iz zelenih i mutnih voda.

Svake su godine ti opaki gmazovi prodirali na stotine naih. Ponekad bi se toliko ohrabrili i upustili bi se do obale da zgrabe neko zaigrano dijete na obali rijeke ili seljanku koja je prala rublje ili natakala vodu za obitelj. Sada, poto su bili pregladnjeli mesa, ljude je zanimala samo jedna jedina stvar. Prihvatili su se uadi i izvlaili leine na obalu. Dok su tijela vodenih konja klizila po blatu, deseci srebrenkastih ribica koje su se gostile po otvorenim ranama nisu bile dovoljno brze da popuste ugriz i bile su izvuene na suho. Nasukane na meku glinu, poskakivale su i drhturile poput zvijezda palih na zemlju. Mukarci i ene, oboruani noevima i sjekirama bacili su se poput roja mravi na tjelesa. Zahvaeni nekim delirijem pohlepe, urlali su i reali kao strvinari i hijene zbog grla divljai koju je lav ubio i svaali se oko najboljih zalogaja dok su komadali divovske leine. Krv i iverje kostiju letjeli su unaokolo pri svakom udarcu sjeiva.

Te e veeri biti dugaak red ranjenika koji e se pojaviti ispred hrama, ekajui da sveenici zalijee njihove otkinute prste i rezove duboke sve do kosti. I ja u biti na poslu polovicu te noi. U nekom sam okruenju imao ugled lijenika koji je nadilazio ak i onaj Ozirisovih sveenika. Bez lane skromnosti moram priznati da te glasine i nisu bile neopravdane, a Horus zna da su i moji honorari bili uvelike razumniji nego nekog svetog ovjeka. Plemeniti Intef doputa mi da zadrim za sebe treinu svoje zarade, pa sam, dakle, prilino bogat ovjek,unato mojem robovskom poloaju.

S krmenog tornja Horusovog Daha prisustvovao sam toj pantomimi ljudske krhkosti koja se odvijala poda mnom. Prema tradiciji, narodu je doputeno pojesti do mile volje meso vodenih konja koji su dospjeli na obalu, s time da nisu smjeli ponijeti nijednu kou. Poto ivimo u plodnoj i zelenoj zemlji, koju oplouje i natapa velika rijeka, na je narod dobro uhranjen, No, svejedno osnovna hrana siromanijih klasa sastojala se od itarica, pa mogu proi mjeseci izmeu dvaju mesnih obroka. Nadalje, tijekom blagdana sva su

uobiajena ogranienja u svakodnevnom ivotu bila zanemarena. Bilo je doputeno pretjerivati u svim stvarima koje su se ticale tijela jelo, pie, tjelesni uici. Sutradan bi bilo trbobolja, bolnih glava i branih razmirica, ali to je bio prvi dan blagdana i apetiti se nisu mogli zatomiti.

Nasmijao sam se vidjevi neku majku, golu do pojasa i skorenu od krvi i masti od glave do pete, kako izlazi iz trbune upljine vodenog konja stiui u rukama komad jetre i bacajui ga jednom od svojih sinova usred urlajue skupine djece koji su okruivali leinu. ena se vratila u upljinu, dok je sin, stiui svoje blago, trao prema jednom od stotinu kresova zapaljenih du obale. Jedan od starije brae mu je otrgnuo taj dio jetre i bacio ga na eravicu, dok se horda manje djece slinei okupljala. Najstariji je zelenom granicom skinuo tu tek oprenu jetru, a braa i sestre su se sjurili i prodrli je. im su je dokrajili, traili su jo, dok su mast i krv curile niz lice, kapajui s brade. Mnogi medu najmlaima, vjerojatno, nisu nikad okusili ukusno meso rijenog goveda koje je slatko, mekano i njenog okusa, ali nadasve masno. Masnije je od volovskog mesa ili od prugastog divljeg magarca, a kosti bogate modinom su prava poslastica, dostojna velikog boga Ozirisa.

Na je narod gladan ivotinjske masti i njen okus sve je dovodio do ludila. Prederavali su se kao to je i bilo njihovo pravo prederati se tog dana. Bio sam zadovoljan to se nisam pomijeao s tom uspaljenom svjetinom, sretan zbog sigurnosti da e straari plemenitog Intefa nabaviti najbolje rezove i kosti za kuhinje u palai, te da e kuhari sa svom panjom pripraviti moje osobno jelo.

U sljedbi vezira imao sam prednost nad svima, ak i pred glavnim dvorjaninom i zapovjednikom njegove tjelesne strae, iako su oni roeni slobodni. Naravno, o tome se nikad ne govori, ali svi priznaju moj privilegirani poloaj i malo tko bi se usudilo prosvjedovati. Vidio sam straare na poslu potraivali su dio za mojeg gospodara, guvernera i velikog vezira svih dvadeset i dvaju naslova Gornjeg Egipta. Sluili su se dugim tapovima, s iskustvom proizilim iz dugotrajnih vjebi i udarali gola lea i stranjice koje su im sluile kao ciljevi, dok su urlali svoje zahtjeve. Kljove od bjelokosti vodenih konja pripadale su veziru i straari su ih sve pokupili. Bile su dragocjene kao i slonovske kljove koje su dovoene karavanama ak iz zemlje Cush, preko katarakta. Posljednji je slon bio ubijen u naem Egiptu gotovo prije tisuu godina, u vrijeme vladavine jednog od faraona iz etvrte Dinastije, barem tako tvrde hijeroglifi na steli u njegovom hramu. Naravno, moj gospodar je trebao sauvati desetinu ulova za sveenike iz Hapija, naslovne pastore krda rijenih goveda. Svejedno, iznos desetine bio je diskrecijsko pravo mog gospodara,a ja koji sam bio odgovoran za registre palae znao sam gdje e zavriti najvei dio tog blaga. Intef se nije uputao u prekomjerne dareljivosti, pa ak i ako se radilo o boginji.

to se tie koe vodenih konja, one su pripadale vojsci i bit e pretvorene u titove za asnike iz straarske regimente. Mornariki podasnici su nadgledali postupak odvajanja koa, a svaka od njih bila je velika kao beduinski ator. Meso,koje nije bilo mogue pojesti na obali, bit e

konzervirano u salamuri, dimljeno ili osueno. Slubeno je ono trebalo posluiti za prehranu vojnika, lanova sudova, inovnika u hramovima i drugih dravnih slunika. U stvarnosti, obilan dio e biti prodan skriveki, a prihod e zavriti u krinjama mojeg gospodara. Kao to sam ve rekao, poslije faraona, moj je gospodar bio najbogatiji ovjek Gornjeg Egipta... i svakim se danom jo vie bogatio.

Iza mene je dolo do komeanja, pa sam se okrenuo. Tanusova ekipa jo je bila na djelu. Brodovi su bili poredani po borbenom rasporedu, pramac prema krmi, paralelno uz obalu, ali na pedesetak koraka gdje je voda postajala dublja. Na svakom od njih harpunari su stajali uz grudobrane s podignutim orujem, uperenim prema povrini lagune. Miris krvi i utrobe rasprostranio se vodom i privukao je krokodile. Stigli su na banket ne samo sa svih strana lagune, nego ak iz glavnog toka Nila. Harpunari su ih oekivali. Svaka harpuna je imala bronani vrak, relativno malen, ali opremljeni kukama. Za jednu kariku na tom vrku bilo je privreno snano laneno ue. Umjenost tih harpunara bila je dojmljiva. Kad bi se jedan od tih ljuskavih gmazova tiho pribliio u zelenoj vodi, poput dugake tamne sjene i s velikim repom s krestom koji je lelujao, ljudi su ga ekali. Pustili bi da krokodil proe ispod broda i im bi izronio s druge strane, harpunar ije je pokrete skrivao trup broda, nagnuo bi se i pogodio odozgo prema dolje. Nije to bio jak udarac, ve gotovo mek trzaj dugake motke. Bronani vrak bio je naotren poput kirurke igle i prodro bi svom svojom duinom pod ljuskavu gmazovu kou. Harpunar je gaao u zatiljak i probodi su bili tako savreni da bi mnogo puta probuili kraljenicu, ubivi u trenutku plijen. Kad bi neki udarac promaio cilj, voda bi eksplodirala dok se ranjeni krokodil divljaki trzao. Jednim pokretom motke, metalni vrak se odvajao i ostao zaboden u gmazov oklopljeni vrat. Zatim bi etiri ovjeka uhvatila laneno ue da bi kontrolirali krokodilovo izvijanje. Ako je bio velik ,a neki su bili dugi kao etiri polegnuta ovjeka, ue je dimei se klizilo po oplati i peklo je dlanove ljudi koji su ga pokuavali zadrati. Tada se ak i izgladnjeli narod na plai zaustavljao da bi pljeui prisustvovao borbi uz povike ohrabrenja, ponekad bi krokodil bio vezan, dok bi u drugim sluajevima ue puklo kao biem prekinuto i mornari bi se skotrljali po palubi. Poesto, meutim, vrsto bi laneno ue izdralo. im bi ljudi uspjeli okrenuti mu glavu prema sebi, ovaj se vie nije mogao udaljiti pokuavajui otplivati u duboku vodu. Tada su ga mogli dovui, u vrtlogu pjene i mlazova, do boka broda gdje ga je druga ekipa opremljena toljagama doekivala da mu razbije lubanju tvrdu kao kamen.

Kad su leine bile dovuene na suho, siao bih na kopno da ih ispitam. Derai koe iz Tanusove regimente ve su bili na poslu. Djed sadanjeg kralja bio je taj koji je dodijelio regimenti poasni naslov uvara Modrog Krokodila i stijeg koji je predstavljao tu ivotinju. Njihovi borbeni oklopi dobivali su se od okotane koe ovih gmazova.tavljeni na pravi nain, bili su dovoljno vrsti da zaustave strelicu ili skrenu udarac maa. Mnogo su laki od metalnih i znatno svjeiji kad ih se nosi pod pustinjskim suncem. Tanus, s kacigom od krokodilske koe, ukraenom nojevim perjem i s ulatenim oklopom, okien

bronanim naramenicama, bijae prizor koji izaziva uas u srcima neprijatelja i potie nemir u utrobama svih djevojaka koje ga gledaju.

Dok sam mjerio i biljeio duinu i opseg svakog tijela i promatrao derae koe pri poslu, nisam osjeao prema tim odvratnim udovitima niti najmanju samilost koju sam osjetio za rijena goveda. Po meni, ne postoji u prirodi mrskija ivotinja od krokodila, moda uz iznimku zmija otrovnica.

Moje se gaenje ustostruilo kad je jedan od deraa rastvorio utrobu jednog od najveih krokodila, a djelomino probavljeni ostaci neke djevojice kliznuli su u blato. udovite je progutalo gornju polovicu tijela, od pojasa nagore. Iako je meso bilo izblijedjelo i omekano eluanim sokovima i odvajalo se od lubanje, pramen kose je jo bio nedirnut i uredno upleten.Bio je tu jo jedan jezovit prizor,ogrlica oko vrata, jer su ljupke narukvice od keramikih perli, crvenih,plavih,obujmile zglobove kostura.im smo otkrili tu mranu relikviju, odjeknuo je tako visok patniki krik koji je nadglasao amor gomile. Jedna ena se probijala laktovima kroz vojnike i dotravi kleknula uz alosne ostatke.Strgnula je odjeu i briznula u zastraujue alobne vriskove."Moja ki! Moje dijete!" To je bila ena koja je dan prije u palai prijavila kerin nestanak. Dunosnici su joj rekli da je najvjerojatnije bila oteta i da su je horde pljakaa koji su straili selo prodali kao robinju. Postale su vrlo mone i bezobrazno su stvarale zlodjela, na svjetlu dana sve do gradskih vratiju. Dunosnici iz palae su rekli eni kako ne mogu uiniti nita da vrate njenu ki, s obzirom da su bande izmicale svim moguim dravnim kontrolama. Ovog puta ta je pretpostavka bila neosnovana. Majka je prepoznala ornamente koji su jo ukraavali to jadno stvorenje. Ganuo sam se i poslao jednog roba da donese praznu urnu. Iako enu nisam poznavao, nisam mogao zadrati suze dok sam joj pomagao prikupiti te ostatke i staviti ih u urnu kako bi mogla imati pristojan ukop.Dok se ena teturajui udaljavala kroz ravnodunu gomilu,s urnom privijenom srcu, pomislio sam da, unato obredima i molitvama koje e posvetiti keri, ak i u teko vjerojatnoj mogunosti da si moe dopustiti troak mumificiranja, sjeni djevojice nee pronai besmrtnost na drugom svijetu.Da bi se to dogodilo, truplo mora biti cijelo i nedirnuto prije balzamiranja. Saalio sam se nad nesretnom majkom.

To je moja slabost, esto preuzimam brige i boli nesretnika na koje nailazim svojim putem. Bilo bi lake imati tvrde srce i beutniju savjest. Kad i uvijek kad sam bio tuan ili tjeskoban, dohvatio sam kist i svitak i poeo sam biljeiti sve to se dogaalo oko mene,harpuneri, oajna majka, postupak deranja koe i klanja krokodila i rijenih goveda i raspojasano ponaanje naroda. Oni koji su se zasitili mesa i piva ve su hrkali tamo gdje su i pali i nisu primijeivali da ih udaraju,gaze oni koji su bili sposobni stajati na nogama. Oni mlai, besramniji, plesali su i grlili se, koristei se nadolazeim mrakom i slabanim zaklonom rijetkih grmova i pramenovima papirusa da bi uivali u sparivanju. Takvo ponaanje bilo je samo simptom loeg stanja koje je muilo cijelu Dravu. To se ne bi dogodilo da je postojao jak faraon i ispravna i potena uprava u regiji Velike Tebe. Obian svijet slijedi primjer onoga koji njime upravlja. Iako nisam opravdavao sve to, ipak sam to vjerno dokumentirao.

Protekao je tako jedan sat dok sam sjedio prekrienih nogu na krmi Horusovog Daha piui i riui. Sunce je zalo i inilo se da se gasi u velikoj rijeci, ostavljajui bakrenastu svjetlost na vodi i dimnu jasnost na istonom nebu,kao da je zapalilo doline papirusa. Svjetina na obali postala je jo bunija razuzdanija,prostitutkama je posao dobro iao. Vidjeh jednu sveenicu ljubavi debelu poput matrone, s tipinom plavom hamajlijom profesije na elu, kako odvodi u sjenu, podalje od svjetla kresova, jednog jako mravog mornara, upola manjeg od sebe. Oslobodila se suknje i bacila se na koljena u prainu, pokazujui mu par monumentalih,drhtavih guzova.S krikom sree, ovjeuljak je uzjaha kao to ine psi i nakon nekoliko sekundi i ena je zacviljela kao i on. Poeo sam crtati taj prizor, ali je svjetlo brzo nestajalo, pa sam bio prisiljen odustati.

Dok sam odlagao svitak, prenuo sam se i primijetio da nisam vidio svoju gospodaricu jo od prije otkria djevojice u utrobi krokodila. Skoio sam na noge zahvaen panikom. Kako sam je mogao tako zanemariti? Moja je gospodarica bila strogo odgajana, za to sam se ja pobrinuo.

Bila je to dobra djevojka, ispravnih naela, svjesna dunosti i obaveza koje su joj nametali zakon i obiaji. Bila je svjesna asti potovane obitelji kojoj je pripadala i njenog poloaja u drutvu. A povrh svega se, kao i ja, bojala oevog autoriteta i bijesa. Naravno, imao sam povjerenja u nju. Vjerovao sam u nju kao to bih vjerovao svakom drugom tvrdoglavom stvorenju u prvom zanosu strasne enstvenosti u ovakvoj noi, sama u tami s lijepim i mladim i isto toliko strasnim vojnikom u kojeg je bila zaljubljena do uiju. Bojao sam se ne toliko za krhko djevianstvo moje gospodarice, tu nebesku hamajliju koja, kad se jednom izgubi, tako se rijetko oplakuje, ali za puno stvarniji rizik po moju kou.

Sutradan bismo se vratili u Karnak i u palau mog gospodara Intefa, gdje e biti mnogi jezici spremni da ogovaraju i da mu prenesu svaku nau greku ili nesmotrenost. Uhode mog gospodara bile su prisutne na svakoj razini drutva i u svakom kutku nae zemlje, od luke do polja, sve do faraonove palae. ak su i brojnije nego moje, jer ima vie novca za plaanje svojih pijuna, iako su mnogi nepristrano sluili obojicu i nae su se mree u mnogim sluajevima preklapale. Ako je Lostris sve obeastila,oca, obitelj i tutora,Intef e to saznati sutradan ujutro, a znat u to i ja.

Trao sam s jednog na drugi kraj brodice, traei je. Popeo sam se na krmeni toranj i oajniki sam zagledavao obalu. Nisam vidio ni nju ni Tanusa i to je raspirilo moje strahove. Nisam znao gdje da ih traim u toj ludoj noi. Iznenadio sam samog sebe kako krim ruke i odmah prestao. Uvijek se trudim izbjei svaki privid enstvenosti. Mrzim svom svojom snagom predebela, neprirodna i izvjetaena bia koja su doivjela isto takvo sakaenje i uvijek se pokuavam ponaati kao mukarac, a ne kao eunuh. Suzdrao sam se s naporom i poprimio sam isti hladan i odluan izraz kakav sam vidio na Tanusovom licu u rasplamsavanju bitke. Ponovno sam stekao bistrinu i razum.

Pitao sam se na koji se nain, najvjerojatnije, mogla ponijeti moja gospodarica. Dobro sam je poznavao, napokon, poduavao sam je etrnaest godina. Znao sam da je previe probirljiva i svjesna svojeg ranga da bi se bezobzirno mijeala s pijanom ruljom na obali ili da bi se sakrila u grmlje i igrala se ivotinje s dvama leima, kao to vidjeh mornara i debelu prostitutku. Znao sam da se ne mogu obratiti nikome da mi pomogne u potrazi: inae bi moj gospodar Intef odmah bio obavijeten. Morao sam se snai sam. Na koje je tajnovito mjesto Lostris dopustila da je odvedu? Kao i mnoge djevojke njene dobi bila je oarana idejom romantine ljubavi. Sumnjao sam da je ikad ozbiljno uzela u obzir prizemne vidove tjelesnog ina, iako su one dvije crne kurvice radile sve da bi joj to predstavile. Nije izraavala preveliko zanimanje za mehaniku te stvari kada sam, kao to je i bila moja dunost, nastojao upozoriti je koliko je bilo potrebno da se zatiti od sebe same. Potom sam shvatio da je trebam traiti na mjestu dostojnom njenih sentimentalnih oekivanja.

Da je postojala neka kabina na Horusovom Dahu odmah bih se strmoglavio tamo,ali nai su rijeni brodovi vrlo mali i praktini, jer njihova prednost mora biti brzina i mogunost manevriranja. Posada spava na gornjoj palubi, pa ak i zapovjednik i asnici imaju noni zaklon od trstike,koji u ovom trenutku nije bio ni postavljen, dakle na brodu nije bilo nijednog mjesta gdje bi se dvoje mladih moglo sakriti. Karnak i palaa su bili udaljeni pola dana puta. Tek sada su robovi postavljali nae atore na jednom od odabranih otoia da bismo mogli slaviti Ozirisa odvojeno od obinih smrtnika. Robovi su kasnili s poslom, jer su i oni bili zaokupljeni slavljenjem. Pri svjetlu baklji vidio sam da su neki jedva stajali na nogama dok su rukovali uadima. Jo nisu bili podigli osobni Lostrisin ator, dakle dvoje zaljubljenika nisu imali na raspolaganju luksuznu udobnost sagova, izvezenih zastora, madraca od perja i lanenih plahti. Gdje su mogli biti?

U tom trenutku slabano uto svjetlo neke baklje, vani na laguni, privuklo je moju panju. Shvatio sam da je, s obzirom na povezanost moje gospodarice i boginje Hapi, hram na slikovitom otoiu od granita u sreditu lagune bilo mjesto koje e ju neodoljivo privui. Potraio sam na obali neko sredstvo da stignem do otoia. Iako je tu bilo mnotvo brodica nasukanih na obalu, skelari su bili gotovo svi pijani i pozaspali. Potom opazih Kratasa. Nojevo perje na kacigi izdizalo se iznad glava prisutnih, a zbog njegovog ponositog dranja bio je istog asa prepoznatljiv.

"Kratas!", zavikah. Okrenuo se da me pogleda i mahnuo je rukom.Kratas je prvi Tanusov zamjenik i, osim mene, najlojalniji od svih njegovih prijatelja. Mogao sam se pouzdati u Kratasa kao ni u kog drugog.

"Nabavi mi brodicu!", zavikah. "Bilo koju!"

Bio sam toliko tjeskoban i moj je glas bio tako piskav da ga je posve jasno dostigao. Nije gubio vremena na pitanja ili oklijevanja. Uputio se prema najblioj filjugi izvuenoj na kopno. Skelar je spavao kao kamen u santini. Kratas ga je uhvatio za zatiljak i podigao u zrak. Bacio ga je na plau, a skelar

se nije ni pomakao, ostao je uronjen u oamuenost od loeg vina, nepokretan u poloaju u koji ga Kratas bacio.Kratas je pogurao brodicu u vodu i s nekoliko zamaha motkom doao je uz bok Horusovog Daha. U brzini sam pao s tornja i pljusnuo na krmu male brodice.

"Prema hramu, Kratas!",preklinjao sam ga dok sam ustajao "I neka je elja dobre boginje Hapi da nije prekasno."

Uz veernji povjetarac koji je puhao u etvrtasto jedro letjeli smo po mranoj vodi sve do kamenog pristanita u podnoju hrama. Kratas je vezao akiju za jednu alku i htio me slijediti na kopno, ali ga zaustavih. "Pitam te to za Tanusa, a ne za sebe", rekao sam.

Oklijevao je naas, a zatim kimnuo. "ekat u da me pozove." Izvukao je ma i ponudio mi ga. "Hoe li ti trebati?"

Odbio sam pokretom glave. "Nije to opasnost te vrste. A imam i svoj bode. Ali hvala na povjerenju".

Ostavio sam ga na brodici i brzo se popeh po granitnim stubama koje su vodile do ulaza u Hapijin hram. Baklje od trstike objeene o stupove na ulazu bacale su drhtavu crvenkastu svjetlost i inilo se da oivljavaju reljefe na zidovima i tjeraju ih na ples. Boginja Hapi jedna je od mojih omiljenih. Strogo gledajui, nije ni bog, niti boginja, ve jedno udno hermafroditsko stvorenje koje posjeduje i krupan penis, i golemu vaginu, kao i izdane dojke koje daruju svima mlijeko. Ona je boansko otjelotvorenje Nila i boginja etve. Dva egipatska kraljevstva i svi njihovi stanovnici ovise o njoj, o periodinoj poplavi velike rijeke. Hapi je sposobna prelaziti iz jednog spola u drugi i poput mnogih egipatskih bogova,moe po volji preuzeti oblik bilo koje ivotinje, a najvie voli oblik vodenog konja. Koliko god spolnost boginje,bila dvojaka,moja gospodarica joj je uvijek pripisivala enske osobine. Iako se slaem s Lostris, mislim da Hapijini sveenici imaju pomalo razliito miljenje. Njeni prizori na kamenim zidovima bili su golemi i majinski. Oslikana blistavim primarnim bojama crvenom, utom i plavom, osmijehivala se glavom rijene krave i inilo se da poziva sva bia u prirodi da rastu i razmnoavaju se. Onaj poziv koji se podrazumijevao bio je vrlo malo primjeren mojoj brizi. Bojao sam se da se moja dragocjena tienica okoristila u tom trenutku blagonaklonosti boginje. Bila je tu jedna sveenica koja je kleala uz boni oltar. Potrao sam do nje i povukao je za obod ogrtaa. "Sveta sestro, reci mi, jesi li vidjela plemenitu Lostris, ki velikog vezira?"

Bilo je vrlo malo stanovnika u Gornjem Egiptu koji nisu iz vienja znali moju gospu. Svi su je voljeli zbog njene ljepote, veselog duha i blage udi i klicali su joj po ulicama i trgovima. Sveenica, izborana i bezuba, nasmijeila mi se i prinijelaj kotunjavi prst nosu, sa sporazumnim izrazom koji je potvrdio moje najgore strahove. Protresao sam je ponovno, manje uljudno.

"Gdje je uzviena stara majko? Preklinjem te, govori!" Sveenica je meutim, odmahnula glavom i uprla oi prema portalu unutarnjeg svetita. Potrao sam po granitnom podu, dok je moje srce letjelo bre od mojih

nogu,ali unato brizi, udio sam se hrabrosti moje gospodarice. Premda je imala pravo pristupa svetitu,jer je pripadala visokom plemstvu, u cijelom Egiptu postojala je samo jo jedna osoba koja bi imala drskosti i izabrala ovo mjesto za ljubavni sastanak. Zaustavio sam se na ulazu. Instinkt me nije prevario. Oboje su bili tamo, kao to sam se i bojao.

Bio sam toliko obuzet sigurnou onog to se dogaalo, da zamalo nisam zaurlao da ih prekinem. Potom se svladah.

Moja je gospodarica bila odjevena,dapae i vie nego obino,jer je imala pokrivene grudi,a na glavi je nosila rubac od modrog lana. Kleala je pred gigantskim kipom Hapi, a boginja joj se smijeila, ukraena vijencima modrog lotosa. Tanus je kleao pored nje. Odloio je oruje i oklop, skupljene na ulazu u svetite. Bio je odjenut samo u lanenu koulju, kratku tuniku i sandale. Drali su se za ruke i njihova se lica skoro doticahu dok su aptali medu sobom sveanim tonom. Moje su najkukavnije sumnje bile opovrgnute, a ja sam osjeao grinju i sram. Kako sam mogao posumnjati u svoju gospodaricu? Htio sam ustuknuti u tiini, iako ne bih otiao dalje od bonog oltara gdje bih zahvalio boginji zbog njene zatite,a mogao bih diskretno gledati to se dogaa. Ali u tom trenutku Lostris je ustala i obazrivo se pribliila kipu.

Bio sam toliko oaran njenom djevojakom ljupkou, te sam oklijevao jo jedan trenutak, promatrajui je. Otkvaila je s lania koji je nosila oko vrata figuricu boginje koju sam bio napravio za nju. Proelo me u srcu kad sam shvatio da ju eli ponuditi na dar. Izradio sam taj dragulj svom svojom ljubavlju i bi mi ao kad sam vidio da naputa njezin vrat. Lostris se propela na prste da bi ga objesila kipu oko vrata,zatim je kleknula dok je Tanus ostao nepomian tamo gdje ga je ostavila.Ustala je i okrenula se da bi se vratila njemu, ali u tom trenutku me opazila na pragu.Pokuao sam nestati u sjeni, jer me zbunjivala zamisao da sam ih uhodio u toliko intimnom trenutku. Njeno se lice, meutim, ozarilo radou. Prije nego li sam uspio pobjei dostigla me trei i uhvatila za ruke.

"Oh, Taita, sretna sam to si ovdje... ba ti! I pravo je. Sada je sve savreno. Povela me u unutranjost svetita, a Tanus je ustao smijeei se i priao je rukovati se sa mnom.

"Zahvaljujem ti to si doao. Znam da moemo raunati na tebe." Bilo bi mi drae da su moji motivi bili isti kao to su to oni vjerovali, prikrih stoga svoju krivnju ljubaznim osmijehom.

"Klekni ovdje!", naredi mi Lostris. "Ovdje, gdje e moi uti svaku rije koju izgovorimo. Bit e svjedok pred Hapi i svim bogovima Egipta." Kleknuo sam, zatim su se ona i Tanus vratili na svoje mjesto ispred boginje, uhvatili su se za ruke i gledali u oi. Lostris je prva progovorila.

"Ti si moje sunce", proaptala je. "Moj je dan taman bez tebe."

"Ti si Nil mojeg srca", rekao joj je ispod glasa Tanus. "Vode tvoje ljubavi hrane moju duu".

"Ti si moj ovjek, na ovom svijetu i u svim buduim svijetovima."

"Ti si moja ena i kunem ti se svojom ljubavi. Kunem ti se dahom i krvlju Horusovim", ree Tanus jasnim glasom koji je odjekivao izmeu kamenih zidova.

"Prihvaam tvoju zakletvu i uzvraam je stotinu puta", izjavila je Lostris. "Nitko se nikada nee moi staviti izmeu nas. Nita nas nikad nee moi razdvojiti. Mi smo jedno, zauvijek." Lostris je podigla lice i Tanus ju je dugo ljubio.

Koliko mi je poznato, to je bio prvi poljubac koji su si izmijenili, i osjetio sam privilegiju to mogu prisustvovati tome tako intimnom trenutku. Dok su se grlili, nagao i hladan vjetar koji je zapuhao iz lagune uvukao se u polumrane prostorije, a baklje su zatreptale. Za jedan asak lica dvoje zaljubljenih su se stopila pred mojim oima i uinilo mi se da je lice boginje zadrhtalo. Vjetar je prestao brzo kao to je i nadoao, ali njegov um oko velikih stupova sliio je dalekom sardoninom smijehu bogova i ja sam se najeio, obuzet praznovjernim strahom.Uvijek je opasno ljutiti bogove pretjeranim prohtjevima, a Lostris je upravo zatraila nemogue. Bio je to trenutak koji sam godinama predviao i kojeg sam se bojao vie nego dana svoje smrti. Zakletva koju su Tanus i Lostris razmijenili nije mogla trajati. Koliko god bili iskreni, to nije moglo biti. Osjeao sam kako mi se srce para kad su se, konano, prestali ljubiti i okrenuli se prema meni.

"Zato si tako tuan, Taita?", upita me Lostris lica ozarena od radosti. "Razveseli se, jer to je najsretniji dan u mom ivotu."

Nasmijeih se na silu, ali nisam mogao nai rijei estitanja njima dvoma, premda su mi oni bili najdrae osobe koje sam imao na svijetu. Ostao sam kleati s glupim osmijehom na usnama i pustoi u dui. Tanus me podigao i zagrlio me.

"Govorit e meni u korist s plemenitim Intefom, je li tako?", upita me.

"O, da, Taita", inzistirala je Lostris. "Moj otac e te sasluati. Ti si jedini koji moe neto uiniti za nas. Nee nas napustiti, zar ne, Taita? Nisi me nikad razoarao u cijelom mom ivotu. Uinit e to za mene, je li?"

to sam mogao kazati? Nisam mogao biti tako okrutan i otkriti im istinu. Nisam mogao nai rijei da unitim tu njenu i svjeu ljubav. ekali su da odgovorim, da izrazim svoju sreu i obeam pomo i podrku. Ali ja sam zanijemio, a usta su mi bila suha i pekla su me kao da sam zagrizao trpki ipak. "Taita, to ti je?" Vidjeh kako radost nestaje s lijepog lica moje gospodarice. "Zato se ne veseli s nama?"

"Zna koliko vas oboje volim, ali..."Nisam mogao nastaviti.

"Ali... ali to, Taita?", upita Lostris. "Zato tako odgovara, zato si tako izduio lice ovog sretnog dana?"

Bila je ljuta i isturila je bradu, ali su se istovremeno njene oi ispunile suzama. "Ne eli nam pomoi?Jesu li vrijedna sva obeanja koja si mi davao godinama?" Pribliila se i izazovno podigla lice.

"Molim te, gospodarice, nemoj zboriti tako. Ne zasluujem takav postupak. Ne, posluaj me!" Prislonio sam joj prste na usne da bih sprijeio druge prosvjede. "Ne radi se o meni. Radi se o tvom ocu, plemenitom Intefu."

"Tono." Izgubivi strpljenje, Lostris je odmakla moju ruku s ustiju. "Moj otac! Poi e k njemu i razgovarat e kao to to ini uvijek i sve e biti u najboljem redu."

"Lostris..." Bio je to simptom moje nelagode, injenica da sam izgovorio njeno ime na tako prisan nain.

"Lostris, nisi vie curica. Ne smije se zanositi djetinjastim matarijama. Zna da tvoj otac ne bi nikad pristao..."

Nije me htjela sluati, nije htjela uti istinu koju sam joj htio rei. Zato je poela naglo govoriti.

"Znam da Tanus nema bogatstava, da. Ali ima predivnu budunost. Jednog e dana zapovijedati svim armijama Egipta. Jednog e dana vojevati bitke koje e ujediniti dva kraljevstva, a ja u biti njemu uz bok..."

"Gospodarice, molim te, sasluaj me. Ne radi se samo o tome da Tanus nije bogat. Toga ima vie, mnogo vie."

"Njegova porodica i njegov odgoj, dakle? Je li to to te brine? Dobro zna da je njegova porodica plemenita koliko i naa. Pankhi Harrab bio je po rangu isti s mojim ocem i bio je njegov najdrai prijatelj..."

Nije sluala. Nije shvaala dubinu tragedije u koju se uputa. Nisu to shvaali ni ona ni Tanus, ali ja sam vjerojatno bio jedina osoba u cijelom kraljevstvu koja je to u potpunosti shvaala. Zatitio sam je od istine svih ovih godina i, naravno, nisam je nikad mogao rei Tanusu. Kako sam to mogao objasniti ba danas? Kako sam joj mogao otkriti tu duboku mrnju koju je njen otac gajio prema njenom zaljubljenom mladiu?

Bila je to mrnja iznikla iz krivnje i zavisti i stoga jo nepomirljivija. Moj gospodar Intef, pak, bio je lukav i podao ovjek. Uspijevao je sakriti svoje osjeaje svima koji su ga okruivali,znao je prikriti mrnju i zlobu, ljubio je onog kojeg je elio unititi i obasipao ga darovima i laskanjima. Posjedovao je strpljenje krokodila koji, zakopan u blatu na pojilu du rijeke, oekuje nesvjesnu gazelu. Bio je spreman ekati godinama, ak i desetljee,ali kad bi se pruila prilika, napao bi plijen i povukao ga pod vodu brzinom gmaza. Lostris nije poznava dubinu mrnje svoga oca. ak je vjerovala da je osjeao naklonost prema plemenitom Pankhiju Harrabu, kao to je i Tanusov otac to osjeao prema njemu. Ali, kako je mogla znati istinu, kad sam joj ju uvijek skrivao. U svojoj nevinosti, Lostris je vjerovala da e se jedini prigovor njenog oca ticati bogatstva i obitelji zaljubljenika.

"Zna da je istina, Taita. Tanus je meni jednak po pravilima plemstva. To je zapisano u dokumentima hramova, i svako moe to pogledati. Kako moj otac moe to nijekati? A ti, kako moe ti to nijekati?"

"Nije na meni nijekati ili odobriti, gospodarice..."

"Zauzet e se onda za nas kod mog oca, je li, dragi Taita? Reci mi da e to uiniti, molim te!"Mogao sam samo pognuti glavu i sakriti oajniki izraz i svojim oima.

Pri povratku u Karnak, brodice su bile pretovarene. Brodovi su plutali nisko nad vodom pod teretom sirovih koa i usoljenog mesa. Zbog toga je nae napredovanje protiv struje Nila bilo sporije nego to je to bio put na polasku, ali je svejedno bilo prebrzo za moje potiteno srce i moje rastue strahove. Dvoje zaljubljenih je bilo euforino, sretno zbog izjavljene ljubavi i sigurno da e ukloniti prepreke na svom putu. Nisam se osjeao sposobnim da im zanijeem taj dan sree, znao sam da e biti jedan od posljednjih. Mislim da bih, da sam uspio pronai potrebne rijei ili hrabrost, potaknuo ih da ostvare svoju ljubav, a emu sam se toliko protivio prole noi. Vie nee imati za to mogunosti, s obzirom da e plemeniti Intef biti upozoren na moj neuspjean pokuaj da ih uvjerim. im bude saznao za namjere, postavit e se izmeu njih i razdvojiti ih zauvijek. Zbog toga sam se smijao i osmijehivao sretno, trudei se da sakrijem svoje strahove. Bili su toliko zaslijepljeni ljubavlju da sam uspio u svojoj nakani, dok bi u nekom drugom trenutku moja gospodarica odmah nazrela istinu. Poznala me dobro, gotovo koliko sam ja poznavao nju. Jeli smo zajedno na krmi, nas troje, i razgovarali o predstavljanju Ozirisove pasije koja je trebala biti vrhunac proslave. Plemeniti Intef me zaduio da organiziram predstavu, a ja dodijelio vane uloge Lostris i Tanusu.

Praznici se slave svake dvije godine, pri raanju Ozirisovog punog mjeseca. Neko se slavlje odvijalo svake godine, ali kasnije zbog povelikih trokova i zbog odvajanja dvora(uzrokovanog njegovim prisilnim preseljenjem iz Elefantine u Tebu), faraon je odredio da izmeu jedne i druge proslave treba proi vie vremena, na je faraon uvijek bio vrlo paljiv s novcem. Pripreme za predstavu omoguile su mi da razmiljam o mojem skoranjem susretu s plemenitim Intefom i zbog toga sam dvoma zaljubljenicima dao da probaju svoje uloge. Lostris je trebala odglumiti Iziu, Ozirisovu mladu, dok je Tanus trebao biti Horus. Oboje je zabavljala zamisao da e Tanus odigrati ulogu Lostrisinog sina,pa sam morao objasniti da bogovi nemaju dobi i da je mogue da jedna boginja moe izgledati mlade od svog djeteta.Ponovno sam napisao dogaaje,s namjerom, da zamijenim prethodnu verziju,koja je bila nepromijenjena gotovo tisuu godina.Jezik one drevne bio je arhaian i nepodoban za modernu publiku.Faraon bi bio poasni gost kad e se predstava odvijati u ramu boga, posljednje noi proslave.

Tanus je dao znak Kratasovom brodu da pristane i zaljubljenicima je ostalo samo nekoliko asaka za opratanje. Nisu se usudili zagrliti pred oima polovice flote,ali pogledi i njene rijei koje su razmjenjivali bili su gotovo isto toliko rjeiti. S tornja Kratasovog broda pozdravili smo Horusov Dah koji se

udaljavao od nas i s lopatama vesala koje su se sjajile kao krila vilinog konjica, usmjeren prema nasuprotnom pristanitu grada Luxora, dok smo mi nastavili uz rijeku prema palai velikog vezira.

Tek to smo pristali na mol palae, zapitao sam o svom gospodaru i odahnuo od olakanja kad sam saznao da je prebrodio rijeku, da bi obavio posljednju provjeru faraonove grobnice i grobnog hrama na zapadnoj obali. Dvije su se graevine gradile ve dvanaest godina, od prvog dana kad se vladar okrunio krunom dvaju kraljevstava. Konano su bile gotovo dovrene i on je bio nestrpljiv posjetiti ih odmah, im bi se proslava zgotovila. Plemeniti Intef htio je da kralj ne bude razoaran. Jedna od mnogih titula mog gospodara bila je "uvar Kraljevskih Grobnica",a to je bila vrlo velika odgovornost. Njegovo odsustvo mi je ostavilo jo jedan dan za pripremu svojih argumenata i za planiranje nekakve strategije. No ipak, sveano obeanje dano dvoma ljubavnicima me obvezivalo da govorim u njihovu korist prvom prilikom, a znao sam da e se to dogoditi sutradan kad moj gospodar bude odrao tjednu sjednicu.

im sam otpratio svoju gospodaricu u harem, stigao sam u svoj boravak u krilu palae rezerviranog za lanove pratnje, velikog vezira. Ureenje domainstva plemenitog Intefa bilo je neodreeno i himbeno kao i ostatak njegovog posjeda. Imao je osam ena i sve su mu donijele pozamane miraze ili politiki utjecajnu rodbinu. Samo su mu tri, meutim, dale djecu, osim Lostris, bila su i dva sina. Koliko sam znao, a bio sam upuen u sve to se dogaalo u palai i u gotovo sve to se dogaalo izvan nje, moj gospodar nije nijednom posjetio harem u posljednjih petnaest godina. Lostris je bila zaeta prilikom posljednjeg puta kad je Intef obavio svoje brane obveze. Njegovi su seksualni ukusi bili potpuno drugaije usmjereni. Posebni drubenici velikog vezira koji su ivjeli u naem krilu bili su najljepa zbirka vrlo mladih robova koja se mogla nai u Gornjem Egiptu,gdje je u posljednjem stoljeu pederastija zamijenila lov kao omiljenu razbibrigu veine plemia. I ovo je bio jedan od mnogih simptoma zala koja su opsjedala nau prekrasnu zemlju.

Bio sam najstariji u toj odabranoj druini robova. Za razliku od mnogih drugih, koji su protekom godina kad je njihova privlanost poela venuti bili ponueni na prodaju na trnici robova, ja sam ostao. Intef me cijenio zbog vrlina razliitih od tjelesne ljepote. Jasno, nisam je izgubio, naprotiv, bila je jo oiglednija s godinama. Ne morate me suditi tatim ako o tome govorim, odluio sam pisati samo istinu u svojim pripovijestima, a one su ve dovoljno izvanredne a da ne trebam pribjei lanoj skromnosti. No, tih dana moj je gospodar rijetko potraivao uitak samnom, a zbog tog zanemarivanja bio sam vrlo zadovoljan. Kad bi to inio, obino je bilo zato da me kazni. Dobro je znao kakvu tjelesnu patnju i kakvo ponienje bi mi uvijek uzrokovale njegove panje. Iako sam bio jo dijete kad sam nauio sakriti odbojnost i odglumiti uitak u perverznim djelima koje je obavljao nada mnom, nikad ga nisam uspio prevariti. Zaudo, moji osjeaji odvratnosti i gnuanja zbog tog protuprirodnog putenog odnoaja nisu nikad umanjili njegovo zadovoljstvo, dapae, izgledalo je da ga uveavaju. Moj gospodar Intef nije bio ni paljiv ni suosjeajan. Mogu nabrojati stotine mladih robova koji su, tijekom godina,

odvedeni, uplakani i povrijeeni, nakon prve ljubavne noi s mojim gospodarom. Lijeio sam ih i inio sve to je u mojoj moi da ih utjeim. Moda su me zbog toga u boravku za djecu robove zvali Akh-Ker, imenom koje znai "Stariji Brat".

Iako vie nisam bio najdraa gospodareva igraka, ovaj me cijenio mnogo vie. Za njega sam bio mnotvo stvari lijenik i umjetnik, glazbenik i pisar, arhitekt i raunovoa, savjetnik i pouzdanik, ininjer i dadilja njegove keri. Nisam bio toliko naivan da bih mislio da mi je privren ili da ima povjerenja u mene, ali sam mislio da je ponekad bio tome blizu, u mjeri koliko je za to bio sposoban. Moda me zbog toga Lostris nagovorila da podrim njen naum.

Plemeniti Intef se nije zanimao za Lostris osim da odri na najvioj razini branu vrijednost te keri jedinice,a to je bila jo jedna zadaa koja se u potpunosti ticala mene.Ponekad joj se ne bi niti obratio od jedne do druge poplave Nila. Nije pokazivao ni najmanje zanimanja za redovite izvjetaje koje sam mu podnosio o uenju i obrazovanju Lostris.Naravno, uvijek bih se pobrinuo sakriti svoje prave osjeaje o njoj, znao sam da bi ih sigurno upotrijebio protiv mene prvom prilikom.Uvijek sam nastojao uvjeriti ga da je za mene brinuti oko Lostris dosadna i odbojna dunost i da sam dijelio njegov prezir prema svim enama.Ne vjerujem da je shvatio da sam, unato kastraciji, sauvao osjeaje i elju mukarca prema drugom spolu. Nezainteresiranost mog gospodara za ker bila je razlog to sam ponekad bio u iskuenju da se uputam u luake rizike,kao to je nedavni bijeg na Horusovom Dahu, obino je postojala mogunost da se izvuemo nekanjeno.

Te sam se veeri povukao rano u svoj privatni boravak i prvo to sam uinio bilo je da nahranim svoje ljubimce. Volim ivotinje i s njima imam takav odnos koji zauuje ak i mene.Imao sam intimno prijeteljstvo s nekim tucetom maaka, jer nitko ne moe tvrditi da je maki gospodar. Bio sam, meutim, gospodar opora prekrasnih pasa. Sluili su Tanusu i meni kad smo ili u lov na orikse i lavove u pustinju. Divlje ptice su se okupljale na mojoj terasi da bi uivale u gostoprimstvu koje sam im nudio. Buno su se svaale oko prava da se smjeste na moje rame ili na ruku. Najhrabrije bi uzimale hranu s mojih usana. U isto vrijeme pripitomljena gazela bi se trljala uz moje noge poput maaka, a dva su sokola kriala s lijegala na terasi. Bili su to rijetki pustinjski sakeri, lijepi i grabeljivi. Kad bismo mogli, Tanus i ja vodili smo ih u pustinju i nahukali na velike droplje. Prualo mi je neizmjerno zadovoljstvo diviti se njihovoj brzini i spretnosti kad bi se strmoglavili na plijen. Bilo tko drugi, ako bi ih pokuao pogladiti, upoznao bi njihove otre kljunove, sa mnom su bili mirni poput vrabaca. Tek kad sam se pobrinuo za svoj zvjerinjak pozvao bih nekog od mladih robova da mi donese veernji objed. Na terasi koja je gledala na iroku zelenu traku Nila uivao sam u ukusnom jelu od divljih prepelica, pripremljenih u medu i kozjem mlijeku koje je glavni kuhar pripravio posebno za moj povratak. Ovdje gore mogao sam iekivati dolazak mog gospodara s druge obale.

Brod se pojavio u suton koji se presijavao na jedinom etvrtastom jedru i osjetio sam kako drhtim. Moda e te veeri poslati po mene, a nisam spreman suoiti se s njime. Zatim sam s olakanjem zauo kako Rasfer, zapovjednik strae u palai, zove trenutnog miljenika, crnookog beduina koji je imao jedva deset godina. Odmah potom zauh visoki glas u sopranu deka koji je utuen prosvjedovao, dok ga je Rasfer odvlaio preko mog praga prema odajama velikog vezira. Iako sam to uo mnogo puta, jo nisam uspio postati beutan na djeje krikove i osjeao sam probadanje od suuti. No ipak, za mene je bilo utjeno znati da neu biti pozvan te veeri. Bila mi je potrebna jedna dobra no spavanja da bih to bolje izgledao sutradan ujutro.

Probudio sam se prije zore, jo pod pritiskom nekog osjeaja straha.Niti uobiajeno plivanje u svjeim vodama Nila nije bilo dovoljno da ga ublai. Pourio sam se vratiti u svoju sobu, gdje su dva mlada roba ekala da me namau i poeljaju kosu. Mrzio sam novu modu minkanja koja se ustalila meu plemstvom. Mojoj puti to nije bilo potrebno, ali plemenitom Intefu se svialo da njegovi tako rade, a tog mi je dana posebno stalo da mu ugodim. Iako me moj izgled u odrazu bronanog ogledala umirilo, nije me bilo volja dorukovati.

Bio sam prvi iz pratnje svog gospodara i ekao sam njegov dolazak u vodenom vrtu gdje je svakog jutra odravao sjednicu.Dok sam ekao da se ostatak pratnje okupi, promatrao sam vodomare. Projektirao sam i rukovodio izgradnjom vodenog vrta,prekrasnog sustava kanala i jezeraca koji su se pretakali jedan u drugi. Rascvjetane biljke stizale su sa svih strana kraljevstva, pa i iz stranih zemalja i bile su pravi obojeni uitak. Jezerca su nastanjivale stotine vrsta riba koje je Nil prepustio mreama ribara, ali bilo je potrebno nadopuniti ih svakog dana zbog haranja vodomara. Plemeniti je Intef volio promatrati ptice kako lebde u zraku kao lazuri i zatim se strelovito sjure u vodu, uz mlaz pjene i ponovno se uzdiu sa srebrenastom ribom stegnutom u dugakom kljunu. Mislim da se smatrao grabeljivcem kao i one, peca ljudi, i drao ih je sebi slinima. Nikad nije doputao vrtlarima da obeshrabre ptice. Malo,pomalo dostigli su me i ostali dvorjani. Mnogi su bili raeljani i zijevali su. Plemeniti Intef se rano budio i volio je rijeiti veinu dravnih poslova prije nego to previe zatopli. Mi smo s potovanjem iekivali dolazak gospodara pod prvim zrakama sunca.

"Jutros je dobre volje", promrmljao je komornik dok je zauzimao mjesto pored mene, a ja sam osjetio traak nade. Moda uspijem izbjei teke posljedice brzopletog obeanja koje sam dao Lostris. Dolo je do pokretanja i mrmorenja, kao kad rijeni povjetarac pue kroz papiruse i plemeniti Intef je iziao. Njegov je korak bio velianstven, a njegove manire sveane, jer je bio na vrhuncu asti i moi. Nosio je oko vrata Zlato za Zasluge, ogrlicu od crvenog zlata koje je stizalo iz rudnika u Lotu, a koji mu je faraon predao vlastitim rukama. Prethodio mu je hvalitelj, patuljak krivih nogu, odabran zbog deformiranog tijela i piskutavih tonova njegovog glasa. Moj se gospodar zabavljao okruujui se neobinostima, lijepim ili grotesknim stvarima. Patuljak se vrtio i skakutao, monotono pjevajui popis titula i poasti Intefa.

"Evo Oslonca Egipta! Pozdravite uvara Voda Nila! Naklonite se faraonovom pratitelju!"

To su bile titule koje je kralj odobrio, a mnoge su nalagale i posebne dunosti i obveze. Kao uvar Voda, na primjer, morao je kontrolirati razine i plime sezonskih poplava Nila, dunost koju je, naravno, povjeravao Taiti, vjernom i neumornom robu. Proveo sam gotovo pola godine s ekipom inenjera i matematiara koji su, po mom nareenju, premjerili i urezali litice Asuana, tako da se razina voda kad se penje moe precizno odrediti i da se moe izraunati obujam poplave. Na osnovi tih podataka uspio sam procijeniti mjesecima unaprijed koliinu etve,a to je omoguavalo predvianje nestaice ili izobilja,a na taj nain je vlada mogla stvoriti planove.Faraon je bio zadovoljan mojim radom, pa je odobrio i druge poasti i nagrade mom gospodaru Intefu.

"Povijte koljeno pred Nomarhom od Karnaka, guvernera svih dvadeset i dvaju naslova Gornjeg Egipta! Pozdravite Gospodara Nekropole, uvara Kraljevskih Grobnica!"

Te su titule davale mom gospodaru odgovornost da projektira, izgrauje i brine se o spomenicima faraona, umrlih u davna vremena i onog jo ivueg. I u ovom sluaju, te dunosti su pale na plea jednog strpljivog roba. Kad je moj gospodar prethodnog dana posjetio kraljevu grobnicu, bio je to prvi put nakon posljednjeg Ozirisovog slavlja. Ja sam bio taj koji se morao uputati u prainu i egu da bih natjerao na rad laljive graditelje i lijene zidare. esto sam se kajao to sam dopustio da moj gospodar otkrije tu paletu mojih talenata.

U tom trenutku Intef me pogledao, makar to nije pokazao. ute oi, neumoljive kao u leoparda, susrele su se s mojima, lagano je kimnuo glavom. Hodao sam iza njega kad je proao i, kao i uvijek, bio sam pogoen njegovim rastom i irinom njegovih leda. Bio je izvanredno lijep ovjek, gipkih udova i ravnog trbuha. Glava je bila lavovska, a kosa gusta i sjajna. U to vrijeme imao je etrdesetak godina, a ja sam otprilike dvadeset bio njegov rob. Plemeniti Intef nas je poveo do sjenice u sreditu vrta, graevine sa slamnatim krovom bez zidova, otvorene prema svjeem lahoru s rijeke. Sjeo je na pod prekrienih nogu, ispred niskog stola na kojem su bili svici, a ja postavio na uobiajeno mjesto iza njega.

I tako je poeo dan. Dva puta, tijekom tog jutra, moj se gospodar nagnuo natrag prema meni. Nije okrenuo glavu niti je rekao ijednu rije, ali traio je moj savjet. Ja sam jedva micao usnama i govorio sam tiho, tako da me nitko drugi ne uje.Vrlo ih je malo to primijeivalo.U podne je moj gospodar otpustio dunosnike i molitelje i naredio da mu donesu jelo.

Prvi put smo tog dana bili sami, ako izuzmemo Rasfera koji je bio zapovjednik strae u palai i dravni krvnik. Smjestio se na ulazu u vrt, odakle je vidio sjenicu, ali je bio dovoljno daleko da nije uo nae rijei. Pokretom ruke moj gospodar me pozvao da se pribliim i da kuam mesa i izvrsnog voa koji su bili pred njim. Dok smo ekali nee li se kod mene pojaviti uinci

eventualnog trovanja, raspravljali smo do najsitnijih pojedinosti poslove tog jutra. Zatim me propitivao o ekspediciji na laguni Hopi i o velikom lovu na vodene konje. To sam mu opisao u tanine i dao mu brojke profita koje moe oekivati od mesa, koe i zuba rijenih goveda. Malo sam napuhao predvianja profita i Intef se nasmijeio. Imao je otvoren i oaravajui osmijeh. Ako biste bili u prilici to vidjeti, bilo bi vam lake shvatiti njegovu sposobnost upravljanja i vladanja nad ljudima. ak i ja, koji sam trebao znati kako stoje stvari, dao sam se ponovno zavarati. Dok je moj gospodar vakao soan zalogaj odreska rijenog goveda, duboko sam udahnuo, pozvao na okup svoju hrabrost i zapoeo svoju besjedu.

"Moj gospodar treba znati da sam dopustio njegovoj keri da me prati na ekspediciji..." itao sam mu u oima da je to ve znao i da je mislio da u mu to zatajiti.

"Nisi li mislio pitati za moje doputenje prije?", upitao je blagim tonom. Izbjegao sam njegov pogled i oljutio mu bobicu grozda dok sam odgovarao. "Pitala je kad smo ve bili na polasku. Kao to zna, boginja Hopi je njena zatitnica i ona je htjela odati joj poast i rtvu u hramu u laguni."

"Svejedno, mene nisi pitao", odgovori. Ponudio sam mu bobicu. Napola je rairio usne i dopustio da mu je stavim u usta. To je moglo samo znaiti da je bio dobro raspoloen prema meni, dakle, nije jo otkrio itavu istinu o Tanusu i Lostris.

"Moj je gospodar bio na razgovoru s nomarhom iz Asuana. Nisam ti se usudio smetati. I u tome nije bilo nieg loeg, po mom miljenju. Bilo je to obino kuno pitanje koje nije zasluivalo tvoje zanimanje."

"Tako si priljiv, je li, dragi moj ", nasmija se Intef. "A danas si tako lijep. Svia mi se kako si naminkao kapke. Koji to miris ima?"

"To je destilat iz latica divlje ljubiice", odgovorih. "Drago mi je to ti se svia, jer imam jednu boicu da ti ponudim na dar, moj gospodaru."

Uzeo sam posudicu iz torbe i kleknuo da mu je pruim. Intef mi stavi kaiprst pod bradu i podie mi lice da me poljubi u usne. Odgovorio sam na poljubac kako pristoji, dok se nije odmakao i pogladio me po obrazu.

"to god da si uinio, jo si uvijek vrlo privlaan, Taita. ak i nakon toliko godina uspijeva me nasmijati. Ali, reci mi, jesi li dobro pazio na plemenitu Lostris? Nisi je niti na trenutak izgubio iz vida, je li?"

"Kao i uvijek, moj gospodaru", energino sam potvrdio.

" Nema me, dakle, izvijestiti ni o emu neobinom to se tie nje, je li tako?" Jo sam kleao pred njim. Pokuao sam govoriti, ali nisam uspio. Grlo mi se osuilo.

"Nemoj skviati, dragi moj", nasmija se Intef. "Govori kao mukarac, iako to nisi." Bio je to okrutan udarac, ali mi je dao snage.

"Istinu govorei, ima neto ime bih htio zaokupiti tvoju panju", rekoh. "Tie se plemenite Lostris. Kao to sam ti ve rekao, prije est mjeseci, u vrijeme poplave velike rijeke, crveni mjesec tvoje keri niknuo je prvi put. Od tada tokovi njenog mjeseca snano teku svakog mjeseca."

Moj je gospodar napravio gadljivu grimasu,funkcije enskog tijela bile su mu odbojne. To mi je izgledalo ironino, uzevi u obzir njegovo zanimanje za manje privlane dijelove muke anatomije. Pourio sam nastaviti.

"Sada je plemenita Lostris ve u dobi za udaju. Ona je ena vatrene udi i njena je.Mislim da bi bilo mudro,nai joj mua,to je prije mogue." "Nesumnjivo, ima nekoga da predloi...",prekinuo me Intef odsjenim tonom. Kimnuh potvrdno.

"Postoji jedan udvara, moj gospodaru."

"Nema samo jedan,Taita. Misli na nekog drugog, je li? Poznajem ih barem est, ukljuujui i nomarha iz Asuana i guvernera Lota, koji su ve dali ponude."

"Da, mislio sam na nekog drugog, nekoga kojeg plemenita Lostris odobrava. Kao to se sjea, opisala je nomarha kao "debelu abu", a guvernera "starim uspaljenim jarcem."

"Odobravanje ili neodobravanje moje keri uope me ne zanima." Stresao je glavom, nasmijeio se i pogladio me po obrazu da me ohrabri. "Ali, nastavi, Taita, reci mi ime zaljubljenog udvaraa koji e postati moj zet u zamjenu za najbogatiji miraz u Egiptu." Ohrabrivao sam se da mu odgovorim, ali Intef me zadrao.

"Ne,ekaj! Pusti me da pogodim." Smijeak se pretvorio u lisiju i podmuklu grimasu koju sam tako dobro poznavao. Shvatio sam da se do sada samo igrao mnome.

"Ako se Lostris svia, mora daje mlad i lijep." Intef se pravio da razmilja. "I ako ti dri njegovu stranu, mora biti prijatelj ili tienik. Taj je dragulj morao imati prilike izjaviti svoju ljubav i potaknuti tvoju podrku. Kada i na kojem mjestu se to moglo dogoditi? Moda u pono u hramu Hapi? Jesam li na pravom putu, Taita?"

Problijedio sam. Kako je mogao znati sve ove stvari? Proao mi je rukom iza glave i pogladio me po zatiljku. esto je to bio njegov uvod u ljubavni in, pa me ponovno poljubio.

"itam ti na licu da sam blizu istine." Uhvatio mi je pramen kose i lagano ga zavrnuo. "Sad nam preostaje samo da otkrijemo ime hrabrog ljubavnika. Moe li to biti Dakka? Ne, ne, Dakka nije toliko glup da izaziva moj gnjev". Malo je jae povukao moju kosu i nagnao mi suze na oi.

"Kratas, onda? Dovoljno je lijep i nepromiljen da se upusti u takav rizik." Povukao je jae i osjetio sam kako se otkida pramen moje kose koji mu je ostao u ruci. Priguio sam jauk koji mi se penjao u grlu.

"Odgovori mi, dragi moj. Je li Kratas?" Na silu mi je pognuo glavu na svoja koljena.

"Ne, ne, moj gospodaru", proaptao sam. Nije me iznenadilo otkrie da se uzbudio. Gurnuo mi je glavu jae i drao me blokiranog.

"Nije Kratas? Jesi li siguran?" Pravio se da je iznenaen. "Ako nije Kratas, stvarno ne znam tko bi drugi mogao biti toliko drzak i glup da se priblii nevinoj keri velikog vezira Gornjeg Egipta." Naglo je podigao glas.

"Rasfer!", zazvao je. Okrenuo mi je glavu i kroz suze sam vidio Rasfera koji se pribliavao. U faraonovom zvjerinjaku na otoku Elefantini nasuprot Asuana, postojao je divovski mrki medvjed kojeg je prije mnogo godina doveo jedan karavan trgovaca pristiglih s istoka. To grabeljivo udovite me podsjealo na zapovjednika tjelesne strae mog gospodara. Obojica su imala isto golemo i bezoblino tijelo, osim to su i posjedovali sirovu snagu, dostatnu da zgnjee ovjeka. No, to se tie ljepote crta lica i njenosti due, medvjed je bio u velikoj prednosti pred Rasferom.

Pogledao sam Rasfera koji se pribliavao kaskajui, iznenaujue brzim i laganim korakom, s obzirom na noge sline deblu stabla i na svoj dlakavi trbuh i inilo mi se da se vraam unatrag kroz vrijeme, na dan kad mi je oduzeta mukost. Sve je izgledalo tako blisko, kao da sam prisiljen ponovno proivjeti taj stravian dan. Svaka je pojedinost bila jo toliko jasna u mojoj svijesti da sam htio zaurlati.Akteri te stare tragedije bili su isti, plemeniti Intef, neovjeni Rasfer i ja. Nedostajala je samo djevojka. Zvala se Alyda. Imala je moje godine, esnaest njenih i nevinih godina. Bila je robinja kao i ja.

Sjeam se sad da je bila lijepa,ali mogue je da me pamenje vara, jer da je stvarno bilo tako, bila bi u haremu neke od plemikih kua, a ne bi je stjerali u kuhinju. Posve sigurno znam da je imala kou boje i sjaja jantara, toplu i meku. Neu nikad zaboraviti dodir Alydinog tijela,jer neu nikad vie osjetiti neto slino. U naoj nesrei pronali smo utjehu i radost jedno u drugome. Nisam nikad saznao tko nas je izdao. Obino nisam osvetoljubiv, ali jo uvijek sanjam da naem tko nas je onog puta uhodio. U to vrijeme bio sam miljenik plemenitog Intefa, njegov ljubimac. Kad je otkrio da sam mu bio nevjeran, uvreda za njegovo samoljublje bila je tolika da ga je dovela do granice ludila. Rasfer je doao po nas i odvukao u odaju mog gospodara. Drao je svakog jednom rukom, kao da smo dva maia. Svukao nas je, a moj gospodar Intef je bio nepomian, sjedei na podu prekrienih nogu. Rasfer je zavezao Alydina zapea i glenjeve konim remenima. Ona je bila blijeda i drhtala je, ali nije plakala. Moja ljubav prema njoj i moje divljenje njenoj hrabrosti nisu nikad bili vei nego tog asa. Intef mi je pokazao da kleknem pred njim. Uhvatio me za kosu i proaptao njene rijei.

"Voli li me, Taita?", upitao je, a s obzirom da sam se bojao i da sam mislio da u moda utedjeti muke Alydi ako odgovorim,rekao sam.

"Da, moj gospo