BOG, PROMISAO, STVARANJE · 2018-01-10 · lom. Vidi se da se isti zakoni odnose kako na sastav...
Transcript of BOG, PROMISAO, STVARANJE · 2018-01-10 · lom. Vidi se da se isti zakoni odnose kako na sastav...
BOG, PROMISAO, STVARANJE
Naslov originalaGOD, PROVIDENCE, CREATION
Emanuel Swedenborg
THE SWEDENBORG SOCIETY20 BLOOMSBURY WAY, London
1976
Bog, Promisao,Stvaranje
na latinskomod
EMANUELA S V EDENBORGA
Prevod s engleskogRisto Rundo
Beograd2009
Sadr`aj
Predgovor
Prvo poglavljeAtanazijsko verovanje
Atanazijsko verovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . .17 Prostiranje misli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20Kako se ~oveku otvara nebo . . . . . . . . . . . . . .21Misao o Bogu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23Ljubav i delo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24Trojstvo prema Atanaziju . . . . . . . . . . . . . . . .26Bo`ansko i ljudsko u Gospodu . . . . . . . . . . . .30Devi~ansko ro|enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32Istiniti nauk o Trojstvu . . . . . . . . . . . . . . . . .34Atanazijsko verovanje i Istinski nauk . . . . . . . .36Trojnost u Gospodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
Drugo poglavljeBog
Hri{}anske ideje o Bogu . . . . . . . . . . . . . . . .41Bogo-~ovek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44^ovek prijemnik `ivota . . . . . . . . . . . . . . . . .49Stupnjevi `ivota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54Sve {to pripada samom `ivotu jeste Bog . . . . . .55Bo`anski red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57Bog kao ve~an i beskrajan . . . . . . . . . . . . . . .59Bog kao svemo} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60Uticaj (influx) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .63
Tre}e poglavljeBo`ansko Provi|enje
Spasenje kao cilj Bo`anskog Provi|enja . . . . . . .64Zakoni Bo`anskog Provi|enja . . . . . . . . . . . . .65
5
^etvrto poglavljeStvaranje
Duhovno sunce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129@ivot `ivotinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .131@ivotinje u nebu i paklu . . . . . . . . . . . . . . . .134Du{a kod `ivotinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . .136Razlika izme|u ~oveka i `ivotinja . . . . . . . . . .137Du{a kod biljaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .139Nema ~ina (efekta) bez uzroka . . . . . . . . . . . .140Priroda i `ivotni nagon . . . . . . . . . . . . . . . . .142Sve te`i ljudskom obliku . . . . . . . . . . . . . . .143Tri sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145Biljke u nebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146Sile te`e k poslednjim izra`ajima . . . . . . . . . .147Duhovne i prirodne biljke . . . . . . . . . . . . . . .149Svrha biljne du{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .150Svi ljudi mogu da vide (razumeju) bo`anske stvari . . . . . . . . . . . . . .151
Peto poglavljeSvemo} i Sveznanje
Stvarnost Duhovnog Sveta . . . . . . . . . . . . . . .154Prostor i vreme u Duhovnom Svetu . . . . . . . .155Naturalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .157Nebo kao jedan (^ovek) pred Gospodom . . . . .159Gospod je `ivot svega . . . . . . . . . . . . . . . . .161Sveprisutnost Gospodova i u paklu . . . . . . . . .162An|eosko okru`enje . . . . . . . . . . . . . . . . . .164Sve {to je stvoreno ima svrhu . . . . . . . . . . . .166Svrha je zajedni~ko dobro . . . . . . . . . . . . . .167Ljubav i Mudrost u Gospodu su jedno . . . . . .168
6
Predgovor
Od svoje {esnaeste godine ~vrsto verujem u u~enja ko-ja su preko Emanuela Svedenborga data svetu. Njegova jemisija bila u tome da u~i ljude da slu{aju svoj unutra{njiglas radije nego li mi{ljenja i rasprave. Posle godina usrd-nog prou~avanja Biblije, pitam se da li za moju veru kojaje obratila moju tamu u svetlost dugujem vi{e Svedenbor-gu nego {to sam to do sada mislila. Odajem duboko prizna-nje Emanuelu Svedenborgu za bogatije tuma~enje Biblije,za dublje razumevanje zna~enja Hri{}anstva, i za dragocenoose}anje Bo`anskog Prisustva u svetu. ^esto poku{avam dase setim ose}anja koja su me navela da prihvatim Sve-denborgovo tuma~enje Hri{}anstva ra|e nego li ono kojemi je nudio moj otac; no bez uspeha. To je bilo isto ono {toje navelo Jozefa Konrada da ide da vidi more. Kao i on, ija sam tako re}i isko~ila iz svoga dru{tva i tradicije – osta-lo je ono {to sam postala.
Svedenborgova teolo{ka u~enja sadr`ana su u dugimtomovima. Zbir svega, sveop{ta teologija, nalazi se u nje-govom magnum opusu, Istinskoj Hri{}anskoj Religiji. Nonjegovo sredi{nje u~enje je jednostavno. Sastoji se od triglavne ideje:
Bog je Bo`anska Ljubav Bog je Bo`anska Mudrost Bog je Mo} u primeni (usus, slu`enje, korist)
Ove ideje su kao talasi okeana koji zapljuskuju sva-ki zaliv i luku uvek novom snagom volje, vere, i energije.Svedenborg daje novu stvarnost na{im pojmovima o Bo-gu i o zagrobnom `ivotu, pojmovima koje smo primili od
7
vekova nedokazane vere. Ta nova stvarnost je zapanjuju-}a i uzbudljiva kao an|eoski glasovi koji su najavili Gospo-dovo ro|enje. Svedenborg nam donosi sve`e svedo~anstvokoje podr`ava na{u nadu da }e veo biti skinut sa o~iju ko-je ne vide, da }e tvrde u{i da `ivnu i da }e neme usne daprogovore. A to je potrebno jer `ivimo u dobu tu`ne rav-nodu{nosti prema svemu {to se odnosi na veru, i u dobu ko-je nema strpljenja za napore da se zakoni `ivota objasneduhovnim terminima.
Jedino su zaista slepe one o~i koje ne}e da vide isti-nu – oni ljudi koji zatvaraju o~i pred duhovnom vizi-jom. Samo za njih tama je neopoziva.
Oni koji ispituju tamu s ljubavlju i poverenjem kaobakljom nalaze da je ona dobra. Slepi ljudi koji imaju o~i(unutra{nje, prim prev) znaju da oni `ive u duhovnom svetukoji je neshvatljivo divniji nego li materijalni svet pred ko-jim za njih stoji veo. Krajolici koje oni posmatraju nikad neblede. Cve}e koje gledaju je besmrtno cve}e koje raste uBo`ijem vrtu. Svedenborghova poruka je kao stena koju jeMojsije otvorio, iz koje je potekla slatka `ivodarna voda,obilje istina za one koji su gladni i edni na njihovom hodo-~asni~kom putu kroz doba materijalizma i sebi~nosti.
U~enja koja je izlo`io Svedenborg vode ljude divnimputem u Bo`iji grad svetlosti. Hodam njegovim suncem oba-sjanim putevima istine, pijem ~istu vodu znanja, a o~i mogaduha su se otvorile te upoznah radost vida koji pobe|ujetamu i kru`i nebom. U jedno sam sigurna; ne treba `alitibilo koji napor da se donese uteha ograni~enim i stradaju-}im ljudskim bi}ima u ovom tamnom i prema sebi okrenu-tom dobu; a Svedenborgova poruka zna~i mi mnogo!
Ona je obojila, u~inila stvarnom i objedinila moju mi-sao o budu}em `ivotu; ona je uzvisila moje ideje o lju-bavi, istini i korisnom radu; i bila mi je najja~i podstrek daprevazi|em moja ograni~enja. Atmosfera koju Svedenborgstvara potpuno me obuhvata. Svaka njegova i najmanjafraza mi ne{to zna~i. Ima neka izuzetno umiruju}a i bla-
8
Emanuel Svedenborg
gotvorna mo} u Svedenborgovim mislima za osobe mogatemperamenta. Kad bih samo mogla da oda{iljem iz sebeono duhovno rasvetljenje koje sam primala kada sam svo-jim prstima ~itala Nebo i Pakao.
Od tada svakoga dana istra`ujem „Nauk“, i nalazimda je istinit.
Kad bi ljudi po~eli s malo strpljenja ~itati Sveden-borgove knjige, ubrzo bi ih ~itali iz ~iste radosti. Na{li bitoliko toga o nebu {to bi im bilo drago i dovoljno toga {tobi im pokazalo da je du{a svuda, i dovoljno dokaza da suLjubav i Bog tako povezani da ne mo`emo da znamo bilo{ta o jednom a da ne znamo ne{to o drugom. Njegova knji-ga Bo`anska Ljubav i Mudrost je izvor `ivota u ~ijoj blizinisam uvek sre}na. U njoj nalazim odmor od bu~nog ludilaspolja{njeg sveta s puno re~i a malo zna~enja i s delimamale vrednosti. Uma~em prste u ovu veliku reku svetlo-sti koja je vi{a od svih zvezda , dublja od ti{ine u koju samutonula. Samo je ona velika dok je sve ostalo malo, deli-mi~no. Kad bih samo bila u stanju da na druge prenesempolovinu misli i plemeninih ose}anja koja su pohranjenau Svedenborgovim spisima, pomogla bih ljudima mnogovi{e nego {to sam to mogla do sada na bilo koji drugi na-~in. Kakva bi to bila radost meni kada bih postala oru|emkojim se Svedenborgova poruka daje svetu koji je duhov-no gluv i slep.
Svakome ko je ~itao njegova dela otvorenog uma na-me}e se zaklju~ak da je Svedenborg opisivao svet koji jenjemu bio jasno stvaran kao {to je nama ovaj svet u komemi `ivimo. A ~injenica je da je to (taj svet) sistem savr{enogreda, i da se u njemu svaki deo sla`e sa svakim drugim de-lom. Vidi se da se isti zakoni odnose kako na sastav du-hovnih oblasti tako i na tuma~enje Biblije i na ljudski um. Ako~italac veruje u otkrivenja, na}i }e u samoj Bibliji uverlji-ve dokaze za Svedenborgova u~enja.
Potpunost, homogenost, i univerzalna prilagodljivostna~ela jesu tri karakteristike njegove filosofije. Kao {to
9
Bog, Promisao, Stvaranje
list raste iz gran~ice, ili kao {to telo zavisi od uma, tako jei svaki deo njegovog sistema povezan sa svim drugim de-lovima. Kroz sve svoje spise, Svedenborg nau~ava da sesvaka istinska religija odnosi na `ivot, i da je `ivot religi-je ~initi dobro.
Pored toga, on nam ka`e da Re~ – Zakon @ivota – imapuno}u, svetost, i silu u doslovnom smislu kao i u na{imdelima. Svaka parabola, svako saglasje (korespondencija) uRe~i zahtevaju od nas da ih primenimo u `ivot u svemu{to je su{tinsko za zdravlje, prosvetljenje, i oslobo|enje~ove~anstva. To zna~i da treba da te`imo da Duh preve-demo i dela. Ako mislimo da je ovo nemogu}e, kako mo-`emo da se nazivamo u~enicima Onoga koji je umro nakrstu da bismo mi imali `ivot, i to `ivot u obilju?
Teolozi se oduvek trude da sa`mu u stalan oblik ~o-vekove trenutne utiske o Bogu oslanjaju}i se pri tome nauvek izmi~u}e i promenljive aspekte Njegove Re~i. Mno-ge protivre~nosti su se ispoljile u doslovnom tuma~enju Bi-blije, a prema tome i pogre{na shvatanja o Bo`ijoj prirodii o Njegovoj svrsi.
Svedenborgov genije je tuma~io sakralni simbolizamBiblije onako kao {to je Josif tuma~io Faraonove snove uzemlji u kojoj je bio sluga.
Teolozi njegovog vremena zatamnili su svoja razmi-{ljanja sa mnogo re~i a malo pravog znanja. Dok su onistajali bespomo}ni pred zavesama Svetinje, Svedenborg ihje razmaknuo svojim dubokim pogledom, i otkrio Svetinjunad Svetinjama u njenoj punoj slavi. Divne istine o Bo`an-skom ^ove{tvu bile su izvrnute, razdvojene i iseckane da sevi{e nisu mogle prepoznati, a Gospod se izgubio u mrtvimnare~jima. Svedenborg je povezao razbacane i polomljenedelove, dao im prirodan oblik i zna~enje te tako uspostaviojednu „novu zajednicu sa Bogom u Hristu“. Svedenborg ni-je bio onaj koji razara nego onaj koji bo`anski nadahnutotuma~i. Bio je prorok poslan od Boga. Njegova prva i po-slednja misao koja se provla~i kroz njegove spise je u tome
10
Emanuel Svedenborg
da poka`e da se u Bibliji, kada se pravo ~ita i tuma~i, na-lazi najistinitiji i najplemenitiji mogu}i pojam o Bogu.
Ve}ina ljudskoh umova je tako sazdana da u njimapostoji jedna Tajna Odaja gde se ~uvaju teolo{ki poj-movi, a njihovo sredi{te je ideja o Bogu. Ako je ta idejaneistinita i okrutna, sve ono {to iz nje sledi logi~no primane{to od takve ideje. Jer ono {to je najvi{e je isto tako inajdublje, i to je sama su{tina svakog verovanja i misli iustanove koja iz toga proisti~e. Ova su{tina, kao du{a, obli-kuje se u sliku same sebe u svemu u {to ulazi; i kako sespu{ta u planove svakodnevnog `ivota, zarobljava istineu ~ovekovom umu unose}i okrutnost i zabludu. Verovanja~iji su plod uobra`ene ekselencije*, ona podsti~u nabo`naose}anja i ceremonije ~ija svrha nije dobro ~ove~anstva, akoja postaju zamena za pravedan i koristan `ivot, ovakvaverovanja zatamnjuju moralnost i od nje ~ine oru|e ne-kog vrhovnog bi}a kome se ljudi klanjaju s divljenjem, alikoje je u istini odvratno dobrim i mudrim ljudima.
Lutaju}a ideja o jednom nevidljivom Bogu, izjavlju-je Svedenborg,
„nije ni~im odre|ena; stoga se ona gubi i nestaje.Ideja o Bogu kao duhu, kad se veruje da je duh eter ilivetar, je prazna ideja; ali ideja o Bogu kao ^oveku jeprava ideja; jer Bog je Bo`anska Ljubav i Bo`anska Mu-drost, sa svim osobinama koje idu uz to, a subjekat svihtih osobina je ~ovek, a ne eter ili vetar.“
Vo|en svetlo{}u bo`anske Re~i, Svedenborg je vi-deo Jedinstvo Boga u Osobi i u Su{tini, a Isusa Hrista kaoBoga u ~ove{tvu koje je na sebe uzeo u svetu, a SvetogaDuha (je video) kao Beskrajnu Mo} koja ~ini dobro i usre-}uje. Jehova je izveo najve}i ~in u zemaljskoj istoriji bla-go i neprimetno, kada je izlio Svoje svetlo na ljudski umi na prirodu. Naime, nepogre{ivi dokaz Bo`anstva je nje-gova tihost i nesebi~nost.
11
Bog, Promisao, Stvaranje
* Misli se na na~ine kako se oslovljavaju sve{tena lica, (prim. prev.)
Kada se Gospod u~inio „kona~nim“, i postao malodete, nije bilo slavlja osim svetlosti na bre`uljcima gde supastiri ~uli kako an|eli pevaju, i zvezde na Istoku. Nije bi-lo ni traga svetske veli~ine ili pompe. Nije bilo ~ak ni ~ove-ka savr{enog oblika i stasa. Samo odoj~e u jaslama. Izgledaoje kao svako drugo dete. Njegov rast, umni i telesni, bio jeobi~an, i kada sledimo istoriju Njegovog `ivota, nalazimoGa kao ~oveka u dru{tvu drugih ljudi, zaslu`uju}i dnevnihljeb kao i oni, hodaju}i obalom kao i oni putevima po brego-vima. I pored toga bio je Emanuel, Bog s nama. Ova istinaje sredi{te celog Hri{}anskog nauka, i ako se ona ne sagle-da jasno, Sveto se Pismo ne mo`e razumski pojmiti. Samotako mo`e se s rado{}u klanjati Jednom Bogu.
Kada je radost nadahnuta ovakvim shvatanjem Gospo-da, to je onda kao sunce s trostrukom glavom topline, svet-losti i delovanja. To je kao zadovoljstvo s kojim posmatramosre}nu ravnote`u du{e, uma i tela u lepom ljudskom stvo-ru, ili kao savr{eni rad semena koje se razvija u cvet i cve-ta koji daje so~an plod. Kako je ovaj pojam zdrav i lagani sposoban da s slo`i sa prirodom svih stvari!
A kakvog je to napora ko{talo Svedenborga da posa-di ovaj pojam tako da bi mogao rasti i doneti cvet! Novemisli o Jedinstvu Boga koje je Svedenborg ponudio da bizamenio stari pojam su neocenjive jer one poma`u da na-pravimo razliku izme|u stvarnog Bo`anstva i odbojnih privi-da kojima je ~ovekov um vo|en strastima, antropomorfnimidejama i pogre{nim ~itanjem Re~i, zastro Njegov pravi lik.Njegova knjiga Istinska hri{}anska Religija pokazuje kakoje Svedenborg i{ao za tim da nehri{}anske pojmove oplemeni.
^ujte {ta ka`e: „Bog je Svemogu} jer svu mo} imaod Samoga Sebe dok drugi imaju mo} od Njega. Njegovamo} i Njegova volja su jedno, a zato {to On ho}e samoono {to je dobro, dakle On mo`e da ~ini samo dobro. Uduhovnom svetu niko ne mo`e da radi ni{ta {to je protiv-no Njegovoj volji; ovo oni (duhovi) dobijaju od Boga ~ijasu mo} i volja jedno. Bog je samo dobro; stoga, kada On
12
Emanuel Svedenborg
~ini dobro, On je u Sebi, i ne mo`e da deluje izvan Sebe.Iz ovoga je o~igledno da Njegova svemo} proisti~e i de-luje unutar sfere u kojoj se prostire dobro, a to (dobro ilisfera dobra) je beskona~no.“
I dalje: „U na{e vreme preovla|uje mi{ljenje da je Bo-`ija svemo} kao neograni~ena (apsolutna) mo} kralja kojimo`e da radi {ta god ho}e, da proglasi krivoga nevinim,da proglasi bezvernika vernikom, da uzdigne bezvrednogi bez zasluga iznad vrednog i zaslu`nog; i jo{, da mo`eda pod bilo kojim izgovorm li{i Svoje podanike njihovihdobara, da ih osudi na smrt i sli~no. Zbog ove besmisli-ce uvukle su se u crkvu obmane, neistine, podele, u odno-su na Bo`ansku Svemo}, i jo{ im nije kraj tako da moguda se broje kao kante vode izva|ene iz okeana, ili kao otrov-ne zmije koje se sun~aju i mno`e u pustinjama Arabije.[ta treba vi{e nego dve re~i, svemo} i vera, da bi se posvetu prosulo onoliko pri~a i sitni~arenja i naga|anja ko-liko je opa`anja u ~ulima ~ovekovog tela? A to je stoga{to je u svemu ovome razum izagnan, pa onda neka se ka-`e u ~emu je ~ovekova misao savr{enija od misli ptice kojaleti iznad njegove glave?“
Zaista, Svedenborgova u~enja kao da nas uzdi`u navrh planine gde u vazduhu nema mr`nje, i sa koje mo`eda se vidi da je priroda Bo`anskog Bi}a Ljubav, Mudrosti Korisno Delovanje, i da se Njegov odnos nikada ne ma-nja ni prema kome. Iz svih Svedenborgovih knjiga sija,blista slika Ve~ne Ljubavi koja grli svako ljudsko bi}e, ispasava ga da ne padne dublje u greh.
Religija se odre|uje kao nauk o na{im odnosima pre-ma Bogu i na{oj ljuskoj sabra}i kao i o onome {to midugujemo sami sebi; dok se Hri{}anstvo, ako se ispravnoshvati, odre|uje kao nauk ljubavi. Kad je Gospod boraviona zemlji vidljiv smrtnicima, On je izjavio da od dve za-povesti, od kojih je prva ljubav prema Bogu i druga lju-bav prema bli`njemu, zavise i Zakon i Proroci. I pored toga,za dve hiljade godina, takozvani vernici ponavljaju Bog
13
Bog, Promisao, Stvaranje
je ljubav a da pri tome ne opa`aju svet (univerzum) istinakoje su sadr`ane u ove dve mo}ne re~i niti su svesni nji-hove pokreta~ke snage. Ljubav kao nauka je ponovo zasi-jala kao sredi{te i `ivot, kao lepota i ~uvar svega tek ondakada se Svedenborg oslobodio logi~arskog cepidla~enja ko-ji se naziva osamnaestim vekom* On je protuma~io ceosvet ljudskih iskustava kao ljubav – stanja ljubavi – delo-vanja, sile, i funkcije ljubavi – kao konstruktivne, i ohra-bruju}e diktate ljubavi. Pored toga, vidilac je otkrio daje ljubav isto {to i samo Bo`ansko, da se Gospod uliva uduhove an|ela i ljudi; da je materijalni svet Bo`ija ljubavsvedena na oblike koji slu`e `ivotu, i da Re~ Bo`ija, akose pravo razume, otkriva puno}u i divote Njegove Ljuba-vi prema svoj ljudskoj deci. Tako je kona~no slaba{ni zrak,putuju}i kroz beskona~nost po~ev od Bo`anske Du{e, do-takao gluvi i slepi ljuski um, i gle! Drugi Dolazak Gospo-dov bio je svr{en ~in.
Svedenborgov um {irio se u vi{u svetlost polako, iuz doboku patnju. Teolo{ki sistemi njegovog vremena su bi-le uglavnom rasprave (kontroverzije), duga cepidla~enjakoja su izgledala kao pe}ine u kojima se }ovek mogaolako izgubiti da nikada ne na|e izlaza. Svedenborg je mo-rao da dâ nove odrednice, da defini{e, zna~ajnim re~imakao {to su istina, du{a, volja, stanje, vera, i da da nova zna-~enja mnogim re~ima kako bi preveo vi{u duhovnu misaou obi~an jezik. Za ljubav je morao da na|e novi vokabu-lar, a to je bilo kao da je u~io drugi jezik. Iz svoga srcai iz srca neba napisao je u Istinskoj Hri{}anskoj Religiji,
Ljubav koja je u su{tini dobro je sli~na toplini sun-ca koje oplo|ava i deluje na plodnom tlu, na vo}ke i `itnapolja, i tamo gde deluje, tamo kao da stvara raj, Jehovinvrt, i zemlju Kanansku; a ~ar njegove istine je kao svetlostsunca u prole}e i kao svetlost koja se uliva u kristalnu po-
Emanuel Svedenborg
* Vek koji se zbog spisa deista i ateista kao {to su bili Locke, Voltaire,Holbach i Rousseau naziva vekom prosvetiteljstva, (prim. prev.).
14
sudu u kojoj je lepo cve}e iz kojega se, kada se cvetoviotvore, {iri miomiris.
Mo`da niko nije nikad kao on podnosio du{evni pri-tisak gvozdenih re{etaka ljudske puti bez ute{nog prisu-stva jedne njemu sli~ne inteligencije koja bi otak{ala tajteret. Dao je `ivot za to da nau~i ne{to i da ne{to uradi stom ogromnom riznicom znanja! Prirodno je da mu je bilodrago kada je vi{e svetlosti i vi{e mogu}nosti ulazilo u nje-gove te{ke dane; no pitam se da li se on ikad ose}ao kaokod svoje ku}e na zemlji posle njegovog prosvetljenja. Sa-mo jedno ovakvo licem u lice saznanje daje stvarnost svemu,jer ono izvire iz `ivota, a Svedenborgovo `ivo svedo~enja}e bacati laganu ali stalnu svetlost na tamnu „pozadinu“iskustva na{e du{e, nadahnjuju}i uvek novom svetlo{}u na-{e besmrtne nakane (ciljeve).
Svedenborgove knjige su neiscrpan izvor zadovoljstvasvima onima koji `ive `ivotom uma. Uranjam svoje ruke u{iroke brajove (braille volumes) tomove koji sadr`e njego-va u~enja, pa ih onda vadim punih tajni duhovnog sveta.
Helen Keler
Bog, Promisao, Stvaranje
15
PRVO POGLAVLJE
Atanazijsko* verovanje
1. Atanazijsko verovanje jeste:„Ko god `eli da bude spasen, nu`no je da se dr`ikatoli~ke vere. Ako se ne dr`i ove vere u potpuno-sti i bez ikakve sumnje, propa{}e zauvek. Katoli~kavera je: Da se klanjamo jednom Bogu u Trojstvu, iTrojstvu u Jedinstvu; da ne me{amo osobe niti darazdvajamo su{tinu, po{to su Otac jedna osoba, Sindruga osoba, a Sveti Duh tre}a osoba, ali je Bo-`anstvenost Oca, i Sina, i Svetoga Duha jedno te isto,slava jednaka i veli~anstvo ve~no. Kakav je Otac,takav je Sin i takav je Duh Sveti. Otac je nestvo-ren, Sin je nestvoren i Sveti Duh je nestvoren. Otacje beskona~an, Sin je beskona~an i Sveti Duh jebeskona~an. Otac je ve~an, Sin je ve~an i Sveti Duhje ve~an; pa ipak nisu tri ve~na, nego jedan ve~ni;i nisu tri beskona~na ni tri nestvorena, nego jedannestvoreni i jedan beskona~ni. Isto kao {to je Otacsvemogu}, i Sin je svemogu}, i Sveti Duh je svemo-gu}; ipak nisu tri svemogu}a, nego jedan svemogu-}i. Kao {to je Otac Bog, tako je i Sin Bog, a takoje i Sveti Duh Bog; pa ipak nisu tri boga, nego je-dan Bog. Iako je Otac Gospod, Sin je Gospod i SvetiDuh je Gospod, ipak nisu tri gospoda, nego jedan Go-
17
* Atanazije (oko 300-373) hri{}anski teolog i sve{tenik. Na Prvom va-seljenskom saboru u Nikeji 325. god. pobedila je njegova doktrina nadarijanstvom. Na carigradskom saboru 381. definitivna pobeda njegovogu~enja. Atanazijsko vjeruju ne poti~e od Atanazija ve} mu je pripisano u7. veku (prim. urednika).
spod. Jer kao {to smo vezani Hri{}anskom istinomda priznamo svaku osobu zasebno da je Bog i Gospod,tako nam je zabranjeno katoli~kom religijom da ka-`emo da su tri boga ili tri gospoda. Otac je ni iz~ega, nestvoren i nero|en. Sin je samo od Oca, ni sa-~injen ni stvoren, nego ro|en. Sveti Duh je od Ocai od Sina, ni sa~injen ni stvoren ni ro|en, nego jeproiza{ao. Tako je jedan Otac, ne tri Oca, jedan Sin,ne tri Sina, jedan Sveti Duh, a ne tri sveta duha. Iu ovom Trojstvu nijedan nije pre drugoga, nijedan ni-je ve}i od drugoga, nego su sve tri osobe zajednove~ne i potpuno jednake. Tako da se mora klanjati,kao {to je re~eno, Jedinstvu u Trojstvu i Trojstvu uJedinstvu. Svaki onaj koji `eli da bude spasen, moratako da misli o Trojstvu. Isto tako potrebno je radispasenja misliti ispravno o utelovljenju na{ega Gospo-da Isusa Hrista. Po{to je istinita vera u tome da veru-jemo i ispovedamo da je na{ Gospod Isus Hristos SinBo`ji, Bog i ^ovek; Bog po su{tini od Oca, ro|en presveta, i ^ovek po su{tini, ro|en od majke u svetu, srazumnom du{om i ljudskim telom, jednak Ocu poBo`anstvu, a ni`i od Oca po Ljudskom. Koji, iako Bogi ^ovek, nije dva nego jedan Hristos. Koji je stra-dao radi na{ega spasenja, si{ao u pakao i ustao tre-}ega dana posle smrti, i uzdigao se u nebo, i sedi desnood Oca Boga Svemogu}eg, odakle }e do}i da sudi`ivima i mrtvima. Kod ~ijeg dolaska }e svi ljudi usta-ti telom; i oni koji su }inili dobro, u}i }e u ve~ni `ivot,a oni koji su ~inili zlo, u ve~ni oganj. To je katoli~kavera i ^ovek, ako u nju ne veruje ~vrsto, ne}e mo}i dabude spasen. Slava Bogu Ocu i Sinu i Svetome Duhu.Kao {to je bilo u po~etku, kao {to je sad i kao {to }ebiti zauvek. Svet bez kraja. Amin. (Otkr. Obj. 1091)
2. Ovo u~enje o Bogu prihvata ceo hri{}anski svetjer ono dolazi od Sveop{tega (Ekumenskoga) koncila. Ali
18
Emanuel Svedenborg
pre nego {to ispitamo to u~enje, kaza}emo ne{to {to nijepoznato o ~ovekovoj veri i ljubavi u ovom svetu, kao iu onome u koji ~ovek ulazi posle smrti. Ina~e bi se mo-glo pretpostaviti da svaki ~ovek bez razlike, nezavisno odsvoje vere, odlazi u nebo i da je spasen po Bo`anskoj mi-losti. Iz toga poti~e pogre{no verovanje kod rimokatolikada se nebo daje ~oveku po dobroj volji pape i njegovihsve{tenika. Ne zna se da se sve misli ~ovekove prostiruu duhovnom svetu u svim pravcima, kao varnice iz vatre.Duhovni svet se sastoji od neba i pakla, a nebo i pakaosastoje se od bezbroj dru{tava. Stoga se ~ovekove misli{ire u ta dru{tva, i to duhovne misli, a to su one koje seodnose na Gospoda te na ljubav i veru u Njega, u nebe-ska dru{tva, dok se misli koje su ~isto prirodne i koje seodnose na samoga sebe i svet, to jest na ljubav prema se-bi i svetu, a koje nisu povezane s Gospodom, {ire u pa-klena dru{tva. Do sada je bilo nepoznato da se ~ovekovemisli prostiru na takav na~in, jer se ni{ta ne zna o priro-di neba i pakla, a to je da se oni sastoje od dru{tava, i dase ~ovekove misli {ire (prostiru) dalje od prirodnog svetau kojem `ivi. On vidi ovaj prirodni svet svojim prirod-nim vidom. Po{to se njegove misli {ire po duhovnom sve-tu, a njegov prirodni vid {iri se samo po prirodnom svetu,iz toga se mo`e zaklju~iti da su misli duhovne, a da jeo~ni vid prirodan. Mogu sa sigurno{}u da tvrdim, na osno-vu iskustva od toliko godina, da postoji prostiranje misliu dru{tva u duhovnom svetu, i da nema nijedne misli ko-ja se tako ne {iri. Drugim re~ima, ~ovek je glavom u du-hovnom svetu, a telom u prirodnom svetu. Pod glavommislim na njegov um koji se sastoji od razuma, misli,volje i ljubavi, dok pod telom mislim na njegova ~ula:vid, sluh, miris, ukus i dodir. Po{to je ~ovek glavom, tojest umom, u duhovnom svetu, on je ili u nebu ili u pa-klu. I tamo gde je njegov um, ~ovek }e oti}i glavom itelom kada postane duh. ^ovek je upravo onakav kakvaje njegova povezanost s dru{tvima u duhovnom svetu, ta-
19
Bog, Promisao, Stvaranje
ko da je ili an|eo u nastajanju prema njegovoj vezi s ne-beskim dru{tvima, ili |avo u nastajanju saglasno njegovojvezi s dru{tvima u paklu. (Otkr. Obj. 1092)
3. O~ito je da se misli pru`aju ili u nebeska ili u pa-klena dru{tva i da bez toga ne bi mogle postojati. ^ovekovamisao je sli~na o~nom vidu, pa kada oko ne bi videlo vansebe, bilo bi kao da nema ni vida ni slepila. Me|utim, tre-ba znati da je upravo ljubav ta koja odre|uje u koja }ese dru{tva misli prostirati: dobra ljubav u nebeska, a zlaljubav u paklena dru{tva. Jer ~itavo nebo raspore|eno jeu dru{tva prema razlikama ose}anja koja pripadaju ljuba-vi uop{te, posebno i pojedina~no. S druge strane, pakao jeraspore|en u dru{tva prema po`udama nastalim od zlihljubavi, koje su suprotne ose}anju ljubavi prema dobru.^ovekova ljubav je kao vatra, a njegove misli su kao zra-ci svetlosti. Ako je ta ljubav dobra, tada su to zraci isti-ne. Ako je ta ljubav zla, tada su to zraci obmane. Mislikoje poti~u od dobre ljubavi idu prema nebu, a misli odlo{e ljubavi idu prema paklu i spajaju se s paklom, takoda se prosto nakaleme na sli~na dru{tva koja su u sli~nojljubavi, postaju}i tako jedno s njima.
^ovek postaje slika Gospodova kroz ljubav koju ose-}a prema Njemu. Gospod je Bo`anska Ljubav i On se po-kazuje kao Sunce koje vide an|eli u nebu. Iz toga Suncaproizlaze svetlost i toplota, gde je svetlost Bo`anska Isti-na a toplota Bo`ansko Dobro. ^itavo nebo i sva dru{tva unjemu poti~u iz njega. Ljubav prema Gospodu u ~oveku,koji je slika Gospodova, sli~na je tome Suncu, iz ~ije va-tre poti~u svetlost i toplota. Svetlost je istina vere, dok jetoplota dobro ljubavi. Obe proisti~u od Gospoda, i obe seusa|uju u dru{tva s kojima ~ovekova ljubav postoji kaocelina. Iz Knjige postanja (1:26) vidi se da je ~ovek slikai prilika Bo`ja, i da je on slika i prilika zbog ljubavi, jerkroz ljubav ~ovek je u Gospodu i Gospod je u njemu (Jo-van, 14:20, 21). Re~ju, svaka i najmanja misao prima se
20
Emanuel Svedenborg
u nekom dru{tvu, samo nju ne primaju pojedini duh ilian|eo toga dru{tva, nego je prima ose}anje ljubavi iz ko-jega poti~e i u kojemu je to dru{tvo. Stoga an|eli nisu sve-sni toga uticaja niti pak taj uticaj remeti to dru{tvo na bilokoji na~in. Iz toga je jasno da je ~ovek povezan s nebomdok `ivi na svetu, i da je isto tako u dru{tvu s an|elimaiako ni jedni ni drugi nisu toga svesni. Oni to ne znaju, jerje ~ovekova misao materijalna, dok je an|eoska misao du-hovna, a obe su povezane samo kroz saobraznost (kore-spondenciju). Po{to je ~ovek kroz svoje misli uveden iliu nebeska ili u paklena dru{tva, to se njegov karakter vi-di kada u|e u duhovni svet, to jest u nebo ili pakao, a tose doga|a posle smrti. Na taj na~in ~ovek se popravljakroz svoje misaono prisustvo u nebeskim dru{tvima, a osu-|uje ili kvari kroz svoje misaono prisustvo u paklenimdru{tvima. (Otkr. Obj. 1093)
4. Jo{ dok je na svetu, on sebi otvara nebo ili pakaoi postaje stanovnik nebesa ili pakla; jer kad se rodi, onnije ni u nebu ni u paklu, jer nema misli*. Razlog {to~ovek postaje stanovnik neba ili pakla jeste to {to je nje-govo stvarno mesto boravka i njegova domovina duhovnisvet. Jer posle nekoliko godina boravka u prirodnom sve-tu on }e `iveti tamo zauvek. Iz toga se mo`e zaklju~itikoliko je va`no ~oveku da zna {ta otvara nebo ili pakaoi uvodi ga u nebeska ili paklena dru{tva. To }emo poka-zati jasnije u odeljcima koji slede. Ovde }emo re}i samotoliko da ~ovek sebe uvodi sve dublje u unutarnja dru{tvau nebu na taj na~in {to postaje mudriji i {to raste njegovaljubav da ~ini dobro. A to ujedno zna~i: onoliko koliko muse otvara nebo, toliko mu se zatvara pakao. Me|utim, tre-ba dodati i to da ~ovek sam sebi otvara pakao, dok muGospod otvara nebo. (Otkr. Obj. 1094)
21
Bog, Promisao, Stvaranje
* Koje ga uvode u nebo ili pakao, (prim. prev.)
5. Prva i primarna misao koja otvara ~oveku nebojeste misao o Bogu; razlog je to {to je Bog Sve neba, ta-ko da je isto da li govorimo o nebu ili o Bogu. Sve bo-`anske stvari uzete skupa, koje ~ine da su an|eli {to ~inenebo an|eli – jesu Bog. To je razlog {to je misao o Boguprva i primarna me|u svim mislima koje otvaraju ~ovekunebo; to je zapravo glava i zbir svih istina i ljubavi, kakonebeskih tako i duhovnih. Me|utim, postoje misao (koja po-ti~e) od svetlosti i misao od ljubavi. Misao od svetlostisame jeste znanje da Bog jeste; to izgleda kao priznava-nje (da Bog jeste), ali nije priznanje (istinsko). Kroz mi-sao od svetlosti ~ovek je samo prisutan u nebu, ali ne ipovezan s nebom. Naime, sama misao od svetlosti ne po-vezuje nego samo ~ini da je ~ovek prisutan pred Gospo-dom i andelima; ta svetlost je nalik zimskoj svetlosti kada~ovek vidi jasno kao da je leto, ali se ta svetlost ne po-vezuje sa zemljom ili drve}em, cve}em ili travom. Pomo-}u svetlosti neba u svakom ~oveku usa|ena je sposobnostda mo`e da misi o Bogu, kao i da razume ono {to se od-nosi na Boga, ali samo misao od svetlosti, koja je intelek-tualna, ~ini da je ~ovek prisutan pred Gospodom i an|elima,kao {to je ve} re~eno. Kada ~ovek ima samo intelektual-nu misao o Bogu i o onom {to se odnosi na Boga, on setada pojavljuje pred an|elima izdaleka kao slika od slo-nova~e ili od mramora, koja mo`e da hoda i da izgovaraglasove, ali ~ije lice i glasovi nemaju `ivota. Pore|enja ra-di, on an|elima izgleda kao drvo zimi, kada su grane gole,bez li{}a, ali }e jednog dana olistati i doneti plod, kadase toplota pove`e sa svetlo{}u, kao {to je to u prole}e. Kao{to misao o Bogu otvara nebo, tako isto misao protivuBoga zatvara nebo. (Otkr. Obj. 1096)
6. Samo misao o jednom Bogu otvara ~oveku nebo,dok misao o vi{e bogova zatvara nebo, zato {to misao onekoliko bogova razara misao o jednom Bogu. Misao oistinitom Bogu otvara nebo, jer nebo, sa svim {to je u nje-
22
Emanuel Svedenborg
mu, poti~e od istinitog Boga, dok misao o la`nom boguzatvara nebo, jer nebo i sve {to mu pripada proizlaze odistinitog Boga. Misao o Bogu kao Tvorcu, Otkupitelju i Pro-svetitelju otvara nebo, jer je to Trojstvo jednog i istinitogBoga, a to isto ~ini i misao o svemogu}em, sveprisutnomi sveznaju}em Bogu, jer su to atributi koji se odnose nasu{tinu jednog istinitog Boga; s druge strane, misao o `i-vom ~oveku kao bogu, ili o mrtvom ~oveku kao bogu ilio idolu kao bogu zatvara nebo, zato {to ovi nisu svezna-ju}i, sveprisutni, svemogu}i, nestvoreni, ve~ni i beskrajni,niti od njih poti~u stvaranje i otkupljenje, niti su izvorprosvetljenja. Jedino misao o Bogu kao ^oveku u kojemsu Otac, Sin i Duh Sveti otvara nebo; dok misao o bogukoji nije ~ovek, ve} se zami{lja kao mali oblak ili kao pri-roda u najsitnijim delovima, zatvara nebo. Jer Bog je ovek,kao {to je i celokupno nebo ^ovek, i kao {to su svakian|eo i svaki duh ^ovek. Stoga samo misao o Gospodukao o Bogu univerzuma otvara nebo, jer Gospod ka`e:
Otac je dao sve Sinu u ruke. (Jovan, 3:35)Otac mi je dao vlast nad svakim telom. (Jovan, 17:2)Otac je meni dao sve. (Mateja, 11:27)Sva vlast mi je data i na nebu i na zemlji. (Mateja,
28:18)
Iz ovoga je o~ito da ~ovek koji ne misli tako o Bo-gu nije spasen. Misao o Bogu u nebu jeste Gospod, jersu nebeski an|eli u Gospodu, i Gospod je u njima, i sto-ga je za njih nemogu}e misliti o Bogu osim kao o Gospo-du (Jovan, 14:20, 21). Neka mi je dopu{teno kazati da jemisao o Bogu kao ^oveku usa|ena iz neba u svakom na-rodu po celom svetu, ali je na`alost kod hri{}ana razru-{ena. Razlozi za to bi}e navedeni ni`e. (Otkr. Obj. 1097)
7. Samo misao da Bog jeste i da je Gospod Bog ne-ba otvara nebesa zaista, i pokazuje ~oveka prisutnim (unebu), ali tako slabo da se jedva prime}uje, kao izdaleka
23
Bog, Promisao, Stvaranje
i kao u senci. Me|utim, kako ta misao postaje istinitija,ispravnija i potpunija, tako se on pokazuje u ve}oj svet-losti. Misao je sve potpunija {to (~ovek) vi{e poznajeistine koje poti~u od vere i dobro koje poti~e od ljubavi,a iz Re~i; jer je sve u Re~i Bo`ansko, a Bo`anske stvariuzete zajedno jesu Bog. ^ovek koji samo misli da Bogpostoji, ali nema nikakvu ideju o Njegovoj prirodi, nalikje ~oveku koji zna da postoji Re~ (Bo`ja) i da je Ona sve-ta, ali ne zna {ta Ona sadr`i, ili ~oveku koji zna da po-stoji zakon, ali ne zna {ta on propisuje. Ali misao o tome{ta je Bo`ja priroda jeste tako {iroka da ispunjava neboi sa~injava svu mudrost u kojoj su an|eli, a ona je neiz-reciva; naime, ona je beskrajna, jer je i Bog beskrajan. Mi-sao da On jeste, koja poti~e iz Njegove prirode, to je ono{to se naziva imenom Bo`jim. (Otkr. Obj. 1098)
8. Kao {to smo rekli, ~ovekova misao mo`e da po-ti~e od svetla ili od ljubavi; dokle misao od svetla ~inida je prisutan u nebu, dotle ga misao od ljubavi vezujeza nebo; a to je stoga {to je ljubav duhovna veza. Posle-dica toga je da se ~ovek uvodi u nebo kao u brak ondakada njegova misao (o Bogu) vi{e ne dolazi od svetla ne-go od ljubavi. Jer u Re~i se Gospod naziva mlado`enjomi mu`em, a nebo i crkva nevestom i `enom. Biti u braku(u nebu) zna~i biti povezan s nebom u jednom od njego-vih dru{tava, a ~ovek je povezan onoliko koliko je na sve-tu stekao pameti i mudrosti od Gospoda kroz Re~, a tozna~i onoliko koliko je kroz Bo`anske Istine nau~io da mi-sli da Bog jeste, i da je Gospod taj Bog. Me|utim, ~ovek~ija je misao zasnovana na malom broju istina i koji je ste-kao manje pameti, povezan je s nebom u manjoj meri.
Pod ljubavlju se misli na ljubav prema Gospodu. Vo-leti Gospoda ne zna~i voleti Gospoda kao osobu. Ta ljubavsama ne povezuje ga s nebom, nego ljubav prema Bo`an-skom Dobru i Bo`anskoj Istini, koje su Gospod u nebu iu crkvi. Ljubav prema ovima nije u tome da se one poznaju
24
Emanuel Svedenborg
i razumeju, niti u tome da se o njima misli ili o njima go-vori, nego u tome da se one `ele i da se pretvaraju u dela,jer je tako Gospod odredio i jer je to korisno. Ni{ta nijezavr{eno dok nije u~injeno, jer je to cilj, a cilj je ono zbog~ega je ljubav cenjena. Dakle, ljubav prema znanju, ra-zumevanju i razmi{ljanju poti~e od volje da se ne{to u~i-ni. Reci mi za{to `eli{ da ne{to razume{ ako to nije radicilja koji `eli{ da postigne{? Cilj koji se voli, to je delo. Akoka`e{ da je radi vere, tada treba da shvati{ da sama vera,ili vera koja je samo u mislima, bez delotvorne vere kojaje delo, nije ni{ta. Vrlo se vara{ ako zami{lja{ da veruje{u Boga ako ne ~ini{ dela koja su od Boga. Jer Gospodu~i kod Jovana:
Koji ima zapovesti moje i dr`i ih, to je onaj koji meljubi, toga }e ljubiti Otac moj; a koji mene ljubi, njega}e ljubiti Otac moj, i ja }u ga ljubiti, i javi}u mu se sam.(Jovan, 14:21-23)
Re~ju, voleti i ~initi je jedno te isto; stoga kada seu Govoru govori o ljubavi, misli se na dela; jer ono {tovolim, to i ~inim. (Otkr. Obj. 1099)
9. Misao o Bogu i Bo`anskim stvarima, koja poti~eiz svetlosti, u nebu se naziva nebeskom i duhovnom, a usvetu – crkvenom i teolo{kom; ali postoji i misao (o Bo-gu i Bo`anskim stvarima) koja nema to poreklo. Takvumisao koja ne poti~e od svetlosti (neba) imaju oni kojije znaju ali je ne shvataju. Takvi su u dana{nje vreme onikoji svoj razum pot~injavaju veri i koji dr`e da ono {tone mo`e da se razume – treba verovati, i da inteligentnavera nije istinska vera. Ali oni nemaju pravo ose}anje zaunutarnju istinu, pa stoga nisu prosvetljeni; me|utim, onisu ponosni na svoju inteligenciju i `ele da gospodare ljud-skim du{ama pomo}u svetih stvari u crkvi. Oni ne shva-taju da istina `eli da bude u svetlosti, jer je svetlost nebaBo`anska Istina, i da ta svetlost deluje na istinski ljudski
25
Bog, Promisao, Stvaranje
razum i da oni vide iz te svetlosti. Kada razum ne bi vi-deo, to bi bilo samo se}anje, a ne ~ovek koji ima veru;a vera do koje ne dopire nijedna ideja iz svetlosti istinejeste slepa, jer razum je ~ovek, dok je se}anje samo uvod(u razumevanje).
Kada bi trebalo verovati ono {to se ne shvata, tadabi ~ovek bio kao papagaj koji govori i koji se se}a; tobi bilo kao kada bi ~ovek verovao da je svetlost u kosti-ma mrtvih i u grobovima, da mrtve kosti prave ~uda, da}e ~ovek biti mu~en u ~istili{tu ako ne posveti svoje bo-gatstvo idolima ili manastirima, da su ljudi bogovi jer supakao i nebo u njihovoj mo}i, i da ne pominjemo ostalesli~ne ta~ke vere u koje ~ovek mora da veruje slepo i za-tvorenog uma, dakle, iz uga{ene svetlosti i vere i uma. Sto-ga neka se zna da se sve istine Re~i, a to su nebeske icrkvene istine, mogu videti razumom, u nebu duhovno ana svetu razumski. Jer istinski ~ovekov razum je samo sve-tlo, po{to je on odvojen od onoga {to je materijalno; i kadaje odvojen, tada razum vidi istine isto onako jasno kao {tovidi predmete; zapravo, on vidi istine prema tome kakvaje njegova ljubav prema njima, jer od nje dolazi prosvetl-jenje. An|eli imaju mudrost zato {to vide istine; pa tako,kada se an|elu ka`e da se ne{to mora verovati iako se nerazume, on odgovara: Mislite li da sam bezuman ili da stevi bog, kada treba da verujem ~ak i kad ne vidim? Tomora da je neka obmana iz pakla. (Otkr. Obj. 1100)
10. Sada razmatramo u~enje o Trojstvu koje je napi-sao Atanazije, a koje je potvrdio Nikejski sabor. Kada se~ita ovo u~enje, dobija se jasna ideja o tome da postojetri osobe i prema tome tri Boga koji sara|uju, a vrlo ne-jasna ideja o tome da postoji jedan Bog; me|utim, kao {toje ve} re~eno, ~oveku se nebo otvara onda kada misli ojednom Bogu, jer misao o tri Boga zatvara nebo.
Neka svak za sebe razmisli o tome da li Atanazijevou~enje ostavlja utisak da postoje tri Boga ili ostavlja uti-
26
Emanuel Svedenborg
sak da postoji jedan Bog. Naime, u Atanazijskom verova-nju doslovno se ka`e:
Postoje kao osoba Otac, Sin i Duh Sveti. Otac je ne-satvoren, beskona~an, ve~an, svemogu}, Bog i Gospod;isto tako Sin, a isto tako i Duh Sveti.
Isto tako: Otac je sa~injen i stvoren ni iz ~ega, Sin je ro|enod Oca, a Duh Sveti proizlazi iz obojice. Tako po-stoje jedan Otac, jedan Sin i jedan Duh Sveti. U ovomeTrojstvu sve tri osobe zajedno su ve~ne i u svemujednake.
Iz toga se ne mo`e misliti druga~ije nego da posto-je tri Boga. A ni Atanazije ni Nikejski sabor nisu moglimisliti druga~ije, {to se vidi iz slede}ih re~i koje su uba-~ene u taj nauk:
Kao {to zbog hri{}anske vere moramo da priznamosvaku osobu za sebe kao Boga i Gospoda, isto takonam je zabranjeno po hri{}anskoj religiji da ka`emokako postoje tri Boga ili tri Gospoda.
Ovo se mo`e razumeti samo tako da je dopu{tenopriznavati, ali ne i imenovati, tri Boga i tri Gospoda; ilimisliti na tri Boga i tri Gospoda. (Otkr. Obj. 1102)
11. Kada se ~ita ovo u~enje o Trojstvu, nazvano Ata-nazijsko verovanje, sti~e se zamra~ena ideja o Bogu kaoJednom, toliko zamra~ena da ne otklanja ideju o tri Boga,a to je jasno po{to je to u~enje napravilo od jednog Bogatri kroz jedinstvo su{tine, rekav{i:
Ovo je katoli~ka (univerzalna) vera da se treba kla-njati jednom Bogu u Trojstvu, i Trojstvu u Jedinstvu,gde se osobe ne me{aju niti se su{tina odvaja.
I posle toga:
27
Bog, Promisao, Stvaranje
Tako se treba klanjati Jedinstvu u Trojstvu, i Trojstvuu Jedinstvu.
To se ka`e ne bi li se misao o tri Boga otklonila, alise samo uspeva u tome da se ka`e kako postoje tri osobe,iako je Bo`anska su{tina jedna. Pod Bo`anskom su{tinommisli se na Boga, gde su su{tina, bo`anstvo, veli~anstvo islava atributi, dok je Bog kao osoba subjekat. Stoga kazatida je su{tina Bog isto je kao kada se ka`e da je atributu stvari subjekat. Me|utim, su{tina nije Bog, ve} je od Bo-ga (pripada Bogu); isto tako, veli~anstvo i slava nisu Bog,ve} su od Boga, kao {to ni atribut nije subjekat, ve} jeod subjekta (pripada subjektu). Stoga je o~ito da se mi-sao o tri Boga ne otklanja na taj na~in.
Ovo se mo`e ilustrovati pore|enjem. Pretpostavimo dapostoje tri vladara koja imaju istu mo} u jednom kraljev-stvu, i da svaki ima titulu kralja; u tom slu~aju, ako sevlast i veli~anstvo podrazumevaju pod kraljem, ljudi moguda ih po nare|enju nazivaju kraljem, ali ne jednim kraljem;naziv kralj podrazumeva li~nost, pa je stoga nemogu}e,~ak ni po nare|enju, misliti o tri kralja kao o jednom. Sto-ga ako bi oni (kraljevi) vama rekli: „Govori s nama slobo-dno, onako kako misli{“, vi biste bez sumnje odgovorili:„Vi ste zaista kraljevi, vi ste veli~anstva“. Ako biste odgo-vorili: „Ja mislim kao {to govorim iz poslu{nosti premanare|enju“, vi biste samo priznali da se pretvarate ili pri-siljavate; ako se prisiljavate, tada va{a misao nije slobod-na, ve} se samo oslanja na va{ govor.
Atanazije je to primetio, pa je ovako objasnio:
Kao {to zbog hri{}anske vere moramo da priznamoda je svaka osoba za sebe Bog i Gospod, tako istonam je zabranjeno hri{}anskom verom da ka`emoda postoje tri Boga ili tri Gospoda.
Ovi se navodi ne mogu razumeti nikako druga~ijenego da je dopu{teno priznati, ali ne i imenovati, tri Boga
28
Emanuel Svedenborg
i Gospoda, po{to je to protivno hri{}anskoj veri. Isto ta-ko, da je dopu{teno priznavati i misliti o tri beskona~na,ve~na, nestvorena i svemogu}a (Boga), ali nije dopu{tenoi imenovati tri beskrajna, ve~na, nestvorena i svemogu}a(Boga), ve} samo jednog. Ovaj iskaz Atanazije je dodaozato {to nikome nije mogu}e da misli druga~ije, kao {tonije bilo mogu}e ni njemu. I zaista, svako treba da go-vori druga~ije*, jer je to u~enje hri{}anske religije, to jestu~enje iz Re~i, da ne postoje tri Boga nego samo jedan.Osim toga, delovanje koje se pripisuje svakoj osobi kaonjen poseban atribut, to jest stvaranje Ocu, otkupljenjeSinu, a prosvetljenje Duhu Svetom, nije stoga jedno te istou sve tri osobe, iako ova delovanja ~ine deo Bo`anske su-{tine; jer stvaranje je Bo`ansko, otkupljenje je Bo`anskoi prosvetljenje je Bo`ansko.
Pored toga, koji je to ~ovek koji `eli da povezujemisao o tri Boga s mi{lju o jednom Bogu, koji prihvatada se mora klanjati Trojstvu u Jedinstvu i Jedinstvu uTrojstvu, a koji ne me{a osobe niti odvaja su{tinu? Komo`e to da izvede uza svu pomo} metafizike, koja pre-vazilazi ljudsko razumevanje? Prosti to ne mogu; a u~enipo`ure preko predmeta govore}i sebi: to su moje u~enjei vera o Bogu, a pri tome sa~uvaju samo zatamnjenu ide-ju ili samo se}anje da postoje tri osobe a jedan Bog. Isvak na svoj na~in pravi jedno od tri, i to samo onda ka-da govori ili pi{e; jer kada misli, tada ne mo`e da mislio tri kao o jednom, dok mnogi ne mogu da misle da imabilo {ta zajedni~ko me|u njima. Ali, ~itao~e, nemoj sebire}i da je to {to je re~eno grubo i preterano o svuda prihva-}enoj veri u trojedinog Boga, jer }e se u daljem izlaganjuvideti da je svaka pojedinost u Atanazijskom verovanjusaglasna istini, pod uslovom da se umesto na tri osobe mi-sli na jednu osobu u kojoj je trojstvo. (Otkr. Obj. 1103)
29
Bog, Promisao, Stvaranje
* Nego {to je to napisano u tom verovanju, (prim prev.)
12. Atanazijsko verovanje u~i i to da su u Gospodudve su{tine, Bo`anska i Ljudska. Tako se pokazuje da jeGospod i Bog i ^ovek. Me|utim, nije jasno izra`ena mi-sao da je Bo`ansko u Ljudskom kao {to je du{a u telu.Jasna misao da Gospod ima i Bo`ansko i Ljudsko vidi seiz ovih re~i:
Prava vera jeste da verujemo i ispovedamo da jeGospod Isus Hristos, Sin Bo`ji, Bog i ^ovek, Bog odBo`anske su{tine Oca, nastao pre sveta, a ^ovek odsu{tine po majci ro|en u svetu, savr{en Bog i savr-{en ^ovek, s razumnom du{om i ljudskim telom, jed-nak Ocu po Bo`anskom, a ni`i od Oca po Ljudskom.
To daje jasnu ideju, ali ono {to sledi, zatamnjuje tuideju. A ono {to nije jasno, to se ne pamti jasno jer nedolazi od umne svetlosti. ^ovek ne mo`e da se seti ono-ga {to nije u umnoj ili intelektualnoj svetlosti.
A evo mesta iz kojega se ne vidi jasno da je Gospo-dovo Bo`ansko u Njegovom Ljudskom:
Koji, iako Bog i ^ovek, nisu dva nego jedan Hri-stos, jedan potpuno po jedinstvu osobe, po{to su ra-zumna du{a i telo jedan ^ovek, tako su Bog i ^ovekjedan Hristos.
Ova ideja je jasna, ali je slede}i navod ~ini nejasnom:
Jedan ne po pretvaranju Bo`anske su{tine u Ljudsku,nego po tome {to je Ljudska su{tina postala Bo`anska,jedan ne me{aju}i su{tinu, nego kroz jedinstvo osobe.
Kako prosti, tako i u~eni ljudi misle o Gospodu kaoo obi~nom ~oveku, kao {to su i oni sami, a ne o Njemukao Bo`anskom, a ako i misle o Bo`anskom, oni Ga od-vajaju od ideje o Ljudskom, pa na taj na~in ru{e ideju ojedinstvo osobe. Ako ih neko upita gde je Njegovo Bo`an-sko, oni odgovaraju slede}i svoju ideju, da je u Nebu sOcem. Razlog {to tako odgovaraju je u tome {to im je
30
Emanuel Svedenborg
odbojno da misle kako Ljudsko mo`e da bude Bo`ansko,te da je zajedno s Bo`anskim u Nebu. Oni ne vide, kadaodvajaju u mislima Gospodovo Bo`ansko od NjegovogLjudskog, da tada ne samo {to misle suprotno svom vla-stitom nauku po kojem je Bo`ansko Gospodovo u Nje-govom Ljudskom kao du{a u telu i da postoji jedinstvoosobe, to jest da je to jedna osoba, nego i dodaju tome na-uku protivre~nost ili obmanu da je Ljudsko Gospodovozajedno s razumnom du{om samo od majke, dok u stvarirazum dolazi od du{e koja je od oca. Ovakav na~in raz-mi{ljanja i ovakvo deljenje proizlaze iz ideje o tri Boga.I to ~ini da ljudi misle da Njegovo Bo`ansko u Ljudskomdolazi od O~evog Bo`anskog. Me|utim, istina je da jeNjegovo Bo`ansko si{lo s neba i uzelo Ljudsko. Ako seto ne shvati ispravno, mo`e se pretpostaviti da Njegov Otac,od kojega je proiza{ao, nije bio jedinstveno Bo`anski negotrostruko, {to je nemogu}e verovati. Oni koji odvajaju Bo-`ansko od Ljudskog i ne misle o Bo`anskom u Ljudskomkao o du{i u telu, da su to jedna osoba, mogu da do|udo ~udovi{ne ideje o Gospodu, ~ak i da je on ~ovek u ko-me je du{a odvojena od tela. Stoga pazite da ne misliteo Gospodu kao da je ~ovek kao {to ste vi, nego misliteo Gospodu kao o ^oveku koji je Bog*
Pazi, ~itao~e! Kada prelistava{ ove stranice, mo`damisli{ da nikada nisi u misli odvajao Gospodovo Bo`an-sko od Njegovog Ljudskog ni Ljudsko od Bo`anskog.Ispitaj svoju misao, preklinjem te, da li si ikada smatraoda je Gospodovo Bo`ansko u Njegovom Ljudskom kaodu{a u telu, ili si, ako ho}e{ da prizna{, mislio o Njego-vom Ljudskom kao odvojenom od Njegovog Bo`anskog?I kada misli{ o Njegovom Ljudskom, zar ne misli{ kaoo ljudskom svakog drugog ~oveka, i zar ne misli{ o Bo-`anskom Gospodovom kao o Bo`anskom kod Oca? Pitaosam mnoge, ~ak i stare{ine u Crkvi, i svi su se slo`ili sa
31
Bog, Promisao, Stvaranje
* Bo`ansko i Ljudsko u Gospodu odnose se kao bit i bitisanje, ili kaoesse i existere, kao sadr`aj i oblik, (prim. prev).
mnom. A kada sam im rekao da Atanazijsko verovanje,koje je istinski nauk njihove Crkve o Bogu i o Gospodu,da je Bo`ansko Gospodovo u Njegovom Ljudskom kao{to je du{a u telu, odgovarali su da toga nisu bili sves-ni. A kada sam ponovio slede}i iskaz toga nauka:
Na{ Gospod Isus Hristos, Sin Bo`ji, Bog i ^ovek,nije dva nego jedan Hristos; potpuno jedan po jedin-stvu osobe; i kao {to su razumna du{a i telo jedan~ovek, tako su Bog i ^ovek jedan Hristos,
}utali su, a kasnije priznali da nisu prime}ivali tere~i, pa su bili ljuti na sebe zato {to su tako nepa`ljivoispitivali svoje vlastito verovanje. Neki od njih tada suprestali da misle o misti~nom jedinstvu O~evogBo`anskog s Gospodovim Ljudskim.
Da je Bo`ansko u Ljudskom Gospodovom kao du{au telu, dokazuje se kod Mateje i Luke.
A ro|enje Isusa Hrista ovako bi: Kada je mati nje-gova Marija bila obru~ena Josifu, a pre nego {to sebehu sastali, na|e se da je zatrudnela po DuhuSvetom. I an|eo re~e Josifu u snu: Ne boj se uzetiMariju za `enu svoju, jer ono {to je u njoj, za~etoje od Duha Svetoga. I Josif je ne znade dok nijerodila svog prvoro|enog sina. I dade mu ime Isus.(Mateja, 18:20, 25)I an|eo re~e Mariji: Evo, za~e}e{ u utrobi i roditisina, i zva}e se Isus. Marija re~e an|elu: Kako }eto biti kad ne znam za mu`a? An|eo odgovori: DuhSveti si}i }e na tebe, i Sila Vi{njega oseni}e te,stoga ono {to }e se roditi bi}e sveto, i naziva}e seSin Bo`ji. (Luka, 1:31, 34, 35)
Iz ovoga se vidi da je Bo`ansko bilo u Gospodu odZa~e}a, i da je Njegov ivot bio od Oca, a taj ivot je du{a.
32
Emanuel Svedenborg
Za sada su dovoljne ove primedbe; u onome {to sle-di bi}e pokazano da se sla`e sa istinom i ono {to se ka`eu Atanazijevom nauku, kada se misli i veruje da se Troj-stvo Oca, Sina i Duha Svetoga sadr`e u Gospodu kao ujednoj osobi. Ina~e, ako se ovako ne misli i ne veruje, mo-glo bi se re}i da se hri{}ani, za razliku od svih drugih ra-zumnih ljudi i naroda, klanjaju trima bogovima; iako bi,kako ovi narodi izjavljuju, hri{}ani, koji prevazilaze sveostale po u~enosti i po verovanjima, trebalo da veruju daje Bog jedan i po su{ini i po osobi. (Otkr. Obj. 1104)
13. Pokazano je da nauk vere koji je dobio ime poAtanaziju, kada se ~ita, stvara jasnu ideju da postoje tri oso-be, pa prema tome da postoje tri Boga koja stoje u izve-snom redu, a nejasnu ideju da je Bog jedan, toliko nejasnuda ona ne otklanja ideju o tri Boga. Isto tako bilo je po-kazano da Gospod ima jedno Bo`ansko i jedno Ljudskoodnosno da je Gospod i Bog i ^ovek; me|utim, ostaje jo{uvek nejasna ideja da li su Njegovo Bo`ansko i NjegovoLjudsko jedna osoba, i da li je Njegovo Bo`ansko u Nje-govom Ljudskom kao du{a u telu. Isto tako je bilo re~e-no da se, uprkos tome, sve {to je u ovome nauku sla`esa istinom od po~etka do kraja, i ono {to je jasno i {to ni-je jasno, ako se, umesto da se ka`e da je Bog jedan po su-{tini u tri osobe, ka`e da je Bog jedan i po su{tini i u osobi,jer je to ~injenica. Postoji trojstvo u Bogu, a postoji i je-dinstvo. Da postoji trojstvo, vidi se iz onih odlomaka uRe~i gde se pominju Otac, Sin i Duh Sveti, a da posto-ji jedinstvo vidi se iz onih odlomaka u Re~i gde se ka`eda je Bog jedan. Jedinstvo u kojemu je trojstvo, ili jedanBog u kome je trojstvo, ne postoji u Bo`anskom koje sezove Ocem niti u Bo`anskom koje se zove Sinom, nitipak u Bo`anskom koje se zove Duhom Svetim, nego sa-mo u Gospodu, jer Gospod je trojstvo*, to jest Bo`ansko
33
Bog, Promisao, Stvaranje
* Trojedinstvo, (prim. prev.)
koje se zove Otac, Bo`ansko Ljudsko koje se zove Sini proizlaze}e Bo`ansko koje je Duh Sveti; i ovo trojstvoje jedan, jer pripada jednoj osobi i mo`e da se zove tro-jedinim.*
U ovome {to sledi bi}e potvr|eno ono {to je re~enoo Atanazijevom nauku: (1) o Trojstvu; (2) o Jedinstvu oso-be u Gospodu; (3) bi}e pokazano da je to po Bo`anskomProvi|enju tako uobli~eno da se, iako izgleda da se nesla`e sa istinom, ipak sla`e s njom; prvo }e biti pokazanoda postoji trojstvo u Gospodu, a onda }e biti pokazanoda Bo`ansko koje se naziva Ocem jeste On, da Bo`anskokoje se naziva Sinom jeste On i da Bo`ansko koje se na-ziva Duhom Svetim jeste On. (Otkr. Obj. 1106)
14. Sada }emo razmotriti pitanje slaganja svega ovo-ga u Atanazijskom verovanju sa istinom da je Bog, u komeje trojstvo, jedan po su{tini i po osobi; a da bi se ustano-vilo i dokazalo ovo slaganje, postupi}u na ovaj na~in:
Atanazije prvo nau~ava slede}e:
Katoli~ka (tj. sveop{ta ili univerzalna) vera je to da semi klanjamo Bogu u trojstvu, i trojstvu u jedinstvu, bezme{anja osoba ili razdvajanja su{tine.
Kada se razume da umesto tri postoji jedna osoba,ove re~i jasno se mogu shvatiti ovako:
Katoli~ka vera je u tome da se klanjamo jednom Bo-gu u trojstvu, trojstvu u jednom Bogu, i da je Bog, u ko-me je trojedinstvo, jedna osoba; i da je trojstvo u Bogujedna su{tina, tako je jedan Bog u trojstvu i trojstvou jedinstvu. Niti su osobe pome{ane niti je su{tina po-deljena.
34
Emanuel Svedenborg
* ^ovek je i u tome stvoren na sliku Bo`ju {to i u njemu postoji troj-stvo, gde je ljubav otac, mudrost sin, a delovanje je duh sveti, (prim.prev.)
Da osobe nisu pome{ane niti da je su{tina podelje-na, vide}e se jasno iz ovoga {to sledi. Atanazijevo u~enjedalje nau~ava:
Jer jedna je osoba Otac, druga je Sin, a tre}a je Sve-ti Duh, ali je Bo`anstvo Oca, Sina i Svetoga Duhajedno i isto, i stoga ~ast jednaka.
Tako|e, i u ovom slu~aju, kada se umesto tri osoberazume jedna osoba u kojoj je trojstvo, ove re~i su po sebiistinite i mogu se shvatiti kao jasna ideja na ovaj na~in:
Trojedinstvo u Gospodu kao u jednoj osobi jeste Bo-`ansko koje se zove Ocem, Bo`ansko Ljudsko koje se zoveSinom i Proizlaze}e Bo`ansko koje se zove Duhom Svetim;ali Bo`anstvo ili Bo`anska su{tina od svih triju je jedna,a slava jednaka. Dalje:
Kakav je Otac, takav je Sin, a takav je i Duh Sveti.
U ovom slu~aju iskaz treba ovako razumeti: Kakvo jeBo`ansko nazvano Otac, takvo je Bo`ansko nazvano Sin,a takvo je Bo`ansko nazvano Svetim Duhom. I dalje:
Otac je nesatvoren, Sin je nesatvoren, Sveti Duh je ne-satvoren; Otac je beskrajan, Sin je beskrajan, SvetiDuh je beskrajan;Otac je Ve~an, Sin je Ve~an i SvetiDuh je Ve~an. Pa ipak, nisu tri ve~na, nego je jedanve~ni; niti su tri nesatvorena, nego je jedan nesatvo-reni. Kao {to je Otac svemogu}, tako je i Sin svemo-gu}, a tako je i Sveti Duh svemogu}, pa ipak nisu trisvemogu}a, nego jedan svemogu}i.
Kada se umesto tri osobe razume jedna osoba u ko-joj je trojedinstvo, tada su ovi navodi u sebi istiniti i onisadr`e jasnu ideju, kao {to sledi:
Kao {to je Bo`ansko u Gospodu koje se naziva Ocemnesatvoreno, beskrajno i svemogu}e, tako je i Bo`an-sko Ljudsko nazvano Sinom nesatvoreno, beskrajno
35
Bog, Promisao, Stvaranje
i svemogu}e; a tako isto Bo`ansko nazvano Sveti Duhjeste nesatvoreno, beskrajno i svemogu}e; ali ova trijesu jedno, jer Gospod, u kome je trojedinstvo, jestejedan Bog kako u su{tini, tako i u osobi.
U Atanazijskom verovanju i ovako se govori:
Kao {to je Otac Bog, tako je Sin Bog i Sveti Duh jeBog; pa ipak nisu tri Boga nego jedan Bog. Iako jeOtac Gospod, Sin je Gospod i Sveti Duh je Gospod;ipak nisu tri Gospoda nego je jedan Gospod.
I u ovom slu~aju, ako se umesto tri osobe razume jednaosoba u kojoj je trojedinstvo, ove se re~i vide kao jasnaideja, kao {to sledi:
Da je Gospod, po Svom Bo`anskom nazvan Ocem, poSvom Bo`anskom Ljudskom nazvan Sinom i po SvomProizlaze}em Bo`anskom nazvan Svetim Duhom, je-ste jedan Bog i jedan Gospod, po{to tri Bo`anska, na-zvana imenima Oca, Sina i Svetoga Duha, u Gospodujesu jedno, u su{tini i u osobi.
Dalje:
Kao {to smo prinu|eni da po Hri{}anskoj istini priz-namo svaku osobu po sebi da je Bog i Gospod, ipaknam je zabranjeno, po katoli~koj religiji, da ka`emoda su tri Boga ili tri Gospoda.
U drugom primeru ovako se ka`e:
Kao {to smo vezani Hri{}anskom istinom da prizna-mo svaku osobu da je Bog i Gospod, tako ne sme-mo, po hri{}anskoj veri, pomenuti da su tri Boga ilitri Gospoda.
Ove re~i ne mogu se nikako druga~ije razumeti ne-go da po hri{}anskoj veri moramo priznati i misliti da posto-je tri Boga i tri Gospoda, ali da ne smemo, po hri{}anskoj
36
Emanuel Svedenborg
veri i religiji, imenovati tri Boga ili tri Gospoda, ili gov-oriti o njima. Me|utim, to se ~ini jer ve}ina ljudi misli otri Boga koja su u koordinaciji i odatle se nazivaju koordi-naciono trojedinstvo, ali ipak moraju da govore o jednomBogu. Ali po{to ne postoje tri osobe nego jedna osoba, ta-da bi, umesto navedenih re~i koje treba ukloniti iz Ata-nazijevog u~enja, trebalo koristiti slede}e:
Kada priznamo da je trojedinstvo u Gospodu, tadaje od istine, a tako i od hri{}anske vere i religije, da prizna-jemo jednog Boga i jednog Gospoda i usnama i srcem. Jerkada bi nam se dozvolilo da priznamo i mislimo o tri,tada bi bilo dozvoljeno i verovati u tri, jer verovanje ili verapripadaju misli i priznanju, pa stoga i govoru, a ne go-voru odvojeno od misli i priznanja.
Posle ovoga sledi:
Otac je sa~injen ni iz ~ega, niti je stvoren niti ro-|en; Sin je samo od Oca, niti je stvoren niti sa~i-njen, nego ro|en; Sveti Duh je od Oca i od Sina,niti je stvoren niti sa~injen niti ro|en, nego proiz-lazi. Prema tome, Otac je jedan, ne tri Oca; jedanSin, ne tri Sina; jedan Sveti Duh, ne tri Sveta Duha.
Ove tvrdnje se potpuno sla`u sa istinom, pod uslo-vom da se umesto Oca razume Bo`ansko Gospodovo kojese naziva Otac, umesto Sina – njegovo Bo`ansko Ljudsko,a umesto Svetog Duha – njegovo Proisti~u}e Bo`ansko.Jer je Bo`ansko Ljudsko, koje se naziva Sinom, ro|enood Oca, a od oboje Bo`ansko, nazvano Sveti Duh, kojeproizlazi. Ali posebno }emo govoriti o Bo`anskom Ljud-skom, ro|enom od Oca, u onome {to sledi.
O~igledno je iz ovih razmatranja da se Atanazijskoverovanje sla`e sa gornjom istinom da je Bog jedan kakou su{tini, tako i u osobi, pod uslovom da se umesto triosobe razume jedna, u kojoj je trojedinstvo nazvano Ocem,Sinom i Duhom Svetim. U onome {to sledi bi}e dokazano
37
Bog, Promisao, Stvaranje
sli~no slaganje u odnosu na jedinstvo osobe u Gospodu.(Otkr. Obj. 1107)
15. Sada pristupamo pitanju slaganja Atanazijskogverovanja sa ovom istinom: da je Ljudsko Gospodovo Bo-`ansko od Bo`anskog, koje je u njemu bilo pre za~e}a.A to da je Ljudsko Gospodovo Bo`ansko ne izgleda da senau~ava u Atanazijevom u~enju; me|utim, slu~aj je takav(da se ono nau~ava) kao {to je o~igledno iz ovih iskazau u~enju:
Na{ Gospod Isus Hristos, Sin Bo`ji, jeste Bog i ^ovek;koji, iako Bog i ^ovek, nije dva, nego jedan Hristos;jedan potpuno po jedinstvu osobe, po{to su razumnadu{a i telo jedna osoba.
Sada, po{to su du{a i telo jedan ~ovek i prema tomejedna osoba, i po{to je du{a onakva kao i telo, to sledi da,po{to je Njegova du{a od Oca Bo`anska, tako i telo (cor-pus), koje je Njegovo Ljudsko, jeste Bo`ansko. Istina, Onje dobio telo, ili ljudsko (corpus sed humanum) od maj-ke, ali to je On odstranio u svetu i preuzeo Ljudsko odOca, i to je Bo`ansko Ljudsko.*
U u~enju se ka`e:
Jednak Ocu po Bo`anskom, pot~injen Ocu po Ljud-skom.
I ovo se sla`e sa istinom ako se misli na ljudsko odmajke. U u~enju se ka`e i ovo:
Bog i ^ovek su jedan Hristos, ne jedan po pretva-ranju Bo`anske su{tine u Ljudsku nego po uvo|enjuLjudske su{tine u Bo`ansku; jedan potpuno, ne po me-{anju supstancije nego po jedinstvu osobe.
38
Emanuel Svedenborg
* Postoje ~etiri teorije o tome kako je Gospod odstranio materinsko ilimaterijalno ljudsko, da li se ono oduhovilo ili se raspalo i raspr{ilo u ato-me itd, (prim. prev.)
I ove se re~i sla`u sa istinom, po{to du{a sebe nemenja u telo niti se me{a s telom da bi postala telo, negopreuzima telo u sebe. Tako su du{a i telo potpuno dveodvojene stvari, ali su ipak jedan ~ovek. A u odnosu naGospoda one su jedan Hristos, to jest jedan ^ovek, kojije Bog. O Bo`anskom Ljudskom Gospodovom bi}e vi{ere~eno u onome {to sledi. (Otkr. Obj. 1108)
16. Atanazijevo u~enje je istinito u svim svojim po-jedinostima u odnosu na trojstvo i Gospoda, pod uslovomda se umesto tri osobe razume jedna osoba u kojoj jetrojstvo, i da se veruje da je Gospod jedna osoba. Ovo sedogodilo po Gospodovom Bo`anskom Provi|enju; jer dasu prihvatili trojstvo osoba u to vreme, oni bi postali ari-jevci ili socinijanci, i tako bi Gospod bio priznat samo kao^ovek, a ne kao Bog, a posledica toga bi bila da Hri{-}anska crkva nestane, a da se nebo zatvori ~oveku Crkve.Jer niko nije pripojen nebu niti je prihva}en posle smrtiu nebu ako u ideji svoje misli vidi Boga samo kao ~ove-ka, i ako u isto vreme ne veruje da je Bog jedan u su{tinii osobi, po ~emu se i neznabo{ci mogu spasti, odnosno (ni-je pripojen nebu) ako ne priznaje Gospoda, Njegovo Bo-`ansko i Njegovo Ljudsko, kroz koje se ljudi Hri{}anskecrkve spasavaju, pod uslovom da u isto vreme `ive hri{-}anskim `ivotom. To je bilo po Bo`anskom dopu{tenjuda je Atanazije oblikovao u~enje o Bogu i Gospodu na tajna~in, a to je najva`nije u~enje. Jer Gospod je predvideoda rimokatolici ne}e priznati Bo`ansko Gospodovo ni najedan drugi na~in; ~ak i danas oni odvajaju Njegovo Bo`an-sko od Njegovog Ljudskog; i da reformisani (protestanti)ne}e prepoznati Bo`ansko u Ljudskom Gospodovom, jeroni koji odvajaju veru od ljubavi prema bli`njemu, to nevide; ipak i jedni i drugi priznaju Bo`ansko Gospodovo utrojstvu osoba. Stoga je u~enje koje se naziva Atanazij-skim verovanjem bilo napisano po Gospodovom Bo`anskomProvi|enju na takav na~in da je sve u njemu istinito, pod
39
Bog, Promisao, Stvaranje
uslovom da se umesto u tri osobe veruje da je Gospod je-dna osoba. Tako isto je po Provi|enju da su oni ozna~enikao osobe, jer osoba je ^ovek, a Bo`anska osoba je Bog,koji je ^ovek. Ta ~injenica je otkrivena ovoga dana ra-di Nove crkve, koja se zove Sveti Jerusalim. (Otkr. Obj.1109).*
40
Emanuel Svedenborg
* Autorov cilj i misija bili su da najavi dolazak Novog Jerusalima, kaonove duhovne dispenzacije sa Novom Objavom, koja je sadr`ana u auto-rovim teolo{kim spisima, (prim. prev.)
DRUGO POGLAVLJE
Bog
17. Da u Bogu postoji trojedinstvo (trinum) – SamoBo`ansko koje se zove Otac, Bo`ansko koje se zove Sini proizlaze}e Bo`ansko koje se zove Sveti Duh, o~igled-no je kako iz Re~i (Bo`je), tako i iz Bo`anske Su{tine, ai iz neba*.
(1) Iz Re~i. Sam Gospod nau~ava (u Re~i) da su Otaci On jedno, i da Sveti Duh proizlazi od Njega i od Oca;isto tako tamo gde nau~ava da su Otac u Njemu i On uOcu, i da Duh Istine, koji je Sveti Duh, ne govori od se-be nego od Gospoda. To se vidi i iz Starog zaveta, gde seGospod naziva Jehovom, Sinom Bo`jim i Svecem Izra-iljevim.
(2) Iz Bo`anske Su{tine. Jedno Bo`ansko po Sebi ni-je mogu}e, nego mora da bude u trojstvu; ovo trojstvo sesastoji od Bi}a (Esse), Postojanja (Manifestacije ili Exi-stere) i Proizlaze}eg, jer se Bi}e mora nu`no manifesto-vati, a po{to se manifestuje, to mora i da deluje**, a totrojstvo je jedno u su{tini i u osobi, i ono je Bog. Ovo semo`e rasvetliti pore|enjem. An|eo u nebu je trojstvo, sto-ga je jedno. Esse (su{tina) an|ela naziva se njegovom du-{om, njegovo postojanje (manifestacija) naziva se njegovimtelom, a ono {to proizlazi iz oba naziva se sferom njego-vog `ivota bez koje on ne postoji. I po ovome trojstvuan|eo je slika Bo`ja i naziva se sinom Bo`jim, a tako inaslednikom, a i bogom; pa ipak an|eo nije `ivot od sebe,
41
* iz autorovih iskustava u nebu, (prim. prev.)** stvara ili daje plodove, (prim. prev.)
nego je prijemnik (sasud) `ivota, dok je samo Bog `ivotod Sebe.
(3) Iz neba. Bo`ansko trojstvo, koje je jedno u su-{tini i u osobi, takvo je i u nebu. Jer Bo`ansko koje senaziva Ocem i Bo`ansko koje se naziva Sinom pokazujuse (u nebu) pred an|elima kao Sunce, dok se Bo`anskoproizlaze}e pokazuje kao svetlost i toplota zajedno, pri ~e-mu su svetlost Bo`anska Istina a toplota Bo`ansko Dobro.Tako Bo`ansko koje se naziva Ocem jeste Bo`ansko Esse.Bo`ansko Ljudsko koje se naziva Sinom jeste Bo`anskoExistere od Esse, dok je Bo`ansko koje se naziva Sveti Duh– Bo`ansko Proizlaze}e od Bo`anskog Existere i Bo`anskogEsse. Ovo trojstvo jeste Gospod u nebu; ono je NjegovaBo`anska Ljubav koja se pokazuje (u nebu) kao Sunce.(Otkr. Obj. 1111)
18. Re~eno je da jedno Bo`ansko od sebe nije mo-gu}e, nego da mora nu`no da bude trojstvo, i da je to troj-stvo jedan Bog u su{tini i u osobi. Sada se postavlja pitanje:Kakvo je bilo trojstvo u Bogu pre nego {to se Gospodobukao u Ljudsko* i pre nego Ga je u~inio Bo`anskim usvetu. I tada je Bog bio ^ovek; imao je jedno Bo`ansko,jedno Bo`ansko Ljudsko i jedno Proizlaze}e Bo`ansko, ili (jeimao) Bo`ansko Esse, Bo`ansko Existere, i Bo`ansko Pro-izlaze}e; jer, kao {to je re~eno, bez trojstva nema Boga.Odgovor glasi: Kako tada** Bo`ansko Ljudsko nije bilou poslednjem (ultimum) koje se naziva meso i kosti – kojeje tako isto u~inio Bo`anskim kada je bio na svetu; ono(poslednje) je bilo dodato; sada je ono Bo`je Bo`anskoLjudsko.***
42
Emanuel Svedenborg
* ili uzeo na sebe ljudsko, (prim. prev.)** pre ro|enja na svetu, (prim. prev.)*** Prema autoru, postojalo je jedno Bo`ansko Ljudsko koje je usu{tini Bo`ansko Istinito ili Bo`anska Mudrost od ve~nosti ili ab aeter-no. Ovo je Gospod proslavio odnosno u~inio Bo`anskim uzev{i na Se-be ~isto ljudsko telo i kost preko majke; ovo zemaljsko ljudsko je pri-
Ovo mo`e da se razjasni slede}im pore|enjem: Sva-ki an|eo je ~ovek koji poseduje du{u, telo i ono {to iz to-ga proisti~e, pa ipak on nije potpuno ~ovek jer nema mesoi kosti kao ~ovek na svetu.*
Da je Gospod u~inio bo`anskim Svoje Bo`ansko Ljud-sko i u poslednjem, a to je meso i kost, to je On dokazaou~enicima – koji su videv{i Ga pomislili da vide duha –rekav{i:
Dodirnite me i vidite, jer duh nema tela i kostiju kao{to vidite da ja imam. (Luka, 24:39)
Iz toga se vidi da je Gospod sada vi{e ^ovek nego{to su to an|eli.
Napravili smo pore|enje izme|u an|ela i ~oveka, alitreba razumeti da Bog ima `ivot u Sebi, dok an|eo nema`ivot u sebi, jer je samo prijemnik `ivota. Da je Gospod`ivot u Sebi, kako u pogledu Bo`anskog (Samog) tako iBo`anskog Ljudskog, to On u~i kod Jovana:
Kao {to Otac ima `ivot u sebi, tako je dao i Sinuda ima `ivot u sebi. (Jovan, 5:26)
43
Bog, Promisao, Stvaranje
vuklo sve demone i satane da poku{aju da Ga uni{te kroz isku{enjakojima je On odoleo; tako je zemaljsko ljudsko bilo popri{te borbi sdemonima, koji Mu ne bi mogli pri}i da nije uzeo na sebe zemaljskoljudsko, preko kojega je nasledio sklonost ka zlu; naime, demoni i sata-ne ne mogu da napadnu onoga koji nema sklonost k tome {to oni volei {to je njihov `ivot u paklu; kroz duhovno ro|enje ~ovek dobija snaguda se odupre moralnom i duhovnom zlu jer mu Gospod daje silu koja do-lazi od Njegovog proslavljenog Ljudskog, kako onoga od ve~nosti takoi onoga koje je dobio preko majke Marije; sva bo`anska mo} je ujedi-njena u Bo`anskom Ljudskom koje nazivamo Gospodom. To je deo ono-ga {to se mo`e re}i o autorovom poimanju Svetog Trojstva. Na{ emi-nentni teolog bla`enopo~iv{i Justin Popovi} u svojoj Dogmatici napisaoje da je Svedenborgovo u~enje o trojstvu – monarhisti~ko, {to mislimda zna~i da je po Svedenborgu Bog Sin ili Bo`ansko Ljudsko central-na figura Trojstva, (prim. prev.)* Prema autoru, an|eo ima telo kao i ~ovek, samo {to je od duhovne ane od zemaljske supstancije, to jest ono je na vi{oj elektro-magnetskojvibraciji ili slede}oj dimenziji, (prim. prev.)
Gospod ho}e da ka`e da je Otac (samo) Bo`anskou Njemu; On ka`e i na drugome mestu da je: Otac u nje-mu, i da su on i Otac jedno. (Otkr. Obj. 1112)
19. Neki u hri{}anskom svetu misle da je Bog uni-verzalna sila; neki da je On priroda u onome {to je unjoj najdublje; neki da je On kao oblak koji lebdi u etru;neki da je svetlosni zrak; a neki o Njemu i ne misle; maloko pomi{lja kako je Bog ^ovek, a On upravo jeste ^ovek.
Ima nekoliko razloga zbog kojih hri{}ani ovako misle.Prvi je to {to po njihovom u~enju postoje tri Bo`anskeosobe me|usobno odvojene – pri ~emu je Otac nevidljiviBog i u isto vreme Gospod, ali po svom ljudskom nije Bog.Drugi razlog je to {to veruju da je On duh; a neki jo{veruju i misle da je duh ne{to kao vetar, da{ak ili etar,a u stvari svaki duh je ~ovek. Tre}i razlog je to {to su hri{-}ani postali svetovni zato {to veruju da je vera bez `ivotadovoljna (za spasenje), a zbog ljubavi prema sebi postalisu i telesni (puteni); a svetovni i telesni ~ovek vidi Bogasamo u prostoru, i na taj na~in Ga vidi kao ne{to dubokou prirodi ili svemiru; dakle, kao ne{to {to se prostire. Me-|utim, ideja prostora smeta da se vidi Bog, jer u duhov-nom svetu prostor ne postoji, ve} samo privid prostora.Svaki ~ulni ~ovek misli o Bogu na isti na~in, jer njegovase misao izdi`e malo iznad njegovoga govora. A njego-va misao kao da ka`e sama sebi: „Ono {to oko vidi i {toruka dodiruje, to je ono {to znam da postoji“, a sve ostaloon smatra naga|anjem. Ovo su razlozi zbog kojih hri{}an-ski svet ne misli o Bogu kao o ^oveku. Da u hri{}anskomsvetu postoji i odbojnost prema toj ideji (da je Bog ^ovek),zna}ete ako ispitate sami sebe i mislite o Bo`anskom Ljud-skom; a u stvari Ljudsko Gospodovo je Bo`ansko*. Me-|utim, tako ne misle prosti duhom nego upravo oni koji suu~eni; mnogi me|u ovima su slepi jer su duhovno zaslepljeni
44
Emanuel Svedenborg
* Bo`anske prirode, (prim. prev.)
svojom umi{ljenom pameti, kao {to to ka`e Gospod kodMateje (11:25 i 13:13-15). Ali neka ovi znaju da svima ko-ji vide Boga kao ^oveka, to dolazi od Gospoda*, a oni-ma koji Ga ne vide kao ^oveka, to dolazi otuda {to Gagledaju iz samih sebe. (Otkr. Obj. 1113)
20. A sada }u izneti ne{to zaista vredno pa`nje. Sva-ki ~ovek, kada misli kao duh**, vidi Boga kao ^oveka, ~aki onaj koji je kao ~ovek u zemaljskom telu mislio da jeBog oblak, ili magla, ili vazduh, ili etar, ili Ga je poricao.^ovek misli kao duh onda kada misli apstraktno***, a mi-sli telesno kada ne misli apstraktno. Da svaki ~ovek kaoduh misli o Bogu da je ^ovek, bilo mi je pokazano doksam posmatrao ljude posle smrti (zemaljske), kada mislekao duhovi. Jer ljudi posle smrti postaju duhovi, a tada mo-gu o Bogu da misle samo kao o ^oveku. Izveden je opitda bi se videlo kako ne mogu misliti druga~ije. Radi togasu bili dovedeni u stanje u kojem su bili na svetu, i tadasu zaista mislili da je Bog oblak, svetlosni zrak, etar iliprosto ni{ta. Ali ~im su se vratili u stanje u kojem su bilikao duhovi, opet su mislili o Bogu kao o ^oveku. Tome suse i sami ~udili i govorili da je to tako usa|eno u svako-ga duha. Ali zli duhovi, koji su osporavali Boga dok su bilina svetu, osporavaju Ga i posle smrti, ali zato (umesto Bo-ga) obo`avaju nekog zlog duha koji nad njima vlada pomo-}u |avolskih ve{tina. Rekli smo da je usa|eno u svakogaduha da misli o Bogu kao o ^oveku, a da se to ostvarujena takav na~in {to Gospod uliva takvu misao u unutarnjedelove ~ovekove misli; to se vidi po tome {to an|eli svihnebesa priznaju samo Gospoda; priznaju Njegovo Bo`an-sko koje se zove Otac, vide Njegovo Ljudsko, a oni samisu u Bo`anskom koje proizlazi. An|eli nisu an|eli od se-be, nego od Bo`anskoga koje primaju od Gospoda; na taj
45
Bog, Promisao, Stvaranje
* to jest Gospod ih vodi da Ga tako vide, (prim. prev.)** posle zemaljske smrti, (prim. prev.)*** odvojeno od zemaljskog tela, (prim. prev.)
na~in oni su u Gospodu, pa prema tome, kada misle o Bo-gu, mogu samo da misle o Gospodu u Kome su i od Ko-ga dolazi njihova misao. Osim toga, nebo u celini je kaojedan ^ovek, koji se zove i Ogromni ^ovek (Homo Ma-ximus), pa su prema tome an|eli u ovome ^oveku, kojije (u stvari) Bo`ansko {to proizlazi od Gospoda, kao {to jeve} re~eno. A po{to se njihove misli prostiru prema obli-ku neba, o Bogu mogu da misle samo kao o oveku. Re~ju,an|eli sva tri neba misle o Bogu kao o ^oveku, i ne mo-gu druga~ije da misle; kada bi po`eleli da misle druga-~ije, prestali bi da budu an|eli i pali bi iz neba. Iz toga jeo~ito da je usa|eno u svakoga ~oveka da misli o Bogu kaoo ^oveku kada misli kao duh. (Otkr. Obj. 1115)
21. Upravo zbog ove uro|ene sposobnosti drevni lju-di su se vi{e nego njihovo potomstvo klanjali vidljivom Bo-gu u ljudskom obliku. Re~ svedo~i da su oni videli Bogakao ^oveka, na primer, kada je Adam ~uo glas Jehovin dokje ovaj hodao po vrtu; da je Mojsije govorio s Jehovom li-ce u lice; da je Abraham video Jehovu kao tri an|ela; daje Lot govorio s dva an|ela. Jehovu su kao ^oveka videli iHagara, Gideon i Jo{ua; Danilo Ga je video kao Starca i kaoSina ove~jeg; a tako isto video Ga je i Jovan kao Sina o-ve~jeg usred sedam sve}njaka; a tako su Ga videli i proroci.
Da je to bio Gospod Kojega su oni videli, to On samnau~ava tamo gde ka`e da se Avram radovao Njegovom da-nu, i da je video (taj dan), i da se radovao (Jovan, 8:56); ta-ko isto, da je On bio pre Avrama (stih 58), i da je bio prenego {to je svet postao (Jovan, 17:5, 24). Nisu videli Oca ne-go Sina, jer se Bo`ansko Bi}e (Divinum Esse) ne mo`e vide-ti osim kroz Bo`ansko Postoje}e (Divinum Existere), koje jeBo`ansko Ljudsko (Divinum Humanum). Da nije vi|eno Bo-`ansko Bi}e nazvano Ocem, Gospod nau~ava kod Jovana:
Ne da je iko video Oca, osim onoga koji je kod Oca,on je video Oca. (Jovan, 6:46)
46
Emanuel Svedenborg
I opet:
Niko nikada nije video Oca osim jedinorodni Sin,koji je u grudima Oca, koji ga je pokazao (1:18).
Iz svih ovih odlomaka jasno je da drevni ljudi nisuvideli Bo`ansko Bi}e koje je Otac, niti su ga mogli vide-ti, nego su ga videli kao Bo`ansko Postoje}e koje je Sin.
Po{to je bi}e u onome {to postoji kao {to je du{a utelu, iz toga proizlazi da onaj koji vidi Bo`ansko Posto-je}e ili Sina, vidi i Bo`ansko Bi}e ili Oca, a to Gospoddokazuje ovim re~ima:
Filip re~e: Gospode, poka`i nam Oca; a Isus mu re-~e: Zar sam toliko dugo s vama, a ti me ne poznaje{,Filipe? Onaj koji vidi mene, vidi Oca, pa kako ondaka`e{: Poka`i nam Oca? (Jovan, 14:8, 9)
Iz ovoga je o~ito da je Gospod Bo`ansko Postoje}e ukojem je Bo`ansko Bi}e; tako je on Bogo-^ovek koga suvideli drevni (ljudi). Iz toga sledi da se Re~ mora razume-ti doslovno, to jest da Bog ima lice, o~i i u{i, a tako istoi ruke i stopala. (Otkr. Obj. 1116)*
22. Po{to je ideja o Bogu kao o ^oveku usa|ena usvakoga, mnogi narodi su obo`avali ljude kao bogove, naprimer, u Gr~koj i Italiji, kao i u kraljevstvima koja su bi-la pod njihovom vla{}u; tako su njihovi bogovi bili Saturn,Jupiter, Neptun, Pluton, Apolon, Merkur, Junona, Miner-va, Dijana, Venera i njen sin, kao i drugi; verovalo se davlast nad ~itavim svetom pripada njima. Razlog {to su videli
47
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ovo zvu~i ~udno, to jest da se Re~ Bo`ja mora razumeti doslovno, jerse to ne sla`e s autorovim u~enjem da Re~ ima unutarnji smisao. Ustvari, ovde se misli da Bog ima organe kao ^ovek kada `eli da ga lju-di vide, jer se On prilago|ava njima. U Drevnoj crkvi, to jest u Raj-skom vrtu, drevni ljudi su ga videli kao ^oveka kao {to su i sami bili,ali Ga nisu videli kada su pali duhovno; ponovo su Ga videli kao ^o-veka kada se spustio ili prilagodio, to jest kada se rodio kao Sin Bo`jikroz majku Mariju, a i posle Uskrsnu}a, (prim. prev.)
bo`anske osobine u toliko mnogo ljudi jeste to {to je tajoblik usa|en, pa su tako sve osobine Boga, kao {to suvrline, ose}anja, naklonosti i znanja, videli kao osobe. Istotako su stanovnici u Kanaanu i oko njega obo`avali Vaale,Astarote, Velzevuve, Kemo{e, Milkolme, Molohe i druge,od kojih su neki i `iveli nekada kao ljudi. Iz istog razlogadanas u paganskom hri{}anskom svetu sveci se obo`ava-ju kao da su bogovi; ljudi pred njihovim statuama kle~ei ljube ih, a na raskr{}ima pred njima skidaju kape i kla-njaju se njihovim grobovima; u slu~aju pape, ljube nje-govu papu~u, a neki bi i da ljube otiske njegovih stopala,i kad bi to njihova religija dozvolila, klanjali bi im se kaobogovima.
Sve se to radi zbog usa|ene osobine (da se Bog vidikao ^ovek); na primer, ljudi su skloni da se klanjaju bo-gu koga vide, a ne ne~emu vazdu{astom ili nekom ispa-renju, jer je to njima samo dim. Me|utim, ideja o Bogukao o ^oveku, koja dolazi iz neba, toliko je izokrenuta kodmnogih, da se ponekad i obi~an ~ovek obo`ava umesto Bo-ga, kao {to se blistava svetlost Sunca pretvara u neugled-ne boje a letnja toplota u neprijatne zadahe, zavisno odprirode predmeta na koji ta svetlost pada. Stoga mnogi mi-sle o Bogu kao o malom oblaku ili magli, ili kao o ne~emunajdubljem u prirodi; to je ~esto slu~aj me|u hri{}anima,dok je retko kod naroda kod kojih jo{ vlada svetlost razu-ma, kao {to su to Afrikanci i mnogi drugi. (Otkr. Obj. 1118)
23. Da je Bog ^ovek i da je Gospod taj Bog, to je ja-sno iz svega {to je u nebesima i ispod njih. Naime, u ne-besima sve {to proizlazi od Gospoda, kako u velikim takoi u malim stvarima, ima ljudski oblik ili se odnosi na ljud-ski oblik. Sveukupna nebesa imaju ljudski oblik, svako dru-{tvo u nebesima jeste u ljudskom obliku, svaki an|eo i svakiduh ispod nebesa jesu ljudski oblici.
Bilo mi je otkriveno da sve proizlazi od Gospoda, ka-ko veliko tako i malo, upravo u tome obliku, jer ono {to
48
Emanuel Svedenborg
proisti~e od Gospoda, sli~no je Njemu; stoga je i re~enoo Adamu i Evi da su bili sazdani na sliku i priliku Bo`ju(Postanje 1:26, 27).
Iz tog razloga su an|eli, zato {to primaju Bo`anskood Gospoda, za~u|uju}e lepote, dok su duhovi u paklu,zato {to ne primaju Bo`ansko od Gospoda, |avoli koji usvetlosti nebesa izgledaju kao ~udovi{ta. Stoga je svak unebesima poznat po ljudskom obliku u onom stepenu ukojem prima taj oblik od Gospoda. Iz svega ovoga o~i-gledno je da je Gospod jedini ^ovek*, i da je svako ono-liko ~ovek koliko prima Bo`ansko Dobro i Bo`ansku Isti-nu od Njega. Jednom re~ju, onaj koji vidi Boga kao ^ove-ka, vidi Gospoda. A to Gospod i ka`e:
Onaj koji vidi Sina i veruje u Njega, taj ima `ivotve~ni. (Jovan, 6:40)
Videti Sina jeste videti Ga u duhu, jer se to ka`eonima koji Ga nisu videli u svetu. (Otkr. Obj. 1119)
24. Rekli smo da je jedino Gospod ^ovek**, dasmo mi svi ostali onoliko ljudi koliko primamo Bo`anskoDobro i Bo`ansku Istinu od Njega. Razlog {to je Gospodjedini ^ovek je u tome {to je On sam `ivot; dok su sviljudi samo prijemnici `ivota. Razlika izme|u ^oveka kojije sami `ivot i ~oveka koji je samo prijemnik `ivota jestekao (razlika) izme|u nestvorenog i stvorenog, i izme|u bes-kona~nog i kona~nog, a ta je razlika takva da ne dopu{tapore|enje, tako da nema pore|enja izme|u Boga kao ^o-veka i bilo kog drugog bi}a, bilo da je to an|eo ili duh bilo~ovek na svetu. Da je Gospod `ivot, On Sam nau~ava:
Re~ be{e u Boga, i Re~ be{e Bog, i `ivot be{e svetloljudima; i Re~ posta telo. (Jovan, 1:1,4,14)
49
Bog, Promisao, Stvaranje
* u najpotpunijem smislu, (prim, prev.)** u punom smislu, (prim. prev.)
Tako|e:
Kao {to Otac ima `ivot u sebi, tako dade Sinu da ima`ivot u sebi. (Jovan, 5:26)
I opet:
Kao {to mene posla `ivi Otac, tako ja `ivim po Ocu.(6:57)Ja sam uskrsnu}e i `ivot. (11:25)Ja sam put, istina, i `ivot. (16:6)
Po{to je Gospod `ivot, stoga se On i naziva nadrugim mestima Kruh ili Hleb `ivota, Svetlo `ivota, Drvo`ivota, `ivi Bog i `ivot. Kako je On `ivot a svaki ~ovekje prijemnik `ivota od Njega, stoga On i nau~ava da Ondaje `ivot i da o`ivljava, kao kod Jovana:
Kao {to Otac o`ivljava (`ivodari), tako i Sin o`ivlja-va (`ivodari). (5:21)
I kod istoga:
Ja sam kruh ivota, koji silazi s neba i daje ivot svetu.(6:33)
I opet:
Zato {to ja `ivim, i vi }ete `iveti. (14:19)
Na mnogim mestima (u Re~i) ka`e se da On daje`ivot onima koji veruju u Njega; stoga je Bog nazvan Iz-vorom `ivota (Psalam 36:9), a tako isto Tvorcem, Uobli~i-teljem i Grn~arom, dok smo mi nazvani ilova~om i delomruku Njegovih. Po{to je Bog `ivot, iz toga sledi da mi uNjemu `ivimo, kre}emo se i postojimo. (Otkr. Obj. 1120)
25. Posmatran u sebi, @ivot, koji je Bog, ne mo`estvoriti drugo bi}e koje bi bilo sam `ivot; jer @ivot, to jestBog, jeste nestvoren, trajan i nedeljiv; stoga je Bog jedan.
50
Emanuel Svedenborg
Ali @ivot koji je Bog mo`e stvoriti iz supstancija oblikekoji nisu `ivoti, ali u kojima On postoji i kojima udelju-je oblik `ivota. Ti oblici (`ivota) su ljudi, a po{to su obli-ci samo prijemnici `ivota, kada su stvoreni, nisu moglibiti ni{ta drugo do slike i prilike Bo`je – slike jer pri-maju istine, a prilike jer primaju dobro, jer se `ivot i pri-jemnik (`ivota) prilago|avaju jedno drugome kao aktivnoi pasivno, ali se ne me{aju. Ljudski oblici koji su pri-jemnici `ivota ne `ive, dakle, od sebe, nego od Boga kojije jedini @ivot; stoga su sve dobro `ivota i sva istina vereod Boga, ni{ta od ~oveka, kao {to je poznato. Jer kada bibilo {ta od `ivota pripadalo ~oveku, on bi mogao hteti i~initi dobro od sebe, a tako isto razumeti i verovati istinuod sebe, i tako pripisivati zaslugu sebi; me|utim, kada onto veruje, tada se prijemni oblik `ivota zatvara odozgo iizvr}e, a s tim nestaje i razumevanje (inteligencija). Do-bro i njegova ljubav* zajedno sa istinom i njenom verom**jesu @ivot koji je Bog, jer Bog je Dobro samo i Istina sa-ma; u njima On obitava kod ~oveka. Iz ovoga sledi da je~ovek sam po sebi ni{ta, a da je onoliko ne{to koliko ne-{to prima od Gospoda. I onoliko koliko priznaje da ono{to prima nije od njega nego od Gospoda, tek tada Go-spod ~ini (uzrokuje) da je ~ovek ne{to, ne od sebe nego odGospoda. (Otkr. Obj. 1121)
26. ^oveku se ~ini kao da `ivi od sebe, ali to je ob-mana; jer kada to ne bi bila obmana, ~ovek bi mogao vo-leti Boga od sebe i biti mudar od sebe. Razlog {to izgledakao da je `ivot u ~oveku jeste taj {to je to od Gospoda,da On s tim (prividom) uti~e u najdublje ~ovekovo (bi}e)koje je udaljeno od ~ovekovog pogleda, misli i opa`anja;i u tome {to po~etni (principijelni) uzrok, koji je `ivot iposredni (instrumentalni) uzrok, koji je prijemnik `ivota,
51
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ljubav prema dobru, (prim. prev.)** S verom u istinu, (prim. prev.)
deluju kao jedan uzrok, i {to se to ose}a u posrednom uz-roku kao da je to u samom ~oveku. Ovo se mo`e upore-diti sa ose}ajem svetla u oku koje kao da prouzrokujevid; sa zvukom u uhu koji kao da uzrokuje sluh; sa le-te}im ~esticama u vazduhu koje kao da prouzrokuju noz-drve i miris, i sa ~esticama hrane koje kao da uzrokujuna jeziku ukus; dok u stvari o~i, u{i, nozdrve i jezik jesusamo organizovane supstance, dakle, posredni (instrumen-talni) uzroci; dok u stvari posredni i na~elni uzroci de-luju kao da su jedan uzrok. Po~etnim ili principijelnimuzrokom naziva se ono {to deluje, a posrednim ili instru-mentalnim naziva se ono {to trpi delovanje. Onaj kojiduboko ispituje ovaj predmet mo`e videti da je ~ovek, sasvim {to mu pripada, organ `ivota, a da ono {to je uzrokose}aja opa`anja ulazi spolja, i da sami @ivot ~ini to da~ovek ose}a kao da `ivot dolazi od njega. Ima jo{ jedanuzrok tome {to ~ovek ose}a kao da `ivot poti~e od njega,a to je {to je Bo`anska Ljubav takva da `eli da saop{ti(preda) ~oveku ono {to je Njeno, ali ipak u~i istinu dato nije ~ovekovo.* Tako Gospod `eli da ~ovek misli iho}e, i da govori i postupa kao od samoga sebe, ali trebada priznaje da to nije od njega, jer bez toga ne mo`e pri-miti novi oblik**. (Otkr. Obj. 1122)
27. Ka`e se i misli da je @ivot sam Bog ili da je Bogsam @ivot, a da se pri tome nema ideje (predstave) o to-me {ta je to `ivot, pa se prema tome iz tih izkaza ne mo-`e znati ni {ta je Bog. U ~ovekovoj misli postoje dve ideje:jedna apstraktna (neograni~ena), koja je duhovna, i drugane-apstraktna (konkretna ili ograni~ena), koja je prirodna.Apstraktna duhovna ideja o `ivotu kao o Bogu jeste to da
52
Emanuel Svedenborg
* Bog je beskrajno Dobar, ali je u isto vreme i beskrajno Istinit, pa pre-ma tome ne mo`e a da ne ka`e istinu; samo je On ka`e na takav na~inda ni najmanje ne umanji zadovoljstvo i sre}u ~ovekovu, (prim. prev.)** Ponovo biti ro|en, prim. prev.)
je (Bog) sama ljubav i sama mudrost; i da je ljubav od mu-drosti (proisti~e iz mudrosti), i da je mudrost od ljubavi(proist~e iz ljubavi). S druge strane, ne-apstraktna prirod-na ideja* o @ivotu kao o Bogu (koji je Bog) jeste to da jeNjegova ljubav kao vatra i Njegova mudrost kao svetlost,a zajedno su kao blistavo zra~enje. Ova prirodna idejadolazi iz saobraznosti**, jer je vatra saobrazna ljubavi asvetlost mudrosti, pa se stoga u Re~i vatra saobra`ava lju-bavi a svetlost mudrosti. I kada se beseda propoveda izRe~i, moli se da se nebeska vatra zapali u srcima, gde sepod vatrom misli na Bo`ansku Ljubav, i da nebeska svet-lost obasja umove, a pod time se misli na Bo`ansku Mu-drost.
O su{tini Bo`anske Ljubavi, koja je u Bo`anskoj Mu-drosti sami @ivot, ne mo`e se misliti jer je bezgrani~na,pa stoga prevazilazi mo} ljudskog shvatanja, ali se o njojmo`e misliti po tome kako se ona pokazuje***. Tako seGospod pokazuje pred an|elima kao Sunce iz kojeg pro-isti~u toplota i svetlost; Sunce je Bo`anska Ljubav, to-plota je proizlaze}a Bo`anska Ljubav koja se naziva Bo-`anskim Dobrom, dok je svetlost proisti~u}a Bo`anskaMudrost koja se naziva Bo`anskom Istinom. Pa ipak nijedozvoljeno misliti o @ivotu koji je Bog kao o vatri, a da sepri tome ne misli na ljubav i mudrost; to jest da je Bo-`anska Ljubav kao vatra a Bo`anska Mudrost kao svetlo,i da su Bo`anska Ljubav i Bo`anska Mudrost zajednoblistavo zra~enje. Jer Bog je savr{eni ^ovek, u licu kao^ovek, u telu kao ^ovek, gde nema razlike u obliku ne-go samo u su{tini. A Njegova su{tina je u tome da je Onsama ljubav, i sama mudrost, pa tako i sami @ivot. (Otkr.Obj. 1124)
53
Bog, Promisao, Stvaranje
* Konkretna prirodna ideja, (prim. prev.)** Korespondencije ili metafore, (prim. prev.)***Prema izgledu ili prividu, (prim. prev.)
28. Ne mo`e se misliti o @ivotu koji je Bog, a dase ne misli i o stupnjevima po kojima `ivot silazi iz naj-dubljih u poslednje (stvari).* Postoji najdublji a i posled-nji (ultimum) stepen `ivota, a me|u njima i posredni ste-pen ivota. Razlika me|u njima je kao (razlika) izme|u pret-hodnih (apriornih) i potonjih (posteriornih) stvari; ili kaoizme|u manje i vi{e op{tih stvari, jer ono {to je prvo iliprethodno jeste manje op{te, a ono {to je potonjeg ste-pena jeste op{tije**. Ovi stepeni `ivota postoje u svakom~oveku od stvaranja i otvaraju se prema tome kako on pri-ma `ivot od Gospoda. Kod nekih je otvoren samo posled-nji stepen, kod nekih srednji ili me|ustepen, a kod nekihnajdublji. Oni kod kojih je otvoren najvi{i stepen ivota po-sle smrti postaju an|eli najvi{eg ili tre}eg neba; oni kodkojih je otvoren srednji stepen postaju an|eli srednjeg ilidrugog neba, a oni kod kojih je otvoren potonji ili najni`istepen postaju an|eli potonjeg ili najni`eg neba. Ovi ste-peni zovu se stepeni `ivota u ~oveku, ali su to u stvari ste-peni ~ovekove mudrosti i ljubavi, jer se otvaraju onakokako on prima mudrost i ljubav, to jest `ivot od Gospo-da. Ovakvi stepeni `ivota postoje u svakom organu, u svimtkivima i udovima, i oni deluju u slozi sa stepenima `i-vota u mozgu prema uticaju***, a postoje i u ko`i, hrska-vici i kostima, koje su u poslednjem (potonjem) stepenu`ivota.
Razlog {to ovi stepeni postoje u ~oveku jeste to {tooni proisti~u od Gospoda, s tim {to su oni u Njemu `i-vot, dok su u ~oveku prijemnici `ivota. Ali treba znati dau Gospodu postoje od ovih i vi{i stepeni, i da oni tako|e
54
Emanuel Svedenborg
* Ono {to je nadublje, to je u stvari najvi{e, jer ide prema savr-{enstvu iznutra ka spolja, to jest od najvi{eg do najni`eg neba, kao {tose vidi u nastavku teksta, (prim. prev.)** Generalno, od re~i gens generis, {to izna~ava vrstu ili rod, (prim.prev.)*** Influksu iz Neba a od Gospoda, (prim. prev.)
mogu biti vi{i i ni`i @ivot.* Jer Gospod nau~ava da je On@ivot, a tako isto da ima telo i kosti.** (Otkr. Obj. 1125)
29. Po{to je Bog @ivot, iz toga sledi da je On ne-stvoren. Razlog {to je nestvoren jeste u tome {to @ivot nemo`e biti stvoren, nego samo mo`e da stvara. Jer biti stvo-ren, zna~i poticati iz ne~ega drugoga, i kada bi `ivot poti-cao od ne~ega drugoga, tada bi to drugo bilo `ivot. I taj`ivot bi bio `ivot u sebi. A kada ovo Prvo ne bi bio `i-vot u sebi (ili po sebi), tada bi bio ili od drugoga ili odsebe; a ne mo`ete govoriti o `ivotu od sebe, jer od sebepodrazumeva poreklo, pa bi ono bilo ni iz ~ega, a iz ni-~ega ne postaje ni{ta (Ex nihilo nihil fit). Ovo Prvo, kojejeste u sebi, a od kojega je sve stvoreno, jeste Bog, kojise po Bi}u (Esse) u Sebi naziva Jehovom. Razum mo`eda vidi da je tako. A naro~ito ako se to poka`e onim {toje stvoreno. Sada, po{to ono {to ne poti~e ni iz ~ega po-stoji po sebi (jeste samopostoje}e), iz toga sledi da suBi}e i Manifestacija u Bogu jedno; jer po{to ne poti~e niiz ~ega drugoga, On postoji sam po sebi. Dakle, to je @i-vot sam koji je Bog, i koji je ^ovek. (Otkr. Obj. 1126)
30. Da je sve od @ivota samog koji je Bog, i koji je^ovek, mo`e se pokazati ako se posmatra ~ovek koji je~ovek u onome {to je poslednje, srednje i najdublje. Jer ~o-vek koji je na svetu bio sasvim telesan, a to zna~i da jeslabo opa`ao***, i pored toga se pojavljuje u duhovnomsvetu kao ~ovek po{to odbaci materijalno telo. Isto tako
55
Bog, Promisao, Stvaranje
* Postoje stepeni ili pojasevi savr{enstva od Gospoda kao BeskrajneLjubavi i Mudrosti, u kojima nema stvaranja, po{to stvaranje po~inje naodstojanju tri stepena od centra, vidi dela Nebo i Pakao, br. 120 i Nebe-ske Tajne, br. 727, (prim. prev.)** O ovim neprekidnim stepenima vidi u delu Nebo i Pakao, br. 33,34, 38, 39, 208, 209, 211, 435, gde su potpunije opisani. Znanje tih bro-jeva iz toga dela bi}e korisno da bi se razumelo ono {to sledi, prim. prev.)*** dublje stvari, (prim. prev.)
~ovek koji je na svetu bio samo ~ulan i prirodan u svome`ivotu, a to zna~i da je malo {ta znao o nebu a mnogo osvetu, ostaje ~ovek i posle smrti. ^ovek koji je na svetubio razuman (racionalan) u svom `ivotu, a to zna~i da jedobro mislio iz prirodne svetlosti (lumen), i on je ~ovekposle smrti. Isto tako ~ovek koji je na svetu bio duho-van u svom `ivotu, kada posle smrti postane an|eo, i onje ~ovek i to savr{enog oblika zato {to je primao `ivotod Gospoda.* A ~ovek u kome je tre}i stepen `ivota biootvoren, a to je ako je na svetu bio nebeskoga karaktera,on postaje an|eo krajnje savr{enosti posle zemaljske smr-ti. Ukratko re~eno, prvi stepen `ivota je otvoren kada ~ovek~ini dobro drugima i o~ekuje da i drugi njemu ~ine dobro,prema latinskom Do ut des (Dajem da bi se meni dalo),{to je tzv. prirodno dobro; drugi stepen `ivota je otvorenkada ~ovek ~ini dobro i ne ~ini zlo, ne zato {to o~ekuje dai drugi tako prema njemu postupaju, nego stoga {to Gospodu~i da treba uvek ~initi dobro uz primenu mudrosti, na-ravno, a to je ~initi dobro ne o~ekuju}i od drugih ljudi ni-kakvu nagradu ili priznanje. To je duhovno dobro. Tre}istepen `ivota je otvoren onda kada ~ovek ~ini dobro, nestoga {to o~ekuje da mu se isto vrati niti zato {to je to vo-lja Gospodova, nego zato {to ose}a zadovoljstvo i sre}ukada to radi. Ta tri stepena `ivota otvaraju tri Neba ili Car-stva: Prirodno, Duhovno i Nebesko**.
Sami `ivot koji pripada ~oveku, to je ^ovek – kakoPrirodni tako i Duhovni i Nebeski, kako se nazivaju ovatri stepena `ivota, s time {to je ~ovek u kome postoje ovistepeni samo prijemnik (sasud). I to je tako, bilo da je onslika (Boga) u najmanjem bilo u najve}em. Sva Nebesau svom ogromnom prostranstvu jesu ^ovek; svako pojedi-
56
Emanuel Svedenborg
* Autor tvrdi da ne postoje an|eli stvoreni od Boga, nego da samoljudi koji `ive duhovnim `ivotom postaju an|eli posle zemaljske smrti,(prim. prev.)** koja su potpuno odvojena, ali potencijano postoje u svakom ~ovekuod stvaranja, (prim. prev.)
na~no nebo je ^ovek, kako prvo tako drugo i tre}e; svakodru{tvo u Nebesima, manje ili ve}e, jeste ^ovek; {tavi{e,crkva na svetu u op{tem je ^ovek, svaka pastva (kon-gregacija) je stoga ^ovek.* Kada se ka`e crkva, misli sena sve one u kojima crkva postoji u svojoj puno}i. Takocrkva na svetu izgleda an|elima u nebu; i sve tako izgle-da na osnovu toga {to je @ivot koji poti~e od Gospoda– ^ovek. @ivot od Gospoda jesu ljubav i mudrost, pa pre-ma tome onako kako neko prima Gospoda, tako je i ^o-vek. Ovo sve svedo~i o tome da @ivot stvara sve, a @ivotje Bog koji je ^ovek. (Otkr. Obj. 1127)
31. Da sve poti~e od samog @ivota, koji je Bog, akoji je Mudrost i Ljubav, pokazuje se onim {to je stvo-reno kada se to posmatra s gledi{ta Reda**. Naime, Redse vidi u tome {to an|eoska nebesa, koja se sastoje odhiljada i hiljada dru{tava, deluju kao jedno (nebo) kojese odr`ava u jednom Redu kroz Bo`anske Istine, a onesu zakoni toga Reda, to jest kroz ljubav prema Gospodui ljubav prema bli`njemu. Isto tako je prema Redu da sepakao, koji je ispod neba, odr`ava u Redu; pakao koji sesastoji od hiljada i hiljada dru{tava, a kroz sudove i ka-zne; tako da, iako je zasnovan na mr`nji i bezumlju, pa-kao ni u najmanjoj meri ne mo`e da na{kodi nebesima.Isto tako je po Redu da postoji ravnote`a izme|u nebe-sa i pakla, u kojoj je ~ovek na svetu i pomo}u koje Go-spod vodi ~oveka prema nebu, dok ~ovek sam od sebe vodisebe prema paklu. Jer je prema zakonu Reda da ~ovekuvek postupa slobodno a po razumu.
Po{to se mirijade i mirijade ljudi od po~etka stvara-nja slivaju bez prekida u nebo ili pakao, pri ~emu je sva-ko pojedina~no bi}e razli~ito od drugoga po tome kakvo
57
Bog, Promisao, Stvaranje
* Autor ho}e da ka`e da, gledano duhovnim o~ima, sve ima oblik ^o-veka, (prim. prev.)** ili zakonitosti, prim. prev.)
je i {ta voli, bilo bi nemogu}e da ostanu u nekom jedin-stvu da Bog nije jedan i da On nije sami @ivot, i da taj@ivot nije sama ljubav pa stoga i sami Red. To se ka`eo nebu. Me|utim, Bo`anski Red se pokazuje ako se pos-matraju sunce, mesec i zvezde, kao i godi{nja doba – pro-le}e, leto, jesen i zima; kao i podela dana na jutro, podne,ve~e i no}. Ono (Sunce) o`ivljava sve na zemlji prematome kako ne{to prima njegovu toplotu i svetlost. Kako ne-{to prima (toplotu i svetlost), tako Sunce otvara, raspore-|uje i priprema `iva tela i materijalne supstance, koje suu zemlji i na njoj, da prime uticaj iz duhovnog sveta. Oda-tle se u prole}e, kroz jedinstvo toplote i svetlosti, ptice ne-beske i `ivotinje zemaljske mno`e i sti~u znanje o svemu{to im je potrebno za `ivot. Tako isto i biljke o`ivljava-ju i listaju, cvetaju i donose plodove, a u ovima i semenje,tako da se umno`avaju i nastavljaju svoje vrste u besko-na~nost. Isto tako je po Redu da zemlja ra|a biljke, daove slu`e kao hrana `ivotinjama, i da su oboje korisni ~o-veku za njegovu hranu, ode}u i u`ivanje; i po{to je ~ovekbi}e u kojemu Bog obitava, sve se vra}a Bogu od kojegasve i poti~e. Iz ovoga se vidi da sve stvorene stvari sledejedna drugu kao da su stvorene jedne radi drugih, da su oneneprekidna svrha – koja je navika (usus), i da neprekid-no deluju tako da se mogu vratiti Bogu od kojega poti~u.Sve ovo svedo~i da sam @ivot stvara sve, a on je (@ivot)sama mudrost, a to dalje svedo~i o tome da je ceo stvore-ni svemir ispunjen Bogom. (Otkr. Obj. 1129)
32. Po{to je Bog nestvoren, On je tako isto Ve~an;jer sami @ivot, koji je Bog, jeste `ivot u sebi, ne od sebeniti od bilo ~ega, prema tome, on je bez porekla; a ono{to je bez porekla, to je od ve~nosti i to je ve~no. Medu-tim, prirodni ~ovek ne mo`e shvatiti ideju da je ne{tobez porekla pa ni da je Bog od ve~nosti; ali duhovan ^o-vek to mo`e shvatiti. Misao prirodnog ~oveka ne mo`e seodvojiti od ideje vremena, jer je ta ideja usa|ena u samog
58
Emanuel Svedenborg
prirodnog ~oveka; niti se mo`e odvojiti od ideje porekla,jer podrazumeva poreklo koje se odnosi na po~etak u vre-menu. Privid da se sunce kre}e stvara ovakvu ideju kodprirodnog ~oveka. Me|utim, ideja duhovnog ~oveka, po-{to je ona iznad prirode, odvojena je od ideje vremena, aumesto vremena on ima ideju stanja `ivota; a umesto tra-janja u vremenu on ima ideju o misaonom stanju, kojedolazi od ose}anja {to ~ine `ivot. Jer sunce u an|eoskomnebu niti se di`e niti zalazi, pa prema tome ne stvara go-dine i dane kao {to to ~ini sunce na svetu; stoga an|eli ne-ba, po{to su u duhovnoj ideji, misle odvojeno od vremena.Prema tome, u njihovoj ideji o Bogu nema ni~eg o porekluili po~etku, nego postoji ideja o stanju, da je On Ve~ani da je sve {to poti~e od Boga ve~no, to jest da je to samoBo`ansko u sebi. Da je tako, bilo mi je dato da opazim ka-da sam iz prirodne ideje bio podignut u duhovnu. Iz sve-ga toga je o~ito da je Bog nestvoren i prema tome Ve~an;isto tako ne mo`e se misliti da je priroda od ve~nosti, ilida je u vremenu po sebi, ali se mo`e misliti da je Bogod ve~nosti (ab aeterno), a da je priroda zajedno s vreme-nom od Boga. (Otkr. Obj. 1130)
33. Po{to je Bog Ve~an, tako isto je i beskona~an; alipostoji i prirodna i duhovna ideja o tome {ta je beskona-~no. Prirodna ideja o ve~nom poti~e od vremena, a duhov-na ideja o tome ne poti~e od vremena. Prirodna ideja obeskona~nom dolazi od prostora, dok duhovna ideja o to-me ne dolazi od prostora. Jer kako `ivot nije priroda, takoni dve osobine prirode, a to su prostor i vreme, nisu oso-bine `ivota, zato {to ne poti~u od `ivota koji je Bog, i bi-le su stvorene zajedno s prirodom. Prirodna ideja o besko-na~nom Bogu, koja poti~e od prirode, jeste u tome da Onispunjava svemir s kraja na kraj; iz toga sledi ideja da jeBog ono {to je najdublje u prirodi, pa je On ne{to {to seprostire, dok je svako prostiranje osobina materije. Ali po{tose prirodna ideja ne sla`e sa idejom `ivota – s mudro{}u
59
Bog, Promisao, Stvaranje
i ljubavlju – koje su Bog, to je ono {to se mora posma-trati kao beskona~no iz duhovne ideje, u kojoj nema ni{taod prostora i vremena, jer nema ni~ega od prirode. Od du-hovne ideje dolazi to da je Bo`anska Ljubav beskrajna,i da je Bo`anska Mudrost isto tako beskrajna; a po{to suBo`anska Ljubav i Bo`anska Mudrost `ivot koji je Bog,stoga je Bo`anski @ivot beskona~an. Da je Bo`anska Mu-drost beskona~na, vidi se po mudrosti an|ela tre}eg neba.Po{to nadilaze ostale an|ele po mudrosti, oni opa`aju danema pore|enja izme|u njihove mudrosti i Gospodove Bo-`anske Mudrosti, jer nema pore|enja izme|u beskona~nogi kona~nog. Oni ka`u da je prvi stepen mudrosti videti ipriznati da je to tako; sli~no je i u pogledu Bo`anske Lju-bavi. [tavi{e, an|eli su kao i ljudi prijemni oblici `ivota,to jest prijemnici mudrosti i ljubavi od Gospoda; a ovi obli-ci su sa~injeni od supstancija koje nisu `ive, to jest koje supo sebi mrtve, a izme|u `ivog i mrtvog nema pore|enja.*
A kako ono {to je kona~no prima ono {to je besko-na~no, mo`e se pokazati prema odnosu svetlosti i toplote,i sunca na svetu. Svetlost i toplota toga sunca nisu mate-rijalni, ali ipak uti~u na materijalne supstancije, s tim {tosvetlost menja njihov izlgled a toplota njihova stanja. Go-spodova Bo`anska Mudrost je isto tako svetlost, a Bo`an-ska Ljubav je toplina – duhovna toplina i svetlost – aliduhovna toplina i duhovna svetlost proizlaze od Gospodakao Sunca, koje je Bo`anska Ljubav, a u isto vreme i Bo-`anska Mudrost; s tom razlikom {to su svetlost i toplotasunca na svetu prirodni, jer je to sunce vatra a ne ljubav.(Otkr. Obj. 1131)
34. Po{to je beskona~an, Bog je i svemogu}, jer jesvemo} beskona~na mo}. Svemo} Bo`ja sija iz svemira,to jest iz vidljivog neba i nastanjene zemaljske kugle, a sve
60
Emanuel Svedenborg
* Kada autor pi{e o mrtvoj prirodi, to ne zna~i da je ona odvojena ilida nije pot~injena Bogu, nego da je na ni`oj vibraciji. (prim. prev.)
to zajedno sa svim {to je na zemlji jeste veliko delo Sve-mo}nog Stvoritelja. Stvaranje svih ovih stvari i njihovo odr-`avanje jesu svedo~anstva Bo`anske Svemo}i, dok njihovuzajamni red i odnosi svedo~e da to poti~e od Bo`anskeMudrosti. Bo`ja Svemo} sija iz neba, to jest iz onoga {toje iznad i ispod neba, a to su prostori gde obitavaju an-|eli i ljudi. Tamo se nalaze divni dokazi Bo`anske Svemo-}i, za koje mi je bilo dozvoljeno da ih vidim i da o njimapi{em. Svi ljudi koji su od postanja sveta umrli, tamo suposle smrti, po obliku ljudi a po su{tini duhovi.
Duhovi su ose}anja koja proisti~u iz ljubavi i iz mi-sli. I to duhovi u nebu – iz ose}anja ljubavi prema dobru,a duhovi u paklu – iz ose}anja ljubavi prema zlu. Dobraose}anja, koja su an|eli, nastanjuju svet koji se naziva ne-bom (super orbe), dok zla ose}anja, koja su pakleni du-hovi, nastanjuju duboke predele koji su ispod njih. Svet jejedan, ali je podeljen na prostore, jedne ispod drugih. Pro-stora ima {est; u najvi{em obitavaju an|eli tre}eg neba, aispod ovih su an|eli drugog neba, a ispod ovih su an|eliprvoga neba. Ispod ovih (nebesa) obitavaju duhovi prvo-ga pakla, ispod ovih duhovi drugoga pakla, a ispod ovihduhovi tre}ega pakla. Sve to je tako ure|eno da su zla ose-}anja, koja su duhovi pakla, pod kontrolom dobrih ose-}anja, koja su an|eli neba – duhovi najni`eg pakla (podkontrolom) an|ela najvi{eg neba, a duhovi srednjeg pakla(pod kontrolom) srednjeg neba, dok su duhovi prvog pa-kla (pod kontrolom) an|ela prvog neba. Kroz ovaj rasporedodr`ava se ravnote`a kao na vagi. Ovih nebesa i prostorapakla ima bezbroj, po udru`enjima i dru{tvima, prema vr-sti i osobini svih ose}anja; a ovi su opet povezani po tomekoliko su bliski i srodni jedni drugima. To je kako u nebe-sima tako i u paklu. Ovaj red i odnosi poznati su samo Go-spodu, a redovi i odnosi ose}anja su onoliko brojni kolikoje ljudi `ivelo od postanja sveta i koliko }e tek postojatiu budu}nosti – sve to dolazi od beskrajne mo}i i beskrajnemudrosti (Bo`je). Da je Bo`anska Mo} beskrajna odnosno
61
Bog, Promisao, Stvaranje
svemo}na, vidi se u drugom svetu po tome {to ni an|elineba niti |avoli pakla nemaju nikakve mo}i sami od se-be; jer kada bi imali, nebo bi se raspalo na komadi}e, pa-kao bi postao haos i svi ljudi bi nestali. (Otkr. Obj. 1133)
35. Razlog {to sva mo} pripada Bogu i {to ljudi i an-|eli nemaju nikakve mo}i jeste taj {to je samo Bog @i-vot, dok su ljudi i an|eli samo prijemnici `ivota, i u tome{to je `ivot taj koji deluje, a prijemnik je taj na koji sedeluje. Svako mo`e videti kako prijemnik `ivota ne mo`eda deluje od sebe, ve} deluje jer prima delovanje od @i-vota koji je Bog; pa ipak on (prijemnik) mo`e da delujekao od sebe, jer mu je to dato; a da mu je to dato, ve}je re~eno. Ako ~ovek ne `ivi od sebe, iz toga sledi da onne misli i ne}e od sebe niti pak misli ili deluje od sebe,nego od Boga koji je jedini @ivot. Ovo izgleda paradoks,jer ~ovek zaista ose}a kao da su te mo}i u njemu i on ihispoljava od sebe; me|utim, kada govori po veri, on pri-znaje da su svako dobro i istina od Boga, a da su svakozlo i obmana od |avola; pa ipak, sve {to ~ovek misli, ho-}e, govori i deluje, sve se odnosi ili na dobro i istinu ilina zlo i obmanu. Stoga ~ovek ka`e u sebi, ili mu to sve-{tenik ka`e, da ga je, kada ~ini dobro, vodio Bog, a kada~ini zlo, vodio |avo. Stoga se propovednici i mole (Bogu)da bi njihove misli, njihov govor i njihove re~i vodio duhBo`ji, a ponekad posle propovedi ka`u da su govorili odduha. I drugi (ljudi) tako opa`aju.
Mogu za sebe samoga da posvedo~im pred svetomda je sve {to je u mojim mislima i u mojoj volji do{lo krozuticaj (influx) i kroz nebo od Gospoda, a sve zlo i obmaneiz pakla; meni je dozvoljeno da to opa`am ve} dugo. An|e-li vi{ih neba opa`aju ovaj uticaj vrlo jasno, a najmudrijime|u njima i ne `ele da misle ili da imaju neku volju odsebe. Slu~aj je obrnut s paklenim genijima* i paklenim du-
62
Emanuel Svedenborg
* Tako autor naziva zle duhove dubljih delova pakla, vidi delo Neboi Pakao, prim. prev.)
hovima, jer oni to potpuno odri~u i ljute se kada se otome govori. Me|utim, mnogima takvima (duhovima) bi-lo je pokazano na vidljiv na~in da je upravo tako, na {tasu se oni ljutili. Po{to ovo izgleda kao paradoks mnogi-ma, va`no je pokazati donekle kako se odigrava ovaj uti-caj (influx), da bi se to znalo. Ovo su ~injenice: Svetlosti toplota proizlaze iz Bo`anske Ljubavi Gospodove, kojase opa`a u an|eoskom nebu kao Sunce. Svetlost je `ivotNjegove Bo`anske Mudrosti, a toplina je `ivot Njegove Bo-`anske Ljubavi. Ova duhovna toplina koja je ljubav i du-hovna svetlost koja je mudrost, ulaze preko uticaja (influx)u subjekte prijemnike `ivota, isto kao {to prirodna toplotai prirodna svetlost od sunca u svetu ulaze u subjekte kojinisu prijemnici ivota. Pa stoga {to svetlost samo menja sup-stancije u koje ulazi, a toplota samo menja stanja, to sle-di da ti subjekti tako opa`aju promene u sebi i misle date promene dolaze od njih samih, dok uistinu te promenedolaze i nestaju sa suncem*. Po{to je `ivot Bo`anske Mu-drosti Gospodove svetlost, stoga se Gospod na mnogim me-stima u Re~i naziva svetlom, kao kod Jovana:
Re~ bi u Boga, i Re~ be{e Bog; u Njemu bi `ivot, i`ivot bi svetlo ljudima. (Jovan, 1:1, 2, 3)
Iz ovoga je o~ito da je u Bogu beskona~na mo} jerje On sve kod svih ljudi. A kako zao ~ovek misli, ho}e, go-vori i ~ini zlo, iako je samo Bog @ivot, bi}e pokazano uonome {to sledi. (Otkr. Obj. 1134)
63
Bog, Promisao, Stvaranje
* koje se ra|a i zalazi svakoga dana, prim. prev.)
TRE]E POGLAVLJE
Bo`ansko Provi|enje*
36. Po{to je Bo`anska Svemo} takva da ~ovek mo`eda misli, ho}e, da govori i deluje samo od @ivota koji jeBog, postavlja se pitanje: Za{to onda nije spasen svaki ~o-vek? Onaj ko iz toga zaklju~uje da je svaki ~ovek spa-sen, a ako nije, da to nije njegova gre{ka, tome (~oveku)nisu poznati zakoni Bo`anskoga Reda koji se odnosi napopravak, obnovu (novo ro|enje) i spasenje koje iz togasledi. Zakoni toga reda nazivaju se zakonima Bo`anskogProvi|enja (Promisli), a o ovima prirodni um ne zna ni-{ta ukoliko nije prosvetljen. Pa stoga {to ~ovek ne znani{ta o njima, i stoga {to pravi zaklju~ke o Bo`anskom Pro-vi|enju (Promisli) prema doga|ajima u svetu, i tako padau obmane a posle i u gre{ke iz kojih je te{ko izvu}i se, va-`no je da ti zakoni budu poznati. Me|utim, pre nego ihizlo`imo, treba razumeti da se Bo`anska Promisao u sve-mu odnosi na ~oveka, do u najmanje sitnice, da joj je svr-ha njegovo ve~no spasenje, po{to je ~ovekovo spasenjesvrha stvaranja i neba i zemlje. Jer svrha je da se od ljud-skog roda stvori nebo u kojem }e Bog obitavati kao u svomestanu; tako je ~ovekovo spasenje sve u svemu Bo`anskePromisli. No Bo`anska Promisao postupa tako tajno da je~ovek skoro i ne opa`a, iako ona deluje u najmanjim sit-nicama koje se odnose na njega, od detinjstva do starosti,a posle i u ve~nosti; svaka sitnica se odnosi na ve~nost.**
64
* Izraz PROVI\ENJE se odnosi na Bo`ju regulativnu mo} u svetukao Apsoluta koja jeste PROMISAO Bo`ja u svemu (prim. urednika)** Drugim re~ima, Bog na sve gleda s obzirom na ve~nost, to jest subspecie aeternitatis, kao {to uostalom i ~ovek treba da gleda, (prim. prev.)
Stoga {to Bo`anska Mudrost u sebi nije ni{ta drugonego cilj, Promisao deluje u svemu s ciljem, odnosi se nacilj, a taj cilj je da ~ovek postane mudrost i ljubav, pa ta-ko i stani{te i slika Bo`anskog @ivota. Stoga {to prirodnium, ako nije prosvetljen, ne mo`e da shvati za{to Bo`an-ska Promisao, mada deluje u cilju spasenja u svim sitni-cama ~ovekovog `ivota, ne vodi svakoga u nebo, iako toho}e po svojoj ljubavi; va`no je da se izlo`e zakoni Bo`an-ske Promisli; samo tako }e se um, do tada neprosvetljen,osloboditi obmana, nadam se, ako to ho}e. (Otkr. Obj.1135)
37. Zakoni reda, nazvani zakonima Bo`anske Pro-misli, jesu slede}i:
1) ^ovek ose}a, opa`a i zna da je `ivot u njemu, ta-ko da misli i ho}e, pa stoga i govori i deluje od sebe; alii pored toga treba da prizna i veruje da istina koju mislii govori, kao i dobra koja ho}e i koja ~ini, jesu od Boga,iako izgleda da su od njega (~oveka).
2) ^ovek treba da postupa u svemu slobodno a po ra-zumu, dok u isto vreme treba da priznaje i veruje da jesama sloboda koju ima od Boga, i da je to isto slu~aj i srazumom, koji se naziva inteligencijom.
3) To {to ~ovek misli i govori istinu, {to ho}e i {to~ini dobro, i to slobodno i po razumu, nije od ~oveka negood Boga; a to {to ~ovek misli i govori obmanu te ho}ei ~ini zlo, nije od ~oveka nego od pakla; a sama sloboda,kao i sposobnost mi{ljenja, htenja, govora i delanja, samepo sebi jesu od Boga.
4) Niko ne treba da prisiljava nikoga ni ~emu jer tooduzima slobodu, nego ~ovek treba da sam sebe prisili,jer prisiljavati sebe, to je isto tako ~in slobode.
5) ^ovek ne opa`a niti ose}a u sebi kako se istinai dobro ulivaju u njega od Boga, niti kako zlo i obmanauti~u iz pakla, niti kako Bo`ansko Provi|enje deluje uprilog dobra a protivu zla; jer u tom slu~aju ~ovek ne bi
65
Bog, Promisao, Stvaranje
delovao slobodno i razumno kao sam od sebe. Dovoljno jeda zna i priznaje da sve to dolazi od Re~i i od crkvenognauka.
6) ^ovek se ne popravlja spolja{njim nego unutra{-njim sredstvima; pod spolja{njim sredstvima misli se na~uda i vizije, strah i kazne; pod unutra{njim se misli naistine i dobra iz Re~i kao i na nauk crkve, a tako isto ina to {to ~ovek `eli da ga Gospod vodi. Jer ova sredstvaulaze unutra{njim putem, pa tako uklanjaju zla i obmane,koji tamo obitavaju; a spolja{nja sredstva ulaze spolja ine uklanjaju zla i obmane, nego ih tamo samo jo{ vi{e za-tvaraju. Pa ipak, on se popravlja i spolja{njim sredstvimapod uslovom da se prethodno popravio unutra{njim sred-stvima; a ~ovek koji se nije popravio, obuzdava se samospolja{njim sredstvima – a to su strah i kazne – da ne go-vori obmane i da ne ~ini zlo.
7) Bog dopu{ta da ~ovek primi samo onoliko verei onoliko dobra koliko mo`e da ih se dr`i do kraja `ivo-ta; bolje je da stalno bude zao, nego da postane dobar pada onda opet bude zao, jer bi tako bio obesve}en (pro-fanisan). To je glavni razlog {to je zlo dozvoljeno.
8) Bog neprestano sklanja ~oveka od zla u meri ukojoj je ~ovek voljan da to slobodno prihvati. Onoliko ko-liko se ~ovek sklanja od zla, toliko ga Bog vodi u dobro,pa tako i u nebo; a onoliko koliko nije voljan da se sklo-ni od zla, toliko Bog ne mo`e da ga vodi u dobro, to jestu nebo. Jer onoliko koliko se uklanja od zla, toliko ~inidobro od Gospoda, i to dobro koje zaista jeste dobro; aonoliko koliko se ne uklanja od zla, dobro koje ~ini jesteod njega samoga, pa prema tome jeste po sebi zlo.
9) Bog ne u~i ~oveka istinama neposredno niti pre-ko an|ela, nego preko Re~i; besedama, ~itanjem, razgovo-rom me|u ljudima, i na taj na~in kroz razmi{ljanje samog~oveka; tako se ~ovek prosvetljuje u skladu sa svojim ose-}ajem za istinu koja se primenjuje (u `ivotu); jer u suprot-nom ~ovek ne bi postupao od sebe (slobodno).
66
Emanuel Svedenborg
10) Kada polo`aj i bogatstvo zavedu ~oveka (na kri-vi put), to ~ovek sam sebe vodi svojim promi{ljanjem uzlo; jer Bo`ansko Provi|enje nikada ga ne vodi ka zlu, ne-go samo onome {to slu`i ve~nom `ivotu; jer sve delova-nje Bo`anskog Provi|enja kod ~oveka stremi onome {toje ve~no, jer @ivot je Bog po kojem je ~ovek ^ovek, takoisto Ve~an. (Otkr. Obj. 1136)
38. Iz toga je jasno da ~ovek ne mo`e da ide u neboosim po ovim zakonima, iako je u Njemu (Bogu) Bo-`anska Ljubav po kojoj On ho}e, Bo`anska Mudrost pokojoj zna sve, i Bo`anska Mo} – koja je svemo} – po ko-joj On mo`e da uradi ono {to ho}e. Jer gornji zakoni Bo-`anskog Provi|enja jesu zakoni reda, koji se odnose napopravak i preporod, to jest na ~ovekovo spasenje; Go-spod ne mo`e da deluje protivno ovim zakonima, jer bito zna~ilo delovati suprotno Njegovoj vlastitoj mudrosti,pa tako suprotno Sebi.
Prvi zakon, da ~ovek ose}a, opa`a i zna kako je `i-vot u njemu samome, ali treba da prizna kako dobra i isti-ne, {to se odnose na ljubav i veru, koje on misli, ho}e,govori i ~ini, da to nije od njega, nego od Gospoda, ovaj(zakon) podrazumeva drugi (zakon), a to je da ~ovek imaslobodu i da mu se ~ini kako ona pripada njemu, ali tre-ba da priznaje kako to nije tako, nego je to od Gospodau njemu (~oveku). Ovaj zakon sledi iz prethodnog, jer slo-boda ~ini jedno sa `ivotom; jer bez slobode ~ovek ne biose}ao da je iv i da je ivot u njemu, budu}i da je slobo-da u tome da se mo`e misliti, hteti, govoriti i postupati odsebe, to jest kao od sebe (po{to je to privid dat od Go-spoda da bi se ~ovek ose}ao sre}nim, prim prev). A ovose uglavnom odnosi na mo} volje; jer ~ovek ka`e: u sta-nju sam da uradim ono {to ho}u, a tako isto imam voljuda uradim ne{to, a to zna~i slobodan sam (imam slobo-du). Dakle, ko ne mo`e slobodno da misli da li je ne{todobro ili zlo, ili ko ne mo`e da misli da je ne{to istinito
67
Bog, Promisao, Stvaranje
a drugo da je obmana? ^oveku je zajedno sa `ivotom da-rovana sloboda koja mu se nikada ne oduzima; jer u meriu kojoj bi mu se oduzimala ili umanjila, u toj meri ~ovekne bi ose}ao da je `iv, ve} da neko drugi `ivi u njemu. Utom slu~aju izgubilo bi se ose}anje zadovoljstva {to je `iv,te bi na kraju postao rob.
Samo iskustvo potvr|uje da ~ovek ne mo`e druga-~ije da misli nego da je `ivot u njemu samome. Jer kone opa`a i ne ose}a da kad misli, misli od sebe*, da kadaho}e ne{to, to ho}e od sebe, da kada govori i deluje, go-vori i deluje od sebe? Ali to je od Bo`anskog Provi|enjada on tako misli i ose}a, jer bez toga ne bi mogao ni daprima i usvaja niti da ne{to ostvaruje, pa tako ne bi bio pri-jemnik i delatnik `ivota od Gospoda (po Gospodu). Biobi kao automat ili kao slika (kip) koja nema razum i vo-lju, stoje}i uspravno s obe{enimi rukama i ~ekaju}i da ne-{to na njega deluje (influx), a to ne bi nikada dolazilo;jer ako ~ovek ne bi primao ni usvajao `ivot, taj bi `ivotsamo prolazio kroz njega; tako bi ~ovek, umesto da je `iv,bio kao mrtav, a od razumne du{e postao bi nerazuman,divlja `ivotinja ili marva. Jer bi u tom slu~aju bio li{en sva-kog zadovoljstva koje ima svako ko prima, usvaja i stvarakao da to sve dolazi od njega samoga; naime, zadovolj-stvo i `ivot ~ine jedinstvo, jer ako oduzmete `ivotu svakozadovoljstvo, ~ovek se hladi i umire.
Da to nije po Bo`anskom Provi|enju, da ~ovek tre-ba da ose}a kao da je `ivot u njemu, ni{ta ne bi mogloda postane njegovo – ni dobro ni istina, pa tako ni ljubavni vera. A da se ~oveku ne daje sve to, ne bi Gospod za-povedio u Re~i da ~ovek treba da ~ini dobro i da ne ~inizlo, i da }e, ako ~ini dobro, zaslu`iti nebo, a ako ~ini zlo,zaslu`iti pakao; u stvari, ne bi bilo ni neba ni pakla, jerbez takvog ose}anja ~ovek ne bi bio ~ovek, pa prema to-me ni stani{te Gospodovo. Jer Gospod `eli da Ga ~ovek
68
Emanuel Svedenborg
* To jest misli on a ne neko drugi, (prim. prev.)
voli, i to kao od samoga sebe; tako Gospod obitava u ~o-veku u onome {to je Njegovo (Gospodovo) vlastito, kojeje On dao ~oveku, sa ciljem da Ga ~ovek voli za uzvrat.Jer Bo`anska ljubav i jeste u tome {to ona `eli da sve {toje njeno da ~oveku, a to nije mogu}e osim kada ~ovekose}a kao svoje ono {to prima. Kada to ne bi bilo po Bo-`anskom zakonu, da ~ovek ose}a kako je `ivot u njemu,on ne bi imao neki cilj koji bi ostvarivao; a on ima takavcilj ako mu izgleda kao da je taj cilj u njemu. A ciljkojem on te`i jeste njegova ljubav (ono {to on voli, primprev), a to je zadovoljstvo njegove ljubavi ili `ivota. Akada ~ovek priznaje da je sve {to pripada njegovom `ivo-tu u stvari Gospodovo, tada Gospod daje zadovoljstvo ibla`enstvo Svoje ljubavi (na ~oveka) onoliko koliko to~ovek priznaje i koliko primenjuje (te istine) u svom `i-votu. Tako, dokle ~ovek priznaju}i i veruju}i po ljubavipripisuje Gospodu sve {to ima, Gospod sa Svoje stranepripisuje ~oveku sve dobro koje ovaj ~ini, a to je popra-}eno zadovoljstvom i bla`enstvom. Pored toga, Gospoddopu{ta ~oveku da jo{ dublje iznutra ose}a i opa`a to do-bro u sebi kao da je ^ovekovo, i da to ose}a utoliko ja~e,ukoliko ose}a srcem ono {to priznaje verom. Tako je opa-`anje uzajamno; jer Gospod voli da je u ~oveku, kao {to~ovek voli da je u Gospodu i da je Gospod u njemu. Ta-ko se jedinstvo izme|u Gospoda i ~oveka ostvaruje krozljubav. (Otkr. Obj. 1138)
39. Razlog {to ~ovek ose}a i opa`a kao da je `ivotu njemu jeste taj {to je Gospodov @ivot u njemu (~ove-ku) kao {to su svetlost i toplota sunca u nekom predmetu.Ta svetlost i ta toplota ne pripadaju predmetu, ve} suncukoje je na njemu (predmetu), jer oni odlaze sa suncem;a kada su na predmetu, izgleda kao da potpuno pripada-ju tome predmetu, jer se ~ini da i boja predmeta dolaziod svetlosti, a biljni `ivot kao da je od toplote. A ovo jejo{ vi{e slu~aj sa Suncem duhovnog sveta, koje je Gospod
69
Bog, Promisao, Stvaranje
i ~ija svetlost jeste svetlost `ivota, i ~ija je toplina toplina`ivota, jer to Sunce od kojega to proisti~e jeste Bo`anskaLjubav Gospodova, dok je ^ovek samo predmet te lju-bavi. Ta svetlost i ta toplina nikada se ne oduzimaju ~o-veku i uvek izgleda kao da mu potpuno pripadaju; od tesvetlosti ~ovek ima mo} razuma, a od te topline ima mo}volje. Iz toga {to su svetlost i toplina po izgledu u pri-jemniku, iako nisu njegovi, i {to mu se nikada ne odu-zimaju, kao i iz toga {to ovi (svetlost i toplina) uti~u naono {to je duboko i udaljeno od njegovog razuma i volje,nu`no izgleda kao da su ovi u njega usa|eni, kao {to iz-gleda i da sve {to ovi ostvaruju, zapravo ostvaruje ~ovek.Stoga izgleda ~oveku da misli od sebe i da ho}e od sebe,iako to nije tako; jer misao i volja ne mogu da se sjedi-ne sa zemaljskim predmetom kao da mu pripadaju, istokao {to ni svetlost Sunca ne mo`e da se sjedini sa zemalj-skim predmetom i da postane materijalna (stvarna) kao itaj predmet; a to se odnosi i na toplinu. A svetlost i to-plota @ivota deluju i ispunjavaju prijemnika (`ivota) upra-vo onako kako on priznaje da oni (svetlost i toplota @ivota)nisu njegovi nego Gospodovi; a ~ovek priznaje upravoonako kako voli i dr`i se zapovesti. (Otkr. Obj. 1139)
40. „Tre}i zakon Bo`anskog Provi|enja je da misli-ti i govoriti istinu, te hteti i tvoriti dobro slobodno i razum-no, nije od ~oveka nego od Gospoda; a misliti i govoritiobmanu, te hteti i tvoriti zlo slobodno, nije od ~oveka (iz~oveka) nego od pakla (iz pakla); ali sama sloboda te spo-sobnost mi{ljenja, volje, govora i delanja jesu od Gospo-da.“ Da sve dobro koje je u sebi dobro i sva istina kojaje u sebi istina, nisu od ~oveka nego od Gospoda, mo`ese shvatiti po tome {to je svetlost koja poti~e od Gospo-da kao Sunca Bo`anska Istina Njegove Bo`anske Mudro-sti, i po tome {to je toplina koja poti~e od Gospoda kaoSunca Bo`ansko Dobro Njegove Bo`anske Ljubavi; a ka-ko je ~ovek samo prijemnik ovih, to sledi da ni{ta od dobra
70
Emanuel Svedenborg
ljubavi ili od istine vere nije od ~oveka nego od Gospo-da. A sve zlo i sve obmane jesu od pakla a ne od ^ove-ka. Me|utim, tvrdnja da zlo i obmana ne dolaze od ~ovekanego od pakla, nikada nije postala ~lanom vere, kao {toje to bio slu~aj sa tvrdnjom da dobro i istina nisu od ~o-veka; zaista, to je samo privid da zlo i obmana dolaze od~oveka, i ako se to veruje, to je obmana. To se ne mo`eshvatiti sve dok se ne zna {ta je priroda pakla, te kako onulazi influksom zla i obmane u ~oveka, isto kao {to s dru-ge strane Gospod ulazi influksom s dobrom i istinom. Sto-ga }emo prvo pokazati od ~ega se sastoji pakao, {ta sumu priroda i poreklo; te kako ulazi influksom i deluje pro-tivu dobra, i kako je ~ovek, koji je izme|u neba i pakla,samo prijemnik obeju strana. (Otkr. Obj. 1141, 9)
41. Stoga }emo prvo pokazati od kojih je (duhova)pakao sastavljen. Pakao je sastavljen od onih duhova kojisu, dok su bili na svetu, odricali da Bog postoji a prizna-vali samo prirodu, koji su `ivelii suprotno Bo`anskom Redu,i koji su volelii zlo i obmanu, iako to svojim pona{anjemu svetu nisu uvek pokazivali. Ovi su bili bezumni u od-nosu na istine (vere), ili su ih pak odricali ili prezirali, akone ustima, a ono u srcu; svi takvi, koji su `iveli od po-~etka sveta, sa~injavaju pakao. Svi takvi nazivaju se ili |a-volima ili satanama; |avolima oni u kojima prevladavaljubav prema sebi, a satanama oni u kojima prevladavaljubav prema svetu. Pakao u kojem su |avoli naziva se uRe~i \avolom, a pakao u kojem su satane naziva se Sa-tanom. Gospod povezuje |avole da bi bili kao jedan (pa-kao), a to isto radi i sa satanama. Zbog toga se ta dva paklanazivaju \avolom i Satanom u jednini. Pakao se ne sasto-ji od duhova koji su takvi postali odjednom, niti se pak ne-bo sastoji od an|ela koji su takvi stvoreni odjednom; negose pakao sastoji od ljudi koji su ro|eni na svetu i po sebipostali |avoli ili satane, a nebo se sastoji na sli~an na~inod ljudi koji su ro|eni na svetu i koje je Gospod na~inio
71
Bog, Promisao, Stvaranje
an|elima. Svi su ljudi u dubini svog uma duhovi, ali obu-~eni u zemaljsko telo koje je podlo`no kontroli misli du-ha i odlukama koje su odre|ene ose}anjima; jer um, kojije duh, deluje, dok telo, koje je materija, trpi to delovanje.Svaki duh, po{to odlo`i materijalno telo, jeste ~ovek sli-~an onome kakav je bio dok je bio na svetu. Eto kako jesastavljen pakao. (Otkr. Obj. 1142)
42. Pakao u kojem su |avoli jeste ljubav prema se-bi, a pakao u kojem su satane jeste ljubav prema svetu.Razlog {to je |avolski pakao ljubav prema sebi jeste to{to je takva ljubav suprotna nebeskoj ljubavi, a to je lju-bav prema Gospodu; a razlog {to je satanski pakao ljubavprema sebi jeste to {to je takva ljubav suprotna duhovnojljubavi, a to je ljubav prema bli`njemu.
Sada, po{to su dve ljubavi pakla suprotstavljene dve-ma ljubavima neba, pakao i nebo stoje nasuprot jedno dru-gome. Jer svi oni koji su u nebu okrenuti su Gospodu, asvi oni koji su u paklu okrenuti su sebi i svetu. Svi u ne-besima vole Gospoda i bli`njega, dok oni u paklu volesebe i svet a mrze Gospoda i bli`njega. Svi oni koji su unebesima misle istinu i `ele dobro jer su njihove misli ivolja od Gospoda, dok oni koji su u paklu misle na ob-manu i `ele zlo jer njihove misli i `elje dolaze od njihsamih. Iz tog razloga svi oni koji `ive u paklu vide seokrenuti na suprotnu stranu od Gospoda, a isto tako videse okrenuti naopako, to jest s nogama uvis a glavama na-dole; ovako izgledaju stoga {to vole ono {to je protivnoljubavi u nebesima*.
Po{to je pakao ljubav prema sebi, to je pakao i pla-men; jer svaka ljubav se pokazuje kao plamen, i tako pa-kao duhovnom svetu iz daljine izgleda kao vatra, a u stvarito nije vatra nego ljubav prema sebi. Iz tog razloga pa-
72
Emanuel Svedenborg
* Ovako oni izgledaju onima koji im nisu sli~ni po duhovnim osobi-nama, (prim. prev.)
kao se vidi kao da je u plamenu, to jest kao vatra usreddima koja kao da izbija iz neke pe}i ili po`ara; stoga po-nekad i |avoli izgledaju kao zapaljeno ugljevlje. Toplotakoja dolazi od te vatre nalik je zadahu ne~istote, a to jepo`uda, dok je svetlost koja dolazi od te vatre samo pri-vid svetlosti njihovih zami{ljanja (fantazija) i potvrde tihzami{ljanja zlim delima. Me|utim, to nije svetlost, jer bi-lo koja svetlost dolazila iz neba, ona njima postaje mrklimrak, a kada do njih dopre toplota neba, ona se za njihpretvara u hladno}u. Pa ipak, oni vide u svojoj sopstve-noj svetlosti i `ive u sopstvenoj toploti; no njihov vid jekao vid sova, no}nih ptica ili slepih mi{eva, ~ije su o~izatamnjene svetlo{}u neba, i oni `ive u stuporu (kao oba-mrli). Njima je glavno na~elo to {to imaju sposobnost mi-sli i volje, govora i delovanja, pa tako vide, ~uju, ku{aju,miri{u i ose}aju (dodir). Ali to je samo ona sposobnost {todolazi od @ivota, koji je Bog i koji deluje na njih spolja,prema redu, i neprestano ih podsti~e na red. I ba{ zbog tesposobnosti oni i dalje neprekidno `ive. Ovo njihovo mr-tvo na~elo dolazi od zala i obmana, koji poti~u od njiho-ve ljubavi za zlo; otuda njihov `ivot, s obzirom na ono{to vole ({to je njihova ljubav), nije `ivot nego smrt; sto-ga se u Re~i pakao naziva smrt, a oni koji `ive u njemunazivaju se mrtvima. (Otkr. Obj. 1143)
43. Rekli smo da ljubav prema sebi i prema svetu ~i-ni pakao; sada }emo pokazati poreklo ovih ljubavi. ^o-vek je stvoren da voli sebe, svoga bli`njega i nebo, a takoisto i Gospoda. Iz tog razloga kad se rodi, on prvo voli se-be i svet*; posle, kada poraste u mudrosti, on voli bli`njegi nebo, a kada jo{ vi{e poraste u mudrosti, on voli Gospo-da. A kada do|e do toga, on je u Bo`anskom Redu i tadaga Gospod vodi, dok se njemu ~ini da on sam sebe vodi. Aliako ne postane mudar, on se zaustavlja na prvom stepenu,
73
Bog, Promisao, Stvaranje
* Misli se na materijalni svet, (prim. prev.)
a to je da voli sebe i svet; a ako i voli bli`njega, nebo iGospoda, to je radi sebe, to jest da bi tako izgledao u o~i-ma sveta. Ako je ba{ bez ikakve mudrosti, tada voli samosebe a svet i bli`njega radi sebe; a kada je re~ o nebu iGospodu, on ih omalova`ava, ili ih osporava, ili ih mrzi,ako ne u re~ima a ono u srcu. To su izvori iz kojih izbi-jaju ljubav prema sebi i ljubav prema svetu, te je tako ja-sno {ta je poreklo pakla. Kada postane pakao, ~ovek je tadakao pose~eno stablo ili kao drvo ~iji su plodovi {kodljivi;on je tada kao peskovito tlo gde seme ne mo`e da pustikorenje, ili kao zemlji{te na kojem rastu o{tro trnje ili ko-priva koja pe~e. Kada ~ovek postane pakao, unutarnji ilivi{i delovi njegovog uma su zatvoreni, dok su spolja{njiili ni`i otvoreni; a kako ljubav prema sebi okre}e svakumisao i `elju prema sebi i uvla~i ih u telo, tako izokre}ei savija spolja{nje delove uma koji su, kako je re~eno, otvo-reni: iz tog razloga ovi (delovi uma) se naginju, kre}u ispu{taju nadole, to jest u pakao.
Upravo zbog toga {to je ~ovek jo{ uvek slobodan damisli, ho}e, govori i deluje – a to je sposobnost koja muse nikada ne oduzima jer je ro|en kao ~ovek – a u istovreme je u izokrenutom stanju, te tako ne prima dobroili istinu iz neba nego samo zlo i obmanu iz pakla, on ta-ko sam sebi stvara svetlost potvr|uju}i zlo obmanama aobmane zlom, da bi se isticao nad ostalima. On zami{ljada je ta svetlost razum, dok je to u stvari paklena svetlostispunjena ludim varkama, koje ~ine da mu izgleda kaoda sanja, gde ne{to {to je stvarno izgleda kao nestvarno,i obrnuto. No ovo }e biti bolje pokazano ako se uporedi~ovek-an|eo sa ~ovekom-|avolom. (Otkr. Obj. 1144)
44. Na svetu ima ljudi-an|ela i ljudi-|avola; nebose stvara od ljudi-an|ela a pakao od ljudi-|avola. Kod ~o-veka-an|ela svi stepeni `ivota su otvoreni sve do Gospo-da; a kod ljudi-|avola samo je najni`i otvoren, dok su vi{izatvoreni. Gospod vodi ~oveka-an|ela iznutra i spolja; za
74
Emanuel Svedenborg
razliku od njega, ~ovek-|avo vodi sam sebe iznutra a Go-spod ga vodi samo spolja. ^ovek-an|eo vo|en je Gospo-dom prema redu, to jest iznutra prema redu, a spolja ktome redu; a ~oveka-|avola Gospod vodi spolja k redu,dok on sam sebe vodi protivno redu iznutra. ^oveka-an-|ela Gospod neprekidno odvaja od zla i vodi dobru; a ~o-veka-|avola Gospod neprestano odvaja od zla, samo {toga u tom slu~aju odvaja od ve}eg zla i vodi k manjem,jer se takav ne mo`e voditi dobru. Gospod neprestanoodvaja ~oveka-an|ela od pakla, i u isto vreme vodi ga svedublje u (unutra{njost) nebesa; sli~no, Gospod neprestanoodvaja ~oveka-|avola od pakla, ali samo od dubljega kmanje dubokom paklu, jer takav ~ovek ne mo`e da seuvede u nebo. Po{to ga vodi Gospod, njega isto takovode gra|anski, moralni i duhovni zakoni, zato {to su oniBo`anskog porekla; me|utim, ~oveka-|avola vode isti za-koni, ali zato {to on u njima vidi svoj vlastiti interes. ^o-vek-an|eo po Gospodu voli dobra crkve, koja su ujednoi dobra neba, jer su to prava dobra; sli~no, on voli istinejer su one prave istine; me|utim, on voli telesna i svet-ska dobra jer su ona korisna i prijatna; isto tako, on voliistine razli~itih nauka; njemu izgleda da ih on voli od se-be, a u stvari voli ih od Gospoda*. A ~ovek-|avo tako istovoli telesna i svetska dobra jer su korisna i prijatna, a istotako mo`e da voli istine i svetska znanja; i dok on mislida ih voli od sebe, on ih voli u stvaru od pakla. ^ovek-an|eo je slobodan i od srca u`iva kada ~ini dobro oddobra**, a isto tako ose}a kada ne ~ini zlo; a ~ovek-|avoje slobodan i od srca u`iva kada ~ini dobro ~ije je porek-lo zlo, a tako isto kada ~ini zlo. ^ovek-an|eo i ~ovek-|avo su sli~ni spolja, ali sasvim razli~iti iznutra; tako,kada se spolja{nje odlo`i kod smrti, razlika me|u njima
75
Bog, Promisao, Stvaranje
* Re~eno slobodnije, on zami{lja da voli ta znanja, a ne zna da ih Go-spod vodi kroz njega, (prim. prev.)** Pravo dobro, to jest ono dobro ~iji su motiv Gospod i bli`nji, (prim.prev.)
postaje jasna; jedan je no{en k nebu, a drugi k paklu. (Otkr.Obj. 1145)
45. Da je ^ovek samo prijemnik (sasud) dobra i isti-ne iz Gospoda, a zla i obmane iz pakla, treba pokazatipore|enjem, zatim potvrditi to zakonima reda i uticajem (in-flux), a najposle podr`ati iskustvom da bismo to pokaza-li tim pore|enjima: Telesna ~ula su samo prijemnici kaood samih sebe. ^ulo vida, a to je oko, vidi predmete iz-van sebe kao od sebe u uskom dodiru s njima, iako to~ine svetlosni zraci koji na krilima etra prenose svoje ob-like i boje oku; ovi oblici, koje opa`a unutra{nji vid, kojinazivamao razumom, ispituju se u oku i tako razlikujupo svojim osobinama. Na sli~an na~in ~ulo sluha opa`azvuke – bilo da su to re~i bilo muzi~ki tonovi – kao dasu negde spolja, iako ih ~uje i razaznaje u uhu. Isto tako~ulo mirisa opa`a u nosu ono {to dolazi spolja, ponekadiz velike daljine. Tako|e i ~ulo ukusa reaguje na hranukoja spolja ulazi i kre}e se po jeziku. ^ulo dodira ne opa-`a ni{ta ukoliko ne do|e do dodira. Ovih pet telesnih ~u-la, zbog uticaja (influx) iznutra, reaguju na podsticaje kojidolaze spolja; unutra{nji uticaj je iz duhovnog sveta a spo-lja{nji iz prirodnog sveta.
Svi zakoni, koji su upisani u sve stvari koje postoje,me|usobno se sla`u, a to su slede}i:
1) Da ni{ta ne postoji, traje ili deluje od sebe, ve} odne~ega drugoga; iz toga sledi da sve {to postoji, traje i{to trpi delovanje, poti~e od Prvog (uzroka), koji ne poti-~e od ne~ega nego je sam u Sebi `iva sila koja je @ivot.
2) Da ni{ta ne mo`e da trpi pritisak i da se pokre}eukoliko se ne nalazi izme|u dve sile, od kojih jedna de-luje a druga reaguje*, odnosno ukoliko jedna ne delujeiznutra a druga spolja.
3) Kako su ove dve sile dok miruju u ravnote`i, tosledi da se ni na {ta ne mo`e delovati niti se mo`e pokre-
76
Emanuel Svedenborg
* Odgovara na to delovanje, (prim. prev.)
nuti ukoliko nije u ravnote`i; a kada se na to deluje, tadavi{e nije u ravnote`i; dalje, sve na {ta se deluje i {to sepokre}e, u isto vreme nastoji da se vrati u ravnote`u.
4) Da su sve delatnosti promene stanja i izmene obli-ka, i da poslednje slede one prve.
Pod stanjem u ~oveku mislimo na njegovu ljubav*,a pod promenama stanja misli se na ose}anja ljubavi; podoblikom u ~oveku misli se na njegovu inteligenciju, apod promenama oblika misli se na njegove misli; poton-je poti~u od prva{njih. (Otkr. Obj. 1146)
46. Me|utim, o ovome predmetu mora se govoriti iiz iskustva. An|eli vi{ih nebesa jasno ose}aju i opa`ajuda njihova dobra i istine poti~u od Gospoda, i da u njimasamima nema nikakvog dobra ili istine. Kada se doveduu stanje svoga ja (proprium), {to se doga|a ponekad, oniisto tako jasno ose}aju i opa`aju da zlo i obmana, kojipripadaju njihovom ja (ego, proprium), poti~u iz pakla.Neki an|eli najni`ih nebesa, po{to nisu uvi|ali da zlo iobmana poti~u od pakla, jer su se na svetu utvrdili uuverenju da su ro|eni u zlu koje su jo{ i potvrdili `ivo-tom, bili su provedeni kroz paklena dru{tva, gde su usvakom od njih mislili upravo onako kao i |avoli (togadru{tva), i to u svakom dru{tvu druga~ije; naime, tada sumislili protivno dobru i istini. Bilo im je re~eno da po-ku{aju da misle kako to nije tako, no oni reko{e da nisuu stanju to da urade, tako su na kraju shvatili da zlo iobmana poti~u iz pakla. Sli~an je slu~aj s mnogima kojiuporno tvrde da `ivot poti~e od njih samih. Ponekad sedoga|a da se dru{tva s kojima su povezani odvoje od njih,a kada se to desi, nisu u stanju da misle, `ele, govore ilideluju, nego su kao novoro|en~ad. A ~im se ponovo po-ve`u sa svojim dru{tvima, oni o`ive; jer svak, bilo da je~ovek bilo duh ili an|eo, u svojim ose}anjima i mislima
77
Bog, Promisao, Stvaranje
* Na ono {to je sredi{te ili predmet njegove ljubavi, (prim. prev.)
vo|en je dru{tvima deluju}i u saglasju s njima*. Stoga sesvak poznaje po dru{tvima u kojima je prisutan na unu-tra{nji na~in. Iz toga se vidi da je njihov `ivot onakav ka-kav uti~e u njih spolja.
Kada je o meni re~, mogu da posvedo~im da ve}petnaest godina jasno opa`am da nijedna moja misao ili`elja nisu od mene samoga, a tako isto nijedno zlo iliobmana** nisu potekle niotkud drugo nego iz paklenihdru{tava, a sve dobro i istina da su od Gospoda. Kadasu neki duhovi to videli, rekli su da ja nisam `iv. Bilomi je dopu{teno da im ka`em da sam ja vi{e `iv negooni, jer opa`am uticaj (influx) dobra i istine od Gospoda,te na taj na~in opa`am rasvetljenje (duhovno), da mi jeod Gospoda dato da opa`am kako sva zla (dela) i sveobmane (misli) ulaze iz pakla, i to ne samo da im je ta-mo poreklo, nego i od kojih*** dolaze. Bilo mi je dozvo-ljeno da razgovaram s tim duhovima, da ih karam i da ihodbacim zajedno s njihovim zalima i obmanama, i da ihse tako oslobodim. Dalje, bilo mi je dopu{teno da sada znamda sam `iv, a to ranije nisam znao. Zbog svega toga jasam potpuno ube|en da zlo i obmana dolaze iz pakla, i dadobro i istina, zajedno sa sposobno{}u da se opa`aju, do-laze od Gospoda; {tavi{e, da ja to opa`am i da sam slobo-dan kao od samog sebe. Da sva zla i obmane dolaze izpakla, bilo mi je dopu{teno da vidim vlastitim o~ima. Iznadpakla, naizgled, vide se plamenovi i dim; plamenovi su zlaa dim su obmane; i oni neprestano izlaze odatle, a duho-vi koji obitavaju izme|u neba i pakla trpe taj uticaj shod-no svojim `ivotima**** .
78
Emanuel Svedenborg
* S dru{tvima koja su nama nevidljiva dok smo na svetu, (prim.prev.)** U mojoj svesti, (prim. prev.)*** \avola ili zlih duhova, (prim. prev.)****Duh ili ~ovek su kao sasud koji prima uticaj sa suprotnih stranajer ima slobodnu volju, i on je odgovoren za svoje izbore, te tako po-staje zao ili dobar duh odnosno |avo ili an|eo, (prim. prev.)
Ukratko }emo re}i kako zlo i obmana uti~u iz pakla,iako postoji samo jedna sila koja deluje a koja je @ivotodnosno Bog; i ovo mi je otkriveno. Naime, bila je izgo-vorena glasno istina iz Re~i u nebu, koja zatim kao da jeletela do pakla prolaze}i kroz njegove nivoe sve do naj-ni`eg. Dalje je pokazano kako je ova istina postupno pre-tvorena u obmanu, i to u takvu da je bila suprotna istini,a to je bilo u najni`em paklu. Razlog {to se tako prome-nila jeste to {to se sve prima prema stanju i obliku; takoje ova istina, po{to je ulazila u izokrenute oblike kakvisu u paklu*, bila postepeno izokrenuta i promenjena uobmanu suprotnu istini. Po tome je jasno kakav je pakaood najvi{eg do najni`eg nivoa; isto tako je iz ovoga jasnoda postoji samo jedna deluju}a sila, i da je to @ivot kojije Gospod. (Otkr. Obj. 1147)
47. No i pored toga ~oveku se pripisuje krivica, ato sledi iz svega {to je re~eno o @ivotu koji je Bog, a ko-ji postoji u ~oveku od Boga, i od zakona koji su navede-ni, a to su istine. Razlog {to se zlo pripisuje ~oveku (daje on odgovoran za zlo) jeste taj {to je ~oveku data silada neprestano ose}a i opa`a kao da je ona u njemu; i po-{to je u tome stanju, on je slobodan, te ima mo} da po-stupa kao od samog sebe. Ova sposobnost i ova slobodanikada mu se ne oduzimaju zato {to je ro|en kao ~ovek i{to }e `iveti zauvek. I po{to se nalazi izme|u neba i pa-kla, Gospod mu daje da zna kako je dobro od Njega azlo od |avola; i dalje, (daje mu) da kroz istine crkve raz-likuje dobro od zla. Kada zna sve ovo i kada ga Gospod~ini sposobnim da misli i ho}e dobro, kao i to da govo-ri i ~ini dobro kao od sebe, i to neprestano zbog uticaja(influx), tada je kriv ako to sve ne primi.
Obmana, kojom se ~ovek vara, dolazi otuda {to nezna da su njegova sloboda i sposobnost da deluje kao od
79
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ti oblici su |avoli ili satane, (prim. prev.)
sebe posledica toga {to `ivot od Gospoda uti~e u njegovunutra{nji (um), zato {to je ro|en kao ~ovek, i da ovajuticaj `ivota od Gospoda nikada ne prestaje. Me|utim,`ivotni uticaj od Gospoda u oblike ili prijemnike, koji ni-su ono najdublje (gde nikada ne prestaje), a to su razumi volja, taj uticaj nije uvek isti, zavisno od toga kako (~o-vek) prima dobro i istinu, tako da mo`e i da se umanji, ~aki oduzme kada prima zlo i obmanu. Jednom re~i, `ivot ko-ji ~oveka ~ini ~ovekom, i po ~emu se razlikuje od `ivoti-nja, `ivot koji je (stalan) u njegovim najvi{im (delovimauma) i koji dejstvuje u ni`im (delovima uma), kao i `ivotod kojega ima slobodu da misli, ho}e, govori i deluje, svese to uliva od Gospoda u njega; ali ~ovekovi razum i vo-lja, koji iz toga proisti~u, to jest iz toga `ivota, menjajuse i variraju prema tome kako ih ~ovek prima.
^ovek `ivi u sredini izme|u neba i pakla. U`ivanjekoje dolazi od ljubavi prema zlu i obmani uliva se krozinfluks iz pakla, a u`ivanje koje poti~e od ljubavi premadobru i istini uliva se kroz inluks od Gospoda, koji ~ove-ka neprestano dr`i u stanju da ose}a `ivot kao da on dola-zi od njega samoga (od ~oveka); tako isto, zbog svega ovoga~ovek se odr`ava u slobodi da bira jedno ili drugo, i da pri-ma jedno ili drugo. Onoliko koliko se, dakle, odlu~uje za zloi obmanu, toliko se pomera iz te sredine prema paklu; a ono-liko koliko bira dobro i istinu, toliko se podi`e k nebu.
Ve} po svom stvaranju ~ovek je u stanju da zna ka-ko je zlo iz pakla i kako je dobro od Gospoda, i da to opa-`a u sebi kao da je to od njega samoga; i kada to zna, onodbacuje zlo prema paklu i prima dobro, uz priznavanjeda je ono od Gospoda. Kada tako odbacuje jedno a primadrugo, on tada ne usvaja zlo niti sebi pripisuje zaslugu zadobro. Znam da ovo mnogi ne razumeju, ili ne `ele darazumeju. Neka se takvi ovako mole:
„Da bi Gospod bio s njima neprestano, da im poka-`e Svoje lice, da ih u~i, prosvetljuje i vodi, jer sami
80
Emanuel Svedenborg
od sebe ne mogu da urade ni{ta dobro, te da im po-dari `ivot, da |avo ne mo`e da ih zavede i ulije zlou njihova srca, jer oni znaju, ako ih On ne vodi, ta-da }e ih |avo voditi i uvoditi u svakojaka zla, kao{to su mr`nja, osveta, lukavstvo i prevara, kao {to toradi zmija kada uliva svoj otrov, jer je |avo uvek bli-zu, podsti~u}i i optu`uju}i, i kad god na|e srce kojese okrenulo od Tebe, o Bo`e, on ulazi i stanuje u nje-mu, i vu~e du{u k paklu. O Gospode, oslobodi nas!“
Ove re~i se sla`u sa onim {to je prethodno re~eno, jerpakao je |avo; a isto tako je pokazano da ~oveka vode iliGospod ili pakao, te da je on u sredini. (Otkr. Obj. 1148)
48. ^etvrti zakon Bo`anskog Provi|enja jeste da nikone treba nikoga da prisiljava na bilo {ta, jer svaka pri-nuda oduzima slobodu: ali ~ovek treba da sam sebe prisi-ljava; takvo prisiljavanje je iz slobode. ^ovekova slobodapripada njegovoj volji, iz volje ona postoji u razumnimmislima, a od misli se pokazuje u govoru i pokretima te-la. Jer ~ovek ka`e, kad god ne{to ho}e slobodno: „Re{iosam da mislim to, da govorim to i da uradim to“. Odslobode volje on ima i mo} da misli, govori i deluje, jermu volja daje tu snagu, jer je slobodna. Po{to sloboda pri-pada ~ovekovoj volji, to ona pripada i njegovoj ljubavi,jer ni{ta drugo u ~oveku ne sa~injava slobodu osim lju-bavi koja pripada njegovoj volji. Razlog je to {to je ljubav~ovekov `ivot, jer ~ovek je onakav kakva je njegova lju-bav, pa prema tome ono {to poti~e od njegove ljubavi injegove volje, to isto poti~e i iz njegovog `ivota. Otuda jeo~igledno da sloboda pripada ~ovekovoj volji, njegovojljubavi i njegovom `ivotu, pa shodno tome ~ini jedinstvo snjegovim ja (proprium), to jest s njegovom prirodom i ka-rakterom.
Sada, po{to Gospod `eli da ~ovek usvoji sve {to odNjega dolazi kao da je to od njega samoga (~oveka) – jer
81
Bog, Promisao, Stvaranje
bez toga ne bi bilo uzajamnog povezivanja – stoga je za-kon Bo`anskog Provi|enja da ~ovekovi razum i volja netreba nikada da budu pod prisilom drugoga ~oveka. Jerko nema mo} da misli i ho}e zlo ili dobro, (da misli) pro-tivu zakona ili prema zakonu, da se protivi kralju ili ne,da misli protivno Bogu ili u poslu{nosti Bogu? Ali nijemu dozvoljeno da govori i ~ini sve {to misli i {to ho}e:iz straha koji ga prinu|ava spolja ali ne i iznutra. Razlogje to {to spolja{nje (~ovekovo) treba da se popravi pomo-}u unutarnjeg (~ovekovog); jer unutarnje ulazi kroz uticaj(influx) u spolja{nje, a ne spolja{nje u unutarnje. Unutar-nje pripada ~ovekovom duhu, a spolja{nje njegovom telu;i stoga {to ~ovekov duh treba da se popravi (reformi{e),on ne sme da se prisiljava. Ima strahova koji prisiljavajuunutarnje odnosno ~ovekov duh, ali to se uliva iz duhov-nog sveta, a odnosi se na paklene kazne i na gubljenje Bo-`je milosti. No strah od paklenih kazni je spolja{nji strahkoji postoji u mislima i u volji, dok je strah od gubljenjaBo`je milosti unutarnji strah koji postoji u njima (u mi-slima i u volji); upravo se ovaj sveti strah pridru`uje idodaje ljubavi, a vremenom se s njom sjedinjuje. To je kaokada ~ovek voli nekoga, pa se pla{i da ga ne povredi izljubavi prema njemu. (Otkr. Obj. 1150)
49. Postoji paklena sloboda, a postoji i nebeska slo-boda. Paklena sloboda je ona u kojoj su ~oveka njegoviroditelji rodili, a nebeska je ona u koju ga vodi Gospodkroz preporod. Od paklene slobode ~ovek dobija volju da~ini zlo, da voli zlo i da vodi zao `ivot; a od nebeskeslobode prima volju da ~ini dobro, da voli dobro i da `i-vi dobrim `ivotom; jer kako je ve} re~eno, volja, ljubav i`ivot ~ine u ~oveku jedno sa slobodom. Ove dve vrste slo-bode suprotne su jedna drugoj, ali se ova suprotnost neopa`a osim kada je ~ovek u jednoj a ne u drugoj. Me-|utim, da bi ^ovek iz paklene pre{ao u nebesku slobo-du, on mora da sam sebe prisili. A prisiliti sebe, to zna~i
82
Emanuel Svedenborg
odupreti se zlu i boriti se protivu njega kao od sebe, nouz to moliti se Gospodu da pomogne; na taj na~in ~ovekse bori iz slobode – koja je unutar njega od Gospoda –protivu slobode koja je spolja iz pakla u njemu. Njemu iz-gleda, dok se bori, da se ne bori iz slobode, nego da jeto neko primoravanje, jer je to protivno onoj slobodi kojaje u njemu od ro|enja; pa ipak, to je sloboda, jer se ina-~e ne bi borio kao od samoga sebe. No unutarnja slobo-da iz koje se bori, iako izgleda kao da je primoravanje,kasnije se ose}a kao sloboda, jer tada postaje nalik spon-tanoj, to jest nalik uro|enoj. Uporedimo to sa ~ovekom kojiprimorava svoju ruku da pi{e, da radi, da svira na muzi~-kom instrumentu ili da se ma~uje, pa izgleda kao da ruketo rade same od sebe; i tada je ~ovek u dobru, jer se uklo-nio od zla i jer ga vodi Gospod.
Kada je prisiljen da se usprotivi paklenoj slobodi, ~o-vek tada vidi i opa`a kao da je takva sloboda slu`enje ida je nebeska sloboda sama sloboda (prava sloboda), jerje od Gospoda. A to je ovako: {to se ~ovek vi{e primora-va da se odupre zlu, to se paklena dru{tva – s kojima jedelovao u saglasnosti do tada – sve vi{e udaljavaju, i nje-ga Gospod uvodi u nebeska dru{tva ne bi li delovao u sa-glasju s njima. S druge strane, ako nije primoravan da seodupre zalima, ~ovek ostaje u njima. Da je tako, bilo mije iskustvom pokazano u duhovnom svetu; kao i to (bilo mije pokazano) da zlo ne odstupa ako neko biva prisiljenda se odupre zlu kaznama i strahom (od kazni). (Otkr. Obj.1151)
50. Kao {to je ve} re~eno, zakon Bo`anskog Provi-|enja jeste da ~ovek treba sam sebe da primora, a to zna-~i, treba da se prisili da ne ~ini zlo, a ne da se prisili da~ini dobro; dozvoljeno je prisiliti se ne ~initi zlo, ali nijedozvoljeno prisiljavati se ~initi dobro, ako se ho}e da tobude dobro po sebi (pravo, istinsko dobro). Jer ako se pri-sili na dobro, a nije se prisilio da se odupre zlu, tada ne
83
Bog, Promisao, Stvaranje
~ini dobro od Gospoda nego od sebe, jer se prisilio seberadi, ili sveta radi, ili nagrade radi, ili iz straha; ovakvodobro nije po sebi dobro, jer su mu svrha sam on, ili svet,ili nagrada, pa prema tome ne Gospod; nije ne{to dobroako je u~injeno iz straha, nego ako je iz ljubavi. Na pri-mer, ako bi ~ovek prisilio sebe da ~ini dobro bli`njem,da daje siromahu, da dariva crkvu, da pravedno sudi, dana taj na~in postupa po istini i po milosr|u, a da prethod-no nije prestao da ~ini zlo i da se nije odstranio od zla, tobi bio samo prividno lek (paliativ) kojim bi se bolest ili~ir le~ili samo spolja; ili bi to bilo kao kada bi preljubnikbio prisiljen da se pona{a ~edno, ohol ~ovek da se pona{akao ponizan, a ne~astan kao iskren, i to samo spolja{njimdelima. Naime, kada biva prisiljen da odustane od zla,~ovek tada ~isti svoje unutarnje (bi}e), a kada to radi, ta-da on to radi slobodno, to jest ne prisiljava se; koliko se~ovek prisiljava da se uzdr`i od zla, toliko ulazi u nebe-sku slobodu, a od ove slobode dolazi svako dobro kojeje dobro po sebi; dakle, on se ne prisiljava*. Samo izgle-da da postoji bliska veza izme|u prisiljavanja da se uz-dr`i od zla i prisiljavanja na dobro, ali u stvari nema takveveze.
Iz iskustva znam da su mnogi prisiljavali sebe da ~i-ne dobro, ali nisu odustajali od zla; no kada su ispitani,otkrilo se da je zlo bilo unutar dobra koje su ~inili; takvodobro moglo se uporediti sa idolima ili s kipovima od gli-ne ili od zemljane pra{ine. I re~eno mi je da ovakvi (lju-di) veruju da se Bog mo`e pridobiti hvalama i ponudama,iako to poti~e iz ne~istog srca. Pa ipak (treba re}i) da se~ovek mo`e pred svetom prisiliti na dobro, iako se (u istovreme) ne prisiljava da odustane od zla, jer je on zbogtoga nagra|en u svetu; jer se u svetu gleda na ono {to jespolja, a vrlo retko na ono {to je unutra; ali pred Bogomnije tako. (Otkr. Obj. 1152)
84
Emanuel Svedenborg
* Da ~ini dobro, (prim. prev.)
51. Peti zakon Bo`anskog Provi|enja jeste „da ~ovekne treba da oseti i da opa`a kako dobro i istina od Go-spoda ulaze (u njega) kroz uticaj (influx), a kako zlo i obma-na ulaze od pakla; niti da vidi kako Bo`ansko Provi|enjedeluje u korist dobra a protivu zla; jer u tom slu~aju ~o-vek ne bi delovao kao od sebe iz slobode a po razumu. Do-voljno je da to zna i priznaje iz Re~i i iz u~enja crkve.“Ovo je ozna~eno u Gospodovoj Re~i kod Jovana:
Vetar duva gde ho}e, i {um njegov ~uje{, ali ti nezna{ od kuda on dolazi, ni kuda ide. Tako je svakikoji je ro|en od duha.
i ove Markove re~i tako|e:
Carstvo Bo`je je kao ~ovek koji baci seme u zemljupa ode i spava no} i dan; a seme raste a da on ine zna kako; jer zemlja ra|a plod od sebe, prvo sta-bljuku, pa onda ~auru i na kraju pun klas; a kadaje plod sazreo, on ga stavi pod srp, jer je `etvastigla (Jovan, 4:26-29).
Razlog zbog kojega ~ovek ne opa`a delovanje Bo`an-skog Provi|enja u sebi jeste u tome {to bi mu to oduzeloslobodu, pa stoga i mo} da misli kao od sebe samoga, a stim bi nestalo i u`ivanje njegovog ivota, te bi bio kao auto-mat, bez sposobnosti da odgovara, a bez toga nema spaja-nja; bio bi rob a slobodan ~ovek.
Razlog {to Bo`ansko Provi|enja deluje tako tajno dase skoro ni{ta ne prime}uje, iako deluje u najmanjim sit-nicama ~ovekove misli i volje stalno vode}i ga k ve~nom`ivotu, jeste taj {to Gospod neprekidno `eli da Svoju Lju-bav prenese na njega, a tako|e i Mudrost, i da tako odnjega napravi Svoju sliku. Dakle, Gospod deluje prvo na~ovekovu ljubav, pa iz nje i na njegov razum, a ne od ra-zuma na ljubav. Ljubav sa svim njenim ose}anjima, kojasu mnogostruka i nebrojana, ~ovek ne opa`a osim u naj-op{tijim crtama, tako da se skoro ni{ta ne prime}uje; no
85
Bog, Promisao, Stvaranje
i pored toga, ~ovek je vo|en iz jednog u drugo ose}anjesvoje ljubavi prema redu u kojem su ona povezana, takoda mo`e da se popravi i spase; to nije shvatljivo ni ~ove-ku ni an|elima. Ako bi ~ovek znao bilo {ta o ovom tajan-stvenom delovanju, ni{ta ga ne bi spre~avalo da sebe vodiod neba prema paklu, dok ga Gospod stalno vodi od pa-kla prema nebu; jer ~ovek sam po sebi neprestao delujeprotivno redu, dok Gospod uvek deluje prema redu. Jerpo nasle|u od roditelja ~ovek voli sebe i svet, pa mu sestoga ~ini da su ove ljubavi dobre; a te ljubavi treba dase odstrane. To Gospod izvodi na bezbroj na~ina, koji li-~e na lavirint ~ak i an|elima tre}eg neba.
Iz ovih razmatranja vidi se da ~oveku ne bi bilo niod kakve koristi da to sve mo`e da opa`a i ose}a, nego bimu naprotiv {kodilo, pa bi ga i uni{tilo zauvek. Dovoljnoje {to je upoznat sa istinama, a to zna~i s prirodom dobrai zla, te priznaje Gospoda i Njegovu Bo`ansku upravu usvemu; tada onoliko koliko zna istine i preko njih vidi{ta je dobro a {ta zlo, toliko i tvori istine kao od sebe, to-liko ga Gospod kroz ljubav uvodi u mudrost i u ljubav odmudrosti, spajaju}i mudrost s ljubavlju i ~ine}i od njih je-dinstvo, jer su one jedno u Njemu (Gospodu). Putevi koji-ma Gospod vodi ~oveka mogu da se uporede sa sudovimakojima krv te~e i kru`i; tako isto s vlaknima i njihovimdelovima u ~ovekovoj utrobi; kao i u mozgu kroz koje ani-malni duh te~e i odr`ava `ivot. ^ovek nije svestan kakose sve ovo uliva kroz uticaj (influx) i kako to te~e kroz nje-ga; a i pored toga `ivi, pod uslovom da to zna i da radiono {to je za njegovu dobrobit. A putevi kojima ga Go-spod vodi mnogo su slo`eniji, kako oni kojima ga vodikroz paklena dru{tva i udaljava od njih, tako i oni koji-ma ga vodi kroz nebeska dru{tva i unutar njih. To je smi-sao ovih re~i:
Vetar duva gde ho}e, a ti ne zna{ odakle dolazi i ku-da ide (Jovan, gl. 3);
86
Emanuel Svedenborg
kao i ono o semenu koje ni~e i raste, a ~ovek nezna kako (Marko, 4:27). Od kakve je va`nosti ~oveku dazna kako seme raste ako zna kako se zemlja ore i okopa-va, kako se seje seme i kada je `etva da `anje i da bla-gosilja Boga? (Otkr. Obj. 1153)
52. Delovanje Bo`anskog Provi|enja, iako ~ovek ni-je njega svestan, mo`e da se predstavi na ova dva na~ina:ono je kao ba{tovan koji sakuplja semenje biljaka, plodo-ve vo}aka i cvetove svakojake vrste, pa onda nabavi lo-pate, grabulje i ostale alatke da bi pripremio tlo. Posle togadovede vrt do stanja da se mo`e obraditi kopaju}i, dele}ileje, stavljaju}i u njih semenke i ravnaju}i zemlju. To je, daka`emo, rad samog ba{tovana, ali Gospod je taj koji ~inida semenke pu{taju koren, da ni~u iz zemlja, da listaju icvetaju, kao i da na kraju donose novo seme koje je ba{to-vanu na korist. To je isto kao kad ~ovek zida ku}u. On na-bavlja potreban materijal, kao {to su drvo, grede, kamen, kre~i ostalo. A Gospod bez ~ovekovog znanja gradi ku}u od te-melja do krova onako kako ~oveku odgovara*. Iz ovoga sevidi da ~ovek, ako ne pribavi sve {to je potrebno za vrti za ku}u, ne}e imati plodove vrta niti mesto gde }e obitava-ti. Tako je i sa (~ovekovim) popravkom**. Ono {to ~ovektreba da pribavi jeste poznavanje istine i dobra iz Govo-ra, iz u~enja crkve, iz sveta i iz svog vlastitog nastojanja,a Gospod radi ostalo bez ~ovekovog znanja. Me|utim, tre-ba imati na umu da sve {to je potrebno da bi se zasejao vrtili se sazidala ku}a jesu, kao {to rekosmo, poznavanje isti-ne i dobra, a to je samo neophodan materijal koji nema ivo-ta sve dokle ga ~ovek ne upotrebi. A kada se sve to uradi,tada Gospod ulazi, daje `ivot, te gradi odnosno obnavlja.Vrt ili ku}a, to je ~ovekov razum; jer u njemu obitava mu-drost koja sve to dobija od ljubavi. (Otkr. Obj. 1154)
87
Bog, Promisao, Stvaranje
* ^ovek je nabavlja~ materijala, a Gospod je graditelj, (prim. prev.)** Ili preporodom, (prim. prev.)
53. [esti zakon Bo`anskog Provi|enja je „da se ~o-vek ne obnavlja (prepora|a) spoljnim nego unutarnjim sred-stvima; pod spoljnim se misli na ~uda i vizije, strah i kazne;pod unutarnjim se misli na istine i dobra iz Re~i i iz u~enjacrkve, kao i ugledanjem na Gospoda; jer ovo ulazi unutra-{njim putem, te isteruje zla i obman, koji tamo obitavaju;dok spoljna sredstva ulaze spolja{njim putem, a ona ne iz-gone zla i obmane, nego ih jo{ vi{e zatvaraju. Pa ipak, ~o-vek se popravlja i spoljnim sredstvima, pod uslovom dase prethodno popravio unutarnjim (sredstvima)“.
To sledi iz onoga {to je gore re~eno, a to je da se ~o-vek popravlja posredstvom slobode, a nikako bez nje, idalje, da je prisiliti sebe ~in slobode, ali da to nije ako ~o-veka neko drugi prisiljava. ^ovek je pod prinudom kadamu se pokazuju ~uda i vizije i kada mu se preti kaznama;~udima i vizijama spoljnog ^ovekovog duha, a to su mi-{ljenje i volja; prinu|ava se, a zastra{ivanjem i kaznama(prisiljava se) spolja{nje njegovog tela, a to su njegov go-vor i dela. Ovo poslednje i mo`e da se prisiljava jer ^o-vek jo{ uvek mo`e da misli i ho}e slobodno. Ali spolja{njenjegovog duha, a to su mi{ljenje i volja, ne smeju se pri-siljavati, jer u tome slu~aju njegova unutarnja sloboda,pomo}u koje se on popravlja, i{~ezava. Kada bi se ~ovekmogao popraviti ~udima i vizijama, svi bi se ljudi na sve-tu popravili. Stoga je sveti zakon Bo`anskog Provi|enjada se unutarnja sloboda ne sme povrediti; jer kroz nju Go-spod ulazi u ~oveka, ~ak i u paklu kada je ~ovek tamo, paga i tamo pomo}u nje (unutarnjom slobodom) vodi; i akoje ~ovek voljan da Ga sledi, On ga izvodi iz pakla i uvo-di u nebo, i tamo ga sve vi{e pribli`ava Sebi. Na ovajna~in se ^ovek izvodi iz paklene slobode, koja je po sebiropstvo jer je od pakla, i vodi u nebesku slobodu koja jesloboda po sebi; a to ide postupno do najvi{eg stanja jerono poti~e od Gospoda, ~ija je volja da se ~ovek ni na ko-ji na~in ne primorava. Ovo je staza po kojoj ide ~ovekovpopravak, a ~uda i vizije zatvorili bi tu stazu.
88
Emanuel Svedenborg
Sloboda ~ovekovog duha nikada se ne naru{ava izrazloga {to se zla, kako nasledna tako i ste~ena, morajuukloniti kada ~ovek sam sebe na to prisili, kao {to je ve}re~eno. Ova zla se uklanjaju kada ga Gospod nadahneose}ajem za istinu, od kojeg dobija inteligenciju, i ose-}ajem za dobro, od kojega (dobija) ljubav; jer onolikokoliko ima tih ose}aja, toliko se primorava da se oduprezalima i obmanama. Ovaj put preporoda zatvara se ~udi-ma i vizijama, jer ovi prisiljavaju verovanje, i to tako kaoda misao bacaju u tamnicu. Kada mu se oduzme sloboda,on tada vi{e nema na~ina da unutarnjim putem odstrani zlo;jer se svako zlo uklanja samo unutarnjim putem. Tako zloostaje zatvoreno, te po svojoj paklenoj slobodi neprekid-no deluje protivno istinama i dobrima, koja mu se name-}u ~udima i vizijama, te na kraju izgone istine i dobra;tada ~ovek ~uda naziva prirodnim delovanjem, a vizije(naziva) ludim privi|enjima izobli~ene ma{te, a istine idobra obmanama i besmislicama. To je posledica koju zlaostavljaju na spolja{nje* kada ih to spolja{nje zatvara.No i pored toga, ~ak i kada misli povr{no, ~ovek mo`elako da uvidi da ~uda i vizije, iako primoravaju, ipak neoduzimaju slobodu misli; ali ~injenica je da oni oduzi-maju slobodu kod onih koji se nisu popravili, a ne kodonih koji su se popravili, jer su kod prvih (zla) zatvore-na, dok to nije slu~aj s drugima. (Otkr. Obj. 1155)
54. Svi oni koji pri`eljkuju ~uda i vizije sli~ni susinovima Izrailjevim, koji su izdali Jehovu posle samomesec dana i poklonili se zlatnom teletu, iako su pre togavideli toliko ~uda u Egiptu, na Crvenom moru i na Sinaj-skoj gori (Izlazak, gl. 32). Tako|e su i kao bogata{ u paklu,koji je rekao Abrahamu da bi se njegova bra}a pokajalakada bi se neko njima iz mrtvih vratio, na {ta mu je Abra-ham odgovorio: Imaju Mojsija i proroke, neka njih slu{aju;
89
Bog, Promisao, Stvaranje
* ^ovekovo bi}e, (prim. prev.)
ako ne poslu{aju Mojsija i proroke, ne}e se uveriti ni daneko iz mrtvih ustane (Luka, 22:29, 30, 31). Oni su kaoToma, koji je rekao da ne}e verovati dok ne vidi; a komeje Gospod rekao: Blago onima koji veruju a da ne vide(Jovan, 20:29). Oni koji veruju a ne vide jesu oni kojine `ele znakove nego istine iz Re~i, a to je od Mojsijai proroka, te im veruju. Ovi poslednji su unutarnji ljudii postaju duhovni, dok su prethodni spoljni i ostaju ~ulni,a kada i vide ~uda, veruju samo zbog njih; sli~ni su lepoj`eni koja iznutra pati od smrtonosne bolesti od koje usko-ro umire. Oni su i kao jabuke na kojima je lepa kora, alisu iznutra trule; ili kao orasi u kojima se kriju crvi. Po-red toga, svakome je znano da se niko ne mo`e prisilitida voli Boga niti da u Njega veruje zbog ~uda i vizija, jerga oni prisiljavaju. Jer kako }e onaj {to ne veruje, uprkostolikim ~udima koja su zabele`ena u Re~i, verovati zbog~uda koja se ne pominju u Re~i? (Otkr. Obj. 1156)
55. Sedmi zakon Bo`anskog Provi|enja je da Gospod„~oveku dozvoljava da u|e u istine vere i dobra ljubavisamo ako u njima mo`e da ostane do kraja svog `ivota;jer je bolje da je neprestano zao, nego da prvo bude do-bar a posle zao, jer bi u tome slu~aju izvr{io profanaciju(svetogr|e); zbog toga se zlo i dozvoljava.“
Gospod mo`e dati ose}aj za istinu, kao i veru kojaodatle poti~e (iz ose}aja), svakome ~oveku zdravog razu-ma, na taj na~in {to ga odvaja od zlih ljubavi koja pripa-daju njegovom ja (ego ili proprium); jer koliko se ~ovekodvra}a od ovih, toliko razume istine i ho}e dobro. Vi-deo sam same |avole koji su bili dovedeni u takvo stanjeda su govorili istine iz razuma i vere, i koji su ~inili do-bro iz svojih volje i ljubavi. Oni su bili dovedeni u tostanje zato {to su poricali da mogu da razumeju istine i~ine dobro; me|utim, ~im vi{e nisu bili odvojeni od svo-jih vlastitih ljubavi, oni su se vratili po`udama svojih lju-bavi, i tada su, umesto ljubavi da ~ine dobro, `eleli da
90
Emanuel Svedenborg
~ine zlo. Ovo sam video ~esto i mnogo slu~ajeva; stogaje o~igledno da se svak mo`e popraviti, i da popraviti sezna~i odvojiti se od zlih ljubavi. A kako se odvaja, bilo jeve} pokazano.
Razlog {to je tako od Gospoda jeste to {to su oni ko-ji su uvedeni u ose}aj za istinu i u veru poteklu iz nje, iu ose}aje za dobro i ljubav, ako ne ostanu u tome ose-}aju do kraja `ivota nego se vrate (zlim) ljubavima odkojih su bili odustali, tada krivi za profanisanje svetinja(svetogr|e). Ima vi{e vrsta profanacije, a ova je najgora,jer je sudbina takvih posle smrti stra{na. Oni nisu u pa-klu nego ispod, gde postoje bez misli ili volje za bilo {ta;samo govore i kre}u se. Vide ono {to ne postoji, a nevide ono {to postoji. Kre}u se kao da ne{to rade, a u stva-ri ne rade ni{ta. To ({to oni rade) su bolesne varke izo-krenute ma{te. Pa stoga {to ne misle i nemaju nikakvu volju,oni vi{e nisu ljudi; jer je osobenost ~oveka da misli i daima volju. Stoga se za njih ne ka`e oni u mu{kom ili u `en-skom rodu, nego se koristi srednji rod, te stvari i to. Kadase vide u svetlosti neba, izgledaju kao kosturi pokrivenicrnkastom ko`om. Takvo je stanje onih koji su se jednompopravili, ali nisu takvi i ostali.
Bi}e re~eno za{to je njihovo stanje tako stra{no. Krozpopravak se uspostavlja veza izme|u njih i neba, vezakroz koju se primaju dobra i istine; kroz ove se otvara-ju unutra{nji delovi uma, dok se zla potiskuju na stranu.Ako ostanu ovakvi do smrti, oni su sre}ni, a ako ne, on-da su nesre}ni; jer se zla koja su bila odstranjena vra}a-ju i me{aju sa istinama i dobrima; na taj na~in se u njimanebo i pakao tako pome{aju da se vi{e ne mogu odvoji-ti. Jer sve {to ostavi otisak na ~ovekov um kroz ljubav,nikada se ne mo`e iskoreniti; na taj na~in ceo um je uni-{ten zato {to se dobra ne mogu odvojiti od zala niti istineod obmana. Stoga oni nemaju ni misao ni volju; oni sukao kora iz koje je izva|eno seme, ili kao kost i ko`a bezmesa, a to je sve {to je ostalo od ~oveka. Neka se razume
91
Bog, Promisao, Stvaranje
da nema opasnosti pre}i iz zla u dobro, nego je opasno pre}iiz dobra u zlo. (Otkr. Obj. 1158)
56. Nije ista sudbina onih koji su neprekidno u zlu,jer su takvi u paklu na osnovu ljubavi svog `ivota* . Ta-mo oni misle, pa stoga i govore, iako govore obmane: oniimaju volju, pa stoga i deluj, iako su njihova dela zla. Oniizgledaju jedni drugima kao ljudi, iako su u svetlu neba~udovi{nog oblika. Iz toga se vidi za{to se po zakonu Bo-`anskog Provi|enja ~ovek uvodi u istine vere i dobra lju-bavi samo onoliko koliko mo`e da se odvoji od zala i dabude postojan u dobrima ljubavi sve do kraja ivota, i da jebolje da ostane uvek zao nego da prvo bude dobar pa opetzao, jer bi na taj na~in bio profanisan**. Zbog svega togaGospod skriva delovanje Njegovog Provi|enja i to tako da~ovek jedva zna bilo {to o Provi|enju. On ~oveku dopu{tada pripisuje obi~ne doga|aje ljudskoj pameti, kao i prirodnimuslovima, pa i samoj prirodi, radije nego da kroz vidljive ijasne znake Bo`anske Promisli i Prisustva ovaj nerazumnoupadne usred svetih stvari, u kojima ne bi ostao. Gospod do-pu{ta ovakve stvari u skladu sa ostalim zakonima Njego-vog Provi|enja; naime, da ~ovek treba da u`iva slobodu ida u svim poslovima postupa po razumu, a na taj na~in po-stupa od sebe. Jer bolje je da delovanje Bo`anskog Pro-vi|enja pripisuje ljudskoj pameti i sre}i, nego da ih prvoprizna (kao delo Provi|enja), a da u isto vreme `ivi kao|avo. Iz toga je jasno da zakoni dopu{tanja, koji su broj-ni, proizlaze iz zakona Provi|enja. (Otkr. Obj. 1159)
57. Na takvu vrstu profanacije (obesve}enja) odnosese ove re~i kod Mateje:
Kad iza|e iz ~oveka, ne~isti duh luta pustim mesti-ma, tra`e}i ali ne nalaze}i po~inka; tada re~e: Vrati}u
92
Emanuel Svedenborg
* Prema tome koje i kakvo zlo su voleli, (prim. prev.)** Jer bi obesvetio ono {to je sveto, (prim. prev.)
se u ku}u iz koje sam iza{ao; pa kad se vrati, na|eje praznu, pometenu i opremljenu; tada ode i dove-de sedam duhova gorih od sebe, te u{av{i ostado{etu; te potonje be{e gore od prva{njeg tome ~oveku.(Mateja, 21:43, 44, 45)
U ovom odlomku opisuje se ~ovekovo obra}enje ka-da su iz njega iza{li ne~isti duhovi; a tako isto i njego-vo vra}anje zlu, i profanacija kada se ne~astivom pridru-`ilo sedam jo{ gorih duhova. A na to se misli u slede}imre~ima kod Jovana: Isus re~e ~oveku koji bi izle~en kodizvora Vitezde:
Gle, ti ozdravi, pa ne gre{i vi{e da ti ne bi bilo go-re. (Jovan, 5:14)
A u ovim re~ima kod istog jevan|eliste:
Oslepio je njihove o~i i otvrdnuo njihova srca, da nebi videli ni ~uli niti razumeli srcem, te da se ne bipovratili i da ih ne bi izle~io. (12:40).
Da se ne bi povratili i izle~ili, zna~i da ne treba dabudu obesve}eni (profanisani). A tako bi bilo s Jevrejima(Mateja, 12:45), stoga im je bilo zabranjeno da jedu salo ikrv (Levitska?, 3:17, 23, 25), gde se misli na profanisa-nje svetinja, jer su oni bili takvi. Svojim Bo`anskim Pro-vi|enjem Gospod ~uva ~oveka od svake vrste profanacije.Zbog toga On odvaja u ~ovekovom umu ono {to je svetood onoga {to nije, spremaju}i ono {to je sveto u unutra-{nje delove uma te ih podi`u}i k Sebi, a ono {to nije sve-to postavlja u spolja{nje delove njegovog uma, okre}u}ito prema svetu; na taj na~in sveto mo`e da se odvoji odnesvetog, te se ~ovek mo`e spasti. A to se ne mo`e desi-ti dok su dobra i zla izme{ana. Da oni koji ostaju u veri iljubavi do smrti dobijaju krunu `ivota, Gospod u~i u Ot-krivenju (Jovanovom), 2:10. (Otkr. Obj. 1160)
93
Bog, Promisao, Stvaranje
58. Osmi zakon Bo`anskog Provi|enja je „da Go-spod neprekidno odvaja ~oveka od zla onoliko koliko~ovek to slobodno ho}e; da ga mo`e odvojiti onoliko ko-liko je voljan; da ga onoliko koliko se mo`e odvojiti odzla, Gospod toliko vodi dobru, a to je k nebu; ali ono-liko koliko se ne mo`e odvojiti od zla, toliko ga Gospodne mo`e povesti dobru, to jest k nebu. Jer onoliko kolikose udaljava od zla, toliko ~ini dobro od Gospoda, dobrokoje je to po sebi; a onoliko koliko se ne mo`e odvojiti,toliko ~ini dobro od sebe, a to dobro je iznutra zlo.“
U pogledu govora i pokreta tela ~ovek je u prirod-nom svetu, ali je u pogledu misli i ose}aja volje on uduhovnom svetu. Pod duhovnim svetom misli se kako nanebo tako i na pakao; oba izdeljena po najsavr{enijem re-du u bezbrojna dru{tva, a sve prema razlikama u ose}a-njima i mislima koje poti~u iz njih. ^ovek je posred ovihdru{tava, tako povezan (s njima) da bez njih nema mo}ni da misli ni da ho}e, osim kada je s njima povezan; apovezanost je takva da bi on, kada bi se od njih odvojioili oni od njega, pao kao mrtav, pri tom bi u njemu osta-lo `ivota samo u najve}im dubinama, po ~emu bi se razli-kovao od zveri i po ~emu bi `iveo ve~no. ^ovek ne znada je u pogledu svog `ivota u takvom nerazdvojivom je-dinstvu, a razlog {to to ne zna jeste to {to on ne razgo-vara s duhovima*. Me|utim, on treba da zna da ima ve-zu s njima i, eto, sada je to otkriveno. A to je potrebnore}i ne bi li se ovaj zakon Bo`anskog Provi|enja mogaorazumeti. (Otkr. Obj. 1162)
59. Po svom ro|enju ~ovek je posred paklenih dru-{tava, a u njih ulazi upravo onako kako se razvijaju r|a-va ose}anja njegove volje. A ova poti~u iz ljubavi premasebi i iz ljubavi prema svetu; razlog je to {to ove ljubaviokre}u sve mo}i uma nadole i napolje, a to je prema paklu
94
Emanuel Svedenborg
* Ne razgovara otvoreno jer bi mu to oduzelo slobodu odlu~ivanja,(prim. prev.)
koji je ispod njih i izvan njih, pa ih tako okre}u od Go-spoda, a tako i od neba. Tako isto i unutra{nji delovi ljud-skog uma kao i sve ~ovekovog duha mo`e da se okrenenadole ili nagore; oni se okre}u nadole kada ~ovek volisebe iznad svega, a nagore kada voli Gospoda vi{e negoi{ta drugo. To je stvarno okretanje; ~ovek od sebe okre}eih nadole, dok ih Gospod od sebe okre}e nagore. Tomeje uzrok vladaju}a (dominantna) ljubav. Oni se pona{ajuna taj na~in samo kada misli koje poti~u iz ose}anja de-luju na unutra{nji ~ovekov um. ^oveku je to nepoznato,ali on to treba da zna da bi znao i kako ga Gospod uda-ljava od pakla i vodi k nebu. (Otkr. Obj. 1163)
60. Ali da bi Gospod izveo ~oveka iz pakla i uveoga u nebo, nu`no je da se on odupre paklu, to jest zlukao od samoga sebe. Ako se ne odupire kao od sebe, onostaje u paklu i pakao ostaje u njemu, tako da se ne odva-jaju ni kroz ve~nost. I ovo proizlazi iz zakona Bo`anskogProvi|enja koji su ve} obja{njeni. Iskustvo }e nas nau~itiistome. Jer zla se uklanjaju kaznama, isku{enjima i odvrat-no{}u koja poti~e iz toga, ili ose}ajima za istinu i dobro.Zla se uklanjaju kaznama kod onih koji se ne popravlja-ju (preobra}aju), isku{enjima i odvratnos}u (ga|enjem) ko-je iz toga proisti~e kod onih koji se popravljaju (preo-bra}aju), a ose}ajima za istinu i dobro kod onih koji seprepora|aju (ra|aju duhovno). Iskustvo izgleda ovako*: ka-da se nepopravljeni ~ovek podvrgava kaznama, a to je slu-~aj u paklu, on se ka`njava sve dok se ne vidi da vi{ene `eli zlo sam od sebe, a to je kada sam sebe prisili dane ~ini zlo; tako on od sebe odstranjuje zla. Ako kaznene uti~u i na namere i volju, on ostaje u svom zlu. A tozna~i da zlo ni tada nije potpuno uklonjeno jer on nije pri-nudio samoga sebe, tako da ono (zlo) ostaje unutra i vra-}a se ~im nestane straha. Kod onih koji se popravljaju
95
Bog, Promisao, Stvaranje
* Pod iskustvom autor misli na ono {to mu je pokazano u duhovnomsvetu da bi o tome svedi~io, (prim. prev.)
zla se otklanjaju kroz isku{enja, a to nisu kazne negoborbe. Ovde on nije prinu|en da odustane od zala, negose sam na to prinudi i moli se Gospodu, te je tako oslo-bo|en zala kojima se odupirao. Oni se tada ne odupiruzlu iz straha od kazne, nego zato {to ose}aju odvratnostprema zlu, a ta odvratnost vremenom postaje otpor. Alikod onoga koji se ra|a ponovo (koji se ra|a duhovno)nema isku{enja ili borbi, po{to ose}aji za istinu i dobroprave razdaljinu izme|u njih, jer su ovi potpuno odvo-jeni od pakla odakle zla dolaze, i jer su pripojeni Go-spodu (spojeni s njim).
Biti odvojen i uklonjen od zala nije ni{ta drugo ne-go biti odvojen i uklonjen od paklenih dru{tava. Gospodje u stanju da odvoji i ukloni od paklenih dru{tava od-nosno od zala sve ljude, ma koliko da ih ima, i da ih pre-vede u nebeska dru{tva, a to zna~i u dobra, ali to mo`eda traje samo nekoliko sati, posle ~ega se zla vra}aju. Vi-deo sam nekoliko puta kako se to odvija i kako zli ljudinastavljaju da budu zli kao {to su i pre bili. Nema ni-jednog primera u celokupnom duhovnom svetu da se ne-ko odvojio od zala osim kroz borbu i kroz odupiranje kaood samoga sebe, niti da se to dogodilo osim po Gospo-du*. (Otkr. Obj. 1164)
61. Iskustvo svedo~i isto. Svi oni koji dolaze sa ze-mlje u duhovni svet razaznaju se po tome da li se odu-piru zlu od sebe, ili ne od sebe. Oni koji se odupiru (odsebe) jesu spaseni, a ostali nisu. Razlog je to {to niko nemo`e sam od sebe da se odupre zlu nego samo od Go-spoda, jer se Gospod opire zlu u ~oveku, ali to ~ini takoda ovome izgleda kao da to radi od sebe. Tako, svi onikoji priznaju Gospoda ispovedaju da su svako dobro i isti-na od Njega a ni{ta od ~oveka, oni na taj na~in imajumo} da se odupru zlu od Gospoda; svi se oni odupiru zlu
96
Emanuel Svedenborg
* Po sili od Gospoda, (prim. prev.)
kao od sebe. Ali oni koji to ne priznaju na svetu, nemogu da se odupru zlu kao od sebe samih, jer su u zlui jer u`ivaju u njemu od svoje ljubavi* ; a odupirati seu`ivanju svoje ljubavi zna~ilo bi odupirati se samima se-bi, svojoj prirodi i svom vlastitom `ivotu. Izvedena jeproba da bi se videlo da li se oni mogu odupreti zlu kadsu suo~eni s mogu}im kaznama u paklu, i to tako da suse te kazne videle i osetile, ali je sve bilo uzalud. Otvr-dnuv{i u srcima, rekli su: Nek bude {ta bude, samo da idalje u`ivamo i veselimo se u srcima dok smo ovde. Miznamo {ta je sada; a {ta je u budu}nosti, o tome ne mis-limo. Ne}emo patiti vi{e nego mnogi drugi. Ali kada su po-sle izvesnog vremena ba~eni u pakao, tamo su prestali da~ine zlo zbog kazni koje su trpeli.**. Me|utim, kazne neoduzimaju volju, nameru i misao o zlu; ve} samo spre~a-vaju delo***. Iz svega toga se vidi da otpor zlu ne poti~eod ~oveka, nego od Gospoda kod onih koji Ga priznaju;a On ~ini da njima izgleda kao da to dolazi od njih sa-mih. (Otkr. Obj. 1165)
62. Razlog {to se sam Gospod odupire zlu u ~ovekui to ne radi kroz an|ele neba, jeste to {to je otpor zlu u~oveku delo Bo`anske Svemo}i, Bo`anskog Sveznanja iBo`anskog Provi|enja. To je delo Bo`anske Svemo}i za-to {to odupreti se jednom zlu, zna~i odupreti se svim zali-ma, a to zna~i i svakom paklu. Jer je svako zlo povezanos bezbroj drugih zala, koja se sla`u kao i stepeni pakla. Jer
97
Bog, Promisao, Stvaranje
* Zbog toga {to to vole odnosno {to je to njihova ljubav, (prim. prev.)** Ovde pisac kao da protivure~i sam sebi jer, po njemu, niko nika-da nije ba~en u pakao, nego sam od sebe ide tamo. Treba se setiti daoni koji vide, taj doga|aj do`ivljavaju kao bacanje ili padanje, {to jesamo privid. Ovde on govori o eksperimentu koji je pred njegovim o~i-ma izveden u svetu duhova, da se poka`e kako duhovi kojima vlada nji-hov proprijum a ne Gospod ne vide istinu, i kako se odupiru zlu samozbog straha od kazne kada su ba~eni u pakao, gde bi oni ina~e i{li sa-mi od sebe, (prim. prev.)*** Deluju samo na spolja{njeg ~oveka, (prim. prev.)
kao {to svi stepeni pakla ~ine jedinstvo, tako ga ~ine izla, pa tako samo Gospod mo`e da se odupre paklu kojije tako povezan. To je delo Bo`anskog Sveznanja zato{to samo Gospod zna kakav je ~ovek*, kakva su njego-va zla i kako su ona povezana s ostalim zalima, kao i tokakvim redom treba da se otklanjaju da bi se ~ovek izle-~io iznutra i iz korena. To je delo Bo`anskog Provi|enjada se ne bi dogodilo bilo {ta protivno zakonima reda, ida bi sve vodilo ~ovekovoj sre}i u ve~nosti; jer se Bo-`ansko Provi|enje, Bo`ansko Sveznanje, kao i Bo`anskaSvemo} odnose na ono {to je ve~no.
Iz toga je jasno da nijedan an|eo ne mo`e da se odu-pre zalima u ~oveku, nego samo Gospod. Ovo Gospodizvodi kako neposredno od Sebe tako i posredno kroz ne-bo; ali tako da nijedan an|eo o tome ne zna ni{ta. Jersva nebesa zajedno jesu Gospod, jer su ona Njegovo Bo-`ansko Proisti~u}e, pa prema tome kada On deluje kroznebo, On deluje od sebe; ka`e se da je to posredno zato{to Bo`ansko Delovanje proti~e kroz nebesa, a pri tomene uzima ni{ta kod an|ela od onoga {to je njihovo vlasti-to (proprium), a ono {to od njih uzima, to pripada Nje-mu. A to izgleda kao kada ~ovek napravi jedan pokret(tela); da bi izveo taj pokret, on mora da pokrene bezbrojtkiva koja vr{e pokret i koja su razbacana po celom telu,a pri tome nijedno tkivo ne zna ni{ta o tome. Tako je is an|elima u Bo`anskom telu koje se naziva nebom. (Otkr.Obj. 1166)
63. Zakon Bo`anskog Provi|enja, po kojem ~ovek~ini dobro od Gospoda onoliko koliko se udaljava od zla,i ~ini dobro od sebe onoliko koliko se ne udaljava odzla, mo`e se objasniti pomo}u Deset zapovesti. Uze}emokao primer zapovest protivu kra|e. Oni koji se od sebe odu-piru strasti kra|e, to jest odupiru `elji da sti~u neiskreno
98
Emanuel Svedenborg
* Svaki pojedini ~ovek, (prim. prev.)
i nepravedno dobitak (materijalni), govore}i u srcu da tone treba da rade jer je protivno Bo`anskom zakonu, a tozna~i Bogu, i da je to pakleno, posle kra}e borbe udalje seod zla i tada ih Gospod vodi u dobra koja se nazivaju is-krenost i pravednost. Tada po~nu da misle o tim dobrima,a kada vide njihove osobine, vide iskrenost od iskrenostii pravednost od pravednosti; a kada kasnije izbegavaju iodstranjuju zlo ove strasti, tada vole ta dobra i ~ine ih izljubavi, a to zna~i bez ikakve prisile. Ova dobra jesu odGospoda, jer su sama u sebi dobra.
Ali nije tako ako pohlepa za sticanjem dobitka neis-kreno i nepravedno ostane u ~oveku; jer u tom slu~aju onne mo`e da radi ono {to je iskreno iz iskrenosti niti ono{to je pravedno iz pravednosti, dakle, ne od Gospoda ne-go od sebe. Jer tada on sve radi da bi drugi verovali da jeiskren i pravedan, i to su njegovi ciljevi koji su u tome dastekne ve}u dobit i ~ast. Ovi ciljevi su u dobrima (koje~ini), a od ciljeva zavisi kakvo je delo (iznutra). Ovakvodobro sadr`i iznutra zlo, jer njegova (unutra{nja) vrednostproizlazi od pretpostavljenih ciljeva, koji su u tome dastekne dobit neiskreno i nepravedno. Svako mo`e da vidikako ovakva dobra ne mogu da postanu dobra po sebi svedok zlo nije uklonjeno (iz njih). Sli~an je slu~aj i sa osta-lim zapovestima iz Deset tablica. (Otkr. Obj. 1167)
64. ^ovek se odvaja od zala onoliko koliko se odva-ja od pakla, jer su zla i pakao jedno; a koliko se odvajaod ovih, toliko se uvodi u dobra i toliko se povezuje s ne-bom, jer su dobra i nebo jedno. On tada postaje drugi ~o-vek, njegova sloboda, koja je pre bila sloboda da misli iho}e zlo, postaje sloboda da misli i ho}e dobro, a to jepo sebi i u su{tini sloboda. Kada je u ovoj slobodi, ~ovektek tada saznaje {ta je sloboda a ne pre toga, jer je pre mi-slio da je sloboda da se ~ini dobro u stvari ropstvo, doksada iz slobode koja dolazi od dobra on ose}a da je slo-boda da se ~ini zlo u stvari ropstvo, jer je to njen istinski
99
Bog, Promisao, Stvaranje
karakter. Dobra koja je pre ~inio nisu mogla da budu stvar-na dobra, jer ih je ~inio iz ljubavi prema sebi i premasvetu; a (stvarna) dobra se ~ine samo iz ljubavi (prema do-bru). Prema tome, dobro je onakvo kakva je i ljubav*; akoje ljubav zla, iako se ose}a kao zadovoljstvo, ona je i po-red toga zlo. A dobro koje posle ~ini jeste dobro u stvar-nosti**, jer ono dolazi od Gospoda, kao {to je re~eno,ono dolazi od samoga Dobra (Dobra po sebi). Pre nego sepove`e s nebom, ~ovekov um je okrenut unatrag, jer ontada jo{ nije izveden iz pakla. Ali kada samo prolazi krozpopravak (reformaciju), tada gleda od istine ka dobru, sle-va nadesno, {to je protivno redu (levo predstavlja istinua desno predstavlja dobro, prim prev); ali kada se pripo-ji nebu, tada je (njegov um) okrenut napred, i tada jepodignut ka Gospodu, i gleda zdesna nalevo, a to je oddobra ka istini, {to je prema redu.*** Eto tako se vr{i ~o-vekovo okretanje.**** Sli~an slu~aj je s razumom i s vo-ljom. Jer je razum prijemnik istine a volja je prijemnikdobra. Pre nego je ~ovek izveden iz pakla, njegov razumi volja ne deluju kao jedno, jer tada ~ovek razumom vidii priznaje mnogo toga s ~im se ne sla`e njegova volja, jerto nije predmet njegove ljubavi. Ali kada je pripojen ne-bu, tada njegovi razum i volja deluju kao jedno, jer tadarazum vodi volju. Kada do|e do okretanja, tada on voli
100
Emanuel Svedenborg
* Prema tome dobru, (prim. prev.)** Duhovnoj, (prim. prev.)*** Postoje dva perioda u preobrazbi ~oveka od prirodnog u duhov-nog: prvi je popravak ili reformacija, kada od istine gleda na dobra, tojest tada se pokorava istini i tada se uklanjaju spoljna zla iz poslu{nostiprema istini; a drugi period je preporod ili regeneracija, kada iz ljubaviprema istini i dobru ~ovek ~ini dobro i tada gleda od dobra ka istinama,(prim. prev.)**** Ovo se vidi iz Duhovnog sveta, naime, ~ovek gledan odozgo na sve-tu vidi se u kojem pravcu gleda, to jest da li na njega uti~u pakao ili ne-bo. Sli~no tome, ~ovek se vidi kao da je potonuo ili se izdigao iznad tla,prema tome da li je vi{e u paklu ili u nebu. Naime, dobri duhovi tako mo-gu da vide ljude na zemlji, (prim. prev.)
ono {to ho}e, a ono {to ho}e iz ljubavi, to i misli. Na-ime, ~ovek se odvaja od zala tako {to se opire i bori pro-tiv zala kao od sebe, a u isto vreme uvodi se u ljubavprema istini i dobru, te on tada sve {to ho}e i ~ini, to imisli i govori. (Otkr. Obj. 1168)
65. U ~oveku su dve sposobnosti potrebne za `ivot:jedna se zove razum a druga volja. Te dve sposobnostisasvim se razlikuju, ali su bile stvorene da budu jedno, akada ~ine jedinstvo, tada se zovu um; one su, me|utim,samo u po~etku odvojene, a kasnije su ujedinjene. One serazlikuju kao svetlost i toplota; jer razum dolazi od svet-losti neba koja je u su{tini Bo`anska Istina ili Bo`anskaMudrost. Dok je na svetu, ~ovekov razum vidi od ove svet-losti*; njegovo razumevanje, mi{ljenje i zaklju~ivanje dola-ze od nje. ^ovek ni{ta ne zna o ovoj svetlosti i njenomporeklu. Sada, po{to razum vidi od svetlosti neba, to jejasno da je on predmet i prijemnik ove svetlosti kao imudrosti koja od nje dolazi. A po{to volja voli od toploteneba, to je jasno da je ona predmet i prijemnik dobra od-nosno ljubavi. Iz svega ovoga vidi se da se ove dve `i-votne sposobnosti kod ~oveka razlikuju kao svetlost i toplota,istina i dobro, mudrost i ljubav.
Mo`e jasno da se vidi kako su ove dve sposobnos-ti u ~oveku u po~etku odvojene, tako da ~ovek mo`e darazume istinu, a od istine i dobro, te da ga potvr|uje ida ga ~ini bez obzira na to da li ga ho}e ili ne. Jer on ra-zume {ta je istina, a iz toga i {ta je dobro, kada je ~uje ili~ita; a onaj koji savr{eno razume, taj mo`e i da besedi ida pi{e. Me|utim, kada je sam sa sobom i kada misli izsvoga duha, on tada mo`e da vidi da ne}e istinu i da upra-vo `eli da postupa protivno njoj; i da to i radi kad se nepla{i (posledica). Takav je karakter onih koji govore ra-zumno, a `ive suprotno tome. Na to se misli kada se ka`e
101
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ne bi mogao da misli ili da ne{to razume da nema nebeske svetlo-sti koja se uliva u dubinu njegovog razuma, (prim. prev.)
da ~ovek vidi jedan zakon u svom duhu a drugi u svo-jim udovima, jer duh je razumevanje, a udovi su volja.Ovo neslaganje prime}uje onaj koji `eli da se popravi, amnogo manje onaj koji to ne `eli. To je razlog {to sekod ~oveka razum ne razara, a to nije slu~aj s voljom.Jer razum je kao svetlo na svetu gde ~ovek mo`e da vidipodjednako jasno i zimi i leti; volju mo`emo uporediti stoplotom na svetu koja mo`e da bude sa svetlo{}u ili beznje; jer ona (toplota) ne postoji zimi a postoji leti. Alivolja mo`e da sru{i razum kao {to odsustvo toplote dovo-di do uni{tenja semenskih klica u zemlji.
Volja razara razum kod onih koji su u zalima `ivotakada volja i razum deluju slo`no, ali ne i u drugim slu-~ajevima. Oni deluju slo`no kada ~ovek misli sam iz svo-je vlastite ljubavi, ali tako ne deluju kada je on u dru{tvus drugima; jer u tom slu~aju on prikriva i tako odstra-njuje ljubav svoje vlastite volje, a kada se odstrani, razumse uzdi`e u vi{u svetlost.* Slede}e iskustvo to }e potvrdi-ti. U vi{e prilika video sam duhove kako razgovaraju me-|usobno, a i sa mnom, tako mudro da ni an|eo ne bi ta-ko mogao da govori, pa sam iz toga pretpostavljao da }eoni za kratko vreme da se podignu u nebo; me|utim,posle kra}eg vremena video sam ih sa zlo~estima u pa-klu. To me je iznenadilo, ali mi je tada bilo dozvoljenoda ih ~ujem kako govore sasvim druga~ije, ne u prilog isti-na kao pre nego protivu njih, a razlog je bio to {to sutada bili u ljubavi svoje stvarne volje i razuma, {to rani-je nije bio slu~aj. Isto tako bilo mi je dozvoljeno da vi-dim kako se ~ovekovo ja (proprium) razlikuje od onoga{to nije ja (non proprium), jer se to vidi u svetlosti neba.Ja (proprium) obitava u unutra{njim delovima (uma), ane-ja (non proprium) u spolja{njim, i tako ovo poslednjezakriljuje i sakriva ono prvo, pa se tako ne vidi dok se
102
Emanuel Svedenborg
* Zato je od duhovne koristi biti u dru{tvu pobo`nih ljudi koji se ot-klanjaju od zla i tako se ~uvaju da se ne pove`u za stalno sa zlom od-nosno s paklom, (prim. prev.)
veo ne odmakne, {to je slu~aj sa svim (ljudima) posle smr-ti. Isto tako sam video kako su se neki zapanjili kada suto ~uli i videli, ali to su oni koji sude o ~oveku prema nje-govim razgovorima i pisanju, ne uzimaju}i u obzir njego-va dela koja dolaze od njegove stvarne volje. Iz toga sevidi da su ove dve `ivotne sposobnosti kod ~oveka u po-~etku odeljene.
Sada }e se ne{to re}i o njihovom jedinstvu. One (spo-sobnosti) se sjedinjuju kod onih koji se popravljaju, a toje kada se to jedinstvo ostvaruje kroz borbu protivu zalavolje; jer kada se ova odstrane, volja za dobro deluje ujedinstvu s razumevanjem istine. Iz toga sledi: kakva jevolja, takvo je i razumevanje; ili, {to je isto, kakva jeljubav, takva je i mudrost. Razlog {to je ono poslednje istokao i ono prvo jeste to {to je ljubav koja pripada voljibi}e (esse) ~ovekovog `ivota, dok je mudrost koja pripa-da ~ovekovom `ivotu njena manifestacija (existere). Da-kle, ljubav koja pripada volji oblikuje se u razumu, a oblikonoga {to prima naziva se mudrost; kako imaju isto bi}e(esenciju), to je jasno da je mudrost forma (manifestacija)ljubavi ili oblikovana ljubav. Kada se ove dve sposobno-sti ujedine kroz obnovu (duhovnu), ljubav volje raste sva-koga dana kroz duhovnu hranu koja je razumevanje*; jeru razumu postoji privla~nost prema istini i dobru, {to jekao apetit koji tra`i i `eli hranu.**
Iz svega {to je izlo`eno vidi se da volja prvo trebada bude popravljena (reformisana), i koliko se vi{e poprav-lja, toliko bolje vidi i raste u mudrosti; jer razum mo`eda se razru{i ali ne i volja, kao {to je re~eno. Me|utim,volja i razum ~ine jedno i kod onih koji se ne poprav-ljaju ili koji su zli, ako ne dok su na svetu, a to svakako
103
Bog, Promisao, Stvaranje
* Istine i dobra, (prim. prev.)** To je unutarnje zna~enje Gospodovih re~i apostolima: Vi ste so ze-mlje (Mateja, 5:13), kako autor pi{e u Nebeskim Tajnama (br. 9325),gde so odgovara te`nji istine da se spoji s dobrom, i `elji dobra da muse otkrije vi{a istina, (prim. prev.)
posle smrti; zato {to posle smrti ~oveku nije dozvoljenoda misli osim od ljubavi njegove volje, jer se svi dovodeu ovakvo stanje; i kada se to desi, tada zla ljubav njego-ve volje dobija oblik u razumu, a taj oblik je ludilo (du-hovno), jer je to forma zla od obmane.* (Otkr. Obj. 1170)
66. Na to }emo dodati i ova opa`anja:1) Pre reformacije (popravka) svetlo razuma je kao
svetlost meseca, ve} prema tome kakvo je poznavanje isti-ne i dobra, a posle reformacije (popravka) ono je kao svet-lost sunca, prema tome kako ~ovek pretvara u dela znanjaistine i dobra u svom `ivotu.
2) Razlog {to nije dozvoljeno da se razum razru{i je-ste to {to ~ovek mora i dalje da bude u stanju da razumeistine i da pomo}u njih vidi zla svoje volje; i kada ih vi-di, da je u stanju da im se odupre kao od sebe i da se takopopravi.**
3) Pa ipak, ~ovek se ne popravlja snagom svog ra-zuma, nego snagom razumnog priznavanja istine koja ~inida vidi zla; jer Gospodovo Bo`ansko Provi|enje deluje naljubav ~ovekove volje, a iz ove ljubavi (deluje) na razum,a tek onda iz razuma na ljubav njegove volje.
4) Ve} prema tome kakva je, ljubav njegove voljedaje inteligenciju***; prirodna ljubav, ~ije je poreklo duhov-no, daje inteligenciju u gra|anskim i moralnim stvarima;dok duhovna ljubav u prirodnoj ljubavi daje inteligencijuu duhovnim stvarima. Me|utim, ~isto prirodna ljubav, kaoi lukavstvo koje je prati, ne daju inteligenciju u duhovnim
104
Emanuel Svedenborg
* Prema autoru, nema efikasnog pokajanja posle smrti, to jest ~ovekostaje kakav je bio na svetu, iako se ponekad pona{a druga~ije iz stra-ha od kazne, (prim. prev.)** ^ovek ne gubi razum sve dok ima nade da mu razum slu`i dashvati istinu i da ne ~ini zlo; ali kada nema vi{e te nade, onda ga gubi,a to je kada nastanjuje paklene dubine gde jedva da i postoji, a izgle-da kao kostur posut crnom bojom, pa tako nema ni misli ni `elja, {toje pomenuto u prethodnom tekstu, (prim. prev.)*** Vi{i oblik razuma, (prim. prev.)
stvarima, nego mo} da (~ovek) potvr|uje sve {to mu pri-ja, tako da posle ovakve potvrde ~ovek postane nadmen*,pa mu se ~ini da je obmana istina, a da je zlo dobro. Paipak, ova ljubav ne oduzima sposobnost da se istine videu njihovom vlastitom svetlu; samo se oduzima za ono vre-me kada se ta ljubav (ka zlu) upra`njava, {to zna~i kadapostoji a ne kada je nema.
5) Kada se ~ovek popravi i kada mudrost njegovograzuma postane deo ljubavi njegove volje, to jest kadamudrost postane ljubav ka istini i dobru, tada je ~ovek sli-~an vrtu u prole}e, kada se toplota sjedini sa svetlo{}u tedaje `ivot klicama. Duhovne klice su dela mudrosti (kojapoti~e od ljubavi), tako da u svakoj klici kao da postojidu{a te ljubavi, a klica kao da je obu~ena u mudrost. Vo-lja je prema tome kao otac, a razum je kao majka.
6) Takav je tada ~ovekov ivot, ne samo ivot njego-vog uma (animus), nego i ivot njegovog tela, jer ivot umadeluje jednoglasno sa ivotom tela po saobraznostima (ko-respondencijama). Jer `ivot volje ili ljubav saobrazna je`ivotu srca, dok je `ivot razuma ili mudrosti saobrazandelovanju plu}a; to su dva izvora `ivota tela. Ovo nije po-znato; a to je uzrok {to zao ~ovek ne mo`e `iveti u nebuniti dobar u paklu. Svako od njih postaje kao mrtav akonije me|u onima ~iji `ivot volje i razuma ~ine jedinstvo(s njegovim `ivotom); samo me|u sli~nima njegovo srcekuca a plu}a di{u slobodno. (Otkr. Obj. 1171)
67. Deveti zakon Bo`anskog Provi|enja je u tomeda Gospod „ne nau~ava istine neposredno Sam ili prekoan|ela, nego preko Re~i, kroz besede, ~itanje, razgovore, tekroz razmi{ljanje svakog ponaosob; i da se ~ovek tada pro-svetljuje prema tome kakvo je njegovo ose}anje prema isti-ni, koje se temelji na primeni (tih istina u ivotu); bez toga,on ne bi delovao kao od sebe.“
105
Bog, Promisao, Stvaranje
* Zami{lja se sna`nim, (prim. prev)
Ovo sledi iz zakona Bo`anskog Provi|enja koji su ve}navedeni, a to je da ~ovek mora da bude slobodan i dapostupa po svom razumu; da mora da misli kao od sebe,te da postupa po svojoj volji slobodno; i dalje, da se nepovodi za ~udima ili vizijama da bi verovao ili ne{to ra-dio. Ovi zakoni se ne mogu promeniti jer su to zakoni Bo-`anske Mudrosti, a u isto vreme i Bo`anske Ljubavi; ovizakoni bili bi poreme}eni ako bi ~ovek u~io (istine i do-bra) neposredno kroz uticaj (influx) ili govor; (ali kada seradi o ~ovekovom unutarnjem umu) Gospod uti~e (nepo-sredno) u ~ovekovo unutarnje bi}e (interiora), pa tek on-da u njegovo spolja{nje bi}e (exteriora); isto tako, u ose}ajnjegove volje, a preko njega i u misli njegovog razuma,a ne obrnuto, to jest kroz misli razuma u ose}aj volje. Uti-canjem u unutarnje ~ovekovog uma, a kroz to u njego-vo spolja{nje, pu{taju se koreni a od korena rast, po{tosu koreni unutra{nje a rast (biljke) spolja{nje. Opet, uti-caj u ose}aj volje, a kroz ovaj u misli razuma, daje `ivotdu{i a onda i svemu ostalom; jer je ose}aj volje kao du{aiz koje se oblikuju misli razuma. Takav je uticaj iz unu-tarnjeg u spolja{nje, uticaj koji je stvaran.
^ovek ni{ta ne zna o ovom uticaju u njegovo unu-tarnje bi}e, niti bilo {ta zna o onome {to ulazi u ose}aj nje-gove volje; on veruje da uticaj ulazi u njegov spolja{njium, kao i u misli njegovog intelekta; ali ako bi bilo tako,ne bi se moglo stvoriti ne{to {to ima koren i du{u. Svakomo`e videti da bi to bilo protivno Bo`anskom Redu, pabi sledstveno tome bilo razgra|ivanje a ne gra|enje. Iz to-ga se jasno mo`e videti istina o ovom zakonu Bo`anskogProvi|enja. (Otkr. Obj. 1173)
68. Me|utim, samo se iz duhovnog sveta mo`e sa-znati kako Gospod ulazi uticajem i kako se sledstveno to-me ~ovek vodi. U tome svetu je ~ovek svojim duhom, ato zna~i svojim ose}anjima i mislima; jer misli i ose}anjasa~injavaju duh ~oveka. To je (njegov duh) koji misli, a
106
Emanuel Svedenborg
ne telo. ^ovekova ose}anja, od kojih poti~u njegove mi-sli, prostiru se u dru{tva duhovnog sveta u svim pravcima,u ve}i ili manji broj dru{tava, ve} prema ja~ini i osobina-ma njegovih ose}anja. ^ovek je svojim duhom povezans tim dru{tvima kao konopcima koji ograni~avaju prostoru kojem on hoda*. I kako se menjaju njegova ose}anja,tako on prelazi iz jednog u drugo dru{tvo, i u kojem godda je dru{tvu, iz toga dru{tva se kao iz sredi{ta {ire nje-gova ose}anja i misli u druga dru{tva, to jest u njihoveobode. Ta dru{tva su u stalnoj vezi sa ose}anjem u sre-di{tu, te ~ovek misli i govori iz tog ose}anja.
^ovek sti~e za sebe ovu sferu – a to je sfera njego-vih ose}anja i misli – dok je na svetu; ako je ona zla (sfe-ra), on je u paklu, ako je dobra, on je u nebu. On toganije svestan, jer ne zna da sve to postoji. Kroz ova dru{tva~ovek se kre}e svojim umom slobodno, iako je vezan (kaokonopcima), a u stvari Gospod ga vodi na svakom ko-raku. Me|utim, tako je ure|eno da ~ovek misli da je pot-puno slobodan; dozvoljeno je da on bude ube|en da jetako, jer je to po Bo`anskoj Providnosti da se ~ovek voditamo kuda ga vode njegova ose}anja. Ako je njegovo ose-}anje zlo, on je vo|en kroz paklena dru{tva, a ako uz tone gleda na Gospoda, on se uvodi u njih dublje, iako gaGospod vodi kao rukom, tako da mu popu{ta ili ga zausta-vlja koliko je ~ovek voljan da ga sledi (Gospoda). S dru-ge strane, ako gleda na Gospoda**, on postupno izlazi iztih (paklenih) dru{tava, sve prema njihovom redu i pove-zanosti; a ovaj red i ove povezanosti (paklenih dru{tava)poznati su samo Gospodu. Na taj na~in ~ovek se izvodikorak po korak iz pakla nagore prema nebu, pa i u nebo.
Ovo Gospod izvodi bez ~ovekovog znanja, jer akobi ovaj bio toga svestan, poremetio bi taj proces i postaosam sebi vo|a. ^oveku je dovoljno da nau~i istine iz Re~i,
107
Bog, Promisao, Stvaranje
* Gde se kre}e njegov duh, (prim. prev.)** Ako veruje u Gospoda i ako o~ekuje od njega pomo}, (prim. prev.)
i da preko istina upozna dobra, a opet preko istina i do-bara da sazna {ta su zla i obmane, te na taj na~in istinedeluju na njega, pa tako zla i neistine vi{e nemaju uti-caja na njega. Dozvoljava mu se da zna {ta su zla i ob-mane pre nego sazna {ta su istine i dobra, ali ne mo`eda ih vidi i opa`a; samo se na taj na~in ~ovek vodi izjednog u drugo ose}anje u slobodi i kao od sebe. Ako pri-znaje Bo`ansko Provi|enje u svemu, on je vo|en u skladusa svojim ose}ajem za istinu i dobro, ali ako ne prizna-je Bo`ansko Provi|enje Gospodovo, on se vodi u skladusa svojim ose}ajem za zlo i obmanu, po dozvoli*. Samona taj na~in prima inteligenciju koja odgovara ose}anju,i to je prima onoliko koliko se iz istina bori protivu zalakao od sebe. Nu`no je da se ovo otkrije jer se ne zna daBo`ansko Provi|enje neprestano deluje, kako u najsitni-jim tako i u najkrupnijim stvarima ~ovekovog ivota. (Otkr.Obj. 1174)
69. Posle navedenoga bi}e obja{njena priroda ose-}anja, a zatim i za{to Gospod vodi ~oveka pomo}u ose}a-nja a ne pomo}u misli, pa }e na kraju biti pokazano za{tose ~ovek ne mo`e spasti ni na koji drugi na~in.
1) [ta je priroda ose}anja? Ose}anje je sli~no ljuba-vi, s tom razlikom {to je ljubav kao izvor, a ose}anja sukao potoci koji iz njega isti~u; pa su tako ona nastavak(ljubavi). Ljubav je kao izvor u ~ovekovoj volji; njegovaose}anja, koja su kao potoci, ulivaju se neprekidno u nje-gov razum, i tu uz pomo} svetlosti iz istina grade misli,upravo onako kako toplota u vrtu prouzrokuje rast semen-ki uz pomo} sun~evih zraka. Po svom poreklu ljubav jetoplota neba, a istine su sun~evi zraci, dok su misli rast bi-ljaka, gde su toplota i svetlost sjedinjene. Iz ovakvog je-dinstva poti~u sva dru{tva neba, koja su nebrojena i kojasu u su{tini ose}anja; ona su iz topline, koja je ljubav, i
108
Emanuel Svedenborg
* Od Gospoda, (prim. prev.)
iz mudrosti, koja je svetlost {to isti~e iz Gospoda kaosunce*. Iz tog razloga dru{tva ose}aja za dobro i istinustoje u srazmeri s toplinom sjedinjenom sa svetlo{}u, i sasvetlo{}u sjedinjenom s toplinom. To je poreklo misli svihonih koji nastanjuju nebo. Iz ovoga je jasno da dru{tvanisu misli nego ose}anja, pa je jasno i da, kad ka`emokako ~oveka vode dru{tva, to zna~i da ga vode ose}anja,a kada ga vode ose}anja, da ga u stvari vode dru{tva, pa}emo ubudu}e umesto dru{tva koristiti izraz ose}anja.
2) Sada }emo pokazati za{to Gospod vodi ~oveka pre-ko njegovih ose}anja, a ne preko njegovih misli. Kada Go-spod vodi ~oveka kroz njegova ose}anja, On mo`e da gavodi po zakonima Njegovog Bo`anskog Provi|enja, a tone mo`e ako ga vodi preko njegovih misli. Ose}anja ~o-vek ne opa`a, ali misli ~ovek opa`a. Dalje, ose}anja uz-rokuju misli, a misli ne uzrokuju ose}anja; ~ini se kao damisli imaju tu mo}, ali to je obmana. A po{to ose}anjastvaraju misli, ona stvaraju i sve {to pripada ~oveku, jerona sa~injavaju njegov `ivot. Ovo je poznatu u svetu. Jerako odr`avate ~oveka u njegovom ose}anju, on vam sepokorava i mo`ete ga voditi kuda god ho}ete, i tada je-dan razlog deluje kao i hiljadu (razloga); ali ako ga neodr`avate u njegovom ose}anju, razlozi ne vrede ni{ta**;jer u tom slu~aju ose}anje koje se ne sla`e s razlozima,te razloge izvr}e, odbacuje ili ru{i. Sli~no bi bilo kada biGospod vodio ~oveka pomo}u njegovih misli neposredno,a ne preko ose}anja. Tako|e, kada ga Gospod vodi prekoose}anja, ~oveku se ~ini da je slobodan u mislima, te dagovori i postupa slobodno. Stoga Gospod ne pou~ava ~o-veka neposredno, nego za to koristi sredstva, a to su Re~,u~enja i besede iz Re~i, zatim razgovorima i dru`enjems drugim (ljudima); jer tada ~ovek misli slobodno kao odsebe.
109
Bog, Promisao, Stvaranje
* U nebu se Gospod vidi kao sunce koje neprestano sija, (prim. prev.)** Ose}anja su ja~a od razuma, (prim. prev.)
3) Iz onoga {to smo rekli o zakonima Bo`anskog Pro-vi|enja, kao i iz toga {to misli ne stvaraju ose}anja,postaje jasno da se ~ovek ne mo`e spasti ni na koji drugina~in. Jer i kada bi znao sve {to je u Re~i, ceo nauk, pai tajne mudrosti koje su poznate samo an|elima, a da i po-red toga ose}a po`ude za zlom, Gospod ga ne bi mogaoizvesti iz pakla. Stoga je o~igledno da bi, kada bi ~ovekbio vo|en uticajem u njegove misli, to bilo isto kao kadabismo bacali seme na drum, ili u vodu, ili na sneg, ili uvatru. (Otkr. Obj. 1175)
70. Me|utim, upravo zbog toga {to Bo`ansko Provi-|enje deluje na ose}anja koja pripadaju ~ovekovoj ljubavii volji, i {to ga vodi preko njegovih vlastitih ose}anja izjednog u drugo, ve} prema njihovoj bliskosti, pri tome po-{tuju}i ~ovekovu slobodu tako da to ~ovek i ne opa`a, mno-gi ljudi odri~u Provi|enje i utvr|uju se u tome (odricanju).Na to ih navode mnoge stvari u svetu; kao na primer ve-{tine i podvale koje poma`u zlim ljudima da uspevaju;da bezbo`ni ljudi odnose pobedu; da postoji pakao, da suljudi slepi za duhovne stvari, i da postoje tolika krivover-ja zbog toga, koja kao da izviru iz jedne glave te se {ire poskup{tinama i po narodima i postaju trajna – kao {to supapstvo, luteranstvo, kalvinizam, melanktonizam, arijanstvo,socinijanstvo, kvekerizam, entuzijanizam (pantekostalci), pa~ak i judaizam; a ovde spadaju i naturalizam i ateizam.Izvan Evrope kroz nekoliko kraljevstava preovla|uju mu-hamedanstvo i paganstvo, gde ima raznih vrsta bogo-{tovlja, a u nekim slu~ajevima njega i nema. Svi oni kojio ovome ne misle iz Bo`anske Istine, ka`u u svom srcuda Bo`ansko Provi|enje ne postoji, ili kao da ga nema.Kada se i jednima i drugima ka`e da Bo`ansko Provi|e-nje deluje u svim najmanjim i najve}im ljudskim poslovi-ma, oni se ne osvr}u na to ili mu ne pridaju nikakvuva`nost. Takvi kao da sve to bacaju iza sebe i idu dalje(svojim putem), pa i kada okrenu lice da vide ima li ne~ega,
110
Emanuel Svedenborg
ako ne{to i vide, oni samo ka`u: „Tako se govori“. A po-neki potvr|uju (da postoji Provi|enje), ali samo usnamaali ne i srcem.
Sada, po{to je va`no da znanje zameni slepilo, tojest da se gust mrak prouzrokovan neznanjem rastera, do-zvoljeno nam je da vidimo:
1) Da Gospod ne u~i nikoga neposredno, nego po-sredstvom onoga {to ~ovek mo`e da ~uje i vidi.
2) Da i pored toga Gospod ~ini mogu}im ~ovekovepopravak i spasenje preko onoga {to ~ovek usvaja iz svo-je religije.
3) Da se Gospod stara o tome da se ljudi iz svakognaroda mogu spasti. (Otkr. Obj. 1176)
71. Gospod ne u~i nikoga neposredno, nego prekoonoga {to je dostupno ~oveku, a to je preko sluha i prekovida. Ovo sledi iz onoga {to je prethodno re~eno. Tometreba dodati da ne postoji neposredno otkrivenje, osimonoga koje je dato u Re~i, kod proroka i jevan|elista, iu istorijskim delovima Re~i*. Njena priroda (priroda Re-~i) je takva da svaki ~ovek iz nje mo`e da u~i, ve} pre-ma ose}anjima svoje ljubavi i mislima koje proisti~u iz togose}anja. Oni koji nisu u dobru `ivota mogu da nau~evrlo malo; ali oni koji jesu** mogu da nau~e mnogo, jerprimaju prosvetljenje od Gospoda.
A priroda prosvetljenja je ova: Svetlost spojena s to-plinom ulazi kroz nebo od Gospoda. Ova toplina, koja jeBo`anska Ljubav, uti~e na volju iz koje poti~e ~ovekovose}aj prema dobru. Ova svetlost, koja je Bo`anska Mu-drost, uti~e na razum iz kojega poti~u istinite misli. Ovadva izvora – volja i razum – uti~u na sve {to pripada ~o-veku, ali se prosvetljenje daje samo za one predmete kojise razmatraju. Ono (prosvetljenje) daje Gospod kroz Re~,
111
Bog, Promisao, Stvaranje
* Pisaca Jevan|elja, (prim. prev.)** U dobru `ivota, to jest koji su dobri ljudi, (prim. prev.)
u kojoj sve ono {to ima duhovno poreklo stoji u vezi snebom*; Gospod ulazi influksom kroz nebo i prosvetlja-va ono {to je predmet ~ovekovog razmatranja. Uticaj jeneprekidan i sveop{ti, prostiru}i se kod ~oveka u najman-jim pojedinostima (njegovog `ivota). To je sli~no toplotii svetlosti sunca na svetu, koje uti~e na sve {to {to rastena svetu, zajedno i pojedina~no, i ~ini da sve raste ve} pre-ma tome kakvo je seme i kako ga zemlja prima. A kakvali su tek toplina i svetlost Bo`anskog Sunca iz kojega sve`ivi!
Biti prosvetljen kroz nebo iz Gospoda isto je {to ibiti prosvetljen od Duha Svetoga; jer Sveti Duh je Bo`an-sko koje proisti~e iz Gospoda kao Sunca, od kojega je inebo. Iz ovoga je jasno da Gospod nau~ava ~oveka crkvepreko Re~i, a u skladu s ljubavlju njegove volje kojuovaj sti~e preko svog `ivota, i kroz razumevanje koje pri-ma iz svoje ljubavi preko poznavanja (scientia) vere; istotako je jasno da se ono (prosvetljenje) ne mo`e dati niko-jim drugim putem, jer je takav Bo`anski red uticaja (in-fluksa). To je razlog {to je hri{}anska religija izdeljenana crkve i na jeresi unutar njih, uop{te i pojedina~no. Sdruge strane, oni koji su van granica hri{}anskog sveta ikojima nije dostupna Re~, tako|e se nau~avaju na sli~anna~in; jer se i oni u~e preko svoje religije koja je njimaumesto Re~i i koja je donekle izvedena iz nje.
Religija muhamedanaca je u pone~emu izvedena izRe~i, kako Starog tako i Novog Zaveta. Kada je re~ o osta-lima, njihova religija je izvedena iz drevne Re~i koja sezatim izgubila. Kod nekih religijsko verovanje poti~e izdrevne crkve, koja je posedovala tu drevnu Re~, a prosti-rala se preko ve}eg dela azijskog kontinenta i bila pode-ljena me|u mnogim narodima, koji su vremenom postaliidolopoklonici. Takve Gospod nau~ava kroz njihovu reli-giju na sli~an na~in kao {to nau~ava hri{}ane preko Re~i.
112
Emanuel Svedenborg
* Kroz saobraznosti ili korespondencije, prim. prev.)
To Gospod izvodi preko neba, kao {to je ve} re~eno, itim putem On pokre}e njihovu volju i razum. Ali prosvet-ljenje koje oni primaju nije isto kao ono koje se primakroz Re~. Kod prvih je to nalik ve~eri, kada mesec sija smanje ili vi{e sjaja, a kod drugih je nalik suncu koje sijaod jutra do podneva. Stoga Gospodova crkva, koja se pro-stire po celom svetu, li~i na sun~evu svetlost – koja jeBo`anska Mudrost – od podneva do ve~eri i sve do no}i;kao i na sun~evu toplotu – koja je Bo`anska Ljubav –cele godine, od prole}a do jeseni, pa sve do zime. (Otkr.Obj. 1177)
72. (2) Gospod se postarao da se ~ovek mo`e po-praviti i spasti preko onoga {to usvaja iz svoje religijekao izvora.
Po celom svetu, gde god postoji neka religija, nju ~i-ne dve stvari: da postoje Bog i ~ovek, i da postoji veza me-|u njima. Postoje i dve stvari koje ~ine vezu, a to su dobroiz ljubavi i istina iz vere, tako da se prvo daje neposred-no, a drugo posredno od Gospoda. Pomo}u dobra iz lju-bavi Gospod vodi ~oveka, a u isto vreme ~ovek je vo|enistinama vere.* Ovo se sla`e s onim {to je do sada re~e-no. ^oveku istina vere izgleda kao da mu pripada jer jesti~e kao od sebe. Tako se Bog povezuje s ~ovekom pre-ko dobra ljubavi, dok se ~ovek povezuje s Bogom prekoistine vere. I po{to je ta veza takva, Gospod se poredi smlado`enjom i mu`em, a crkva s nevestom i `enom. Go-spod uti~e u ~oveka neprekidno preko uticaja (influksa) spunim dobrom ljubavi, a preko istine vere u onoj meri ukojoj ~ovek ima vere, a to se menja. Ova potpunost (uti-caja) mo`e da postoji u zemljama gde je Re~ poznata, aline i u onima gde Re~ nije poznata; me|utim, to se razli-kuje od jednog do drugog slu~aja, ve} prema poznavanjuvere i `ivota prema veri. Zbog toga ta potpunost mo`e da
113
Bog, Promisao, Stvaranje
* Preko znanja koje sti~e iz Re~i posredstvom roditelja, staratelja i u~i-telja vere, sve{tenika, (prim. prev.)
bude ve}a u zemljama gde je Re~ nepoznata, nego u oni-ma koje imaju Re~.
O tome kako se de{ava povezivanje Boga s ~ove-kom i ~oveka s Bogom, u~i se iz dveju tablica napisanihBo`jom rukom, nazvanim Tablicama sporazuma, svedo-~anstva i zakona. U jednoj Tablici je Bog, a u drugoj je~ovek. Ovakve tablice postoje kod svih naroda koji imajuneku religiju. Iz prve Tablice znaju da Boga treba prizna-vati, da ga treba voleti i klanjati Mu se. Iz druge Tabliceznaju da je kra|a zabranjena, kako otvorena tako i pod-muklim i tajnim na~inom; da se ne sme vr{iti preljuba ni-ti ubijati, bilo nasiljem bilo mr`njom; da se ne sme la`nosvedo~iti, pred sudom ili pred svetom; i jo{, da ~ovek nesme da `udi za ovim zalima*. Iz svoje Tablice ~ovek znakojih zala treba da se kloni, a onoliko koliko ih se klonii onoliko koliko ih poznaje i odbacuje kao od sebe**, to-liko Bog vezuje ~oveka za Sebe, pa ga tako osposobljavada radi i ono {to Njegova Tablica nala`e, a to je da voliBoga i da mu se klanja. Tako|e, daje mu mo} da ne `elizlo, a isto tako daje mu sposobnost da upozna istine. Nataj na~in se te dve Tablice povezuju u ~oveku, tako daje Bo`ja Tablica postavljena iznad ~ove~je, i stavljene suu kov~eg kao jedna, a iznad njih je sedi{te milosti, kojeje Gospod, a iznad sedi{ta milosti su dva Heruvima, kojasu Re~ i koja su iz Re~i, u kojima Gospod razgovara s~ovekom kao {to je razgovarao s Mojsijem i Aronom izme-|u Heruvima.
Po{to se povezivanje Gospoda s ~ovekom de{ava nataj na~in, to je o~ito da je spasen svako ko je s tim upo-znat i koji `ivi po gra|anskom, moralnom i Bo`anskomzakonu; {to zna~i svako u svojoj religiji, bilo da je hri{-}anin ili muhamedanac, bilo neznabo`ac. [tavi{e, ~ovek ko-ji utelovljuje ova na~ela u svom ivotu iz religijske namere,
114
Emanuel Svedenborg
* Koja su zabranjena, (prim. prev.)** Bez prinude, (prim prev.)
iako na svetu nije znao za Gospoda ili za Re~, ipak je upogledu duha u tom stanju da `eli da postane mudar. Ta-ko njega posle smrti pou~avaju an|eli i on priznaje Go-spoda; isto tako on prima istine i postaje an|eo. Svi takvisli~ni su ~oveku koji je umro kao dete, jer njega Gospodvodi a vaspitavaju ga an|eli. Dakle, svi koji ne znaju niza kakvo religijsko bogo{tovlje, a u takvom su neznanjujer `ive u takvoj zemlji, isto se pou~avaju kao mala deca,pa se spasavaju preko gra|anskog i moralnog zakona*Video sam takve osobe koje u po~etku nisu imale izgled~oveka (odraslog); ali sam ih posle video kao ljude i ~uokako govore prema zapovestima iz Dekaloga**. Za an-|ele je ovo pou~avanje najve}a radost. Iz toga je jasno daGospod nalazi na~ina da se mo`e spasti svaki ~ovek. (Otkr.Obj. 1170)
73. (3) Gospod se stara da u svakom narodu posto-ji neki na~in da se ~ovek spase.
Iz onoga {to je ve} re~eno vidi se da se ~ovek mo`espasti bez obzira na to kojoj religiji pripada. Jer zna {tasu zla, a iz toga zna {ta su obmane i da ih se treba kloni-ti, a kada ih se kloni, upoznaje se s dobrima koja treba ~i-niti i sa istinama u koje treba verovati. Pre nego {to po~neda se kloni zala i pre nego {to prestane da veruje u obma-ne, dobra koja ~ini nisu dobra u sebi***, jer nisu iz Go-spoda nego iz ~oveka. Razlog {to to nisu dobra u sebi jeto {to jo{ nisu o`ivela u ~oveku. ^ovek koji je upoznat sasvim dobrima i istinama {to se mogu znati, ne zna ni{ta(na duhovni na~in) ako se ne kloni zala; jer njegova zlakao da ih upijaju i izbacuju, te on postaje lud, ne na sve-tu, nego posle (smrti).
115
Bog, Promisao, Stvaranje
* Po kojem `ive, (prim. prev.).** Tablica deset zapovesti Bo`jih, (prim. prev.)*** Prava ili istinita dobra, (prim. prev.)
Dakle, po{to je svak po svojoj religiji upoznat s tim{ta su zla i obmane kojih se treba kloniti, i po{to takoupoznaje dobra koja treba ~initi i istine koje treba vero-vati, to je jasno da se Gospod stara da u svakom narodukoji ima neku religiju postoji i na~in da se ~ovek spase.To postoji u potpunosti kod hri{}ana; tako isto postoji,iako ne potpuno, kod muhamedanaca i neznabo`aca; svedrugo {to ih razlikuje jeste stvar ceremonije*, pa nemazna~aja, ili je re~ o dobrima koja se mogu ~initi ali ne mo-raju, ili je pak re~ o istinama koje se mogu verovati aline moraju, te se i pored toga ~ovek spasava.
^ovek vidi svojstva dobra i istine tek onda kada uklo-ni zlo**: hri{}ani (vide) iz Re~i, muhamedanci iz Kura-na, a neznabo{ci iz svoje religije. Hri{}ani vide iz Re~ida je Bog jedan; da je Gospod Spasitelj sveta; da su sva-ko dobro i istina, kada su to stvarno i po sebi, iz Bogaa ni{ta iz ~oveka; da postoje Kr{tenje i Sveta ve~era; daima neba i pakla; da postoji `ivot posle smrti, te da onajkoji ~ini dobro ulazi u nebo, a onaj koji ~ini zlo ide upakao. Ovo on (~ovek) veruje iz istine i ~ini sve to iz do-bra, ako nije u zlu. Mo`e da izostavi sve ostalo {to se nesla`e s Dekalogom (Deset zapovesti). Muhamedanci videiz Kurana da je Bog jedan; da je dobro iz Boga; da jeGospod Sin Bo`ji,*** da je sve dobro iz Boga, da posto-je nebo i pakao; da postoji `ivot posle smrti, i da se zla na-zna~ena u Deset zapovesti moraju odbacivati. Ako postu-pa po slovu i veruje ono {to smo naveli, i on je spasen.Neznabo`ac vidi iz svoje religije da postoji Bog i da muse treba klanjati i voleti ga, i da je dobro iz Njega, da po-stoje nebo i pakao; da postoji `ivot posle smrti; i da se tre-ba kloniti zala koja su pomenuta u Deset zapovesti.****
116
Emanuel Svedenborg
* Rituala, (prim. prev.)** Iz svog `ivota, (prim. prev.)*** Ovde je autor pogre{io: oni veruju da je On Sin Marijin i pro-rok, a ne Sin Bo`ji, (prim. prev.)**** I tzv. neznabo{ci veruju u Boga, ali ne na isti na~i kao oni koji
Ako on postupa tako*, i ako u to veruje, on je spasen.A po{to ve}ina neznabo`aca zami{lja Boga kao ^oveka,a Gospod je Bogo-^ovek, to oni posle smrti, pou~eni odan|ela, priznaju Gospoda**, te posle od Njega primajuistine koje su im do tada bile nepoznate. To {to nemajuKr{tenje ni Svetu ve~eru, nije osnova za osudu, jer suovi namenjeni onima {to poseduju Re~ iz koje se zna zaGospoda; jer su ova dva (sakramenta) simboli Njegovecrkve, te su i svedo~anstvo i potvrda da }e oni koji veru-ju i `ive po Gospodnjim zapovestima biti spaseni. (Otkr.Obj. 1180)
74. Sada }emo ne{to re}i o duhovima koji govore s~ovekom. Mnogi veruju da Gospod mo`e da nau~ava pre-ko duhova koji bi razgovarali s ljudima. No oni koji toveruju i koji to `ele, ne znaju da na taj na~in dovode uopasnost svoje du{e. U pogledu svoga duha, sve dok je nasvetu, ~ovek je me|u duhovima, a da duhovi ne znaju dasu kod ~oveka niti je on svestan da je s njima. Razlog jeto {to su oni neposredno vezani kroz ose}anja svoje vo-lje, a posredno kroz misli svog razuma. Jer ~ovek misli pri-rodno, a duhovi misle duhovno; a prirodna i duhovna misaojesu jedno samo po saobraznosti (korespondenciji); to jeono {to spre~ava ljude i duhove da ne{to znaju jedni o dru-gima. Ali ~im po~nu da govore s ~ovekom, duhovi izlazeiz svog duhovnog stanja i ulaze u ~ovekovo prirodno sta-nje, i po{to postaju svesni da su kod ~oveka, povezuju ses mislima njegovog ose}anja, te iz tih misli govore s njim.Oni mogu u}i samo u njegovo prirodno stanje, jer sli~noose}anje, zajedno s mislima koje su iz njega, dovodi do po-vezivanja u svim slu~ajevima, a razli~ita ose}anja uzro-kuju odvajanje.
117
Bog, Promisao, Stvaranje
imaju Re~ ili Otkrivenje, koje je pisano i koje se mo`e ~itati i razu-meti, (prim. prev.)* Kako mu nala`e njegova religija, (prim. prev.)** Za Boga, (prim. prev.)
Zbog toga, kada govori s ~ovekom, duh ima ista na-~ela kao i ~ovek s kojim razgovara, bilo da su (na~ela) isti-nita ili la`na; i dalje, on pokre}e ta na~ela, pa spajaju}i ihsa svojima, jo{ ih i poja~ava. Iz toga je jasno da se samoduhovi sli~ni ~oveku povezuju s ~ovekom, to jest delujuna njega; a njihovo delovanje sla`e se s govorom. Stogasamo zanesenja~ki duhovi govore sa zanesenjacima; duho-vi kvekeri samo s kvekerima, a moravijanci s moravijan-cima. A takav slu~aj je i s arijancima, socinijancima iostalim jereticima. Svi duhovi koji govore s ~ovekom je-dnom su i sami bili ljudi na svetu, i tada su bili sli~nogakaraktera. Da je tako, bilo mi je dato da iskusim vi{e pu-ta. I sme{no je to {to kad ~ovek misli da Sveti Duh raz-govara s njim ili da na njega deluje, onaj duh koji s njimrazgovara isto veruje da je i sam Sveti Duh. To se redov-no de{ava s duhovima zanesenjacima.
Iz ovoga je o~ito kakvoj je opasnosti izlo`en ~ovekkada razgovara s duhovima, ili kada otvoreno ose}a nji-hovo delovanje. ^ovek ne poznaje svoje ose}anje, da lije dobro ili lo{e, niti zna s kojim drugim ose}anjima jepovezano, pa ako je ponosan na svoju inteligenciju, duhpovla|uje svaku misao koja dolazi od toga ose}anja. Istije slu~aj kada je ~ovek vatreno pristrasan nekim na~e-lima, {to se de{ava kada ono {to veruje ne poti~e iz ~istihose}anja. Jer kada duh sli~nih ose}anja povla|uje ~oveko-vim mislima ili na~elima, tada jedan vodi drugoga kao {toslep vodi slepoga, sve dok zajedno na padnu u jamu.*
Takvi su bili pitonisti u stara vremena, kao i magoviu Egiptu i Vavilonu; njih su (ljudi) nazivali mudrima za-to {to su razgovarali s duhovima i {to su na sebi ose}alinjihovo delovanje. I tako se klanjanje Bogu pretvorilo uklanjanje demonima, pa je tako crkva nestala. Stoga jeuz pretnju smrtnom kaznom Izraelcima bilo zabranjenoda ovako razgovaraju (s duhovima). (Otkr. Obj. 1182)
118
Emanuel Svedenborg
* Iz ovakvih odlomala vidi se da Svedenborg nije odobravao nekro-mantiju odnosno spiritizam, (prim. prev.)
75. Druga~ije je s onima koje vodi Gospod; a Onvodi one koji vole i ho}e istine od Njega. Ovi primajuprosvetljenje dok ~itaju Re~, jer je Gospod u Njoj i go-vori sa svakim prema njegovim sposobnostima. Ako ovi i~uju govor duhova, njih taj govor ne vodi, nego su vo|e-ni po provi|enju tako da su svoji*. Jer, kao {to je re~e-no, svakog ~oveka Gospod vodi preko njegovih ose}anja,iz kojih on misli slobodno kao od samog sebe. Kada nebi bilo tako, ~ovek se ne bi mogao obnoviti niti bi mo-gao da primi prosvetljenje. Me|utim, ljudi primaju pro-svetljenje na razne na~ine, ve} prema prirodi svojih ose-}anja i inteligencije koja ishodi iz njih. Oni koji duhovnoose}aju istinu, uzdi`u se u svetlo neba toliko da opa`a-ju** to prosvetljenje. Meni je bilo dato da opa`am to pro-svetljenje, pa da po njemu razlikujem ono koje dolazi odGospoda od onoga koje dolazi od an|ela; ono {to je odGospoda, bilo je napisano, ono od an|ela nije bilo na-pisano (Quod a Domino, hoc scriptum est, et qood ab an-gelis non scriptum). [tavi{e, meni je bilo dozvoljeno dagovorim s an|elima kao ~ovek s ~ovekom, kao i da vidimstvari koje su u nebesima i one koje su u paklu. Razlogje to {to se pribli`ava kraj sada{nje crkve i {to po~injenova koja }e biti Novi Jerusalim. Nu`no je da se o ovojcrkvi objavi da Gospod upravlja svemirom, kako nebomtako i svetom; da postoje nebo i pakao i kakva je njiho-va priroda; da ljudi `ive kao ljudi posle smrti, u nebu onikoje je Gospod vodio, a u paklu oni koji su sami sebevodili, da je Re~ (Bo`ja) Samo Bo`ansko Gospodovo nazemlji; da je Poslednji Sud zavr{en da ljudi ne bi stalnoo~ekivali da se odigra na zemlji, kao i mnogo toga {to jepovezano sa svetlo{}u, koja se sada pokazuje posle tame(duhovne). (Otkr. Obj. 1183)
119
Bog, Promisao, Stvaranje
* Da su slobodni, (prim. prev.)** ^ulno, (prim. prev.)
76. Deseti zakon Bo`anskog Provi|enja je da kadapolo`aj (dru{tveni) i bogatstvo vode krivim putem, tada~ovek sam sebe vodi svojom pame}u k njima (ka dru-{tvenim polo`ajima i bogatstvu), jer njega Bo`ansko Pro-vi|enje vodi ne na krivi put, nego k onome {to slu`i nje-govom ve~nom ivotu. Naime, Bo`anska Promisao gleda naono {to je ve~no, jer @ivot koji je Bog, a od kojega je~ovek, jeste Ve~an.
Na ~ovekov um (animus) najvi{e uti~u dve stvari: po-lo`aj (u dru{tvu) i bogatstvo. Prvome je poreklo u ljubaviprema slavi i po~astima, a drugome u ljubavi prema nov-cu i posedima. Oni tako uti~u na um, jer pripadaju pri-rodnom ~oveku*, pa stoga ljudi koji su samo prirodni misleda su oni stvarni blagoslovi koji dolaze od Boga, iako ustvari oni mogu da budu prokletstva, {to se vidi iz toga{to mogu da ih poseduju kako dobri tako i lo{i ljudi. Vi-deo sam ljude koji su bili na visokim polo`ajima i bogati(na svetu), i u nebu i u paklu. Dakle, ako polo`aj i bo-gatstvo ne vode na lo{ put, tada dolaze od Boga, ali kadavode na lo{ put, tada su iz pakla.
Razlog {to ~ovek na svetu ne razaznaje da li oni (tzv.Blagoslovi) dolaze od Boga ili od pakla jeste u tome {toto ne mo`e da vidi ~ovek ~iji je prirodni ~ovek odvojenod duhovnog ~oveka (u njemu samom); njih mo`e da raz-likuje duhovni ~ovek koji je u prirodnom ~oveku, ali te-{ko, zato {to je prirodni ~ovek vaspitan od detinjstva dase pona{a kao da je duhovan. Stoga on ne samo {to tvrdinego i ube|uje sebe da veruje kako usluge koje ~ini cr-kvi, svojoj zemlji, dru{tvu i sugra|anima, dakle bli`njemu,~ini radi njih samih, iako ih verovatno ~ini sebe i svetaradi. ^ovek je u ovom stanju slepila ako nije odbacio zlaiz svoga `ivota kroz borbu protivu njih; jer sve dok su tu,on ne mo`e ni{ta da vidi iz Duhovnog u svom Prirodnom(~oveku). On je kao ~ovek koji sanja da je budan, ili kao
120
Emanuel Svedenborg
* Za razliku od duhovnog ~oveka, (prim. prev.)
no}na ptica koja tamu vidi kao da je svetlost. Takav jeprirodni ~ovek kad su vrata zatvorena za nebesku svet-lost, a ona je duhovno na~elo koje prosvetljava prirodnog~oveka. Stoga je od velikog zna~aja da (~ovek) zna da lisu polo`aj i bogatstvo ciljevi ili sredstva – jer ako su ci-ljevi, onda su prokletstva, ali ako su sredstva, onda su bla-goslovi; stoga }emo prvo govori o ciljevima i sredstvima.(Otkr. Obj. 1185)
77. Cilj, srednji uzroci i efekti mogu se nazvati i na-~elni (po~etni) cilj, posredni ciljevi i krajnji cilj. Oni senazivaju ciljevima jer na~elni ili po~etni cilj, koji je sveu njima – kako esse (esencija) tako i du{a – sve njih ostva-ruje.* Po~etni cilj je ljubav ~ovekove volje, a me|uciljevisu podre|enje ljubavi, dok je krajnji cilj ljubav volje, ko-ja postoji kao neka slika. Po{to je na~elni cilj ljubav vo-lje, to sledi da su posredni ciljevi, kao pot~injene ljubavi,predvi|eni, pripremljeni kroz razum, i da je poslednji cilj ustvari svrha ili korist (usus). Sve ovo je trebalo navesti dabi se shvatilo kako po~asti i bogatstvo mogu da budu bla-goslovi, ali i prokletstva. (Otkr. Obj. 1186)
78. Po{to cilj, koji je ljubav ~ovekove volje, sebi krozrazum privla~i sredstva koja vode kona~nom cilju, i po-{to sve vodi nekoj svrsi (usus), to sledi da cilj voli sred-stva koja vode nekoj koristi, a ako to ne vodi toj svrsi,tada ona odbacuje ta sredstva, i privla~i ili pribavlja dru-ga. Iz ovoga je jasno kakav je ~ovek ako su njegovi po-~etni ili na~elni ciljevi polo`aj u dru{tvu i bogatstvo; iako on smatra da sve ostalo treba da se pot~ini glavnomcilju koji je svrha ili korist njemu samome. Uzmimo kaoprimer sve{tenika kome je glavni cilj ljubav prema novcuili prema posedima. Za njega su slu`ba (Bogu), Re~, nje-gova u~enost i besede zasnovane na toj u~enosti, kao i
121
Bog, Promisao, Stvaranje
* Naime, prvobitni cilj ili svrha glavni su pokreta~i ili uzroci da sene{to ostvari, (prim. prev.)
pouka koju daje ~lanovima crkve i njihove obnova i spa-senje, samo sredstva*. Ova sredstva on ceni prema vred-nosti cilja koji ostvaruje, ali ih ne voli – iako kod nekihizgleda kao da ih voli – a bogatstvo je predmet njegoveljubavi, i ovaj cilj je sadr`an u svim sredstvima kojimase slu`i. Zaista, on ka`e da mu je `elja da ~lanovi crkveprime pouku, te da se poprave i spasu; ali po{to to ka`edok mu je na umu bogatstvo kao svrha ili cilj, to ona (ovasredstva) nisu deo njegove ljubavi; ona mu slu`e da pre-ko njih stekne ugled i dobit. Sli~an je slu~aj sve{tenikakome je cilj da se istakne (me|u drugima). Neka se dobiti po~asti odvoje od onoga ~ime se on slu`i da ih posti-gne, tada }ete videti (kakav je on).
Sasvim je drugi slu~aj ako su pouka, popravak i spa-senje glavni (na~elni) cilj, a polo`aj (u dru{tvu) i bogatstvosredstva; jer tada je karakter sve{tenika sasvim druga~iji.U prvom slu~aju je duhovan, dok je u drugom prirodan**.Kod sve{tenika koji je duhovan – bogatstvo i polo`aj sublagoslovi, dok su kod onoga koji je prirodan – proklet-stva. Da je tako, dokazano mi je iskustveno u duhovnomsvetu. Video sam mnoge koji su mi rekli da su nau~avali,pisali i vodili druge ka (duhovnom) preporodu, ali kadase pokazalo {ta je bio cilj ili ljubav njihove volje, biloje jasno da su u svemu postupali radi sebe i sveta, a nika-ko radi Boga i bli`njega, i da su, uistinu, kleli Boga i vre-|ali bli`njega. Na takve se misli kod Mateje (7:22, 23)i kod Luke (13:26, 27). (Otkr. Obj. 1187)
79. Uzmimo kao primer kralja, princa, upravitelja ilislu`benika, ~iji je glavni cilj ljubav za vladanjem, a ono{to rade jesu sredstva. Slu`be koje oni obavljaju nisu radidobrobiti kraljevstva, zajednice, zemlje, dru{tva ili sugra-|ana, nego radi u`ivanja u vladanju, a to zna~i radi sebe. Teslu`be nisu to same po sebi, nego slu`e njihovom ponosu,
122
Emanuel Svedenborg
* Preko kojih dolazi do novca i poseda, (prim. prev.)** Duhovan zna~i preporo|en, a prirodan nepreporo|en, (prim. prev.)
a oni ih obavljaju da bi sami sebe istakli, ne {to ih vole;oni te slu`be uzdi`u (pred drugima), dok se u sebi njimapodsmevaju kao {to neki gospodari rade sa svojom poslu-gom. Takve osobe video sam posle njihove smrti i bio iz-nena|en.* Video sam ih kao |avole u plamenu**; jerkada je ljubav ka vladanju glavni cilj, tada je to pakle-na vatra. Ali zato sam video i druge, kod kojih ljubavka vladanju nije bila glavni cilj, nego ljubav prema Bogui bli`njemu, a to je ljubav prema slu`bama***; ovi subili an|eli kojima je bilo dato da upravljaju u nebesima.Iz svega ovoga vidi se da polo`aj mo`e da bude kakoblagoslov tako i prokletstvo; kada je blagoslov, tada jeod Gospoda, a kada je prokletstvo, tada je od |avola. Pri-roda ljubavi za vladanjem, kada je glavni cilj, predstavlje-na je u Re~i o Vavilonu, gde se ka`e da je njegov prestou nebu iznad Gospoda i da tra`i svu vlast za sebe. Stoga jeon (Vavilon) uklonio klanjanje Bogu kako se ono propi-suje u Re~i, a uveo klanjanje demonima, klanjaju}i se `i-vim i mrtvim ljudima, grobovima, kao i le{evima i kostima.To je kraljevstvo predstavljeno Luciferom kod Isaije (14:4-24); takvi koji su vr{ili vlast iz te ljubavi predstavljeni suLuciferom, ali ne i ostali. (Otkr. Obj. 1188)
80. Po{to ljubav ka vladanju i ljubav prema bogat-stvu preovla|uju u hri{}anskom svetu, i po{to su te ljuba-vi danas tako sna`no ukorenjene da ih je te{ko prepoznati,od velike je va`nosti da se zna {ta je njihova priroda. Onezavode svakog ~oveka koji se ne kloni zala kao grehova;jer onaj koji se ne kloni zala, taj se ne pla{i Boga i stogaostaje prirodan. I po{to ljubav ka vladanju i novcu pripadaprirodnom ~oveku, on nije u stanju da na unutarnji na~in
123
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ovde autor misli na osobe koje je poznavao u prirodnom svetu ikoje je posle video u duhovnom svetu, (prim. prev.)** Plamen se zaista vidi, ali nije stvaran jer je on samo prezentacijaljubavi prema samom sebi, (prim. prev.)*** Radi njih samih, (prim. prev.)
uo~i ove ljubavi u sebi. Ako se ne popravi, on ih i nevidi, a mo`e se popraviti samo kroz borbu protivu zala.Veruje se da se ~ovek popravlja verom; ali vera u Bogane postoji kod ~oveka pre nego {to on povede borbu pro-tivu zala. A kada se ~ovek popravi na ovaj na~in, tadasvetlost ulazi i uti~e od Gospoda kroz nebo, daju}i muose}anje i sposobnost da vidi kakva je priroda ovih ljuba-vi odnosno da li one vladaju njime ili su mu pot~injene,to jest da li su na prvom ili na drugom mestu, jer su onekao stopala. Ako vladaju i ako su na prvom mestu, onetada zavode (na krivi put) i postaju prokletstva, ali akosu pot~injene i ako su na drugom mestu, tada ne zavodei postaju blagoslovi.
Sve~ano izjavljujem da su iznutra |avoli svi oni kodkojih ljubav prema vladanju zauzima prvo mesto. Ovaljubav se prepoznaje po tome {to pru`a u`ivanje kojeprevazilazi svako drugo u ~ovekovom `ivotu. Ona kao daneprestano izdi{e iz pakla, a ta isparenja izgledaju kaovatra iz velike pe}i i uspaljuju srca onih ljudi koje Go-spod ne {titi. A Gospod {titi sve one koji se poprave. Noi pored toga, Gospod vodi i one druge, ali u paklu, iakoto radi preko spoljnih stega, kao {to su strah od kazne ilistrah od gubitka ugleda, ~asti ili dobitka i zadovoljstava ko-ja pru`aju, tako isto i nagradama. On ne mo`e da ih izve-de iz pakla, jer ljubav ka vladanju ne prihvata unutarnje(duhovne) stege, a to su strah od Boga i ose}aj za dobroi istinu, pomo}u kojih Gospod vodi u nebo i u nebu sve onekoji idu za Njim. (Otkr. Obj. 1189)
81. Sada }emo re}i pone{to o tome kako Bo`anskaPromisao ne vodi nikada ~oveka krivim putem, ve} ga vodiuvek na na~in koji njemu slu`i u odnosu na ve~ni `ivot;jer se i to odnosi na polo`aj i bogatstvo. Da je tako, ja-sno je iz onoga {to sam video u nebesima. Nebesa su iz-deljena u dru{tva, a u svakom ima (ljudi duhova) koji suzauzimali polo`aje i bili bogati (na svetu); prvi su u takvoj
124
Emanuel Svedenborg
slavi, a drugi u takvom bogatstvu, da se nikakva slava i bo-gatstvo na svetu ne mogu s tim uporediti. Prvi su mudri,a drugi obiluju znanjima; prvi vode (druge) mudro{}u, adrugi prevazilaze ostale znanjima (scientia). Polo`aj i bo-gatstvo mogu se ste}i bilo da je ~ovek mudar bilo da ni-je. Onaj koji ima mudrost voli je radi koristi (bli`njemu).Voleti mudrost zna~i voleti znanja (cognitiones) o do-brom i istinitom radi koristi koje ona ~ine (bli`njemu). Ka-da se ta korist voli vi{e od sebe samoga i sveta, i kada seznanja o istini i dobru sti~u da bi bila korisna drugima,tada su te koristi (slu`be) na prvom, a polo`aj i bogatstvona drugome mestu. To je slu~aj sa svima onima koji suu nebesima; oni od mudrosti gledaju na polo`aje, a od zna-nja na bogatstvo, kao {to ~ovek gleda na svoju ode}u. (Otkr.Obj. 1190)
82. Opisa}emo i slavu i bogatstvo an|ela u nebu. Unebu postoje upravlja~i vi{ega i ni`ega ranga, koje Gospodraspore|uje i postavlja u skladu s njihovom mudro{}u iinteligencijom. Najvi{i me|u njima, a to je onaj koji seisti~e mudro{}u, obitava u sredini, u palati s kojom se ni-{ta na svetu ne mo`e porediti. Njena arhitektura je tako za-divljuju}a da uistinu mogu re}i kako se ne mo`e opisatiprirodnim jezikom, ~ak ni njen stoti deo, jer je to Umet-nost sama.
Unutar palate nalaze se stanovi i odaje, a u njima na-me{taj i ukrasi koji sjaje kao zlato i drago kamenje, u obli-cima koje nijedan umetnik na svetu ne mo`e opona{atini slikom ni skulpturom. I ono {to je za~u|uju}e, svakapojedina~na stvar do u tan~ine je prilago|ena nekoj svrsi(usus). Svako ko u|e, vidi svrhu kojoj su te stvari name-njene, i kao da to opa`a (~ulno) kroz njihove oblike. Ni-ko ko je mudar a ulazi (u tu palatu), ne gleda te oblike, ve}upravlja svoju misao na svrhu (kojima te forme slu`e),jer one ~ine da takav u`iva u svojoj mudrosti. Oko palatesu portici, rajski vrtovi i manje palate, od kojih je svaka
125
Bog, Promisao, Stvaranje
za sebe stani{te nebeskog u`ivanja i koje imaju svoje obli-ke lepote. Pored tih i ostalih izvanrednih stvari, tu su i stra-`ari u ode}i koja sija. Upravlja~i pot~injeni glavnom vladaruu`ivaju u sli~nom sjaju, prema stepenu svoje mudrosti. Anjihova mudrost meri se stepenom njihove ljubavi premaslu`bama koje vr{e. To nije slu~aj samo sa onima koji ima-ju vlast, nego i sa svima koji tu obitavaju i koji vole slu-`bu, a vr{e je tako {to se bave raznim zanimanjima.
Me|utim, samo mali broj stvari mogu}e je opisati,ali je bezbroj onih koje se ne mogu opisati. Ove posled-nje su duhovne po svojem poreklu i ne ulaze u ideju pri-rodnog ~oveka, pa se kao takve ne mogu opisati re~ima,jedino mo`e da se ka`e kako tu mudrost gradi svoj stani prilago|ava ga sebi, tako {to sve ono {to je sakriveno uznanjima kao da dolazi da joj pomogne i da prima njenenaloge. Sve ovo je re~eno da bi se znalo kako se sve unebesima odnosi na polo`aj i bogatstvo; polo`aj na mu-drost a bogatstvo na znanja; i da je to ono k ~emu ~ove-ka Gospod vodi kroz Bo`ansku Promisao. (Otkr. Obj. 1191)
83. Sada }e se re}i ne{to o slu`bama (usus) kroz ko-je ljudi i an|eli postaju mudri. Voleti slu`be jeste isto {toi voleti bli`njega, po{to slu`be u duhovnom smislu ozna-~avaju bli`njega. Ovo se vidi iz toga {to svaki ~ovek volidrugoga (~oveka), ne radi njegovog lica ili osobe, nego ra-di onoga {to taj ho}e i {to razume, jer on voli onoga kojivoli dobro i koji shvata dobro, a ne voli onoga koji ne `e-li dobro i koji ne shvata dobro. I stoga {to se neko volizbog tih osobina, sledi da nije svaki ~ovek ~ovek, u stva-ri bli`nji, i da to nije njegova duhovna priroda. Stavite predsebe deset ljudi ne bi li me|u njima izabrali jednog da ra-di s vama u kancelariji ili u nekoj trgovini; ne}ete li prvoispitati i odabrati onoga koji je najbli`i onom ~emu trebada slu`i? Tako bi taj bio va{ bli`nji, kojega biste pretpo-stavili ostalima i kojega biste voleli. Ili, ako se pribli`ite de-setini devojaka da biste jednu odabrali za svoju suprugu,
126
Emanuel Svedenborg
zar ne biste ispitali osobine svih pa, ako dadu pristanak,verili onu koju zavolite? Tako bi ona bila va{ bli`njime|u svima ostalima. Ako biste rekli: „Svi ljudi su moji bli-`nji i treba da se vole bez obzira na razlike me|u njima“,u tom slu~aju trebalo bi voleti |avola kao {to se voli an-|eo u ljudskom obliku ili javnu `ensku kao devicu.
Razlog {to se neko voli nije samo to {to svakog ~o-veka treba ceniti i voleti, niti je to zbog njegove volje irazuma, ve} je i radi slu`be (usus) koju vr{i odnosno ko-ju bi mogao vr{iti. Vredan ~ovek je onaj koji obavlja ne-ku slu`bu, a onaj koji ne obavlja nikakvu slu`bu kao dai nije ~ovek. Ovakvog ^oveka zajednica podnosi dok jena svetu gde `ivi od svoga ega (proprium), ali kada po-sle smrti postane duh, dospeva u pustinju. ^ovek je, da-kle, onakav kakva je njegova slu`ba (usus). A slu`be sumnogostruke, bilo da su nebeske bilo da su paklene. Ne-beske slu`be su one koje su korisne crkvi, otad`bini, dru-{tvu i sugra|anima, i koje oni (ljudi ili duhovi) vr{e manjeili vi{e, bli`e ili dalje od svrhe kojoj slu`e. Nasuprot ovima,paklene slu`be su one u kojima ~ovek slu`i samo sebi (egoili proprium) i onima koji su s njim povezani; a kada takvii slu`e crkvi, svojoj zemlji, dru{tvu ili sugra|anima, to nijeradi svrhe, ve} radi njih samih. Me|utim, (prirodna) svr-ha svakoga ~oveka treba da bude da sebi i onima koji odnjega zavise pribavi sve {to je potrebno za `ivot.
Kada ~ovek voli slu`be koje obavlja na prvome me-stu, a svet i sebe na drugome, tada je prvo njegovo duhov-no, a drugo njegovo prirodno na~elo (princip); u ovomslu~aju duhovno vlada, a prirodno slu`i. Iz toga se jasnovidi {ta je duhovno a {ta prirodno. Na to se odnose Gospo-dove re~i kod Mateje:
I{tite prvo carstvo nebesko i njegovu pravdu, a sve dru-go }e vam se dodati. (Mateja, 6:33)
Carstvo nebesko su Gospod i Njegovas crkva, a pravdaje duhovno, moralno i gra|ansko dobro; kao i svako dobro
127
Bog, Promisao, Stvaranje
koje se tvori iz ljubavi prema tim slu`bama. Razlog {to }esve ostalo biti dodato jeste to {to Gospod od Koga je sva-ko dobro, kada je slu`ba na prvome mestu, udeljuje sveono {to vodi ve~nom `ivotu i sre}i jer, kao {to je prime}e-no, sve ono {to se odnosi na Gospodovo Bo`ansko Provi-|enje, odnosi se i na ono {to je ve~no. To {to }e se dodati,odnosi se na hranu i ode}u, jer hrana zna~i sve ono {to jeunutra{nje, koje hrani du{u, dok ode}a zna~i sve ono {toje spolja{nje, koje slu`i unutra{njem kao {to telo slu`i du-{i. Sve unutra{nje odnosi se na ljubav i mudrost, a sve spo-lja{nje na bogatstvo i polo`aj (u dru{tvu). Iz ovoga se vidi{to zna~i voleti slu`bu radi slu`be i iz kojih slu`bi poti~e~ovekova mudrost – ona mudrost iz koje i prema kojoj sva-ko ima polo`aj i bogatstvo u nebu. (Otkr. Obj. 1193)
84. Po{to je ^ovek stvoren da bi bio koristan (daobavlja slu`bu, usus), a to je da voli bli`njega, stoga svioni koji dolaze u nebo, ma koliko da ih ima, moraju dabudu korisni (da obavljaju slu`bu). Prema slu`bi i premaljubavi za slu`bu svi stanovnici neba primaju u`itak i bla-`enstvo, tako da nebeska radost dolazi samo iz toga izvo-ra. Mnogo se vara svako ko misli da se takva radost mo`eu`ivati u besposlici; ni u paklu se ne trpe uzaludni duho-vi, jer tamo postoje radionice, i sudije koje nala`u tamo-{njim stanovnicima {ta da rade svakog dana. Oni koji nerade to {to im je nalo`eno, ne primaju ni hranu ni ode}u,ve} stoje gladni i nagi, pa su tako prinu|eni da rade. Ra-zlika je u tome {to se u paklu slu`ba vr{i iz straha, a unebu iz ljubavi; ne strah, ve} ljubav donosi radost.
Pa ipak, dozvoljeno je da se rad (zanimanja) pone-kad zamene zabavama u dru{tvu ostalih, jer su i te zaba-ve od neke koristi. Bilo mi je dopu{teno da vidim mnogotoga u nebu i na svetu, kao i u ljudskom telu, te da raz-mi{ljam o slu`bama, pa mi je bilo otkriveno da sve u nji-ma slu`i ne~emu; a ako ne{to vi{e ne slu`i ni~emu, to seodbacuje i osu|uje. (Otkr. Obj. 1194)
128
Emanuel Svedenborg
^ETVRTO POGLAVLJE
Stvaranje
85. Re}i }emo ne{to ovde o `ivotu `ivotinja, a posletoga i o du{i biljaka. Ceo svet sa svim u njemu, u op{temi u posebnom, postoji i odr`ava se po Gospodu, Tvorcusvemira. Postoje dva sunca, jedno je Sunce duhovnog sve-ta, a drugo je sunce prirodnog sveta. Sunce duhovnogsveta je Gospodova Bo`anska Ljubav; sunce prirodnogsveta je ~ista vatra. Od Sunca koje je Bo`anska Ljubavpo~eo je rad na stvaranju, a pomo}u sunca koje je vatra,on je zavr{en.* Sve ono {to proisti~e od Sunca, koje jeBo`anska Ljubav, naziva se duhovnim, a sve ono {to po-ti~e od sunca, koje je vatra, naziva se prirodnim. Ono {toje duhovno poti~e iz samog sebe, a ono {to je prirodnonema `ivota od sebe; i zbog toga sve u svemiru postoji iodr`ava se iz ova dva izvora, a iz toga sledi da Duhovnoi Prirodno postoje u svemu {to je stvoreno u ovom svetu,gde je Duhovno kao du{a a Prirodno kao telo; ili Duhov-no (postoji) kao unutra{nje, a Prirodno kao spolja{nje; iliDuhovno kao uzrok a Prirodno kao posledica.
Svaki mudar ~ovek svestan je da se ove dve stvarine mogu odvojiti; jer ako odvojite uzrok od posledice, po-sledica nestaje; ako odvojite unutra{nje od spolja{njeg, ovoposlednje nestaje, isto kao kada se du{a odvoji od tela. Dosada nije bilo poznato da takva povezanost postoji u svimpa i u najsitnijim delovima prirode; a to je bilo zbog ne-znanja o duhovnom svetu, o Suncu u tome svetu, o toploti
129
* Iz ovoga bi se reklo da je prvo stvoren Duhovni svet, pa tek ondaprirodni, u kojem kao da duhovni po~iva, (prim. prev.)
i svetlosti (u tome svetu), a i zbog ludila ~ulnih ljudi kojisve pripisuju prirodi a retko {ta Bogu, iako nema ni~egau prirodi u ~emu ne postoji i Duhovno. Postojanje toga(Duhovnog) u svemu {to postoji u tri prirodna carstva bi-}e dokazano na slede}im stranicama, kao i njegove oso-bine. (Otkr. Obj. 1196)
86. Gledaju}i na sve subjekte i objekte u tri prirodnacarstva, koja obuhvataju sve u svetu, mogu se rasvetlitii potvrditi slede}e ta~ke – a to je da je Duhovno sjedinje-no sa svim {to je Prirodno u svemu {to postoji na svetu,kao {to je du{a sjedinjena s telom u svim njegovim de-lovima, ili kao {to uzrok postoji u svakoj posledici. Datakvo jedinstvo duhovnog i prirodnog postoji u svim sub-jektima i objektima `ivotinjskog carstva zajedno i pojedi-na~no, vidi se iz izvanrednih ~injenica koje su opazili u~e-ni ljudi i (u~ena) dru{tva, a {to su oni izneli ne bi li toispitali svi oni koji vole da prona|u uzroke (stvari kojepostoje).
Mnogima je poznato da ivotinje svih vrsta, kako ve-like tako i male, kako one koje hodaju tako i one koje puzepo zemlji, lete vazduhom ili plivaju u vodi, po uro|enomnagonu koji se naziva instinktom znaju kako da se mno-`e, kako se odgajaju i hrane mladi po ro|enju i koja imhrana odgovara. Tako isto oni znaju svoju hranu po nje-nom izgledu, mirisu i ukusu, kao i to gde je treba tra`itii prikupiti. Dalje, znaju svoja stani{ta i mesta gde prebiva-ju, gde se njihovu parovi mogu na}i po njihovim glaso-vima i po razlikama u tonovima, kao i {ta `ele. Znanjeo svemu tome je po svojoj prirodi duhovno, kao i ose}a-nje iz kojega to znanje poti~e. Njihovo pokrivalo je od pri-rode, kao {to je od prirode i njihovo razmno`avanje.
[tavi{e, `ivotinje su sli~ne ljudima po organima, udo-vima i utrobi u telu, kao {to su sli~ne i njihove slu`be (funk-cija, usus). Imaju o~i i vid kao ~ovek; u{i i sluh; nozdrvei njuh; usta, jezik i ukus; kao i ~ulo dodira sa svim varija-
130
Emanuel Svedenborg
cijama. A kada je re~ o unutra{njim delovima tela, one (kaoi ~ovek) imaju utrobu, dva mozga, srce i plu}a, `eludac,jetru, pankreas, `u~, creva, kao i organe koji proizvodekrv i koji ~iste sistem, i organe po kojima se razlikuju ira|aju. Isto tako sli~ne su ~oveku po `ivcima, krvnim su-dovima, mi{i}ima, ko`i, hrskavici i kostima; a sli~nost jetakva da je u tim stvarima ~ovek `ivotinja. U Nebeskim taj-nama bilo je pokazano da sve ove stvari kod ~oveka ima-ju svoje saobraznosti (korespondencije) sa dru{tvima u nebu;a tako je i sa `ivotinjama. Iz ove saobraznosti vidi se daDuhovno deluje na Prirodno, i to tako da je prvo uzrok adrugo posledica. Me|utim, ovo su samo op{ti znaci i onisvedo~e o povezivanju koje postoji u tome carstvu. (Otkr.Obj. 1197)
87. Posebne oznake koje svedo~e o sli~nostima bro-jne su i izvanredne, a kod nekih vrsta `ivotinja jesu takveda ~ulni ~ovek, ~ije su misli povezane s materijalnim stva-rima, izjedna~ava mo}i koje imaju `ivotinje sa ~ove~jimmo}ima. Na osnovu te zablude on zaklju~uje da je sta-nje njihovog `ivota (~oveka i `ivotinje) sli~no posle smrti,navode}i da, ako on `ivi posle smrti, onda `ive i one, iliako one umiru, tada i on umire. Znakovi koji svedo~e ukorist verovanja ~ulnog ~oveka jesu to {to kod nekih `i-votinja postoje sli~ni oprez i lukavstvo, sli~na bra~na lju-bav, sli~no prijateljstvo, ponekad ~ak i sli~ne ispravnosti dobronamernost, jednom re~ju, imaju moralnu prirodunalik na ~ovekovu. Na primer, prema uro|enom svojstvui mentalnoj sposobnosti psi znaju da verno stra`are. Psiznaju {ta gospodar ho}e i po najmanjem znaku kojim seizra`ava ose}anje; mogu da ga prona|u po mirisu stopalaili ode}e; znaju da se orijenti{u u oblasti u kojoj `ive i br-zo na|u put svojoj ku}i, ~ak i tamo gde nema staza i krozgustu {umu. Iz svega toga ~ulni ~ovek zaklju~uje da pasima sli~no znanje, kao i inteligenciju i mudrost. A ovomese ne treba ~uditi ako se zna da on sve takve sposobnosti
131
Bog, Promisao, Stvaranje
koje ima pas pripisuje prirodi. Druga~ije je s duhovnim~ovekom; on vidi da u svemu ima ne{to duhovno {to svevodi, i da je to sjedinjeno s prirodnim.
Posebni znaci opa`aju se kod ptica. One znaju kakoda sagrade gnezdo, kako da nose jaja i sede na njima, ka-ko da izlegu mlade i da ih, iz ljubavi koja postoji izme|uroditelja i potomstva, greju ispod krila i hrane iz svojih klju-nova, sve dok ne odrastu i ne steknu krila, i dok ne ste-knu ista znanja kao i roditelji, tako da mogu da se brinuo sebi, a to je sve posledica duhovne stvari koja je u nji-hovoj du{i. A posebni znaci vide se u sadr`aju jaja, u ko-jima postoje za~eci nove ptice, okru`eni svim onim {to slu`ioblikovanju fetusa, po~ev od glave pa do svih delova te-la. Mo`e li sve to da bude od prirode? Jer ovde nije re~samo o mno`enju nego i o stvaranju, a priroda ne stvara. [tapriroda ima zajedni~ko sa `ivotom, osim to {to se `ivotobla~i u prirodu, te se pojavljuje i ima oblik `ivotinje?
Me|u posebnim znakovima su larve (iz kojih se le-gu leptiri). Kada one po~nu da se menjaju, okru`e se kaonekakvom matericom, kao da }e se ponovo roditi. Takose pretvaraju u nimfe i krisalide, i posle odre|enog vre-mena izlegu se lepi leptiri i polete u vazduh kao u svojenebo, gde se mu`jaci i `enke igraju kao ven~ani supruzi.Oni se hrane miri{ljavim cve}em i pola`u jaja{ca brinu}ise da ostave potomstvo. Duhovan ~ovek u ovome vidi sli~-nost sa ~ovekovim preporodom. A to i jeste predstava nje-govog uskrsnu}a, a to zna~i ne~eg duhovnog.
Jo{ upe~atljiviji znaci vidljivi su kod p~ela, koje ima-ju oblik upravljanja sli~an ljudskom. One sebi grade }eli-je od voska po umetni~kim pravilima u pravilnim nizovima,s pogodnim prolazima kroz koje izlaze i ulaze; pa ih tadaispunjavaju medom koji sakupljaju s cve}a. One postav-ljaju nad sobom kraljicu, iz koje kao iz zajedni~kog ro-ditelja poti~e njihova budu}a rasa. Ona boravi iznad svognaroda, okru`ena sta`arima, a ovi je slede kada treba dapostane majka, od }elije do }elije, dok pola`e jaja{ca u
132
Emanuel Svedenborg
svaku od njih. Ona to ponavlja bez prestanka sve dok sene isprazni, a onda se vra}a ku}i, da bi ponovila isti pro-ces iznova. Njeni stra`ari, koji nemaju druge du`nosti ne-go da njoj slu`e, osim mo`da da je nadahnjuju ljubav-nom `eljom, tada postaju beskorisni, pa da ne bi u{li (uko{nicu) i potro{ili plod rada drugih, bivaju izba~eni i li-{eni krila. Na taj na~in zajednica se osloba|a svojih bes-korisnih ~lanova. Posle, kada poraste nov nara{taj, njimekao da upravlja op{ti glas koji se ~uje nalik na brujanje,da odu i na|u skloni{te i hranu za sebe. One (nove p~ele)odlaze i okupljene kao roj ustanovljuju isti poredak u svomnovom prebivali{tu.
Ove i sli~ne pojedinosti koje su istra`iva}i objavili,ne razlikuju se mnogo od kraljevstava i republika koje sezasnivaju na ljudskim inteligenciji i mudrosti, a prema za-konima pravde i rasu|ivanja. P~ele, isto kao i ljudi, kadosete da se pribl`ava zima, pripreme zalihe, da ne bi ugi-nule (od gladi). Ko }e pore}i da to ima duhovno poreklo?Meni su sve te pojave ubedljiv dokaz da postoji duhovniuticaj (influx) iz duhovnog u prirodni svet; a za~u|en samkada vidim kako se sve te pojave smatraju delovanjemsame prirode, kao {to misle neki ljudi koji su ispunjenisvojom vlastitom inteligencijom. (Otkr. Obj. 1198)
88. Niko ne razume prirodu `ivota zemaljskih zveri,nebeskih ptica i morskih riba ako ne zna kakva je njiho-va du{a (animus). Da svaka `ivotinja ima du{u, poznataje ~injenica. Jer `ivotinje `ive, a `ivot je du{a; stoga se oneu Re~i nazivaju `ivim du{ama. Da je ova du{a u svomposlednjem obliku, koji je telesan i koji se vidi kao telesan(oblik), a da je ta du{a `ivotinja, najbolje se vidi u duhov-nom svetu. Jer u duhovnom svetu, ba{ kao i u prironom,vide se zveri, ptice i ribe svih vrsta, i to takvog oblika dase ne razlikuju od onih na zemlji. Ali razlika je u tome{to one (`ivotinje) u duhovnom svetu prividno postoje izose}anja an|ela i ljudi, te su one samo prividi ose}anja.
133
Bog, Promisao, Stvaranje
Iz tog razloga one nestanu kada duh ili an|eo ode, ili ka-da prestane to ose}anje. Stoga je jasno da njihova du{a nijeni{ta drugo (nego to ose}anje), pa prema tome ima onoli-ko vrsta i klasa `ivotinja koliko ima vrsta i klasa ose}anja.*
U onome {to sledi vide}e se da ose}anja koja se uduhovnom svetu pokazuju kao `ivotinje, nisu unutra{njaduhovna ose}anja ve} spolja{nja duhovna ose}anja, kojase nazivaju prirodnim; dalje, da svaku dlaku ili vlakno vu-ne na nekoj `ivotinji, ili pero na ptici, ili peraje i krlju{tna ribi oblikuje njihova du{a, a to zna~i da nije od Du-hovnog pokrivenog prirodnim. No sada }emo re}i ne{to o`ivotinjama koje se pojavljuju u nebu i paklu, kao i u sve-tu duhova koji je izme|u neba i pakla. (Otkr. Obj. 1199)
89. Po{to su celo nebo, ceo pakao i ceo svet duho-va podeljeni u dru{tva prema klasama i vrstama ose}anja,i po{to su `ivotinje predstave tih ose}anja, stoga se jednaklasa sa svojim vrstama `ivotinja pojavljuje u jednom dru-{tvu, a druga u drugom. U nebeskim dru{tvima pojavlju-ju se blage i ~iste `ivotinje; u paklenim dru{tvima divljei ne~iste zveri, a u svetu duhova `ivotinje izme{anih vr-sta. ^esto sam ih video i tada sam znao kakvi an|eli i du-hovi tu obitavaju; kakvi su (an|eli i duhovi) zna se poonome {to se pojavljuje pored i oko njih, to jest njihovaose}anja se prepoznaju kako po predmetima tako i po`ivotinjama. U nebesima se vide jaganjci, ovce i koze,potpuno sli~ni onima na svetu; zatim gugutke, golubovi,rajske price i mnoge druge ptice lepih oblika i boja; ribeu vodi, samo {to su ove u ni`im delovima neba. S drugestrane, u paklu se vide psi, lisice, vuci, tigrovi, svinje, mi-{evi i mnoge druge divlje i ne~iste zveri, pored mnogihvrsta zmija otrovnica, pa onda vrane, sove i no}ne ptice.A u svetu duhove vide se kamile, slonovi, konji, magar-ci, volovi, jeleni, lavovi, leopardi, medvedi, a i orlovi, ki-
134
Emanuel Svedenborg
* Autor govori o `ivotinjskoj du{i kao o potpuno zavisnoj od ~ovekovedu{e, (prim. prev.)
tovi, svrake, paunovi i jarebice. A video sam i sastavljene(kombinovane) `ivotinje, kao one koje su videli prorocii koje su opisane u Re~i, kao i u Otkrivenju (Jovanovom,13:2) i drugde.
Kako postoji tolika sli~nost izme|u `ivotinja koje sepojavljuju u tome svetu i onih u ovome svetu da se uop-{te ne razlikuju; i po{to ove postoje kao predstave ose-}anja an|ela u nebu i po`uda duhova u paklu, iz toga sledida su prirodna ose}anja i po`ude njihova du{a (du{a `ivo-tinja), i da su `ivotinje u stvari saobraznosti (koresponden-cije) tih ose}anja. Na ovome mestu ne}emo obja{njavatikoje ose}anje ili koja po`uda oblikuju du{u ove ili one`ivotinje, da li zemaljske zveri ili dnevne ili no}ne ptice,ribe koje `ive u bistroj ili mutnoj vodi. @ivotinje se ~estopominju u Re~i i imaju zna~enja koja se sla`u s njihovimdu{ama (animus). [ta predstavljaju ovce, koze, jarci, ja-ganjci, golubice, volovi, kamile, konji, magarci, jeleni, kaoi ptice, obja{njeno je u Nebeskim Tajnama (br. 1200).
90. Po{to smo izneli prethodno, sada }emo objasniti{ta je du{a (animus) `ivotinja. Gledano po sebi, du{a `ivo-tinja je duhovne prirode; jer ose}anje bilo koje vrste, dobreili zle, jeste duhovno jer poti~e od neke ljubavi i dolazi odsvetlosti i toplote koje proisti~u od Gospoda kao Sunca; asve {to proisti~e od toga – jeste duhovno. Da su lo{a ose}a-nja, nazvana po`udama (pohotama), duhovnog porekla,jasno je iz onoga {to je prethodno re~eno o zlim ljubavi-ma i bezumnim po`udama paklenih i zlih duhova. Divljezveri ~ije du{e predstavljaju sli~na zla ose}anja, kakvi sumi{evi, zmije otrovnice, krokodili, gu{teri i njima sli~ne vr-ste, kao i {kodljivi insekti, nisu bile stvorene u po~etku, ve}imaju poreklo u paklu, u mo~varama, zaga|enim i smrdlji-vim vodama, kao i na mestima gde se nalaze izmet i mo-kra}na isparenja*, koja su povezana s paklenim dru{tvima.
135
Bog, Promisao, Stvaranje
* Na ovom svetu, (prim. prev.)
Bilo mi je dozvoljeno da sam iskusim kako takav odnospostoji. Tako isto u svemu {to je duhovno postoji po-kretljiva sila koja se ose}a gde god se u prirodi nalazetakva isparenja, a postoji tako isto i sila razmno`avanja,koja stvara ne samo organe za kretanje ve} i organe zarazmno`avanje kroz utrobu (uterus) i jaja.* Dakle, u po-~etku su stvorene samo korisne i ~iste `ivotinje ~ije sudu{e (animus) dobra ose}anja. Me|utim, treba dodati dadu{e `ivotinja nisu duhovne u istom stepenu kao ljudskedu{e, ali su duhovne u ni`em stepenu; jer postoje stepeniu duhovnim stvarima. I o ose}anjima ni`eg stepena, iakosu duhovna, treba govoriti kao o prirodnim, jer su sli~naose}anjima prirodnog ~oveka. U ~oveku postoje tri ste-pena prirodnih ose}anja, a tako isto i u `ivotinjama. Unajni`em stepenu su insekti raznih vrsta; u vi{em stepenusu ptice, a u najvi{em su zemaljske `ivotinje, koje su bilestvorene u po~etku. (Otkr. Obj. 1201)
91. Razlika izme|u ljudi i `ivotinja nalik je onoj iz-me|u budnog stanja i sna, ili izme|u svetlosti i senke. ^o-vek je duhovan ali u isto vreme i prirodan. ^ovek imavolju i razum, gde je volja prijemnik toplote iz neba, arazum prijemnik nebeske svetlosti, koja je mudrost. S dru-ge strane, `ivotinja nema ni volju ni razum, ve} umestovolje (ima) ose}anje, a umesto razuma znanje (scientia).Kod ~oveka volja i razum deluju kao jedno, ali mogu ida ne deluju kao jedno; jer ~ovek mo`e da iz razuma mi-sli ne{to {to nije iz njegove volje, to jest on mo`e damisli ono {to ne}e**; kao i obratno, on mo`e da ho}e ne-{to ~emu se njegove misli protive. A kod `ivotinje ose-}anje i znanje ~ine jedno i ne mogu se odvojiti, jer je
136
Emanuel Svedenborg
* Ovde autorova misao nije sasvim jasna: da li samo ho}e da ka`ekako ne~ista mesta na zemlji korespondiraju lo{im ose}anjima ipo`udi, ili `eli da ka`e kako mesta gde se skuplja ne~isto}a (ljudskogporekla) na zemlji privla~e paklene duhove, (prim. prev.)** [to se protivi njegovoj volji, (prim. prev.)
kod nje znanje ograni~eno ose}anjem, a ose}anje se uvekpovodi za znanjem*. Ali nije tako sa ~ovekom. Njegovedve `ivotne sposobnosti, razum i volja, mogu se odvoji-ti, kao {to je ve} prime}eno; dakle, ~ovek mo`e da razru-{i red svoga `ivota tako {to mo`e da misli protivno onome{to ho}e, i da ho}e ono ~emu se protivi njegov razum,te ga u tome slu~aju razara. Stoga je ro|en u potpunomneznanju, tako da se on preko znanja uvodi u red krozrazumevanje (razum). Red u kojem je ~ovek bio stvorenbio je da voli Boga iznad svega a bli`njega kao samogsebe, ali stanje u koje je sebe doveo po{to je sru{io taj red,jeste da sebe voli iznad svega a svet kao samoga sebe.Ali po{to ~ovek ima duhovni um koji je iznad prirodnog(uma), on ima mo} da razmatra ono {to se odnosi nanebo i na crkvu, kao i ono {to se odnosi na moral i nazakone, i kako se ovi odnose na istine i dobra, koji senazivaju duhovnim, moralnim i gra|anskim – pored pri-rodnih znanja (scientiarum) – ali i na suprotno kao {to sula`i i zla, stoga ~ovek ima mo} ne samo da misli anali-ti~ki i da zaklju~uje ve} i da prima uticaj (influx) od Go-spoda kroz nebo, te da tako postane pametan i mudar.Nijedna `ivotinja nema ovakvu mo} zato {to njeno zna-nje, koje ne dolazi od razuma, jeste znanje koje pripadanjenom ose}anju – koje je njena du{a. Ovo znanje kojepripada ose}anju postoji u svemu {to je duhovno, jer Du-hovno koje proisti~e od Gospoda kao Sunca jeste svetlostsjedinjena s toplotom, ili mudrost sjedinjena s ljubavlju.A znanje (scientia) pripada mudrosti, dok ose}anje pripa-da ljubavi, ali ono (postoji) i u stepenu koji se naziva pri-rodnim.
Po{to ~ovek ima i duhovni i prirodni um, s tim {toje prvi iznad drugoga, i po{to je u ~ovekovoj prirodi damo`e da razmatra i voli istine i dobra u svakom stepenu,bilo u vezi s prirodnim umom bilo odvojeno od njega,
137
Bog, Promisao, Stvaranje
* Misli se na nagonsko znanje, (prim. prev.)
to sledi da je ~ovekovo unutarnje (bi}e), koje je pripo-jeno i jednom i drugom umu, u stanju da se uzdigne kaGospodu po Gospodu, i da se pove`e s Njim; iz tog raz-loga ~ovek ve~no `ivi. Ovo nije slu~aj sa `ivotinjom; onanema duhovni um ve} samo prirodni, pa se stoga njenounutra{nje (bi}e) ne mo`e uzdi}i ka Gospodiu i vezati seza Njega, pa stoga `ivotinja ne `ivi posle smrti. Istina,`ivotinju vodi jedna vrsta duhovnog uticaja koji se ulivau njenu du{u, ali se njen duhovni deo ne mo`e uzdignu-ti; taj deo samo mo`e da se spu{ta nadole. Stoga ovaj du-hovni deo mo`e da gleda samo na ono {to se odnosi naose}anja, a ova se odnose samo na ishranu, stani{te i raz-mno`avanje, te ih mo`e prepoznati pogledom, mirisom iukusom, koji su povezani sa ~ulima.
Kako ~ovek, zato {to ima duhovni um, mo`e da mi-sli razumno, to on ima i sposobnost govora; jer govor pri-pada misli koja poti~e iz razuma, i mo`e da vidi istinuu duhovnom svetlu; a `ivotinja ne mo`e da razumno mi-sli, ve} samo mo`e da poznaje prema ose}anju, te mo`esamo da odaje zvuke koji se razlikuju prema njenim po-trebama. (Otkr. Obj. 1202)
92. Sada }emo ne{to re}i o biljnom carstvu, a tozna~i o biljnoj du{i, po{to se u svetu ne zna da je i ovadu{a duhovna. Pod biljnom du{om misli se na napor (ener-giju) kojim se iz semena stvara biljka, kroza sve postup-ne faze, sve do novih semenki, te se tako mno`e krozgodine u beskona~nost. ^ini se kao da u svakoj biljci po-stoji ideja Beskrajnog i Ve~nog; po{to se jedno seme mo-`e umno`iti kroz godine sve dok ne napuni celu zemlju,sve iz semena u seme u beskrajnom nizu. Jer ova sila,po kojoj (biljka) raste od korena preko izdanka, stabljike,zatim preko grana, li{}a, cveta i plodova sve dok ne do|edo novog semena, (ova sila) nije prirodna ve} duhovna.Ova duhovna sila na sli~an na~in se pokazuje i u `ivo-tinjskom carstvu. Tako biljke postaju od semena; u njima
138
Emanuel Svedenborg
je nagon da se razmno`avaju; da daju stabljiku kao svojedete, stablo kao telo, grane kao ruke, vrh kao glavu, korukao ko`u, a li{}e kao plu}a; da odrastaju tokom godina;da cvetaju kao devojke pre udaje, te da se posle njihoveutrobe i jaja {ire donose}i plod kao potomstvo; da je uovome plodu opet seme iz kojega se kao i u `ivotinjskomcarstvu semenke {ire u vrste i porodice. Ove i sli~ne po-jedinosti, koje su posmatrali botani~ari i primetili sli~nostizme|u ta dva carstva, pokazuju da ova stvarala~ka silanije iz prirodnog nego iz duhovnog sveta. Iz onoga {tosledi vide}e se da je `iva sila kao po~etni uzrok duhov-na, i da je mrtva sila kao instrument prirodna. (Otkr. Obj.1203)
93. Na~in na koji se duhovno uliva u biljke i delu-je na njih, a koji se pokazuje kao napor ili delovanje, nemo`e se shvatiti ako se ne objasne ovi stavovi:
1) Sve u prirodi postoji i odr`ava se iz Duhovnog ipomo}u njega.
2) Sama po sebi priroda je mrtva, po{to je bila stvo-rena u takvom redu da se u nju Duhovno obla~i kao uoblike, koji slu`e nekoj svrsi i gde se ona (svrha) zavr{ava.
3) Postoje dve glavne forme: duhovna koja pripada `i-votinjama i prirodna koja pripada biljkama.
4) Postoje tri sile u svemu {to je duhovno: aktivna (de-luju}a), kreativna (stvarala~ka), i formativna (oblikuju}a).
5) Biljke i `ivotinje – kako one koje se pojavljujuu nebu, tako i one na svetu – postoje od Duhovnog i po-mo}u tih (duhovnih) sila.
6) Oba (carstva), i `ivotinje i biljke, imaju istoporeklo, pa prema tome i istu du{u; razlika je u oblici-ma u kojima se prima uticaj*.
7) Poreklo je u svrsi (usus).
139
Bog, Promisao, Stvaranje
* Iz Duhovog sveta, (prim. prev.)
Samo ako se ovi stavovi razjasne, mogu se shvatiti uz-roci ovih divnih pojava u biljnom carstvu. (Otkr. Obj. 1204)
94. 1) Sve u prirodi postoji iz Duhovnog (sveta) ipomo}u njega.
Ovome je razlog to {to ni{ta ne mo`e da postoji akonije iz ne~ega {to mu prethodi, pa tako na kraju (posto-ji) od Njega koji jeste i postoji u Njemu; a On je Bog.Prema tome, Bog se zove Esse (Bi}e) i Existere (Postoja-nje): Jah od Esse, a Jehova od Esse i Existere, u Njemu.Razlog {to ni{ta u prirodi ne mo`e postojati a da nije izDuhovnog (sveta) jeste u tome {to ni{ta ne mo`e posto-jati ako nema du{u, jer sve {to je su{tina naziva se du-{om. Jer ono {to u sebi nema su{tinu, to ne postoji, to jeni{ta, jer nema esse (bi}e) iz kojega izvodi svoje posto-janje; takav je slu~aj s prirodom; njena su{tina, od kojepostoji, jeste Duhovna, jer ona u sebi ima Bo`ansko Esse,kao i Bo`ansku Silu – aktivnu, kreativnu i formativnu –kao {to }e se videti u onome {to sledi. Ova su{tina mo`ese nazvati i du{om, jer sve {to je duhovno, to `ivi; a ka-da ono {to `ivi deluje na ono {to ne `ivi – kao {to je tou slu~aju kada deluje na prirodno – tada ili `ivi od sebeili samo ima izgled `ivota; prvo je slu~aj sa `ivotinjamaa drugo s biljkama. Razlog {to sve u prirodi postoji odDuhovnog (sveta ili principa) jeste to {to nema posledicebez uzroka. Sve {to postoji u obliku posledice, poti~e izuzroka, po{to se odvaja sve ono {to ne poti~e iz nekogauzroka. A to je slu~aj s prirodom; sve pojedina~no i po-sebno {to pripada prirodi jesu posledice uzroka, koji mogubiti prvi ili unutarnji i vi{i uzrok, a koji proisti~u neposred-no od Boga. Jer po{to postoji duhovni svet, koji je prvi,unutarnji i vi{i od prirodnog sveta, stoga je uzrok sve ono{to pripada prethodnom, a sve {to pripada poslednjem je-ste posledica. Nastanak jednog iz drugog jeste razvoj u pri-rodnom svetu, ali je to iz uzroka koji postoje u duhovnomsvetu; jer gde je uzrok jedne posledice, tamo treba na}i
140
Emanuel Svedenborg
i uzrok ostalih posledica. Jer svaka posledica postaje uz-rokuju}a posledica* sve do poslednje, gde uzro~na silaprestaje. Ali to neprekidno deluje iz Duhovnog sveta jerjedino u njemu postoji ova sila; iz tog razloga sve u pri-rodi dolazi iz Duhovnog i pomo}u njega.
U prirodi postoje dva posredna (srednja) uzroka koji~ine posledicu, bilo da se radi o stvaranju bilo o obliko-vanju. Ova dva posredna uzroka jesu svetlost i toplota;svetlost oblikuje supstanciju, a toplota podsti~e delovanje(akciju), gde snaga u oba slu~aja dolazi od sunca. Prisu-stvo sunca koje se vidi kao svetlost deluje na sve sile ilisupstance svih pojedina~nih stvari, i to prema obliku u ko-jem postoje od stvaranja – a to je uobli~avanje (modifi-kacija). S druge strane, prisustvo sunca koje se opa`a kaotoplota {iri svaku pojedina~nu stvar, stvaraju}i i aktivnui pasivnu silu, i to prema obliku, izazivaju}i posledicu ko-ju ona nosi u sebi od stvaranja. Ovaj napor (energija), kojikao toplota postaje sila i koji deluje i u najsitnijim oblici-ma u prirodi, dolazi iz Duhovnog (sveta) deluju}i u njimai na njih (oblike). (Otkr. Obj. 1206)
95. 2) Sama po sebi priroda je mrtva, jer je bila stvo-rena u takvom redu da se u nju obla~i Duhovno (Du-hovni svet) kao u oblike, koji slu`e nekoj svrsi i gde se(svrha) zavr{ava (u prirodi).
Priroda i `ivot su dve razli~ite stvari; prirodi `ivotdaje sunce u svetu, dok `ivot ima svoj po~etak u Suncuneba. Sunce u svetu je ~ista vatra, dok je Sunce neba ~i-sta ljubav; ono {to proisti~e iz prvog naziva se priroda,a ono od drugog `ivot. Ono {to proizlazi iz ~iste vatrejeste mrtvo, a ono {to proizlazi iz ~iste ljubavi jeste `ivo;tako je jasno da je priroda po sebi mrtva. Da priroda slu-`i kao pokriva~ Duhovnom, vidi se po du{ama `ivotinja,jer su one duhovna ose}anja obu~ena u materiju u svetu;
141
Bog, Promisao, Stvaranje
* Posledica kao uzrok, causa efficientis, (prim. prev.)
dobro je poznato da su njihova tela kao i tela ljudi mate-rijalna, kao i da je svemu {to postoji u prirodi, bilo daje u atmosferi i vodi bilo na zemlji, u svim pojedinostima,uzrok Duhovan. Posledice deluju kao jedno sa uzrocima,u potpunoj slozi, a prema aksiomu da nema posledicebez uzroka. Ali je razlika u tome {to je uzrok `iva sila,jer je on duhovan, dok je posledica mrtva, jer je prirod-na. Zbog toga se ka`e da je priroda stvorena da budeogrta~ (odelo) za Duhovno u oblicima koji slu`e toj svr-si. Da je priroda stvorena da bi se Duhovno u njoj zavr-{avalo, to sledi iz onoga {to je ve} re~eno, a to je da supredmeti u duhovnom svetu uzroci, dok su predmeti uprirodnom svetu posledice, a posledice su granice. Gdepostoje po~etne, tu postoje i poslednje stvari, a u posled-njim se sve zavr{ava zajedno, tako da sa onim {to je po-slednje delo stvaranja dosti`e savr{enstvo. Sunce ovogasveta bilo je stvoreno s tim ciljem, a kroz sunce i priro-da, i na kraju zemaljska kugla, da bi na njoj postojalematerijalne stvari u kojima se sve zavr{ava i na ~emusve po~iva. Drugi ciljevi su da se delo stvaranja tu u~vr-sti i da tu traje – a taj rezultat posti`e se kroz pokole-nja ljudi i `ivotinja, i kroz neprekidno razmno`avanje bi-ljaka; da se sve svari kroz njih vra}aju Prvom Izvoru –a to se posti`e preko ~oveka. Da ono {to je posredno po-stoji u poslednjem, jasno je po aksiomu da nema ni~egau posledici {to nije bilo u uzroku, a to va`i za sve uzrokei posledice, od Prvog do poslednje. (Otkr. Obj. 1207)
96. 3) Postoje dve glavne forme: duhovna koja pri-pada `ivotinjama i prirodna koja pripada biljkama.
Prema ovome stavu sledi to da sve stvari u prirodi,osim sunca, meseca i atmosfere, oblikuju (formiraju) tri car-stva: `ivotinjsko, biljno i mineralno; i da je mineralno car-stvo samo skladi{te, u kojem su sadr`ane i iz kojega seuzimaju supstance {to sa~injavaju oblike `ivotinjskog i bilj-nog carstva. Oblici `ivotinjskog carstva, koji se nazivaju
142
Emanuel Svedenborg
`ivotinjama, sla`u se s tokom duhovnih supstanci i sila.A ovaj tok (fluxus), po naporu koji je usa|en u oblike, te-`i k ljudskom obliku u svim njegovim delovima, od glavedo stopala; stoga taj napor te`i da proizvede organe dodi-ra i pokreta, kao i organe za ishranu i razmno`avanje. To jerazlog {to celo nebo ima ljudski oblik, kao ({to ga imaju)i an|eli i duhovi (u nebu), kao i svi ljudi na svetu; i dalje,da sve zveri, ptice i ribe te`e tome (obliku), jer i one imajusli~ne organe. Ova `ivotinjska forma izvodi taj napor daproizvodi takve posledice iz Prvog (uzroka), po kojem svepostoji, a koji je Bog, jer je On ^ovek. Taj napor i ta te-`nja ne mogu da postoje ni iz kojeg drugog izvora; jer topostoji u najve}im i u najmanjim stvarima, kako prvim takoi poslednjim, u duhovnom svetu, a iz toga i u prirodnom;ali u razli~itom stepenu savr{enstva. Drugi oblik, prirodni,kojem pripadaju sve biljke, poti~e iz nagona i toka prirod-nih sila, a to su atmosfere koje se zovu eteri. U ovima na-gon, shodno uticaju duhovnih sila, ide ka ivotinjskom obli-ku i, shodno neprekidnom delovanju na prirodne sile kojesu eteri, ide k materijalnim zemaljskim supstancijama odkojih su sa~injene biljke. Da je poreklo (prirodnog oblika)ovakvo, jasno je iz onoga {to je re~eno, a to je da kod bi-ljaka postoji o~ita sli~nost sa `ivotinjskim oblikom. Iz mno-gih ~injenica jasno se pokazuje da se sve stvari u prirodiudru`uju ne bi li ostvarile taj oblik, i da je to usa|eno uetere iz Duhovnog sveta. Na primer, pomenimo vegetaci-ju na povr{ini cele zemlje; posle vegetacije minerale u sli~-nim oblicima u rudnicima i u svim (zemaljskim) otvorima,kao i biljnu supstanciju koja li~i na kre~ u koralima na dnumora, kao i oblike sne`nih pahuljica, koji kao da opona{a-ju pahuljice iz biljnog `ivota. (Otkr. Obj. 1208)
97. 4) Postoje tri forme u svemu {to je duhovno: aktiv-na (deluju}a), kreativna (stvaraju}a) i formativna (oblikuju}a).
Postojanje aktivne sile je jasno, jer duhovno proisti-~e iz prvog izvora svih sila, a to je Sunce u nebu koje je
143
Bog, Promisao, Stvaranje
Gospodova Bo`anska Ljubav; a po{to je ljubav bitni agens@ive sile, to i `ivot proisti~e iz nje.
Kreativna (stvarala~ka) sila je ta koja stvara uzrokei posledice od po~etka do kraja, sve od Prvog (uzroka),preko posrednih, do poslednjih. Prvi (uzrok) je samo Sun-ce u nebu, koje je Gospod, posredni (uzroci) su duhovnestvari, posle toga prirodne stvari, a onda zemaljske stvariod kojih po~inje novi proces. Sila stvaranja prostire sena sli~an na~in da bi se proces neprestano odvijao, a beznje bi prestao. Jer Prvo uvek gleda na ono {to je posled-nje kao na cilj; jer ako Prvo ne bi iz sebe pripremaloposlednje, preko posrednih (uzroka), a prema redu kojipostoji od stvaranja, sve bi nestalo. Taj proces mno`enja(reprodukcije), uglavnom kod `ivotinja i biljaka, jeste na-stavak stvaranja. Ni{ta se ne menja time {to se to na-stavlja preko semena; i tu deluje ista kreativna sila.
Formativna (oblikuju}a) sila je poslednja sila u po-slednjim (stvarima); jer je to sila koja stvara `ivotinje ibiljke iz poslednjih supstanci u prirodi, sakupljenih u zemlji.Sile u prirodi koje poti~u iz ovoga izvora, a to je suncena svetu, nisu `ive nego mrtve. One se malo razlikuju odsila toplote u ljudima i `ivotinjama, koja (toplota) odr`a-va telo u takvom stanju da volja kroz ose}anja i razum krozmisli, koje su duhovne, mogu u}i kroz uticaj (influx) i do-vesti do procesa razmno`avanja. One su sli~ne sili svetlostiu oku, koje ~ini da um, koji je duhovan, vidi kroz svoj or-gan; jer nije da svetlost na svetu vidi, nego je to um (kojividi) pomo}u svetlosti iz neba. Isto je i s biljkama. Va-ra se onaj koji veruje da se delovanje toplote i svetlostine zavr{ava otvaranjem i pripremanjem prirode da primiuticaj iz duhovnog sveta. (Otkr. Obj. 1209)
98. 5) Biljke i `ivotinje, kako one koje se pojavlju-ju u nebu, tako i one u svetu, postoje od Duhovnog (sve-ta), a pomo}u ovih (duhovnih) sila.
144
Emanuel Svedenborg
Razlog {to ovi oblici (biljke i `ivotinje) postoje i unebu jeste u tome {to su usa|eni u Duhovni (svet), kakou najve}e i najmanje, tako i u po~etne i zavr{ne (stvari); astoga i u sve ono {to je duhovno i u nebu i u svetu, pri ~e-mu su po~eci u nebu a zavr{eci u svetu. Jer postoje stupnje-vi duhovnih stvari, a svaki stupanj se razlikuje od ostalih,gde je prvi vi{i ili savr{eniji od slede}eg ili ni`eg. Ovo se vi-di po svetlosti i toploti u nebesima, i po mudrosti an|elakoja od ovih dolazi*. Svetlost u najvi{em ili tre}em nebu,budu}i kao plamen, hiljadu puta je blistavija od podnevnesvetlosti na svetu. U srednjem ili drugom nebu svetlost jemanje blistava, ali je jo{ uvek sto puta blistavija od pod-nevne na svetu. U poslednjem ili prvom nebu svetlost jesli~na podnevnoj na svetu. Tako isto postoje stepeni toplo-te, koja je u nebu ljubav, a prema kojoj an|eli imaju mu-drost, inteligenciju i znanje. Sve {to je duhovno pripadasvetlosti i toploti, koje proisti~u od Gospoda kao Sunca. A odovih (svetlosti i toplote) proisti~u mudrost i inteligencija.Postoje i mnogi stepeni duhovnih stvari ispod nebesa, to jestu prirodi, koji su ni`i. To se vidi po ~ovekovom prirodnomumu, a tako isto i po njegovima razumu i ~ulima. Razumni(racionalni) ljudi su u prvom, ~ulni (puteni) u poslednjem, aneki u srednjem stepenu. Pored toga, svaka misao i svakoose}anje prirodnog uma jesu duhovnog (karaktera). Ova trioblika: aktivni, kreativni i formiraju}i, usa|eni su u Duhov-no, u svaki njegov stepen, s tim {to se razlikuju posavr{enosti. Me|utim, po{to ne postoji ni{ta {to se ne zavr-{ava u svom poslednjem, gde se zavr{ava i zaustavlja, ta-ko i Duhovno**; a njegovo poslednje su zemlje i vode nasvetu. Iz tog poslednjeg Duhovno stvara biljke svih vrsta,od drveta do vlati trave. U njima ono (Duhovno) ostajepokazuju}i se po nekoj sli~nosti sa `ivim bi}ima, o ~emuje ve} bilo govora. (Otkr. Obj. 1210)
145
Bog, Promisao, Stvaranje
* Od svetlosti i toplote neba, (prim. prev.)** Ima svoje poslednje, (prim. prev.)
99. A sada }emo ne{to re}i o biljkama u nebu, po{toje o `ivotinjama ve} bilo re~i. U nebesima, kao i nazemlji, postoje biljke svih vrsta. Ima ~ak i onih koje nepostoje na zemlji; jer postoje slo`ene forme vrsta i pod-vrsta, s bezbroj razli~itosti. Ovo svojstvo dolazi im iz nji-hovog izvora, o kojem }e biti govora malo ni`e. Klase ivrste biljaka u nebesima razlikuju se isto kao klase i vr-ste `ivotinja (u nebesima), o ~emu je ve} bilo govora.
One se tamo pokazuju, ve} prema stupnju svetlostii toplote, kao rajski vrtovi, {umarci, polja i doline, a u nji-ma su rastinje, livade i cvetne leje. U najvi{em ili tre}emnebu (pojavljuju se) {umarci s drve}em od ~ijih plodovase prave ulja; postoje leje cve}a ~iji se miomiris {iri oko-lo, a semenke su ukusne, miri{u i lu~e mirisna ulja; kaoi livade koje imaju sli~an miomiris. U srednjem ili dru-gom nebu, isto tako, pokazuju se {umarci drve}a iz ~ijihplodova isti~e vino; i leje cve}a koje odaje miomiris i ~i-je seme ima izvanredan ukus; a tako|e i livade koje suisto takve. U najni`em ili tre}em nebu pokazuju se stva-ri kao i u najvi{em i u srednjem nebu, samo s manje pri-jatnosti i ~ari. A u najvi{em ili tre}em nebu ima plodovai semenki od ~istoga zlata; u srednjem nebu su iste stva-ri, samo od srebra; a u najni`em od bakra; a ima i cve}aod dragoga kamenja i kristala. Sve to ni~e iz tla koje setamo nalazi. I tamo kao i kod nas postoje zemlje*, samo {tose tamo ni{ta ne stvara od semena koje se seje, ve} odsemena koje je stvoreno i gde je stvaranje samo od se-be**, i koje nekada traje du`e a nekada kra}e***; jer onepoti~u iz svetlosti i toplote Sunca neba, koje je Gospod,bez pomo}i svetlosti i sunca na svetu. Materijalne stvarina zemlji su utvr|ene, a razvoj (biljaka) je neprekidan, alimaterije ili supstance na zemljama koje su u nebesima
146
Emanuel Svedenborg
* U geografskom smislu, (prim. prev.)** Spontano, po{to ono odslikava stanja du{a koje obitavaju u timnebesima, (prim. prev.)*** U zavisnosti od promena stanja du{a, to jest an|ela, (prim. prev.)
nisu utvr|ene niti je razvoj stalan. Sve je tamo duhovnoiako ima prirodan izgled, a sasvim je druga~ije u zemlja-ma gde vlada sunce na{ega sveta.
Sve ovo smo dodali da bismo potvrdili kako u sve-mu {to je duhovno, bilo u nebu bilo na svetu, postoje trisile: aktivna (deluju}a), kreativna (stvaraju}a) i formativ-na (oblikuju}a), koje te`e onome {to je poslednje, gde sezavr{avaju i gde traju; i to ne samo u prvim ve} u i po-slednjim (stvarima). Iz ovoga razloga i postoje zemlje unebesima, gde su one u stvari te sile u njihovim posled-njim (stvarima).* Razlika je u tome {to su zemlje tamoduhovne po poreklu, dok su ovde prirodne, pri ~emu jestvaranje na na{im zemljama iz Duhovnog (sveta) prekoprirode kao posrednika. (Otkr. Obj. 1211)
100. 6) I `ivotinje i biljke imaju isto poreklo, a otu-da i istu du{u; razlika je samo u formi u kojoj se primauticaj**.
Ve} je pokazano da je poreklo ivotinja duhovno ose-}anje, koje pripada ~oveku u njegovom prirodnom (umu).A jasno je i to da i biljke imaju poreklo u istim ose}anji-ma, osobito biljke u nebesima; naime, da se one tamopojavljuju u skladu s ose}anjima an|ela, i da ih one pred-stavljaju (ta ose}anja); i to tako da ih an|eli posmatrajui u~e iz njih, kao iz svojih slika, o svojim ose}anjima; i dato isto posti`u posmatraju}i njihove promene (na biljkama);samo {to to rade kada su izvan svojih dru{tava. Jedinarazlika je u tome {to se `ivotinje pojavljuju kao saobraz-nosti emocija (an|ela) u njihovom srednjem (stepenu), dokse biljke pojavljuju kao saobraznosti u njihovom poslednjem
147
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ovde se pod zemljama misli pre svega na zemlju kao plodno tlo nakojem raste bilje i na kojem `ive ljudi-duhovi, ali se ne isklju~uju nizemlje kao geografski pojmovi, jer u duhovnom svetu postoje replikesvega {to je na svetu. Autor je u objavljenim delima, na primer, pomi-njao {etnju po Stokholmu i Londonu u duhovnom svetu, prim. prev.)** Iz Duhovnog sveta, (prim. prev.)
(stepenu). Jer je Duhovno, od kojega poti~u, `ivo u nje-govom srednjem (stepenu), ali nije `ivo u poslednjem ste-penu, gde samo ima sli~nost sa `ivotom zadr`avaju}i (od`ivota) jedino to da reprodukuju sebi sli~ne (biljke). Sli-~an je slu~aj i s ljudskim telom; ~ije je poslednje ivo, iakomu je poreklo Duhovno, a ~ine ga samo hrskavica, kosti,zubi i nokti, {to dolazi od du{e koja se u njima zavr{ava.Na prvi pogled ne pokazuje se da biljna du{a ima istoporeklo kao i du{a zemaljskih zveri, nebeskih ptica i mor-skih riba, i da kao posledica toga jedni `ive (`ivotinje) adrugi ne (biljke). Da je tako, vidi se iz toga {to se i `ivo-tinje i biljke javljaju i u nebesima i u paklu. U nebesimase pojavljuju lepe `ivotinje i biljke; a u paklu {kodljive`ivotinje i biljke. Po izgledu (svojstvima) `ivotinja i bi-ljaka poznaju se i an|eli i duhovi; po{to postoji savr{enoslaganje njihovih ose}anja i izgleda (`ivotinja i biljaka);slaganje je takvo da se jedna `ivotinja mo`e pretvoriti ubiljku, a isto tako biljka u `ivotinju. An|eli u nebu pre-poznaju stepen ose}anja koji je predstavljen jednima idrugima. Ja sam i ~uo i video da je to tako. Bilo mi je do-zvoljeno da poznam prirodu saobraznosti (korespondenci-je) izme|u `ivotinja i biljaka, s jedne strane, i dru{tavau nebu i paklu, s druge strane; jer dru{tva i ose}anja uduhovnom svetu ~ine jedinstvo. To je razlog {to se u Re-~i toliko puta pominju vrtovi, {umarci, {ume i drve}e, kaoi razne biljke; i da oni ozna~avaju duhovne predmete uvezi s njihovim poreklom, i da se svi odnose na ose}a-nja. Razlika izme|u biljaka u duhovnom svetu i onih uprirodnom svetu jeste samo u tome {to se u prvom (du-hovnom) – kako seme tako i rast – pojavljuju u jednomtrenutku, a u skladu s ose}anjima an|ela i duhova kojisu tamo; dok se u drugom (prirodnom) seme sadi i rasteponovo svake godine. Pored toga, postoje dva svojstvaprirode, a to su vreme i njegovo proticanje, i prostor injegovo {irenje, koji ne postoje kao ne{to posebno u du-hovnom svetu; oni (vreme i prostor) su stanja `ivota kod
148
Emanuel Svedenborg
onih koji su tamo. Stoga na tome zemlji{tu, ~ije je pore-klo duhovno, biljke ni~u u trenutku, a isto tako i nestanuu trenutku. Me|utim, ovo se doga|a samo kad se an|elipovuku, ali ako ostanu, i biljke ostaju. Takva je razlikaizme|u biljaka u duhovnom i prirodnom svetu. (Otkr. Obj.1212)
101. Ovome je uzrok svrha. Razlog je u tome {tose ose}anja odnose na svrhu (usus); po{to je svrha ta ko-ja pokre}e ose}anje. Jer ~ovek ne mo`e da ose}a akone{to ne deluje na njega. A to ne{to je svrha. Sada, po{tosvako ose}anje podrazumeva svrhu, a biljna du{a je ose-}anje koje je po svom poreklu duhovno, kao {to je re~e-no, to je i biljna du{a svrha. Stoga je svrha usa|ena u svakubiljku, i to duhovna svrha u duhovnom svetu, a prirodnasvrha u prirodnom svetu; duhovna svrha su razna stanjauma, a prirodna (svrha) su razna stanja tela. Poznato jeda duhovi (u Duhovnom svetu ili animi) `ivnu, da se ose-}aju osve`enima i oja~anima, a isto tako da se uspavlju-ju, ose}aju tu`nima i kao bez snage, pod uticajem mirisai ukusa biljaka; poznato je i to da se iz biljaka prave le-kovi ili otrovi. Osve`avanje uma je njihova spolja{njasvrha u nebesima; a unutra{nja (svrha) je u tome {to onepredstavljaju Bo`anske stvari u njima (nebesima), kao ito {to uzdi`u um. Jer mudriji an|eli u njima vide osobinesvojih ose}anja u nizovima; raznovrsnost cve}a i njegovraspored, promene boja cve}a i njegov miris ~ine da seispolje njihova ose}anja kao i sve ono {to le`i prikrivenou njima. Jer svako prirodno ose}anje, koje je u osnoviduhovno, jeste onakvo kakvo je unutra{nje ose}anje, kojeje povezano s inteligencijom i ljubavlju. A ovima je opetporeklo u ljubavi prema svrsi. Jednom re~ju, nijedna dru-ga biljka ne cveta u nebesima osim one koja ima svrhu,jer je du{a biljke svrha (kojoj slu`i). I po{to je svrha du-{a biljke, na onim mestima u duhovnom svetu, koja senazivaju pustinjama i gde obitavaju oni koji su na svetu
149
Bog, Promisao, Stvaranje
odbacivali milosr|e, a to je su{tinska svrha, stoga se nepojavljuju ni trava ni bilje, ve} se pojavljuju samo {lju-nak i pesak. Po svrhama koje cvetaju u nebesima mislise na sve dobro koje aktivno deluje, a ovo proisti~e odGospoda kroz ljubav prema Njemu i prema bli`njemu. Sva-ka biljka tu predstavlja oblik svrhe; i sve ono {to se unjoj pokazuje, od prvog do poslednjeg, od poslednjeg doprvog, od semena do cveta i od cveta do semena, sve topredstavlja razvoj i {irenje ose}anja i njegove svrhe, odjednog do drugog kraja. Poznavaoci botanike, hemije, me-dicine i farmacije upoznaju se posle smrti s duhovnimsvrhama biljaka u duhovnom svetu; oni neguju to (zna-nje) koje im pri~injava veliko zadovoljstvo. S njima samrazgovarao i od njih ~uo divne stvari.* (Otkr. Obj. 1214)
102. Iz svega onoga {to je do sada pokazano o `i-votu koji proizlazi od Gospoda, kao i o postojanju svegau svemiru iz toga, svaki ~ovek koji je mudar u srcu mo`evideti da priroda ni{ta ne stvara sama od sebe, ve} je sa-mo sredstvo (instrumentalni uzrok) koje slu`i Duhovnom(stvaranju), a ono proizlazi iz Sunca u nebu, koje jeGospod, kao {to posredni uzrok slu`i prvom uzroku, ilikao {to mrtva sila slu`i `ivoj sili. Iz ovoga se vidi kolikose varaju oni ljudi koji ra|anje `ivotinja i rast biljaka pri-pisuju prirodi; to je kao kada bi velika (umetni~ka) delapripisivali alatki a ne umetniku, ili kao kada bi se klanja-li klesanom liku umesto Bogu. To je izvor nebrojenih za-bluda u duhovnim, moralnim i gra|anskim stvarima; jerzabluda je izvrnuti red; to je kao sud oka a ne uma, za-klju~ak izveden iz privida a ne iz su{tine stvari. Razmi-{ljati iz zabluda o svetu i onome {to ima na svetu stogaje kao kada bismo smatrali da je tama svetlost; ili da je
150
Emanuel Svedenborg
* Svedenborg je na svetu prijateljevao s Lineom, koji je prvi klasifiko-vao sve poznate biljke. Ali sigurno nije razgovarao s Lineom u Du-hovnom svetu, nego s nekim drugim botani~arem, jer je ovaj umro 1778,a to je {est godina posle Svedenborga, (prim. prev.)
`ivo ono {to je mrtvo, ili da telo uti~e u du{u, a ne obr-nuto. A ve~na je istina da je uticaj (influx) duhovan, ane fizi~ki; to jest da uti~e iz du{e, koja je duhovna, u te-lo, koje je prirodno, iz duhovnog sveta u prirodni; i dalje,da je to Bo`anski (red) od Njega; i da, po{to je On svestvorio slu`e}i se onim {to proisti~e iz Njega, On i odr-`ava sve stvari; i na kraju, da je odr`avanje neprekidnostvaranje, po{to je odr`avanje neprekidno postojanje. (Otkr.Obj. 1215)
103. Govorili smo o Beskona~nosti i o Ve~nosti, a ta-ko isto i o Provi|enju i Svemo}i, koji pripadaju Gospodu;sada treba da govorimo o Sveprisustvu i Sveznanju, kojitako|e pripadaju Njemu. U svim religijama priznaje se daje Bog sveprisutan i sveznaju}i. To je razlog {to Mu seljudi mole da ih usli{i, da ih pogleda i da im se smiluje.To oni ne bi ~inili kada ne bi verovali u Njegove svepri-sustvo i sveznanje. Ovo verovanje dolazi od uticaja iz nebakod onih koji su religiozni; jer kod religija se ne posta-vlja pitanje da li se veruje ili ne. Ali po{to se u sada{njevreme, osobito u hri{}anskom svetu, broj prirodnih ljudi,koji ne priznaju Boga i koji ne veruju ako ne vide, uve-}ao – a kada i izjavljuju da veruju, to je iz neke du`nosti,slepog neznanja ili licemerja – stoga, da bi oni povero-vali, dozvoljeno je da se o predmetima koji se odnose naBoga govori iz duhovne svetlosti, i da razum mo`e da vi-di iz toga izvora. Jer svakom ~oveku, ~ak i kada je pot-puno prirodan i ~ulan, data je sposobnost da uzdigne svojrazum u svetlost neba, i da tako uo~i i shvati duhovne pai Bo`anske stvari. Me|utim, njegov razum je sposoban zato samo kada on o tome slu{a, ili kada ~ita o tome, ili ka-da se toga se}a, ili kada o tome govori; jer on nije u sta-nju da to radi onda kada misli na unutarnji na~in od sebe.Razlog je to {to je njegov razum, dok slu{a ili ~ita, odvo-jen od njegovih ose}anja, i kada je ovako odvojen, on jeu svetlosti neba; ali kada misli u sebi od sebe, tada je
151
Bog, Promisao, Stvaranje
njegov razum spojen s ose}ajem njegove volje, koji gaispunjava i zadr`ava, tako da on (njegov razum) ne mo`eda pobegne.* Pa ipak, stvar stoji tako da razum mo`e dapobegne od ose}anja, ako taj ~ovek ima i ose}aj za istinui ako se nije utvrdio u obmanama.** Me|utim, to se po-sti`e s mukom kada nema ose}aja za istinu, jer su takviodbacili Bo`anske stvari, ili su se utvrdili u obmanama. Kodovih kao da postoji tamna prepreka izme|u duhovne i pri-rodne svetlosti; pa ipak, kod nekih je ona providna. Po{tosvaki ~ovek, ~ak i onaj koji je telesno ~ulan, mo`e da ra-zume ono {to se odnosi na Boga kada slu{a ili ~ita, i dato pamti, da o tome govori, da u~i (druge), te da o tomepi{e, va`no je da se delo (knjiga) o Bo`anskim atributi-ma nastavi kao {to je zapo~eto. Tako }emo sada govoritio Bo`anskom Sveprisustvu i Bo`anskom Sveznanju, kakoni ~isto prirodan ~ovek, koji misli da za to nema nikakvumo}, ne bi sumnjao u postojanje Bo`anskih stvari. (Otkr.Obj. 1216)
152
Emanuel Svedenborg
* Ovde se misli na ose}aje sebi~nog i nepreporo|enog ~oveka, ~iji ra-zum kao da je zarobljen njegovim negativnim ose}anjima, (prim. prev.)** To je slu~aj s onima koji ~ine zlo veruju}i u obmane, pa im zlopostane druga priroda, (prim. prev.)
PETO POGLAVLJE
Svemo} i Sveznanje
104. Kako Gospod mo`e da bude prisutan kod svihkoji su u nebu i na celoj zemlji, i da zna sve, do najsit-nijih stvari, u vezi s njima, i u sada{njosti i u budu}nosti,mo`e se shvatiti samo ako se razume slede}e:
1) Da u prirodnom svetu postoje prostor i vreme, alisu oni u duhovnom svetu samo prividi.
2) Da bi ljudi shvatili Gospodovu svemo} i svezna-nje o svemu sada{njem i budu}em, treba ukloniti iz mi-sli prostor i vreme.
3) Svi an|eli neba i svi ljudi na zemlji koji sa~inja-vaju crkvu jesu kao jedan ^ovek, a Gospod je `ivot toga^oveka.
4) Stoga, kako postoji `ivot u svim, pa i u najmanjim,delovima ^oveka, i kako taj `ivot poznaje celovito stanje,tako je Gospod (prisutan) u svim pojedina~nim i najsit-nijim (stvarima), i an|ela u nebu, i ljudi u crkvi.
5) Kroz intelektualnu sposobnost ~ovekovu, kao ikroz ono {to je protivno, Gospod je prisutan kod svihonih koji su izvan neba i crkve, kao i kod onih koji su upaklu ili }e i}i u pakao, i poznaje celo njihovo stanje.
6) Ako se Gospodovi svemo} i sveznanje ovako shva-te, razum nam mo`e pomo}i da vidimo kako je On Svei svemu {to je u nebu i crkvi, i kako smo mi u Njemu, iOn u nama.
7) Gospodovi svemo} i sveznanje mogu se shvatiti iiz toga kako je stvoren svemir; jer je bio tako stvoren da jeOn i u prvim kao i u poslednjim (stvarima), u sredi{tukao i na obodu, a sve ono u ~emu je On, ima neku svrhu.
153
8) Po{to Bo`anska Ljubav i Bo`anska Mudrost pri-padaju Gospodu, to i Bo`anska Sveprisutnost i Bo`anskoSveznanje tako isto pripadaju Njemu; prvo proizlazi uglav-nom iz Bo`anske Ljubavi, a drugo uglavnom iz Bo`an-ske Mudrosti. (Otkr. Obj. 1217)
105. U prirodnom svetu postoje prostor i vreme, doksu oni u duhovnom svetu samo prividi.
Ovome je razlog to {to sve {to se pojavljuje u du-hovnom svetu nastaje neposredno od Sunca neba koje jeGospodova Bo`anska Ljubav; dok sve ono {to se pojav-ljuje u prirodnom svetu postoji iz istog izvora, samo po-mo}u sunca ovoga sveta, koje je ~ista vatra. ^ista ljubav,od koje nastaju sve stvari neposredno od Gospoda, jestenematerijalna; dok je vatra, kroz koju sve postoji posred-no u prirodnom svetu, materijalna. Iz toga razloga sve ono{to postoji u duhovnom svetu jeste duhovno po svom po-reklu; a sve ono {to postoji u prirodnom svetu jeste posvom poreklu materijalno. Materijalne stvari su po sebiutvr|ene, odre|ene i merljive. Utvr|ene su jer, ma kakoda se ~ovekova stanja menjaju, one (materijalne stvari) idalje traju, kao zemlje, planine i mora. Odre|ene su jer seneprekidno ponavljaju, kao vremenski periodi, rast bilja-ka i razmno`avanje `ivotinja. One su merljive jer se sva-ka stvar mo`e izmeriti, kao prostor koji se meri miljama,a ove opet stopama ili jardima; a vreme danima, sedmi-cama, mesecima i godinama. A u duhovnom svetu svestvari kao da su utvr|ene, odre|ene i merljive, ali to nisuu stvarnosti; one nastaju i traju shodno stanjima an|ela,tako da ~ine jedinstvo s njihovim stanjima; tako se onemenjaju kao {to se i ta stanja menjaju. Me|utim, ovakoje uglavnom u svetu duhova, u koji ~ovek dolazi odmahposle smrti; ali to nije slu~aj u nebu ili paklu. Razlog {tose to tamo de{ava jeste to {to svaki ~ovek (u tome svetu)prolazi kroz promene dok se priprema za nebo ili za pakao.Samo, duhovi ne razmi{ljaju o ovim stanjima i promenama,
154
Emanuel Svedenborg
jer su duhovni pa stoga imaju i duhovne ideje, a to zna~ida sve predmete zajedno opa`aju kao jedinstvo; a razlogje i to {to su odvojeni od prirode, iako vide kao {to suvideli na svetu: i zemlju, i planine, i doline, vode, vrtove i{ume, biljke, palate i ku}e, ode}u u koju se obla~e, i hra-nu kojom se hrane, a pored toga i `ivotinje, kao i ljudekakvi su i sami. Oni sve to vide u jasnijoj svetlosti nego{to su videli na svetu, tako da ih doti~u sa instan~anijim~ulom dodira. Odatle ~ovek posle smrti nije svestan da jeodlo`io svoju materijalnu ode}u i da je pre{ao iz svetasvog tela u svet svoga duha.* Slu{ao sam mnoge (u du-hovnom svetu) kako govore da nisu mrtvi, niti da razu-meju kako je bilo koji deo njihovog tela mogao biti ba~enu grob; a to je zato {to su svi predmeti u duhovnom sve-tu sli~ni (onima u prirodnom svetu). Oni nisu svesni dato {to vide nije materijalno nego supstancijalno i da je du-hovnog porekla, i da su i oni sami stvarni, jer su istogaporekla kao i stvari u prirodnom svetu. Jedina razlika jeu tome {to im je bila data dodatna ode}a (pokriva~), datako ka`emo, od sunca na svetu, i da su stoga bili mate-rijalni, utvr|eni, odre|eni i merljivi. Mogu da tvrdim da sustvari u duhovnom svetu stvarnije nego one u prirodnomsvetu, jer ono {to je dodato duhovnom, to je mrtvo i nijeuzrok stvarnosti, nego je samo umanjuje. Da je re~ o uma-njenju, vidi se kada se uporedi stanje an|ela u nebu sa sta-njem onih koji `ive u svetu. (Otkr. Obj. 1218)
106. Po{to u nebesima postoje stvari sli~ne onima una{em svetu, to postoje i prostor i vreme, osim {to je ta-mo prostor, kao {to su zemlje i sve u njima, samo pojava,jer se pojavljuje u skladu sa stanjima an|ela; to se odnosina njihovu veli~inu i na rastojanja koja su u skladu sasli~nostima i razli~itostima tih stanja. Pod stanjima se mi-sli na stanja ljubavi i mudrosti, ili na stanja ose}anja i
155
Bog, Promisao, Stvaranje
* Gete je rekao da se sla`e sa Svedenborgom u tome da je `ivot poslesmrti eksteriorizacija ~ovekovog umnog `ivota, (prim. prev.)
stanja misli koja poti~u iz tih ose}anja, a ona su mnogo-struka i razli~ita; prema njima su i razdaljine od jednogdo drugog an|eoskog dru{tva u nebesima, razdaljine iz-me|u neba i pakla, kao i izme|u dru{tava u njima. Bilo mije dopu{teno da vidim kako sli~nosti stanja prouzrokujuspajanje i smanjuju razdaljinu ili prostor; i kako razlikeprouzrokuju odvajanje i dovode do pove}avanja razdalji-na i {irenja prostora. Oni koji su tamo, iako su udaljenimilju jedan od drugoga, mogu u trenutku da se na|u za-jedno kada ih na to pokrene ljubav; i obratno, oni koji raz-govaraju, mogu da se u trenu udalje ako se javi ose}anjemr`nje. Da su prostori u duhovnom svetu samo prividni,pokazano mi je time {to su oko mene bile mnoge osobeiz udaljenih zemalja, kao i iz raznih kraljevstava u Evro-pi, pa i iz Afrike i Indije, ali i stanovnici drugih plane-ta. I pored svih razlika, prostori u nebesima izgledaju istokao i na na{oj zemljinoj kugli. Ali po{to je njihovo pore-klo duhovno, a ne u isto vreme i prirodno, te se pokazu-ju u skladu sa stanjima an|ela, stoga an|eli nemaju idejeo prostoru nego samo o svojim stanjima. Jer kada su stanjapromenljiva, javlja se ideja o njihovom duhovnom pore-klu, to jest da je to prema sli~nosti i razli~itosti ose}anjai misli koje poti~u od tih ose}anja. Sli~an je slu~aj i s vre-menskim periodima; jer je prostor sli~an vremenu; pro-mene u prostoru pra}ene su promenama u vremenu. Razlog{to su ovo samo prividi stanja jeste to {to Sunce neba,koje je Gospod, nije uzro~nik promena prostora i vreme-na kao {to je to sunce na svetu; stoga je u nebesima ne-prekidno svetlo, kao neprekidno prole}e; stoga vreme nijeutvr|eno i postavljeno ni merljivo. Po{to se vremenski pe-riodi sla`u s trajanjem ose}anja i misli an|ela – jer su onikratki i skra}eni kada je neko ose}anje zadovoljeno, a du-gi i produ`eni kada je obrnut slu~aj – stoga an|eli nemajuideje o vremenu prema prividima, nego ideju o stanjimakoja dolaze od onoga {to je uzrok prividu. Iz ovoga je ja-sno da an|eli u nebu nemaju ideju o prostoru i vremenu,
156
Emanuel Svedenborg
po{to je njihova ideja duhovna jer je ideja o stanju. Aliideja stanja, kao i ideja privida prostora i vremena, pos-toji samo u poslednjim i od poslednjih (stvari) prilikomstvaranja (u duhovnom svetu), a to su zemlje (terrae) ukojima obitavaju an|eli. U njima* su prividi prostora i vre-mena, a ne u samim duhovnim stvarima iz kojih su stvo-rene poslednje stvari. Druga~ije je u prirodnom svetu, gdesu prostor i vreme utvr|eni, odre|eni i merljivi, pa kao ta-kvi ulaze u ljudske misli ograni~avaju}i ih i time uzroku-ju}i razliku izme|u tih misli i duhovnih misli an|ela. Toje glavni razlog {to ~ovek s te{ko}om shvata Bo`anskuSveprisutnost i Bo`ansku Svemo}; ~ak i kada ima voljuda ih shvati, on lako pada u zabludu da je Bog ne{to naj-unutarnjije u prirodi, pa je na taj na~in sveprisutan i sve-mo}an. (Otkr. Obj. 1210)
107. Da bi se shvatili Gospodova Bo`anska Svepri-sutnost i Njegovo Sveznanje, treba odstraniti kod ljudiideju prostora i vremena.
Po{to se prostor i vreme te{ko odstranjuju iz misliprirodnog ~oveka, bolje je da obi~ni ljudi ne razmi{ljajuo Bo`anskim Sveprisustvu i Svemo}i; njima je dovoljnoda o tome misle jednostavno, kako im religija nala`e. Aako i razmi{ljaju, neka priznaju u svom vlastitom umu daoni (Sveprisustvo i Svemo}) postoje, jer pripadaju Bogu,po{to je Bog svuda i po{to je beskona~an; a i zato {to Re~tako u~i. A ako i misle o njima od prirode, a to je od pro-stora i vremena u prirodi, neka priznaju u svom umu daje njihovo poreklo ~udo. Ali po{to je u na{e vreme natu-ralizam preplavio crkvu, i po{to se mo`e odagnati samoracionalnim argumentima koji }e pomo}i ~oveku ne bi liuvideo da je tako, stoga }e ovi Bo`anski (atributi) biti po-kazani u njihovom svetlu, i bi}e o~i{}eni od tame kojimaih je priroda prekrila. Ovo je mogu}e jer, kao {to je ve}
157
Bog, Promisao, Stvaranje
* Poslednjim stvarima stvaranja, (prim. prev.)
re~eno, ~ovekov razum mo`e se uzdignuti u unutra{njusvetlost neba, pod uslovom da voli da upozna istine. Ceonaturalizam je uzrokovan time {to se o Bo`anskim stvari-ma misli po onome {to se zna o prirodi (iz osobina priro-de), da su to materija, prostor i vreme. Um koji se ~vrstodr`i ovih atributa prirode i koji nije spreman da poveru-je u bilo {ta {to ne razume, (takav um) zamra~uje svojeshvatanje. Pa tako on, iz duboke tame u koju je utonuo,pori~e da postoji ne{to kao Bo`ansko Provi|enje, i tvrdipostojano da svemo}, sveprisustvo i sveznanje ne posto-je. Me|utim, ovi atributi su upravo onakvi kako to religi-ja u~i; naime, oni su unutar i iznad prirode, ali se ne mogushvatiti razumom ako se prostor i vreme ne odstrane iz ide-ja i mi{ljenja o tome; jer su ovi atributi materije na nekina~in usa|eni u svaku ideju misli. Stoga, ako se ne odstra-ne, ne mo`e se druga~ije misliti nego da sve postoji sa-mo od sebe, da je `ivot sam od sebe, da je u prirodi Bogono {to je u njoj najdublje, a da je sve ostalo ma{tarenje.Znam da }e ljudi biti za~u|eni kada ~uju da ne{to mo`eda postoji tamo gde nema vremena i prostora; da Bo`an-sko postoji odvojeno od njih; i da duhovna bi}a nisu unjima, ve} samo i njihovim prividima – iako su Bo`an-ske stvari su{tina svega {to je postojalo i {to postoji – ida su prirodne stvari kao tela bez du{a, koja postaju le-{evi. Svaki ~ovek ~iji je um postao naturalisti~ki ostajetakav i posle smrti; on sve predmete koje vidi u duhov-nom svetu naziva prirodnim, jer li~e na one u prirodnomsvetu. Me|utim, ovakvi primaju prosvetljenje i pouku an-|ela, da ti predmeti nisu prirodni nego da samo tako izgle-daju, pa na kraju uvide da je tako. Ipak, oni opet padaju(u staru obmanu) i klanjaju se prirodi kao {to su to radilina svetu, da bi se na kraju odvojili od an|ela i pali u pa-kao, iz kojega se ne mogu nikada izbaviti (in aeternum).Razlog je to {to njihove du{e nisu vi{e duhovne nego suprirodne kao kod `ivotinja, s tom razlikom {to mogu damisle i da govore jer su ro|eni kao ljudi. Kako je u dana-
158
Emanuel Svedenborg
{nje vreme pakao vi{e nego ikada pre ispunjen ljudimaove vrste, od va`nosti je da se duboka tmina, {to zatvarai zaklju~ava ulaz u ~ovekov razum, ukloni uz pomo} ra-zumske svetlosti koja dolazi od duhovne (svetlosti). (Otkr.Obj. 1220)
108. Svi an|eli neba i svi ljudi na zemlji koji su u cr-kvi, jesu kao jedan ovek, a Gospod je ivot toga oveka.
Dokaz za to mo`e se na}i u delu Nebo i pakao podovim brojevima:
1) Da se celo nebo zajedno odnosi na jednog ^o-veka (59-67); 2) Da se svako dru{tvo u nebu odnosi najednog ^oveka (68-72); 3) Da stoga svaki an|eo ima sa-vr{en ljudski oblik (73-77); 4) Da se nebo u celini i u de-lovima odnosi na jednog ^oveka (78-87); 5) Da postojisaobraznost (saglasje ili korespondencija) izme|u svih stva-ri u nebu sa svim (stvarima) kod ^oveka (87-102); 6) Dase isto to mo`e re}i i za Gospodovu crkvu na zemlji (57).Iz iskustva sam nau~io, a to mi i razum ka`e, da je nebokao jedan ^ovek.
Iz iskustva – Bilo mi je dopu{teno da vidim jedno dru-{tvo od hiljada an|ela kao ^oveka srednjeg rasta; i dru-{tva s manje an|ela sli~no tome. Me|utim, ovo nije o~itoan|elima u svakom dru{tvu, nego onima koji su izvannjega i koji su udaljeni od njega, kao i u vreme kada je-dno dru{tvo `eli da se iz njega odstrane strani*. Kada seto dogodi, svi oni koji su sa~injavali `ivot toga dru{tvajesu u tome ^oveku i u njemu ostaju, a ostali su van to-ga (^oveka); ovi potonji se odstranjuju dok prvi ostaju.Sli~an je slu~aj i sa celim nebom u prisustvu Gospoda.Iz ovog, i samo ovog, razloga sledi to da su svaki an|eoi svaki duh ~ovek, i da imaju oblik sli~an onome koji je~ovek imao kada je bio na zemlji. Nisam video, ali sam ~uo,da je crkva na zemlji pred Gospodom kao jedan ^ovek,
159
Bog, Promisao, Stvaranje
* An|eli ili duhovi, (prim. prev.)
i da se deli na dru{tva; i da je svako dru{tvo ^ovek; i da-lje, da su svi oni unutar neba, a oni koji su izvan (crkve)da su unutar pakla. Razlog je ve} naveden, a to je da jesvaki ~ovek koji je u crkvi, u isto vreme i an|eo neba, jerpostaje an|eo posle smrti. [tavi{e, crkva na zemlji, zajednos an|elima neba, oblikuje ne samo ~ovekovo unutarnje(bi}e) nego i njegovo spolja{nje (bi}e), a to su hrskavicai kosti. Crkva to oblikuje zato {to je ~oveku na zemlji da-to telo, u kojemu je njegovo unutarnje duhovno (bi}e) ode-veno u prirodno (telo), a to povezuje nebo sa crkvom, icrkvu s nebom.
Iz razuma – Jedini razlog {to su nebo i crkva ^oveku najve}em i u najmanjem, jeste to {to je Bog ^ovek, pastoga Bo`ansko koje iz Njega proisti~e tako isto je ^oveku najmanjem i najve}em. Jer, kao {to smo rekli, Bo`an-sko nije u prostoru niti se prote`e, ve} je uzrok prostorai prostiranja u poslednjim stvarima Njegovog stvaranja, ito u nebesima samo po izgledu (prividno), a na svetu istvarno. Pa ipak, prostor i prostiranje nisu to pred Bogom,jer je Njegovo Bo`ansko svuda. To se jasno vidi po tome{to je celo nebo, zajedno sa crkvom, kao jedan ^ovek uprisustvu Gospoda. Isti slu~aj je i s dru{tvom od hiljadaan|ela, iako se njihove nastambe prostiru u prostoru. Izovoga je o~ito da se celo nebo, kao i celo jedno dru{tvo unebu, mogu videti, kada se to svidi Gospodu, kao jedan o-vek, veliki ili mali, d`in ili dete. Ali tako se ne vide an|e-li, ve} ono {to je u njima od Gospoda; jer su an|eli samoprijemnici, dok Bo`ansko u njima oblikuje njihov an|eo-ski izgled i nebo. I po{to je tako, to je jasno da je Gospod`ivot toga ^oveka, to jest neba i crkve. (Otkr. Obj. 1222)
109. Stoga {to postoji `ivot u celini i u svim delovi-ma ~oveka, to je Gospod u celini i u svim delovima i an-|ela neba i ~oveka crkve.
Razlog {to ivot postoji i u ~ovekovoj celini i u svimnjegovim delovima jeste u tome {to razne i razli~ite stvari
160
Emanuel Svedenborg
kod njega, kao {to su udovi, organi i utroba, ma koliko dasu brojni, ~ine takvo jedinstvo da se njemu (~oveku) ~inikako je on prosto a ne mnogostruko bi}e. Da postoji `i-vot u najmanjim ~ove~jim delovima, jasno je iz onoga{to sledi. Iz samog svog `ivota on vidi, ~uje, miri{e i ku-{a, a to ne bi bio slu~aj kad organi ovih ~ula ne bi `iveliod `ivota njegove du{e. Cela povr{ina njegovog tela ose-}a dodir. Sve mi{i}e (damare) ispod ko`e kontroli{e `ivotnjegovih volje i razuma, i pokre}e kako ho}e; i ne samo{to se tako kre}e njegovo celo telo, nego i jezik, usne, li-ce i glava. Ni jedno ni drugo ne pot~injava se telu, ve}`ivotu koji dolazi od volje i razuma, a to se odnosi i na`ivot u njegovim udovima. Isti slu~aj je i sa svim tkivi-ma u telu; svako tkivo vr{i svoj zadatak deluju}i u po-slu{nosti, po zakonima reda koji su upisani na njima. Ustvari, `ivot je taj koji, mada je ^ovek nesvestan toga,pokre}e ovo delovanje, kroz pokrete u svakom delu srcai plu}a; kao i pomo}u oseta u raznim delovima (tela), odmalog mozga (cerebelluma). Razlog {to postoji `ivot i ucelini i u delovima ~oveka jeste to {to je on `ivi oblik, okojem je bilo govora, sam oblik `ivota. Jer `ivot iz svogprvobitnog izvora, koji je Sunce neba ili Gospod, jeste uneprekidnom naporu da oblikuje sliku i priliku sebe, a tozna~i ~oveka, a od ~oveka i an|ela. Dakle, od poslednjihstvari koje stvara, on (`ivot) dodaje sebi supstance pogod-ne po obliku, po kojima ~ovek postoji, i u kojima mo`eda `ivi. Stoga je jasno da `ivot postoji u celini i u svimdelovima ~oveka; i da svaki deo u kojem nema `ivotaodmah umire, i biva odba~en. Po{to tako i ljudi i an|elinisu `ivot, ve} prijemnici `ivota od Gospoda, i po{to jecelo nebo u celini i delovima pred Gospodom, zajednosa crkvom, kao jedan ^ovek, to je o~igledno da je Gospod@ivot toga ^oveka, to jest neba i crkve, a tako isto da jeOn sveprisutan i svemo}an u svemu {to postoji kod an|e-la neba i ljudi crkve. Po{to je celo nebo zajedno sa crkvompred Gospodom kao jedan ^ovek, veliki ili mali, kako On
161
Bog, Promisao, Stvaranje
ho}e, to je o~ito da `ivot ili Duhovno koje proisti~e odGospoda, nije u prostoru niti kod an|ela, pa prema tomeprostor i vreme treba ukloniti iz ideja, ne bi li se Gospo-dovi sveprisustvo i svemo} mogli shvatiti. (Otkr. Obj. 1223)
110. 5) Da je Gospod preko sposobnosti mi{ljenjaprisutan kod svakog ~oveka, ali i preko onoga {to je to-me suprotno i kod onih koji su izvan neba i crkve, kao ikod onih koji su u paklu ili }e i}i tamo, i da zna njihovocelokupno stanje.
Svaki ~ovek ima tri stupnja `ivota; najni`i je zajed-ni~ki sa `ivotinjama; to nije slu~aj sa ostala dva stepenau ~oveku; oni su zatvoreni kod zlih, a otvoreni kod do-brih*. Me|utim, oni nisu zatvoreni za svetlost iz neba, ato je mudrost koja proisti~e od Gospoda kao Sunca; alisu zatvoreni za toplotu (iz neba), a to je ljubav koja pro-isti~e iz istoga izvora. Iz tog razloga svi ljudi, i oni zli,imaju sposobnost razumevanja, ali ne i sposobnost htenjaiz nebeske ljubavi; jer volja je prijemnik toplote, to jestljubavi; a razum je prijemnik svetlosti, a to je mudrostod ovog Sunca. Razlog {to svaki ~ovek nije razuman imudar jeste u tome {to neki ljudi svojim `ivotom zatva-raju prijemnik ove ljubavi; a kada je ovaj zatvoren, ~o-vek ne}e da razume ni{ta osim onoga {to voli; jer on toho}e i voli kao predmet svojih misli, a stoga i svoga ra-zuma. Po{to svi ljudi, ~ak i zli, imaju sposobnost razu-mevanja, a ona dolazi zbog uticaja svetlosti od Sunca nebakoje je Gospod, to je jasno da je Gospod prisutan i kodonih koji su izvan neba i crkve, i koji su ili u paklu ili}e i}i tamo. Po toj sposobnosti ~ovek mo`e da misli i darazume razne stvari; `ivotinje to ne mogu; i zbog ove spo-sobnosti ~ovek uvek `ivi. Drugi dokaz Gospodovog Sve-prisustva u paklu jeste u tome {to se ceo pakao, isto kaoi celo nebo, pokazuje pred Gospodom kao jedan ^ovek;
162
Emanuel Svedenborg
* Ljudi ili duhova, (prim. prev.)
samo {to je to u ovom slu~aju ^ovek-|avo ili ^udovi{te(monstrum). Kod ovoga je sve suprotno onome {to je uBo`anskom ^oveku-an|elu, pa se iz toga mo`e (po su-protnosti) znati {ta je u prethodnom; a to je da se iz nebamo`e znati {ta ima u paklu.* Jer od dobra se zna zlo**,a od istine obmana; tako svaka osobenost potonjeg (sepoznaje) iz osobenosti prethodnog. Postoje tri neba i tripakla; i onako kako je prvo izdeljeno u dru{tva, tako jei drugo. Svako dru{tvo u paklu je saobrazno, po suprot-nosti, jednom dru{tvu u nebu, onako kako se saobra-`avaju (korespondiraju) lo{a i dobra ose}anja. Stoga, kao{to je svako dru{tvo u nebu, kako je re~eno, pred Gospo-dom kao jedan ^ovek-an|eo po sli~nosti ose}anja, takoisto je i svako dru{tvo u paklu pred Gospodom kao jedan^ovek-|avo po sli~nosti ose}anja. Bilo mi je dopu{teno dato vidim. Ova poslednja (paklena) dru{tva imaju izgled ^o-veka, ali ~udovi{nog oblika. Video sam tri vrste: vatrene,crne i blede; svi imaju izobli~ene crte (lica), hrapav glas,spoljni*** govor i odgovaraju}e pona{anje. Svi su pohot-ni i ne~edni; u`ivanja njihove volje su zla, a u`ivanja nji-hovog razuma su obmane. (Otkr. Obj. 1224)
111. 6) Iz ovako shva}enog Gospodovog sveprisust-va i sveznanja mo`e se videti kako je On Sve i u svemuneba i crkve, i da smo mi u Njemu i On u nama.
Pod svim {to pripada nebu i crkvi misli se na Bo-`ansku Istinu i na Bo`ansko Dobro; prvo je iz svetlostiSunca neba, koja je mudrost; drugo je iz njegove toplote,koja je ljubav. U meri u kojoj su an|eli prijemnici (sasu-di) ovih****, u toj meri su i nebo u op{tem, kao i nebesa
163
Bog, Promisao, Stvaranje
* Ako je u nebu svetlost, u paklu je mrak; ako je u nebu toplo, upaklu je hladno; ako u nebu svi vole sve, u paklu svi mrze sve itd,(prim. prev.)** U psihologiji se govori o asocijacijama po suprotnosti, (prim. prev.)*** Nemisaon ili povr{an, (prim. prev.)**** Istine i dobra, (prim. prev.)
u posebnom (obliku); a u meri u kojoj su ljudi prijemni-ci (sasudi) ovih, u toj meri su crkva uop{te i crkve poje-dina~no. Nijedan an|eo ne poseduje ni{ta od onoga {tooblikuje nebo u njemu, a tako isto nijedan ~ovek ne po-seduje bilo {ta {to oblikuje crkvu u njemu, osim {to mupripada Bo`ansko Proizlaze}e iz Gospoda*. Jer dobro jepoznato da su sve istine vere i sva dobra ljubavi od Go-spoda, i da ni{ta od toga ne pripada ~oveku. Iz ovoga jeo~ito da je Gospod Sve i u svemu neba i crkve. Gospodu~i kod Jovana da smo mi u Njemu i On u nama; Isusre~e:
Ko jede Moje telo i pije Moju krv, u Meni prebiva,i Ja u njemu. (6:56)
Opet:
U taj dan }ete znati da ste u Meni, i ja u Vama.(14:20, 21)
I na drugom mestu se ka`e:
Jer u njemu `ivimo, i kre}emo se, i jesmo. (Delaapostolska, 17:28)
Svi an|eli neba i svi ljudi crkve jesu u Gospodu iGospod u njima kada su u onom Nebeskom ^oveku, okome je bilo govora**. An|eli i ljudi su u Gospodu, jersu prijemnici (sasudi) `ivota od Njega, pa su tako u Nje-govom Bo`anskom; i Gospod je u njima, jer je On `ivotu prijemnicima (sasudima). Iz ovoga je o~ito da oni kojisu u prirodnoj ideji, o Gospodu i o Njegovom Sveprisu-stvu misle kao o nekom mentalnom pojmu, iako je onostvarno kao {to je stvarno prisustvo Svetoga Duha, kojeje proisti~u}e Bo`ansko. (Otkr. Obj. 1225)
164
Emanuel Svedenborg
* A to je nazvano Duhom Svetim u Novom Zavetu, (prim. prev.)** U Velikom ^oveku, Homo Maximus ili Makrokozmos, prim. prev.)
112. 7) Gospodovo sveprisustvo i sveznanje mogu serazumeti ako se razmi{lja o stvaranju svemira; jer ga jeOn tako stvorio da On bude u prvim i poslednjim (stvari-ma), u sredi{tu kao i na obodu, i da sve {to je stvoriobude ne~emu korisno.
Ova istina je o~ita kada se razmatra stvaranje svemi-ra, ~ovekovog `ivota i su{tina korisnih slu`bi (usus).
a) Kada se razmatra stvaranje svemira... Ovo se nemo`e videti nigde bolje nego po oblicima u nebesima, gdeje stvaranje neprekidno i trenutno. Jer u duhovnom svetuzemlja se pojavljuje u trenutku, i na njoj rajski vrtovi ukojima ima drve}a s plodovima, raznog rastinja, cve}a ibilja svih vrsta. Kada ih posmatra, mudar ~ovek u njimavidi saobraznosti (korespondencije) onih korisnih slu`bigde su an|eli, kojima su ove (stvari) date kao nagrada.An|elima se poklanjaju ku}e, bogato name{tene i ukra{e-ne, kao i ode}a, pa onda i ukusna hrana, sve prema (njiho-vim) korisnim slu`bama. Pored toga, oni vode me|usobnoprijatne razgovore, koji su korisni jer slu`e razonodi. Svete stvari daju im se bez novca ili cene, a zbog slu`bi ko-je vr{e. Jednom re~ju, nebo je puno korisnih slu`bi, pa semo`e nazvati i carstvom korisnih slu`bi. Ali s druge strane,oni koji ne vr{e korisne slu`be, izgone se u pakao, gde ihsudije primoravaju da rade razne poslove. Ako odbiju, nedobijaju hranu ni ode}u, a ni postelju, nego samo pod, paim se njihovi drugari smeju i vre|aju ih kao {to to go-spodari rade s robovima. Sudija ponekad dozvoljava dabudu robovi svojim drugarima; a ako ostale odgovarajuod posla, bivaju strogo ka`njeni. Prema njima se postupana oba na~ina sve dok ne popuste. A one koji ne popu-ste, bacaju u pustare, gde im se daje malo hleba svako-ga dana, i vode da piju, i gde provode vreme usamljeni ukolibama i pe}inama. Po{to ne rade ni{ta korisno, zemlji-{te je neplodno, a na poljima se retko vidi trava. U ovakvimpustarama u paklu video sam mnoge ljude plemenitogporekla, koji su na svetu provodili vreme u besposlici, ili
165
Bog, Promisao, Stvaranje
su tra`ili slu`be i du`nosti koje su vr{ili ne zato {to suih voleli, nego radi po~asti ili dobiti, a to su bile jedineslu`be koje su tra`ili. Slu`be koje vr{e oni u nebesima irazni poslovi koje rade oni u paklu, donekle su sli~ni oni-ma na svetu. Me|utim, najve}i broj korisnih slu`bi je du-hovan i ne mo`e se opisati prirodnim jezikom; o njimase ne mo`e ni misliti* – ~emu sam se ~esto divio; alitakva je priroda svega {to je duhovno u mnogo slu~ajeva.Stvaranje celog sveta sa zemljama mo`e se zamisliti kaoneprekidno i trenutno stvaranje svih stvari u nebesima, gdesve ima svoju svrhu. Uzeto uop{te, jedno carstvo je stvo-reno radi drugoga; mineralno carstvo radi biljnog; biljnoradi `ivotinjskog, a oba carstva radi ljudskog roda, da binjegovi ~lanovi slu`ili Gospodu tako {to su korisni bli-`njemu.
b) Kada se razmatra ~ovekov `ivot... Jer ako se `i-vot ~ovekov posmatra sa stanovi{ta svega {to u njemupostoji, da nijedan deo ne postoji a da nije prilago|ennekoj svrsi, od najmanjih tkiva i }elija u mozgu, u ~ul-nim organima, u utrobi, u mi{i}ima i u svemu ostalom, sveto postoji radi neke svrhe, uop{te i posebno, ali ne seberadi nego radi celine i radi saradnje svih delova. Tako istove}i oblici, kao {to su udovi, stomak i creva, ispleteni suzajedno i sre|eni po tkivima i }elijama; a sve to dolazi odslu`be i radi slu`be, toliko da se sve to mo`e nazvati slu`-bama od kojih je sazdan ceo ~ovek, pa je izvor svegaslu`ba. Da je svaki ~ovek stvoren na sli~an na~in i da jero|en da ne~emu slu`i, jasno je kada se vidi da i u nje-mu sve ne~emu slu`i i kada se posmatra njegovo stanjeposle smrti, koje je takvo da se, ako ne vr{i neku slu`bu,on smatra beskorisnim i biva ba~en u paklene tamnice ilina pusta mesta. ^ovekov `ivot jasno pokazuje da je onbio stvoren da bi slu`io ne~emu; jer ~ovek koji voli dabude koristan sasvim je razli~it od ~oveka koji se odaje
166
Emanuel Svedenborg
* Na svetu, (prim. prev.)
besposli~enju, pod ~ime se misli na dru{tvo, svetkovinei zabave.
@ivot ljubavi prema slu`bi zna~i kako ljubav premajavnom dobru, tako i prema bli`njemu. A to je ujedno iljubav prema Gospodu; jer Gospod je koristan ~oveku nataj na~in {to su ljudi korisni jedni drugima. Stoga je `ivotljubavi prema slu`bama duhovni Bo`anski `ivot, a po tomeGospod voli svakog ~oveka, a an|eli primaju s rado{}usvakoga ko voli da bude koristan*. A `ivot besposli~enjaje `ivot ljubavi prema sebi i prema svetu; stoga je to ~i-sto prirodan `ivot, koji ne dr`i ~ovekove misli na okupu,nego su one uperene na ni{tavosti, odvra}aju}i ~ovekaod u`ivanja u mudrosti i bacaju}i ga u telesne i svetske u`it-ke, koji su blisko povezani sa zalima**. Stoga se takav~ovek posle smrti {alje u pakleno dru{tvo s kojim je bioudru`en dok je bio na svetu, a tamo je prinu|en da radizbog gladi i oskudice u hrani. Pod korisnim slu`bama unebesima i na zemlji misli se na pozive***, funkcije (dru-{tvene), usluge, kao i na fizi~ki rad, pa prema tome na sveono {to je suprotno besposli~enju i lenjosti.
c) Kada se posmatra su{tina slu`bi... Su{tina slu`bi(usus) je javno dobro, {to za an|ele u naj{irem smislu zna-~i dobro ~itavog neba, u u`em smislu dobro dru{tva, a unaju`em smislu dobro sugra|ana. Za ljude je su{tina slu-`bi u naj{irem smislu kako duhovno tako i gra|ansko do-bro celog ljudskog roda; u u`em smislu dobro njihovezemlje; u posebnom smislu dobro dru{tva; a u pojedina-~nom smislu dobro sugra|ana; pa zato {to oblikuje njiho-vu su{tinu, ljubav je njihov `ivot, po{to sve dobro poti~eod ljubavi, a u ljubavi je `ivot. Svako je u ovoj ljubaviako u`iva u slu`bi u kojoj je radi same slu`be, bilo da
167
Bog, Promisao, Stvaranje
* Da vr{i dobre slu`be, (prim. prev.)** Pod tim se misli na dela koja su protivna Bo`jim zapovestima,(prim. prev.)*** Da se bude sve{tenik ili lekar ili narodni tribun, (prim. prev.)
je kralj, upravitelj, sve{tenik, slu`benik, general, trgovacbilo radnik (te`ak). Svako ko nalazi zadovoljstvo u slu-`enju svome pozivu radi same slu`be, voli zemlju i svojesugra|ane; ali onaj koji ne u`iva u slu`bama radi njihsamih, ve} ih vr{i radi sebe, ili po~asti ili bogatstva sa-mo, taj u srcu ne voli svoju zemlju ili sugra|ane, negosamoga sebe i svet. Razlog je to {to Gospod ne mo`edr`ati nikoga u ljubavi prema bli`njemu ako taj ne volijavno dobro u nekom stepenu; niko nije u ovakvoj lju-bavi ako ne voli slu`be radi njih samih, a to zna~i (da ihvoli) od Gospoda. Sada, po{to je sve, zajedno i pojedina-~no, bilo stvoreno za neku svrhu, i po{to Gospod od po-stanja gleda na ljudski rod kao na jednog ^oveka, gdeje svaki ~lan odre|en za neku slu`bu, i po{to je Gospod`ivot toga ^oveka*, kao {to je ve} re~eno, to je jasno daje svemir bio tako stvoren da je Gospod u prvim i posled-njim stvarima, a tako i u sredi{tu kao i na obodu, to jestusred svih stvari; i da je sve ono u ~emu je On – svrha.Iz svega navedenoga mogu se shvatiti Gospodovi svepri-sustvo i sveznanje. (Otkr. Obj. 1226).
113. 8) Po{to Bo`anska Ljubav i Bo`anska Mudrostpripadaju Gospodu, to Bo`ansko Sveprisustvo i Bo`anskoSveznanje, koji poti~u od njih, pripadaju Njemu; prvo uglav-nom proisti~e iz Bo`anske Ljubavi, a drugo uglavnom izBo`anske Mudrosti.
Ljubav i mudrost u Gospodu nisu dve nego jedno; aovo jedno je Bo`anska Ljubav koja se pred an|elima ne-ba pokazuje kao Sunce. Ali ljubav i mudrost, koje proiz-laze od Gospoda kao Sunca, pokazuju se kao dve odvojenestvari; ljubav (se pokazuje) kao toplota, a mudrost kaosvetlost; ali po{to poti~u od Sunca, obe deluju kao jedno.Me|utim, one su odvojene kod an|ela neba i kod ljudi Cr-kve. Neki koji primaju vi{e ljubavi, koja je toplota, nego
168
Emanuel Svedenborg
* Homo Maximus, (prim. prev.)
mudrosti, koja je svetlost, nazivaju se nebeskim an|elimai (nebeskim) ljudima; a drugi koji primaju mudrost, kojaje svetlost, vi{e nego ljubav, koja je toplota, nazivaju seduhovnim an|elima i (duhovnim) ljudima. Ovo se mo`e vi-deti jasnije ako se napravi pore|enje sa suncem na svetu,u kojemu su vatra i svetlost jedno – a to jedno je vatrenosvojstvo sunca.
Iz ovoga poti~u toplota i svetlost, koji se pokazujukao dve posebne stvari, ali koje zbog zajedni~kog po-rekla deluju kao jedna; ovo jedinstvo delovanja je o~igle-dno na zemlji u godi{njim dobima kao {to su prole}e ileto. Me|utim, oni postaju dve odvojene stvari ve} premapolo`aju Zemlje u odnosu na Sunce, a tako isto u zavi-snosti od upravnog ili isko{enog primanja*. Neka ovasaobraznost (korespondencija) slu`i kao ilustracija. Sli~anslu~aj je i sa sveprisustvom i sveznanjem; oni su jednou Gospodu, ali proisti~u iz Njega kao dva razli~ita atribu-ta; prvo se odnosi na ljubav, a drugo na mudrost; ili, {toje isto, prvo se odnosi na dobro, a drugo na istinu, jersve dobro ima poreklo u ljubavi, a sva istina u mudrosti.Razlog {to se Gospodovo sveprisustvo odnosi na ljubavi dobro jeste to {to je Gospod prisutan u ~oveku u dobrunjegove ljubavi; a razlog {to se njegovo sveznanje odnosina mudrost i istinu jeste to {to je Gospod kod ~ovekovogdobra sveprisutan u istinama njegovog razuma; a to sve-prisustvo zove se sveznanje. Isti slu~aj je kod svih ljudiuop{te i kod svakog ~oveka pojedina~no. (Otkr. Obj. 1228)
169
Bog, Promisao, Stvaranje
* Svetlosti i toplote, (prim. prev.)
Bibliografija
Srpski prevodi Svedenborgovih dela:
Nebo i Pakao (prevod Risto Rundo)Nauk Novog Jerusalima o Gospodu (prevod RistoRundoBo`anska promisao (prevod Mirjana Papi})Novi Jerusalim i njegovo nebesko u~enje (prevodBiljana Batanovi})Bra~na Ljubav (prevod Zdenka Tomi})
O Svedenborgu:
D`ord` Trobrid` “@ivot Emanuela Svedenborga” (pre-vod Aleksandar Nedeljkovi})Helen Keler “Moja religija” (prevod Risto Rundo)
Kontakt adrese
[email protected]@yahoo.comwww.svedenborgbg.rswww.thelordsnewchurch.org
170
Emanuel Svedenborg
BOG, PROMISAO, STVARANJE
PrevodRisto Rundo
Izdava~IP NEVEN
Za izdava~aMiko Jeremijevi}
Glavni i odgovorni urednikNenad Maksimovi}
Slog i prelomSvetlana Stameni}
LekturaSvetlana Jugovi}
KorekturaFilip Maksimovi}
[tampaNEVEN
Zemun, Gajeva 14
Tira`500 primeraka