Biogeografija predavanja

173
Pojam bogeografije Pojam bogeografije Biogeografija je analitičko sintezna nauka koja proučava rasprostranjenost živih bića na zemlji. Ona proučava migracione tokove živih bića od nastanka života na zemlji od prije više miliona godina. Od prvih ljudi (Homo sapiens) javlja se potreba za posmatranjem prirode i izvođenjem određenih zaključaka. To je zasnovano na misaonim aktivnostima i to je jedan početak prabiogeografije.

description

geogra

Transcript of Biogeografija predavanja

  • Pojam bogeografijeBiogeografija je analitiko sintezna nauka koja prouava rasprostranjenost ivih bia na zemlji.

    Ona prouava migracione tokove ivih bia od nastanka ivota na zemlji od prije vie miliona godina.

    Od prvih ljudi (Homo sapiens) javlja se potreba za posmatranjem prirode i izvoenjem odreenih zakljuaka. To je zasnovano na misaonim aktivnostima i to je jedan poetak prabiogeografije.

  • U prvim periodima ivota ljudi su se bavili sakljupljakim aktivnostima u prirodi (dijelovi biljaka, plodovi, sjeme i dr.). To sakupljanje nije bilo nasumice ve su i tada prvi ljudi znali osnove ekologije i biogeogarfije.

    Dakle znali su gdje odreene biljke i ivotinje ive, kada treba da se koriste i sl. Tako su znali za eerni sok (Acer saharinum slatki javor). Tako su prvi ljudi i bez obzira na neznanje uspjeli da preive.

  • Kasnije ljudi prelaze na drugu fazu lova i ribolova i drugu fazu poznavanja prabiogeografije a zatim se upoznavaju sa stoarstvom i zemljoradnjom i tada ovjek postaje ekoloki i biogeografski mnogo moniji.

    ovjek se poinje baviti i naukom jer od divljih ivotinja i biljaka stvara domae za ta mu je ve tada bilo potrebno da poznaje ekologiju i biogeografiju, a danas na savremenim principima se oslanja na genetiku radi ukrtanja i selekcije biljnih i ivotinjskih vrsta.

    Prvi ljudi u okviru bavljenja umjetnosti slikanja crtaju prve slike iz lova i to je faza petroglifa gdje je potreba bila didaktike prirode a zatim se tei stvaranju glinenog sua tzv. grnarije.

  • Pored razvoja biogeografije i prve umjetnosti razvijaju se i odreene duhovno filozofske karakteristike koje se manifestuju u religijskim oblicima kao npr. vjerovanje sjeveroamerikih indijanaca u odlazak u vjena lovita kod vrhovnog boga Manitua a indijanci su bili pre svega lovci.

    U tom periodu se intenzivno razvija ekologija i biogeografijate saznanja o zatiti ivotinja i biljaka.

    Moderna biogeografija se razvija uporedo sa razvojem civilizacije. Mi uglavnom za nae prilike govorimo o evropskoj biogeografiji i civilizaciji meutim u naim u slovima to nije uvje tano ni ispravno jer su se mnoge civilizacije i biogeografija poele razvijati i mnogo godina prije Hrista kao npr. Egipatska, Grka, Rimska, Kineska, Inka, Maja, Acteka, Moiha, Indijska i dr.

  • Velika je teta to mnogi od tih naroda nisu imali pisma a mnoga nismo deifrovali a neprocenjiva je teta spaljivanja Aleksandrijske biblioteke gdje su spaljeni ko zna kakvi zapisi o biogeografiji i ekologiji toga doba.

    Namee se logino pitanje zar je mogue da Inke i Maje nisu nita znali o bioegeografiji i ekologiji a da su istovremeno stvorili takva dela iz svih oblasti ljudskog ivota.

    Dugo su evropljani smatrali da smo mi jedan svet samostalan i da smo jedini . Isto su smatrale civilizacije sa krajnjeg istokaa slino i Amerikanci dok nije se desilo otktie Kolomba.

  • U stvari stvaranje jedinstvene biogeografije vezano je za putovanja i otkriaovjeka. Najznaajniji su Kristofer Kolombo, Marko Polo. Zahvaljujui njima biogeografija postaje sveobuhvatnija i globalnija i obuhvata sve vei zemaljski prostor. Kolombo poetkom avgusta 1492 god poinje svoje putovanje od zapande obale Evrope preko Atlanskog okeana da bi doplovio do istonih obala Indije kako kako je mislio. On u stvari nije bio svejstan da jeotkrio novi kontinent Ameriku.

    Nakon prvih otkria novi putnici postaju sve smjeliji i odvaniji a neki putuju i na najvee planinske vrhove do Himalaja (Mont Everest i Homo Lunga). Tu se pojavlju i Amerigo Vespui, zloinaki Kortez koji je unitio civilizacije Inka, Maja i Acteka, zatim Aleksandar fon Humbolt, Vasko de gama, arls Darvin, Nobile, Magelan i dr. Za ekologiju i biogeografiju posebno vano mjesto imaju naunici koji istrauju prostor i iva bia na tom prostoru gdje su posebno vani Humolt i Darvin.

  • Svi su danas opinjeni biogeodiverzitetom na zemlji, ivom i neivom prirodom.

    Ta raznovrsnost ivog i neivog se uoava u horizontalnom i vertikalnom rasprostranjenjuna svakom koraku a raznovrsnost posebno ivog sveta zaokuplja noge istraivae da se bave problematikom biogeografije.

    Tako se sreu stabla visine i preko 100 m kao npr. Sequoje i Eucaliptusi ali i jako sitni organizmi i sukulentne biljke veliine nekoliko cm. Sreu se statine gotovo nepokretne ivotinje npr. puevi ali i ivotinje poput Geparda koji je najbri od svih ivotinja na svijetu.

  • NAUKA O AREALIMA I RASPROSTRANJENJU BILJAKA (HRONOLOGIJA I AEROLOGIJA)

  • U biogeografiji najznaajniji pojam je areal pod kojim se podrazumjeva prostranstvo koje zauzima neka biljna ili ivotinjska vrsta na povrini zemlje. To je dio kopna ili morskog prostranstva gdje se nalazi neka biljna vrsta ili grupa biljaka ili ivotinjska vrsta.

    Dakle pojam areala sa moe primjeniti i na ivotne zajednice ili biocenoze s obzirom da i one imaju odgovarajue rasprostranjenje jer zauzimaju odreene povrine na kopnu ili na morima.

  • Kompleksna definicija arealaAeral je osnovni objekat prouavanja biogeografije ali je isto tako i jedan od najvanijih fenomena koje istrauje nauka.

    Pod arealom podrazumjevamo povrinu ili prostranstvo na Zemlji koje je zauzeto nekom sistematskom jedinicom (vrstom, rodom ili familijom) biljnog ili ivotinjskog porijekla.

    Sve definicije ne naglaavaju u dovoljnoj mjeri jedno specifino jedinstvo izmeu vrsta i njenih populacija a to jedinstvo je ekoloko, biogeografsko i istorijsko jedinstvo prostora i vrste odnosno populacije i to je jedan specifian i sloen bioloki, ekoloki i geografski kompleks, koji upravo i ini areal.

  • Dakle ono to neka vrsta naseljava je dio biosfere koja se mora shavatati u istorijskoj projekciji.

    Dakle areal mora biti shvaen kao jedan dinamian kompleks koji se viestruko mijenja i u kojem postoje razliita kretanja. Zato areal nije samo prostorni ve i vremenski kompleks sistema vrsta dio biosfere.

  • Areal neke vrste je odreen prostorno vremensko bioloki na Zemljinoj povrini odnosno odreen je kao dio biogeosfere u kome se vrsta preko svojih populacija i jedinki realizuje kao prostorni i vremenski kontinuum.

    Diferenciranja i divrgiranje vrste na nove vrste u toku evolucionog procesa dovodi do sve veeg udaljavanja i osamostaljivanja vrsta u svakom pogledu to nije vezano za ekoloke odnose ve je vezano za funkcionalno prostorne karakteristike.

    Prema tome treba razlikovati areal roda, familije, reda, razreda i dr. Njihov areal je daleko manje funkcionalno prostorno jedinstven od areala vrste pa zato njihovi areali nisu prostorno vremenski kompleksi u svojoj sutini.

    Njihov areal je vie topografsko biogeografski pojam a daleko manje funkcionalno dinamian.

  • Nasuprot tome areal vrste je u velikoj mjeri integrisani dio sistema i kompleks vrsta prostor kao dio biosfere vrijeme.

    Drugim rijeima izmeu areala vrste i areala viih sistematsih kategorija od vrste postoji bitna i sutinskka razlika. Areal viih sistematskih kategorija je prilino apstraktan a s druge strane areal vrste je realan i stvaran.

    Problem areala naglaava jedinstvo izmeu vrts ei prostora.

  • U takvom jednom odreenom prostoru biogeosfere vie ili manje ogranienom koji i jeste areal date vrste vrsta je u neprekidnom dinaminom odnosu sa drugim vrstama i ona je u odreenim i sloenim odnosima sa drugim ekosistemima u kojima se nalazi.

    Areal neke vrste je odreen prstorno vremensko bioloki kompleks na Zemlji odnosno vie manje jasno ogranien dio biogeosfere u kome se data vrsta preko svojih jedinki i populacija realizuje kao prostorni i vremenski kontinuum u skladu sa svojim ekolokim i opte biolokim osobinama kao i istorijskim razvojem vrste i dijela bisfere.

  • U prostoru odnosno nekom arealu sama vrsta ini najvaniji dio areala ili toga prostora. Svaki areal se odlikuje osobinama:

    VeliinaOblikPoloajKarakterom sredita ili centra arealaKrakterom rasprostranjenosti vrste (struktura areala)Granicama areala i dr.

  • Te osobine su rezultat djelovanja spoljanjih procesa u rasprostranjenju vrste koje su uslovljene njenim sledeim osobinama:

    Ekoloke osobine vrsteEkolokim potrebama i mogunostima vrsteEkolokim uslovima sredine

    Istorijski procesi rasprostiranja areala zavise od uticajnih faktora koji mogu biti prirodni i vjetaki pa shodno tome razlikuju se:

    Prirodni i Vjetaki areali

  • Prirodni areali su obrazovani pod uticajem prirodnih faktora (geografski, orografski, klimatski, edafski i dr.)

    Vjetake areale je obrazovao ovjek koji date biljne vrste rasprostire namjerno ili sluajno a takve areale imaju obino kulturne i korovske vrste (introdukcija biljnih i ivotinjskih vrsta)

  • Kartiranje i kartografija arealaAko se areal neke vrste predstavi kartografski postaje dostupan za odreena prouavanja i tada se razliiti areali mogu uporeivati.

    Preduslov da se areal predstavi kartografski jeste da se vrsta ili individue populacije pronau na terenu u to je mogue veem broju mjesta na kojima se nalaze u okviru svoga areala te da se utvrdi to vei broj njenih nalazita i lokaliteta na kojima vrsta ivi.

    Osnovni metod predstavljanja areala je metod punktiranja. Pri tome se svako mjesto, nalazite i lokalitet svake vrste nanosi na odgovarajue mjesto na geografskoj karti i to u obliku take, krstia ili kruia i sl.

  • Ovakav areal da je podatke o:

    optem obliku arealanjegovoj veliinikonkretnim mjestima na kojima se vrsta nalazigustini naseljenosti vrste rasporedu lokalitetastrukturi areala i sl.

    Takasto predstavljanje areala ima smisla ako se radi o krupnijoj razmjeri karte i jedino je prihvatljiv nain ako areal vrste nije dovoljno ispitan.

  • U sluajevima kada je areal neke vrste dovoljno prouen i kada ima evidencija o velikom broju lokaliteta tako da nova nalazita nee promjeniti u sutini mnogo sliku o arealu primjenjuje se konturni metod (metod konture). Ovim metodom se povezuju sve krajnje take rasprostranjenja i granina nalazita jednom linijom ili konturom.

    Prednosti ovog naina su jasne ali se gube podaci o konkretnim takama i lokalitetima od kojih se polo pri kartiranju areala. Zato se najee primjenjuje kombinacija takastog i konturnog metoda. Predstavljanje areala pomou sjedinjavanja punktiranog i konturnog metoda treba priznati kao najsavremeniji.

  • RASPORED (NASELJENOST) VRSTE U AREALUBiogeografski i ekoloki veoma je vana injenica da vrste prostor svojih areala ne naseljavaju u potpunosti.Uvijek u svakom arealu, makako inae on bio gusto naseljen svojom vrstom, postoje vei ili manji meuprostori u kojima se data vrsta ne nalazi.Areal Abies alba

  • Ovakva nepotpuna naseljenost vrste u arealu rezultat je kombinovanog dejstva dva faktora:

    nehomogenosti teritorije areala, koja od mjesta vie ili manje varira u pogledu ekolokih uslova koje prua ivim biima i

    vee ili manje ekoloke ogranienosti date vrste, koja zbog svojih ekoloko biolokih osobina nije u stanju da ivi na svakom mjestu u okviru svog areala

  • Biotiki faktori, vie ili manje specifian na svakom datom mjestu, u velikoj mjeri odreuje topografiju vrste. Vaan uticaj biocenoze kao cjeline, tako da se data vrsta u nekim djelovima svog areala ne moe naseliti jer je u tome ograniava postojea biocenoza.Ukoliko je teritorija areala jednostavnija u pogledu reljefa utoliko e i naseljenost, odnosno raspored vrste u njemu biti gui i homogeniji. Najravnomjerniji raspored se zato i moe oekivati prije svega u prostranim ravniarskim predjelima.

  • Nacionalni park Tarangire u Tanzaniji tipina suna savanaPrak prirode PapukPark prirode Telaica

  • PORJEKLO AREALAMoemo rei da je formiranje svakog areala vie ili manje dugotrajan istorijski proces, koji se odvija na bazi ekolokih i biogeografskih zakonitosti i odnosa, pa da je pitanje o porijeklu danas postojeeg areala u stvari pitanje o prvim fazama njegovog formiranja i daljem toku tog procesa, sve do dananjih dana.

    Formiranje areala se ostvaruje u toku ivota bezbrojnih pokoljenja jedinki i populacija date vrste, od njenog nastajanja odnosno njenog evolucionog vrhunca i stabilnog trajanja, pa sve do njene propasti i iezavanja kada iezava i njen areal.

  • U procesu formiranja areala treba uoiti dvije faze:irenje areala do krajnje moguih granica pod datim uslovima iouvanje tih granica, odnosno osvojene teritorije u prethodnoj fazi, s obzirom na fluktuiranje ekolokih uslova i konkurenciju drugih vrsta.Areal je istorijski uslovljen. Pitanje o porjeklu areala neraskidivo je povezano sa pitanjem o porjeklu vrsta. U to nas ubjeuje naturalizacija mnogih vrsta u podruja u kojima se do sada nije nalazila. Te vrste ovjek je iz njihove postojbine prenio namjerno ili sluajno, u nova podruja, u kojima se ranije nisu nalazila, a potom su se one tu dobro snale, naselile su ta nova podruja, naturalizovale su se, i tako stvorile svoj novi areal ili novi dio svog areala, koji sada zbog toga moe biti disjunktnog tipa.

  • U vezi sa svim ovim mogunostima Paoski razlikuje sedam tipova areala bliskih vrsta:

    zajedniki, samostalni (razdvojeni ili takvi koji se neposredno nadovezuju,djelimino naleui, dvostruko prileui,prekopojasni, razdvojeni sa ostrvastim ukljuivanjem iukljueni.

  • Zakon migracije, od izuzetnog je znaaja. Upravo se na osnovu tog zakona moe objasniti porjeklo areala osamostaljenih vrsta koje se prostorno zamjenjuju (vikarne vrste).

    Za formiranje areala veliki znaaj imaju procesi vezani za postanak vrsta. U tom smislu formiranje novih vrsta, koje predstavljaju sloenu genetiku pojavu koja u raznim sluajevima tee na razliit nain.

  • Za formiranje novih areala veoma je interesantno i znaajno stvaranje novih vrsta putem poliploidije. To je numerika aberacija pri kojoj dolazi do uveanja broja ukupnih garnitura hromozoma. Ako se u tjelesnoj eliji nalazi vie od dve, a u polnoj vie od jedne garniture hromozoma onda su takve elije poliploidne.

    To znai da dolazi do dubokih promjena u elijskom jedru roditeljske vrste. Pri tome dolazi do umnoavanja normalnog broja hromozoma, tako da od prvobitne diploidne vrste nastaju tetraploidne, heksaploidne itd. Te promjene dovode do stvaranja vie ili manje izraenih novih osobina kod poliploidne vrste.

  • GRANICE AREALAVe smo vidjeli da se oblik i veliina areala mogu predstaviti zatvorenom linijom izmeu krajnjih, graninih taaka (lokaliteta) do kojih je rasprostranjena data vrsta. Ta linija predstavlja u stvari granicu areala, odnosno granicu rasprostranjenja date vrste.

    Neka vrsta ne moe proiriti svoj areal uslijed odreenih mehanikih prepreka, npr. planinskih lanaca, morskih prostranstava ili pustinja.

    U izvjesnim sluajevima, vrsta je u stanju da savlada nove barijere zahvaljujui raspostranjenju sjemena i plodova posredstvom vrlo aktivnih agenasa (ptice).

  • Areal smre (Picea abies)

  • Veliki broj vrsta biljaka ogranien je u svom rasprostranjenju stvarnim granicama, pa granice njihovih areala predstavljaju zaista i krajnje mogunosti njihovog irenja s obzirom na uslove sredine. To je obino sluaj u vezi sa klimatskim granicama.Moe se rei da dva klimatska faktora, temperatura i vlaga imaju odluujui znaaj za rasprostranjenje biljaka.

    Klasifikacija arealskih granica (Staninski): Stativne granice: impeditne, stacione, rivalitatne, reliktne. Tranzitne granice: progresivne i regresivne (granice se mjenjaju poveavanjem i smanjivanjem areala)

  • Impidentne granice su uslovljene sadanjim prisustvom takvih fizikih barijera koje sadanje vrste nisu u stanju da preu (mora, okeani, jezera, planine i dr.).

    Stacione granice uslovljene su odsustvom odreenih stanita koja su potrebna datoj vrsti za ivot. Dakle neka vrsta se rasprostire tano sa granicama odreenog stanita (livada, uma, stepa i sl.).

    Rivalitatne granice granice koje su uslovljene prisustvom druge vikarne vrste koja je ekoloki i bioloki bliska vrsta koja kroz borbu za opstanak ne dozvoljava datoj vrsti da se rairi u njenoj oblasti.

    Reliktne granice to je ostatak iz prolosti i rezultatnta djelovanja nekih uzroka u prolostikoji se u savremenim uslovima teko mogu objasniti

  • U principu postoje dva razliita tipa arealskih granica kod sasvim formiranih areala: mehanike i ekoloke. Ako se radi o mladoj vrsti, koja je jo uvijek u fazi prostorne ekspanzije, ekoloke granice su vrlo promjenjive i vrsta e se iriti sve dok ne zauzme sva stanita koja joj odgovaraju.

    Potrebno je imati u vidu da su granice areala gotovo uvijek rezultat dugotrajnog istorijskog procesa.

    Nema sumnje da klimatske prilike spadaju meu najznaajnije faktore koji determiniu prirodne i istorijske granice areala, izuzimajui one sluajeve kada mehanike barijere onemoguavaju datoj vrsti da realizuje granice svog areala u skladu sa svojim ekolokim mogunostima. Moe se rei da dva klimatska faktora, temperatura i vlaga imaju odluujui znaaj za rasprostranjenje biljaka.

  • Klimatske granice razliitih vrsta bie razliite, neke e biti odreene visokom temperaturom, a neke naprotiv niskom, a drugim u vezi sa izobilnom vlagom.

    Sjeverne granice rasprostranjenja jednogodinjih biljaka odreene nedovoljnom toplotom u zimskom periodu, i to nedovoljnom sumom toplote, poinjui od dana kada je temperatura dovoljna za poetak vegetacije date vrste i zavravajui danom u kome je ona toliko niska da se vegetacija prekida.

    to se tie njihovih junih granica, one su odreene nedostatkom vlage za vrijeme ljeta.

    Osim klimatskih faktora, granice areala su odreene i drugim ekolokim faktorima, npr. pedolokim, a takoe i biotikim i antropogenim.

  • Granice areala:Mehanike graniceEkoloke granice klimatske granice edafske i geoloke granice biotike graniceIstorijske granice4. Antropogene granice

  • OBLIK AREALA (ILI TIPOVI AREALA)Areali se u pogledu oblika (tipova) meu sobom veoma razlikuju. Tako npr. neki su u obliku traka (trakasti areal) i pruaju se du rijenih tokova. Oni svojim oblikom ukazuju da je njihov areal vezan za vlane uslove rjenih dolina uz rijeni tok. U nekim zemljama, sa manje ili vie suvom klimom, uzan pojas du rijeka zauzimaju tzv. galerijske ume, koje su izgraene upravo od vrsta drvea koje imaju trakaste areale.Dva osnovna tipa areala: Kompaktan (jedinstven) i Disjunktivni (nejedinstven razjedinjen).

  • Kompaktni areali sastavljeni su od jednog jedinog dijela.Disjunktivni areali, naprotiv, sastavljeni su od dva ili vie dijelova. S obzirom da su disjunktni areali izvanredno znaajan fenomen u fitogeografiji, izdvajamo:Evroazijsko-sjeverno amerika disjunkcijaSjeverno atlantska disjunkcijaSjeverotihookeanka disjunkcijaPantropska disjunkcijaPaleotropska disjunkcijaNeotropska disjunkcijaJunotihookeanka disjunkcijaJunoatlantska disjunkcijaAntartika disjunkcija

  • VELIINA AREALAVeliina biljnih areala moe biti veoma razliita: od onih ogromnih koji obuhvataju gotovo itavu zemljinu loptu, pa sve do onih najmanjih koji se prostiru na svega nekoliko km2. U prvom sluaju to su kosmopolitne vrste sa kosmopolitskim arealom, dok su u drugom sluaju u pitanju vrste sa vrlo uskim rasprostranjenjem. To su endemine vrste sa endeminim arealom. U stvari, biljnih kosmopolita u bukvalnom smislu rijei nema, jer u stvari ne postoje vrste koje bi mogle da na zemlji ive svuda gdje je ivot mogu.

  • RELIKTIU vezi sa endemizmom je i pojava reliktnosti tj. mnoge endemine vrste su istovremeno i reliktne. Reliktna vrsta od latinskog relictus onaj koji je ostavljen, ostatak je u stvari ostatak iz prolosti nekad daleko rasprostranjenije vrste sa daleko manjim arealom nego u prolosti, na vrhuncu svog rasvjeta (reliktni areal). Zadrala je svoje ranije ekoloke osobine ne uspjevi da se dovoljno brzo prilagodi novonastaloj situaciji. Kao nesumljivo reliktnu vrstu treba istai Ginko biloba (tzv. ivi fosil), koji je nekad bio iroko rasprostranjen u Sjevernoj Americi i Evroaziji, a danas je njegovo stanite svedeno samo na neka mjesta u zapadnoj Kini

  • ELEMENTI FLOREPod elementima flore podrazumjevaju grupe biljnih vrsta sa vie ili manje slinim geografskim rasprostranjenjem svojih areala, pri emu svaka takva grupa, predstavlja poseban florni element.

  • VRSTE ELEMENATA FLOREPrema Valteru moemo razlikovati slijedee elemente flore:1. Geoelement ili geografski element flore2. Genetiki element flore3. Hronoelement ili istorijski element flore4. Migroelement ili doseljeniki element flore5. Cenoelement ili biogeocenoloki element flore6. Ekoelement ili ekoloki element flore

  • GEOGRAFSKI ELEMENTI FLORE1.Evropski element flore2. Arktiki element flore3.Sjeverni ili borealni elementi flore4. Srednjoevropski element flore5. Atlanski element flore 6. Mediteranski element flore7. Pontijski element flore8. Turanski element flore9.Planinski (alpijski) element flore

  • Evropski elemenat floreOvdje pripadaju vrste koje se nalaze u itavoj EvropiImaju manje vie ravnomjerno rasprostranjenje u itavoj Evropi

    Arktiki elemenat floreOvdje pripadaju vrste koje se nalaze na krajnjem sjeveruTo su podruja kontinentalnih tundri i arktikih ostrva(zapadno arktiki i istono artiki florni elementi)

  • Sjeverni ili borealni elemenat floreVrste iz sjeverne zone etinarskih uma (evroborealni elementi, subborealni elementi i dr.)

    Picea exelsa, Larix sibirica, Betula pubescens (Sjeverni elementi flore)

    Pinus silvestris, Juniperus communis, populus tremula, Sorbus aucuparia, Rubus ideaus (Subborealni elementi flore)

  • Srednjeevropski elemenat floreTo su vrste iji se areali nalaze u sredinjem dijelu Evrope (Quercus robur)

    To je uglavnom podruje irokolisnih liarskih uma umjerene zone

    Ovo podruje je znatno toplije nego podruje etinarskih uma (Carpinus betulus, Fagus silvatica, Quercus petraea, Dentaria bulbifera, Acer pseudoplatanus

  • Atlanski element floreObuhvata primorske oblasti Evrope od srednje Norveke do Portugalije

    Tu je prisutna ekstremna okeanska klima

    Razvijene su listopadne ume sa mnogim zimzelenim vrstama drvea i bunja

  • Mediteranski (sredozemni) elemenat florePripadaju vrste koje su rasprostranjene u mediteranu, a odlikuje se podruje sa odsustvom hladnog zimskog perioda i ljetnjim periodom sue i visokim temperaturama (Quercus ilex, Arbutus unedo, Salvia officinalis, Olea sativa, Buxus sempervirens

  • Pontijski elemenat floreVrste koje se nalaze u juno ruskim i juno sibirskim stepama. To je kontinentalni florni elemenat, vezan za stepu, prisutna tvrdolisna vegetacijaPeriod mirovanja vegetacije je uslovljen jako izraenom kontinentalnom klimom

  • Turanski elemenat floreRasprostranjen je u srednjeazijskim polupustinjama i pustinjamaTuranske nizije oko i istono od Kaspijskog jezera.(Artemisia maritima pelen)

    Planinski elemanat flore

    To su ekoloki specifine planinske oblastiEkoloka izolovanost najviih podruja planina uzrokuje nastanak specifine ruderalne vegetacije (Lilium martagon)

  • OSNOVNI POJMOVI EKOLOGIJEEkologija je nauka koja prouava odnose organizama (biljke, ivotinje i mikroorganizmi) i ivotnih zajednica (biocenoza) prema uslovima spoljanje sredine, kao i odnose koji postoje izmeu samih ivih bia u biocenozama.

    Ojkos (gr.) dom, stanitelogos (gr.) - nauka

  • Ekosistem je takva ekoloka cjelina koja obuhvata ivotnu zajednicu i prostor u kojem se ona nalazi, prostor sa svim spoljanjim uslovima (klima, edafski faktori, orografski faktori, biotiki faktori ). Ekoloki sistemi su uglavnom veliki makrosistemi a takva je upravo biosfera.

  • Ekoloki odnosi kroz borbu za opstanak

    Sve biljke i ivotinje se razvijaju pod uslovima spoljanje sredine i u tim uslovima one prolaze kroz borbu za opstanak. Zbog toga biljke i ivotinje stiu osobine okje e im pomoi da preive u okrutnim uslovima spoljanje sredine (niske temperature, visoke ekstremne temperature, velika vlaga i dr.)

    Ta borba ivih organizama za opstanak je aktivna a najee se izraava kroz potrebu vrste da proiri svoj areal odnosno da povee povrinu na kojoj je naseljena. Tako nastaju meusobni sukobi i konkurencija izmeu biljnih i ivotinjskih organizama (borba izmeu mesodera, borba biljaka za prostor, biljoderi i dr.)

  • Takoe je karakteristian odnos livadske vegetacije i nove ume koja nastaje na livadi i kada biljne vrste travne vegetacije na mogu da opstanu nakon irenja ume na livadama.

    Znaajan je istorijski faktor i vrijeme koji zajedniki utiu na meusobnu adaptaciju organizama i pomaganje jedni drugima. Tako se neke biljne vrste ne bi mogle razvijati bez prisustva drugih . Najbolji primjer su nae mjeovite ume sastavljene od heliofita i sciofita.

  • Osnovni pojmovi ekologije

    Spoljanja (ivotna) sredina podrazumjeva se kompleks faktora ive i neive prirode koji na biljke i ivotinje djeluje na onom mjestu na kojem one ive.

    Osnovni ekoloki faktori su klimatski, edafski, orografski i biotiki faktori.

    Biotop (ivotno stanite) podrazumjeva se naseljeni prostor koji se odlikuje specifinim kompleksom i kombinacijom ekolokih faktora i predstavljaju osnovne topografske jedinice u ekologiji (potok, jezero, uma, pustinja i sl.).

    Biocenoza podrazumjeva se iva bia koja vode zajedniki ivot u vidu ivotnih zajednica u biotopima. Meu njima postoje jasne fizionomske razlike (bara, livada, uma i sl.). Biocenozu ine populacije razliitih biljnih i ivotinjskih vrsta.

  • Populacija to je grupa jedinki iste vrste kaja naseljava odreeni prostor i koje pripadaju odreenoj biocenozi i koje imaju jedan skup istih nasljednih faktora. Jedinke su povezane odnosima razmnoavanja i ukrtanja. Populacija se odlikuje slinim adaptivnim mogunostima i slinim ekolokim potrebama. To je grupa jedinki sa nizom zajednikih genetikih i ekolokih osobina.

    Populacija se odlikuje nizom osobina:

    GustinaBrojnostProstorni rasporedNatalitetMortalitetUzrasna strukturaBiotiki potencijalTok rastenja i odravanjaBrzina rastenja i dr.

  • Gustina populacije predstavlja broj individua neke vrste na jedinici povrine ili zapremine.

    Brojnost populacije koja odreuje njenu gustinu zavisi od odnosa izmeu prirataja raanjem i smrtnosti. Velika brojnost se javlja npr. kod gradacije insekata (gubara, potkornjaka i sl). Praenje brojnosti populacije ima veliki praktini znaaj.

    Unutranji potencijal populacije koji regulie poveanje populacije zove se biotiki ili reproduktivni potencial. Jedan par domae muve za godinu dana imao bi potomstvo od 1524 jeidnki.

    Meutim ovom biotikom potencijalu se suprostavlja sredina i to je faktor koji ne dozvoljava maksimalno mogue razmnoavanje i maksimalnu brojnost populacijepa je brojnost populacije rezultat djelovanja otpora sredine i biotikog ptencijala.

  • Za regulisanje brojnosti veliki znaaj imaju i konkurentski odnosi izmeu jedinki iste populacije (borba za hranu) ali i konkurencija izmeu razliitih populacije koje naseljavaju isti ekosistem.

    Takoe su znaajni i fizioloki procesi (stres) koji se javljaju upravo u uslovima velike brojnosti i prenamnoenja kada dolazi do izraenih konkurentskih odnosa.

    Natalitet populacije je produkcija novih jedinki u populaciji u odreenom vremenu (raanje, piljenje, isklijavanje, deoba i sl.).

    Za odravanje vrste potrebno je da kapacitet razmoavanje neke vrste u itavoj njenoj istoriji bude takav da obezbjedi veu produkciju jedinki nego to je njihovo uginjavanje to znai da stepen preivljavanja mora biti dovoljan u nizu uzastopnih pokoljenja uprkos nepovoljnim spoljanjjm faktorima i neprijateljima tj. uprkos otporu sredine.

  • Potencijal razmnoavanja je maksimalna mogua plodnost date vrste koja bi se mogla ostvariti u optimalnim spoljanjim uslovima.

    Stopa nataliteta je produkcija novih jedinki u populaciji izraena u jedinici vremena to znai da je to broj jedinki roenih u populaciji u toku odreenog vremena (dan, mjesec, godina i sl.).

    Fizioloki natalitet je najvee mogua produkcija novih jedinki s obzirom na fizioloke mogunosti date vrste.

    Ekoloki natalitet je stvarna vrijednost tj. produkcija novih jedinki ostvarena u datim ekolokim uslovima spoljanje sredine u biocenozi.

  • Moratlitet je smrtnost jedinki u populaciji koja se izraava brojem uginulih jedinki u jedinici vremena i to je negativan faktor rastenja populacije.

    Stopa mortaliteta je broj uginulih jedinki date populacije u jedinici vremena i to je opta stopa mortaliteta. Postoji i specifina stopa mortaliteta koj apodrazumjeva stopu smrtnosti jednog pola, starosne kalse, uzrasta i sl.

    Fizioloki mortalitet je smrtnost usljed fizioloke starosti jedinki, rijetko se ostvaruje jer postoje problemi spoljanje sredine a za nju su potrebni optimalni uslovi spoljanje sredine.

    Ekoloki mortalitet se realizuje pod postojeim ekolokim uslovima koji su veoma promjenljivi i nerijtko i nepovoljni.

  • Biogeocenoza biocenoze u sloenim procesima prilagoavanja i konkurencije stupaju u odnose sa ivotnim stanitem obrazuju i izgrauju biogeocenozu (ekosistem), kao vrhovnu sintezu u ekologiji (makrosistem).

  • PODJELA EKOLOKIH FAKTORANa nekom stanitu, ekoloki faktori djeluju kompleksno, kao cjelina.

    Oni se uzajamno uslovljavaju i mjenjaju, tako da je samostalno dejstvo jednog faktora nemogue.

    Sve ekoloke faktore moemo podjeliti na abiotike i biotike.

  • ABIOTIKI FAKTORI

    Pod abiotikim faktorima se podrazumjevaju fiziko-hemijski uslovi sredine.

    U abiotike faktore spadaju:

    Klimatski faktori odreuju karakter klime neke oblasti. Klimatski faktori obuhvataju svjetlost, temperaturu, vlanost i vazduh.

    Edafski faktori obuhvataju fizike, hemijske i bioloke osobine zemljita

    Orografski faktori obuhvataju osobine reljefa (nagib, ekspozicija, nadmorska visina i kupiranost terena)

  • 1. KLIMATSKI FAKTORI

    Tempreatura

    Za rast i razvoj svake biljne ili ivotinjske vrste neophodna je odreena minimalna koliina toplote.

    Biljke su vie prilagoene niskim nego visokim temperaturama.

    Prema karakteru prilagoenosti na temperaturne prilike, razlikujemo dvije grupe ivotinja:

    poikiloterme (hladnokrvne)

    homoterme (toplokrve)

  • Voda i vlanost

    Za ivi svijet voda ima ogroman znaaj. Osnovni ivotni procesi u eliji ne mogu se ni zamisliti bez vode. Kao ekoloki faktor, voda je vrlo znaajna i za vodene i za suvozemne biljke.

    U odnosu na vodni reim razliitih stanita i na karakter biljnih adaptacija, moemo razlikovati sljedee ekoloke forme biljaka:

    hidrofite (vodene biljke)

    higrofite (biljke na veoma vlanim stanitima)

    mezofite (biljke na umjereno vlanim stanitima)

    kserofite (biljke na suvima stanitima)

  • Svjetlost

    Jedini vaan izvor prirodne svjetlosne energije na Zemlji je Sunevo zraenje. Kvalitet i intenzitet svjetlosti mjenjaju se idui od ekvatora ka polovima.

    Za formiranje svjetlosnih uslova bitna je i nadmorska visina. Moemo razlikovati sljedee vrste:

    heliofitne ( ne podnose zasjenenost)

    skiofitne (nalaze se u uslovima vee ili manje zasjenenosti)

    poluskiofitne (uspjevaju najbolje u uslovima pune dnevne svjetlosti i izvjestan stepen zasjenenosti)

  • Jaa svijetlosti ima uticaj na poveanje temperature vazduha, smanjivenje relativne vlanosti vazduha a u Skandinaviji jaa svijetlost ima uticaj na bolju humifikaciju i mineralizaciju.

    Prizemna flora sciofita:

    Oxalis acetosella, Dentaria bulbifera, Convallaria majalis, Mercurialis perennis, Aspidium filix-mas, Athyrium filix-femina, Hepatica triloba, Paris quadrifolia, Orobus vernus i dr.

  • Prizemna flora hHeliofita:

    Calluna vulgaris, Epilobium sp., Senecio sp., Galium vernum, Salvia glutinosa, Festuca ovina i dr.

    Pojava ovih vrsta ne zavisi iskljuivo od svijetlosti ve i od ostalih ekolokih faktora, a prije svega od od kiselosti zemljita.

  • Na siromanijem zemljitu u hranljivim materijama kao i na suvom zemljitu na stanitima sa niskom temperaturom i sa poveanjem geografske irine potreba biljaka za svijetlom je sve vea.

    Takoe poveanjem nadmorske visine raste potreba za svijetlom.

    Ako se biljke nalaze u povoljnim uslovima sredine potreivae manju koliinu svijetlosti.

    Odnos vrsta drvea prema svijetlosti zavisi od uslova sredine i od starosti.

  • Odnos umkog drvea prema svijetlosti utvrivan je na bazi sljedeeg:

    Anatomska graa lista

    Brzina ienja debla od grada

    Brzine prirodnog proreivanja

    Koliine lia

    Izgled podmlatka

    Habitus

    Prizemna flora

  • Sva istraivanja pokazuju da se moe prihvatiti klasifikacija vrsta drvea u pogledu odnosa prema svijetlosti:

    Heliofite (ari, crni bor, bijeli bor, munika, hrastovi, breza, topole, vrbe, bagrem i dr.

    Sciofite (tisa, jela bukva, smra, omorika)

    Polusciofite (duglazija, molika, strobus, javori, jaseni, pitomi kesten, brest, grab, lipa i dr.

  • VAZDUH

    Vazduh djeluje na iva bia svojim fizikim ihemijskim osobinama.

    Hemijske osobine vazduha zavise od njenog gasnog sastava.

    Vazduh zapreminski sadri 78% azota, 21% kiseonika, 1% argona i oko 0,03 % ugljen dioksida.

    Za ivot biljaka i ivotinja najvie znaaja imaju vlanost vazduha, temperatura vazduha, sastav vazduha i vazduna strujanja.

  • Utvreno je da duina vegetacionog perioda zavisi od geografske irine i nadmorske visine, a promjenom ovih faktora mijenja se i temperatura vazduha (porastom geografske irine i nadmorske visine vegetacioni period je sve krai).

    Niske temperature u proljee zadravaju otvaranje pupoljaka i listanje a niske temperature u ranu jesen dovode do ranijeg opadanja asimilacionih organa.Temperatura vazduha

  • Vegetacioni period poinje kada je srednja temperatura vazduha vea od 10oC azemljita vee od 5oC.

    Duina vegetacionog perioda se odreuje praenjem poetka i zavretka osnovnih fenofaza i periodinosti u smjenjivanju razliitih razvojnih faza.

    Razvoj lisnih i cvijetnih pupoljaka predstavlja poetak vegetacionog perioda, a opadanje lia sa grana kraj vegetacionog perioda, dok u praksi je kraj vegetacionog perioda kada lie uti.

  • Pod ekstemnim temperaturama podrazumjevaju se sve temperature koje negativno djeluju na biljne organizme, a naroito temperature u toku vegetacionog perioda.

    U tom smislu razlikujemo:

    Ekstremno niske temperature (znaajne za umu ako su manje od 0oC i

    Ekstremno visoke temperature.

  • U zavisnosti na koji nain dolazi do sniavanja temperature vazduha razlikujemo:

    Advektivne mrazeve koji nastaju kada velike mese hladnog vazduha dou idaljenih krajeva i izazovu sniavanje temperatur evazduha ispod 0oC na velikim povrinama i

    Radiacione mrazeve koji nastaju zavrijeme tihih, mirnih i vedrih noi kada usljed zraenja toplote iz zemljita doe do sniavanje temperature ispod 0oC na manjem prostoru pa su oni lokalnog karaktera i ei se deavaju.

  • Ovi mazevi su esta pojava skoro svake godine u uskim dolinama koje su vlane i zaklonjene pa nema kretanja vazdunih masa i ta mjesta se nazivaju mrazita.

    Njih karakterie inverzija temperature a tu inverziju prati i inverzija vegetacije. Na manjim nadmorskim visinama u tim mrazitima javlja se zajednica Aceri Fraxinetum, dok na veim nadmorskim visinama javlja se zajednica Piceo excelsae inversum (ume mrazine smre).

  • Primjer strujanja vazduha i nastanka mrazita

  • Prema otpornosti na ekstremno niske temperature sve nae vrste du podijeljene u tri grupe:

    Otporne: ari, borovi, breza, grab, brijest, topole, vrbe

    Osjetljive: jela, bukva, hrastovi, jaseni, pitomi kesten, bagrem

    Srednje osjetljive: smra, omorika, duglazija, javori i lipa.

    Otporne vrste se na mrazitima ili na otvorenim prostorima prve nasele kao pionirske vrste npr Juniperus communis ili breza i trepetljika pa tek onda dolaze vste koje su manje otporne.

  • uma i ekstremno visoke temperature vazduha

    Ekstremno visoke temperature vazduha utiu na umu:posredno i neposredno.

    Posredan uticaj se ogleda u poveanju transpitacije biljaka i isparavanju iz zemljita.

    Ovaj uticaj je izraen poslije istih sjeajer je velik priliv svijetlosti i poveava se temperatura zemljita a to je negativno za ponik koji propada.

    Naime deava se da se insolacijom zemljite moe zagrejati do +54oC i tada nastaje koagulacija protoplazme elija koje su u vratu korijena mladih jednogodinjih biljakate ponik izgleda kao da je pregaena ta pojava se naziva polijeganje ponika, jer su unitene elije kambijuma.

  • Neposredan uticaj se ogleda u tome da pod uticajem insolacije pri temperaturi 45 do 55oC dolazi kod mladih biljaka sa glatkom korom do opaljivanja kore a izumiranjem elijica kambijuma i do opadanja (odlubljivanja) kore (bukva, grab, mlada stabla jele i smre i dr.).

    Na ove tetne pojave otpornije su heliofite jer se razvijaju u rijeem sklopu i imaju deblju koru za razliku od sciofita koje se razvijaju u guem sklopu i imaju tanju koru.

    Ako o tome ne vodimo rauna pa npr. izvodimo jake prorede kod sciofita ova oteenja se pojavljuju.

  • Za razliku od svjetlosti gdje moemo na osnovu fenotipa da zakljuimo o odnosu vrsta prema svjetlosti kod temperature vazduha to nije mogue.

    Nemogue je doi do nekih kvantitativnih pokazatelja ali ipak kaemo da u razvoju biljnog organizma postoje tri kardinalne take:

    Minimum kada pri toj temperaturi poinju ivotne aktivnosti biljkeMaksimum kada pri toj temperaturi prestaju ivotne aktivnosti biljkeOptimum kada ivotne aktivnosti biljke dostiu kulminaciju

  • Najbolji primjer uticaja ume na temperaturu vazduha iznad golih povrina u neposrednoj blizini ume ogleda se ako analiziramo kruenje vazduha u toku ljeta i po danu (slika ). Pri tome razlikujemo dva toka vazduha:

    Prvi tok je iz ume na otvoreni prostor. Hladne vazdune mase iz ume, kao specifino tee dolaze na gole povrine i utiu da se zagrijani vazduh na golim povrinama kao specifino laki podie uvis i hladi se u visini kruna stabala u dodiru sa njima.

    Drugi tok je sa otvorenog prostora u umu. Tako rashlaeni vazduh prodire u unutranjost ume u visini kruna stabala jer se tu nalazi topliji i specifino laki vazduh to utie na sputanje hladnijih masa nanie. Time je zatvoren krug kruenja vazduha izmeu ume i golih povrina, a u toku noi i ljeti kruenje vazduha ima suprotan tok.

  • SASTAV VAZDUHA

    U vazduhu se nalazi:azota 78.0 %kiseonika 21.0 %ugljendioksida 0.03 %ostali gasovi i esticeSastav vazduha se malo mijenja. Od posebnog je znaaja ugljen dioksid jer je suva supstanca drvne mase satavljena od 40 % ugljika. Ako se koliina CO2 povea na 0.06 % to je dav puta vea asimilacija pa je i prirast drvea vei npr. kod bora.

  • Izvori ugljendioksida

    Ugljedioksida ima najvie u vazduhu a tu dolazi:

    sagorijevanjem erupcijama vulkanadisanjemradom mikroba (njaznaajnije)

    Stvaranje ugljendioksida u zemljitu i njegovo izbacivanje u atmosfeu naziva se disanje zemljita. Taj proces je suprotan od fotosinteze jer se vri destrukcija organske materije:

    Koliina ugljendioksida u zemljitu je do 10 puta vea nego u vazduhu i tu glavna uloga pripada mikrobima. Koliina CO2 se mjenja i ljeti za vrijeme kie ga ima najvie.

  • tetni gasovi iz industrijskih dimnjaka unitavaju umski pokriva. To je indikativno ko Borskog rudnika gdje na oko 30 km nema praktino umske vegetacije. Naroito su negativni CO3 i S3 (kameni ugalj).

    Oni kada dou u dodir sa asimilacionim organima izazivaju velika oteenja i smanjuju prirast jer su otrovni. ume na vlanom i plodnom zemljitu su otpornije na tetne gasove.

    Fabriki gasovi kada se spoje sa kinim kapima nastaju kisele kie koje odlaze u zemljite (ispiraju mineralne materije) a negativno djeluju na mikroorganizme. Sva sumporna jedinjenja u vazduhu H2S, SO2 utiu na ispravljanje modanih vijuga.

  • Odnos umskog drvea prema tetnim gasovima u vazduhu

    Liari su otporniji jer na sebi ne zadravaju asimilacione organe stalno. Zato je jela najosjetljivija.

    Podjela vrsta drvee prema osjetljivosti je sledea:

    Osjetljive jela, smra, omorika, molika, strobus, jaseni, lipa

    Srednje osjetljive duglazija, munika, bukva, grab, bagrem

    Otporne ari, crni bor, bijeli bor, hrastovi, javori, brijest, topole i dr.

  • Interesantna je podjela Krasinskog u Rusiji:

    Bioloki otporne vrste koje regeneriu povreene organe (Fraxinus americana i zova)

    Morfoloko anatomski otporne vrste koje imaju grau lista takvu da spreava prodiranje tetnih gasova (imir, pajavac i razne sukulente)

    Fizioloki otporne vrste kod kojih je pH vrijednost elijskog soka vea (neutralna reakcija) pa su te vrste jako otporne na tetne gasove (Lonicera, Cupresus, Solanum i dr.).

  • ATMOSFERSKI TALOZI I UMAIzvori vlage

    Sva vlaga vodi porijeklo od mora i okeana ali za umu neposredni izvori vlage su:

    Atmosferski talozi,Vlaga u vidu vodene pare iVlaga zemljita

  • Poznato je da voda ini ak i 90 % od ukupne teine biljke. Pored toga nijedan znaajniji fizioloki proces (fotosinteza, disanje, transpiracija, ishrana i dr.) kod biljaka ne moe se odvijati bez uea vode.

    umsko drvee je organizam sagraen od organskih jedinjenja gdje pored ugljenika i kiseonika se nalazi i vodonik kojeg biljke uzimaju iz vode. Protoplazma sadri do 80 % vode.

    Engler je utvrdio da uma godinje ispari 3000 m3/ha vode, a to je 3-4 puta vie nego na livadi ili otvorenom prostoru. Voda ima znaajnu ulogu u procesima humifikacije, pedogenetikim procesima, u hidrohoriji i hidrofiliji a vlaga sa temperaturom utie na raspored umske vegetacije (pojava tropske, subtropske, pustinjske vegetacije kao i pojavu tajgi, stepa, tundri i dr.).

  • Prema vlazi vazduha biljke se dijele razliito u sljedee grupe:

    Higrofilne vrste (vrste koje trae vrlo velike koliine vlage > 80%) vrbe, topole, lunjak i poljski jasen

    Mezofilne vrste (vrste koje trae velike koliine vlage od 71 do 80 %) jela, duglazija, smre, omorika, strobus, bukva, javori, bijeli jasen, grab i lipa.

    Kseromezofilne vrste (vrste koje trae umjerene koliine vlage od 61 do 70 %) omorika, bijeli bor, kitnjak, pitomi kesten

    Kserofitne vrste (vrste koje trae male koliine vlage (< 60 %) crni bor, munika, crni jasen, sladun i cer.

  • Vazduna strujanja - vjetroviVjetrovi mogu da budu:

    Dnevni (javljaju se u toku dana)

    Periodini (javljaju se samo u odreenimperiodima godine)

    Lokalni (lokalnog karaktera) i

    Stalni (pasati i antipasati)

  • Postanak vjetrovaVjetrovi nastaju kao posljedica promjene vazdunog pritiska na zemlji i vazdune mase se kreu iz zone visokog vazdunog prtiska u podruja sa niskim vazdunim pritiskom.

    To kretanje moe da bude:

    HorizontalnoVertikalno i Turbulentno

  • Dnevni vjetrovi ne,maju velikog znaaja za umu a tu spadaju:

    Vjetar s mora i vjetar s kopna koji su na obalama moraDolinski i gorski vjetrovi

    Lokalni vjetrovi su najznaajniji i tu spadaju:

    BuraJugoKoava

  • Uticaj vjetra na aismilaciju i transpiraciju

    Vjetar odnosi vazduh zasien vodenom parom i omoguava dalju transpiraciju i time omoguava da u biljku dolazi vea koliina hranljivih materija.

    Vjetar odnosi i vazduh iz kojeg je iskorien CO2 za asimilaciju i donosi novi vazduh zasien sa CO2. To se sve pozitivno odraava pri brzini vjetra 0.1 do 0.3 m/s. Meutim ako je brzina vjetra 3-4 m/s dolazi do suavanja stoma i prestanka transpiracije te se tako smanjuje asimilacija.

    Ako vjetar pojaa transpiraciju na suvom zemljitu dolazi do suhovrhosti i to se javlja npr kod smre na ivici ume ili na osami.

  • Uticaj vjetra na druge ekoloke inioce

    Ogleda se u odnoenju najfinijih estica zemljine strukture (glina i pijesak).

    Vjetar odnosi uanj i ne dozvoljava da doe do razlaganja mrtve umske prostirke.

    Vjetar isuuje zemljite naroito na grebenima i na najstrmijim padinama.

    Pozitivan je jr u mraznim jamama moe da odnosi hladne vazdune mase.

    Vjetar isuuje zemljite i smanjuje relativnu vlanost vazduha.

  • tete od vjetra

    Ako stabla u umi budu izloena uticaju prejakog vjetra ona pruaju otpor ali tada nastupaju vjetrolomi i vjetroizvale. Vjetar je tako u okolini Krivaje i Drinjae za 30 min. (ciklon) unitio 60 000 m3 drvne mase.

    Vjetrolom nastaje kada je moment sile veliki a stablo jako ukljeteno sa dubokim korijenom i ilom sranicom kao npr. kod bora sa krtom drvnom masom.

    Vjetroizvala nastaje ako je moment siele veliki a stablo je ukljeteno povrinskkim korijenovim sstemom (smra) ili npr. bor koji raste na plitkom zemljitu ili na zemljitima sa visokim nivoom podzemne vode.

    Ova pojava je esta u proljee kada se zemljite raskvasi i omeka.

  • Odnos umskog drvea prema vjetru

    etinari su u pravilu manje otporni od liara a smra je najneotpornija. Od liara je najotporniji hrast a trepetljika je zbog gnjilog srca neotporna.

    Sve vrste umskog drvea se mogu s obzirom na uticaj vjetra svrstati u sljedee grupe:

    Otporne hrastovi, javori, jaseni, lipa, pitomi kesten, brijest i ari

    Osjetljive borovi, smra, omorika, grab i bagrem.

    Srednje osjetljive jela, duglazija i bukva.

  • 2. EDAFSKI FAKTORI

    Zemljite je osnovni supstrat iz koga nadzemne zelene biljke crpe mineralne materije i vodu, koje su im neophodne za sintezu organskih materija i druge fizioloke procese. Zemljite djeluje na biljke svojim hemijskim i fizikim osobinama. Najvanija fizika svojstva zemljita su mehaniki sastav, vlanost, propustljivost za vodu, kapilarnost, struktura, zbijenost, itd.

  • OROGRAFSKI INIOCI I UMA

    Oni uglavnom djeluju posredno mjenjajui druge faktore (edafske i klimatske).

    Nadmorska visina Promjenom nadmorske visine mjenja se temperatura, koliina padavina, vlaga vazduha, jaina vjetra, intenzitet osvjetljenosti i dr.

    Sa porastom nadmorske visine na svakih 100 m temperatura vazduha opada u sjenci za 0.56 oC a kolebanja temperature vazduha u toku dana su sve vea.

    U subalpskim umama smre stabla su rasporeena pojedinano ili u manjim grupama (slika Vitorog). Cilj je da se dovede vie svjetla i tako se poveava temperatura.

  • Na veim nadmorskim visinama vazduh je rjei (manja je reflaksija zraka jer je manja providnost, prozranost atmosfere) pa je put zraka krai pa je zato uticaj direktne insolacije 3 puta vei nego na manjim visinama.

    Na veim nadmorskim visinama svjetlost sadri vie ultravioletnih zraka odnosno zraka kratke talasne duine nego na manjim nadmoirskim visinama.

  • Znaajno je da se sa porastom geografske irine (udaljenjem od ekvatora) javljaju opet odreene zone po Majeru, pa tako razlikujemo idui od ekvatora ka polovima:

    Palmetum tropske umeLanretum lovorove umeKastanetum (toplije) i Fagetum (hladnije)Picetum, Abietum, LaricetumPolaretum, a na veim visinama Alpinetum

  • Odnos vrsta prema ovom faktoru:

    do 800-1000 m nadmorske visine: topole, lunjak, sladun, cer, lipa, poljski jasen, brijest, grab

    do 1000-1300 m nadmorske visine borovac, kitnjak, pitomi kesten, javori, bijeli jasen, crni jasen

    do iznad 1300 m nadmorske visine jela, smra, omorika, bukva, duglazija, borovi, ari

  • Ekspozcija terena i uma

    Pod tim pojmom podrazumjevamo stranu svijeta kojoj je odreena povrina eksponirana, izloena, okrenuta. Strane koje su izloene jugu i sjeveru predstavljaju u pogledu niza ekolokih faktora dvije krajnosti. Koliina svjetlosti i toplote zavisi od ekspozicije, ali i od nagiba.

    Ako zraci koji osvjetljavaju neku povrinu padaju upravnije utoliko e se vea koliina toplotne energije doprijeti do i u zemljite.

    To je zbog Lambertovog zakona koji glasi Intenzitet toplotne energije koju neka povrina prima proporcionalno se mjenja sa sinusom ugla pod kojim sunevi zraci padaju na vodoravnu povrinu.

  • Zbog ovoga su june, jugozapadne i zapadne strane uvijek toplije od sjevernih. Na june strane zraci padaju upravnije, a na sjeverne skoro paralelno.

    Razlike u mikroklimi su toliko oigledne da su se zbog toga june nazvale PRISOJNE, a sjeverne OSOJNE strane.

  • Vertikalno pojavljivanje vegetacije zavisi od ekspozicije i usko je povezano sa nadmorskom visinom i promjenom temperature vazduha.

    Tako npr., karakteristino je da na veim visinama bukva ide na jug, a na niim na sjever. Sve vrste idu u veu visinu na jugu, ak do 500 m.

    Graa lista juna ekspozicija kserofilna graa lista.

  • Na toplim junim i jugozapadnim: crni bor, bijeli bor, munika, ari, kitnjak, sladun, cer, crni jasne, pitomi kesten

    Na hladnim sjevernim i sjeveroistonim: jela, duglazija, smra, omorika, strobus, bukva

    Na prelaznim: javor, bijeli jasen, brijest, lipa

    Na svim ekspozicijama: molika, grab, bagremNa ravnim terenima lunjak, poljski jasen, topole itd.

  • Nagib (inklinacija) terena i uma

    Ugao koji ravan zemljita zaklapa sa horizontalnom ravni zove se nagibom ili inklinacijom. On se izraava u % i stepenima.

    vrlo blag nagib do 5% lunjak, poljski jasen, topole

    blag-srednje blag nagib 5-15% grab, bijeli jasen, brijest, lipa

    umjereno strm 15-25% jela, duglazija, strobus, bukva, jevor, cer, sladun, kitnjak, pitomi kesten

    vrlo strm 25-40% smra, molika, crni bor, bijeli bor, ari, munika, crni jasen, omorika, pitomi kesten, kitnjak

    vrletan preko 40% omorika, crni bor, bijeli bor

    indiferentno prema nagibu bagrem

  • Konfiguracija terena i uma

    To je opta slika uslova reljefa nekog kraja.U iske doline sa strmim padinama direktna svjetlost vrlo rijetko i malo dopre. Najnepovoljnije je kada se prua u pravcu istok zapad ili sjeveroistok-jugozapad. T

    akve doline su hladne esto i vlane nepovoljne mikroklime. Tu je slaba cirkulacija vazduha i nastaju mrazevi. Tu su este magle, a snijeg se sporo topi. Zemljite je tu obino duboko sa povoljnom vlagom i tu se uspjeno razvija grab. Stabla su sa intenzivnim rastom u visinu zbog gornje svjetlosti.

    Vea dubina, hranjivost i vlanost zemljita omoguava pravilan i dobar rast u debljinu i velika je tehnika vrijednost.

  • BIOTIKI FAKTORI

    Organizmi su u svom biotopu u najveoj mjeri uslovljeni abiotikim, fiziko-hemijskim faktorima sredine. Sve biljke i ivotinje, uslovljene se ivotnom djelatnou drugih organizama.

    Ovaj uticaj oznaen je kao biotiki faktor sredine.

    Uzajamni odnosi biljakaUzajamni odnosi ivotinjaUzajamni odnosi ivotinja i biljaka

  • Uzajamni uticaji biljnog svijeta

    Uticaj biljnog svijeta moe da bude:

    Posredan

    Neposredan (parazitizam, saprofitizam i simbioza)

  • Neposredan uticaj ogleda se kod gljiva koje parazitiraju na stablima i dovode do oboljenja (Endotia parasitica, Nectria sp. Microsphaerella alphithoides i dr.).

    Meutim gljive su i neophodan inilac u ivotu drvea, jer sa njima drvee esto gradi SIMBIOZU poznatu kao MIKORIZA. Skoro sve vrste umskih drvea su mikorizni organizmi, jer se na vrhovima korjenovih dlaica ektotrofne i endotrofne gljive.

    Ove gljive asimiliraju azotna jedinjenja iz zemlje i predaju ih korjenovom sistemu, a korjenov sistem pomae gljivama, jer ove iz njega uzimaju ovaj materijal. Micelije gljeva razlae organska jedinjenja u ulminsku i apokrensku kiselinu, i jednim dijelom koristi za sebe,a ostalo predaje drveu. Samo leguminose i vrste iz roda Alnus mogu da putem Baccterium radicicola da direktno veu azot iz vazduha, a sve ostale vre putem ovog simbiotikog osdnosa uzimanje azota iz zemljita.

  • Kod pojave sirovog humusa je znaajan uticaj gljiva, jer ove azotna jedinjenja pretvaraju u amonijana, pa drvee podmiri potrebe za azot. Micelije gljiva javlja se s proljeem i ostaje do kraja vegetacionog perioda, a onda izezne sa vrhova korjenovih dlaica.

    Pored gornjih pojava znaajan je EPIFITIZAM (liajevi i mahovine na umskom drveu). Ovi organizmi ne crpe materije iz debla ve koriste vodu i mineralne materije iz kore i ona im je podloga na kojoj rastu.

  • Znaajni su Cladonija i Usnea Barbata (guste etinarske ume i sciofite). Na deblima bukve i javora Lobaria pulmunaria (vee nadmorske visine).

    Na hrastu je mahovina Hypnum Cupressiforme. na bukvi i drugim irokolisnim liarima Neckera crispa. Epifite se javljaju ako je nepovoljno za razvoj stabala (sjever i vlaga).

    Negativan uticaj epifite je zadravanje vlage, kora truli i oboljenja debla. Borba je proredno regulisati sklop. Hedera helix obavija cijelo stablo, a posebno mehaniko deblo, sprijeava mlada stabla u razvoju.

  • Posredan uticaj tu najzanajniju ulogu ima ivi biljni umski pokriva (bunje, zeljaste biljke, gljive, mahovine i liajevi).

    esto puta pod sciofitama jelom i bukvom nema svjetlosti pa ak ni Oxalis acetosela ne moe da opstane. Kod heliofita rijedak sklop dovodi do pojave veoma esto korova.

  • Antropogeni iniociovjek djeluje na prirodu i procese u prirodi:

    svjesnonesvjesnoposredno neposrednokorisno tetno

  • EKOLOKI FLORINI ELEMENTI (EKOELEMENTI)

    Biljne zajednice se razlikuju ne samo po floristikom sastavu nego i po biolokom spektru koga grade ivotni oblici. 10 osnovnih ivotnih oblika sa vie podoblika su:

    fitoplanktonfitoedafonendofititerofitihidrofitigeofitihemikioptofitihamefitifanerofitiepifiti

  • PREGLED VEGETACIJE NA ZEMLJITropske kine ume (Pluviisilvae)

    Tropske kine ume predstavljaju najbujniju vegetaciju na zemlji. Ujedno su i najsloenije ume na zemlji to je nastalo ako posljedica:

    izvanredno povoljnih uslova idugih evolucionih procesa jer su ove praume najstariji tip ume na zemlji

  • Tropske kine ume se nalaze u uslovima velikih padavina i temperature u toku itave godine (2000 do 4000 mm padavina a na podruju havaja i preko 12000 mm taloga godinje).

    Razlika u temperaturi najhladnijeg i najtoplijeg mjesca iznosi svega 1 do 6 stepeni celzijusa. Temperatura se kree u uskim granicama 25 do 30 stepeni a u najhladnijem mjesecu iznosi ak u prosjeku oko 18 stepeni.

    Maksimalne temperature ne prelaze 35 do 36 stepeni.

  • U tim uslovima proizvodi se ogromna koliina organske materije pa tako na ostvu Java akacije postiu za 10 godina visinski porast do 35 m a npr. kod nas bukvi treba za tu visinu preko 100 godina.

    Te razlike se nabolje vide kod biljke Alibizzia moluccana u tropskom podruju za 17 godina dostigne visinu 44 m a u podruju alpa Loiseleuria procumbens dostigne za 55 godina stablo debelo svega 0.8 cm jer je to na visini preko 2500 m a temperatura je 1.5 stepeni i vegetacioni period traje 2.5 mjeseci.

  • Tropske kine ume se nalaze oko ekvatora, oblast rijeke Kongo, donji tok rijeke Niger, oko Velikih Afrikih jezera, istok Madagaskara, rijeka Amazon, Gvijana, Mala Antilska ostrva, jugozapad Indije, Malajsko poluostvo, Filipini i Sudanska ostva, Nova gvineja, Tihookeanska ostrva, sjeveroistoni dijelovi Australije.

  • To je vjeno zeleni tip vegetacije, sa krupnim i uglavnom sjanim listovima, pupoljci su bez zatitnih ljuspi, prisutan je ogroman broj lijana i epifita.

    Tu se nalazi veoma veliki broj vrsta i velik je biodiverzitet.

    U brazilskim praumamam moe se na samo par kvadratnih kilometara nai i do 400 vrsta drvea dok se u itavoj evropskoj flori nalazi svega oko 250 vrsta drvea i krupnijih bunova. Na ostvu Java u Buitenzorgske botanike bate nalazi se na oko 280 ha priblino 250 raznih vrsta drvea.

  • Karakteristika i to osnovna je da su ove ume izgraene od velikog broja vrsta posebno u spratu drvea (edifikatori).

    To uzrokuje specifine strukturne osobine tako da im je gornji rub predstavljen krivudavom izlomljenom linijom. Na suprot tome nae ume imaju manji broj edifikatora pa je gornja linija kontura naih uma uglavnom pravna.

    Boja gornjeg sprata ovih uma je areni mozaik zelene, mrke, ute i dr. boja to je uzrokovano cvjetanjem i bojama lia.

  • Drvee u ovim umama je vrlo heterogenih visina od 5 do 50 m i nastaje 4 do 5 spratova za razliku kod nas gdje imamao svega 1 do 2 sprata.

    To omoguava da svijetlost prodire i u donje spratove i tako se stvara bujan razvoj vegetacije lijana, epifita, bunja i zeljastih biljaka.

    Drvee j eobino slabo razgranato ili se uopte ne grana (palme, drvolike paprati, i dr.). Zbog toga drvee u praumama ima veoma malu rijetku krunu.

    Zbog toga ista masa listova proizvodi znatno veu koliinu organske materije u poreenju sa umama umjerene zone to je posljedica neprekidne fotosinteze u toku godine. Neko drvee kao npr iz roda Ficus ima tzv. daskasto korijenje koje je visoko i do 2 ma a ima ulogu da povea stabilnost stabala.

  • Listovi su krupni, koasti i sjajni. Listovi esto zauzimaju paralelen poloaj sa sunevim zrakama to je posljedica borbe protiv prevelike insolacije i visoke temperature.

    Velika transpiracija i dug put vode od korijena do listova ne bi se mogao nadoknaditi da nije ovih kseromorfnih osobina koje ograniavaju transpiraciju.

    Osobina listova je da voda se njih brzo otie a ako bi se voda dugo zadravala deavalo bi se da na listovima doe do razvoja epifitne vegetacije algi, liajeva, mahovina i parazitskih gljiva.

    Vertikalnim poloajem listova omoguava se spreavanje negativnog djelovanja jakih kia.

  • U donjem spratu ume vlada velika vlanost vazduha jer je zasien vodenom parom to uzrokuje prisustvo velikog broja mezofitnih i higrofitnih biljaka.

    Najvie ima paprati (familija Hymenophyllaceae) koje imaju take listove koji svojom povrinom upijaju vodu. Kod prizemne flore esto korijenov sistema gotovo da izostaje to ukazuje na veliku vlanost.

    Velika vlanost utie na oteavanje i smanjivanje transpiracije a to bi se moglo negativno da odrazi na priticane mineralnih materija.

    Da bi se mogao regulisati normalan dolazak vode i mineralnih materija biljke su prilagoene da odaju brzo vodu preko ak posebnih cjevica na listovima i to su tzv. hidatode na listovima.

  • Osnovni faktor u borbi za opstanak je svijetlost jer se vlaga i toplota nalaze u izobilju.

    Tu do izraaja dolazi borba za prostor pa je svako mjesto iskorieno.

    Tako lijane puu na velike visine da dou do svijetlosti a epifite se nalaze na stablima, granama, listovima i stvaraju tako neke vazdune vrtove. To seve uslonjava spratovnost prauma.

  • Periodinost u tropskoj kinoj umi: Ove ume pripadaju zimzelenom vjeno zelenom tipu vegetacije ali lie tu ipak opada i to u odreenim vremenskim razmacima npr. za 1 do 2 godine ili pak kod nekih vrsta drvea opada sve lie odjednom. Kod mnogih vrsta do opadanja listova moe doi i po 6 do 7 puta u toku godine.

    Opadanje listova kod ovih uma nije uslovljeno godinjim dobom (fizioloka sua u umjerenoj zoni ili pak fizika sua u podruju tropskih listopadnih uma Hiemisilvae). Tako jedno drvo pored drugog moe imati lie a drugo da nema ili grane jednog drveta ima lie a druge grane namaju.

    Dakle izraena je individualnost. Kod nekih vrtsa u ladosti se zapaa da drvee odbacuje svoje lie svaki put pred cvijetanje.

  • Kao i kod listanja tako i kod cvijetanja i plodonoenja se ogleda individualnost kod drvea.

    Neke vrste ili stabla cvijtjau i plodonose a neke ne iako se nalaze blizo jedni drugih.

    To je karakteristino naroito kod orhidejagdje se cvijetanje odigrava u toku samo jednog jedinog dana.

    To cvijetanje se moe da dovede u vezu sa naglijim sniavanjem temperature ili sa elektrinim pranjenjima. Dakle i cvjetanje nije vezano za godinje doba.

  • Lijane i epifite: Zbog borbe za svijetlost ove biljke su se prilagodile da ive u gornjim spratovima.

    One omoguavaju da se iskoristi izobilje vlage i toplote i da se iskoristi svaki prostor u praumi. Lijane mogu da narastu u veliku duinu i to npr. kod vrste Calamus duina debla dosstie 200 do 300m.

    Za tu duinu potrebni su dugaki provodni sudovi koji iznose 3 do 5 m. Prenik sudova je veoma veliki od 0.35 do 0.60 mm.

  • Postoje i epifite koje imaju ljuspice za upijanje vode, ili npr. rezervoari za sakupljanj evode.

    Epifite delimo u 4 grupe:

    Protoepifite koje nemaju nekih posebnih prilagoenosti

    Hemiepifite provode epifitni nain ivota samo zavrijeme klijanja i u poetku ontogenetskog razvoja pomou izgraenog korijenovog ssitema kojim dolaze tada samo u poetku u dodir sa zemljitem

    Gnjezdaste epifite sakupljaju znaajne koliine vode i mineralnih materija uz pomo posebnih prilagoenosti

    Epifite cisterne imaju slabo razvijeno korijenje koje slui samo za uvrivanje na podlozi na biljci domaina a ishrana se vri djelatnou listova

  • Tropske kine ume u Junoj Americi

    Ove ume zauzimaju ogromnu oblas oko rijeke Amazon u Brazilu kao i pritoke ove rijeke.

    To je podruje Amazonije sa velikom vagom i to su najrasprostranjenije kine ume na iatvoj Zemlji.

    Temperatura se koleba izmeu 25,7 do 27 stepeni.

    Najtopliji mjesec je novembrai ima srednju mjesenu temperaturu 27 stepeni a najhladniji je mart sa 25 stepeni. Koliina padavina je oko 2000 do 3000 mm a kolebanja temperature u toku dna nisu velika.

  • Dominiraju biljke: Myrtaceae, Leguminosae, Rutaceae, Lauraceae, Meliaceae, Palmae i dr. Najznaajnije epifite su iz familije Bromeliaceae (epifite sa rezervoarom gnjezdaste.

    Razlikuju se dva tipa tropskih kinih uma i to:

    Na niim poloajima, plavne hileje ili igapo

    Na viim poloajima koji nisu plavljeni ete

  • Rijeka Amazon esto u toku dana i sezone mjenja nivo vode plavi teren oko rijeke i isuuje ga zbog plime i oseke ali i zbog monsunskih kia.

    Dolina Amazona ima jezera, meandri, pa je razvijene bujna vodena vegetacija npr. Victoria regia sa ogromnim flotantnim listovima 1.5 m duine.

    Posebno su karakteristine brazilske hileje iisiu (Attaletum Attaleae excelsae). Ima prvi sprat Ceiba i Capaifera; drugi Hevea brasiliensis i Ficus; trei palme i etvrti sprat su Violaceae, Solanaceae, Myrtaceae, Bombaceae i dr.

  • Tropske kine ume u Africi

    Najbolje su ume oko Gvinejskog zaliva i pruaju se sve do Kamerunskih padina, obuhvataju sliv rijeke Kongo, donji dio Nigera i oblast Velikih jezera a dominira drvee sa daskastim korijenjem iz familija Leguminosae, Moraceae, Euphorbiaceaekao i mnotvoo epifita.

  • Azijske tropske kine ume

    Najbolje su u Malajskom arhipelagu. Najznaajnije drvo je Liquidambar altingiana i Compasia exelasa visine 50 do 80 m.

    Mnogo je endeminih rodova kao npr. Rubiaceae, Euphorbiaceae i Leguminosea. U Malajskom arhipelagu ima oko 2000 vrsta. Postoji jo mnogo epifita i rododendrona a od parazita najpznatija je Rafflesia arnolfi iz hileje na Sumatri sa mesnatim ogromnim crvenim cvijetovima u preniku 1.0 m.

    Znaajan je kauukovac Ficus elastica sa ogromnim vazdunim korijenjem.

  • Austarlijske hileje

    To su manje oblasti u severno istonim pacifikim priobalnim podrujima i sline su malezijskim praumama.

  • VEGETACIJA MANGROVE - PluviifruticetaVEGETACIJA MANGROVE Pluviifruticeta

    Nalazi se na tropskim oblastima na obalskim podrujimakoja su zatiena od neposrednih talasa i vjetrova. To su lagune, zalivi i ua tropskih rijeka (eustarije). Na ovim prostorime katakteristino djelovanje plime i oseke, stalna promjene nivoa vode.

    To je uglavnom bunasta vegetacija i zimzelena sa sjanim i golim listovima i ponekim drvetom do 30 m visine.

    Ova vegetacija je najbolje razvijen u podruju ekvadora., juna Kalifornija, Florida, Bermudi, Persijski zaliv, Crveno more, Juni Brazil, Ekvador, Novi Zeland, Novi i Juni Vels.

  • Razlikujemo dvije oblasti:

    Istonu (istona obala Afrike i Madagaskar, juna i jugoistona Azija, ostrva Melanezija i Mikronezijai Australija)

    Zapadnu ( zapadna Afrika, istona, sjeverna i sjeveroistona obala June Amerike, Srednja Amerika sa ostrvima u Karipskom moru, Meksiki zaliv)

  • Istona oblast je bogatija florom (20 vrsta) od zapadne oblasti (4 vrste) Najvanije su familije Rhizosphoraceae, Verbenaceae i Sonneratiaceae).

    Vegatcija moe sa svojim regenerativnim organima dugo da ostane u vodi i da ih raznose morske struje na velike daljine. Mnoge vrste imaju tzv. tulasto korijenje koje izdie biljke iznad plavljenog dijela.

    Zbog anaerobnih uslova postoji korijenje za disanje sa pneumatoforama koje omoguavaju snabdjevanje kiseonikom. Vrste su pored toga halofite jer izdravaju veliku zaslanjenost. Takoe su razvijeni potporni korijenovi za uvrivanje biljaka u mulju.

    Biljke su ekoloki diferencirane idui od obale mora ka suvljim terenima i to se ogleda kod svih organa a naroito korijenja. Potporno korijenje je razvijeno blie obali mora i kod roda Rhizophora. Pneumatofore nisu razvijene kod potpornih korijenova.

  • Biljke su uglavnom halofite kod kojih je osmotski pritisak u elijama korijena i listova jako visok i omoguava da upijaju slanu vodu iz zemljita na morkoj obali. Najvanije je da je osmotski pritisak u korijenju vei od osmotskog pritiska u zemljitu. Viak soli se odstranjuje preko specijalnih ljezda na listovima.

    Sledea vana osobina kod ovih biljaka je pojava viviparnosti tj. sposobnosti da klica klija bez perioda mirovanja dok je jo u plodu i dok se jo nalazi u materinskoj biljci.

    Ta klica se zove rizogora i ona se dugo razvija na plodu i do 1 m duine a na mjestu gdje treba da se pojavi korijen tu ona zadebljava i zbog teine pada u mulj ili u vodu i voda klicu nosi i to pomae da se biljka rairi na veem prostoru.

  • TROPSKE LISTOPADNE UME I BUNASTE ZAJEDNICE - HiemilignosaOve ume se nalaze u tropima gdje duvaju suvi i vlani vjetrovi (monsuni). Zbog toga postoji dui ili krai period sue i pojava listopadnosti vegetacije. Zauzimaju podruje June i srednje Amerike, Afrike, Azije i Australije.

    Vegetacije je vrlo raznovrsna i razvijene su monsunske ume sa koliinom padavina oko 1500 mm i godinjim kolebanjem temperature od 8 stepeni. Monsunske ume su po bujnosti najblie tropskim kinim umama.

    Sa manjom koliinom padavina 900 do 1500 mm razvijene su savanske ume gdje suni period traje 4 do 6 mjeseci a kolebanje temperature je oko 13 stepeni. U oblastima sa jo manje padavina savanske ume prelaze u savane i zajednice bodljikavaih bunova, kserofilnih uma za razliku od monsunskih umakoje su mezofilnog karaktera.

  • Monsunske ume

    To je tip uma koji je karakteristian za Jugoistonu Aziju, Indoneanski Arhipelag, Indiju (Dekan) i Indokinu (Burma). Listopad traje za vrijeme suvog monsuna od poetka ljeta do oktobra. Za vrijeme monsunskih kia od novembra vegetacija se ponovo razvija i lista.

    Mogu se izdvojiti:

    mjeovite listopadne ume (Bombax sp., Dillenia indicia, Santalum album, bambusi i niske palme i dr.)

    monsunske ume tikovog drveta (Tectona grandis za izradu brodova)

  • Savanske umeSavanske ume nisu tako bujne kao monsunske jer su prorjeenije, drvee je manjih visinai vea koliina svijetlosti prodire u donje spratove ovih sastojina.

    Zato je razvijen donji sprat ztrava i dikotiledonih biljakakao sprat buna kserofilnog. Karakteristine su vrste sa bodljikavim organima i to su kserofite, zatim jako granato drvee zatim sukulente sa kaktusolikim mljeikama.

  • SAVANE Hiemiduriherbosa

    Savane su tropski tip zeljaste kserofilne vegetacije. Razlikuju se od stepa jer u stepama nikako nema drvea a prekid vegetacije u stepi je uslovljen hladnim zimskim periodom a u savana je uslovljen ljetnjom suom.

    Zauzimaju povrine u Africi juno od Sahare, Junoj Americi sjeverno od zone kinih tropskih uma Venecueli i Gvajani, centralni dijelovi Brazila, Indiji i Australiji.

  • Koliina padavina je 900 do 1500 mm ali nije ravnomjerna vee u kinom periodu padne najvea koliina.

    Temperaturini uslovi su ujednaeni tokom godine i temperatra je dosta visoka. Temperatura kinih mjeseci iznosi 18 do 21 stepen, sunih 14 do15 stepenii sl.

    Od vegetacije dominiraju visoke trave 1 do 3 m visine koje imaju kseromorfne osobine.

    Karakteristino je prisustvo proreenog drvea koje je nisko, vornovato i sa nepravilnim stablom.

  • Ali postoji i gorostasno drvee kakav je npr. baobab (Adansonia digitata) koje dostigne visinu 25 m i prenik ak 10 m a starost 4 do 5000 godina.

    U drvetu se skuplja velika koliina vode ime je drvee se prilagodilo na teke savanske uslove za ivot. Savansko drvee je kseromorfne grae sa niz prilagoenosti na suu.

    Tako je i forma krune ambrelasta i to je zbog uticaja jakih vjetrova sa ciljem da se smnji otpor i negatvan uticaj (Acacia spirocarpa). U Australiju su prisutni eucaliptusi.

  • Vegetacija lovorovih umaLauri silvaeLovorove ume zauzimaju relativno male povrine i nalaze se u suptropskim oblastima u kojima uvijek postoje povoljni temperaturni uslovi i velika koliina vlage.Razvijene su na atlantskim, sjevernoafrikim ostrvima, Kanarskim ostrvima, Portugaliji, sjevernoj i junoj Americi, Novom Zelandu, Japanu.Ove ume su vjeno zelenog tima, to znai da ne postoji regularni sezonski listopad.Drvee ima karakteristian list, lovorov tip, krupan, ovalan, koasta liska sa sjajnom blistavom povrinom bez dlaka. Ovakvi listovi slini su listovima drvea u tropskim kinim umama, to ukazuje na ekoloku slinost. Postoje i razlike, pupoljci lovorovih uma imaju zatitne ljuspe. Ova pojava je u vezi sa niim temperaturama. Kod biljaka u donjim spratovima nema zatitnih ljispi.

  • Lovorove ume sline su tvrdolisnim umama, moe se rei da one ine prelaznu vegetaciju izmeu tropskih kinih uma i tvrdolisne vegetacije.

    Lovorovi bunovi rasprostranjeni su esto izvan zone rasprostiranja, u umjerenim podrujima, gdje nalaze zatitu u fitoklimi listopadnih uma.

  • Tvrdolisna zimzelena vegetacija drvea i bunovaDurilignosaTvrdolisna zimzelena vegetacija rasprostranjena je u suptropskim oblastima sa jasno izraenim periodom sue.Vegetacija se odlikuje specifinim zimzelenim listovima drvea i bunova, koji su kseromorfni to je prilagoenost na suu. Ovi listovi uslijed razvijenog mehanikog tkiva su esto tvrdi i koasti sa dosta smenjenom transpiracionom povrinom, ponekad sa bodljama. Listovi su mat, sivozeleni, uslijed dlaka ili smole. Liska je postavljena koso prema Suncu.

  • Pupoljci su dosta slabo zatieni, kod nekih vrsta zatitne ljuspe nisu ni razvijene (maslina).Rasprostranjena je na Mediteranu, Kaliforniji, jugozapadnoj i jugoistonoj Australiji.Mediteranska klima je tipina za ovu vegetaciju, oznaava se kao klima masline. Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je 22-28 C. Koliina padavina je u prosjeku 500-7500 mm vodenog taloga.

  • Pustinjska vegetacijaPustinjska vegetacija se karakterie veom ili manjom prorjeenou biljnog pokrivaa (Otvoreni tip vegetacije), biljke su meu sobom udaljene, pa je povrina podloge njima samo djelimino pokrivena. U pustinjama vegetacija moe u potpunosti da odsustvuje. Nalazi se u krajnje nepovoljnim uslovima za ivot biljaka, karakterie se samo bunastim i zeljastim biljkama.Nepovoljni uslovi svode se na nedostatak vode ili na jako oteano snabdijevanje vodom.Postoji prava fizika sua, u oblastima sa minimalnom koliinom padavina, i to su SUVE PUSTINJE. Meutim, u drugom sluaju ne postoji fizika sua, jer je zemljite vlano, ali uslijed vrlo niskih temperatura rad korjenovog sistema je otean, te vladaju uslovi fizioloke sue, i to su HLADNE PUSTINJE.Kod hladnih pustinja, nepovoljni uslovi ogledaju se pored fizioloke sue, itavim nizom nepovoljnosti (kratak vegetacioni period, niske temperature tokom itave godine).Suve i hladne pustinje predstavljaju zonalni tip vegetacije.

  • Stepe(Aestiduriherbosa)Pod stepama (u irem smislu) podrazumjevamo zeljastu vegetaciju u kojoj za razliku od savana nema drvea. Razlika je i u tome to vegetacija stepe traje preko ljeta, dok se savane razvijaju tokom zimskog kinog perioda.Vegetacija je zatvorenog tipa, u kojoj biljke po pravilu potpuno pokrivaju zemljite.Stepska vegetacija obrazovana je od kseromorfnih i mikrotermnih zeljastih biljaka (biljaka otpornih na suu i mraz). Karakteristine su busenaste trave.Stepska vegetacija pripada zonalnoj vegetaciji i zauzima ogromne oblasti u umjerenoj zoni Evroazijskogi Sjevernoamerikog kontinenta, ali i u Africi i Australiji.

  • Stepe su razvijene u onim oblastima u kojima vlada kontinentalna i ultrakontinentalna klima sa relativno malim koliinama padavina u toku ljeta. Stepsku klimu odlikuje hladna zima i dosta suh vegetacioni period, u kome se istie arko ljeto.Stepe su rasprostranjene na ernozemu.Razlike izmeu pojedinih stepa uslovljene su klimatskim razlikama, ali i razlikama u zemljitu.Za stepe je karakteristina ivotna forma biljaka kotrljana, manje vie loptaste biljke, koje poslije sazrijevanja se kotrljaju po stepi rasipajui uz put svoje sjeme.Za stepu je karakteristino bogatstvo u vrstama, ali i dinamine fenoloke promjene, koja se ogleda u brzom smjenjvanju velikog broja razliitih aspekata u toku vegetacionog perioda.

    Stepe su viespratna vegetacija. Ona je polidominantna vrsta, to znai da u njoj uestvuju dva ili vie edifikatora.

  • Vegetacija liarskih listopadnih uma umjerene zone (Aestisilvae)Liarske listopadne ume su rasprostranjene u umjerenoj zoni sjeverne hemisfere i to prije svega u oblastima koje su vie ili manje pod uticajem vlane okeanske klime.Najbolje su razvijene u zapadnoj i srednjoj Evropi (uticaj Atlantskog okeana), na dalekom istoku i istonim dijelovima Kine, sjevernim Japanskim ostrvima, te zapadnim dijelovima SAD.Preovlauju drvee i bunovi koji u hladno doba godine u jesen sa velikom pravilnou zbacuje lie.Klimatski uslovi odreeni su: najmanje 4 mjeseca u godini imaju srednju temperaturu 10C, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je 13-23C, a najhladnijeg -6C. Padavine su tokom godine obilne.Imaju iroke i krupne listove. Stablo i grane zatieni su debelom korom.

  • Razlikujemo svijetle i tamne liarske listopadne ume, u tabne spadaju bukove, a u svijetle hrastove ume.Liarske listopadne ume mogu biti iste, izgraene od jednog edifikatora ili mjeovite, izgraene od vie edifikatora.Za liarske listopadne ume tipina je ekoloka grupa skiofitinih eutrofitnih i mezofitnih dikotila.U vlanim liarskim umama esto su masovno razvijene paprati.

  • etinarske ume vantropskih oblasti sjeverne hemisfere(Aciculisilvae)Na Sjevernoj Hemisferi, prije svega u umjerenoj zoni, iroko su rasprostranjene etinarske ume.Klimatske prilike sjevernog dijela sjeverne hemisfere odlikuje se umjerenim ljetom i otrom zimom, sa relativno velikim koliinama padavina.etinarske ume zauzimaju sjeverne i kontinentalne oblasti. One nastanjuju loija zemljita, npr. pjeskovito ili siromano kiseonikom.Razlikujemo tamne, svijetle i listopadne etinarske ume.Od velikog znaaja je pojava da etinarske ume, naroito u sjevernim oblastima Evroazije su esto i na velikim prostranstvima izgraene u spratu drvea samo od jedne vrste ili od veoma malog broja edifikatora.

  • Vegetacija hladne zone, tundre i hladne pustinjeVegetacija tundre na Sjevernoj hemisferi obuhvata ogromnu zonu sjeverno od polarne umske granice, kao i planinske oblasti u zoni tajge iznad gornje umske granice. Prostiru se u najsjevernijim dijelovima Evrope, Azije i Sjeverne Amerike.

    Vegetacija tundre razvija seu krajnje nepovoljnim i surovim dijelovima arktike klime.

    Osnovna karakteristika je odsustvo drvea, izuzev u podzoni umotundre u kojoj se tundra mijea sa prorjeenim drveem. To je specifina vegetacija obrazovana od bunia, mezofitnih liajeva i mahovina, kao i od zeljastih biljaka.

  • Klima se odlikuje malom koliinom toplote, kratkim i prohladnim vegetacionim periodom, a dugom i hladnom zimom koja traje i do 8 mjeseci.Za vrijeme zime u sibirskim tundrama, mogui su mrazevi i do -50C.Specifini uslovi zemljita imaju za tamonju vegetaciju izvanredan znaaj. Zemljite je vrlo hladno i obino se ve na maloj dubini nalazi smrznuti sloj koji se nikad ne topi pa ak nj ljeti. To je sloj vjeito smrznute podloge.Biljke u tundri odlikuju se malim porastom, tako da itava vegetacija, naroito na sjeveru daje relativno malu produkciju organske materije.

  • Visokoplaninska vegetacijaPlaninske oblasti pruaju u odnosu na nizije, specifine uslove za ivot biljaka, tako da se planinska vegetacija istie itavim nizom karakteristinih osobina.

    Osnovna pojava je da se s visinom, ekoloki uslovi mijenjaju manje vie pravilno, pa se mijenja i vegetacija.U planinama moemo razlikovati itav niz visinskih zona vegetacija.

    U niim planinskim regionima nalazi se pojas umske vegetacije, sve do gornje umske granice, zatim u uslovima nepovoljnim za razvoj drvea, pojas subalpijskih livada i sve do granice vjeitog snijega.

    Za karakter i raspored vegetacije od znaaja je nadmorska visina, ali i geografski poloaj planinskog masiva, prije svega u pravcu sjever-jug. Takoe od znaaja je i da li je planinski masiv blie moru ili dalje od njega.

  • Livadska vegetacijaLivade predstavljaju tip vegetacije koji obrazuje meofitne viegodinje biljke. U ekolokom pogledu nalaze se izmeu stepa i movara. Livade su azonalna vegetacija s obzirom da se nalaze u najrazliitijim vegetacijskim zonama.DOLINSKE LIVADE zajednice koje se nalaze u rijenim dolinama na aluvijalnom zemljitu pod uticajem poplava. Predstavljaju bujnu visoku zeljastu vegetaciju. Rasprostranjene su u zoni tundre, ume, stepe i pustinje. Razvoj vegetacije uslovljen je dovoljnom koliinom vlage i plodnim zemljitem. Na njima se razvijaju odline livadske biljke kao stona hrana.BRDSKE LIVADE nalaze se u uslovima razvoa na padinama brdskog ili planinskog reljefa. Sline su stepskoj vegetaciji.Nastanak livada tj. njihovo porjeklo moe se objasniti primarno i sekundarno. Livade na mjestima iskrenih uma su sekundarne, a gdje poplave onemoguavaju razvoj vegetacije tu su primarne.

  • FLORISTIKE OBLASTI

    Zapaaju se odreene pravilnosti u klimatskom zoniranju tipova vegetacije od ekvatora prema polovima. Meutim ima sluajev kada se te zakonitosti ne uoavaju i ne mogu se jsdnostavno objasniti. Zbog toga postoji geografska klasifikacija flore itavog svijeta radi olakanja i snalaenja u sloenoj floristikoj slici planete.

  • Biljni svijet na zemlji se manifestuje u dva oblika i to:

    vegetacijskom ifloristikom

  • Za formiranje odreene flore kao posebne fitogeografske cjeline odluujui je njen floristiki sastav a za formiranje odreenog tipa vegetacije bitno je udruivanje biljaka u odreene biocenoze (fitocenoze) i odreene ivotne forme biljaka (ekoloke tipove, ekobiomorfe) koje biocenoze izgrauju.

  • Pri klasifikaciji se primjenjuje hijerarhijski princip subordinacije tako da je itava flora zemlje podjeljena na nekoliko najviih floristikih kategorija (carstva ili oblasti) a oni se dalje dijele na manje subordiniranih podoblasti a one na jo manje provincije itd.

  • Ta podjela je sljedea:

    Holarktika floristika oblast (oblast sjeverne hemisfere)Paleotropska floristika oblast (floristika oblast tropskih podrujaStarog svijeta, Afrike i Azije)Neotropska floristika oblast (tropsko podruje novog svijeta, June i Centralne Amerike)Kapska floristika oblast (krajnji jug Afrike)Australijska floristika oblast ( Australija i susjedna ostrva)Antarktika floristika oblast (antarktik, krajnji jug June Amerike)Okeanska floristika oblast