1.UVOD

U ovom seminarskom radu obradit ćemo temu o kiviju odnosno aktinidiji. Actinidija

chinensis Planchon je voćna vrsta koja u pomološkoj klasifikaciji ulazi u grupu

jagodičastog voća. Pradomovina aktinidije je Kina gdje je naročito rasprostranjena u

dolini rijeke Jangce Kjang, na Novi Zeland je prenijeta 1906.godine i pokazalo se da

tamo najbolje uspijeva. U svijetu je poznata pod različitim imenima kao što su: Kiwi,

Yang-Tao, Chinese goosebberi, kineski ogrozd i dr. U Bosni i Hercegovini je

rasprostranjen u mediteranskim i submediteranskim dijelovima, gdje je prosječna

godišnja temperatura 14,5-15°C.

Prvi eksperimentalni zasadi kivija podignuti su 1977.godine u Mostaru, gdje se

uklopila kao baštanska kultura koja se sa svojim izgledom odlično uklapala u

eksterijer kuća i vrtova. Komercijalna proizvodnja kivija počela je 1982/1983.godine.

Najveći svjetski proizvođač kivija je Novi Zeland sa površinom od 16 468 ha i

proizvodnjom od 191 000 tona.

Cilj ovog seminarskog rada je da se analizira distribucija aktinidije na prostoru Bosne

i Hercegovine. Radi boljeg objašnjenja, na slijepoj karti Bosne i Hercegovine ucrtali

smo rasprostranjenje kivija, ali također prikazali mjesta njegovog inicijalnog nastanka

i širenja.

Metode korištenja u ovom seminarskom radu su: metod analize i sinteze, kartografski

metod, te statistički metod.

1

2. KLASIFIKACIJA AKTINIDIJE

Rod Actinidia potječe od grčke riječi aktis što znači zrak, jer ima zrakasti izgled

presjeka ploda. Prema Lu-u aktinidija se dijeli u 4 grupe sa ukupno 36 vrsta, od kojih

je najznačajnija Actinidia chinensis, Actinidia kolmikta i Actinidia arguta.

Botaničar Planchon je prvi opisao kinesku aktinidiju, od koje potječe najveći broj

sorti,smatra se najvažnijom i ujedno je najrasprostranjenija. Plod navedene aktinidije

je boba ili jagoda koja sadrži mnogobrojne sjemenke. Plodovi su dosta bogati

vitaminima, ugljenim hidratima, mineralnim materijama i sl., pa se zbog toga

intenzivno uzgaja za komercijalnu proizvodnju.

Slika 1. Izgled kivija, zrakasti presjek njegovog ploda.(4)

2

3. MORFOLOGIJA AKTINIDIJE

Aktinidija obrazuje vegetativne i reproduktivne organe. U vegetativne organe

spadaju: korijen, stablo, mladica i list, dok u reproduktivne organe spadaju: cvijetni

pupoljci, cvijet, plod i sjeme.

Korijen

Aktinidija ima mesnato korijenje, svijetle je boje dok je mlado, da bi na kraju postalo

smeđeružičasto. Korijen aktinidije je veoma razgranat i pretežno se razvija u

površinskim slojevima zemljišta do dubine 30-50 cm, ali samo na pjeskovitim i dobro

propusnim zemljištima.

Stablo

Kod aktinidije je teže govoriti o stablu zbog toga što u prvim godinama razvitka ima

brojne mladice, a zatim grane veće od zone korijenovog vrata. Tek u toku uzgoja,

ostavljanjem jedne ili više mladica, dobivamo stablo, ili dva do tri stabla, sa

prečnikom debla preko 20 cm u aktinidije stare 25-30 godina.

Mladice

Grane aktinidije predstavljaju mladice koje se razvijaju iz pupoljka nastalih na

mladarima prošle ili iste godine, a ponekad nastanu i iz spavajući pupoljaka. U prvim

fazama razvoja mladice su dosta dlakave, zelenkaste, a ponekad i ružičaste boje.

Postoje mladice 2 tipa: vegetativne mladice koje imaju samo listove i odlikuju se

jačim porastom i mješovite mladice koje nose cvjetove. Plodovi se razvijaju na

jednogodišnjim mladicama koje su nastale iz pupoljaka zametnutih na mladicama iz

prethodne godine, a mladice nastale iz starijeg drveta ne nose plod.

3

Pupoljci

Aktinidija ima dva tipa pupoljaka: drvenaste i mješovite. Mladice sa listovima se

razvijaju iz drvenastih pupoljaka, dok iz mješovitih pupoljaka izbijaju mladice koje

nose cvjetne pupoljke. Pupoljci se nalaze u pazuhu lista, a u toku vegetacije se

slabije vide.

Listovi

Listovi aktinidije imaju srcoliki oblik, kožasti su, zelene boje, sa jačim tonalitetom na

licu nego na naličju. Veličina lista zavisi od bujnosti sorte i starosti stabla.

Cvjetovi

Aktinidija je dvodomna biljka čiji su cvjetovi svijetle krem boje, izuzetno krupni,

fiziološki dioični, naizgled hermafroditni, jer svi imaju plodnicu i prašnike. Muški

cvjetovi imaju umanjenu plodnicu i zakržljali tučak, te ne daju nikakve plodove, a

ženski cvjetovi su sa vrlo razvijenom plodnicom i tučkom, ali prašnici imaju sterilan

polen što onemogućuje samooplodnju. Ovo ukazuje na to da se u zasadu aktinidije

posadi odgovarajući broj muški i ženskih biljaka kako bi se osigurala dobra oplodnja.

Plodovi

Plodovi mogu biti različitih oblika kao što su jajoliki, cilindrični, elipsoidni ili izduženi,

dužine 4-8,5 cm, širine 3,5-5 cm, debljine 3-4,5 cm. Pokožica aktinidije je

smeđezelenkaste do boje lješnjaka, prekrivena finim dlačicama smeđe boje. Plod

aktinidije ima visku hranjivu vrijednost, a vrlo je koristan u toku zime jer štiti

organizam i čini ga otpornijim na prehlade i bolesti.

4

Sjeme

Sjemenke su tamnosmeđe boje, spljoštenog elipsoidnog oblika, dužine 2 mm,

raspoređene su u 2-3 reda, koncentrirane oko stupića. Prosječna klijavost kreće se

preko 90 % .

Slika 2. Korijen, stablo, mladica, pupoljak, list, cvijet, plod i sjeme kivija.(4)

5

4. EKOLOŠKI USLOVI ZA UZGOJ AKTINIDIJE

Ekologija predstavlja nužnu osnovu za uspješno uzgajanje aktinidije, pa je stoga

potrebno poznavanje bitnih klimatskih i zemljišnih uslova koji utječu na rast, razvitak,

rodnost aktinidije i kvalitet njenih plodova.

4.1 ZEMLJIŠNI USLOVI

Fizičke osobine zemljišta

Razvoj korijenovog sistema ovisi o tri faktora: procesa oksidacije, ishrane i vode. Od

fizičkih osobina zemljišta zavisi i prisustvo zraka, u slučaju da je zemljište zbijeno i

kompaktno onda je količina kisika u njemu smanjena. Aktinidiji najbolje odgovaraju

lagana, duboka zemljišta, a mogu se prilagoditi laganim i šljunkovitim terenima.

Aktinidija ne podnosi teška, glinovita, suha i pjeskovita zemljišta. Postojanje gline se

može tolerirati ako u njoj postoje velike količine grubog skeleta, koji osiguravaju brz i

efikasan propust vode.

Hemijske osobine zemljišta

U hemijske osobine zemljišta spadaju određena količina najvažnijih makro i

mikroelemenata, zatim količina humusa, aktivnog i ukupnog kreča i pH vrijednost.

Svaka ekstremna količina jednog elementa narušava ravnotežu i odnos drugih

elemenata, uslijed čega se pojavljuju izvjesni poremećaji aktinidije. Ako neki makro i

mikroelementi nedostaju u zemljištu, treba ih dodati u odgovarajućoj količini. Prije

podizanja nasada aktinidije, potrebno je da se prethodno izvrše pedološka ispitivanja

zemljišta da se ne bi pravile greške pri izboru lokacija.

6

Ekspozicija i nagib terena

Pri izboru lokacije za uzgoj aktinidije pažnju treba obratiti i na ostale vanjske uslove,

to jest, nadmorsku visinu, položaj, ekspoziciju i nagib terena. Najpovoljniji uslovi

uspijevanja aktinidije su područja do 50 m nadmorske visine, koja su locirana uz

Jadransku obalu. Uz more,gdje često pušu topli vjetrovi,prednost imaju sjeverne

strane,a u hladnijim područjima južne ekspozicije. Za uzgoj aktinidije nisu pogodni

tereni na kojima se pojavljuju obilne kiše, duže zadržava voda, zatvorene doline i

uvale, gdje se zadržava hladan zrak i javljaju mrazevi, zatim mjesta koja su na udaru

hladnih, suhih i jakih vjetrova, kao i jako inklinirani tereni podložni eroziji i nedostatku

vlage u zemljištima, pa na ovakvim terenima ne treba podizati nasade aktinidije.

7

4.2 KLIMATSKI USLOVI

Aktinidija može uspješno da raste u mediteranskim i submediteranskim uslovima.

Najviše joj odgovaraju topla i vlažan ljeta, a blage zime. Srednja godišnja

temperatura treba da bude od 14,5 do 15°C. Od klimatskih činilaca, za život aktinidije

najveći značaj imaju temperatura, padavine, svjetlost i vjetar.

Temperatura

Plemenite sorte aktinidije su manje ili više osjetljivije na niske zimske temperature od

divljih formi ove vrste, jer su kulturne sorte stvorene u uslovima blaže klime. Pored

toga, plemenite sorte aktinidije su bujnije, daju veće mladare, imaju duži period

vegetacije, veću produktivnost i rodnost, što znatno utječe na smanjenje njihove

otpornosti prema mrazevima. Niske temperature pred početak vegetacije krajem

februara i u martu, mogu izazvati veća oštećenja nego u periodu fiziološkog

mirovanja aktinidije.

Padavine

I nedostatak i višak padavina imaju nepovoljan utjecaj na životne funkcije aktinidije, a

posebno na visinu prinosa i kvalitet ploda. Aktinidiji je potrebno dovoljno vlage u

zemljištu tokom cijele vegetacije. Ako se količina vlage smanji onda dolazi do

deformacije i smanjenja plodova.

Relativna vlažnost zraka

Aktinidija ima visok lisni aparat koji transpiriše veliku količinu vode. Tako pri relativnoj

vlažnosti od 30-40% uspostavlja se negativna korelacija između isparene vode i vode

koja se apsorbuje preko korijenovog sistema, a rezultat toga je uvenuće, rubno

sušenje lisne mase, a u težim slučajevima i potpuno opadanje lišća. Zbog toga se za

aktinidiju predlažu mikrorejoni, zaštićeni od vjetrova, u dolinama riječnih tokova, gdje

relativna vlažnost ne pada nisko.

8

Svjetlost

Aktinidija je biljka koja traži mnogo svjetla. Ona dobro podnosi svjetlost ako ima

dovoljno vlažnosti u zraku. Zato je u ljetnom period potrebno da se aktinidija zasjeni

da bi mogla rasti, ali i to mora biti pravilno jer ako se previše zasjeni plodovi mogu biti

veoma mali.

Vjetar

Za aktinidiju vjetar može biti i štetan i koristan. Štetne utjecaje prouzrokuje hladan,

suh i jak vjetar, jer može doći do zamrzavanja pupoljka te lomljenja mladica. Vjetar

je koristan zbog oprašivanja, te zbog cirkulacije zraka.

Grad

Grad može izazvati veće štete na vegetativnim dijelovima i na plodovima u fazi

zrenja ili pred samu berbu. U zonama koje su podložne ovom riziku, neophodno je

imati uređaj za zaštitu od grada kao što su protivgradna mreža ili drugi sistemi

pogodni za odbranu.

9

5. SORTE AKTINIDIJE

Posebno je značajan izbor sorti aktinidije koji se temelji ne samo na poznavanju

produktivnih mogućnosti sorti, već i na poznavanju ambijentalnih uslova gdje se želi

podići nasad aktinidije kako bi se pravilno odredile sorte za pojedina područja uzgoja.

Vrlo mali je broj aktinidija koje se koriste u komercijalne svrhe i svodi se na slijedeće

ženske sorte: Abbott, Bruno, Monty, Allison, Greensil i Hayward, a od sorti

oprašivača koriste se Tomuri, Matua i klon M-3. Na području uzgoja u Bosni i

Hercegovini najbolje se pokazala sorta Hejvord, zbog svoje krupnoće plodova,

uniformnosti biofizičkih karakteristika plodova i njihovog dobrog čuvanja.

5.1 OPIS SORTI AKTINIDIJE

Ebot ( Abbott )

Porijeklom je sa Novog Zelanda,gdje je prvi sadni materijal ove sorte dao izvjesni

Abbott, a proširio rasadničar Green 1930. godine. Njegovo stablo je bujno i

produktivno, te rano cvjeta, a cvjetovi su krem boje, usamljeni ili u grozdovima.

Plodovi su mu srednje veličine i elipsoidni, dok mu je pulpa prozirno zelene boje,

srednje sočna, srednje slatka, srednje kisela i ugodnog i nježnog mirisa.

Bruno

Ova sorta je također pronađena na Novom Zelandu 1920.godine i dobila je ime po

svom pronalazaču Brunu Justu. Veoma je interesantna sorta zbog produktivnosti

stabla. Cvjetovi su mu rijetko pojedinačni, a krem su boje. Plodovi su prilično

ujednačeni , cilindričnog uzdužnog oblika i okruglog oblika na presjeku. Pulpa mu je

prozirno zelene boje, osrednje sočna, slatko-kiselkasta i aromatična.

Monti ( Monty )

Sorta Monti je također nastala na Novom Zelandu 1950.godine. Stablo je jako bujno i

produktivno. Cvjetovi su krem bijele boje, skupljeni u parove, rijetko pojedinačni.

Plodovi su neujednačenog oblika. Pulpa je sočno slatka, providno zelena i mirišljava.

10

Hejvord ( Hayward )

Pronašao ju je rasadničar hayward Wright 1920.godine. Stablo joj je srednje bujno,

cvjetovi pojedinačni i vrlo rijetko u parovima. Plodovi su eliptično jajastog oblika,

ujednačeni po veličini. Pulma je zelenkasto sjajne boje i ujednačena po veličini.

Elison ( Allison )

Otkrivena je 1920.godine na Novom Zelandu. Stablo joj je veoma bujno, a cvjeta

ranije od sorte Abbott. Cvjetovi se nalaze uglavnom u parovima, a plodovi su dosta

slični plodovima Abbott.

Matua

Stablo joj je jako bujno, sa obilnim cvjetanjem koje je dosta rano, a koje dugo traje.

Ova sorta nije prikladna za oprašivanje kasnih sorti.

Tomuri

Ova sorta ima bujno stablo, sa cvjetanjem koje traje dugo.

Oprašivač M-3

Ovo je oprašivač koji su otkrili istraživači u Romanji u Italiji. Cvjetanje je vrlo obilno ,

3-4 dana prije sorte Hayward i završava koji dan kasnije.

Slika 3. Sorte aktinidije: Bruno, Monty, Allison i Abbott (4)

11

6. ZAKLJUČAK

U jednu ruku aktinidiju možemo promatrati kao novu voćnu kulturu u svijetu,

posebno u našoj zemlji. Površine pod ovom kulturom se u zadnje vrijeme u

submediteranskom i mediteranskom području sve više povećavaju, pošto se podižu

plantažni zasadi na individualnim posjedima. Njene osobine čine ju veoma

rentabilnom kulturom, pa su zbog toga povećana investiciona ulaganja u njen zasad.

Popularnost koju je postigla aktinidija privukla je pažnju ljubitelja voćarstva koji je i u

sjevernim krajevima zemlje relativno uspješno gaje na manjim površinama, uz

odgovarajuću primjenu zaštite od mrazeva i raniju berbu plodova.

12

7. PRILOZI

Zemlje Godina Godina

1988. 1990.

JUŽNA HEMISFERA

Novi Zeland 16 468 17 648

Južna Afrika 500 650

Čile 9 000 15 000

Zimbabve 70 100

Australija 1 102 1 500

Ostale

zemlje(Argentina,Urugvaj)

100 200

SJEVERNA HEMISFERA

Italija 15 925 20 000

SAD 3 729 3 932

Francuska 4 500 5 500

Japan 4 370 6 300

Grčka 1 700 2 300

Izrael 150 200

Kanada 22 26

Portugal 400 700

Koreja 450 600

Španjolska 800 2 500

Ostale zemlje 100 200

Tabela 1. Površine pod aktinidijom u zemljama proizvođačima u 1988.godini i

tendencija povećanja do 1990.godine u hektarima. (1, 7)

13

Karta 1. Prikaz najvećih svjetskih izvoznika kivija (3,13)

Karta 2. Regioni rasta kivija u Novom Zelandu. (4)

14

8. LITERATURA

1. Mr. Ranko M. Popović 1989, Aktinidija Kivi, Sarajevo, Niro „Zadrugar“

2. Poljoprivredna enciklopedija I,II,III, Zagreb

3. John Wiley and Sons 2007. Plant Breeding reviews, New Jersey,Inc.

Hoboken

4. http://www.tradewindsfruit.com

5. www.fromnaturewithlove.com

15