Bit Islama

AKBAR EYDI

BIT ISLAMA

1

Akbar Eydi

Naslov djela: Bit Islama

Priredio: Akbar Eydi

S perzijskog preveo: Ibrahim Avdi

Ureivaki odbor: prof. dr. Munib Maglajli, Ibrahim Avdi, Nirha Efendi

Redaktor: hfz.Ensar Karaman

2

Bit Islama

Akbar Eydi

BIT ISLAMA

PREVEO S PERZIJSKOG Ibrahim Avdi

Sarajevo, 2004

3

Akbar Eydi

ISBN 9958 - 657- 01- 5

4

Bit Islama

KAKO DO PRAVE SPOZNAJE

Poinjemo s akaidetskim uvodom, uz dovu Uzvienom Allahu da ono to ovdje proitate bude odgovor na vaa pitanja ili razrjeenje vaih dilema. Naime, koliko god naa uvjerenja i poimanja budu vra, jasnija i stabilnija, njihove posljedice, naa djela, bit e bolja. U jednom hadisu Poslanik s.a.v.a. kae: Ako vidite ovjeka da puno posti i klanja, nemo-jte ga odmah previe hvaliti dok ne vidite kakav mu je stupanj razumi-jevanja, jer je nagrada srazmjerna koliini svijesti, odnosno, razuma ukljuenog u djelo.

to je nae vjerovanje, naa akida, vre, stabilnije i argumen-tovanije, naa djela bit e plodnija. Moramo nastojati otkloniti neke sum-nje koje bi mogle utjecati da nam djela ne budu nagraena maksimalnom nagradom.

Pri ovom najvie emo se oslanjati na knjigu rahmetli Tabatabaija Principi filozofije i metod realizma, gdje je on, u vrijeme kada je jo uvijek bila aktuelna komunistika propaganda, odgovorio na mnoge sum-nje koje su odatle dolazile. Poslije njega Mutahari, veliki iranski uenjak i uenik Tabatabaija, napisao je fusnote i pojanjenja njegova teksta tako da se sve to sloilo u pet svezaka.

Ovo e biti osnova naeg razumijevanja akide, a razmotrit emo stavove i drugih autora koji su dali znaajan doprinos izuavanju ove nauke. Od vas elim da ovu tematiku ozbiljno prouite i problematizirate, da, ukoliko bude potrebno, postavljate pitanja, a tako ete i na mene djelovati da jo ozbiljnije prouavam tu temu.

Ono to vidimo u zahiru (spoljanjosti) svijeta zapravo su najudal-jenije take preko kojih spoznajemo svoga Stvoritelja. Drugim rijeima, spoznajemo Stvoritelja pomou Sunca, Mjeseca, ali to su samo najdalji

5

Akbar Eydi

znakovi Boiji, ima ih i bliih. Dakle, elimo prodrijeti kroz svijet ma-terije i doi s onu stranu materije, ui u svijet metafizike i malo zaviriti ta ima tamo.

Mnogi su, shodno svojoj materijalistikoj ogranienosti za ova pi-tanja Boije egzistencije i bia, rekli: To su za nas toliko udaljene i ne-pojmljive stvari da nemamo ta o tome priati.

Kada prodremo kroz svijet materije onako kako su to tretirali mark-sisti (materijalni koncept svijeta, kako su to oni rekli), dolazimo do zakljuka da nam Ovaj svijet, zapravo, ne nudi nikakve dokaze o posto-janju Onostranog svijeta, svijeta duhovnosti.

Budui da smo i mi sami materijalna bia Ovoga svijeta, injenicama vezani za Onostrani svijet, svijet gajba metafizike, stvari su ve malo tee shvatljive, te to od nas zahtijeva vee obraanje panje na njih.

Kada ovjek kroz materijalni svijet pokua dosegnuti svijet onostranosti, suoava se s pitanjem kako nai put do Onog svijeta, kako pronai prave metode (puteve) koje ga vode do svijeta onostranosti i, uope, koji su putevi mogui da bismo dosegnuli Onaj svijet? Kada pos-trojimo ove puteve, postavlja se pitanje koji je od njih najbolji. I evo, sa ovim pitanjima dolazimo na teren filozofije kako i koji najbolji put pronai neto je ime se bavi filozofija. Upravo je jedna grana filozofije ta koja se bavi spoznajom bitka. Ako bismo se htjeli temeljito ovim po-zabaviti, ne bismo se vie bavili akaidom nego spoznajnim teorijama iz gnosticizma. Pretpostavimo da se hoemo vie baviti akaidom. S obzi-rom da nam je stalo da doemo do neke spoznaje, morat emo se djelimino baviti i gnosticizmom ili epistemologijom, pa emo to spojiti i dobiti neto lake shvatljivo i prihvatljivo.

etiri vrste spoznaje Generalno reeno, imamo etiri vrste spoznaje, etiri puta koja nas

vode do nje:

1. Putem empirijske (iskustvene) nauke. Ona se stie posredstvom pet spoljnih ula: vida, sluha, dodira, njuha, okusa na osnovu kojih dolazimo do misaonih zakljuaka. Iako se sve ovo temelji na pet ula, akl (razum) ima ulogu upravljaa nad svim. Nemogue je dosegnuti jedan prirodni zakon, a da pritom niste upotrijebili razum koji za preduvjete koristi spomenuta ula. Naprimjer, kada jedan zubar ispita pedeset vrsta bolova zuba i ustanovi da odreeni zubi

6

Bit Islama

pate od odreene vrste karijesa, na osnovu razuma zakljuuje i generalizira donosi opi zakon koji tretira vei broj zuba. Ustanovi npr. deset vrsta bolesti i kae da e odreeni lijek obavezno i sigurno lijeiti ovih deset vrsta bolesti. Naravno, zubar to moe uiniti samo razumom, dok oima samo gleda zube.

Tako je i u fizici, matematici, hemiji, uvijek se posredstvom ula dolazi do pripremnih uvjeta da bi se na osnovu akla dao definitivan sud ili zakon. To se obino naziva opa formula koja se dobija na osnovu vi-enja, sluanja...

2. Spoznaja direktno aklom. Ovdje se zakljuci donose pomou pos-tulata logike. Dakle, koristimo istu logiku, bez eksperimenata. U ovo spadaju zakljuci koji se tiu filozofije, logike, matematike, gdje nije potreban nikakav eksperiment.

3. Spoznaja pomou oslanjanja na iskrenost onoga koji nas upuuje. To je sluaj kada koristimo svoje prediskustvo. Neko doe i kae da je Boiji poslanik, istestiramo ga, te kada ustanovimo da je on zbilja onaj koji ima informacije iz Onostranog svijeta, i to ono to mi ne znamo, zakljuimo da je taj ovjek zbilja povezan sa silom koja je izvan nas i da govori istinu, te da emo ga od ovog momenta slijediti u svemu to kae.

Odgovori na mnotvo pitanja koja imamo u vezi s kaburom, Onim svijetom, Dennetom i Dehennemom i Stvoriteljem proistjeu iz jedne injenice naeg prepoznavanja poslanstva. Pretpostavimo da kupite kartu, sjednete u avion i idete, recimo, na had. Ni u jednom momentu ne sumnjate da e taj avion otii u Mekku, ne pitate se uope da li taj pilot zna voziti avion i da li e vas moda odvui na neku drugu destinaciju.

Zato sebi ne postavljamo ta pitanja? Zato to ne sumnjamo da e vlada, tj. drava, napraviti takvu vrstu izdaje, te da e bilo ko voziti avion kuda on hoe. Drugo, znamo da su dosadanji piloti struni i zato ne sumnjamo u strunost pilota koji nas vozi, kao ni u to da e nas odvesti na odreenu destinaciju. Kada bi se sluajno postavilo pitanje da li je pi-lot terorista, da li e nas ubiti, to bi izazvalo strepnju i u krajnjem sluaju paniku.

Budui da nam nisu data valjana obavjetenja o poslanstvu, javljaju se nesigurnosti i pitanja koja o pilotu aviona ne bismo postavljali. Ovaj metod temelji se na oslanjanju na osobu u iju smo se iskrenost osvjedo-ili. Ovo se odnosi na sve vrste povjerenja: zubara da e uraditi sa

7

Akbar Eydi

naim zubima ono to mi oekujemo, mehaniara i, na koncu, na Boijeg Poslanika ime stiemo povjerenje da je sve to on kae istina.

Imamo, dakle, dosad tri puta spoznaje: ulo, akl i oslanjanje na isk-renost onoga ko nas upuuje.

4. etvrta spoznaja jeste osvjedoenje ili uhud, kada se u sebi osvje-doimo da je taj put ispravan. Naprimjer, volite svog branog partnera, osjeate u dubini srca ljubav prema njemu; ili nekoga mrzite i osjeate pravu mrnju prema njemu. Kada donesete odluku da neto uinite, to inite na osnovu svog unutarnjeg (batinskog) znanja o toj stvari. Ako hoete danas ii u Zenicu, znate da ima autobus u pet sati, kreete sigurni, jer imate znanje o tome i to je znanje putem osvjedoenja.

Postoji jedna razlika izmeu osvjedoenja (uhuda) i ova prva tri puta spoznaje (has, akl, te'abudi). Kada o nekom objektu koji je izvan vas imate znanje, taj objekat je ma'lum (poznat), a mi smo alim (znalac). Veza izmeu ta dva pojma nije pravolinijska, a izmeu nas je potreban jedan most. Ako znamo kako izgleda eljeznika stanica i zamislimo je, izmeu stvarne eljeznike stanice koja je ma'lum, i nas koji smo alimi postoji posredna veza, tj. ono to smo projicirali u svojoj glavi. Dakle, spojka nije direktna, ve ima posredstvo. Kada gledate sebe u ogledalu, ono je pokazatelj vas samih. Kada bi neko izmakao ogledalo, ne biste se vidjeli, tj. ne biste spoznali sami sebe.

Posredna veza izmeu znalca (alima) i ma'luma prisutna je u ona prva tri puta spoznaje, a kod etvrtog puta, uhuda, imamo direktnu spoznaju spoznaju unutar sebe. Kada je u pitanju ljubav ili mrnja, znamo smo znanje i objekat, i mi smo, zapravo, jedno te isto nema distance, ne moe nam niko izmai ogledalo, pa da ne spoznamo tu ljubav ili mrnju. Ako hoete znati je li aj vreo ili se ohladio, morate ga dohvatiti i putem ula dodira to shvatiti. Ali kada su u pitanju parametri ljubavi i mrnje ili uope osjeaja, ne trebaju nam spoljni predmeti koji bi nam na to ukazivali.

Osim ovoga postoji jo jedna razlika izmeu etvrtog i prva tri naina spoznaje. Da podsjetimo, prva tri trae posrednu vezu da bismo ih razumjeli, a za etvrti nam ne treba posrednik. Koja je druga razlika? Ovdje nemamo posla s tim da li ima Boga ili ne. Moemo pretpostaviti da smo i komunisti.

8

Bit Islama

Ovo pitanje odreeno je onom uvenom Descartesovom (Dekart): Mislim, dakle, postojim. Zato je on izrekao ovu misao koja je postala uvena? ta je on zakljuio pa je ovo izrekao?

Razlike spoznaje uhudom u odnosu na tri druga naina spoznaje

Evo razlike: tri prva puta spoznaje mogu neto zakljuiti, ali mogu i pogrijeiti. Zato? Zato to se zakljuuje posredstvom neega. Kad upotrijebimo etvrti put, dakle uhud, sami zakljuujemo putem svoje nutrine, bez spoljnih posrednika.

Vratimo se Descartesu. Zato je on, ustvari, ovo zakljuio? Zato to je prije toga u sve sumnjao. Filozofi su tada o tome puno razmiljali i da-vali svakakve teorije. Naprimjer, oko sebe vidim svijet, ali moda je to samo moja opsjena, moda taj svijet ne postoji. No, da li ja moda imam i neku sumnju u sve ono to sumnjam? Da li ja ba sve u to sumnjam (Nebesa, Sunce, Mjesec) sumnjam da to postoji? Imam li kakvu sumnju u sve ove sumnje? Ako imam, onda imam unutarnje znanje koje je dru-gaije od ovih.

Ona sumnja koja sumnja u sve druge sumnje, to je ono postojano znanje, znanje nutrine (ilme huzuri) u pitanju je pronicljivo znanje koje se razlikuje od ovih drugih. Zakljuuje (Descartes) ovako: U sve ivo sumnjam, naao sam neto ime sumnjam u sve te sumnje, a to neto, zapravo, moja je misao koja izlazi iz moje nutrine, ta misao, dakle, postoji ako ona postoji, unutar mene je, onda sam i ja taj koji postojim. Mislim, dakle, postojim.

Ibn-Sina 700 godina prije Descartesa izrekao je istu ovu misao i shvatio da i nije neka, te ju je odbacio. Naao je nekoliko zamjerki ovom miljenju i ostavio ga po strani.

Da zakljuimo, etiri su vrste puteva za stizanje do spoznaje: 1. put ula (havas), 2. put razuma (akla), gdje pomou filozofije i logike zakljuujemo

onostrane stvari,

3. put spoznaje iskrenosti neije (teabudi), 4. put direktnog osvjedoenja iznutra (ilme huzuri). Prva tri trae posrednitvo, a etvrti ne. Prva tri podlona su

grekama, etvrti ne.

9

Akbar Eydi

Koja e od ove etiri vrste spoznaje biti najinteresantnija za izu-avanje?

Jedna skupina alima rekla je da kada su u pitanju nevidljive stvari onostranoga karaktera, nemamo nikakvih elemenata direktne spoznaje, te je bolje kloniti ih se. Budui da su tajnovite stvari, kao to je npr. Ahiret, nespoznatljive naim ulima i naem aklu, moemo troiti koliko god ho-emo vremena na rasprave o tome, ali sve e to biti uzalud jer nemamo nikakvih argumenata koji bi dokazali jesmo li u pravu ili ne. Ovu skupinu nazivaju skepticima, a to su oni koji sumnjaju da se razumom moe neto dokuiti.

Druga skupina, pak, kazala je da s obzirom da je u naoj nutrini spo-sobnost spoznaje onostranih stvari, potrebno je samo oistiti svoj nefs i osloboditi svoj fitret i osvjedoit emo se u hakikate koji su inae nedo-kuivi.

Navest u jedan primjer takmienja slikara Kineza i Rimljana. Stavili su pregradu izmeu jednih i drugih na jednom zidu crtali su Kinezi, a na drugom Rimljani. Rimljani se nisu ni uli dok se kod Kineza uo radni amor. Kad je komisija sklonila pregradu, vidjela je dvije slike, te sliku Rimljana proglasila boljom. Meutim, oni su stavili ogledalo na zid na kojem se oslikala slika Kineza, samo malo oistili ogledalo i ono je da-valo odsjaj. Pria nam poruuje da zagovornici ove teze o proienju due ele istai da ako ovjek svoj nefs oisti, sve e se onozemaljske istine oslikati u njegovoj dui i jasno e ih vidjeti kao na ogledalu. Ovakvi su arifi, gnostici, pobonjaci ili sufije.

Trea skupina kae da vjeruju u proienje due kao i u sve to os-tali kau, ali, takoer, vjeruju da su ove apstraktne istine i dalje nedo-kuive naim umovima. Mi ne znamo nita ni o afirmirajuim ni negira-juim svojstvima Stvoritelja. Ovdje je rije o vjernicima koji rezonuju: Niz je imena Boijih spomenutih u Kur'anu, ali mi ne znamo u kojem su odnosu ona prema Bogu: jesu li afirmirajua ili negirajua; nismo u stanju dokuiti kvalitet tih svojstava. Mi svojim razumom ne moemo zakljuiti je li Bog najuzvienije bie. Mi, ustvari, ne znamo ta je to. Kada nam neko kae da je Bog Onaj Kojeg niko nije stvorio, mi to, ust-vari, ne razumijemo.

Njihovo promiljanje svodi se na sljedee: Ako ne znamo ni in-jenicu da Ga niko nije stvorio, onda ne znamo da li je jedan, dvojan, da li ima tijelo ili ne, spava li ili ne, kree li se ili ne. Stotine je drugih ne-poznanica o Stvoritelju koje nama tada postaju nedokuive. Ali postoji

10

Bit Islama

jedan put, a to je da doe Objava s Neba preko poslanika i da od njega ujemo te onostrane habere. Inae mi ne znamo nita. ak nemamo pravo raspravljati postoji li logiki put do spoznaje Stvoritelja ili je to put proienja due.

Trea skupina smatra da je jedini pravi nain postupanja u Islamu potpuna pokornost propisanim odredbama i nita vie. Oni, tradicional-isti, kau da je novotarija (bidat) raspravljati o neemu nepoznatom. Ako pitamo o onome o emu unaprijed znamo da e odgovor biti neta-an, bidat je pitati. Tako rezonuju tradicionalisti koji su pobornici doslovnog tumaenja hadisa.

Za arife (gnostike) koji smatraju da se proienjem due dolazi do nadnaravnih spoznaja moemo kazati da ne negiraju akl, ve samo daju prednost proienju due u odnosu na promiljanje. Drugim rijeima, kau da imaju najkrai put do spoznaje samo proiste svoj nefs i sve im se odmah otkrije. Sve se moe tretirati aklom, ali kada su due u pitanju, tu akl nema ta traiti. Dua je na vioj deredi od razuma i razum ne moe dosegnuti do due. Stvorena je od neke druge supstance koja nije od Ovog svijeta, te arifi ne negiraju razum, nego ga samo ograniavaju na onaj domen koji mu je svojstven.

Sada se postavlja pitanje kakav dokaz donose arifi za tvrdnju da je proienje due najkrai put do spoznaje.

Sam akl, da bi dosegao do Stvoritelja, trai posrednika. Naprimjer, ako elimo preskoiti iroki potok, moramo imati kamen kao posrednika. Ovaj svijet sam po sebi promjenjiv je, sve to je promjenjivo, trenutno je, a sve to je trenutno, ne moe dokuiti neto to je trajno. Ako je na Ovom svijetu sve vremenski ogranieno, onda, vjerovatno, postoji jedan trenutak kada Ovaj svijet nije ni postojao. Arifi vele da gledaju na stvari Ovoga svijeta kako se u fazama odvijaju.

Ovaj svijet trenutan je i promjenjiv. Ako je stvoren i vremenski ogranien, on je posljedica, a svaka posljedica trai svoj uzrok. Ako Ovaj svijet ima uzrok postojanja, otvaraju se vrata prema njegovu Stvoritelju, Uzvienom Bogu. Kad ove logike sekvence poredamo, dobijemo krajnji zakljuak:

Ovaj svijet mora imati svog Stvoritelja. Ono to nas udaljava od naeg Stvoritelja jesu posredne veze izmeu akla i Stvoritelja. Akl trai neto na ovom materijalnom svijetu, neto to je trenutno na ta e se osloniti. To je neto prolazno, a prolaznosti su prepreke izmeu nas i naeg Stvoritelja.

11

Akbar Eydi

Prednost arifa nad ostalima Arifi kau da je na razum manjkav jer trai posrednitvo da bi

zakljuio neto o svom Stvoritelju i sam je za sebe nedostatan. Ako se okrenemo svojoj dui, svom fitretu, to je direktna Boanska nit utkana u nas koja nas neposredno upuuje na Stvoritelja, to je ogledalo u nama u kojem nam se oslikava na Stvoritelj, pa nema potrebe za posrednitvom, kau arifi.

Kada ovjek u ogledalu due vidi svog Stvoritelja, u njemu se po-javljuje eksplozija ljubavi. Ta pojava mogla bi se uporediti sa zaljubl-jivanjem u materijalnom svijetu. Koliko god se udaljili od voljene osobe, ona se stalno vrti po naoj glavi obuzimajui cijelo nae tijelo. Kada arif ili sufija spozna Stvoritelja, ta ljubav obuzima kompletno njegovo bie. ovjek kada spoznaje putem svoje due, otkriva mu se sljedee:

1. otkrivaju mu se hakikati Onog svijeta, direktno, bez posred-nitva,

2. ti hakikati izazivaju u njemu toliku ljubav da ona obuzima cijelo njegovo bie.

Na drugoj strani akl trai posrednitvo. Kada jedan filozof traga za istinom, ta potraga potpuno obuzima njegove misli. Hafiz u svojim sti-hovima kae:

Ja sam sino u tmini noi doivio otkrovenje, napio sam se sa izvora ivota spoznaje i vidio sam one hakikate od kojih vie ne umirete. Napio sam se s izvora i vidio dubinski svijet onostranog i naao sam svoga Stvoritelja i meni vie nita ne treba. Uloio sam trud i napor, pa sam u praskozorje ustajao i okretao se svom Stvoritelju, obraao Mu se dovom i kad mi se otvorio put spoznaje, sve dunjaluke probleme i belaje ja sam u jednom trenu zaboravio.

Zbilje koje dokue arifi ili sufije putem nefsa na ovaj nain nisu u kontradikciji s onim dokazima koje dokue oni koji aklom spoznaju, samo su spoznaje arifa direktnije i na veem nivou. Dalje, veina arifa u isto su vrijeme i filozofi. Ibn-Sina je jedan od najveih razumoslovaca. Njegova posljednja knjiga Iarat knjiga je koja govori o otkrivenjima jednog arifa. On je na kraju sam priznao da je ono to vide arifi mnogo vee nego ono to vide razumoslovci. Mulla Sadra kae: Onaj filozof koji nije u stanju sve erijatske propise argumentovano dokazati, nai im izvorite, nije nikakav filozof.

On je napisao jednu knjigu o razbijanju dahilijeta. Kae: Sve to to neki dervii iznose o nekim propisima, igrarija je. Onaj sufija koji istinski

12

Bit Islama

13

ne moe dokuiti izvor svakog propisa nije nikakav ni filozof ni dervi. Ovdje se misli na velike dervie, a ne obine.

ejh Behai, savremenik Mulla Sadre, malo je pojasnio stvari o muridima, muridima i derviima. Tako kae da ejh koji tei biti kutb (pol) i okupi dervie, a nema elemente znanja koji su potrebni, cilj mu je u samom poetku pogrean. Ako se u to upustio sa nedovoljno znanja, napravio je jo veu greku.

On ovdje navodi i primjer imenica ilet () i illet ( ). Prva znai dokaz, a druga bolest. Umjesto dokaza dobio je duevnu bolest. Rije zilat ( ) oznaava samoizolaciju isposnitvo. Ako izbijemo ) koje upuuje na ilm (znanje) ostaje ) to znai bijeda, ponienje. Dakle, ukoliko iskljuimo ilm, ostaje nam ponienje. Kada neko ue u isposnitvo bez ilma, doivjet e ponienje i bolest. Kada neko ue u dervie, mora ui sa ilmom i ne sa tenjom da naini od sebe kutba, nego da bude posrednik koji e voditi dervie do spoznaje Stvoritelja.

ta je Goethe rekao o Kuranu? Kada je Goeteheu (Gete) prvi put doao Kur'an u ruke, rekao je:

Nakon to sam ga proitao imam tri stvari da kaem: 1. priznanje,

2. protest,

3. radosnu vijest.

ta je priznanje? Goethe priznaje da koji god intelektualac jed-nom proita Kur'an, ustanovit e da je on tako vrsto zdanje, da se svako mora pokoriti pred njim.

Protest je upuen kranima. Zastupnici kranske ideologije po-javili su se sa parolama da narod ele pribliiti Bogu, pa budui da su oboavali svoje strasti i prohtjeve, umislili su da ljude vode ka njihovom Stvoritelju, ali su ih udaljili od Boije knjige, pa su potpuno zastranili.

Radosna najava muslimanima: nee dugo potrajati a zakoni i propisi muslimana ovladat e cijelim svijetom. Ve su svjetiljke tajni Kur'ana upaljene nad ovjeanstvom.

Ako neko planira biti ejh, mora biti naoruan ilmom, jer bez ilma moe samo biti dahil, kao to kae i ejh Behai. Pored toga treba biti za-hid dokinuti svoje ja, ne sluiti sebi. Ako bilo kojeg od ova dva ele-

Akbar Eydi

14

menta kod nekog ejha ne bude ilma ili zuhda taj je u zabludi. Moemo slobodno rei da su pravi arifi zapravo ve bili filozofi i da su nadmaili granicu dokuivosti razuma.

Na ovim sjednicama neemo se puno baviti arifima jer prihvatamo njihove argumente da mogu najdalje dokuiti. Bavit emo se vie materi-jalistima koji samo vjeruju u ulna saznanja i onima koji doslovno tu-mae hadise i zapravo postavljaju prepreku putu spoznaje.

ovjek je rahat sa dvije skupine: 1. Sa onima koji odlino poznaju stvari, 2. Sa onima koji nita ne razumiju.

Shodno vrstama spoznaje, ljudi koji spoznaju klasificirani su kao:

a) Oni koji uvijek govore: Ne znam, a neki ih nazivaju skepticima. Za njih je sve to je izvan Ovog svijeta nespoznatljivo i nepristu-pano. Oni kau da je razum suvie mali da bi mogao spoznati ono to je onostrano. S njihovog aspekta, ni pozitivna ni negativna spoznaja nema vrijednosti. Stoga kau da je, kad su u pitanju ove stvari, najbolje utjeti i kazati: Ne znam.

b) Sljedei su oni koji samo vjeruju u spoljanost izreenih hadisa ahbarijuni ili tradicionalisti. Pitaju se kakve veze ima Stvoritelj sa Svojim stvorenjima, kako e stvorenje stvoreno od zemlje doi u sfere onozemaljskog. T ovjek je odve nitavan i ne moe probiti galaksiju, pa kako e tek dosegnuti do Stvoritelja Univerzuma. Zato kau da je duhovno putovanje ka Stvoritelju besmisleno i za njih je svejedno kako ko putuje: na jahalici razuma ili due takvi ionako ne mogu stii nidokle.

Kako moemo iznositi neki stav o neemu to ne poznajemo, doda-vati neke sifate onostranom svijetu ili oduzimati, a nemamo uvida u taj svijet?

Moramo imati odgovarajui nivo srane spoznaje da bismo ga mogli definisati, a kada ga ne poznajemo, kako mu moemo davati klasifikacije. Stoga, putem razuma ne moemo spoznati nita o Boijim kvalitetima: da li Ga je neto stvorilo ili ne, da li je jedan ili dva, da li ima tijelo ili ne, spava li ili ne, kree li se ili ne. Jedini nain da neto shvatimo o tom svijetu onostranosti jeste da se oslonimo na hadise ili objave koje su dole iz tog svijeta. Jedan je od naina prijem i prihvatanje

Bit Islama

15

Objave bez postavljanja pitanja kako i zato. Ovdje logika i filozofija nemaju uporita i ne donose nikakav rezultat. Oni kau da je sav Islam koncentrisan oko onog to je dolo Vahjom (objavom) i hadisom i nema nikakvih drugih elemenata na to bi se oslonio: nema promiljanja, analiziranja, jednostavno treba prihvatiti stvari onakve kakve i jesu. Kada ih neko neto pita, ovakvi odgovaraju da je pitanje bidat.

c) I sljedea skupina jesu arifi koji doivljavaju osvjedoenje (uhud) Onoga svijeta i kau da oni svijet onostranosti spoznaju srcem i duom. Vjeruju da je taj svijet spoznatljiv, da se posredstvom due moe ui u taj svijet i vidjeti ga. Oni koji trae dokaze da Onaj svijet postoji za arife su manjkavi ljudi. Kau da oni koji trae dokaze ne mogu dogurati do Onog svijeta, te je nemogue putem akla dosegnuti svijet onostranosti i da se tako hodi u prazno. Samo srce ima taj potencijal koji moe prodrijeti u sfere Onog svijeta.

Tabatabai za materijaliste kae da sa njima nema dijaloga, a sa skepticima nema nikakav drugi nain osim tapom po glavi, jer kad ih se pita, ne znaju nita. Kada im se postavi pitanje da li sumnjaju, kau: Sumnjam da sumnjam, ili: Ne znam da ne znam. Kur'an u vezi s njima ima lijep komentar:

Pa, kako ovaj govor omalovaavate i umjesto zahvalnosti to vam je opskrba darovana vi u njega ne vjerujete?

',+ (& )& '& %$#"! Svi su ovi to porekli i zato sa njima nema dijaloga.

Jo jednom se vraamo arifima koji putem srca spoznaju onozemal-jske zbilje. Oni ne poriu spoznaju putem razuma, nego samo daju pred-nost spoznaji srcem u odnosu na akl i vide proienje due kao najkrai put do stizanja spoznaje onostranosti.

Rumi u stihovima kae: Lijepa li je mo razuma, ali ono to moe dua dosegnuti to je uz-vienije. Akl je poput ukrasnih koljki iz mora, ali kad stupi na scenu ovjekovo srce, to je suti biser, nema vie ovjeka. On je sam srce. Iz-meu merdana i dana velika je udaljenost. Dan je vei od merdana.

Ljudi, dakle, tragaju za ukrasnim koljkama kako bi ukrasili duu, pomou merdana ukraavaju dan, ali arifi odmah idu na dan. Dan je samo zlato, pa mu ukrasi ne trebaju. Arifi su oni koji priznaju razumu mogunosti odreene spoznaje, ali su kazali da je dua ta koja ide prei-com do Svijeta onostranosti i ima vee kapacitete spoznaje.

Akbar Eydi

16

Dok se oni koji putem razuma ele spoznati Onostrani svijet uvijek oslanjaju na neto, idu po povrini, arifi idu u dubinu. Druga stvar koja arife ini odlikovanijim u odnosu na one koji spoznaju aklom jest kuanje ljepote onoga to su spoznali. Dok drugi razumom analiziraju i razumijevaju, arifi shvaaju i kuaju. Racionalisti zadovoljavaju sujetu svog razuma, a potom onome to su dosegnuli pripoje i odreeni broj sumnji. Arifi to ne poriu, ali bre od njih dou do spoznaje; vide i kuaju to to spoznaju i, za razliku od racionalista koji se na neto oslan-jaju, arifi ne trebaju argumente nego posredstvom svoje due idu do spoznaje.

Spoznaja arifa neto je posebno. Za razliku od racionalista, kod arifa je cijelo njegovo bie u pokretu i ide prema Stvoritelju. Njegova je dua zapravo on sam i ona ga pokree; sve drugo za njega ne postoji. Arif ci-jelo bie usmjeri ka Stvoritelju. Racionalist (filozof) samo svoje razum-ske potencijale usmjeri ka Njemu. Arif je onaj koji je njean, blag i toler-antan, dok je racionalist koncentrisan razumom prema Stvoritelju, ali je zakovan za zemlju. Razlika je izmeu filozofa i arifa kao razlika izmeu uitelja i majke. Uitelj ispredaje ono to treba i zada zadau, a majka ostavi sve probleme, pomae djetetu, daje mu novac i kad treba i kad ne treba, a sve zato to ona svim biem voli.

Kant ovo lijepo pojanjava: Razum je kao trgovac koji trai sok za pare to e rei da akl nastupa prema principima koristoljublja. Kad je srce u pitanju, ono traga za kompletnom istinom, ne za koristi. Srce je to koje daje mo i snagu, a razum je onaj koji donosi korist. Imam Ali kae: Razum je dao ovjeku ivot, a ljubav je prosvijetlila taj razum. Kad je ljubav stupila na scenu, sve grubosti i nedostojnosti ovjekova ahlaka is-peglala je i on je posredstvom ljubavi postao blag, njean i tolerantan. Tada se iz unutranjosti ovjekove ispalila jedna svjetlost koja je osvijet-lila put ispred njega i omoguila mu da lahko ide s jedne take na drugu. Posredstvom te svjetlosti ovjek je kadar putovati od jednih do drugih vrata da bi doao do babus-selama (vrata spasa). Doao je do posljednjih vrata i nisu mu bili potrebni udovi jer je dalje mogao i bez njih.

Kako je ovaj putnik priskrbio sebi ove osobine? Uinio je dvije stvari: umjesto da trai potapalice okolo, koristio je svoje srce kao ja-halicu i koristio je Boije zadovoljstvo umjesto svog osobnog. Pro-ienjem nefsa upalio je Boansko svjetlo u sebi i otvorio vodike. Proao je staze ujnosti i izaao na horizonte vidnosti, odakle sve vidi.

Bit Islama

17

Zatim je, dajui prednost Boanskom u odnosu na svoje strasti, izaao na vidike Boanskih tajni i spojio se s hakikatima Boanskim.

U ovoj tematici akaida nemamo spora s arifima. Ono to im moemo prigovoriti jest injenica da je argumentacija koju iznose dostupna samo njima. Put arifa zapravo je njegov lini put u kojeg nemamo uvid, a put filozofa dostupan je i drugima.

Oni s kojima trebamo raspravljati dvije su skupine:

materijalisti koji sve podreuju eksperimentu i egzaktnoj nauci, tradicionalisti hadisije koji sve shvaaju doslovno.

Ogranienost akla Svaka stvar koja postoji ili dogaaj koji se desi na Ovom svijetu

moe se tretirati kao neto to podlijee aklu, to mu je suprotstavljeno i kao neto to se tie Vahja (objave). I da ne postoji ovjek s Boanskim moima Poslanik, akl bi i tada imao svoju granicu. On nam tek sugerie da smo stvoreni za jedan visoki cilj za ije dosezanje nam je potrebna uputa. Jedan dio upute na toj stazi dolazi putem akla, ali on nas ne moe voditi i na drugom dijelu strmovite staze. Slikovito da objasnimo: akl nas vodi do Igmana, ali do Bjelanice ne moe jer nije u njegovoj moi. Onaj ko nas moe odvesti do Bjelanice jeste Boiji poslanik.

Razum po svojim kvalitetima ima veliku ulogu u ovjekovoj misiji na zemlji. Fakihi kau da je zabranjeno slijediti nekoga drugoga u onome to on radi. Kada doemo na Sudnji dan i budemo pitani jesmo li vjerovali u Allaha, rei emo da jesmo. Ukoliko, kad nam se zatrai dokaz u kojeg smo boga vjerovali, odgovorimo da smo uli ljude kako kau da vjeruju u Boga pa ih slijedili, past emo na ispitu. Tako emo isto biti pitani i za poslanike, Sudnji dan itd., te ako damo ovaj prethodni odgovor, neemo poloiti ispit.

Slijediti nekoga u principima vjere zabranjeno je. Principi tevhida u ove su tri stvari: vjerovati u Allaha, Poslanika i Sudnji dan. Ako nam je zabranjeno slijediti druge (ovdje se prvenstveno misli na slijepo sli-jeenje nedostojnih), na nama je da spoznamo ta emo slijediti. Poslanici su donijeli saeta uputstva kako dosegnuti svojim razumom do ovih principa. Dalje, rekli su u svojim hadisima da je spoznati Stvoritelja, Sudnji dan i poslanike neto to prethodno zahtijeva neko dobro djelo i lijep in. Dati su nam znakovi stvaranja, poslanstva i trebamo razmiljati o njima. Kada prihvatimo sve ovo, jo uvijek nismo uinili neko dobro

Akbar Eydi

18

djelo ili pohvalan in, jer to samo treba shvatiti. Ako samo trebamo to shvatiti, a ne trebamo nita uiniti, zato onda uope shvaati?

Ovo pokazuje da je Islam kroz sve vidove Objave i sve svete knjige jasno stavio do znanja da akl ima visoke vrijednosti. Nije ba da samo trebamo o neemu razmiljati, bez obzira da li emo doi do jasna i djelotvorna zakljuka. Moramo dosegnuti i neki zakljuak.

Sada se postavlja pitanje kako ne smijemo slijediti nikoga jer smo rekli da emo pasti na ispitu na Sudnjem danu ako bilo koga budemo slijedili. Sjetimo se detalja u vezi sa Boijim poslanicima kada im niko nije vjerovao da su poslanici. Tek nakon donesene mudize svakog od njih, razum se predao i shvatio da je ovdje zaista u pitanju Boiji poslanik i da vie nema dilema u onome to kae. Ako idemo npr. na op-eraciju srca, neemo svakome dopustiti da nas operie, ali ako znamo da je neki doktor uspjeno obavio 5000 operacija, bezbrino mu idemo. Me-utim, ne idemo doktoru kao linosti, preputamo se njegovom znanju.

Ajet kae:

Ono to vam Poslanik da to uzmite, a ono to vam zabrani osta-vite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kanjava. (El-Har, 7)

2 9'2 8)7 #5 4 2 !2 / #2! ')1 )/ ) )/ . +21

Ako nam Poslanik kae da klanjamo, ne znai da trebamo neto ra-zumjeti da bismo klanjali. Na je akl taj koji zna da je on Poslanik i to mu je dovoljno da prihvati naredbu da klanja. Zato bez pogovora vrimo taj akt. Dunost je akla da ispituje sve dok ne utvrdi da je poslanik Poslanik. Kada to uini, vie nema dileme da li emo ga slijediti.

Kvaliteti Boijih atributa U Kur'anu nam je reeno neto o svijetu onostranosti, melecima, a

date su nam informacije o sistemu funkcioniranja Boijih zakona na Zemlji: kako On alje kiu, oivljava bilje itd. Govori se i o svijetu Ber-zaha. Zato su ovi primjeri navedeni u Kur'anu? Njihov je cilj proiriti nae vidokruge i kvalitet naih spoznajnih mogunosti.

U 12. ajetu sure Et-Talak veli se:

Bit Islama

19

Allah je sedam Nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo nareenje na sve se njih odnosi da biste znali da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!

)/ ) 2C7 D"7 EF ; = ?!;) !;) C+2C ) )/ N I. %J (8 ) )/ ( 2L $&I. %J

Ova nareenja mogu biti i zemaljskog porijekla, a mogu biti i tekvini, odnositi se na Boanski sistem. Smisao ovoga jeste da putem spoznaje Boijeg sistema upravljanja ovjek doe do spoznaje o kvalitetu i moi Stvoritelja kako bi Ga bolje spoznao. Iz ovoga ajeta vidimo da je Allah dodijelio razumu izrazito znaajnu funkciju zato to je finale svih stva-ranja ovjeka spoznaja Boijih atributa. Generalno, akl u Islamu zauzima posebno mjesto. Ponekad se nain na koji govori Vahj razlikuje od onoga to Poslanik govori. Jedan broj odredbi doao je samo radi praktine primjene na terenu. Kad su u pitanju izvrne odredbe, kae se npr. da se neto uradi kako bi se dobila odgovarajua nagrada.

Reeno nam je da nam je namaz obavezan, a onda se kae da spre-ava zlo, ali sjeati se stalno Allaha jo je vee djelo od namaza. Kada ovjek obavlja namaz, spreava sebe od loih djela (kada neko klanja, zna da ne moe klanjati u ukradenom odijelu, pa e se potruditi da mu odijelo bude halal, kada krene obavljati neke poslove, proui bismillu i zna da u toku posla ne smije lagati jer se zakleo na vjernost). Kao to re-dovno istimo svoje zube, tako isto trebamo i jezik svoj istiti i ne dopustiti da ga isprljamo laima, kletvama jer emo njime izgovarati Al-lahovo ime na namazu. Ako zaprljamo jezik, zaprljali smo i namaz. Ako namaz zaivi u nama, oivjet e i sjeanja na Allaha.

Postoji jedan broj propisa za koje ne moemo odgovoriti zato ih inimo. Naprimjer, reeno nam je: O vi koji vjerujete, propisan vam je post... Znai na nama je da postimo, razumjeli mi to ili ne, ili da obavimo had. Nema puno razmiljanja zato i kako, to je propisano i to treba ura-diti. Ovo je neto to moramo izvriti znali neto o tome ili ne, ali ako znamo bit toga, sevabi su naravno mnogo vei.

Kada su u pitanju Boije odredbe, svaka ima svoj cilj, a svakom od njih ili nam se priskrbljuje neka korist ili odbija teta. Ako nismo shvatili smisao neega, shvatit emo nekad, pa makar i na Sudnjem danu, ali sigurno svaka odredba ima svoj cilj. To ne znai da ako neko nije shvatio sutinu namaza i hada, nee postii neku vrstu katarze, duhovnog pro-ienja, ali onaj ko zna sutinu toga, dobit e mnogo vie.

Akbar Eydi

20

Slikovito objanjeno: ako nam kau da nas eka kombi koji e nas negdje odvesti, oni koji znaju gdje emo ii vie e se radovati, a oni koji ne znaju mogu se zabrinuti da u tome nije neko zlo. Sve gore navedeno tie se izvrnih odredbi.

Postoje i odredbe koje nemaju veze s izvrnim. To su stvari koje se tiu spoznaje, duhovnog prosvjetljenja. Naprimjer, elimo znati kakav je svijet bio prije ovog. Kakva je to bila sedda meleka Ademu? elimo znati raspravu o halifi Boijem na zemlji, pitanje kabura, Berzaha1, ivot prije njega i poslije njega.

U suri El-A'raf, u 172. ajetu kae se:

I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: Zar Ja ni-sam Gospodar va? oni su odgovarali: Jesi, mi svjedoimo i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nita nismo znali.

!PQ N .! !( F $I$ ; U 9 ; R! %;

Bit Islama

21

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah, Gospodar svemira, od onoga to Mu pripisuju! (El-Enbija, 22)

QX 2(C 2 )/ % +8"P# 2'PQ /()2 W!9 2C!

Akbar Eydi

22

I tada su doli zapadni filozofi i postavili odreene teze kojima je cilj bio uzeti dubinu koju Islam ima i ukloniti je od muslimana. Bertrand Russell (Rasel) napisao je knjigu Historija zapadne filozofije gdje je rekao da su filozofske rasprave svojstvene samo iijama i njihovoj nak-lonjenosti batinu. Ahmed Emin, islamski mislilac, kae da iije inae imaju sklonost ka filozofiranju. To argumentira time to kae da Iranci slijede svoju predislamsku tradiciju. Iranci su oduvijek bili zainteresirani za filozofiju. Mutahari kae da oni obojica grijee.

Russell se izvinjava, na neki nain, to ne razumije filozofiju, a ko-liko tek ne poznaje islamsku filozofiju. Njegove teze o islamskoj filo-zofiji nemaju nikakvog naunog utemeljenja. Kada Russell kao materi-jalista tretira islamsku problematiku, prelazi granice utivosti. Mutahari opet kae da ga Russell toliko i ne udi, ali ga udi Ahmed Emin koji je musliman. Niti su svi iije Iranci, niti su svi Iranci iije. Sujuti i Tabersi, autori velikih djela, nisu bili Iranci, a Buhari, Muslim, Haddad iz Niabura, Ebu-Davud Sidistani, svi su Iranci, a nijedan od njih nije napisao nijednu filozofsku raspravu. Da su Iranci filozofi, a drugi nisu, s razlogom bi bilo pretpostaviti da su Muslim i Buhari filozofi.

Rasprave o tevhidu filozofskom tehnikom nemaju veze s Iranom. Korijeni ove analitike su iz Kur'ana. ibli, poznati teozof, napisao je djelo Ilmul-kelam. Tu je postavio pitanje: Zato su se mutekellimi uvijek klonili filozofskih tema? Odgovor: zato to su oni uglavnom mufessiri. Imali su svoje grupe, druili se meusobno te nisu imali kontakata na irem planu. Razlog zato su bili ogranieni na ovakve grupe je taj to su smatrali da im druenje izvan tih grupa donosi tetu.

Kao drugi razlog navodi se da su bili toliko obuzeti ispitivanjem lanaca hadisa, pa se nisu stigli druiti s ostalima. To je bio razlog da mnoga pitanja koja su se problematizirala na nekim drugim mjestima, kao i razne primjedbe i problemi, jednostavno nisu stizala do njih. Zato nisu mogli ni odgovarati na navedena pitanja kao ni na prigovore koje su pripremali krani i drugi narodi na raun Islama. Oni su komunicirali samo sa svojim uenicima i uskim krugom ljudi. Uenici su ih sluali be-spogovorno. Kada bi neki od uenika toliko sazrio da bi postavio neko pitanje na koje nisu znali odgovor, rekli bi: Kvalitet je toga nepoznat, a pitanje je bidat. Tako su eliminisali svaku opoziciju.

Budui da su eliminisali opoziciju, imali su samo jednostrani govor, pa su rekli da su sprijeili udar na Islam. Zato im nikada nije palo na pamet da razmiljaju o nekim alternativnim rjeenjima.

Bit Islama

23

Mutezilije su imale vie kontakata sa svijetom, pa su vodili rasprave sa svima jer su znali da e teorija bez dokaza propasti. Zato su postavili cilj da moraju spoznati korijene svijeta i dali su zadatak da razrijee sve vorove kod nekih nerijeenih pitanja.

To to su mutekellimi bili usko ogranieni, nije bila stvar Islama, nego njihovog naina poimanja islamskog ivota.

Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouz-dano za njega. To zato to oni pripadaju narodu koji ne zna. (Et-Tevba, 6)

/ ) $[/ DCP N(L 48a=# 8>; 7,2cC ;% L +C=/ (d ) !(=$ U

Ovaj ajet tie se jedne ope odredbe, a evo i razloga zato. U to vri-jeme murici su potpisali sa Poslanikom primirje gdje su obje strane imale pravo kretati se gdje hoe, a da niko nikoga ne smije ometati. No, murici su ubijali muslimane bez obzira na dogovor. Dolazi Dibril Poslaniku i kae da oni ne potuju ugovor, da se bori protiv njih, da mu je halal njihova krv i gdje god da ih nae da ih ponizi i ubija. Na osnovu ove odredbe ako neki od murika kae Poslaniku da ne misli kao narod kome pripada, te eli uti ta Poslanik propovijeda, mora mu se dati uto-ite i azil.

Kada bismo, kae Tabatabai, istraili sve propise koji su u Kur'anu, neemo nai bolji propis od ovoga.

Postoji vjerovatnoa da taj murik kae: Vidi, muslimani imaju taj propis. Moemo pod izgovorom sluanja objave otii tamo i pijunirati. Postavlja se sad pitanje ta ako to i muslimani shvate. Mogu zaprijetiti onima koji tu dolaze, ili jednostavno otkazati azil radi sigurnosti. Meu-tim, Poslanik kae:

Ne, nemate pravo izrei takvu zabranu zato to je teta koju bi oni mogli nanijeti pijuniranjem mnogo manja od tete da budu sprijeeni da uju istinu, da razumiju Boiju Rije.

Svi propisi koje Kur'an daje nisu doli samo jednom narodu: Arapima, Irancima, samo iijama, sunnijama i sl. nego svima. Oni koji kau za neke druge da neto rade samo zato to im je to svojstveno u jed-nom su od ova dva stanja:

Akbar Eydi

24

U pitanju su muslimani koji su prijatelji muslimanima, ali su dahili, takvi ne znaju da udaranje ograde oko Islama, zapravo srozava cijeli Islam,

ili su neprijatelji, a neprijatelji su zbog toga to npr. kau: Ma to su neki Iranci filozofi, pustimo ih neka se oni batrgaju oko toga.

Mi, dakle, moramo prvo sami spoznati neto da bismo mogli davati valjane odgovore drugima. Na osnovu kur'anskih principa i propisa mogu se dati odgovori na sva pitanja Ovog svijeta. Vrlo je loe kada nas neko zapadnjaki orijentiran pita neto dublje, a mi jednostavno kaemo da ne znamo ili da ne smijemo razmiljati o tome.

Da li je argumentacija, utemeljena na razmiljanju i donoenju zakljuaka na osnovu toga, potrebna i nuna u Islamu ili se moemo zadovoljiti samo zahirom? Kur'an s jedne strane za mnoge stvari donosi argumentaciju, a s druge poziva ostale da donesu svoje dokaze, ako ih imaju.

U 6. ajetu sure Et-Tevba istie se: Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouz-dano za njega. To zato to oni pripadaju narodu koji ne zna.

) &%" $#" ! 37 &&6 4 123 0- / .-

Iz ovog ajeta vidimo da ako murici trae argumentaciju, trebamo im dati priliku da sasluaju kur'ansku i Poslanikovu argumentaciju, a ako i ne prihvate, opet ih trebamo otpremiti na pouzdano mjesto, jer oni pri-padaju narodu koji ne zna. Islamska ulema na ovom ajetu iznijela je mnoge primjere kako se treba argumentovano raspravljati sa onima koji nemaju osjeaja za vjeru i prave vrijednosti.

Tradicionalisti: Svaka rasprava koja nadilazi zahir bidat je

Tradicionalisti, muhaddisi, uvijek su odbijali bilo kakvu raspravu ili argumentaciju ove vrste. Proglasili su da je svaka rasprava koja je izvan zahira Kur'ana ili hadisa bidat (novotarija). Tabatabai kae da zdrav ra-zum ne prihvata ovakve postavke. Akl ne prihvata da se neto bez argu-menta primi niti da se bez argumenta odbije. On potvruje da i Kur'an i sunnet prihvataju razumsku argumentaciju i suprotstavljaju se onoj drugoj. Stotine drugih ajeta poziva na argumentaciju i promiljanje.

Bit Islama

25

Jasno je da mnotvo ajeta podstie racionalnu argumentaciju, analizu, promicanje istine putem dokaza. Bilo bi nelogino da jedni ajeti podstiu promiljanje i donoenje racionalnih zakljuaka, a da drugi ajeti kau da se o svemu moe razmiljati, samo ne o sadraju ajeta. Ovako bi ajeti sami sebe ponitavali.

Oni koji odbijaju da Kur'an sam podstie argumentovanu raspravu i da je propagira kau da ljudi koji se ograniavaju na zahir izazivaju su-protstavljenost kur'anskih ajeta. Ustvari, njihovi zakljuci dovode do toga, jer s jedne strane pozivaju na razum, a s druge ga sputavaju.

Zato Islam uope? U pitanju je jedna misaona ideja, misaoni pokret. Njegov je cilj, prvo, da promijeni ovjekove misli; drugo, da usavri ovjekov ahlak, njegov moralni kredo i tree, da sve to primijeni u djela. Ako elimo da Islam promijeni na ahlak, trebamo prvo promijeniti svoje razmiljanje. A ako elimo promijeniti ponaanje, prije toga potrebno je ahlak promijeniti. Promjena ahlaka nemogua je bez promjena u glavama, a misli se ne mogu promijeniti dok razum ne bude zadovoljan nekom opcijom koja mu se nudi.

Moete nekoga na neto prisiliti, ali to je kao kada pritisnete oprugu; to je vie pritiete, ona vie skae kad je pustite. Tabatabai kae da kad bi sila imala prednost nad mislima, diktatorima svijeta, kad dobiju vlast, ne bi trebala propaganda koja treba uljepati njihovu diktaturu. Zato tre-baju propagandu? Zato to znaju da ukoliko ljudi ne budu imali osjeaj da se njima vlada po pravdi i postulatima slobode, otkazat e im pos-lunost. Zbog toga diktatori stvaraju privid tih ljudskih prava. Zato? Zato to je u ljudskoj prirodi da osjeaju i vole slobodu, te im diktatori povlauju toj prirodi.

Dakle, Islam eli promijeniti drutvo, a da bi to uradio, mora promi-jeniti ono u glavama, a da bi se to dogodilo, misli moraju biti zadovoljne time. Nemogue je postupati na isti nain prema onome ko vjeruje u tev-hid, da jedan Bog upravlja cijelim Univerzumom, i prema onome koji ne vjeruje u Boga uope. Kada bi ih neko poduavao na isti nain, ne bi postigao isti rezultat.

Karl Marx u svojim knjigama kae da moral nije nita drugo do jedna velika obmana. Nietzsche (Nie) je rekao da su moral, samilost, osjeaji prema drugima samo besmislice o kojima ne treba voditi rauna. Ako ti neko prui ruku radi pronje, odsijeci mu je i tada si mu napravio uslugu jer ovjeanstvo nee napredovati dok se ne rijei ovakvih aro-

Akbar Eydi

26

gantno uzvikuje Nietzsche. Zato ovo istie? Zato to vjeruje da je mo samo u sili i to je vie sile u rukama, ovjek je napredniji.

Tabatabai kae da kada novac dajete siromahu, blago mu ga spustite u ruku, zato to je ruka prosjaka manifestacija Boije ruke. I poljubi tu ruku, jer si uinio bogougodan in i time zahvaljuje toj ruci to si imao ast uiniti jedan bogougodan in veli on. Vidimo ovdje rezultate razliitih misaonih koncepcija: onaj koji ne vjeruje u Boga kae da se ruka odsijee, a vjernik kae da se ta ista ruka poljubi.

Islam smatra da je nemogue stii do bilo kakvih reformi ukoliko se ne desi reforma u glavi, misaona reforma. Mulla Sadra kae da su ljudi danaa (prije stotinu godina) okovani u neznanju. Zaprijeili su prema sebi protok svjetlosti Boije mudrosti. Ponaaju se kao slijepi mievi do kojih dopire svjetlost, a oni nemaju koristi od nje. Slijepi mievi ne samo da se nee reformisati da bi vidjeli svjetlost nego e zakljuiti da je ona loa i bjeat e od nje. Pronalaenje svjetlosti u ajetima slijepi mievi proglasit e bidatom. Svaki pokuaj pronalaska mudrosti u ajetima sma-trat e ponienjem. Oni o pojmovima kao to su: Nuni bitak, Vjenost Stvoritelja, privremenost stvorenja, kau da su muteabihati (nejasnoe) o kojima je nemogue raspravljati na temeljima argumenata.

Mulla Sadra kae da kad bi smisao Kur'ana bio u tome da se zatvori, bilo bi bolje da je zaokruen u Mekki, da je zakopan i da nama nije ni doao. Smisao je sasvim drugi. Dok traje svijet, Kur'an ima za cilj upuivati ovjeanstvo. Islam je uvijek na nekoj raskrsnici, uvijek se neto novo dogaa, nauka otkriva nove injenice i treba dati nove odgo-vore. Mulla Sadra kae: Skinite koprenu sa vaih oiju, pustite zrake Boije svjetlosti! Nemojte se ograniavati samo na tjelesne organe koji nisu nita drugo nego neto to je prolaznoga karaktera!

Meutim, pojavit e se neko ko je kritian prema ovim kriterijima i dat e sljedei prigovor: Nemojte vi tako, ne priznajem ja ni Mulla Sa-dru ni Tabatabaija, ja slijedim Poslanika s.a.v.a.

Boiji Poslanik vidio je jednu staricu (adiz) koja prede vunu vrtei vretenom i upitao ju je: Vjeruje li ti u Stvoritelja Ovog svijeta. Ona je odgovorila: Kako da ne? A koji ti je dokaz?

Da ja ne vrtim ovo vreteno (preslicu), predivo se ne bi namotavalo, a kako se cijeli svijet moe vrtiti bez nekoga ko ga vrti. I tada je Poslanik rekao: Slijedite logiku ove ene.

Bit Islama

27

Zato je to tako? Ljudi se uvijek fokusiraju na dunjaluke stvari i ogranieni su. Nivo promiljanja ene bilo je ono vreteno i ona je na os-novu njega zakljuila kako funkcionira Univerzum, jer mora postojati neki Pokreta Univerzuma. Oni koji poriu stavove onih koji tvrde da treba argumentovano raspravljati o smislovima Kur'ana i hadisa kau: Mi ne znamo ta je s onu stranu hakikata.

U Kur'anu se navodi da e najvie nastradati oni ljudi koji se na Ovom svijetu trude i raunaju da su uspjeni, a ustvari sve im je uzalud te e propasti. Ponekad mislimo da je neto dokaz, ali to je, ustvari, rezultat naeg neznanja. Konzervativci e rei: Oslonit emo se na razmiljanje jedne starice, slijedit emo njenu vjeru, a slijedit emo zakljuke Ta-batabija. Tradicionalisti su pogreno shvatili neke stvari. Poslanik je jednom pitao neku enu: Gdje je Bog? Ona je odgovorila: Gore, i on je to potvrdio. To je bio zadovoljavajui odgovor kad je u pitanju nivo te ene, ali da je upitan neki intelektualac, to ne bi bio zadovoljavajui odgovor. Za tu je enu dovoljan je dokaz da je Allah gore, ali za intelektualca nije.

Da li se dovoljno osloniti na ono to je Poslanik rekao: Slijedite logiku ove starice, ili treba slijediti jae umove?

Nee se promijeniti ponaanje i postupci ljudi dok se ne promijeni njihova moralna osnova, a to se nee promijeniti dok se ne promijeni nji-hov misaoni okvir. Primjer sa staricom i vretenom predoio nam je jednu prostu vjeru koju mi trebamo slijediti na niim nivoima svijesti. No, da li se moemo zadovoljiti ovom prostom vjerom, tj. slijeenjem logike ove starice, a da ne idemo dublje u vjeru, da ne istraujemo neki dublji smisao svega? Muhaddisi kau da sada ne trebamo svi vrtiti vreteno da bismo zakljuili isto to i ona starica. Dovoljan nam je smisao hadisa. Njihov problem je to s jedne strane trae od nas da razmiljamo, a s druge samo da slijedimo logiku one starice i da ne razmiljamo.

No, mi jo nismo dali odgovor konzervativcima koji su se ograniili na ovaj hadis. Kao prvo, nemamo nigdje utemeljene dokaze ni u iijskoj ni sunijskoj tradiciji da je ovo uope hadis. Kada nam neto bude reeno u formi hadisa, prvo trebamo provjeriti da li je to uope hadis. Meutim, ova pria sa staricom odgovarala je jednom uskom krugu ljudi i tako su je propagirali kao hadis. Pretpostavimo da je hadis, ali islamska ulema dala mu je mnogo razliitih dimenzija. ejh Muhammed abesteri iz 11. stoljea, napisao Sufijski ruinjak, kae:

Akbar Eydi

28

Po emu si zakljuio da ostaje na Ovom svijetu, Uzvieni je radi tebe stvorio ovaj Univerzum, a ti hoe da se zatoi i ogranii u jednoj rupi.

Zar ne vidite da vam je Allah omoguio da se koristite svim onim to postoji na nebesima i na Zemlji i da vas dareljivo obasipa milou Svojom, i vidljivom i nevidljivom? (Lukman, 20)

& 8 9! < & < !>; : A6B3 E .2 8#F

Zato ustani i poput Ibrahima trai svoj hakk. Osami se nou i pogle-daj prema Nebu i promisli da bi ti dani bili puniji. Po danu trebaju glave biti pognute, a nou uzdignute. Zato? Da ne bismo vidjeli tue mahane, pa ih komentarisali, a nou uzdignute da bismo gledali zvijezde i svijet meleka.

Zato se Poslanik sam vinuo u nebeske sfere? Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki, iju smo okolinu bla-goslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali. On, uistinu, sve uje i sve vidi.

NX)e ,PC N8 %; PC, 2 ) 87 $+"4 >"7L 28) $2

Bit Islama

29

Stvoritelj, jer je on rekao da svaki pokret trai svog pokretaa. Ta je starica svojim fitretom, i ne znajui za Aristotela, iznijela njegov dokaz. Ako se vreteno ne moe vrtiti samo, kako bi se onda Ovaj svijet mogao vrtiti bez Pokretaa, mislila je. Upravo je time Mutahari nagovijestio da se prihvataju vjerski primjeri sa argumentima.

ta je smisao ula? U modernom vremenu u vezi s filozofskim nau-kama doli smo do nekih novih pogleda. Dolo je do sueljavanja i su-kobljavanja empirista i metafiziara. U Evropi u posljednjem stoljeu materijalistika ili empirijska filozofija pobjeuje i njihovi stavovi prev-ladavaju diljem Zapada. Rezultat te pobjede biva sljedei: vrijednosni metafiziki komparacijski sistem ne vrijedi sa njihovih stanovita. Zas-tupnici materijalistikog koncepta filozofije rekli su da jedino stanovite vrijedno potovanja jest ono zasnovano na eksperimentu i ulima. Ko-naan rezultat empirijske filozofije glasi da spoznaja nema veze s vjerom. ulima ne moemo dodirnuti (dosegnuti) Boga, a sve to ne moemo dodirnuti, ne postoji. to god nije bilo podvrgnuto eksperi-mentu, proglaeno je sumnjivim, nemoguim i nepostojeim, te na to ne vrijedi troiti vrijeme.

U Evropi je, dakle, zavladao takav materijalistiki koncept filozofije ime je sa scene protjerana vjera. Ne moe se rei da pobjeda materijalis-tikog koncepta nije imala utjecaj na islamski svijet. Halke, ija je te-matika bila materijalistiki koncept, uvlaile su se postepeno u islamski svijet, tako da su na kraju imali znaajan utjecaj na njega. Te halke na kraju su urodile stvaranjem posebnih miljenja u islamskom svijetu, a pet je osnovnih razloga njihovog prodora u islamski svijet:

1. uskogrudnost i kratkovidnost tradicionalista u islamskom svijetu, jer je poznato da su imali negativan stav kad je u pitanju islam-ska filozofija,

2. filozofske rasprave same od sebe bile su komplikovane i dobar dio puka ih nije razumio,

3. zaostalost islamskog svijeta, pogotovo nauna, 4. napredak zapadnjake nauke, posebno eksperimentalne, 5. sva gornja etiri elementa upotpunjena neprijateljskom propa-

gandom.

Ovih pet inilaca uvjetovalo je pojavu muslimanskih mislilaca koji su s jedne strane imali veze s islamom, a s druge strane nisu temeljito poznavali Islam i islamsku filozofiju. Njih je opinio tehnoloki napredak

Akbar Eydi

30

Zapada, pa su shodno ovim faktorima napravili jedan novi pogled novi islamski svjetonazor pod nazivom telfiki. ta znai telfiki svjetonazor? On podrazumijeva nekoliko stvari:

vjera se moe dosegnuti eksperimentom i istraivanjem. Nisu to-liko daleka vjerska pitanja, a da se ne mogu postii eksperimen-tom,

ako hoemo spoznati prirodu vjere, prvo moramo spoznati bit prirode,

svaki put stizanja do Boga bez poznavanja prirodnih zakona pogrean je,

sve ovo to smo nabrojali nismo izmislili, nego je to u samom Kur'anu.

Vidimo da je ovaj telfiki svjetonazor u sprezi sa materijalistikim svjetonazorom. Stoga materijalisti tvrde da se eksperimentima mogu dokazivati metafizike injenice i to upravo onom tehnologijom kojom to Zapad danas ini.

Stavovi islamskih empirista svode se na sljedee poimanje: pokuati filozofskim razmiljanjem doi do metafizikih injenica isto je kao tui vodu u posudi, jer koliko god je tue, ona se prvo razbjei pa se ponovo vrati. Neemo nita novo napraviti, osim to emo izazvati svijet protiv islamskog svijeta. Ovo nije na stav, sve ovo nalazi se u Kur'anu. Zar nas Kur'an ne poziva na spoznavanje materijalnih injenica: Nebesa, zemlje itd.? Ne samo da nas poziva ve nam to nareuje. Spoznavanje ovih ovozemaljskih injenica osim prirodnog mogue je i eksperimentalnim putem. Sam Kur'an priznaje ovaj metod prilaza ovozemaljskim injeni-cama. Jedini klju za spoznaju ifre Ovog svijeta jest ovaj metod. Jedan od elnih promicatelja ove doktrine jeste Ferid Veddi, Egipanin, autor knjige Na ruevinama vjere. Tu je i Ebul-Hasan Nedvi sa svojom knjigom Koliko je svijet izgubio zbog dekadencije islamskog svijeta, te braa Sejjid i Muhammed Kutb. Sejjid je bio islamski revolucionar koji je napisao knjigu Jesmo li muslimani, a Muhammed, njegov brat, nakon njega proirio je i doradio ovu knjigu.

Nedvi, Iraanin, napisao je knjigu Izlazak muslimanskog svijeta iz dahilijjeta na naunu scenu. U ovoj knjizi govori da je dahilijjet zapravo naputanje filozofije. Cilj ovih uenjaka bio je prikazati Islam kroz zapadnjaku optiku, ali to ne znai da su imali namjere predati Islam u ruke zapadnih naunika. Oni kau da metodologija koju Zapad

Bit Islama

31

koristi u svojim istraivanjima nije njihova nego Boija, samo to su je oni poeli koristiti prije nas muslimana.

Nedvi je napisao i raspravu pod nazivom vrste postavke i obznane (Muhkemat ve bejjinnat). On navodi da je na Pejgamber s.a.v.a. osvijes-tio ljude kad je u pitanju njihovo bie, nauka, kao i o poetku i napretku svijeta, budunosti svijeta i ovjeka. Poslanici su dali mnotvo informa-cija ovjeanstvu uope, tako da je nepotrebno da se ljudi poduavaju osnovnim stvarima. Poslanici su obznanili injenice o Ezelu (o bespoet-nom i beskrajnom svijetu), o Ovom svijetu, Berzahu (svijetu izmeu smrti i Sudnjeg dana), o Sudnjem danu i liili nas rasprave o njima (sve ovo Nedvi tvrdi). On ustvari eli pobiti argumenate filozofa. Njegov stav je da je znanje metafizike transcendentalno, neto to je izvan dosega naih ula i neto o emu se nema ta raspravljati. Meutim, kae Nedvi, ljudi nisu spoznali sve ove blagodati. Zatim su ljudi raspravljali o ovim stvarima, i otisnuli se u lutanje i tapkanje po mraku.

Zato su modernistika miljenja uveliko bila prihvaena, naroito od mladih

Ovakva modernistika miljenja uveliko su bila prihvaena naroito od mladih u islamskom svijetu. No i filozofi uzvraaju udarac i kau da njihov govor ipak nije sasluan do kraja. Nemamo dileme da je riznica tajni svega u onostranom, a prihvatamo i injenicu da Kur'an na mnogo mjesta poziva na istraivanje injenica vezanih za Ovaj svijet. Poziva nas vrlo jasno na otkrivanje zakonitosti pojava Ovog svijeta, podstie nas da istraujemo meusobnu uvjetovanost pojava i zakonitosti u materijalnom svijetu. Drimo da je istraivanje ovosvjetskih zbilja jedna od bitnih kur'anskih poenti.

Ponosimo se da je u vrijeme opeg dahilijjeta na zemlji Kur'an ob-javio potrebu za istraivanjem svih zemaljskih zbilja. Kur'an na to ne podstie samo muslimane ve i druge narode. Stotine ajeta i hadisa u prilog ovome moemo navesti. Zato filozofi ne negiraju potrebu za nau-nim istraivanjem. Filozofi postavljaju prethodno spomenutim nau-nicima sljedee pitanje: Da li spoznajom prirodnih zakona zavravate svoju dionicu puta ili ima jo puta iza toga? Da li je neko ko je spoznao sve zakone spoznao i Boga, sve Boanske zbilje?

Ako moete potvrdno odgovoriti na ova pitanja, onda priznajemo da je va metod dobar. Kur'an je knjiga objavljena cijelom ovjeanstvu. Ako vae teorije, zasnovane na materijalistikom gledanju, mogu odgo-

Akbar Eydi

32

voriti na sva kur'anska pitanja, prihvatit emo ih, ali stvarnost je druga-ija. Put naunih istraivanja zasnovanih na injenicama otkrivenim u prirodi samo je pola puta u konanoj dionici do metafizikih injenica. Ova dionica zasnovana na eksperimentu ne dovodi ovjeka do kraja puta, a ako ovjek ne stigne do krajnjeg cilja, nije ispunio svoju misiju na Zemlji. Ne stii do kraja puta ili zalutati, isto je.

Sada e im filozofi postaviti nekoliko kur'anskih pitanja da bi pobili njihove tvrdnje da se putem gole nauke, zasnovane na prirodnim za-konima, moe spoznati metafiziki svijet. Kako li e oni na ovo odgo-voriti?

Stvoritelj Nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara a stvara parove i od stoke da vas tako razmnoava. Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11)

8g2# 2C(P = J+a & %; PQ& 2a ; =+2 #>/ > 2a8

Bit Islama

33

=) 8Fp o)28 "g2; $&I. %J >I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi da-jemo samo u mjerama poznatim. (El-Hidr, 21)

%; .I F 2 (d

Akbar Eydi

34

2. Onaj Ko je stvorio Ovaj svijet nije od iste materije kao Ovaj svi-jet (Njegov je kvalitet neuporedivo vei),

3. Stvoritelj Ovog svijeta Mudar je i Znan, jer priroda u svim dimenzijama funkcionira na besprijekoran nain.

Ko smo mi i gdje smo to mi na Ovom svijetu? Da bismo znali ko smo, moramo razmotriti dvije vrste ajeta. Jedan broj ajeta ovjeka uzdie na najvii mogui nivo, a drugi ga prikiva za dno i tretira kao najnie stvorenje. Na jednom mjestu kae se da je ovjek poput magarca koji nosi teret, a na drugom mjestu uporeuje se sa psom. Nae je da is-traimo zbog ega se ovjek u jednom sluaju uzdie u najvie sfere, a u drugom se srozava do dna.

Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kop-nom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im ve-like prednosti nad mnogima koje smo stvorili. (Isra, 70)

1 I$ 2(8 9 2CL #I "8% "8 (2 %; r)>%"2

Bit Islama

35

i student, obojica zasluuju gostoprimstvo, ali emo ipak gledati da malo vie panje posvetimo profesoru. Znai, dajemo prioritet u blagodatima prema profesoru. Feddale predstavlja odlike koje su uporedive, ovisne su i dolaze do izraaja ondje gdje se nekom neto daje, ali se nekom drugom daje malo vie. Ili: svi uenici u razredu imaju pravo da uju dobar ders, ali ako se jedan od uenika istie, profesor e mu rei da doe poslije asa da mu da dodatni ders. Svi su donekle jednaki, ali izdvaja se onaj koji malo vie zna.

U cvjeari emo kupiti najljepi cvijet za svoju suprugu, nema uporeivanja (to je kerreme), ali ako kupimo dva cvijeta, za majku i za suprugu, jedan mora biti ljepi (to je feddale).

ovjeanstvo u sebi ima i kerameta i fedaleta. Rekli smo da je keramet svojstven samo jednoj osobi, ali fedalet je svojstven grupi, skupini. Ako keramet ljudi imaju, a nemaju druge vrste, fedalat imaju i drugi. Ono to ovjek ima kao keramet koji ga odvaja od drugih vrsta jeste njegov akl i sposobnost duhovnog uzdizanja. Uzvieni je podario ovjeku razum i zahvaljujui njemu on je kadar dosegnuti savrenost. Nijedno drugo stvorenje nije kadro dosegnuti ga.

Meleci imaju akl, ali nemaju mo putovanja do krajnjeg savrenstva. Kako su stvoreni, ne poveava im se, niti im se smanjuje duhovnost, a i ivotinje su iste kakve su stvorene, ne mijenja im se ud ni ponaanje. Pela od prije 5 miliona godina ivi istim ivotom, pravi med i estou-gaoni oblik saa, isto kao i danas. Ako se ovjek rodi u jednom gradu i ode, te se vrati nakon 50 godina, vie nita nee prepoznati. ovjek, dakle, ima akl, pokretaku mo, koja mu omoguava da se uzdie.

to se tie fedaleta, imaju ga i insani i ivotinje. Ljudi se odijevaju, i ivotinje imaju krzna, ljudi imaju stanove, i ivotinje imaju svoja stanita, i ljudi i ivotinje imaju strasti. Sve je isto samo se razlikuju u kvalitetu. ivotinja cijeli ivot jede sebi svojstvenu hranu (npr. jazavac kukuruze), a ovjek svaki dan neto drugo. Isto je i kad je u pitanju od-jea: medvjed uvijek nosi jedno krzno, a ljudi? Medvjed uvijek ivi u svom brlogu, a ljudi naravno mijenjaju svoje stanove po potrebi. I kad su u pitanju strasti ivotinja i ljudi, ima razlika. U sukobljavanju sa duma-nom ivotinje imaju svoju jednostavnu tehniku, a mi imamo svaki dan novu ratnu tehnologiju. ovjek zahvaljujui znanju svaki dan savladava prepreke i opasnosti na svom putu (upoznaje tehnologiju kako da se odupre poplavama, zemljotresima, bolestima). ovjek je u stanju raspoznati istinu, bitak i nebitak. Postoji obini i spekulativni (filozofski)

Akbar Eydi

36

razum. Obinim razumom ovjek rjeava zemaljske probleme, a filozof-skim filozofske.

Smisao ula, perceptivnih (spoznajnih) organa

S renesansom su u Evropi materijalisti pobijedili one koji za spoznaju koriste isti razum. Tada se uspostavila teza da prava filozofska miljenja nastala izvan logike materijalnog svijeta nemaju nikakvog ute-meljenja i da su bezvrijedna. Jedina je prava filozofija, rei e oni, ona koja je zasnovana na ulima, iji se rezultati mogu dosegnuti eksperi-mentom. Teologija je, po njima, nauka koja se temelji na metafizikim injenicama, sama po sebi sumnjiva, nespoznatljiva i nedokaziva. Ovo materijalisti argumentiraju time to je metafizika nevidljiva pa ju je nemogue dosegnuti. Neki idu tako daleko da kau da je sve ovo to te-olozi iznesu ista la.

Tako stvari stoje na Zapadu od renesanse pa do danas. ta se deavalo na Istoku? Skepticizam tradicionalista prema islamskoj filo-zofiji, koji je postojao od ranije, pobjeda koju su izvojevali empiristi na Zapadu filozofija sama po sebi teka i teko dokuiva obinom svijetu i neprijateljska propaganda razlozi su zbog kojih je islamska filozofija slabo prihvaena i na Istoku.

Zastupnici treeg pravca sa Istoka (Nedvi, Veddi, braa Kutb koji ne pripadaju ni Zapadnjacima niti ovoj istonoj filozofiji), prvo su ust-vrdili da se teologija moe postii eksperimentom i to putem ula. Me-utim, tvrdili su da to ustvari nije njihovo miljenje, ve da to stoji u Kur'anu, citirajui neke ajete koji stimuliu i podstiu na prouavanje pri-rodnih pojava.

Filozofi, pak, istiu da prihvataju injenicu da Kur'an podstie na is-traivanje, umne aktivnosti, ali su rekli da je put egzaktnih nauka ili eksperimenta, put koji vodi samo do pola dionice i koji ne moe doseg-nuti onu drugu polovinu. I onda su citirali devet kur'anskih ajeta koji to potvruju (prethodno navoeni ajeti), ije razumijevanje nije izvodljivo putem ula.

Do kakvog nivoa spoznaje doseemo prouavanjem prirode? Ono to nam prouavanje prirode moe dokazati je sljedee:

1. Ovaj svijet nije sam od sebe stvoren. On ima svog Stvoritelja.

Bit Islama

37

2. Taj Stvoritelj je Mudar, jer se u konstrukciji Ovog svijeta oituje vrhunska mudrost njegova Stvoritelja. Ako prouavamo bilo koji kutak prirode, uvidjet emo savrenu organiziranost.

3. Stvoritelj je Moan i Snaan, jer se svugdje u prirodi oituje Nje-gova snaga.

4. Stvoritelj Ovog svijeta i dalje ima apsolutnu kontrolu nad svim i nadzire sve pojave u prirodi. To je kao kad vam neko da dvije knjige: i kada proitate mudru filozofsku knjigu, zakljuite kako je onaj ko je napisao tu knjigu jako pametan, tako i iz prirode zakljuujemo da je njen Stvoritelj uistinu moan i mudar.

Sve to mogu prirodnjaci zakljuiti svodi se na ove etiri stvari. To je njihov maksimum. Sada se postavlja pitanje da li je ovaj nivo spoznaje o Stvoritelju dovoljan za jednog muslimana. S aspekta Kur'ana, ovo na-ravno nije dovoljno.

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim to je na njima; On sve moe! (El- Ma'ida, 120)

N I. %J (U /8 2C(P e 2 #>!;) Uzvieni Allah kontrolie ovaj materijalni svijet, ali on je samo dio

jednog svijeta. I ne samo da ovladava zakonima prirode, on pod svojim nadzorom dri sve na zemlji.

On je stvoritelj Nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema ene, On sve stvara, i samo On sve zna. (El-An'am 101)

(J EF W"L2s /( ;&' / & N( e2 C(P D$ .I $&I. %J >

Nauka nas vodi do svojih krajnjih granica, ali dalje ne moe, jer tu nastupa duhovna sfera gdje se eksperimentom nita ne moe dokazati. Ona ne moe dati bilo kakav sud ili stav o tom svijetu. I ako dadne neki sud, to je uradila onako, napamet, bez ikakvih uporinih taaka. Kuran ima ono to mi ne moemo dosegnuti svojim ulima, on nam nudi neka druga sredstva spoznaje.

Ovi kur'anski postulati mogu se tretirati trojako:

1. Poduio nas je izvanosjetilnim znanjima Ovog svijeta koja su nedokuiva bilo kakvim prirodnim istraivanjima.

2. Kur'an nas je podstakao da temeljito razmislimo o Ovom svijetu. One koji nisu kadri ili nee, usteu se od ovog promiljanja, Kur'an strogo kritikuje. Ima i hadis koji kae: Nema dobra u

Akbar Eydi

38

ibadetu koji nije protkan razmiljanjem. I u Stazi rjeitosti imam Ali navodi isto.

3. Propisi gdje se npr. nareuje post, namaz, zekat, nisu praktinoga karaktera, ovdje se radi o propisima misaonoga karaktera. Postoji jedan broj kur'anskih propisa koji nisu izvrnoga karaktera, pri-rodno istraivanje ih ne moe dosegnuti, Kur'an je sam naredio promiljanje, a one koji se protive tome, podvrgao je otroj kritici.

Ti ajeti postoje, na nama je da razmiljamo ili ne razmiljamo. Jedni e rei da ne moramo razumjeti sve te ajete i da je najbitnije da vjeru-jemo u njih. Sjetimo se profesora filozofije koji djeci govori lekciju koju oni u tom trenutku ne razumiju i kae im: Samo vi to nauite, a nekad ete to i razumjeti. Kada ih pita kakvu korist imaju od ovih ajeta, kakav im je kvalitet, odgovorit e da ih to uope ne interesuje, te da oni samo vjeruju u njih.

Drugi e ralaniti stvari. Oni su shvatili dokle doseu prirodni, a odakle kreu misaoni i spekulativni zakoni. To je put kojim se koriste svi instrumenti svoga akla. Ovaj put potvruje navedene ajete i upotrebu ra-zuma na valjan nain. Na kraju krajeva, ovjeanstvo nema vie od tri puta:

spoznaja prirode i materijalnih zakona,

put Vahja put Objave,

put akla i argumenata donesenih putem akla.

Vidimo da postoji odreen broj ajeta koje putem prirodnih zakona ne moemo spoznati. Sam Vahj ih je poslao upakovane, tako da smo do-bili jedan paket kojeg moramo otpakovati da bismo vidjeli ta ima u njemu. Rjeenje zagonetke upravo je koritenje akla da bismo ovo ot-pakovali. Mi imamo potencijale, ali ih trebamo iskoristiti. Ovim je data znaajna uloga aklu, koja je potvrena u Kur'anu.

Da vidimo ta e rei zastupnici ula i materijalne nauke. Materijal-isti vele da ne ele udarati glavom o zid, da ele vidjeti da li nauka zaista moe dokazati taj tevhid. Ako upitate nekog naunika prirodoslovca ta je to znanje utemeljeno na eksperimentu, dat e vam povran odgovor. Znanje je upravo ono to povezuje i odgoneta uzroke i posljedice pojava u svijetu. Kada to shvatimo, nee nam biti teko shvatiti zato e ako za-palimo ibicu na benzinskoj pumpi, nastati nered. Tako naunici, poto spoznaju sve ove zakonitosti, dou do zakona prirode: gravitacije, New-

Bit Islama

39

tonovih (Njutnovih) zakona, teorije relativiteta. Njihov posao samo je da uspostave lanac zakonitosti, odnosno formule koje povezuju razne uz-roke i njihove lanane posljedice. Nemamo nijednog naunika koji poznaje neku pojavu, koja je sama po sebi neovisna, a da je on nije povezao s nekom drugom pojavom. Nema nijednog naunika koji bi neku pojavu izdvojio, a da ona nema prethodni uzrok i da nema svoju posljedicu.

Jasno je da nauka definitivno priznaje korelaciju izmeu uzroka i posljedice kao i to da nita nije nastalo samo od sebe i da ima smislenu formulu nastanka. Jedan naunik neminovno e ustanoviti da na svijetu postoji hakikat, univerzalna istina i da ona povezuje sve uzroke i posl-jedice. Ne postoji naunik koji moe inicirati neki zakon a da on nije u lanac uvezan sa drugim zakonima. Svaki zakon stepenasto se povezuje sa drugim. Istinskog naunika upravo ta saznanja neminovno e voditi do Prvog uzroka svega. Kada naunik otkrije bilo koji zakon, on ustanovljava da taj zakon vrijedi u cijelom svijetu i za sva vremena, kao to je to npr. zakon gravitacije, Newtonov ili Arhimedov zakon potiska.

Prirodnjak e neminovno priznati da nita nije sluajno niti je ita bez svog uzronika. Osim to e prihvatiti injenicu da postoji univer-zalna Istina, shvatit e da iza toga postoji jedan savren red i harmonija. Ta istina hakikat, nagnat e naunike da shvate da je Stvoritelj Taj Koji stoji iza Univerzuma upravo Onaj Koji je bez poetka, Koji nije materi-jalan i Koji nadzire sve procese koji se odvijaju u tom savrenom redu zakonitosti.

Ovo su bili stavovi naunika koji ak ne moraju biti muslimani, a koji dolaze do gornjih zakljuaka. ta kau teolozi? Teolog e odmah rei da Ovaj svijet ima svoj poetak i ima svog Stvoritelja koji nema svog poetka. I taj Stvoritelj upravlja svijetom koji ima svoj poetak.

Kada suelimo naunika i teologa, vidimo da na istu stvar gledaju iz dva razliita ugla. Naunik potvruje savreni red i zakonitosti u svijetu, a teolozi potvruju Stvoritelja. Teolog e rei da je Bog Taj Koji ima mo, snagu, oprost, a naunik e rei da je svijet stvorio neko i da se u njemu oituje mo, snaga i mudrost stvaranja. I Kur'an to sve potvruje. Znamo da se u Kur'anu kae da je Bog stvorio Nebesa i Zemlju, i dan i no dao da se smjenjuju, i da je On Onaj Koji ini da iz sjemenke izraste stablo, te da On oivljava mrtva tijela.

Naunik je onaj koji je naao izgubljene zakone. Ovim smo pomirili prirodnjake i teologe, a jedina sitnica po kojoj se razlikuju jeste to nau-

Akbar Eydi

40

nici prvo gledaju djelo pa zakljuuju da postoji Stvoritelj, a teolozi po-laze od Stvoritelja.

Da li je ovo pomirenje dovoljno ili im oboma moramo neto dodati? Nema nikakve sumnje da nauka moe potvrditi tevhid, jer svaki zakon u prirodi upuuje na Stvoritelja, jer se sada mudize Poslanikove mnogo lake spoznaju nego prije, upravo zahvaljujui nauci. Nauka nije anti-boanska, naprotiv, ona pomae u spoznavanju Boga i to god je ona razvijenija, ta spoznaja je oitija. Postoje neka ogranienja kad je u pi-tanju nauka. Pred nama su dva sistema. Jedan je sistem koji funkcionie po zakonima stvorenog, a drugi koji funkcionie u Stvoriteljevom okrilju. Nauka kae da je svijet stvoren po jednom zakonitom obrascu. Naunici kau da su prodrli u srce prirode, te da su shvatili kako je sve savreno. I zaista vidimo da je svako materijalno oblije stvoreno s nekim ciljem koji je prethodno isprogramiran. Napredak nauke omoguava otkrivanje daljnjih tajni Univerzuma. Kada sloimo pojedinana stvorenja, tj. sve to je stvoreno, dobijemo jednu odreenu cjelinu. Otkrili smo, npr., genetski kod, a sada trebamo otkriti ta nam on poruuje. Drugim ri-jeima, otkrili smo bit toga, a trebamo otkriti poruku. Nauka nam pomae da shvatimo kvalitet i unutarnje ustrojstvo tih stvorenih stvari. To inimo da bismo otkrili cilj stvaranja toga.

Korelacija izmeu stvorene stvari i Stvoritelja

Izmeu stvorene stvari i Stvoritelja postoji veza. Dvije stvari otkrivamo:

1. ustrojstvo i cilj te stvari,

2. vezu stvorene stvari i Stvoritelja.

Poruka je sljedea: Priroda i sve to je u njoj ini Boije stvorenje. Iza nje stoji jedna mo koja je informisana i ta poruka nema nam vie ta kazati. Znanost okonava svoju misiju da spozna cilj te stvorene stvari i da uspostavlja relaciju izmeu nje i Stvoritelja. Sve je ovo rasprava o stvorenoj stvari, ali moemo li pomou stvorenih stvari odgonetnuti neto o Stvaraocu. Ne moemo odgonetnuti puno, tim prije to:

Nijedna pojava ni stvorenje nije neovisno, svaka je ovisna o ne-koj drugoj.

Te pojave nastaju u lancu uzrono posljedinih deavanja i one nisu stvar direktne Boije intervencije. Kako smo to putem nauke ustanovili, Bog ne alje stvari odvojeno same po sebi (npr. kiu

Bit Islama

41

bez oblaka), sve su to sekvence u nizu pojava koje su u materi-jalnom svijetu uvjetovane jedna drugom. One upuuju na to da iznad njih stoji Stvoritelj Koji je iznad cijelog lanca, Koji je stvorio i zakon kauzaliteta zakon uzrono-posljedinih veza. Pustio je da se to odvija, ali je i dalje Nadzornik svega toga. Ovi zakoni idu iz beskonanosti u prolosti, i trajat e do beskona-nosti u budunosti.

Ni materijalisti to ne poriu, a ne porie to ni Kur'an. Niko ne porie da npr. naranda nee uspjeti na sjevernom polu. Materijalisti tvrde da je sve to tano, ali pitaju gdje je u svemu tome opis Boga, gdje se kae da je Bog Ehad, Samed, da nije roen, da nije rodio, i svi ostali Boiji kvaliteti. Egzaktna nauka puno pomae da se djelo Boije odgonetne, ali o samom Stvoritelju nema ta kazati jer On nije tjelesan i izvan je osjetil-nog i tjelesnog. Instrumenti koji istrauju materiju i sam istraiva ma-terijalnog su porijekla. Kvalitete Boijeg bia ne mogu se putem eksperimenta dokuiti, jer se On ne bazira na materijalnim komponen-tama. Postoji jo jedna razlika koja se tie dospijea do Stvoritelja putem eksperimenta i pitanja ta nauka moe spoznati, a ta ne.

Stav empirista

Empiristi tvrde da putem filozofskih rasprava ne moemo doi do stvarnih spoznaja i da ovjek treba prouiti prirodne zakonitosti oko sebe i da tek na temelju njih moe donijeti validne zakljuke. Drugim ri-jeima, oni tvrde da ovjek treba razotkriti prirodne zakone i uspostaviti nauni kodeks da bi ga drugi mogli slijediti u tome. Sljedbenici ove te-orije jesu i neki muslimani. Tako oni kau da e pravi vjernik govoriti o Bogu iz vizure savrenog reda u prirodi.

Rekli smo da empiristi prvo spoznaju prirodne zakone, pa tek onda shvaaju da ima Stvoritelj Koji je tu savrenost nainio. S druge strane, islamski filozofi prvo spoznaju Stvoritelja, pa tek onda Njegovo oi-tovanje na Ovom svijetu. Ako ve putem prirodnih zakona moemo spoznati Stvoritelja, zato bismo se muili sa nekim filozofskim raspravama kau empiristi, i nastavljaju: zato bismo se muili tekim raspravama koje su nedostupne obinom puku, pa ak moemo izazvati i Njegovu srdbu, a putem prirodnih zakona moemo spoznati sve i da svi budu zadovoljni.

Da li je dovoljno putem prirodnih zakona ustanoviti taj Boiji tevhid i okaniti se daljih rasprava? Ne, a evo i zato:

Akbar Eydi

42

1. Filozofi kau da se to to je nauka otkrila u posljednje vrijeme ne sukobljava sa onim to oni tvrde, tavie, to im pomae u njiho-voj nauci. Filozofi kau da nemaju nimalo dvojbe oko injenica koje su prirodnjaci ustanovili da je sve u prirodi u skladu sa Boijim zakonima. tavie, sve ono to su prirodnjaci otkrili po-mae i filozofima.

2. Prihvatamo (filozofi) da su prirodne znanosti date od Boga i vjerom prihvatljive i da je svaki korak naprijed kojeg nauka uini zapravo korak naprijed u spoznaji naeg Stvoritelja.

3. Tvrdimo da nauka ima svoje granice i da iza nje postoje neke stvari koje nauka ne moe dostii. Cijeli Ovaj svijet Boije je stvorenje, a On je odve Snaan i Moan i Mudar. Koliko god da se pretrese Ovaj svijet i koliko god se vie ustanovi tragova Bo-ije moi, bolje e se oitovati ove Boije osobenosti. Upravo zato Kur'an imperativno nalae istraivanje. Sva znanja koja se prisk-rbe putem eksperimenata imaju svoj doseg, ali ne treba ostati na njemu vjerujui da je to kraj. Rezultati naunih istraivanja su potpomogli spoznaju nazvanu gai. ta je gai?

Proanalizirajmo jedan banalan primjer: npr. radio (s pretpostavkom da ne znamo ta je to) moemo analizirati na dva naina:

rasklopimo ga na hiljadu komada i na osnovu spoznaje jednog po jednog dijela, na kraju odgonetamo ta je to radio. Koliko temel-jito ispitamo dijelove i meusobne veze, ustanovit emo i nji-hovu funkciju. Ispitivanje na ovakav nain poinje od posebnog i ide ka opem (dedukcija).

Kada znamo da je to radio, ali elimo ocijeniti kvalitet i druge osobenosti, pomou njegovog proizvoaa (npr. SONY), saznamo njegove kvalitete.

Tako moemo analizirati i sve na Ovom svijetu i koliko imamo vie naunih injenica, toliko i spoznajemo i kada sve injenice spojimo, doznamo da je neko ko je Tvorac svega ovoga Moan i Mudar. I tako e i prirodnjak shvatiti da je Ovaj svijet ureen po jednom savrenom obrascu. A ta je to ureeni obrazac, sistem? Kada jedan naunik krene istraivati jednu po jednu prirodnu pojavu i iva bia, te analizirati njih i njihove veze, ustanovit e da je neko ve to po jednoj ustaljenoj formuli stvorio i da svako bie ili pojava ima svoju ulogu. Kada prirodnjak sve to

Bit Islama

43

ustanovi, dolazi do zakljuka da je sve to isprogramirano i bez slua-jnosti.

Isto tako, kada se prirodnjak podrobno zadubi u istraivanje tih bia i ustanovi da ona sadre odreen broj kodova i ifri koje on ne moe sam deifrovati, shvatit e da postoji Neko izvan Ovog svijeta Ko posjeduje sve te kodove i Ko dri te zakone funkcionalnim. Znai, prirodnjak naukovanjem moe spoznati etiri atributa svoga Gospodara, tj. da je On:

1. Znalac (Alim),

2. Moan (Kadir), 3. Mudar (Hakm),

4. Vladar (Hkim).

Teorija kojom prirodnjak opisuje Stvoritelja moe se dvojako okarakterisati:

Do ega je dovelo ovo istraivanje? ta je poruka ovog njegovog istraivanja?

Kada je u pitanju kvalitet pojava, bia i stvari Ovoga svijeta, ovaj naunik nam je pomogao da uspostavimo njihove forme i meusobne koleracije na Ovom svijetu. Kada otkrijemo tu tajnu, dolazimo do pitanja ta je cilj stvaranja, koja je poruka upuena nama da li je sve ovo stvoreno radi igre ili neega drugog?

Poruka je sljedea: iznad ovih egzistirajuih bia i stvari postoji Znani, Moni, Mudri i Kontrolirajui Stvoritelj Koji je izvan toga svijeta i Koji svemu tome daje smisao i funkciju. Ako zamislimo prirodna is-traivanja kao jedan krug, zakljuci nas vode do ivice kruga, ali izvan njega ne mogu nas voditi. Izvan kruga nauka jednostavno ne moe kroiti. Ako bi pokuala rei neto izvan kruga, to predstavlja metafiziku, to bi bilo neto za to nema dokaza ni da je tako ni da nije tako.

Osim ga'i cilja krajnjeg cilja stvaranja, u Ovom svijetu, kad je u pitanju poimanje svojstava Stvoritelja, nauka ne moe dalje. Kako se moemo pribliiti tvorcu neke stvari (u naem sluaju radija)? Imamo dva naina:

Nijedan od dijelova radija nije neovisan i nijedan nije sluajno tu, svaki dio ima svoju funkciju koja slui da bi radio u cjelini funkcionisao kako treba. Kada ovo prenesemo na Univerzum,

Akbar Eydi

44

dobijamo isto: nijedna muica nije stvorena bez svrhe, sve ima svoj cilj.

Ovo nije produkt sluajnih tajnih sila, kao to naprimjer neki kau da je grmljavina sudar nekih dina, ili da postoji bog zla ili bog dobra.

Sve stvari i pojave stvorene su u jednom savrenom sistemu i sve je meusobno povezano. Ako neka pojava zakae, ni ostale ne funkcioniu kako treba. Kao primjer nam moe posluiti kia, isparavanje mora, stva-ranje kapljica i oblaka iz kojih opet nastaje kia. Da nema jedne od ovih pojava, ne bi bilo ni kie. Ove pojave su odraz savrenog Boanskog sis-tema.

Empiristi tvrde da je od neke pramaterije iz beskonane prolosti po-eo Ovaj svijet i trajat e do beskonanosti u budunosti. Kad ih pita od ega je Ovaj svijet stvoren, kau od materije, a upita li ih od koje ma-terije, odgovorit e od pramaterije. To je ono to nam ta nauka nudi. Ovdje je rije o islamskom empirizmu.

Postavljamo sada pitanje empiristima: Ako tvrdite da je Ovaj svijet bespoetan i da e se nastaviti do beskraja, gdje je tu cilj stvaranja i iz ega zakljuujete smisao Boanskog stvaranja i smisao tevhida? Zar mislite da isti materijalisti, koji sve zakljuuju pomou eksperimenta dolaze do tih zakljuaka o uzrono-posljedinim vezama? Materijalisti ne prihvataju Boga, ali prihvataju metodologiju eksperimentisanja i zakljuivanja na osnovu njih. Ako pita materijalistu da li je Ovaj svijet sluajno nastao, kad ga gleda djeli po djeli, ili da li je Ovaj svijet rezultat nekih mistinih sila, rei e: Ne. Upita li ih da li je Ovaj svijet plod kie, a kia plod oblaka, oblak plod isparavanja mora, oni e rei: Da. Na osnovu ovih eksperimenata empiristi e rei da Bog postoji, a mi ih pitamo gdje je Bog u svemu tome.

Eksperimentalna nauka moe zakljuivati tek na osnovu Njegova djela poneto i o Njemu. No o Njemu kao Stvoritelju, na osnovu djela, niko nita ne moe sutinsko zakljuiti. Vratimo li se onom primjeru sa radiom, rei emo da na osnovu njegovih dijelova ne moemo zakljuiti da li je njegov proizvoa Japanac, mrav, debeo, siromaan, bogat, oenjen, ali moemo samo zakljuiti da je on jedan pametan ininjer koji ima odlino tehniko znanje, ali ne znamo da li je on jo neto pored ovoga napravio.

Bit Islama

45

Dakle, sa svim svojom znanjima i zakljucima iz eksperimenata i pri-rodnih nauka, materijalisti ne mogu zakljuiti nita o kvalitetima Stvor-itelja.

Da rezimiramo, nauka moe zakljuiti samo to da Ovaj svijet ima svoj poetak i da nema svoga kraja i da je sazdan u jednom zakonitom redu u lancu zakona koji se meusobno upotpunjavaju. Ako gledamo Vahj i kur'anska opisivanja Stvoritelja Ovog svijeta: Jedan (Ehad), Samed (Vjeni), nije rodio (lem jelid) i nije roen (lem juled), shvatit emo da ih ne moemo spoznati pomou naunih injenica. Ova imena prevazilaze to i pripadaju jednom drugom svijetu. Ne smijemo, sa svim priznanjima eksperimentalnoj nauci, mijeati zakljuke prirodne nauke koja pripada ogranienom svijetu sa znanjima iz svijeta tajnovitosti (ga-jba). Ne smijemo gai sistem sistem nieg svijeta, koji nam otvara stotine vrata ka viem svijetu poistovijetiti sa onim zakljucima do kojih dolazimo putem neposrednog saznanja, Objave, gdje direktno saznajemo atribute (sifate) naeg Stvoritelja. Ta Uzviena svojstva Stvoritelja nauka ne moe dosegnuti i nema pravo bilo ta kazati o njima.

Kako islamski filozofi gledaju na uzronost? Analizirali smo pojmove uzrok i posljedica sa aspekta islamskih filo-

zofa i empirista. Osvrnuli smo se na odreene greke koje se javljaju kod empirista kada nastoje protumaiti uzroke i posljedice, kada kau da im je znanje koje dobiju empirijskom naukom dovoljno i da nemaju potrebe za bilo kakvim filozofskim raspravama.

Sa stanovita empirijske nauke, uzrok i posljedica definiu se kao niz pojava koje utiu jedne na druge u nekom vremenskom razdoblju. Navest emo jednu izjavu Davida Humea (Hjuma) koji je bio materijalista. On kae da su uzroci i posljedice definisane na osnovu nekih uobiajenih shvatanja, ili, tanije, na osnovu nekih obiaja. ta je taj obiaj? Ovdje se prvenstveno misli na pojavu kada jednoj stvari pripisuju druge stvari. Dalje Hume zakljuuje da budui da posljedice formiramo u svojim glavama na osnovu neega to ve postoji, mi tome dodamo neto, onda tu ne postoji vremenska distanca izmeu toga to je postojalo i to smo mu dodali. Znai, vrijeme je nebitno u ovakvom rasuivanju. Ako pro-matramo dvije stvari koje se smjenjuju kao to su dan i no, hladnoa i toplina, Hume kae da su to vremenske pojave koje su vezane za vrijeme.

Akbar Eydi

46

Upitaju li nas, generalno, za definiciju kauzaliteta sa stanovita em-pirije i materijalizma, moemo rei: Dvije stvari koje se dogaaju u istom vremenu uvijek jedna drugu nasljeuju.

Kako islamski filozofi gledaju na uzronost? Uzronost sa stanovita filozofije tretira se kao stvar koja podlijee jednoj racionalnoj analizi. Kada jednu pojavu stavimo na razmatranje razumu, prikazat emo je na sljedei nain. Ova stvar moe i da bude i da ne bude, to znai da nije nuno postojea. Karakteristike moguih stvari su:

nije postojala pa ju je neko stvorio,

u svojoj biti su ovisne o neem drugom, to znai da je nemo-gue da jedna stvar svoj bitak posudi ili uzme od neke druge stvari, a da u isto vrijeme bude neovisna o njoj,

kako god je ta stvorena stvar ovisna o nekom viem biu, ona je takoer potrebita Njega.

Nemogue je da jedna stvar bude stvorena od nekog Veeg bia i da bude ovisna o tom biu i istovremeno ne bude Njega potrebita. Filozofi kau da je razlog stvaranja neke stvari razlog trajne ovisnosti o onom ko ju je stvorio. Ovisnost, znai, nije svojstvena samo za onaj trenutak stva-ranja ve je ona trajna. Ovisnost je i lanana. Naprimjer, ako uzmemo za primjer svjetlo sijalice, ono ima nekoliko svojih uzronika: od elektrane do ice u sijalici.

Ne smijemo izjednaiti filozofski i empirijski kauzalitet. Naprimjer, prema empirizmu, dan i no nasljeuju jedno drugo, ali prema filozof-skom gledanju, oni nisu jedno drugom uzrok, oni uzrokuju neke druge stvari.

Svjetlo i toplina ice na sijalici uvijek su zajedno. Prema empirijskoj teoriji oni su uzrok jedno drugom, ali nisu, oni uzrokuju neku treu stvar. Kada empiristi priaju o uzrono-posljedinoj vezi, to ne znai da su u pravu, ve da imaju drugaiji pogled na ovu vezu. Gledajui nauku koja posjeduje stanovita nauna dostignua, ne smijemo u jednom momentu rei da vie nemamo potrebe za naukom. Ono to filozofi kau o uzroku i posljedici, materijalisti ne mogu shvatiti, a materijalisti mogu rei neto o djelu Stvoritelja, ali nikad o samom Stvoritelju.

Da se jo malo vratimo filozofskom gledanju uzronosti na primjeru oblaka. U materijalistikom gledanju oblak je uzrok kie, ali filozofija kae da je oblak samo jedan u nizu uzronika kie. ica nije stvaralac elektrona, ona je samo provodnik, tako je i oblak usmjeriva kie, ali ne i

Bit Islama

47

uzronik. Filozofi prihvataju sve naune uzroke