Bilten Vrhovnog suda Crne Gore

VRHOVNI SUD CRNE GORE

THE SUPREME COURT OF MONTENEGRO

________________________________________

BILTEN/BULLETIN

2/2011

2

CRNA GORA / MONTENEGRO

VRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OF

MONTENEGRO

BILTEN / BULLETIN

2011 GODINA / YEAR

Za izdavaĉa / For publisher

Vesna Medenica, Predsjednik Vrhovnog suda / President of the Supreme Court

REDAKCIJA BILTENA / REDACTION OF THE BULLETIN

Radule Kojović (krivično pravo, zamjenik gl.i odgovornog urednika)

Julka Badnjar (privredno pravo)

Vesna Begović (gradjansko pravo)

Stanka Vučinić (upravno pravo)

Glavni i odgovorni urednik / Editor in chief

dr Ĉedomir Bogićević

Urednik u redakciji / Desk Editor

Dubravka Božović, savjetnik u Vrhovnom sudu

Saradnik u redakciji / assistant

Ljiljana Milić, savjetnik u Vrhovnom sudu

Sekretar redakcije / Secretary desk

Snežana Radović, sekretar Vrhovnog suda

ISNN 1800-5810

3

CRNA GORA

VRHOVNI SUD

B I L T E N

2/2011

Podgorica, februar 2012

4

PRAVNI STAVOVI I MIŠLJENJA

5

PRAVNI STAV

GraĊansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici odrţanoj

25.11.2011. godine, zauzelo je sledeći:

PRAVNI STAV

I. Po tuţbama bivših zarobljenika Centra za prihvat zarobljenika u

Morinju za naknadu nematerijalne štete pasivno je legitimisana Drţava Crna

Gora.

II a) Ratni zarobljenici koji su bili izloţeni muĉenju, neĉovjeĉnom i

poniţavajućem postupanju imaju pravo na naknadu nematerijalne štete zbog

povrede prava liĉnosti (duševnog i tjelesnog integriteta), kao poseban vid štete.

b) Civilna lica koja su neosnovano lišena slobode, pored prava na

naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava liĉnosti priĉinjene muĉenjem,

neĉovjeĉnim i poniţavajućim postupanjem, imaju pravo i na naknadu

nematerijalne štete zbog povrede prava slobode, kao poseban vid štete.

III. Duţi rok zastarjelosti potraţivanja naknade nematerijalne štete

prouzrokovane kriviĉnim djelom moţe se primijeniti ako je pravosnaţnom

presudom kriviĉnog suda utvrĊeno postojanje kriviĉnog djela.

IV. Parniĉne postupke za naknadu nematerijalne štete koje su pokrenuli

bivši zarobljenici Centra za prihvat zarobljenika u Morinju, u kojima je

istaknut prigovor zastarjelosti potraţivanja, treba prekinuti do pravosnaţnog

okonĉanja kriviĉnog postupka koji se vodi protiv odreĊenog broja lica zbog

kriviĉnih djela ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika i ratni zloĉin protiv

civilnog stanovništva.

O b r a z l o ţ e nj e

Optuţnicom Vrhovnog drţavnog tuţilaštva - Odjeljenja za suzbijanje

organizovanog kriminala, korupcije, terora i ratnih zloĉina KTS.br.7/08 od

15.08.2008. godine, tamo naznaĉenim optuţenima, stavljeno je na teret da su izvršili

kriviĉno djelo ratni zloĉin protiv civilnog stanovništva iz ĉl.142. st.1. KZ SRJ u

sticaju sa kriviĉnim djelom ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika iz ĉl.144. st.1. KZ

SRJ, na naĉin što su za vrijeme oruţanog sukoba u Republici Hrvatskoj izmeĊu JNA

i organizovanih hrvatskih oruţanih formacija, u tzv. Centru za prihvat zarobljenika u

mjestu Morinj-Opština Kotor, kršeći pravila meĊunarodnog prava utvrĊena III

6

Ţenevskom konvencijom o postupanju sa ratnim zarobljenicima i dopunskom

Protokolu uz Ţenevsku konvenciju o zaštiti ţrtava nemeĊunarodnih oruţanih

sukoba, nareĊivali i vršili muĉenja, neĉovjeĉna postupanja, nanošenja velikih patnji i

povreda tjelesnog integriteta prema ratnim zarobljenicima. Presudom Višeg suda u

Podgorici K.br.214/08 od 15.05.2010. godine optuţeni su oglašeni krivim za

kriviĉno djelo ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika iz ĉl.144. KZ SRJ i osuĊeni na

kazne zatvora. Rješenjem Apelacionog suda Ksţ.br.20/10 od 25.11.2010. godine

uvaţene su ţalbe stranaka i ukinuta je prvostepena presuda zbog pogrešno utvrĊenog

ĉinjeniĉnog stanja i bitnih povreda odredaba kriviĉnog postupka i predmet vraćen

prvostepenom sudu na ponovno suĊenje.

U meĊuvremenu je veći broj lica koja su bila zatvorena u Centru za prihvat

zarobljenika (logor "Morinj") Osnovnom sudu u Podgorici podnijeli tuţbe protiv

Drţave Crne Gore radi naknade nematerijalne štete koju su pretrpljeli za vrijeme

boravka u navedenom Centru. U odreĊenom broju predmeta prvostepeni sud je

donio presude i ti se predmeti po ţalbi nalaze u radu kod Višeg suda u Podgorici.

GraĊanska odjeljenja Osnovnog suda u Podgorici i Višeg suda u Podgorici

zahtjevima od 25.01.2011. godine i 05.05.2011. godine obratili su se Vrhovnom

sudu Crne Gore radi zauzimanja naĉelnog pravnog mišljenja po pitanjima:

1.da li je Drţava Crna Gora pasivno legitimisana po tuţbama bivših

zarobljenika Centra za prihvat zarobljenika u Morinju.

2. za koje vidove nematerijalne štete priĉinjene muĉenjem, neĉovjeĉnim i

poniţavajućim postupanjem ta lica imaju pravo naknade,

3. koji je rok zastarjelosti potraţivanja te naknade i

4. da li postupke za naknadu štete treba prekinuti do pravosnaţnog okonĉanja

kriviĉnog postupka protiv lica optuţenih za kriviĉno djelo ratni zloĉin.

I

Nije sporno da je Centar za prihvat zarobljenika u Morinju bio pod

komandom JNA, a od konstituisanja Savezne Republike Jugoslavije, pod

komandom Vojske Jugoslavije. Prema odredbi ĉl.172. st.1. Zakona o obligacionim

odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog dogaĊaja pravno lice (i

drţava) odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u

vezi sa vršenjem svojih funkcija. Shodno citiranoj zakonskoj odredbi, za štetu koju

je priĉinila Vojska Jugoslavije bila je odgovorna Savezna Republika Jugoslavija. Na

to upućuju i odredbe Ţenevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od

12.08.1949. godine, koju je ratifikovala bivša SFRJ, iz kojih proizilazi da za štete

koje u zarobljeništvu pretrpe ratni zarobljenici, a koje su posledica postupaka koji

predstavljaju povrede konvencije odgovaraju drţave, odnosno strane u sukobu koje

su ih drţale u zarobljeništvu (ĉl.12. st.1. Konvencije o zaštiti ratnih zarobljenika i

ĉl.91. dopunskog Protokola uz Ţenevsku konvenciju od 12.08.1949. godine).

Ustavnom poveljom Drţavne zajednica Srbija i Crna Gore ("Sl.list SRJ", br.1/2003),

7

u ĉl.63. odreĊeno je da, nakon stupanja na snagu Ustavne povelje, sva prava i

obaveze SRJ prelaze na Srbiju i Crnu Goru u skladu sa Ustavnom poveljom. Prema

ĉl.59. st.3. Ustavne povelje, imovina SRJ na teritoriji drţava ĉlanica imovina je

drţava ĉlanica po teritorijalnom principu, a stavom 1. istog ĉlana odreĊeno je da je

imovina SRJ potrebna za rad institucija Srbije i Crne Gore imovina Srbije i Crne

Gore (što se odnosilo i na imovinu Vojske). Odlukom Skupštine RCG od

03.06.2006. godine ("Sl.list RCG", br.36/06 od 05.06.2006. godine) Republika Crna

Gora je proglašena nezavisnom drţavom, a Uredbom o organizaciji i naĉinu rada

drţavne uprave ("Sl.list RCG", br.42/06 od 07.07.2006. godine) u ĉl.62g odreĊeno je

da će Ministarstvo odbrane (RCG) preuzeti sluţbene prostorije, predmete, imovinu,

opremu i naoruţanje, sredstva za rad i druga sredstva koja su na dan stupanja na

snagu ove uredbe u RCG koristili Ministarstvo odbrane Srbije i Crne Gore i Vojska

Srbije i Crne Gore. Imajući u vidu prednje, kao i navedeni princip teritorijalnosti

kod podjele imovine SRJ (ĉl.59. st.3. Ustavne povolje) proizilazi da je pored prava,

Vojska Crne Gore i Ministarstvo odbrane Crne Gore, odnosno Drţava Crna Gora,

preuzela i sve obaveze, kao i obavezu naknade eventualne štete koja je priĉinjena od

strane bivše Vojske Jugoslavije na teritoriji Crne Gore. Stoga, Drţava Crna Gora je

pasivno legitimisana u sporovima za naknadu štete po tuţbama bivših zarobljenika

Centar za prihvat zarobljenika u Morinju.

II

a) Ĉlanom 4 Ţenevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od

12.08.1949. godine definisan je pojam ratnih zarobljenika. To su lica - pripadnici

oruţanih snaga jedne strane u sukobu, pripadnici milicija, dobrovoljnih jedinica koji

ulaze u sastav tih oruţanih snaga i dr., a koja su pala pod vlast neprijatelja. Ĉlanom

13. Konvencije propisano je da se sa ratnim zarobljenicima mora u svako doba

postupati ĉovjeĉno, da ratni zarobljenici moraju u svako doba biti zaštićeni protiv

svakog akta nasilja ili zastrašivanja, uvreda i javne radoznalosti i da su mjere

represalija prema ratnim zarobljenicima zabranjene. Ĉlanom 14. Konvencije

propisano je da ratni zarobljenici imaju u svakoj prilici pravo na poštovanje njihove

liĉnosti i njihove ĉasti. Zabrana nasilja nad licem koje je lišeno slobode, odnosno

kojem je sloboda ograniĉena i zabrana muĉenja, poniţavajućeg kaţnjavanja i

postupanja bila je propisana i ĉl.25. Ustava Savezne Republike Jugoslavije. Isti

Ustav u ĉl.10. priznaje i jamĉi slobode i prava ĉovjeka i graĊanina koje priznaje

meĊunarodno pravo.

Lica koja su bila zatvorena u Centru za ratne zarobljenike u Morinju, a radilo

se o ratnim zarobljenicima u smislu ĉl.4. Ţenevske konvencije o ratnim

zarobljenicima, ukoliko su bila izloţena muĉenju, neĉovjeĉnom i poniţavajućem

postupanju, imaju pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava liĉnosti

- povrede duševnog i tjelesnog integriteta, kao poseban vid štete kojim su

obuhvaćeni i pretrpljeni fiziĉki bolovi i strah. Ova lica nemaju pravo na naknadu

8

štete zbog lišenja slobode, zbog toga što je mogućnost zarobljavanja pripadnika

oruţanih snaga strana u sukobu, legitimna uz obavezu poštovanja svih njegovih

prava zajamĉenih Konvencijom i ustavom.

b) Ĉlan 3 Ţenevske konvencije o zaštiti graĊanskih lica za vrijeme rata od

12.08.1949. godine, takoĊe zabranjuje, pored ostalog, muĉenja, povredu liĉnog

dostojanstva, uvredljivo i poniţavajuće postupanje prema ovim licima, a zabranjeno

je izricanje i izvršavanje kazni bez prethodnog suĊenja od strane redovno

ustanovljenog suda i propraćenog svim sudskim garantijama. Ako su i ova lica u

Centru za prihvat zarobljenika u Morinju bila izloţena muĉenju, neĉovjeĉnom i

poniţavajućem postupanju imaju pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede

prava liĉnosti. Ako su bila neosnovano lišena slobode, tj. bez voĊenja zakonom

ureĊenog postupka, ta lica imaju pravo i na naknadu nematerijalne štete zbog

povrede prava na slobodu, kao poseban vid štete.

Dakle, zbog kršenja konvencija i povrede ustavom zagarantovanih prava gore

navedena lica imaju pravo na naknadu nematerijalne štete za naprijed navedene

vidove, koja se dosuĊuje saglasno ĉl. 200. st.1. Zakona o obligacionim odnosima,

koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.

III i IV

Ĉlanom 376. st.1. Zakona o obligacionim odnosima ("Sl.list SFRJ", br.29/78)

propisano je da potraţivanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je

oštećeni doznao za štetu i za lice koje mu je štetu uĉinilo, a prema st.2. istoga ĉlana,

u svakom sluĉaju ovo potraţivanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Prema ĉl. ĉl.377. st.1. ZOO, kada je šteta prouzrokovana kriviĉnim djelom, a za

kriviĉno gonjenje je predviĊen duţi rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema

odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme odreĊeno za zastarjelost kriviĉnog

gonjenja. Stavom 2. navedenog ĉlana prekid zastarijevanja kriviĉnog gonjenja

povlaĉi za sobom i prekid zastarjelosti zahtjeva za naknadu štete, a isto vaţi i za

zastoj zastarijevanja (stav 3).

Kao što je naprijed istaknuto, protiv lica odgovornih za postupanje prema

zatvorenicima Centra za prihvat zarobljenika u Morinju pokrenut je kriviĉni

postupak (podnijeta optuţnica) zbog uĉinjenog kriviĉnog djela ratni zloĉin. Ĉlanom

100 KZ SRJ propisano je da kriviĉno gonjenje za kriviĉno djelo ratni zloĉin ne

zastarijeva, a isto je odreĊeno i Konvencijom o nezastarijevanju ratnih zloĉina i

zloĉina protiv ĉovjeĉnosti koju su 1968. godine usvojile Ujedinjene nacije a tu

konvenciju je ratifikovala i SFRJ ("Sl.list SFRJ", br.50/70-meĊunarodni ugovori).

MeĊutim, duţi rok zastarjelosti moţe se primijeniti samo onda kada je kriviĉnom

presudom utvrĊeno postojanje kriviĉnog djela. Da li u neĉijim radnjama ima

elemenata kriviĉnog djela moţe utvrditi samo kriviĉni sud pravosnaţnom presudom.

Izuzetak je kada postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost ili kriviĉno

gonjenje okrivljenog. U tom sluĉaju parniĉni sud je ovlašćen da, radi ocjene da li je

9

nastupila zastarjelost potraţivanja naknade štete priĉinjene kriviĉnim djelom, sam

ispita da li je šteta priĉinjena radnjama koje sadrţe obiljeţje kriviĉnog djela.

U sluĉaju istaknutog prigovora zastarjelosti potraţivanja, kada se pitanje

postojanja kriviĉnog djela pojavljuje kao prethodno pitanje od kojeg zavisi koji se

rok zastarjelosti ima primijeniti, kraći iz ĉl.376. st.1. ili duţi iz ĉl.377. st.1. ZPP-a,

potrebno je parniĉni postupak prekinuti do pravosnaţnog okonĉanja kriviĉnog

postupka koji se vodi zbog kriviĉnog djela ratni zloĉin protiv ratnih zarobljenika i

civilnog stanovništva.

Predsjednik GraĊanskog odjeljenja,

Ranko Vuković,s.r.

10

PRAVNI STAV

Gradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, sastavljenom od sudija

Ranka Vukovića, kao predsjednika odjeljenja, Radoja Orovića, Julke Badnjar,

Dušanke Radović, Vesne Begović, Natalije Filipović, Gavrila Ĉabarkape, Branimira

Femića, Rade Kovaĉević, Dragice Milaĉić i Radojke Nikolić, na sjednici odrţanoj

25.11.2011. godine, zauzelo je sledeći

PRAVNI STAV

Licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo na uvećanje zarade

po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika i za rad duţi

od punog radnog vremena u skladu sa propisima, kojim se uredjuju dodaci na

zaradu drţavnih sluţbenika i namještenika u periodu od stupanja na snagu

Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o zaradama, dodacima na zarade i

naknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore ("Sl.list CG" br.81/08

od 26.12.2008. godine) pa do stupanja na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore

("Sluţbeni list CG" br.88/09 od 31.12.2009. godine).

Od stupanja na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",

br.88/09 od 31.12.2009. godine) do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i

dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.75/10 od

21.12.2010. godine) licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo na

uvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih

praznika i za rad duţi od punog radnog vremena osim za rad duţi od punog

radnog vremena, koji moţe nastati zbog specifiĉnih uslova vršenja sluţbe iz

ĉl.97. st.2. Zakona o vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG", br.88/09 od

31.12.2009. godine).


Ovom sudu obratilo se gradjansko odjeljenje Osnovnog suda u Podgorici

svojim aktom zavedenim kod ovog suda Su.br.123/10 od 25.01.2011. godine.

Naime, u aktu se navodi da je pred tim sudom u toku veći broj postupaka po

tuţbama lica na sluţbi u Vojsci Crne Gore, radi isplate naknade po osnovu

prekovremenog rada s pozivom na odredbe ĉl.115. Zakona o Vojsci Crne Gore

("Sluţbeni list CG", br.47/2007 od 07.08.2007. godine) u vezi ĉl.25. Uredbe o

zaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci Crne

Gore, uz posebno ukazivanje na odredbu ĉl.105. citiranog Zakona. Dalje se ukazuje

11

da je po izvjesnom broju tuţbenih zahtjeva postupak pred prvostepenim sudom

okonĉan i to razliĉitim ishodom a da je i Viši sud u Podgorici u pojedinim

predmetima odluĉivao po ţalbama, te da su i odluke tog suda razliĉite. S toga je

traţeno da gradjansko odjeljenje ovog suda zauzme pravni stav povodom spornog

pitanja - da li licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo na naknadu za rad

duţi od punog radnog vremena, ne vezano za njihovo pravo na dodatak na zaradu

(vojni i posebni) odnosno dali ostvarivanje prava na dodatak na zaradu iskljuĉuje

pravo na uvećanje zarade po osnovu rada duţeg od punog radnog vremana.

Na sjednici gradjanskog odjeljenja odrţanoj dana 25.11.2011. godine ovaj sud

je zauzeo navedeni pravni stav zasnivajući ga na sledećim razlozima:

Odredbom ĉl.115. Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG", br. 47/07)

je propisano da ministar na predlog naĉelnika Generalštaba, uvodi rad duţi od punog

radnog vremena: 1) kada su naredjene mjere pripravnosti, 2) u sluĉaju uzbune u

vojnoj jedinici, 3) za vrijeme vojnih vjeţbi, 4) kada je vojna jedinica angaţovana na

zadacima saniranja posledica elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, 5) prilikom

obavljanja zadataka ĉije bi obustavljanje ili prekidanje imalo štetne posledice po

borbenu gotovost ili bi nanijelo znatnu štetu ili ugrozilo ţivot i zdravlje vojnih i

drugih lica a izuzetno, ministar moţe da uvede rad duţi od radnog vremena i zbog

drugih vanrednih zadataka vojne jedinice.

Odredbom ĉl.105. istog Zakona je propisano da su dodaci na zaradu: vojni

dodatak koji pripada licu na sluţbi zbog specifiĉnih uslova pod kojima vrši sluţbu u

Vojsci, posebno zbog: uĉešća u vjeţbama, logorovanjima, uzbunama, vršenju sluţbe

deţurstva i drugih oblika unutrašnje sluţbe, straţarske, ĉuvarske i prijavne sluţbe i

drugih vrsta obezbjedjenja lica i objekata i zbog drugih vanrednih situacija

prouzrokovanim potrebama borbene gotovosti, a da poseban dodatak pripada

profesionalnom vojnom licu, koje obavlja specifiĉnu vojnu sluţbu: na brodovima i

plovilima, roniocima letaĉima, koji su izloţeni djelovanjima štetnim po zdravlje

odnosno posebnim rizicima.

Odredbom ĉl.99. st.1. istog Zakona je propisano da se zarada lica u sluţbi u

Vojsci sastoji od fiksnog dijela zarade i dodataka na zaradu, a da shodno ĉl. 98. st.3.

bliţe uslove, naĉin ostvarivanja i visinu zarade, dodataka i naknadama licima na

sluţbi u Vojsci utvrdjuje Vlada.

Saglasno citiranoj zakonskoj odredbi Vlada Crne Gore je donijela Uredbu o

zaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima u Sluţbi u Vojsci Crne

Gore (Sl. list CG" br.12/08).

Ĉl. 25. navedene Uredbe je propisano da se zarada odnosno naknada zarade

licu na sluţbi u Vojsci mjeseĉno obraĉunava na osnovu radne liste, kojom se svako

lice evidentira prisustvo na poslu i vrijeme provedeno na vršenju duţnosti odnosno

radu.

Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o zaradama, dodacima na zarade i

naknadama zarade licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list Crne Gore",

br.81/08 od 26.12.2008. godine) je ĉl.12. poslije ĉl.25. dodat novi ĉlan 25a), koji

glasi:

12

"Licu na sluţbi u Vojsci se uvećava zarada po osnovu rada noću, rada u

vrijeme drţavnih i vjerskih praznika i za rad duţi od punog radnog vremena u skladu

sa propisom kojim se uredjuju dodaci na zaradu drţavnih sluţbenika i

namještenika."

Zakon o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list RCG",br.47/07) je prestao da vaţi

danom stupanja na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.88/09

od 31.12.2009. godine).

Odredbom ĉl.97. st.1. 2 i 3. tog Zakona je propisano da su dodaci na zaradu

vojni dodatak i posebni vojni dodatak, da vojni dodatak pripada licu u sluţbi u

Vojsci zbog specifiĉnih uslova pod kojima vrši sluţbu, posebno zbog: uĉešća na

vjeţbama logorovanjima, uzbunama, vršenja unutrašnje sluţbe, sluţbe deţurstva i

drugih oblika unutrašnje sluţbe, straţarske, ĉuvarske i prijavne sluţbe i drugih vrsta

obezbjedjenja lica i objekata, kao i vršenja duţnosti u situacijama prouzrokovanim

potrebama borbene gotovosti a da posebni vojni dodatak pripada licu u sluţbi u

Vojsci koje vrši specifiĉne duţnosti: na brodovima, plovilima i vazduhopolovima, u

odredjenim jedinicama ili izdvojeninm vojnim ili drugim vojnim objektima.

Stavom 4. citirane zakonske odredbe je propisano da za ĉasove noćnog rada,

rada u dane praznika, koji su zakonom odredjeni kao neradni dani i rada duţeg od

punog radnog vremena osim rada duţeg od punog radnog vremena, koji moţe

nastati zbog specifiĉnih uslova vršenja sluţbe iz stava 2. ovog ĉlana, licu u Sluţbi u

Vojsci uvećava se zarada u skladu sa propisima o zaradama drţavnih sluţbenika i

namještenika.

Zakon o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG",br.88/09 od 31.12.2009.

godine) je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama ("Sluţbeni list

CG",br.75/10 od 21.12.2010. godine).

Odredbom ĉl.8. Zakona o izmjenama i dopunama je izmijenjen ĉl.97. st.2., 3 i

4. i isti glasi:

"Vojni dodatak pripada licu u sluţbi u Vojsci zbog posebnih uslova pod

kojima vrši sluţbu i to: uĉešća u vjeţbama, logorovanjima, i uzbunama, deţurstva,

odnosno drugih oblika unutrašnje sluţbe; straţarske, ĉuvarske, i prijavne sluţbe i

drugih oblika obezbjedjenja lica i objekata; vršenja duţnosti u svim uslovima i

situacijama prouzrokovanim potrebama borbene gotovosti.

Posebni vojni dodatak pripada licu u sluţbi u Vojsci koje vrši specifiĉne

duţnosti i to: pilota, letaĉa, padobranca, ronioca, diverzanta, ĉlana posade vojnog

broda odnosno vojnog plovila, ili ĉlana ekipe za odrţavanje i opsluţivanje vojnog

vazduhoplova, i duţnosti u jedinici specijalnih snaga, uništavanja neeksplodiranih

ubojnih sredstava i na izdvojenim visinskim vojnim objektima.

Ostvarivanje prava na dodatak na zaradu iz stava 2 i 3. iskljuĉuje pravo na

uvećanje zarade po osnovu rada duţeg od punog radnog vremena, rada noću i rada u

dane koji su zakonom odredjeni kao neradni".

Dakle, prema citiranim odredbama Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list

CG", br.47/07 od 07.08.2007. godine) proizilazi da se zarada licu na sluţbi u Vojsci

Crne Gore sastoji od fiksnog dijela i dodatka, a da je pravo na dodatak (vojni i

posebni) ovim licima priznato upravo zbog posebnih uslova, po kojima se vrši

13

sluţba u Vojsci Crne Gore, s jedne strane i zbog vršenja specifiĉnih duţnosti, s

druge strane, s tim što saglasno odredbi ĉl.98. st.3. Zakona o Vojsci Crne Gore

("Sluţbeni list CG br.47/07) bliţe uslove, naĉin ostvarivanja i visinu zarade,

dodataka i naknadama licima na sluţbi u vojsci utvrdjuje Vlada. Donesena Uredba o

zaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima u sluţbi u vojsci Crne

Gore ("Sluţbeni list CG" br.12/08) nije predvidjala pravo lica na sluţbi u Vojsci na

uvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika i

za rad duţi od punog radnog vremena. Pravo na uvećanje zarade, po tom osnovu je

tim licima priznato stupanjem na snagu uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o


Gore ("Sluţbeni list CG br.81/08 od 26.12.2008. godine), kojom je poslije ĉl.25.

dodat novi ĉl.25a), kojim je propisano da se licu na sluţbi u vojsci uvećava zarada

po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika i za rad duţi od

punog radnog vremena u skladu sa propisom, kojim se uredjuju dodaci na zaradi

drţavnih sluţbenika i namještenika. Dakle, citiranom odredbom ovo pravo je

priznato ovim licima, bez obzira dali je rad duţi od punog radnog vremena nastao

zbog specifiĉnih uslova vršenja sluţbe ili ne dakle bez ograniĉenja.

Stupanjem na snagu Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG br.88/09

od 31.12.2009. godine) pravo lica na sluţbi u Vojsci na uvećanje zarade po tom

osnovu se ograniĉava. Prednje ako se ima u vidu odredba ĉl.97. st.4. tog Zakona,

kojom je propisano da pravo na uvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u dane

praznika, koji su zakonom odredjeni kao neradni dani i rada duţeg od punog radnog

vremena osim za rad duţi od punog radnog vremena koji moţe nastati zbog

specifiĉnih uslova vršenja sluţbe iz st.2. ovog ĉlana (vojni dodatak) licu u sluţbi u

Vojsci se uvećava zarada po propisima o zaradama drţavnih sluţbenika i

namještenika. Znaĉi lice na sluţbi koje zbog specifiĉnih uslova pod kojima vrši

sluţbu već ostvaruje vojni dodatak saglasno ĉl.97. st.2. Zakona o Vojsci Crne Gore,

tom licu, dakle nebi pripadalo pravo na uvećanje zarade za rad duţi od punog radnog

vremena, koji je nastao zbog specifiĉnih uslova sluţbe.

Od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci

Crne Gore ("Sluţbeni list br.75/10 od 21.12.2010. godine) - ĉl.97. st.4. je iskljuĉeno

pravo na uvećanje zarade po osnovu rada duţeg od punog radnog vremena, rada

noću i rada u dane koji su zakonom odredjeni kao neradni ukoliko lica na sluţbi

ostvaruju pravo na dodatak na zaradu iz st.2 i 3. (vojni dodatak i posebni vojni

dodatak.

Kod naprijed navedenog, licima na sluţbi u Vojsci Crne Gore pripada pravo

na uvećanje zarade po osnovu rada noću, rada u vrijeme drţavnih i vjerskih praznika

i za rad duţi od punog radnog vremena u skladu sa propisima, kojim se uredjuju

dodaci na zaradu drţavnih sluţbenika i namještenika za period od 03.01.2009.

godine, kao dana stupanja na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o


Gore (br.81/08 od 26.12.2008. godine) pa do 08.01.2010. godine, kao dana stupanja

Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG br.88/09 od 31.12.2009. godine), bez

ograniĉenja a od tada pa do 29.12.2010. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona

14

o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore ("Sluţbeni list CG br.75/10 od

21.12.2010. godine), uz ograniĉenja o ĉemu je prethodno bilo rijeĉi.

Predsjednik Gradjanskog odjeljenja,

Ranko Vuković,s.r.

15

PRAVNI STAV

GraĊansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici odrţanoj

25.11.2011. godine, zauzelo je sledeći:

PRAVNI STAV

IzvoĊenje dokaza saslušanjem parniĉnih stranaka provodi se u prisustvu

obje stranke koje se saslušavaju i nije potrebno da se, dok traje saslušanje

jedne stranke, iz sudnice udalji druga parniĉna stranka.

IzvoĊenje dokaza saslušanjem suparniĉara koji se saslušavaju kao

stranka izvodi se na isti naĉin kao dokaz saslušanjem stranaka, a suparniĉara

koji se saslušavaju kao svjedoci primjenom odredbi o izvoĊenju dokaza za

saslušanje svjedoka.


Zakon o parniĉnom postupku u ĉl.217. st.1. predviĊa da je svaka stranka

duţna da iznese ĉinjenice i predloţi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojim

pobija navode i dokaze protivne stanke, a u stavu 3. iste norme propisano je

ovlašćenje suda da rješava koji će se dokazi izvesti radi utvrĊivanja odluĉnih

ĉinjenica.

Iz navedene odredbe proizilazi da je procesnim zakonom propisana

dispozicija stranaka u pogledu izbora dokaznih sredstava. Tako, radi utvrĊivanja

ĉinjeniĉnih i pravnih elemenata spora, na predlog stranke, sud moţe odrediti

izvoĊenje dokaza saslušanjem stranaka - ĉl.260. ZPP-a. To znaĉi da sud moţe

pozvati stranku, koja ima punomoćnika, da se liĉno izjasni o ĉinjenicama koje je

potrebno utvrditi u sporu. Ovo dokazno sredstvo omogućuje sudu da koristi saznanja

stranaka radi utvrĊivanja vaţnih ĉinjenica i to na naĉin kao što se koristi znanjem

ostalih lica koje saslušava u postupku.

Odredbe procesnog zakona koje propisuju dokazivanje saslušanjem stranaka

upućuju na sledeća postupanja:

Ako se dokazivanje izvodi treba saslušati obje stranke.

Sud moţe odluĉiti da sasluša samo jednu stranku ako se uvjeri da drugoj

stranci, ili licu koje treba saslušati za stranku (zakonski zastupnik), nijesu poznate

sporne ĉinjenice, ili ako utvrdi da se druga stranka zbog odreĊenih razloga ne moţe

saslušati i odluku o tome sud moţe donijeti tek pošto utvrdi da saslušanje obje

stranke nije moguće - ĉl.261. st.1. ZPP-a.

Od navedenog izuzetnog ovlašćenja suda, razlikuje se ovlašćenje suda da

provede saslušanje samo jedne stranke, jer neće se saslušati stranka koja uskrati

16

davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda - ĉl.261. st.2.

ZPP-a. U pozivu će se naznaĉiti da će se na roĉištu izvoditi dokaz saslušanjem

stranaka i da stanka koja doĊe na roĉište moţe biti saslušana u odsutnosti druge

sranke - ĉl.263. st.2. ZPP-a.

Ne mogu se primijeniti nikakve prinudne mjere prema stranci koja se nije

odazvala pozivu suda radi saslušanja, niti se stranka moţe prinuditi na davanje

iskaza - ĉl.264. ZPP-a.

Iako se radi dokazivanja saslušanje stranaka izvodi, u osnovi, na jednak naĉin

kao i saslušanje svjedoka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano -

ĉl.265. ZPP-a, njihovo saslušavanje ne obavlja se u potpunosti po pravilima koja

vaţe za saslušanje svjedoka. Ovo stoga što su stranke aktivni subjekti spora,

zainteresovane za njegov ishod i parnica se zasniva na naĉelu ravnopravnosti i

saslušanju stranaka. Postupak saslušanja stranaka izvodi se na naĉin da su tokom

saslušanja stanaka prisutne obje stranke.

Samim tim, prisustvo stanaka tokom izvoĊenja dokaza njihovim saslušanjem

se podrazumijeva i nije potrebno da se iz sudnice udalji stanka dok traje saslušanje

druge stranke, niti sud ovakvim postupanjem ĉini bitnu povredu postupka.

***

Zakon o parniĉnom postupku u ĉl.262. st.3. predviĊa da ako kao stranka u

sporu uĉestvuje na jednoj strani više lica, sud će odluĉiti da li će se saslušati sva lica

ili samo neka od njih.

Da li će se suparniĉar saslušati kao stranka ili kao svjedok zavisi od prirode

suparniĉarstva.

Jedinstveni suparniĉari će se saslušavati kao stranke. To vaţi i za ostale

materijalne suparniĉare, ako se saslušavaju radi utvrĊivanja ĉinjenica od vaţnosti za

odluku koju treba u odnosu na njih donijeti.

Ako se predmet dokazivanja ne tiĉe pravnog poloţaja saslušanog suparniĉara

(formalni suparniĉari) moţe se saslušati kao svjedok o ĉinjenicama vaţnim za

odnose drugih suparniĉara, osim ako te iste okolnosti nijesu vaţne i za njegov spor.

Umješaĉ s poloţajem jedinstvenog suparniĉara saslušava se kao stranka, a

obiĉni umješaĉ kao svjedok.

IzvoĊenje dokaza saslušanjem suparniĉara koji se saslušavaju kao stranka

izvodi se na isti naĉin kao dokaz saslušanjem stranaka, a suparniĉara koji se

saslušavaju kao svjedoci primjenom odredbi o izvoĊenju dokaza za saslušanje

svjedoka.

Predsjednik graĊanskog odjeljenja

Vrhovnog suda Crne Gore

Ranko Vuković,s.r.

17

FORUM IURIDICUS

18

dr Ĉedomir Bogićević

sudija Vrhovnog suda Crne Gore

O GRANICAMA BLAŢEG ZAKONA I ZABRANI

DUŢNIĈKOG ROPSTVA

(Ideje za novelaciju crnogorskog kriviĉnog zakonodavstva)

1. Dejstvo principa blaţeg zakona u kriviĉnom pravu

Pitanja koja se tiĉu vremenske kolizije zakona rješavaju se putem razliĉitih

vrsta interpretacije (tumaĉenja), jer je to uslov za svaku primjenu zakona putem

kojeg se pravi most izmeĊu kazuistiĉkih normi i neregulisanih ţivotnih dogaĊaja,

zbog ĉega se mnoga sporna pitanja prepuštaju sudskoj praksi, koja, prema

Monteskjeu, mora da ide korak ispred zakona, ali ne bez zakona. Tumaĉenjem

zakona, poĉinje istinski ţivot zakona, jer on dobija svoju ţivotnu fizionomiju tek

putem svojih interpretata, odnosno svoj realni smisao dobija ĉinom primjene od

strane suda, kojim se premoštavaju obale izmeĊu norme i stvarnosti, pa se tako

apstraktna pravila pretaĉu u judikaturu konkretnog sluĉaja.

Postavlja se pitanje, u crnogorskom kriviĉnom zakonodavstvu, dokle seţu

granice dejstva ustavnog principa blaţeg zakona (ĉl. 34 Ustava CG) i povratnog

dejstva kriviĉnog zakona koji je blaţi za uĉinioca kaznenog delikta (ĉl. 147 Ustava

CG), kao opštih principa koji djeluju erga omnes kako u postupku stvaranja, tako i

u postupku primjene prava. Aplikacija ovog teorijskog i praktiĉnog problema u

kriviĉnom pravu, ogleda se u savremenim fenomenima kriviĉno pravne registrative

kao što je to sluĉaj kod dekriminalizacije pojedinih kriviĉnih djela proglašenjem

nekaţnjivosti za odreĊene kriviĉno-pravne radnje - sluĉaj sa brisanjem kriviĉno-

pravne egzistencije djela protiv ĉasti i ugleda – uvreda (ĉl. 195 KZ) i kleveta (ĉl.

196 KZ) što je propisano izmjenama i dopunama Kriviĉnog zakonika Crne Gore

(“Sl. List CG“ br. 32/2011. od 01.07.2011.). Kriviĉna zakonodavstva ova pitanja

nijesu rješavala na eksplicitan naĉin, putem zakonskih pravila, prepuštajući to

kriviĉno-pravnoj teoriji i sudskoj praksi, koje su pod inercijom stajališta iz

prohujalih vremena utemeljile judikaturu prema kojoj blaţi zakon (novi, stari ili bilo

koji), ne zahvata pravosnaţnost presude kojom je djelo obuhvaćeno, već se ovaj

princip odnosi samo na buduće sluĉajeve koji se jave u ţivotnoj relnosti (ex nunc),

obrazlaţući to razlozima pravne izvjesnosti i pravne sigurnosti. Kriviĉni zakonik

Crne Gore propisuje da ako je poslije izvršenja djela izmijenjen zakon, primjeniće

19

se onaj koji je najblaţi za uĉinioca (ĉl. 133), pri ĉemu ne odreĊuje vremenske

granice dejstva blaţeg zakona.

Smatramo, da nova era civilizacije i kulture u kojoj je inkorporirana ideja

vladavine prava ĉiji je cilj ljudsko dostojanstvo i pravda, kako u fazi stvaranja tako i

u fazi njegove primjene, a imajući u vidu meĊunarodne principe ljudskih prava i

opšta kriviĉno-pravna naĉela prosvijećenih naroda što su postali principima pravno-

politiĉkih i socijalno-filozofskih ideja u oblasti kaznenog prava i kao takvi postali

vrhovni postulati nacionalnih sistema (ustavna naĉela), treba promjeniti i otpoĉeti sa

novom doktrinom granica vemenskog dejstva blaţeg zakona. Ovo bi naĉelo trebalo

tumaĉiti tako da obuhvata pravosnaţnost ranije presude, (koja nastaje donošenjem

drugostepene odluke po ţalbi, propuštanjem roka za ţalbu ili odricanjem od ţalbe)

tj., da se i poslije pravosnaţnosti ovo naĉelo proteţe sve do krajnjih posljedica

izvršnog kriviĉnog postupka. Ako kazneni delikt više nije kaţnjiv tada treba

zahvatiti, putem primjene principa blaţeg zakona, i pravosnaţnu odluku i njenu

izvršnost, jer tada ranija osuda prestaje ipso iure i ex lege. Ako je dejstvom novog,

blaţeg zakona, derogiran princip nullum crimen sine lege, onda se ima shvatiti da

kada prestaje ovaj temeljni postulat kriviĉnog prava, onda nastupa derogacija

pravosnaţnosti i prekida se izvršenje same izreĉene kazne i njenih posljedica, jer

djelo više nije predviĊeno kao kaţnjivo. Ako nema djela nema ni kazne. Primjena

kriviĉnog zakona ne sastoji samo u donošenju, već i u izvršenju sudskih odluka, jer

materijalno kriviĉno pravo doţivljava oţivotvorenje u izvršnom kriviĉnom

postupku. Ovdje se društvo - drţava odreklo dotadašnjeg svog prava na kaţnjavanje

(ius puniendi), te se ne moţe pozivati na principe steĉenih prava, ustanovu

pravosnaţnosti presude i princip pravne sigurnosti.

Na teorijsko pravnu scenu stupaju, putem sistematskog tumaĉenja cjelokupnih

normi kriviĉnog zakonodavstva, principi praviĉnosti, postulati nediskriminacije,

princip povratnog dejstva (retroaktivnost) blaţeg kriviĉnog zakona sve do krajnjih

posljedica izvršnog postupka, pri ĉemu ostaje jedinstven doktrinarni pristup da bez

predviĊenosti kriviĉnog djela u zakonu, nema ni kaţnjavanja (nullum crimen, nula

poena sine lege – ĉl. 2 KZ CG). O ovom pitanju izjasnila se meĊunarodno-pravna

doktrina na XI Internacionalnom kongresu za kazneno pravo, odrţanom u Berlinu

još 1935,zakljuĉujući da blaţi kazneni zakon treba da djeluje i na pravosnaţne i

izvršne kriviĉne presude, kad novi zakon ukida kaţnjivo djelo ili predviĊa blaţu

kaznu (dr S. Frank, Djelovanje novog i blaţeg zakona na izvršenje presude,

"Mjeseĉnik", 10/1935). Bilo bi neopravdano i nepraviĉno da se za djelo koje je bilo

kaţnjivo u vremenu izvršenja “ da se ko god kazni, pošto je delo docnijim zakonom

oglašeno za nekaţnjivo “, smatra ĉuveni beogradski profesor i teoretiĉar dr Borislav

T. Blagojević u svojoj studiji Tumačenje izuzetaka, (Arhiv za pravne i društvene

nauke, br. 5-6/1935). U prilog ovog stanovišta kojom bi se izmjenila judikatura i

uredila, expresis verbis, zakonska pravila o primjeni navedenih naĉela, idu navedeni

principi crnogorskog Ustava (ĉl. 34 i 147 Ustava), kao i naĉela o zabrani

diskriminacije (ĉl. 8), naĉelo zakonitosti (ĉlan 33) i pretpostavka nevinosti

20

ukljuĉujući i naĉelo in dubio pro reo (ĉl. 35). Izvšenje ranije pravosnaţne presude

treba proglasiti nedopuštenim, (ĉl. 233 ZKP).

Zakoni nijesu boţanska i nadljudska tvorevina niti su njegove norme dogma

koje gube iz vida socijalne odnose i ţivotnu dinamiku, jer ciljeve društvene

regulacije zakon ostvaruje u sinergiji sa drugim normativnim tvorevinama kao

jedinstvom pravnog poretka, vodeći raĉuna ne samo o pravnim, nego i o etiĉkim i

socijalnim momentima zajednice.

Posebno treba urediti zakonski reţim zastarijevanja gonjenja i izvršenja kazni

u svjetlosti principa blaţeg zakona, što nije predmet ovog rada.

2. Kazneno pravni aspekti zabrane duţniĉkog ropstva

Drugo pitanje, koje treba osvijetliti, tiĉe se principa meĊunarndnog kriviĉnog

prava – zabrane duţničkog ropstva: Niko ne moţe biti zatvoren samo iz razloga što

nije u stanju da izvrši neku ugovornu obavezu (MeĊunarodni pakt o graĊanskim i

politiĉkim pravima - ĉlan 11), i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda – Protokol broj 4 (1963) – ĉlan 1. Kriviĉni zakonik (Crne Gore) propisuje

da se novĉana kazna, osuĊenom licu, u postupku njenog izvršenja od strane suda,

moţe zamjeniti kaznom zatvora, u odreĊenom trajanju, ako osuĊeni u utvrĊenom

roku ne izvrši obavezu isplate novĉanog iznosa iz presude (ĉlan 39 KZ) što je u

suprotnosti sa principima zakonske i sudske individualizacije kazne i gdje sud, u

izvršnom postupku, uzurpira prerogative sudbenog (justicijabilnog) suda - sudije.

TakoĊe, kriviĉno zakonodavstvo Crne Gore sankcioniše delikte graĊanskog prava i

pribavljanja imovinske koriste putem kriviĉnog djela prevare (ĉl. 224 KZ).

Navedenim naĉinima kaţnjavanja vrši se svojevrsna restitucija, revandikacija i

reintegracija zabrane duţniĉkog ropstva kojim je, u starom Rimu, kaţnjavan

osuĊenik lišenjem slobode zbog nemogućnosti plaćanja novĉane obaveze. Novĉana

kazna je po svom sadrţaju kriviĉno – pravna sankcija, ali je po svojoj prirodi

imovinski dug osuĊenog prema drţavi. Kriviĉno zakonodavstvo sankcioniše, putem

kaznenog delikta, mnoge radnje sa gradjansko pravnim prestacijama koje imaju

implikacije na ispunjenje obaveza uredjenih i stipulisanih ugovorima imovinskog

prava, kao što je to sluĉaj kod kriviĉnog djela prijevare ĉije konsenkvence seţu do

zatvorskih kazni, za sluĉaj postojanja umišljaja kao bitnog elementa bića kriviĉnog

djela, pri ĉemu se ne utvrdjuju oblici radnji pravnih fenomena ovog djela za

konkretne ugovorne prestacije, kao bitnog svojstva ostvarenja principa odredjenosti i

predvidjenosti kaznenog delikta.

Smatramno da treba hitno pokrenuti proceduru novelacije Kriviĉnog zakonika

Crne Gore, brisanjem zatvorske kazne kao vrste sankcije za kriviĉno djelo prijevare

(ĉl. 244 KZ) i taksativnim utvrĊenjem radnje izvršenja ovog djela, kao i izmjene

kriviĉno-pravne opcije – supstitucije novĉane kazne putem zatvora (ĉl. 39 KZ), kao

21

protivnim meĊunarodnom kriviĉnom pravu te suprematiji i prvjenstvu

meĊunarodnog prava nad domaćim zakonodavstvom (ĉl. 9 Ustava CG).

3. Modus operandi novelacija

Praktiĉke implikacije u vezi sa promjenama u našem kriviĉnom

zakonodavstvu povodom naznaĉenih tematskih fenomena, mogu se, kada je rijeĉ o

dejstvu blaţeg zakona, ostvariti: a) putem stavljanja van snage pravosnaţne odluke u

odredjenom vremenskom periodu, b) ponavljanjem kriviĉnog postupka i c)

proglašenjem nedopuštenim izvršanja pravosnaţne osude u izvršnom postupku.

Kada je rijeĉ o novelama u vezi sa kazneno-pravnim aspektima zabrane duţniĉkog

ropstva i supstitucije (zamjene) novĉane kazne putem kazne zatvora, potrebno je

izriĉito utvrditi za koje radnje u gradjansko pravnim odnosima, pod pretpostavkom

ispunjenosti svih elemenata bića kriviĉnog djela, se moţe kriviĉno pravo odgovarati

za kazneni delikt prijevare, pri ĉemu za takva djela, nastala u gradjasnko-pravnim

odnošajima, shodno medjunardono kriviĉnom pravu, se ne bi mogla propisivati

zatvorska kazna, dok bi kod supstitucije novĉane kazne, u izvršnom kriviĉnom

postupku, bila brisana mogućnost njenom zamjenom putem zatvorske kazne.

Takodje, neophodno je da se u nazivu našeg Kriviĉnog zakonika doda naziv

drţave - Crne Gore, što je osobeno svojstvo svih velikih zakonodavnih kodeksa, a

pogotovo kriviĉnih, jer svi kriviĉni kodeksi, u nacionalnim pravnim sistemima,

sadrţe ime zemlje kako bi se istakao drţavno-pravni suverenitet i nezavisnost te

zajednice, kao subjekta medjunarodnog prava.

***

Literatura: Arandjelović dr D. Nullum crimen sine lege, Branič, 9/1935;

Bačić dr F. Krivično pravo, Zagreb 1986.; Blagojević dr B. Tumačenje izuzetaka,

Arhiv 5-6/1935; Delibašić dr T. Primena blaţeg zakona, Beograd 1995.; Dolenc dr

M. Tumač Krivičnog zakonika, Zagreb 1930.; Ţivanović dr T. Osnovni problemi

krivičnog prava, Beograd 1930.; Zlatarić dr B. Krivično pravo, Zagreb 1977.; Lukić

dr R. Tumačenje prava, Beograd 1961.; Tahović dr J. Komentar Krivičnog

zakonika, Beograd 1958.; Frank dr S. Kazneno pravo, Zagreb 1950.; Čubinski dr M.

Naučni i praktički komentar Krivičnog zakonika, Beograd 1934.;

Izvori: Evropska konvencija o ljudskim pravima, Ustav Crne Gore, Krivični

zakonik CG, Zakonik o krivičnom postupku.

22

SUDSKA PRAKSA

23

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO

24

STANJE JAKE RAZDRAŢENOSTI KAO OSNOV

ZA OSLOBODJENJE OD KAZNE

(Ĉlan 10 stav 3 KZ)

Stanje jake razdraţenosti procjenjuje se po objektivnim mjerilima kako

se u datoj situaciji ponaša većina ljudi, a ne po subjektivnoj ocjeni samog

optuţenog da li je bez kritiĉkog rasudjivanja i na mah odluĉio da izvrši

kriviĉno djelo.

Iz obrazloţenja:

"Ovaj sud nalazi da je ĉinjeniĉno stanje drugostepenog suda ostalo nepotpuno

utvrdjeno. Name, drugostepeni sud zakljuĉuje da se optuţeni S. R. u vrijeme

izvršenja kriviĉnog djela nalazio u stanju afekta, straha, razdraţljivosti, bijesa jakog

intenziteta koji odgovara privremenoj duševnoj poremećenosti, odnosno stanju

patološkog afekta, pri ĉemu sud u svemu prihvata nalaz i mišljenje vještaka

neuropsihijatra prof. dr S. M. Medjutim, drugostepeni sud ne utvrdjuje odluĉnu

ĉinjenicu da li je stanje jake razdraţenosti kod optuţenog rezultat teškog vrijedjanja

od strane oštećenog, s tim što se stanje jake razdraţenosti procjenjuje po

objektivnim mjerilima kako se u datoj situaciji ponaša većina ljudi, a ne po

subjektivnoj ocjeni samog optuţenog da li je bez kritiĉkog rasudjivanja i na mah

odluĉio da izvrši predmetno kriviĉno djelo.

Osnovano se ţalbom drţavnog tuţioca ukazuje da je ĉinjeniĉno stanje

drugostepenog suda pogrešno utvrdjeno. Ovo kod ĉinjenice što drugostepeni sud u

svemu prihvata odbranu optuţenog S. R, koja je po stanovištu drugostepenog suda u

svemu potkrijepljena iskazom svjedoka Đ. D. Medjutim, sud ne cijeni u dovoljnoj

mjeri iskaz oštećenog M. R, koji je istakao da je kritiĉne prilike zadobio dvije

strijelne povrede u predjelu natkoljenice lijeve noge i donjeg okrajka palca desnog

stopala, što bi ukazivalo da je do ispaljenja oba hica došlo upravo u trenutku kada je

oštećeni M. R. drţao na ruke optuţenog pokušavajući da spusti ruke optuţenog kako

bi usmjerio otvor usta cijevi pištolja prema zemlji. U prilog kazivanja oštećenog M.

R. stoji nesporna ĉinjenica da je optuţeni S. R, kritiĉne prilike, zadobio dvije

povrede u vidu krvnih podliva koţe podlaktice desne i lijeve ruke, koje povrede

prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke su mogle nastati u trenutku

kada je oštećeni uhvatio i drţao za ruke optuţenog. Takodje, za izvodjenje pravilnog

zakljuĉka ko je skrivio kritiĉni dogadjaj i kako se isti odigrao trebalo je svestranije

ocijeniti iskaz svjedoka R. D, koji je tvrdio da je optuţeni S. R. prilikom prethodnog

susreta sa oštećenim M, u prodavnici kada je došlo do rasprave izmedju njih dvojice,

a što je prethodiolo samom dogadjaju, kazao oštećenom M. "Jeba' mi mrtva M. te mi

nećeš platiti", te rijeĉi "Izbušiću te, izrešetaću te", što je u saglasnosti sa iskazom

oštećenog, kao i nespornu ĉinjenicu da je optuţeni S. R, nakon zaustavljanja svog

putniĉkog vozila, izašao iz vozila i uputio se prema oštećenom koji je takodje na

makadamskom putu zaustavio svoje vozilo.

25

U ponovnom postupku drugostepeni sud će okloniti navedene povrede

postupka na koju je ukazano ovim rješenjem i upotpuniti ĉinjeniĉno stanje

saslušanjem vještaka neuropsihijatra prof. dr M. S. na prednje okolnosti, pa će nakon

svestrane ocjene ţalbe branioca optuţenog S. R. koja je izjavljena protiv

prvostepene presude i svih spisa predmeta biti u mogućnosti da donese pravilnu i

zakonitu odluku."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 53/11 od 03.10.2011. godine)

26

NOVĈANA KAZNA

(Ĉlan 34 u vezi ĉl. 39 st. 1 KZ)

Iskljuĉena je svaka mogućnost izricanja novĉane kazne kao glavne kazne,

kada su za kriviĉno djelo kumulativno propisane kazna zatvora i novĉana

kazna.

***

Novĉana kazna, uz izreĉenu uslovnu osudu kao samostalnu kriviĉnu

sankciju, nije mogla biti glavna, već samo sporedna kazna.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovano se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da su niţestepeni

sudovi u korist optuţenog uĉinili povredu Kriviĉnog zakonika iz ĉl. 34 i ĉl. 39 st. 2

time što su optuţenom za kriviĉno djelo utaja poreza i doprinosa iz ĉl. 264 st. 2 u

vezi st. 1 Kriviĉnog zakonika, pored uslovne osude izrekli i novĉanu kaznu, kao

sporednu kaznu.

Za kriviĉno djelo utaja poreza i doprinosa iz ĉl. 264 st. 2 u vezi st. 1

Kriviĉnog zakonika ("Sluţbeni list RCG" br. 70/03, 13/4 i 47/06) je propisano da će

se uĉinilac kazniti zatvorom od jedne do šest godina i novĉanom kaznom. Dakle,

kumulativno su propisane kazna zatvora i novĉana kazna.

U konkretom sluĉaju, niţestepeni sudovi su mogli po zakonu optuţenom za

predmetno kriviĉno djelo izreći uslovnu osudu i novĉanu kaznu, bez obzira što se

radi o dvije vrste sankcija, tako da nije iskljuĉena njihova istovremena primjena ako

to nalaţe opšta svrha kriviĉnih sankcija. Uslovnom osudom se utvrdjuje kazna

zatvora i ona predstavlja glavnu kriviĉnu sankciju, dok je novĉana kazna sporedna i

ima dopunski znaĉaj radi što potpunijeg ostvarivanja svrhe kriviĉnih sankcija.

Za kriviĉno djelo u pitanju, pored novĉane kazne, propisana je kazna zatvora

u trajanju od jedne do šest godina. Stoga je, obzirom na propisanu kaznu zatvora

iskljuĉena svaka mogućnost izricanja novĉane kazne kao glavne kazne. Ovo iz

razloga što se, saglasno odredbi ĉl. 34 st. 1 Kriviĉnog zakonika, novĉana kazna

moţe izreći kao glavna kazna u tri sluĉaja, i to: kad je za odredjeno kriviĉno

djelo propisana samo ta kazna; kad je alternativno propisan zatvor ili novĉana

kazna a sud izreĉe novĉanu kaznu i kad je propisana kazna zatvora ali sud

primjenom odredaba o ublaţavanju kazne (ĉl. 46 st. 1 taĉ. 6 i st. 2) izreĉe

novĉanu kaznu.

Imajući u vidu prednje niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da uslovna

osuda kojom je utvrdjena kazna zatvora predstavlja glavnu kriviĉnu sankciju, dok se

novĉana kazna pojavljuje kao sporedna kazna. Prema tome, nije uĉinjena povreda

odredaba iz ĉl. 34 Kriviĉnog zakonika jer novĉana kazna, uz izreĉenu uslovnu osudu

kao samostalnu kriviĉnu sankciju, nije mogla biti glavna, već samo sporedna kazna.

Takodje, niţestepeni sudovi prilikom izricanja visine novĉane kazne nijesu

uĉinili povredu odredbe ĉl. 39 st. 2 Kriviĉnog zakonika. Ovo iz razloga što se u

27

konkretnom sluĉaju novĉana kazna pojavljuje kao sporedna kazna i njena visina se

odredjuje primjenom odredbe ĉl. 39 st. 1 Kriviĉnog zakonika u kojoj je propisano da

novĉana kazna ne moţe biti manja od dvije stotine eura, a optuţeni je osudjen na

novĉanu kaznu u iznosu od tri stotine eura. U odredbi st. 2 navedenog ĉlana

odredjuje se posebni minimum i posebni maksimum novĉane kazne kada se ona

izriĉe kao glavna kazna samo za ona kriviĉna djela kod kojih nije propisan posebni

minimum kazne zatvora, tako da se primjenom odredbi o ublaţavanju kazne iz ĉl. 46

st.1 taĉ.6 Kriviĉnog zakonika, umjesto kazne zatvora, izriĉe novĉana kazna kao

glavna kazna."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 15/11 od 19.12.2011. godine)

28

KRIVIĈNO DJELO POKUŠAJ UBISTVA

(Ĉlan 30 stav 1 KZ RCG u vezi ĉl. 19 KZ SRJ)

Kada je optuţeni umišljajno pokušao lišiti ţivota oštećenog na naĉin što

je nakon svadje u njegovom pravcu iz pištolja ispalio tri metka, od kojih su ga

dva pogodila, nanoseći mu teške tjelesne povrede, ostvarena su sva bitna

obiljeţja bića kriviĉnog djela pokušaj ubistva.

Iz obrazloţenja:

"Iz ĉinjeniĉnog stanja koje je drugostepeni sud, potpuno i pravilno utvrdio i u

pobijanoj presudi valjano obrazloţio, nesumnjivo proizilazi da je optuţeni kritiĉnog

dana u naselju Polje u Baru, umišljajno pokušao lišiti ţivota oštećenog V. Dj, na

naĉin što je nakon svadje u njegovom pravcu, iz pištolja ispalio tri metka, od kojih

su ga dva pogodila, nanoseći mu teške tjelesne povrede u vidu preloma lijeve

nadkoljeniĉne kosti i strijelnu povredu desnog koljena.

Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda, temelji se na osnovu

jasnog, odredjenog i uvjerljivog iskaza oštećenog, medicinskoj dokumentaciji za

oštećenog, te nalazima i mišljenjima, sudsko - medicinskog vještaka dr. K. M,

vještaka balistiĉara B. B. i vještaka hemijske struke I. A, kojim dokazima je

drugostepeni sud opravdano poklonio vjeru, jer nema razloga koji bi dovodili u

sumnju njihovu vjerodostojnost.

Drugostepeni sud, sa razlogom nije prihvatio tvrdnju optuţenog da je

kritiĉnom prilikom, iz pištolja pucao prema zemlji, od sebe odbijajući protivpravni

neskrivljeni napad od strane oštećenog, jer je takva odbrana optuţenog,

obezvrijedjena objektivnim dokazima - nalazima citiranih vještaka, a uz to odbrana

optuţenog je neuvjerljiva, nelogiĉna i neprihvatljiva, jer je po zakljuĉivanju i ovog

suda, isti oĉigledno pokazao spremnost za obraĉun sa oštećenim, kada je prethodno

uzeo pištolj sa sobom i nakon što je oštećeni dovezao njegovog oca, ušao u vozilo

oštećenog sa kojim je prethodnog dana imao fiziĉki sukob, pa su s toga i ţalbeni

navodi u tom pravcu neosnovani i to da je isti prilikom ispaljivanja metaka iz

pištolja postupao u nuţnoj odbrani.

Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje, drugostepeni sud je

pravilno primijenio materijalno pravo, kada je optuţenog oglasio krivim zbog

kriviĉnog djela pokušaj ubistva iz ĉl. 30 st. 1 KZ RCG u vezi ĉl. 19 KZ SRJ, tako da

nijesu osnovani ni ţalbeni navodi da je na štetu optuţenog povrijedjen Kriviĉni

zakon."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 35/11 od 24.05.2011. godine)

29

KRIVIĈNO DJELO TEŠKA TJELESNA POVREDA


Naĉin i mehanizam povredjivanja oštećenog od odluĉnog su znaĉaja za

postojanje kriviĉnog djela teška tjelesna povreda.

Iz obrazloţenja:

"Ţalba je osnovana.

Drugostepeni sud nalazi da djelo za koje je optuţen S. L, nije kriviĉno djelo,

jer je uĉinjeno u nuţnoj odbrani.

Ovakav zakljuĉak drugostepeni sud temelji na iskazu optuţenog i iskazima

svjedoka M. V, D. L. i Ţ., ĉijim iskazima je sud poklonio punu vjeru, kao

medjusobno saglasnim, nalazeći da je oštećena Lj. M, prva krenula prema

optuţenom dok je isti bjeţao ispred nje i nakon ulaska u njegov stan, u jednom

momentu ga je uhvatila rukama za vrat, tako da je ista bila napadaĉ, pa je optuţeni u

namjeri da oštećenu sprijeĉi odbijajući istovremeni, neskrivljeni i protivpravni

napad, odgurnuo oštećenu koja je udarila glavom o zid, a potom je uhvatio rukama

za kosu i njenom glavom udario u umivaonik u kupatilu, nanoseći joj tešku tjelesnu

povredu.

Osnovano se ţalbom ukazuje da se presuda temelji na pogrešno i nepravilno

utvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju, a ovo prije svega imajući u vidu da je svjedok Ţ. P.

potvrdio da je vidio ošećenu kada se bacila na stepenice i pala na pod, kojom

prilikom je niko nije gurao, a nastavila je da udara glavom o ploĉice i zid uz

histeriju, dok je svjedok D. L, inaĉe supruga optuţenog, istakla da je optuţeni

braneći se od oštećene, istu uhvatio za kosu i povukao je prema podu, drţeći je tako

do dolaska policije, a svjedok M. V. je objasnio što se dogadjalo ispred zgrade i da

je oštećena krenula prema optuţenom koji je bjeţeći ušao u ulaz zgrade u kojoj

stanuje i istoj je za optuţenog rekao da se radi o starom i bolesnom ĉovjeku koji

jednom nedjeljno prima infuziju.

Optuţeni je u svojoj odbrani naveo da je kritiĉnom prilikom oštećenu samo

odgurnuo od sebe, nakon što ga je ista uhvatila rukama za vrat, ali je nije udarao.

Po nalaţenju ovog suda i pored datog pismenog nalaza i mišljenja sudsko-

medicinskog vještaka, utvrdjenje drugostepene presude, temelji se na pogrešno i

nepravilno utvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju u pogledu naĉina povredjivanja oštećene,

zbog ĉega je ovu presudu bilo nuţno ukinuti i predmet vratiti drugostepenom sudu

na ponovni postupak i odluĉivanje.

Radi pravilne ocjene dokaza - iskaza saslušanih svjedoka i pravilnog

utvrdjenja ĉinjenica, u ponovnom postupku, drugostepeni sud će saslušati sudsko-

medicinskog vjetšaka koji će se jasno, odredjeno i decidno izjasniti u pogledu naĉina

i mehanizma povredjivanja oštećene Lj. M, pa će nakon svestrane i pravilne ocjene

30

ţalbenih navoda, drugostepeni sud biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu

odluku."


31

KRIVIĈNO DJELO LAKA TJELESNA POVREDA

(Ĉlan 152 st. 1 i 2 KZ)

Od pravilnog utvrdjenja odluĉne ĉinjenice kojim sredstvom je nanesena

laka tjelesna povreda oštećenom, zavisi pravna kvalifikacija kriviĉnog djela iz

ĉlana 152 KZ.

***

Pesnica nije sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško

naruši u smislu ĉlana 152 stav 2 KZ.

Iz obrazloţenja:

"Zahtjev je osnovan.

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je izrekom prvostepene presude okrivljeni K.

V. oglašen krivim da je dana 24.07.2009. godine, oko 03 ĉasa, u mjestu Loznice,

opština Bijelo Polje, ispred ugostiteljskog objekta "D. g." vlasništvo H. R, lako

tjelesno povrijedio oštećenog J. M, na naĉin što ga je pesnicom udario u predjelu

glave - lica, od kojeg udarca je oštećeni pao na betonsku podlogu, sredstvo podobno

da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, kojom prilikom je oštećeni od

udarca i pada zadobio povrede u vidu nagnjeĉno-razderne rane na bradi, nagnjeĉno-

razderne rane na donjoj usni veliĉine 1x1cm i preloma mezijalnog ugla gornjeg

centralnog sjekutića sa desne strane prve klase, ĉime je uĉinio kriviĉno djelo laka

tjelesna povreda iz ĉl. 152 st. 2 u vezi st. 1 Kriviĉnog zakonika.

U obrazloţenju prvostepene presude, na strani 8, drugi pasus, sud navodi: "da

je okrivljeni kritiĉnom prilikom lako tjelesno povrijedio oštećenog J. M, na naĉin što

ga je pesnicom udario u predjelu glave - lica, od kojeg udarca je oštećeni pao na

betonsku podlogu, sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško

naruši, kojom prilikom je oštećeni od udarca i pada zadobio povrede u vidu

nagnjeĉno-razderne rane na bradi, nagnjeĉno-razderne rane na donjoj usni veliĉine

1x1cm i preloma mezijalnog ugla gornjeg centralnog sjekutića sa desne strane prve

klase, pa je okrivljenim, postupajući na naprijed opisani naĉin, u svojim radnjama

ostvario elemente kriviĉnog djela stavljenog mu na teret optuţbom, obzirom da je

betonska podloga sredstvo podobno da se tijelo povrijedi ili zdravlje teško naruši".

Prednje zakljuĉke prvostepenog suda u svemu je prihvatio i drugostepeni sud.

Kriviĉno djelo laka tjelesna povreda iz ĉl. 152 Kriviĉnog zakonika ispoljava

se u dva oblika, kao obiĉna laka tjelesna povreda (stav 1) i opasna laka tjelesna

povreda (stav 2). Obiĉna laka tjelesna povreda sastoji se u nanošenju lake tjelesne

povrede ili u lakom narušavanju zdravlja, dok opasna laka tjelesna povreda iz stava

2 ima sva obiljeţja kao i obiĉna laka tjelesna povreda i od nje se razlikuje samo po

sredstvu kojim se tijelo povredjuje, odnosno zdravlje narušava. Dakle, to je laka

tjelesna povreda nanešena oruţjem, opasnim orudjem ili drugim sredstvom

32

podobnim da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, za koju povredu je bitno

sredstvo kojim se nanosi.

U konkretnom sluĉaju iz izreke i obrazloţenja prvostepene presude ne moţe

se zakljuĉiti da li je okrivljeni stisnutom pesnicom nanio oštećenom laku tjelesnu

povredu, što bi predstavljalo osnovni oblik kriviĉnog djela laka tjelesna, povreda iz

ĉl. 152 st. 1 ili je ta povreda nanesena udarom dijelom betonske podloge, koja bi

predstavljala sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi i u tom sluĉaju bi se radilo o

teţem obliku kriviĉnog djela laka tjelesna povreda iz ĉl. 152 st. 2 u vezi st. 1

Kriviĉnog zakonika.

Kako se pojavila znatna sumnja u pogledu sredstva nanošenja lake tjelesne

povrede oštećenom, a od pravilnog utvrdjenja te odluĉne ĉinjenice zavisi i pravilna

primjena Kriviĉnog zakonika, to je presudama niţestepenih sudova povrijedjen

Kriviĉni zakonik na štetu okrivljenog. Stoga je valjalo ukinuti presude niţestepenih

sudova i predmet vratiti prvostepenom sudu da utvrdi odluĉnu ĉinjenicu kojim je

sredstvom nanesena laka tjelesna povreda oštećenom."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 138/11 od 22.11.2011. godine)

33

KRIVIĈNO DJELO SILOVANJE U POKUŠAJU

(Ĉlan 204 stav 1 u vezi ĉl. 20 KZ)

Kada je optuţeni upotrebom sile i prijetnje pokušao prinuditi na obljubu

oštećenu, izvršeno je kriviĉno djelo silovanje u pokušaju.

Iz obrazloţenja:

"Nakon cjelovite i pravilne ocjene odbrane optuţenog i izvedenih dokaza na

pretresu, drugostepeni sud je nesumnjivo utvrdio da je optuţeni kritiĉne noći

upotrebom sile i prijetnje pokušao prinuditi na obljubu oštećenu V. D, na naĉin kako

je to opisano u izreci drugostepene presude.

Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda temelji se na osnovu iskaza

svjedoka-oštećene V. D, kojem je drugostepeni sud opravdano poklonio vjeru, jer

nema razloga koji bi dovodili u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza, a potvrdjen je

medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka dr. K. N. u pogledu

povreda koje je oštećena tom prilikom zadobila i iskazom svjedoka K. V. u pogledu

ponašanja oštećene nakon dogadjaja i pritisaka koji su vršeni prema njoj od

nepoznatih lica kako bi promijenila iskaz dat u istrazi.

Odbranu optuţenog da kritiĉne noći nije pokušao prinuditi na obljubu

oštećenu V. D. već da je odnos sa istom ţelio imati na dobrovoljnoj osnovi,

drugostepeni sud s razlogom nije prihvatio budući da je takva odbrana optuţenog

opovrgnuta izvedenim dokazima. Prije svega, oštećena V. D. se odredjeno izjasnila

da je optuţeni kritiĉne noći oko 05,00 ĉasova svojim vozilom marke "G." mimo

njene volje odvezao u pravcu Tuzi na makadamsko proširenje blizu stoĉne pijace

gdje u blizini nema objekata. Nakon toga, od iste je traţio da ga poljubi, što je ona

odbila, govoreći mu da ima momka. I pored toga, optuţeni je oborio svoje i njeno

sjedište, skinuo sa sebe jaknu, pokušao da joj otvori rajferšlus na farmerkama i skine

jaknu, ĉemu se ona opirala, gurajući ga od sebe, nakon ĉega joj je rekao: "ti znaš što

ja hoću od tebe, ne ţelim da se zamaram više sa tobom, bolje da to završiš milom pa

da te vodim kući nego da te negdje odvedem i to završim na silu, da te prebijem i

ostavim golu". Da bi sprijeĉila optuţenog u svojoj namjeri rekla mu je da će biti sve

kako on kaţe samo da joj da telefon da se javi majci, što je on i uĉinio. Izašla je iz

vozila i pozvala majku, ali joj se ista nije javila, pa je telefonom pozvala druga N. B.

Medjutim, ni on se nije javio na telefon pa se vratila u vozilo. U medjuvremenu na

telefon se javio N, pa je optuţenom rekla da je zove brat i krenula da izadje iz

vozila, u ĉemu je optuţeni spreĉavao, vukući je za duksericu i ruku u kojoj je drţala

telefon, ali je i pored toga uspjela izaći iz vozila. U razgovoru sa N. rekla mu je gdje

se nalazi i da joj optuţeni ţeli nauditi, jer hoće nešto loše da joj napravi, što je

optuţeni ĉuo i oteo telefon, a potom je sa istim udario u predjelu ĉela, nastavljajući

da je udara šakama po glavi i zavrće ruku. Uspjela je nekako da se otrgne i pobjegne

magistralnim putem u pravcu vinograda "P.", gdje se sakrila. Optuţeni je zatim ušao

u vozilo i pomoću svjetala pokušao da je pronadje ali u tome nije uspio. Dolaskom

34

kući obavijestila je majku i policiju o dogadjaju. Nakon pokrenutog postupka

presretali su je neki momci koji su od nje traţili da promijeni iskaz dat istraţnom

sudiji, ali i pored toga svoj iskaz nije promijenila. Na osnovu medicinske

dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. K. N. utvrdjeno je da je oštećena

kritiĉnom prilikom zadobila laku tjelesnu povredu u vidu otekline u lijevoj polovini

ĉeonog predjela i da je ta povreda mogla nastati na naĉin i sredstvom kako je to u

svom iskazu predstavila oštećena. Konaĉno, svjedok K. V. je posvjedoĉila da je

oštećena nakon dogadjaja bila usplahirana i da je prekorela zašto joj se kritiĉne noći

nije javila na telefon, te da su oštećenu nakon date izjave kod istraţnog sudije

presretali neki momci, traţeći od iste da promijeni svoj iskaz, o ĉemu je obavijestila

Centar bezbjednosti u Podgorici, što sve ukazuje na istinitost iskaza oštećene, a

neosnovanost odbrane optuţenog, o ĉemu su u pobijanoj presudi dati dovoljni i

uvjerljivi razlozi koje u svemu prihvata i ovaj sud, pa su stoga i ţalbeni navodi

branioca optuţenog u tom pravcu neosnovani.

Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje drugostepeni sud je

pravilno primijenio Kriviĉni zakonik kada je radnju optuţenog, opisanu u izreci

drugostepene presude, pravno kvalifikovao kao kriviĉno djelo silovanje u pokušaju

iz ĉl. 204 st. 1 u vez ĉl. 20 Kriviĉnog zakonika, tako da nije osnovan ţalbeni navod

da je pobijanom presudom povrijedjen Kriviĉni zakonik na štetu optuţenog."


35

KRIVIĈNO DJELO PRONEVJERA

(Ĉlan 217 stav 1 KZ RCG)

Nije dokazano da je optuţena prisvojila 20 novĉanica u apoenima od po

50 € od novca koji je trebalo uplatiti na ime pazara, u sluĉaju kad u banci nije

radjena specifikacija novca koji je prenijet kao poĉetni saldo tog dana, tako da

se popisom nije moglo utvrditi da li je utvrdjeni manjak posljedica

nedostajućih 20 novĉanica u apoenima od 50 €, koji po tvrdnji blagajnice nije

predala optuţena ili je rezultat prisvajanja novca iz blagajne od strane

blagajnice.

Iz obrazloţenja:

"Optuţenoj je optuţnicom stavljeno na teret da je dana 31.12.2003. godine

kao odgovorno lice - prodavac u preduzeću E. u Podgorici, u namjeri da sebi pribavi

protivpravnu imovinsku korist prisvojila novac koji joj je bio povjeren na radu, na

naĉin, što je od novca-dnevnog pazara od 30.12.2003. godine u iznosu od 7.787,30

eura, koji je trebala predati na šalter C. b. C. G. - F. P, prisvojila 20 novĉanica u

apoenima od po 50,00 eura, u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, u kom iznosu je

pribavila sebi protivpravnu imovinsku korist, ĉime je izvršila kriviĉno djelo

pronevjera iz ĉl. 217 st. 1 KZ RCG.

Optuţena se tokom postupka branila da je novac od pazara iz prethodnog dana

- 30.12.2003. godine prebrojala više puta sa šeficom P. S, zatim saĉinila

specifikaciju novĉanica i popunila uplatnicu a potom sve predala blagajnici ZOP-a

Ĉ. V. Nakon prijema i brojanja novca, blagajnica je obavijestila da po specifikaciji

nedostaje 20 novĉanica u apoenima od po 50,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura, što je

nju zaĉudilo s obzirom da su ona i šefica prije toga prebrojale novac više puta, pa je

o tome odmah telefonom obavijestila P. S. Istovremeno od blagajnice je zatraţila da

blokira blagajnu i obavijestila policiju. Medjutim, blagajnica je i nakon toga

nastavila da prima uplate gradjana sve do dolaska policije, kada je od strane

Komisije ZOP-a izvršen popis blagajne. Popisom je konstatovano da se

knjigovodstveno i stvarno stanje blagajne razlikuje za iznos od 1.007,41 eura. Na

osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke B. B. utvrdjen je manjak u

blagajni u iznosu od 959,36 eura. Kako nije radjena specifikacija novca koji je

prenijet kao poĉetni saldo od 30.12.2003. godine, to se na osnovu knjigovodstvenog

stanja i stanja zateĉenog novca u blagajni utvrdjenog popisom nije moglo utvrditi da

li je utvrdjeni manjak posledica nedostajućih 20 novĉanica u apoenima od po 50,00

eura, koje po tvrdnji blagajnice nije predala optuţena ili je rezultat prisvajanja novca

iz blagajne od strane blagajnice.

Kod tih ĉinjenica, pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da nije dokazano

da je optuţena prisvojila 20 novĉanica u apoenima od po 50,00 eura od novca koji je

trabalo uplatiti na ime pazara ostvarenog 30.12.2003.godine, pa je sledstveno

takvom utvrdjenju i pravilno oslobodio od optuţbe na osnovu ĉl. 373 taĉ. 2 ZKP

36

(ranije ĉlan 363 taĉ. 3 ZKP), o ĉemu su u pobijanoj presudi dati dovoljni i valjani

razlozi, koje u svemu prihvata i ovaj sud, pa su stoga i ţalbeni navodi u tom pravcu

neosnovani."


37

KRIVIĈNO DJELO KRADJA


Okrivljeni koji su uĉestvovali u utovaru oduzetih stvari ne mogu se

smatrati izvršiocima kriviĉnog djela kradja ako izmedju njih i osudjenog nije

postojao prethodni dogovor oko oduzimanja predmetnih stvari, niti su se

saglasili sa preduzetim radnjama osudjenog.

Iz obrazloţenja:

"Nakon potpune i pravilne ocjene odbrana okrivljenih T. P, S. G. i S. G. i

izvedenih dokaza na pretresu viši sud je pravilno utvrdio da nije dokazano da su

okrivljeni S. G. i S. G. izvršili kriviĉno djelo kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnog

zakonika.

Na osnovu iskaza okrivljenog T. P, koji priznaje da je sam bez iĉije pomoći

kritiĉnog dana 25./26.05.2007. godine ispred kruga crpne stanice hotela "P." u Budvi

u vrijeme kada objekat nije imao fiziĉko obezbjedjenje oduzeo ĉetiri ţeljezne ograde

od prohroma sa ĉetiri ţeljezne stope i namotaj bakarne ţice, vlasništvo oštećenog JP

"V. i k." Budva, koje predmete je prodao okrivljenim S. G. i S. G, koji se bave

otkupom sekundarnih sirovina, pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da nije

dokazano da su okrivljeni S. G. i S. G. preduzeli radnju izvršenja predmetnog

kriviĉnog djela. Ovo i kod ĉinjenice što je okrivljeni S. G. sa svojom suprugom G.

došao na poziv okrivljenog T. P. i sa njim se pogadjao oko kupovine predmeta koje

je sjutradan prodao okrivljenoj J. V. sa kojom je duţe vrijeme saradjivao i koja se

bavi otkupom sekundarnih sirovina i ima registrovano preduzeće. To što su

okrivljeni S. uĉestvovali u utovaru oduzetih stvari nije od znaĉaja za izvodjenje

drugaĉijeg zakljuĉka a ovo kod nesporne ĉinjenice da izmedju okrivljenih S. G. i G.

i okrivljenog T. P. nije postojao bilo kakav prethodni dogovor oko oduzimanja

predmetnih stvari, a takav dogovor nije postojao ni u vrijeme preduzimanja radnji od

strane optuţenog T. P. niti su se okrivljeni S. saglasili sa njegovim radnjama, budući

da je okrivljeni T. P. tvrdio da su to njegove stvari, koje je namjeravao da proda

drugim licima. Prema tome, neosnovano se ţalbom drţavnog tuţioca ukazuje da je

drugostepeni sud pogrešno utvrdio ĉinjeniĉno stanje kada je prihvatio kao istinit

iskaz okrivljenog T. P.

I po ocjeni ovog suda, drugostepeni sud je izveo pravilan zakljuĉak da

izvedenim dokazima nije dokazano da su okrivljeni S. G. i S. G. izvršili kriviĉno

djelo kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnog zakonika, pa ih je sledstveno takvom

utvrdjenju pravilno oslobodio od optuţbe, o ĉemu su u pobijanoj presudi dati jasni i

valjani razlozi koje u svemu prihvata i ovaj sud."


38

KRIVIĈNO DJELO KRADJA


Izvršeno je kriviĉno djelo kradje iz ĉlana 239 stav 1 KZ ako je okrivljeni

protivpravno oduzeo i prisvojio elektriĉnu energiju u namjeri da njenim

prisvajanjem sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist.

Iz obrazloţenja:

"Nesumnjivo proizilazi da je okrivljeni R. B, u periodu od 17.07.2005.

godine, do 17.10.2005. godine, u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi

protivpravnu imovinsku korist veću od 150,00 eura, protivpravno oduzeo i prisvojio

elektriĉnu energiju, vlasništvo oštećene E. CG AD N. - E. C. Ovo na naĉin što je u

podrumskim prostorijama stambene zgrade locirane u naselje "Gipos" 5/1/3 u C, na

elektriĉnom brojilu marke "Iskra" br. 4281468, skinuo poklopac i raskaĉio treći

naponski most, tako da se utrošena elektriĉna energija nije mogla registrovati na

navedenom elektriĉnom brojilu.

Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda, temelji se na osnovu

jasnih, odredjenih i uvjerljivih iskaza svjedoka S. B, inaĉe komšije okrivljenog, kao i

svjedoka V. M, I. M. i R. P, koji su postupali vršeći svoju sluţbenu duţnost, kada su

kao ovlašćeni radnici E. C, vršili kontrolu predmetnog mjernog mjesta - elektriĉnog

brojila, te objektivnih dokaza - zapisnika o kontroli mjernog mjesta od 17.10.2005.

godine, saĉinjenog na licu mjesta prilikom kontrole elektriĉnog brojila okrivljenog

kao potrošaĉa, kao i nalaza i mišljenja vještaka elektro struke M. B, jer nasuprot

ţalbenim navodima, nema objektiviziranih razloga koji bi dovodili u sumnju njihovu

vjerodostojost.

Drugostepeni sud, sa razlogom nije prihvatio tvrdnje okrivljenog, da nije

protivpravno oduzeo i prisvojio elektriĉnu energiju, te da ne zna ko je oštetio

njegovo brojilo i da su mu to napakovali radnici distribucije sa kojima je imao sukob

i da je kljuĉeve od ormara u kojem su bila elektriĉna brojila, imao komšija S. B, jer

je ovakva odbrana okrivljenog u svemu obezvrijedjena izvedenim dokazima, pa su s

toga i neosnovani ţalbeni navodi u tom pravcu.


pravilno primijenio materijalno pravo, kada je okrivljenog oglasio krivim, zbog

kriviĉnog djela kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnog zakonika, tako da nijesu osnovani ni

ţalbeni navodi da je na štetu okrivljenog povrijedjen Kriviĉni zakonik."


39

KRIVIĈNO DJELO KRIJUMĈARENJE PODSTREKAVANJEM

(Ĉlan 265 stav 1 u vezi ĉl. 24 KZ)

Optuţeni je izvršio kriviĉno djelo krijumĉarenje podstrekavanjem kada

je sa umišljajem preduzeo radnje podstrekavanja u odnosu na saoptuţene koji

su pokušali da preko granice, izbjegavajući mjere carinskog nadzora, izvrše

prebacivanje putniĉkog vozila.

Iz obrazloţenja:

"Ĉinjeniĉno ustanovljenje drugostepenog suda, a kako je to bliţe

predstavljeno u izreci pobijane presude, temelji se na iskazu optuţenog K. S, koji je

dao prilikom prvog saslušanja u predkriviĉnom postupku u prisustvu svog branioca i

koji je do detalja objasnio da su on, optuţeni K. V, K. R. i K. K. po prethodnom

dogovoru dana 06.10.2009. godine, podstreknuti od strane optuţenog J. N, pokušali

da preko granice sa Albanijom izbjegavajući mjere carinskog nadzora izvrše

prebacivanje putniĉkog motornog vozila marke "H." tip S. FE 2,2 crd italijanskih

registarskih oznaka ZA ______. Ovakvo kazivanje optuţenog K. S. iz predkriviĉnog

postupka u svemu je potkrijepljeno sa sadrţinom ostalih izvedenih dokaza, a

posebno sa potvrdom Uprave policije, Podruĉne jedinice Bar - Ispostave u Ulcinju o

privremenom oduzimanju predmetnog vozila. Prema tome, neosnovano se u ţalbi

branioca optuţenog J. N. ukazuje da je ĉinjeniĉno stanje drugostepenog suda

pogrešno utvrdjeno time što je sud prihvatio kao iskaz optuţenog K. S. iz

predkriviĉnog postupka.


pravilno primijenio Kriviĉni zakonik kada je optuţenog J. N. oglasio krivim zbog

kriviĉnog djela krijumĉarenje podstrekavanjem iz ĉl. 265 st. 1 u vezi ĉl. 24

Kriviĉnog zakonika, pri ĉemu je dao jasne i dovoljne razloge da je optuţeni J. N. sa

umišljajem preduzeo radnje podstrekavanja u odnosu na ostale saoptuţene, pa je bez

osnova navod ţalbe branioca optuţenog da je na štetu optuţenog povrijedjen

Kriviĉni zakonik.


40

KRIVIĈNO DJELO TEŠKO DJELO PROTIV

BEZBJEDNOSTI JAVNOG SAOBRAĆAJA

(Ĉlan 348 stav 4 u vezi ĉl. 339 st. 3 u vezi st. 1 KZ)

Utvrdjenje ĉinjenice da li je brzina kretanja autobusa od 55 km/h u

noćnim uslovima voţnje bila upodobljena dubini vidnog polja oborenih svjetala

i mogućnosti uoĉavanja pješaka na kolovozu, a posebno da li bi optuţeni u

datoj situaciji reagovanjem na koĉioni sistem mogao da zaustavi autobus prije

zahvata pješaka, koji prema stanju iz spisa predmeta nije iznenada stupio na

kolovoz već se duţe zadrţavao na kolovozu je od odluĉnog znaĉaja za

postojanje kriviĉnog djela iz ĉlana 348 stav 4 u vezi ĉl. 339 st. 3 u vezi st. 1 KZ.

Iz obrazloţenja:

"Drugostepeni sud, nakon odrţanog pretresa nalazi da je do saobraćajne

nezgode došlo iskljuĉivo usljed propusta pješaka sada pok. L. V, koji se kritiĉne

prilike nije kretao uz lijevu ivicu kolovoza u pravcu kretanja, već se kretao desnom

ivicom kolovoza i to na udaljenosti od 1,1 do 1,5 m na javnom putu, pri tome

praveći nagle promjene pravca kretanja i ne obraćajući paţnju na vozila. Pri tom,

drugostepeni sud zakljuĉuje da optuţeni u noćnim uslovima saobraćaja nije mogao

da predvidi takvo iznenadno i opasno kretanje pješaka niti je bio duţan da oĉekuje

da će se pješak tako nepropisno kretati njegovom kolovoznom trakom. Osim toga,

drugostepeni sud zakljuĉuje da se ne moţe odrediti taĉno kretanje pješaka

neposredno prije zahvata od strane autobusa.

Prednji zakljuĉci drugostepenog suda su nejasni i kao takvi su u suprotnosti sa

sadrţinom izvedenih dokaza. Naime, iz iskaza optuţenog A. B. proizilazi da je

kritiĉne prilike upravljajući autobusom marke "Z. m." iz pravca Podgorice prema

Petrovcu, u naselju Zelenika, primijetio pješaka na sredini kolovozne trake kojom se

kretao i to na otprilike jedan metar prije samog mjesta kontakta. Optuţeni je naveo

da ne zna odkuda se pješak tu stvorio, a da je u cilju izbjegavanja kontakta sa

pješakom preduzeo radnju skretanja ulijevo, prelazeći na kolovoznu traku koja je

namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Optuţeni je kazao da je do

kontakta došlo na naĉin što je prednjim desnim dijelom autobusa zahvatio pješaka u

predjelu glave. Po zapaţanju optuţenog pješak se kretao u istom smjeru u kojem se

kretao autobus.

Nadalje, iz obdukcionog zapisnika vještaka medicinske struke dr Š. M. i

izjašnjenja ovog vještaka sa glavnog pretresa pred prvostepenim sudom dana

11.10.2004.godine, proizilazi da je primarni kontakt izmedju autobusa i tijela pok.

L. V. ostvaren u predjelu zadnjeg dijela tijela u visini vrha lijevog sjedalnog predjela

i da se oštećeni u momentu kontakta nalazio u stojećem poloţaju. Kod prednjeg

izjašnjenja vještaka medicinske struke, a cijeneći i iskaz svjedoka V. R, koji je

tvrdio da je prethodno zapazio pješaka koji se u kretanju koristio desnom stranom

kolovoza za smjer prema Petrovcu i da je ovaj svjedok iz svog putniĉkog vozila

41

upozorio pješaka da se skloni sa kolovoza, na što je pješak samo mahao rukama, a

da se tom prilikom nije ni okrenuo, jasno proizilazi da se pješak duţe zadrţavao na

kolovozu i da njegovo prisustvo nije predstavljalo iznenadnu prepreku koju optuţeni

u datim uslovima nije mogao da predvidi. Ovo tim prije što se predmetna

saobraćajna nezgoda dogodila oko 17,30 ĉasova na dijelu magistralnog puta koje

gravitira naselju Zelenika.

Takodje, zakljuĉivanje drugostepenog suda da optuţeni pri brzini kretanja

autobusa od 55 km/h nije mogao izbjeći nastalu nezgodu za sluĉaj da se pješak

kretao ukoso od desne ivice kolovoza do mjesta kontakta, nema oslonca u izvedenim

dokazima. Ovakav zakljuĉak suda u pogledu kretanja pješaka neposredno prije

nastale saobraćajne nezgode je u suprotnosti sa stanjen iz spisa predmeta, a posebno

sa izjašnjenjem vještaka medicinske struke dr Š. M, da je pješak sada pok. L. V. u

momentu zahvata ledjima bio okrenut prema nailazećem autobusu.

Osim toga, ĉinjeniĉno stanje ostalo je nepotpuno utvrdjeno. Ovo iz razloga što

se vještaci saobraćajne struke dipl. ing Ĉ. G. i predstavnik Komisije vještaka

Mašinskog fakulteta dipl. ing B. M, koji su se usaglasili u pogledu brzine kretanja

autobusa, nijesu izjasnili da li je brzina kretanja autobusa od 55 km/h u noćnim

uslovima voţnje bila upodobljena dubini vidnog polja oborenih svijetala i

mogućnosti uoĉavanja pješaka na kolovozu, a posebno na okolnosti da li je optuţeni

u datoj situaciji reagovanjem na koĉioni sistem mogao da zaustavi autobus prije

zahvata pješaka, koji prema stanju iz spisa predmeta nije iznenada stupio na kolovoz

već se duţe zadrţavao na kolovozu, kako to proizilazi iz iskaza svjedoka V. R.

Pravilno utvrdjenje navedenih ĉinjenica je od znaĉaja za izvodjenje zakljuĉka da li je

brzina kretanja autobusa od 55 km/h u noćnim uslovima na neosvijetljenom dijelu

puta bila upodobljena oborenim svijetlima, a samim tim da li je postojala mogućnost

vozaĉa autobusa da blagovremeno uoĉi prisustvo pješaka na kolovozu i preduzme

adekvatne radnje u cilju njegovog izbjegavanja."


42

KRIVIĈNO DJELO TRGOVINA LJUDIMA

(Ĉlan 444 stav 6 u vezi st. 1 KZ)

Optuţeni su kao saizvršioci izvršili kriviĉno djelo trgovina ljudima kada

su po prethodnom dogovoru, koristeći poznanstvo sa oštećenom, istu prevezli iz

Srbije u Crnu Goru u cilju vršenja prostitucije i oduzeli joj liĉne isprave.

Iz obrazloţenja:

"Nakon pravilne i potpune ocjene odbrana optuţenih L. M, P. Đ. i Ĉ. Z. i

izvedenih dokaza na pretresu, drugostepeni sud je sa sigurnošću utvrdio da su

optuţeni Ĉ. Z. i P. Đ. dana 16.11.2004.godine po dogovoru sa optuţenim L. M,

oštećenu N. M. doveli u Roţaje da bi se bavila prostitucijom u motelu "C. G"

vlasništvo optuţenog L. M. Optuţeni Ĉ. Z. je koristeći poznanstvo sa oštećenom N.

M. iz Poţege, istu nagovorio da podju na piće u Ĉaĉak, odakle je sa optuţenim P. Đ.

prevezao putniĉkim vozilom marke "Opel" vlasništvo optuţenog P. Đ. i usput joj

oduzeli liĉnu kartu. Po dolasku u Roţaje dana 17.11.2004.godine u jutarnjim satima,

optuţeni Ĉ. Z. je saopštio oštećenoj da će se u Roţajama baviti prostitucijom, da su

je zbog toga doveli i njenu liĉnu kartu predali optuţenom L. M. koji je u cilju

ograniĉavanja slobode oštećenoj, zadrţao liĉnu kartu do saznanja da je o tom

dogadjaju obaviještena policija.

Ovakvo ĉinjeniĉno utvrdjenje drugostepenog suda temelji se na jasnom,

logiĉnom i ubjedljivom kazivanju oštećene N. M. iz prethodnog postupka, koje je u

svemu potvrdjeno sa kazivanjima svjedoka K. M, L. S, Lj. A, N. R. i N. R, te

nalazom vještaka psihijatra M. Lj. i sadrţinom izvještaja MUP-a RCG - Stanice

policije za pograniĉne poslove u Beranama br.03/12331 od 23.11.2004.godine i

potvrde MUP-a Srbije - Odjeljenja u Poţegi TU.br.374/05 od 17.03.2005.godine.

Nasuprot navodima ţalbi branilaca optuţenih, drugostepeni sud je u pobijanoj

presudi dao sasvim jasne i ubjedljive razloge zbog ĉega prihvata kao istinito

kazivanje oštećene N. M, pri ĉemu pravilno zakljuĉuje da razlike u njenom iskazu na

glavnom pretresu nijesu od takvog znaĉaja da bi dovele u sumnju vjerodostojnost

iskaza oštećene. Naime, oštećena se sasvim jasno i odredjeno izjasnila u pogledu

svih okolnosti kritiĉnog dogadjaja pri ĉemu je detaljno objasnila da je protivno

njenoj volji putniĉkim vozilom marke "Opel" vlasništvo optuţenog P. Đ, kojim je

upravljao optuţeni Ĉ. Z. dovedena u Roţaje i da je po dolasku u Roţaje njoj

optuţeni Ĉ. kazao da će pored poslova konobarice da radi i poslove "kurve" za

odredjene novĉane iznose, te da su u toku voţnje od Poţege do Roţaja od nje

oduzeli liĉnu kartu. Dolaskom u kuću optuţenog L. M, optuţeni Ĉ. i P. su

optuţenom L. M. predali liĉnu kartu oštećene da bi potom optuţeni L. M. oštećenu

odveo u svoj objekat "M." u kome je trebalo da saĉeka izvjesnog "T.". Oštećena je

uspjela da neopaţeno napusti objekat "M." i da se uputi prema benzinskoj pumpi u

Roţajama gdje je od svjedoka K. M, L. S. i Lj. A. zatraţila pomoć da bi joj dali

mobilni telefon da se javi svojim roditeljima u Poţegi. Nakon saznanja da se

oštećena nalazi na benzinskoj pumpi, optuţeni L. M. je oštećenoj vratio liĉnu kartu i

43

istu odveo vozilom do Bijelog Polja. Sve ove ĉinjenice jasno ukazuju da je izmedju

optuţenih postojao prethodni dogovor u izvršenju predmetnog kriviĉnog djela, pa se

neosnovano ţalbama njihovih branilaca ukazuje da je ĉinjeniĉno stanje

drugostepenog suda pogrešno utvrdjeno time što je sud prihvatio kazivanje oštećene

N. M.

Kod prednjih ĉinjenica, a imajući u vidu kazivanje N. R. i N. R, roditelja

oštećene, da oštećena nikada nije odlazila od kuće na vrijeme duţe od sat vremena a

da se njima prethodno ne javi, a da se kritiĉne veĉeri po izlasku u grad nije vratila u

uobiĉajeno vrijeme, zbog ĉega su prijavili njen nestanak policiji u Poţegi, te da se

oštećena sjutradan u popodnevnim satima javila sa nepoznatog broja sa benzinske

pumpe u Roţajama, kao i izjašnjenje vještaka psihijatra M. L. da oštećena ne boluje

ni od jednog duševnog oboljenja, niti pokazuje znake duševne poremećenosti, da je

u stanju da reprodukuje skorašnje ili dalje dogadjaje i da svjesno upravlja svojim

postupcima, neosnovano se ţalbama branilaca optuţenih ukazuje da je oštećena

imala bilo kakvog razloga da neosnovano tereti optuţene, a posebno da se radi o

osobi koja je psihiĉki rastrojena i nestabilna i da se na njenom iskazu ne moţe

temeljiti sudska odluka.


pravilno primijenio Kriviĉni zakonik kada je optuţene L. M, P. Đ. i Ĉ. Z. oglasio

krivim da su kao saizvršioci izvršili kriviĉno djelo trgovina ljudima iz ĉl.444 st.6 u

vezi st.1 Kriviĉnog zakonika, pa su i u ovom dijelu neosnovane ţalbe branilaca

optuţenih da je na štetu optuţenih povrijedjen Kriviĉni zakonik."


44

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO

45

USLOVI ZA AMNESTIJU OSUDJENIH LICA

(Ĉlan 2 stav 1 taĉka 2 Zakona o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djela

propisanih zakonima RCG)

Stekli su se zakonski uslovi za primjenu amnestije ako je osudjeni stupio

na izdrţavanje kazne zatvora prije stupanja na snagu Zakona o amnestiji lica

osudjenih za kriviĉna djela propisana zakonima RCG ("Sl. list RCG", br.

48/06), bez obzira što je protiv istog bila raspisana potjernica.

Iz obrazloţenja:

"Rješenjem Osnovnog suda u Nikšiću Kv.br.8/07 od 03.02.2007.godine, nije

povrijedjen Zakon o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djela propisana zakonima

Republike Crne Gore - ĉl.2 st.1 taĉ.2 ("Sl.list RCG" br.48/06).

Ĉlanom 2 st.1 taĉ.2 Zakona o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djela

propisana zakonima Republike Crne Gore, je propisano da se amnestija ne odnosi na

lica protiv kojih je na dan stupanja na snagu ovog zakona naredjeno izdavanje

potjernice zbog nejavljanja na izdrţavanje kazne zatvora ili zbog bjekstva sa

izdrţavanja kazne zatvora.

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je za osudjenim A. N, naredbom

predsjednika Osnovnog suda u Nikšiću Iks.br.96/98 od 10.07.1998.godine,

naredjeno izdavanje potjernice i 28.07.2006.godine iz ekstradicionog pritvora

osudjeni je priveden na izdrţavanje kazne zatvora po pravosnaţnoj presudi Višeg

suda u Podgorici K.br.53/96 od 11.06.1996.godine tj.prije stupanja na snagu

navedenog Zakona - 05.08.2006.godine.

Imajući u vidu da je osudjeni, izdrţavanje kazne zatvora po navedenoj

presudi, zapoĉeo 28.07.2006.godine tj. prije 05.08.2006.godine, kada je stupio na

snagu Zakon o amnestiji lica osudjenih za kriviĉna djela propisana zakonima

Republike Crne Gore, Osnovni sud u Nikšiću je pravilno primijenio materijalno

pravo, kada je našao da su ispunjeni uslovi iz ĉl.1 navedenog zakona za amnestiju

osudjenog po naznaĉenoj presudi.

Pravilnim tumaĉenjem ĉl.2 st.1 taĉ.2 Zakona o amnestiji lica osudjenih za

kriviĉna djela propisana zakonima Republike Crne Gore, osudjeni ne bi imao pravo

na amnestiju, jedino u sluĉaju da do stupanja na snagu ovog zakona, nakon naredbe

za izdavanje potjernice, nije stupio na izdrţavanje kazne zatvora.

Medjutim, kako je osudjeni A. N, dana 28.07.2006.godine iz ekstradicionog

pritvora, priveden na izdrţavanje kazne zatvora u Zavod za izvršenje kriviĉnih

sankcija Podgorica, prije stupanja na snagu Zakona o amnestiji lica osudjenih za

kriviĉna djela propisana zakonima Republike Crne Gore, bez obzira što je prethodno

bila raspisana potjernica, to su se po nalaţenju ovog suda, bili stekli zakonski uslovi

za amnestiju po navedenoj presudi."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 11/11 od 05.07.2011. godine)

46

DELEGACIJA MJESNE NADLEŢNOSTI

(Ĉlan 34 stav 1 ZKP)

Okolnost da je okrivljeni savjetnik u osnovnom sudu opravdava

delegaciju drugog stvarnog nadleţnog suda.

Iz obrazloţenja:

"Vrhovni sud Crne Gore je razmatrao spise ovog predmeta i navode iz

podnijetog predloga, pa je našao:

Predlog je osnovan.

Odredbom ĉl.34 st.1 ZKP, je pored ostalog predvidjeno da se za vodjenje

kriviĉnog postupka moţe odrediti drugi stvarno nadleţan sud, ako za to postoje

drugi vaţni razlozi.

Okolnost da je okrivljeni B. I. savjetnik u Osnovnom sudu u Danilovgradu,

predstavlja vaţan razlog zbog ĉega je bilo opravdano odrediti da u ovom predmetu

umjesto Osnovnog suda u Danilovgradu postupa drugi stvarno nadleţan sud, i to

Osnovni sud u Podgorici."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 93/11 od 24.11.2011. godine)

47

OSNOVANOST PREDLOGA ZA PRENOŠENJE NADLEŢNOSTI


Okolnost što optuţeni i ĉetiri predloţena svjedoka imaju prebivalište na

podruĉju Osnovnog suda Nikšić ukazuje da će se postupak oĉigledno lakše

sprovesti pred tim sudom.

Iz obrazloţenja:

"Po razmatranju spisa predmeta i predloga za prenošenje mjesne nadleţnosti,

ovaj sud je našao:

Predlog je osnovan.

Kako optuţeni i ĉetiri svjedoka predloţena optuţnicom, koja je stupila na

pravnu snagu, imaju prebivalište na podruĉju Osnovnog suda u Nikšiću, a pismeni

dokazi koje treba izvesti na glavnom pretresu se nalaze u spisima predmeta, to je

oĉigledno da će se lakše sprovesti postupak pred Osnovnim sudom u Nikšiću, nego

pred Osnovnim sudom u Baru, pa je na osnovu ĉl.34 st.1 ZKP, odluĉeno kao u izreci

ovog rješenja."


48

NEDOZVOLJENOST PREDLOGA

ZA PRENOŠENJE MJESNE NADLEŢNOSTI


Predlog za prenošenje mjesne nadleţnosti, podnijet od strane

punomoćnika oštećenog, kao tuţioca, je nedozvoljen.

Iz obrazloţenja:

"Odredbom ĉl.34 st.1 ZKP, je predvidjeno, da sud odredjen zakonom moţe za

vodjenje postupka odrediti drugi stvarno nadleţan sud na svom podruĉju, ako je

oĉigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako postoje drugi vaţni razlozi,

dok je u stavu 2 navedeno da rješenje u smislu stava 1 ovog ĉlana sud moţe donijeti

na predlog istraţnog sudije, sudije pojedinca ili predsjednika vijeća ili na predlog

nadleţnog drţavnog tuţioca.

Kako je predlog za prenošenje mjesne nadleţnosti, podnijet od strane

punomoćnika oštećenog kao tuţioca, a isti na to nije ovlašćen u smislu ĉl.34 st.2

ZKP, to je predlog valjalo odbaciti kao nedozvoljen."


49

SLOBODNA OCJENA DOKAZA

(Ĉlan 18 u vezi sa ĉl. 376 stav 1 taĉka 10 ZKP)

Stvar je slobodne ocjene suda koje dokaze će izvesti na glavnom pretresu,

te time što nijesu prihvaćeni dokazni predlozi odbrane u pogledu saslušanja

odredjenog broja svjedoka nije povrijedjeno pravo osudjenog na odbranu.

Iz obrazloţenja:

"Isto tako, neosnovano se u zahtjevu osudjenog navodi da je povrijedjeno

pravo osudjenog na odbranu time što niţestepeni sudovi nijesu prihvatili dokazne

predloge odbrane u pogledu saslušanja odredjenog broja svjedoka. Ovo sa razloga

što je optuţenom omogućeno da na glavnom pretresu iznese sve ĉinjenice i dokaze

koji mu idu u korist, te da se izjasni i na one dokaze koji ga terete, a stvar je

slobodne ocjene suda koje će dokaze izvesti na glavnom pretresu radi pravilnog i

potpunog ĉinjeniĉnog utvrdjenja. Osim toga, sud je slobodan u ocjeni prihvatljivosti

izvedenih dokaza na glavnom pretresu, pa samim tim što je prihvatio kao istinita

kazivanja svjedoka P. N. i C. M, ne znaĉi da se radi o pravno nevaljanim dokazima i

da je time uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.376 st.1 taĉ.10

ZKP, kako se to neosnovano ukazuje u zahtjevu osudjenog za ispitivanje zakonitosti

pravosnaţne presude."


50

SLOBODNA OCJENA DOKAZA


To što niţestepeni sudovi nijesu prihvatili predlog odbrane da se obavi

rekonstrukcija predmetnog dogadjaja ne znaĉi da je optuţenom povrijedjeno

pravo na odbranu.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovano se u zahtjevu osudjenog ukazuje da mu je povrijedjeno pravo na

praviĉno sudjenje iz ĉl.6 Evropske konvencije o ljudskim pravima isticanjem da

optuţeni nije imao pravo na praviĉno i javno sudjenje pred nepristrasnim i na

zakonu osnovanom sudu i da mu je povrijedjeno pravo na odbranu time što sud nije

obavio rekonstrukciju predmetnog dogadjaja jer su se svjedoci u pogledu mjesta

izvršenja kriviĉnog djela razliĉito izjašnjavali. Ovo iz razloga što je optuţenog u

toku ĉitavog postupka branio branilac i data mu je mogućnost da uz struĉnu pomoć

branioca na glavnom pretresu iznese ĉinjenice i predlaţe dokaze u svoju odbranu i

da se izjasni na sve one dokaze koji ga terete, a stvar je slobodne ocjene suda koje će

dokaze izvesti na glavnom pretresu radi pravilnog i potpunog ĉinjeniĉnog

utvrdjenja. Osim toga, sud je slobodan u ocjeni prihvatljivosti izvedenih dokaza na

glavnom pretresu i ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenih i svjedoka. To što

niţestepeni sudovi nijesu prihvatili predlog odbrane da se obavi rekonstrukcija

predmetnog dogadjaja ne znaĉi da je optuţenom povrijedjeno pravo na odbranu."


51

RAZLOZI ZA PRODUŢENJE PRITVORA

(Ĉlan 177 stav 3 ZKP u vezi ĉl. 175 st. 1 taĉ. 1 i 3 ZKP)

***

"Naredbom Višeg drţavnog tuţilaštva u Podgorici Kti.br.18/11 od

11.10.2011.godine odredjeno je sprovodjenje istrage protiv okrivljenih C. Ţ. i P. S,

zbog osnovane sumnje da su izvršili kriviĉno djelo razbojništvo iz ĉl.242 st.2 u vezi

st.1 Kriviĉnog zakonika.

Okrivljenim C. Ţ. i P. S, odredjen je pritvor rješenjem sudije za istragu Višeg

suda u Podgorici Kri.br.857/11 od 09.10.2011.godine, a produţavan rješenjem

vijeća tog suda Kv.br.1043/11 od 07.11.2011.godine i Kv.br.1159/11 od

07.12.2011.godine, tako da po ovom posljednjem rješenju pritvor okrivljenim moţe

trajati do 08.01.2012.godine, do 05,35 ĉasova.

Prije isteka pritvora, Više drţavno tuţilaštvo u Podgorici, stavio je ovom sudu

predlog da se pritvor protiv okrivljenih produţi za još mjesec dana, po osnovu ĉl.175

st.1 taĉ.1 ZKP, u odnosu na okrivljenog P. S. i po osnovu ĉl.175 st.1 taĉ.3 ZKP.

Po razmatranju spisa predmeta i predloga Višeg drţavnog tuţilaštva u

Podgorici, Vrhovni sud je našao da je predlog osnovan.

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da istraga u dosadašnjem toku trajanja pritvora

nije završena jer je potrebno pribaviti izvještaj o DNK analizi uzoraka izuzetih sa

predmetnog vozila marke "Renault twingo".

Imajući u vidu teţinu kriviĉnog djela koje se okrivljenim C. Ţ. i P. S.

stavlja na teret, izraţenu kroz visinu zakonom zaprijećene kazne za to djelo, da

se radi o mladjim licima, koji su se nakon izvršenja ovog kriviĉnog djela dali u

bjekstvo i sakrivali se do dana lišenja slobode, te ĉinjenicu da je okrivljeni C. Ţ.

drţavljanin Republike Srbije, gdje ima prebivalište, ovaj sud nalazi da ove

okolnosti ukazuju na opasnost od bjekstva ukoliko se nadju na slobodi, pa se

produţenje pritvora pokazuje opravdanim na osnovu ĉl.175 st.1 taĉ.1 ZKP, kako je to osnovano predloţilo i Više drţavno tuţilaštvo u Podgorici.

Kako istraga nije završena, a imajući u vidu da je okrivljeni P. S, kriviĉno

djelo koje mu se stavlja na teret izvršio u vrijeme uslovnog otpusta dobijenog u

toku izdrţavanja kazne, na koju je pravosnaţno osudjen presudom Osnovnog suda

u Kotoru K.br.763/09 od 14.06.2010.godine, zbog kriviĉnog djela nasilniĉko

ponašanje iz ĉl.399 Kriviĉnog zakonika i da je ranije dva puta osudjivan zbog

istorodnih kriviĉnih djela presudama Osnovnog suda u Kotoru K.br.441/93 od

10.02.1995.godine, zbog kriviĉnog djela oduzimanje motornog vozila iz ĉl.150 KZ i

K.br.53/99 od 21.09.1999.godine, zbog kriviĉnog djela kradja iz ĉl.144 KZ, su

okolnosti koje ukazuju da će ponoviti kriviĉno djelo ukoliko se nadje na

slobodi, pa se produţenje pritvora po osnovu ĉl.175 st.1 taĉ.3 ZKP pokazuje

opravdanim, kako se to i osnovano navodi u stavljenom predlogu."


52

ISKAZ OSUMNJIĈENOG U PRETKRIVIĈNOM POSTUPKU


Iskaz osumnjiĉenog iz pretkriviĉnog postupka koji nije pribavljen

suprotno odredbi ĉlana 88 stav 8 ZKP, dat u prisustvu branioca po sluţbenoj

duţnosti je pravno valjan dokaz i na istom se mogla zasnovati presuda.

***

Nije povrijedjeno pravo na odbranu osudjenih koji su prilikom davanja

izjava u svojstvu osumnjiĉenih u pretkriviĉnom postupku imali istog branioca s

tim što se jedan od njih branio ćutanjem, jer je odmah nakon davanja tih

izjava svaki od okrivljenih uzeo branioca, budući da ih zajedniĉki branilac iz

pretkriviĉnog postupka nije mogao braniti s obzirom da je jedan od okrivljenih

priznao kriviĉno djelo.

Iz obrazloţenja:

"Po ocjeni ovog suda, na iskazu osudjenog P. M, koji je dao u svojstvu

osumnjiĉenog u pretkriviĉnom postupku pred ovlašćenim policijskim radnicima

Ispostave Kotor, saglasno odredbi ĉl.231 st.9 ZKP, mogla se zasnovati presuda jer je

iskaz P. D. na kojem se, pored ostalih dokaza, zasnivaju presude niţestepenih

sudova, dat nakon saslušanja osumnjiĉenog M. M, koji se u pretkriviĉnom postupku

branio ćutanjem. Stoga, ĉinjenica da su sva trojica osudjenih u pretkriviĉnom

postupku kada su dali izjave u svojstvu osumnjiĉenih, imali istog branioca ne

ukazuje da je povrijedjeno njihovo pravo na odbranu, kako su to pravilno zakljuĉili

niţestepeni sudovi, jer je odmah nakon davanja tih izjava svaki od okrivljenih uzeo

branioca budući da ih zajedniĉki branilac iz pretkriviĉnog postupka, advokat G. B,

nije mogao braniti u daljem toku postupka, obzirom da su njihove odbrane bile u

suprotnosti. Takodje, iskaz osumnjiĉenog P. D. iz pretkriviĉnog postupka nije

pribavljen suprotno odredbi ĉl.88 st.8 ZKP, jer je u toku postupka saslušanjem u

svojstvu svjedoka advokata G. B, koji je prisustvovao ispitivanju osumnjiĉenog pred

organom policije, na nesumnjiv naĉin utvrdjeno da prema osumnjiĉenom P. D. nije

upotrebljivana sila, prijetnja ili neka druga sliĉna sredstva da bi se došlo do njegove

izjave ili priznanja koje bi se protiv njega ili drugih saokrivljenih u predmetu moglo

upotrijebiti kao dokaz. Prema tome, iskaz P. D. koji je dao u svojstvu osumnjiĉenog

u prisustvu branioca po sluţbenoj duţnosti advokata G. B. je pravno valjan dokaz i

na njemu se mogla zasnovati presuda, pa se neosnovano u zahtjevu branioca

osudjenog M. M. ukazuje da su niţestepeni sudovi uĉinili bitnu povredu odredaba

kriviĉnog postupka iz ĉ l.376 st.1 taĉ.10 ZKP."


53

IDENTITET PRESUDE I OPTUŢBE


Optuţba nije prekoraĉena ako je izrekom prvostepene presude

precizirano sredstvo kojim su okrivljeni nanijeli povrede oštećenom.

Iz obrazloţenja:

"Pravilno su niţestepeni sudovi svojim presudama, ĉija se zakonitost ovim

zahtjevom osporava, zakljuĉili da radnje okrivljenih, bliţe opisane u izreci

prvostepene presude, sadrţe sva obiljeţja bića kriviĉnog djela laka tjelesna povreda

iz ĉl.152 st.2 u vezi st.1 Kriviĉnog zakonika, jer na takav zakljuĉak upućuju izvedeni

dokazi na glavnom pretresu i utvrdjene ĉinjenice u postupku.

Razloge koje je dao prvostepeni sud u svojoj presudi kako u pogledu

postojanja kriviĉnog djela u pitanju tako i u pogledu krivice okrivljenih za isto s

razlogom je prihvatio i drugostepeni sud i pravilno postupio kada je ţalbu branioca

okrivljenog J. A. i okrivljenog T. A. odbio kao neosnovane, o ĉemu je u svojoj

presudi dao dovoljne, jasne i uvjerljive razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud.

Prema tome, u postupku protiv okrivljenih nije povrijedjen Kriviĉni zakonik

na njihovu štetu, kako se to u zahtjevu za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne

presude neosnovano istiĉe.

Takodje, nije osnovan navod iz zahtjeva da je optuţba prekoraĉena time što je

u izreci prvostepene presude precizirano sredstvo sa kojima su okrivljeni nanijeli

povrede oštećenom, pa stoga nije ni uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog

postupka iz ĉl.376 st.1 taĉ.8 ZKP, kako se to zahtjevom ţeli predstaviti."


54

BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA

I POVREDE KRIVIĈNOG ZAKONIKA

(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 i ĉl. 387 taĉ. 3 ZKP)

***

"Ţalba je osnovana.

Drugostepeni sud nalazi da u radnji optuţenog, bliţe opisanoj u izreci

drugostepene presude, stoje obiljeţja bića kriviĉnog djela nedozvoljene polne radnje

iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog zakonika, a ne kriviĉnog djela protivprirodni blud iz ĉl.91

st.1 KZ RCG za koje je optuţen. Medjutim, u obrazloţenju drugostepene presude

nema razloga zbog ĉega drugostepeni sud nije prihvatio pravnu kvalifikaciju

djela iz optuţnice, tako da se pobijana presuda u tom dijelu ne moţe ispitati,

ĉime je uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8

ZKP. Isto tako, izreka drugostepene presude je nerazumljiva i protivreĉna sama

sebi, ĉime je takodje uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386

st.1 taĉ.8 ZKP. Naime, optuţenom je stavljeno na teret optuţnicom da je: "u noći

15.09.2001.godine oko 02,00 sati, u Podgorici, u naselju Zelenika, u porodiĉnoj kući

oštećene B. S, upotrebom sile prinudio istu na protivprirodni blud...", pa kako je

sud odbio optuţbu da je optuţeni izvršio kriviĉno djelo nedozvoljene polne radnje

koje postoje samo kada uĉinilac, izmedju ostalog, izvrši neku drugu polnu radnju,

to je izreku presude uĉinio nerazumljivom i protivreĉnom samoj sebi.

Nadalje, drugostepeni sud je odbio optuţbu prema optuţenom da je izvršio

kriviĉno djelo nedozvoljene polne radnje iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog zakonika, ĉime je

uĉinjena povreda Kriviĉnog zakonika iz ĉl.387 taĉ.3 ZKP.

Naime, optuţnicom je stavljeno na teret optuţenom da je "otkopĉao pantalone

i snaţno drţeći ruku oštećene u svojoj ruci stavio svoj polni organ u njenu ruku,

povlaĉeći naprijed, nazad..., nakon ĉega je jednom rukom uhvatio za kosu povlaĉeći

je prema sebi, dok joj je drugom rukom nasilno otvorio usta i stavio svoj polni organ

u njena usta, drţeći i dalje njenu glavu, pokrećući je naprijed, nazad, sve u cilju

zadovoljenja svog polnog nagona, da bi u jednom trenutku ejakulirao u ustima

oštećene...".

Iz navedenog ĉinjeniĉnog opisa nesumnjivo proizilazi da se radi o

tzv.oralnom koitusu, koji je u sudsko-medicinskoj literaturi opšte prihvaćen kao

oblik obljube u širem smislu, odnosno kao oblik "ĉina izjednaĉenog sa obljubom" u

smislu ĉl.204 st.1 Kriviĉnog zakonika, odnosno ranije vaţećeg "protivprirodnog

bluda", u smislu ĉl.91 st.1 Kriviĉnog zakona Republike Crne Gore.

Kod tih ĉinjenica, drugostepeni sud nije mogao radnju optuţenog pravno

kvalifikovati kao kriviĉno djelo nedozvoljene polne radnje iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog

zakonika, već, prihvatajući postojanje tzv.oralnog koitusa, jedino kao kriviĉno djelo

silovanje iz ĉl.204 st.1 Kriviĉnog zakonika. Ovo kriviĉno djelo ĉini onaj ko prinudi

drugog na obljubu ili sa njom izjednaĉen ĉin upotrebom sile ili prijetnjom da će

55

neposredno napasti na ţivot ili tijelo tog ili dugog lica. Imajući u vidu da je za

kriviĉno djelo protivprirodni blud iz ĉl.91 st.1 Kriviĉnog zakona Republike Crne

Gore propisana kazna zatvora od 1 do deset godina, a za kriviĉno djelo silovanje iz

ĉl.204 st.1 Kriviĉnog zakonika kazna zatvora od 2 do deset godina, to u konkretnom

sluĉaju nema mjesta primjeni blaţeg zakona po uĉinioca, već se, po stanovištu ovog

suda, moţe raditi jedino o kriviĉnom djelu protivprirodni blud iz ĉl.91 st.1

Kriviĉnog zakona Republike Crne Gore.

Odbijajući optuţbu da je optuţeni izvršio kriviĉno djelo nedozvoljene

polne radnje iz ĉl.208 st.1 Kriviĉnog zakonika, drugostepeni sud je uĉinio i

dodatnu povredu Kriviĉnog zakonika iz ĉl.387 taĉ.3 ZKP, jer navedeno

kriviĉno djelo moţe uĉiniti samo onaj ko pod uslovima iz ĉl.204 st.1 i 2, ĉlana

205 st.1 i 2, ĉlana 206 st.1 i ĉl.207 st.1 do 3 Kriviĉnog zakonika izvrši neku

drugu polnu radnju, pa je sud, propuštajući da kriviĉno djelo veţe sa nekim od

navedenih ĉlanova, poĉinio navedenu povredu zakona.

Imajući prednje u vidu, ovaj sud je, uvaţavajući ţalbu Osnovnog drţavnog

tuţilaštva u Podgorici, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio tom sudu na

ponovni postupak i odluĉivanje."


56

BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA

(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 ZKP)

Ako je izostala potpuna i savjesna ocjena odbrane optuţenih i izvedenih

dokaza na pretresu uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz

ĉlana 386 stav 1 taĉka 8 ZKP, jer presuda nema razloga o odluĉnim

ĉinjenicama.

Iz obrazloţenja:

"Po razmatanju pobijane presude, ţalbe, odgovora na ţalbu i svih spisa ovog

predmeta, pazeći po sluţbenoj duţnosti na odredbe ĉl.398 ZKP, Vrhovni sud je

našao:

Ţalba je osnovana.

Drugostepeni sud prihvata odbrane optuţenih da nijesu izvršili kriviĉna djela

za koja su optuţeni, s obzirom da su njihove odbrane potvrdjene iskazima svih

saslušanih svjedoka, osim iskaza oštećenih K. M. i S. D, kojim sud nije poklonio

vjeru, jer su njihovi iskazi neubjedljivi.

Po nalaţenju ovog suda ovakva ocjena odbrana optuţenih i provedenih

dokaza je jednostrana, nepotpuna i potvršna.

Naime, optuţeni i oštećeni su saglasno izjavili da su se od ranije poznavali, da

su kritiĉne noći bili u kafe baru "J.", vlasništvo H. J. i da su se prilikom susreta

optuţeni Ţ. I. i oštećeni K. M. pozdravili i poljubili.

Isto tako, optuţeni, oštećeni i većina saslušanih svjedoka su saglasno izjavili

da je prvo došlo do guţve-tuĉe u kafe baru, a da se potom ista prenijela ispred kafe

bara.

Na osnovu medicinske dokumentacije za oštećene te nalaza i mišljenja

vještaka medicinske struke je utvrdjeno da su oštećeni K. M. i S. D. kritiĉnom

prilikom zadobili tjelesne povrede, bliţe opisane u izreci drugostepene presude.

Oštećeni K. M. i S. D. su saglasno posvjedoĉili da su ih kritiĉne noći napali i

povrijedili optuţeni bez ikakvog povoda i razloga. Pri tom, su detaljno opisali i

objasnili uĉešće svakog od optuţenih pojedinaĉno, a posebno da su ih optuţeni

pratili sve do Doma zdravlja u Ulcinju a potom i do bolnice u Baru, savjetujući ih da

ne podnose prijavu protiv njih. Uz to su im prijetili a policajca koji ih je

obezbjedjivao provocirali. Oštećeni su bili dosledni u svojim kazivanjima od

poĉetka do kraja postupka.

Kod tih ĉinjenica, drugostepeni sud je tvrdnje optuţenih da nijesu napali i

povrijedili oštećene kritiĉne noći trebao cijeniti sa više kritiĉnosti i iste dovesti u

vezu sa izvedenim dokazima, pa tek nakon toga izvesti konaĉan zakljuĉak o

postojanju kriviĉnih djela u pitanju i krivice optuţenih za ista. Kako je izostala

potpuna i svestrana ocjena odbrana optuţenih i izvedenih dokaza na pretresu, to ni

pobijana presuda nema razloga o odluĉnim ĉinjenicama ĉime je uĉinjena bitna

57

povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, koja pobijanu

presudu ĉini nezakonitom i predstavlja osnov za njeno ukidanje.


58

BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA


Uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 stav

1 taĉka 8 ZKP ako su razlozi presude nejasni i nemaju oslonca u izvedenim

dokazima.

Iz obrazloţenja:

"Presudom Osnovnog suda u Herceg Novom K.br.225/10 od 18.02.2011.

godine oglašeni su krivim H. G. i P. D. zbog kriviĉnog djela teška kradja iz ĉl.240

st.1 taĉ.1 Kriviĉnog zakonika i osudjeni na kaznu zatvora u trajanju od po tri

mjeseca, u koju kaznu im je uraĉunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28.05. do

29.05.2009. godine.

Istom presudom optuţeni su obavezani da plate troškove kriviĉnog postupka u

iznosu od po 50,00 eura u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude.

Protiv ove presude ţalbu je izjavio branilac optuţenog P. D, advokat B. B. iz

Herceg Novog, zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, pogrešno

utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, povrede Kriviĉnog zakonika i odluke o kazni, s

predlogom da se pobijana presuda preinaĉi i optuţenom izrekne uslovna osuda.

Odluĉujući po ţalbi Viši sud u Podgorici, kao drugosepeni, je u sjednici vijeća

shodno ĉl.385 ZKP odluĉio da otvori pretres pred tim sudom, zbog bitne povrede

odredaba kriviĉnog postupka.

Nakon odrţanog pretresa drugostepeni sud je uvaţio ţalbu branioca

optuţenog P. D, a povodom te ţalbe i po sluţbenoj duţnosti preinaĉio presudu

Osnovnog suda u Herceg Novom K.br.225/10 od 18.02.2011.godine samo u dijelu

odluke o kazni, tako što je optuţenim G. G. i P. D. primjenom ĉlana 45, 46, 53 i 54

Kriviĉnog zakonika izrekao uslovnu osudu, kojom im je utvrdio kaznu zatvora u

trajanju od po tri mjeseca i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko

optuţeni u roku od dvije godine po pravosnaţnosti presude ne uĉine novo kriviĉno

djelo. U sluĉaju opoziva uslovne osude, u utvrdjene kazne im je uraĉunato vrijeme

provedeno u pritvoru od 28.05. do 29.05.2009.godine.

Protiv ove presude ţalbu je blagovremeno izjavio Osnovni drţavni tuţilac u

Herceg Novom zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka i povrede

Kriviĉnog zakonika, s predlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati tom

sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.

Branilac optuţenog P. D, advokat B. B. iz Herceg Novog, podnio je odgovor

na ţalbu osnovnog drţavnog tuţioca u kojem negira navode te ţalbe i predlaţe da se

ista odbije kao neosnovana a drugostepena presuda potvrdi.

Po razmatranju pobijane presude, ţalbe, odgovora na ţalbu i svih spisa ovog

predmeta, pazeći po sluţbenoj duţnosti na odredbe ĉl.398 ZKP, Vrhovni sud je

našao:

Ţalba je osnovana.

59

Na strani 3, pasus treći pobijane presude, drugostepeni sud nalazi da su

optuţeni "dovodeći sebe u pijano stanje bili svjesni da u takvom stanju mogu izvršiti

kriviĉno djelo pa su na to i pristali", odnosno da su predmetno kriviĉno djelo izvršili

sa eventualnim umišljajem.

Ovakvi razlozi drugostepene presude su nejasni i nemaju oslonca u izvedenim

dokazima, ĉime je uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1

taĉ.8 ZKP, koja pobijanu presudu ĉini nezakonitom i predstavlja osnov za njeno

ukidanje.

Naime, kriviĉno djelo teška kradja moţe se izvršiti samo sa umišljajem, koji

treba da obuhvati svijest uĉinioca da se iz priteţanja drugog lica oduzima tudja

pokretna stvar. Uz umišljaj je potrebna i namjera da se prisvajanjem ukradene stvari

za sebe ili drugog pribavi protivpravna imovinska korist.

Tvrdnja optuţenih da su kritiĉne noći bili u pijanom stanju nije potkrijepljena

ni jednim provedenim dokazom na glavnom pretresu. No, i da se prihvati da su

odnosnom prilikom konzumirali alkohol, njihova krivica za uĉinjeno djelo se

utvrdjuje prema vremenu neposredno prije dovodjenja u takvo stanje, shodno ĉl.14

st.3 Kriviĉnog zakonika, a optuţeni su se odredjeno izjasnili da su prije

konzumiranja alkohola bili uraĉunljivi. Osim toga, optuţeni su saglasno izjavili da

su friţider sa sladoledima ispred prodavnice "BK T." DOO, vlasništvo K. B. obili

kako bi za sebe iz istog oduzeli razne vrste sladoleda, što su i uĉinili tako što je

optuţeni H. G. sa makazama za sjeĉenje ţeljeza presjekao dva katanca na friţideru,

dok je optuţeni P. za to vrijeme ĉuvao straţu, a potom iz friţidera oduzeli više

paketa sladoleda koje su vozilom P. prebacili do njegove kuće, gdje su ih i ostavili.

Prednje ĉinjenice jasno ukazuju da su optuţeni bili svjesni svoga djela i htjeli

njegovo izvršenje, kako se to i ţalbom osnovnog drţavnog tuţioca osnovano

ukazuje, pa je stoga pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti

drugostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti propuste na koje je

naprijed ukazano, pa će nakon potpune i pravilne ocjene navoda ţalbe branioca

optuţenog P. D. biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku."


60

SUPROTNOST IZMEDJU IZREKE I RAZLOGA PRESUDE

U POGLEDU UTVRDJENE KAZNE


Uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 stav

1 taĉka 8 ZKP, ako je izrekom presude optuţenom izreĉena uslovna osuda

kojom je utvrdjena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a u razlozima

presude navedeno da je optuţenom izreĉena uslovna osuda kojom je utvrdjena

kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Iz obrazloţenja:

"Izrekom pobijane presude optuţeni V. D. oglašen je krivim zbog kriviĉnog

djela teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz ĉl.348 st.4 u vezi ĉl.339

st.3 u vezi st.1 Kriviĉnog zakonika, za koje je izreĉena uslovna osuda kojom je

utvrdjena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i istovremeno odredio da se

ista neće izvršiti ukoliko optuţeni za vrijeme od dvije godine ne uĉini novo kriviĉno

djelo. U razlozima presude na strani 5 drugostepeni sud navodi da je optuţenom

izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri)

mjeseca. Prema tome, oĉigledno je da postoji suprotnost izmedju razloga i izreke

presude u pogledu utvrdjene kazne, ĉime je uĉinjena bitna povreda odredaba

kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, na ĉije postojanje ovaj sud, saglasno

odredbi ĉl.398 st.1 taĉ.1 ZKP, pazi po sluţbenoj duţnosti i koja pobijanu pesudu ĉini

nezakonitom i predstavlja razlog za njeno ukidanje. "


61

ISKAZ MALOLJETNIKA KAO DOKAZ U POSTUPKU


Na iskazu maloljetnika datom pred organom policije i sudijom za

maloljetnike moţe se temeljiti sudska odluka, kada su ispitivanju maloljetnika

prisustvovali branilac i zakonski zastupnik maloljetnika koji su potpisali taj

zapisnik.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovano se u zahtjevu branioca osudjenog ukazuje da se niţestepene

presude zasnivaju na iskazu J. N. koji je dao prilikom prvog ispitivanja u

pretkriviĉnom postupku pred ovlašćenim sluţbenicima policije kada je prema njemu

primijenjena sila da izjavi da su on i optuţeni T. M. i K. F. izvršili predmetno

kriviĉno djelo i da je time uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz

ĉl.376 st.1 taĉ.10 ZKP. Ovo iz razloga što je ispitivanju maloljetnog J. N. od strane

organa policije, pored njegovog branioca advokata R. B, bio prisutan i njegov otac,

J. B, kao zakonski zastupnik, koji je svojim potpisom ovjerio sadrţinu zapisnika o

saslušanju osumnjiĉenog J. N, kako se to utvrdjuje iz sadrţine zapisnika Uprave

policije - Ispostava Cetinje Ku.br.247/07 od 27.11.2007.godine. Takodje, prilikom

ponovnog saslušanja maloljetnog J. N. koje je obavljeno dana 28.11.2007.godine od

strane sudije za maloljetnike Višeg suda u Podgorici, tom saslušanju pored branioca

R. B, prisustvovao je takodje i otac maloljetnog J. B. Na navedene zapisnike o

saslušanju maloljetnog J. N. prisutna lica nijesu stavila bilo kakve primjedbe, pa se

neosnovano u zahtjevu branioca osudjenog J. N. ukazuje da se na iskazima

maloljetnog J. N, koje je dao pred organom policije i sudijom za maloljetnike Višeg

suda u Podgorici, nije mogla temeljiti sudska odluka."


62

POVREDA KRIVIĈNOG ZAKONIKA NA ŠTETU OSUDJENOG


Priznanjem pravosnaţne strane sudske odluke ne moţe se mijenjati

pravna kvalifikacija djela na teţe kriviĉno djelo nego što je to utvrdjeno

pravosnaţnom odlukom te drţave.

***

P R E S U D A

Uvaţava se zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog drţavnog tuţioca Crne

Gore Ktz.br.60/11 od 19.10.2011.godine, pa se preinačava presuda Višeg suda u

Bijelom Polju Kv.br.72/10 od 22.07.2010.godine u pogledu pravne ocjene djela,

tako što u radnjama osudjenog N. O. stoje obiljeţja bića krivičnog djela ubistvo iz

čl.143 Krivičnog zakonika.

O b r a z l o ţ e n j e

Presudom Okruţnog suda u Subotici K.br.8/2000 od 6.7.2001.godine oglašen

je krivim N. O. zbog kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.47 st.2 taĉ.1 Kriviĉnog zakona

Republike Srbije i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.

Presudom Vrhovnog suda Srbije Kţ.I.br.1103/01 od 19.04.2002.godine

uvaţena je ţalba branioca optuţenog N. O. i preinaĉena presuda Okruţnog suda u

Subotici K.br.8/2000 od 6.7.2001.godine samo u pogledu pravne ocjene djela, tako

što je N. O. oglašen krivim zbog kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.47 st.1 Kriviĉnog

zakona Republike Srbije u saizvršilaštvu u vezi ĉl.22 Kriviĉnog zakona Savezne

Republike Jugoslavije.

Odluĉujući po zamolnici Ministarstva pravde Republike Srbije za priznanje i

izvršenje pravosnaţne presude Vrhovnog suda Srbije Kţ.I.br.1103/01 od

19.03.2002.godine, a shodno Zakonu o potvrdjivanju Ugovora izmedju Crne Gore i

Republike Srbije o medjusobnom izvršavanju sudskih odluka u kriviĉnim stvarima,

Viši sud u Bijelom Polju je donio presudu Kv.br.72/10 od 22.7.2010.godine kojom

je dozvolio izvršenje navedene presude i radnje osudjenog iz izreke pobijane

presude pravno kvalifikovao kao kriviĉno djelo teško ubistvo iz ĉl.144 st.1 taĉ.1 u

vezi ĉl.23 Kriviĉnog zakonika Crne Gore.

Po nalaţenju Vrhovnog suda presudom Višeg suda u Bijelom Polju

povrijedjen je Kriviĉni zakonik na štetu osudjenog, jer je u pogledu kriviĉnog djela

koje je predmet optuţbe, a time i priznanja strane sudske odluke, primijenjen zakon

koji se ne moţe primijeniti - ĉl.387 st.1 taĉ.3 ZKP.

63

Naime, ĉl.143 Kriviĉnog zakonika Crne Gore propisano je kriviĉno djelo

ubistvo, za koje je propisana kazna zatvora od 5 (pet) do 15 (petnaest) godina, a što

je istovjetno kriviĉnom djelu i kazni propisanoj ĉl. 47 st.1 Kriviĉnog zakona

Republike Srbije, pa se stoga priznanjem pravosnaţne presude suda Republike

Srbije nije mogla mijenjati pravna kvalifikacija djela na teţe kriviĉno djelo nego što

je to utvrdjeno pravosnaţnom presudom te drţave.

Stoga je ovaj sud, uvaţavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog

drţavnog tuţioca Crne Gore, preinaĉio presudu Višeg suda u Bijelom Polju

Kv.br.72/10 od 22.7.2010.godine u pogledu pravne ocjene djela, tako što u radnjama

osudjenog N. O. stoje obiljeţja bića kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.143 Kriviĉnog

zakonika Crne Gore.

Sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉl.443 st.1 ZKP, odluĉeno je kao u izreci ove

presude.

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 13/11 od 07.11..2011. godine)

64

NEPOSTOJANJE POVREDA KRIVIĈNOG ZAKONIKA

NA ŠTETU OSUDJENOG

(Ĉlan 377 taĉka 5 ZKP)

Preinaĉenjem presude u pogledu pravne ocjene djela sa teţeg na lakši

oblik kriviĉnog djela, koje je zaprijećeno blaţom kaznom od one na koju se

preinaĉenje odnosi, ne znaĉi obavezu suda da nuţno dodje i do blaţe osude.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovano se u zahtjevu branioca osudjenog ukazuje da je drugostepeni

sud preinaĉenjem prvostepene presude u pogledu pravne ocjene djela pravilno

nalazeći da se u radnjama optuţenog T. N, pod taĉkom 3 izreke prvostepene

presude, stiĉu elementi produţenog kriviĉnog djela pronevjera iz ĉl.420 st.2 u vezi

st.1 u vezi ĉl.49 Kriviĉnog zakonika, prekoraĉio ovlašćenje koje ima po zakonu time

što za navedeno kriviĉno djelo nije utvrdio blaţu kaznu zatvora od one koja je

utvrdjena prvostepenom presudom u trajanju od dvije godine. Stoji ĉinjenica da je za

produţeno kriviĉno djelo pronevjera iz ĉl.420 st.2 u vezi st.1 u vezi ĉl.49 Kriviĉnog

zakonika propisano da će se uĉinilac kazniti kaznom zatvora od jedne do osam

godina. To što u konkretnom sluĉaju drugostepeni sud optuţenom T. N. za

predmetno kriviĉno djelo, koje je uĉinio u sticaju, nije utvrdio blaţu kaznu od one

koja je utvrdjena u presudi prvostepenog suda, nije uĉinjena povreda Kriviĉnog

zakonika iz ĉl.377 taĉ.5 ZKP, na štetu osudjenog, jer je utvrdjena kazna izreĉena u

granicama propisane kazne za kriviĉno djelo u pitanju. Preinaĉenje presude u

pogledu pravne ocjene djela sa teţeg na lakši oblik kriviĉnog djela, koje je

zaprijećeno blaţom kaznom od one na koje se preinaĉenje odnosi, ne znaĉi obavezu

suda da nuţno dodje i do blaţe osude. Ovo iz razloga što je drugostepeni sud,

sagledavajući sve okolnosti kritiĉnog dogadjaja i utvrdjenja prvostepenog suda u

pogledu okolnosti iz ĉl.42 Kriviĉnog zakonika koje utiĉu da kazna bude manja ili

veća, pravilno zakljuĉio da je izreĉena jedinstvena kazna zatvora optuţenom

pravilno odmjerena i da predstavlja onu mjeru kojom će se u okviru opšte svrhe

kaţnjavanja iz ĉl.4 st.2 Kriviĉnog zakonika postići posebna svrha kaţnjavanja iz

ĉl.32 navedenog zakonika."


65

NEPOSTOJANJE POVREDE KRIVIĈNOG ZAKONIKA

NA ŠTETU OSUDJENOG


Izriĉući osudjenom umjesto uslovne osude kaznu zatvora u trajanju od

tri mjeseca, zbog kriviĉnog djela krijumĉarenja iz ĉlana 265 stav 1 KZ,

drugostepeni sud nije prekoraĉio ovlašćenja koja ima po zakonu.

Iz obrazloţenja:

"Pravilno su niţestepeni sudovi u svojim presudama, ĉija se zakonitost ovim

zahtjevom osporava, zakljuĉili da radnje osudjenog R.B., sadrţe sva obiljeţja

kriviĉnog djela krijumĉarenje iz ĉl.265 st.1 Kriviĉnog zakonika, jer na takav

zakljuĉak upućuju izvedeni dokazi na glavnom pretresu i utvrĊene ĉinjenice u

postupku.

Saglasno ĉl.438 taĉ.1 ZKP-a, zahtjevom za ispitivanje zakonitosti

pravosnaţne presude, odluka o kazni se moţe pobijati samo ako je istom

prekoraĉeno ovlašćenje koje sud ima po zakonu.

U konkretnom sluĉaju, izriĉući osudjenom, umjesto uslovne osude, kaznu

zatvora u trajanju od tri mjeseca, zbog kriviĉnog djela krijumĉarenje iz ĉl.265 st.1.

Kriviĉnog zakonika, pobijanom presudom, drugostepeni sud oĉigledno nije

prekoraĉio ovlašćenja koja ima po zakonu, a samim tim nije uĉinjena povreda

Kriviĉnog zakonika, iz ĉl.377 st.5 ZKP-a, na štetu osudjenog, pa je podnijeti zahtjev

u tom pravcu neosnovan."


66

ROK ZA ŢALBU NA PRESUDU DRUGOSTEPENOG SUDA

(Ĉlan 403 ZKP)

Kada drugostepena presuda ne sadrţi upustvo o pravu na ţalbu, a ţalba

je dozvoljena, smatra se da je ţalba okrivljenog blagovremena, bez obzira kad

je ista izjavljena.

Iz obrazloţenja:

"Presudom Višeg suda u Bijelom Polju Kţ.br.551/10 od 26.11.2010.godine,

uvaţena je ţalba Osnovnog drţavnog tuţilaštva u Beranama i preinaĉena presuda

Osnovnog suda u Beranama K.br.476/09 od 12.03.2010.godine, tako što je

okrivljeni T. M. oglašen krivim zbog kriviĉnog djela šumska kradja iz ĉl.324 st.2 u

vezi st.1 Kriviĉnog zakonika, ĉinjeniĉno opisan u izreci te presude i osudjen na

kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i na novĉanu kaznu u iznosu od 200 eura,

koju je duţan da plati u roku od 3 mjeseca. Ako okrivljeni ne plati novĉanu kaznu u

odredjenom roku, sud će novĉanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora, tako što će za

svakih zapoĉetih dvadeset pet eura novĉane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati drugostepenom sudu paušal u

iznosu od 100 eura u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude.

Protiv te presude ţalbu je izjavio okrivljeni zbog bitnih povreda odredaba

kriviĉnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, povrede

Kriviĉnog zakonika i odluke o kazni s predlogom da ovaj sud uvaţi ţalbu, pobijanu

presudu preinaĉi i okrivljenog oslobodi od optuţbe ili da ukine prvostepenu presudu

i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

Drugostepena presuda je dostavljena okrivljenom dana 29.12.2010.godine i

ista ne sadrţi pouku o pravu na ţalbu. Kod ĉinjenice da ovjereni prepis drugostepene

presude ne sadrţi uputstvo o pravu na ţalbu u smislu odredbe ĉl.403 st.1 taĉ.3 ZKP,

odnosno sada odredbe ĉl.413 st.1 taĉ.3 ZKP, to je ovaj sud ţalbu okrivljenog uzeo

kao blagovremenu."


67

NEOSNOVANOST ZAHTJEVA

ZA VANREDNO UBLAŢAVANJE KAZNE


Porodiĉne prilike osudjenog koji oĉekuje rodjenje djeteta predstavljaju

novu okolnost koja se pojavila po pravosnaţnosti presude ali ista nije od takvog

znaĉaja da bi oĉigledno dovela do blaţe osude, a ovo imajući u vidu raniju

osudjivanost za istovrsna kriviĉna djela.

Iz obrazloţenja:

"Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi ĉlana 433 ZKP, ublaţavanje pravosnaţno izreĉene kazne koja

nije izvršena, odnosno izdrţana, dozvoljeno je kad se po pravosnaţnosti presude

pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako

su postojale, a one bi oĉigledno dovele do blaţe osude.

Sadašnje porodiĉne prilike osudjenog koji oĉekuje rodjenje djeteta, o ĉemu je

priloţena odgovarajuća medicinska dokumentacija, je nova okolnost koja se pojavila

po pravosnaţnosti presude, ali ista nije takvog znaĉaja da bi oĉigledno dovela do

blaţe osude, a ovo imajući u vidu raniju osudjivanost za istovrsna kriviĉna djela."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 48/11 od 28.12.2011. godine)

68

VANREDNO UBLAŢAVANJE KAZNE


Zdravstveno stanje osudjenog koje je u stalnom pogoršanju sa

ugroţenošću vitalnih ţivotnih funkcija predstavlja okolnost od takvog znaĉaja

da opravdava blaţu osudu od izreĉene.

Iz obrazloţenja:

"Nakon razmatranja zahtjeva, predloga Višeg suda u Podgorici i Vrhovnog

drţavnog tuţilaštva Crne Gore, te svih spisa ovog predmeta, Vrhovni sud Crne Gore

je našao:

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi ĉl.433 ZKP, ublaţavanje pravosnaţno izreĉene kazne koja nije

izvršena, odnosno izdrţana, dozvoljeno je kad se po pravosnaţnosti presude pojave

okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su

postojale, a one bi oĉigledno dovele do blaţe osude.

Iz medicinske dokumentacije se utvrdjuje da je osudjeni prije nekoliko godina

imao moţdani udar, da je lijeĉen u Kliniĉkom centru Crne Gore u periodu od

27.07.2010. do 05.08.2010.godine, zbog ponovnog moţdanog udara, da je obolio od

šećerne bolesti i da prima insulinsku terapiju, a prema nalazu i mišljenju vještaka dr

B. B. zdravstveno stanje osudjenog je u stalnom pogoršanju sa zahvatanjem više

znaĉajnih organa strukture mozga i srĉanog mišića, koje okolnosti su od takvog

znaĉaja da oĉigledno opravdavaju blaţu osudu od izreĉene."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 40/11 od 22.11.2011. godine)

69

PRIMJENA ODREDABA RANIJEG VAŢEĆEG ZAKONIKA

(Ĉlan 513 stav 2 ZKP - "Sl. list CG", br. 57/09 i 48/10)

Vrhovno drţavno tuţilaštvo nije bilo ovlašćeno za donošenje rješenja o

odbacivanju predloga branilaca osudjenog za podizanje zahtjeva za zaštitu

zakonitosti, smatrajući podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne

presude kao predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a ovo jer su se

za odluĉivanje po izjavljenom pravnom lijeku primjenjivale odredbe ranije

vaţećeg ZKP, shodno ĉlanu 513 stav 2 ZKP.

***

R J E Š E NJ E

Povodom ţalbe branilaca osudjenog G. P, a po sluţbenoj duţnosti, ukida se

rješenje Vrhovnog drţavnog tuţilaštva Crne Gore Ktz.br.75/11 od

10.10.2011.godine.


Presudom Višeg suda u Podgorici K.br.207/10 od 22.03.2011.godine, oglašen

je krivim G. P, kao saizvršilac, zbog kriviĉnog djela teško ubistvo iz ĉl. 144 taĉ. 1

Kriviĉnog zakonika i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Apelacioni sud Crne Gore, kao drugostepeni presudom Kţ.br. 449/11 od

04.07.2011.godine, odbio je kao neosnovane ţalbe Višeg drţavnog tuţioca u

Podgorici i branilaca osudjenih S. A. i G. P. i potvrdio presudu Višeg suda u

Podgorici K.br.207/10 od 22.03.2011.godine.

Protiv navedenih presuda, branioci osudjenog G. P, su dana

19.08.2011.godine, Višem sudu u Podgorici, predali zahtjev za ispitivanje

zakonitosti pravosnaţne presude.

Postupajući po zahtjevu, Vrhovni sud Crne Gore, kao sud koji je nadleţan za

odluĉivanje o zahtjevu, dostavio je primjerak zahtjeva sa spisima Vrhovnom

drţavnom tuţilaštvu Crne Gore, koje tuţilaštvo je bez podnošenja odgovora, sudu

vratilo spise 25.10.2011.godine.

Presudom Kzp.br.124/11 od 31.10.2011.godine, Vrhovni sud Crne Gore, je

zahtjev odbio kao neosnovan.

Medjutim, Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, je postupilo po

predmetnom zahtjevu za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude, kao da je

70

podnijet predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i rješenjem

Ktz.br.75/11 od 10.10.2011.godine, kako je navedeno u izreci rješenja, je odbacilo

predlog branilaca osudjenog G. P, advokata A. M. iz Ulcinja i N. - B. L. iz

Podgorice od 19.08.2011.godine, za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, protiv

pravosnaţne presude Višeg suda u Podgorici K.br.207/10 od 22.03.2011.godine, jer

nema razloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Protiv ovog rješenja ţalbu su izjavili branioci osudjenog, zbog svih zakonskih

razloga.

U ţalbi se navodi da je pobijano rješenje nejasno, nerazumljivo,

kontradiktorno sa stanjem u spisima predmeta, samim sobom i oskudno datim

razlozima, te da nema nijednog valjanog dokaza na kojem je isto utemeljeno.

Ukazuje se da nijesu podnijeli predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu

zakonitosti, kako se to pogrešno interpretira u pobijanom rješenju, već su podnijeli

zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude Višeg suda u Podgorici

K.br.207/10 od 22.03.2011.godine i Apelacionog suda Crne Gore Kţ.br.449/11 od

04.07.2011.godine, a ovo na osnovu ĉl.438 st.1 u vezi ĉl.377 st.1 taĉ.2 tada vaţećeg

Zakonika o kriviĉnom postupku.

Predloţeno je da se ţalba uvaţi i preinaĉi pobijano rješenje, tako što će se

uvaţiti zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude, preinaĉiti prvostepena

i drugostepena presuda i osudjeni G. P. osloboditi od optuţbe ili ukinuti

drugostepena presuda i predmet vratiti Apelacionom sudu Crne Gore na ponovni

postupak i odluĉivanje.

Nakon razmatranja pobijanog rješenja, ţalbe i svih spisa ovog predmeta,

pazeći po sluţbenoj duţnosti na odredbe ĉl.398 i 417 Zakonika o kriviĉnom

postupku, Vrhovni sud Crne Gore je našao da je povodom ţalbe, a po sluţbenoj

duţnosti, nuţno ukinuti pobijano rješenje.

Osudjeni G. P. je dana 19.07.2011.godine, primio pravosnaţnu presudu

Apelacionog suda Crne Gore Kţ.br.449/11 od 04.07.2011.godine.

Protiv navedenih presuda Višeg suda u Podgorici i Apelacionog suda Crne

Gore, branioci osudjenog G. P, dana 19.08.2011.godine su predali zahtjev za

ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude i to Višem sudu u Podgorici, kao sudu

koji je donio presudu u prvom stepenu.

Ĉlanom 513 st.2 Zakonika o kriviĉnom postupku, ĉije je primjena u cijelosti

poĉela od 01.09.2011.godine, propisano je da ako je do dana poĉetka primjene ovog

zakonika donesena odluka protiv koje je po odredbama Zakonika o kriviĉnom

postupku ("Sluţbeni list RCG", br.71/03 i 47/06) bio dozvoljen pravni lijek, a ta

odluka još nije dostavljena ili je u toku rok za izjavljivanje pravnog lijeka ili po

izjavljenom pravnom lijeku još nije odluĉeno, na pravo na pravni lijek i postupak po

pravnom lijeku primjenjivaće se odredbe tog zakonika.

Imajući u vidu da je do dana poĉetka primjene u cjelosti Zakonika o

kriviĉnom postupku ("Sl.list Crne Gore", br.57/09 i 49/10) tj.01.09.2011.godine,

donesena odluka (presuda Apelacionog suda Crne Gore Kţ.br.449/11 od

04.07.2011.godine) protiv koje je po odredbama Zakonika o kriviĉnom postupku

("Sluţbeni list RCG", br.71/03 i 47/06) bio dozvoljen pravni lijek (zahtjev za

71

ispitivanje zakonitosti pravosnaţne presude) i po tom izjavljenom pravnom lijeku je

odluĉeno presudom Vrhovnog suda Crne Gore Kzp.br.124/11 od 31.10.2011.godine,

to Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, nije bilo ovlašćeno za donošenje

pobijanog rješenja, smatrajući podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti

pravosnaţne presude, kao predlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a ovo

kod ĉinjenice da su se u vrijeme donošenja pobijanog rješenja kada po izjavljenom

pravnom lijeku još nije odluĉeno, primjenjivale odredbe ranije vaţećeg Zakonika o

kriviĉnom postupku, shodno citiranom ĉl.513 st.2 ZKP, ("Sl.list Crne Gore",

br.57/09 od 49/10)

Kako Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, po zakonu nije bilo ovlašćeno

da donese pobijano rješenje, to je sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉl.417 st.4 u vezi

ĉl.438 st.5 ZKP-a, odluĉeno kao izreci ovog rješenja.

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. II br. 2/11 od 05.12.2011. godine)

72

OBLIGACIONO PRAVO

73

DEJSTVO PRESTANKA PUNOMOĆJA

(Ĉlan 93 ZOO)

Opozivanje punomoćja nema dejstvo prema trećem licu koje je zakljuĉilo

ugovor sa punomoćnikom, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje

opozvano.

Iz obrazloţenja:

"Samim tim što je ugovor iz 1997.godine zakljuĉen u ime tuţioca od strane

lica kome je to ovlašćenje kasnije uskraćeno ne ĉini ugovor ništavim u smislu

odredaba iz ĉl. 103. Zakona o obligacionim odnosima. Tuţilac nije pruţio dokaze da

zakljuĉeni ugovor o kupoprodaji je u suštini ugovor o zajmu, iako stranka koja tvrdi

da ima neko pravo snosi teret dokazivanja ĉinjenice koja je bitna za njegov nastanak,

kako je to propisano odredbama iz ĉl. 219.st.2. ZPP. Isto tako, tuţilac nije pruţio

dokaze da je tuţeni znao ili da je morao znati da je otkazano punomoćje za

zakljuĉenje i ovjeru ugovora iz 1997.godine, a iz sadrţine odredaba iz ĉl. 93. Zakona

o obligacionim odnosima proizilazi, da ako je vlastodavac opozvao punomoćje, tako

opozivanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zakljuĉilo ugovor sa

punomoćnikom, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, što

znaĉi da pravne posledice tako zakljuĉenog ugovora snosi vlastodavac, kao da je

izvršenje tog posla obavljeno po njegovom nalogu."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 775/11od 19.10.2011. godine)

74

GRUBA NEBLAGODARNOST KAO USLOV ZA OPOZIV

UGOVORA O POKLONU

To što je poklonodavac protiv poklonoprimca nakon uĉinjenog poklona

podnio više kriviĉnih prijava za razliĉita kriviĉna djela ne znaĉi postojanje

grube neblagodarnosti na strani poklonoprimca, koja bi opravdavala opoziv

zakljuĉenog ugovora o poklonu.

Iz obrazloţenja:

"Pravnim pravilima imovinskog prava (primjenjuju se u konkretnom sluĉaju)

dato je pravo poklonodavcu da moţe da opozove ugovor o poklonu i to - kada

poklonodavac poslije davanja poklona tako osiromaši da nema sredstava za nuţno

izdrţavanje. Polazeći od toga da je tuţilac nosilac redovne penzije, da obavlja

funkciju direktora u jednom privrednom društvu, te da ima odredjenu uštedjevinu,

nije ostvaren navedeni razlog, i po nalaţenju ovoga suda, za opoziv zakljuĉenog

ugovora.

Drugi sluĉaj kad poklonodavac moţe traţiti opoziv zakljuĉenog ugovora o

poklonu postoji ako mu poklonoprimac uĉini veliku neblagodarnost. Velika

neblagodarnost prema poklonodavcu postoji kada poklonoprimac svjesno nanese

povredu njegovom ţivotu, tijelu, ĉasti, slobodi i imovini. Sve te radnje treba da

predstavljaju kriviĉno djelo koje se goni bilo po sluţbenoj duţnosti ili po predlogu,

ili po privatnoj tuţbi, što sve u konkretnom nije sluĉaj. Naime, iz utvrdjenog

ĉinjeniĉnog stanja proizilazi da su postupci tuţioca - pokušaj prodaje stana koji je

prethodno poklonio pravnom prethodniku tuţenih prouzrokovali poremećaj njihovih

medjusobnih odnosa, koji inaĉe nijesu bili dobri ni prije uĉinjenog poklona, zbog

ĉega je protiv njega i vodjen kriviĉni postupak i došlo do njegove osude, što je

dovelo do poremećaja cjelokupnih porodiĉnih odnosa, kako to pravilno zakljuĉuje i

drugostepeni sud. To što je tuţilac protiv pravnog prethodnika tuţenih nakon

uĉinjenog poklona podnio više kriviĉnih prijava za razliĉita kriviĉna djela ne znaĉi

postojanje grube neblagodarnosti na strani pravnog prethodnika tuţenih, koja bi

opravdavala opoziv zakljuĉenog ugovora o poklonu, tim prije imajući u vidu njihov,

po podnosiocu kriviĉnih prijava, neuspješan ishod. Isto tako, to što je tuţiocu pravni

prethodnik onemogućio korišćenje odredjenog stana ne znaĉi postojanje grube

neblagodarnosti, jer to pravo zakljuĉenim ugovorom nije ni ustanovljeno u korist

tuţioca, tako da tuţilac nije pruţio dokaze da je pravni prethodnik tuţenih svojim

ĉinjenjem ili pak neĉinjenjem pokazao prema njemu grubu neblagodarnost."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 511/11 od 30.11.2011. godine)

75

NEPOSTOJANJE RAZLOGA NIŠTAVOSTI UGOVORA

(Ĉlan 47 u vezi ĉl. 103 ZOO)

Nepostojanje gradjevinske dozvole za izgradnju objekta u kojem se

nalaze stanovi koji su bili predmet ugovora o kupoprodaji ne dovodi u pitanje

pravnu valjanost zakljuĉenih ugovora.

Iz obrazloţenja:

"Polazeći od utvrdjenja prvostepenog suda da su predmetni ugovori i aneks

ugovora zakljuĉeni u zakonom propisanoj formi, da su potpisi ugovaraĉa ovjereni od

strane suda, da je predmet ugovora (stan) jasno odredjen u pogledu površine i

lokacije, te da su svi tuţeni isplatili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu i stupili u

posjed predmetnih stanova, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno

pravo kada su tuţbeni zahtjev za utvrdjenje ništavosti predmetnih ugovora odbili

kao neosnovan uz zakljuĉak da ne stoji razog ništavosti ugovora, u smislu ĉl. 47 i

103 ZOO.

Neosnovano se istiĉe revizijom da je zbog nepostojanja gradjevinske dozvole

za izgradnju stambenog objekta, u kojem se nalaze stanovi tuţenih, predmet obaveze

iz predmetnih ugovora nemoguć, a osnov nedopušten, jer je to protivno prinudnom

propisu Zakonu o izgradnji objekata. Ĉinjenica da nije postojala gradjevinska

dozvola za izgradnju objekta u kojem se nalaze sporni stanovi ne dovodi u pitanje

pravnu valjanost zakljuĉenih ugovora, kako to pravilno i zakljuĉuju niţestepeni

sudovi. Uostalom sve i da je za zakljuĉenje spornih ugovora bilo nuţno pribaviti

gradjevinsku dozvolu za izgradnju predmetnog objekta, tuţilac se na taj propust ne

moţe sa uspjehom pozivati i traţiti ništavost. Ovo zbog toga što je sam tuţilac

skrivio ovaj propust, pa njegovo nesavjesno i neodgovorno postupanje nije valjan

razlog za ništavost predmetnih ugvora, jer bi utvrdjenje ništavosti istih proizvelo

štetne posledice po tuţene, koji su bili savjesni, što bi bilo suprotno naĉelima

savjesnosti, poštenja i moralnim normama društva."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. U. br. 7/11 od 18.10.2011. godine)

76

NEPOSTOJANJE RAZLOGA NIŠTAVOSTI UGOVORA

(Ĉlan 103 ZOO)

Ĉinjenica što je ugovorom o diobi obuhvaćena imovina mimo imovine

koje su stranke naslijedile, ne ĉini ugovor ništavim, s obzirom da kod

postojanja saglasnosti volja, predmet ugovora moţe biti i ostala imovina.

Iz obrazloţenja:

"Naĉin diobe je stvar izbora naslednika i pravni posao diobniĉara mogu pratiti

razliĉiti modaliteti, kao i to da se podijeli imovina suprotno nasledniĉkim djelovima

pa i mogućnost da naslednik koji više primi ustupi drugom nasledniku neku svoju

stvar i sl. Za valjanost diobe je bitno da ispunjava uslove za punovaţnost pravnih

poslova uopšte (saglasnost sa javnim poretkom, prinudnim propisima, sloboda volje

i sl.). Pri tome ĉinjenica što je ugovorom o diobi obuhvaćena imovina, mimo

imovine koju su stranke naslijedile od svoje majke, ne ĉini sporni ugovor ništavim,

obzirom da kod postojanja saglasnosti volja, predmet ugovora moţe biti i ostala

imovina. No, i da se prihvati tvrdnja tuţioca da je sporni ugovor ništavan sa razloga

što je njime raspolagano sa imovinom koju je isti kupio od svoje sestre, navedeni

ugovor zbog te ĉinjenice ne bi bio ništavan sa razloga što je tuţilac zakljuĉenjem

spornog ugovora sam skrivio ništavost, radi ĉega se isti na to ne moţe pozivati.

Stoga nema ništavosti predmetnog ugovora niti elemenata koji bi ukazivali na

to, pa je niţestepene presude valjalo preinaĉiti i tuţbeni zahtjev odbiti kao

neosnovan."


77

RAZLOG NIŠTAVOSTI UGOVORA

(Ĉlan 101 ZOO u vezi sa ĉl. 72 stav 3 Zakona o privrednim društvima)

Eventualna prekoraĉenja ovlašćenja izvršnog direktora, kao organa

društva, ne mogu biti razlog ništavosti ugovora, već osnov za naknadu štete u

odnosu na lice koje je prekoraĉilo ovlašćenje.

Iz obrazloţenja:

"Zahtjev za utvrdjenje ništavosti predmetnih ugovora i aneksa tih ugovora

tuţilac zasniva na tvrdnji da je izvršni direktor tuţioca pri zakljuĉivanju istih sa

tuţenim prekoraĉio svoja ovlašćenja, jer prethodno nije pribavio saglasnost svih

osnivaĉa za zakljuĉenje ugovora, što je neophodan uslov u smislu vaţećeg Statuta

tuţioca.

U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da je izmedju stranaka

zakljuĉen Ugovor o zajmu Ov. br. 40851/08 od 12.11.2008. godine, prema kome je

tuţeni kao zajmodavac tuţiocu dao na zajam iznos od 95.000€, sa rokom vraćanja

do 11.03.2009. godine, koji rok je produţen do 11.09.2009. godine, Aneksom istog

ugovora od 13.03.2009. godine. Istog dana stranke su zakljuĉile Ugovor o

fiducijarnom prenosu prava svojine Ov. br. 40852/08 od 12.11.2008. godine, kojim

se tuţilac kao duţnik obavezao da prenese na tuţenog, kao povjerioca, pravo svojine

na kat. parceli br. 1702/02 iz l. n. 2653 KO Budva, radi obezbjedjenja potraţivanja

po osnovu navedenog ugovora o zajmu. Utvrdjeno je i da je predmetne ugovore u

ime tuţioca zakljuĉio izvršni direktor tuţioca, S. R, koji je shodno ĉlanu 7 Statuta

tuţioca ovlašćen da zastupa i predstavlja tuţioca.

Kod naprijed utvrdjenog, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili

materijalno pravo kada su zahtjev za utvrdjenje ništavosti predmetnih ugovora i

aneksa istih odbili kao neosnovan, uz zakljuĉak da prekoraĉenje ovlašćenja izvršnog

direktora tuţioca nije razlog ništavosti ugovora.

Naime, odredbom ĉlana 72 stav 3 Zakona o privrednim društvima propisano

je da se ograniĉenje ovlašćenja organa društva ili drugih lica ovlašćenih da zastupaju

društvo, koja proistiĉu iz statuta, ili iz odluka tih organa, ne mogu isticati prema

trećim licima, ĉak i ako su bila objavljena. To znaĉi da eventualna prekoraĉenja

izvršnog direktora, kao organa društva, ne mogu biti razlog ništavosti ugovora, već

osnov za naknadu štete u odnosu na lice koje je prekoraĉilo ovlašćenje. Uostalom

tuţilac je sam skrivio ovaj propust, te se na isti ne moţe sa uspjehom pozivati i

traţiti ništavost.

To što su se niţestepeni sudovi pogrešno pozvali na odredbe ĉlana 29 stav 3 i

ĉl. 73 st. 3 Zakona o privrednim društvima, umjesto ĉl. 72 st. 3 istog zakona je bez

uticaja na drugaĉiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

Ĉinjenica da iznos zajma nije uplaćen na raĉun tuţioca, već da je isti dat

neposredno na ruke jednom od osnivaĉa ne ukazuje na nesavjesnost tuţenog, niti

78

naĉin realizacije ugovora utiĉe na zakonitost istog, radi ĉega su bez znaĉaja navodi

revizije dati u tom pravcu.

Prema tome, kako tuţilac nije dokazao postojanje ni jednog razloga apsolutne

ništavosti predmetnog ugovora u smislu ĉlana 101 ZOO, to je reviziju koja se odnosi

na ovaj dio niţestepenih odluka valjalo odbiti kao neosnovanu.


79

USLOVI ZA RUŠLJIVOST UGOVORA

(Ĉlan 109, 110 u vezi sa ĉl. 53 ZOO

i ĉl. 59 Pravila o snabdijevanju elektriĉnom energijom)

Obustavljanje isporuke elektriĉne energije, obraĉun njenog utroška i

uslovljavanje uplatom duga, nemaju karakter prinude nad tuţiocem da potpiše

sporazum o priznanju i dinamici izmirenje duga za utrošenu elektriĉnu

energiju, pa nijesu ispunjeni uslovi iz ĉlana 53 ZOO, da bi se, u smislu ĉl. 109 i

110 istog zakona, mogao osnovano zahtijevati poništaj tog pravnog posla.

Iz obrazloţenja:

"Svoj zahtjev da se utvrdi da je ništav sporazum o priznanju i dinamici

izmirenja duga za utrošenu elektriĉnu energiju br. 40-6706/2 od 23.12.2009.godine,

zakljuĉenog sa tuţenim, kao i da se tuţeni obaveţe da mu izvrši povraćaj novca u

iznosu od 822,56 eura, tuţilac je temeljio na tvrdnji da je bio prinudjen da potpiše

sporazum i plati navedeni iznos duga, jer u protivnom nije mogao bez elektriĉne

energije nastaviti da obavlja tašnarsku djelatnost u svojoj radnji, a da je uplatom

prve rate u iznosu od 1.128,00 eura preplaćena šteta za 822,56 eura, obzirom na

utvrdjenju u kriviĉnom postupku od 305,44 eura. U završnom izlaganju je naveo da

je predmetni sporazum apsolutno ništav u smislu ĉl. 101 ZOO, jer je suprotan

prinudnim propisima - ĉl. 59. Pravila o snabdijevanju elektriĉnom energijom.

I po mišljenju ovog suda, ne stoji ni jedan od navedenih osnova kojim bi se

dovela u pitanje pravna valjanost predmetnog sporazuma, pa samim tim nema ni

uslova za vraćanje traţenog novĉanog iznosa.

Naime, kod utvrdjenja da je tuţilac neovlašćeno koristio elektriĉnu energiju u

objektu gdje obavlja svoju poslovnu djelatnost, zbog ĉega je oglašen krivim da je

izvršio kriviĉno djelo kradje iz ĉl. 239.st.1. KZ CG i izreĉena mu uslovna osuda, to

radnje i ponašanje tuţene - obustavljanje isporuke elektriĉne energije, obraĉun

njenog utroška i uslovljavanje uplatom duga, nemaju karakter prinude nad tuţiocem

da potpiše predmetni sporazum, pa nijesu ispunjeni uslovi iz ĉl. 53. ZOO, da bi u

smislu ĉl. 109 i 110. istog zakona, mogao osnovano zahtijevati poništaj tog pravnog

posla. Ovo tim prije što je tuţiocu obustavljena isporuka elektriĉne energije u skladu

sa vaţećim propisima. Ĉinjenica što je tuţilac priznao dug po obraĉunu tuţene je

stvar njegove slobodno izraţene volje, procjenjujući svoje liĉne i ekonomske prilike

prilikom sklapanja konkretnog pravnog posla, jer bi u protivnom istakao prigovor na

obraĉun nadleţnom organu.

Takodje, obraĉun neovlašćeno preuzete elektriĉne energije izvršen u skladu sa

odredbom ĉl. 26 Pravila o snabdijevanju elektriĉnom energijom, nije razlog da se

utvrdi ništavost predmetnog pravnog posla u smislu odredbe ĉl. 101.st.1. ZOO, već

je tuţilac u sluĉaju da je bio nezadovoljan navedenim obraĉunom mogao koristiti

pravo da ga ospori kod nedleţnog organa."


80

POSLJEDICE RASKIDA UGOVORA O ŠKOLOVANJU

(Ĉlan 124 ZOO)

Tuţeni koji je iskljuĉen iz Vojne škole zbog uĉinjene disciplinske povrede

duţan je naknaditi Generalštabu Vojske Jugoslavije, sa kojim je zakljuĉio

ugovora radi školovanja na Vojnoj akademiji, troškove školovanja do momenta

prekida školovanja zbog iskljuĉenja iz Vojne akademije.

Iz obrazloţenja:

"Iz stanja u spisima proizilazi da je tuţeni sa G. V. J. -V. p. .... Beograd, u

svojstvu studenta, dana 01.10.2000. godine zakljuĉio ugovor int.br.10-1/3-6, radi

školovanja u V. a, odsjek RV i PVO. Dalje je utvrĊeno da je naredbom Naĉelnika V.

A. pov.br.80/22 od 19.09.2002. godine tuţeni iskljuĉen iz Vojne škole zbog uĉinjene

disciplinske povrede iz ĉl.160. st.1. taĉ.10. i taĉ.11. i ĉl.161. st.1. taĉ.5. Zakona o

Vojsci Jugoslavije ("Sl.list SRJ", br 43/94, 28/96, 44/99, 74/99 i 3/02).

Niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da je tuţeni u obavezi da tuţiocu

naknadi troškove školovanja do momenta prekida školovanja zbog iskljuĉenja iz

Vojne akademije. Naime, zakljuĉenim ugovorom o školovanju u Vojnoj akademiji

tuţeni je obavezan, pored ostalog, da G. V. J. naknadi troškove svog školovanja u

sluĉajevima: ako školovanje prekine po liĉnom zahtjevu-molbi; ako svojom

krivicom izgubi status studenta, na naĉin i u sluĉajevima predviĊenim odredbama

Zakona o Vojnim školama i nauĉno istraţivaĉkim ustanovama i drugih propisa; ako

po završetku školovanja u Vojnoj akademiji odbije da stupi u profesionalnu vojnu

sluţbu; ako mu profesionalna vojna sluţba prestane po zahtjevu ili zbog

neopravdanog izostanka sa sluţbe (ĉl.107. st.1. taĉ.2. Zakona o Vojsci Jugoslavije),

a u sluţbi ne ostane onoliko vremena koliko je propisano Zakonom o Vojsci

Jugoslavije - ĉl.3. ugovora. U ĉl.2 istog ugovora precizirani su troškovi koje je G. V.

J. obavezan da obezbijedi studentu za vrijeme školovanja, a u ĉl.4 da se pod

troškovima školovanja podrazumijevaju svi rashodi koji su isplaćeni u toku

školovanja studenta na teret sredstava kojima raspolaţe Vojska Jugoslavije, u visini

koja se utvrĊuje prema vaţećim propisima na dan prestanka svojstva studenta,

odnosno profesionalne vojne sluţbe.

Po nalaţenju ovog suda, pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da postoji

obaveza tuţenog na traţenu isplatu troškova za njegovo školovanje do momenta

iskljuĉenja iz Vojne akademije, u iznosu od 414.390,30 dinara koji je utvrĊen

rješenjem U. V. a, a tokom spora od strane vještaka finansijske struke iskazan u

eurima u iznosu od 6.802,20 €.

Neosnovano se u reviziji osporava aktivna legitimacija tuţioca. Ovo iz

razloga što je prema Uredbi o dopunama uredbe o organizaciji i naĉinu rada drţavne

uprave ("Sl.list RCG", br.42/06 od 07.07.2006. godine), RCG oznaĉena kao pravni

sledbenik imovine, sredstava, prava i obaveza, koja su na dan stupanja na snagu

uredbe u Republici Crnoj Gori koristili Ministarstvo odbrane Srbije i Crne Gore i

81

Vojska Srbije i Crne Gore. Samim tim, pozivajući se na odredbe navedene uredbe,

niţestepeni sudovi pravilno nalaze da je tuţilac aktivno legitimisan da kao nosilac

prava koje je prešlo na njega potraţuje od tuţenog isplatu zbog neispunjenja

zakljuĉenog ugovora o školovanju, u smislu ĉl.124. ZOO koji je bio u primjeni u

vrijeme nastanka spornog odnosa, pa se suprotni revizijski navodi u tom pravcu

pokazuju neosnovanim.

Po nalaţenju ovog suda, revizijski navodi kojima se ukazuje na nepostojanje

razloga za iskljuĉenje iz V. a. nijesu od znaĉaja za odluĉivanje u ovom sporu, a

ostalim navodima revizije nije dovedena u sumnju pravilnost niţestepenih presuda,

zbog ĉega je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.br. 1007/11 od 06.12.2011. godine)

82

RASKID UGOVORA BEZ OSTAVLJANJA

NAKNADNOG ROKA ZA ISPUNJENJE

(Ĉlan 127 u vezi sa ĉl. 124 ZOO)

Povjerioci imaju pravo na raskid ugovora bez ostavljanja duţniku

naknadnog roka za ispunjenje, ako iz njegovog ponašanja proizilazi da on neće

ili ne moţe svoju obavezu izvršiti ni u naknadnom roku.

Iz obrazloţenja:

"Proizilazi da su parniĉne stranke zakljuĉili ugovore o prodaji stana

(prvotuţilac i tuţeni) odnosno stana i garaţe (trećetuţilac i tuţeni), da su tuţioci

isplatili ugovorenu cijenu, dok tuţeni, nasuprot tome, nije ispunio svoju obavezu,

nije im predao stanove i garaţu, već je iste otudjio - prodao i predao u posjed trećim

licima. Tuţeni svoju obavezu ne moţe ispuniti, tako da su ispunjeni uslovi za raskid

ugovora predvidjeni odredbama iz ĉl. 124 i 127 Zakona o obligacionim odnosima.

Ovo zbog toga što se ugovori mogu raskinuti, i pored toga što se zakljuĉuju radi

ispunjenja, zbog neispunjenja ugovornih obaveza, kao što je to sluĉaju u ovoj

pravnoj stvari - zbog neispunjenja obaveze od strane tuţene, s tim što tuţioci kao

povjerioci imaju pravo na raskid ugovora bez ostavljanja tuţenom kao duţniku

naknadnog roka za ispunjenje, jer iz njegovog ponašanja, drţanja uopšte (prodao je

stanove i garaţu trećim licima u ĉijem su posjedu ušli, te da je njegovo prebivalište

nepoznato) proizilazi da on neće ili ne moţe izvršiti ni u naknadnom roku.

Kada ugovor nije izvršen, tuţioci kao stranka koja je ispunila svoju ugovornu

obavezu, kao stranka koja je isplatila kupoprodajnu cijenu pored prava na povraćaj

onih iznosa koje su dali, pripada pravo i na zateznu kamatu od dana utuţenja (tako je

traţeno) do konaĉne isplate, tako da su niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉili da

tuţiocima pripada pravo na povraćaj uplaćenog novca sa pripadajućom kamatom,

zbog ĉega je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu."


83

UMANJENJE TRŢIŠNE VRIJEDNOSTI OBJEKTA

KAO OSNOV ZA NAKNADU ŠTETE

(Ĉlan 154 ZOO)

Da bi tuţioci ostvarili pravo na naknadu štete zbog umanjene trţišne

vrijednosti kuće, kao posljedici oduzimanja vidika i smanjenja strujanja

vazduha, duţni su dokazati postojanje te štete, tj. kolika je bila trţišna

vrijednost kuće prije izgradnje objekta tuţenih, a kolika poslije izgradnje.

Iz obrazloţenja:

"Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuţilaca da se obaveţu tuţeni da im

na ime naknade štete zbog umanjene trţišne vrijednosti kuće isplate iznose bliţe

oznaĉene u izreci prvostepene presude, kao i da se naloţi tuţenim da poruše

bezpravno podignute djelove objekata. Zahtjev su obrazloţili navodima da su tuţeni

stambene objekte sagradili protivno urbanistiĉkom planu i propisima i istima

tuţiocima zaklonili vidik na more i grad Sveti Stefan, a da su tuţeni S. i D. R. i sa

gabaritom ograde zauzeli javnu površinu-put i na taj naĉin tuţiocima smanjili i

oteţali komunikaciju, parking i pristup njihovoj kući. Odgovornost tuţene opštine

tuţioci vide u tome što njeni organi nisu preduzeli adekvatne radnje da se nezakonita

gradnja prekine i da se "divlje" izgraĊeni objekti poruše i uklone.

U tuţbi su se, kao pravni osnov tuţbenog zahtjeva, pozvali na ĉl.5. Zakona o

osnovama svojinsko pravnih odnosa i ĉl.154. Zakona o obligacionim odnosima.

Odredbom ĉl.5. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, koji je bio u

primjeni u vrijeme nastanka spornog odnosa, propisano je da je vlasnik

nepokretnosti duţan da se pri korišćenju nepokretnosti uzdrţava od radnji i da

otklanja uzroke koji potiĉu od njegove nepokretnosti kojima se oteţava korišćenje

drugih nepokretnosti preko mjere koja je uobiĉajena s obzirom prirodu i namjenu

nepokretnosti i na mjesne prilike ili kojima se prouzrokuje znatna šteta. Oduzimanje

vidika i smanjenje strujanja vazduha nisu navedeni u ovom ĉlanu gdje su, primjera

radi, nabrojane štetne misije, ali to ne iskljuĉuje postojanje takvog smetanja i

nanošenja štete.

Da bi tuţioci ostvarili pravo na naknadu štete zbog umanjene trţišne

vrijednosti kuće, kao posledici oduzimanja vidika i smanjenja strujanja vazduha, bili

su duţni dokazati postojanje te štete, tj. kolika je bila trţišna vrijednost kuće prije

izgradnje objekata tuţenih a kolika poslije izgradnje. Postojanje te razlike tuţioci

nisu dokazali. Vještaci graĊevinske struke su mišljenja da nije ni došlo do umanjenja

trţišne vrijednosti kuće tuţilaca.

Kod takvog ĉinjeniĉnog utvrĊenja pravilno su niţestepeni sudovi odluĉili

kada su odbili zahtjev za naknadu štete.

Revizijom se naglašava da se u konkretnom sluĉaju radi o bespravnoj gradnji,

meĊutim, ta ĉinjenica nije i odluĉna u ovoj pravnoj stvari. Bilo je nuţno dokazati

postojanje štete, što je u predmetnom sluĉaju izostalo. Zahtjev za naknadu štete

paušalno je postavljen i nije potkrijepljen relevantnim dokazima.

84

Pravilno su niţestepeni sudovi odluĉili i kada su odbili zahtjev da se poruše

navodno bespravno izgraĊeni djelovi objekata. Naime, putem vještaka graĊevinske

struke utvrĊeno je da su objekti graĊeni na osnovu graĊevinskih dozvola, da

nadograĊeni djelovi objekata tuţenih Lj. i Đ, koji nisu u saglasnošću sa postojećim

UP-om, nemaju presudnu ulogu po pitanju zaklanjanja vidika na more i grad Sveti

Stefan, a da objekt tuţenih R. nije onemogućio pješaĉku komunikaciju sa plaţom.

Vještaci su mišljenja da su prilikom izgradnje objekata tuţenih ispoštovani standardi

u pogledu zaklanjanja i strujanja vazduha, te da su svi uslovi i uticaji u dozvoljenim

granicama.

Ne mogu se prihvatiti osnovanim navodi revizije tuţilje E. L. da predmet

spora nije zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja upotrebne i trţišne vrijednosti

objekta tuţilaca, nego zahtjev za naknadu štete radi nezakonitog oduzimanja pogleda

na ostrvo i more u okviru kršenja ljudskih prava. Ovo sa razloga što iz spisa

predmeta, kao i navoda revizije punomoćnika tuţilaca, jasno proizilazi da se u

konkretnom sluĉaju radi o zahtjevu za naknadu materijalne štete zbog umanjenja

trţišne vrijednosti objekta tuţilaca."


85

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE ZBOG UMANJENJA IMOVINE

(Ĉlan 155 i ĉl. 189 ZOO)

Dodjelom stana na korišćenje od strane davaoca stana koji nije vlasnik

istog došlo je do umanjenja imovine tuţioca u vrijednosti tog stana, jer je

propustom davaoca stana isti onemogućen da taj stan otkupi.

Iz obrazloţenja:

"Bez osnova su i navodi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu

materijalnog prava.

Pravilno su niţestepeni sudovi postupili kada su usvojili tuţbeni zahtjev i

obavezali tuţenog na isplatu iznos od 138.090,92 eura koji predstavlja

protivuvrijednost stana koji je bio dodijeljen tuţiocu. Ovo zato što je tuţiocu

rješenjem od 22.12.1982.godine dodijeljen na korišćenje stan u Kotoru, Zlatne njive,

zgrada SM-32 od 72m2. Davalac stana je bila F. L. u Kotoru i ista je bila duţna tada

tuţiocu dodijeliti stan na korišćenje sa svojstvom nosioca stanarskog prava.

U postupku je utvrdjeno da ista nije bila vlasnik stana i nije mogla raspolagati,

već se radilo o stanu koji je vlasništvo "J." Kotor. Takvim ponašanjem tadašnjeg

davaoca stana priĉinjena je šteta tuţiocu, jer bi po redovnom toku stvari tuţilac

otkupio predmetni stan. Medjutim, zbog navedenih propusta tadašnjeg davaoca

stana, došlo je do umanjenja imovine tuţioca za vrijednost tog stana, zbog ĉega su

navodi revizije u tom pravcu neosnovani.

Pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da je tuţeni pravni sljedbenik F.

Kotor, što ga ĉini obaveznim da naknadi navedenu štetu.

Naime, u izvještaja Privrednog suda u Podgorici od 02.06.1990.godine se

navodi da se F. ZOIL "L." iz Kotora, koja je imala svojstvo pravnog lica, izdvojila i

ušla u sastav tuţenog i rješenjem Privrednog suda u Beogradu Fi.br. 1504/09 od

26.12.1990.godine upisana u registar Glavne filijale u Kotoru u sastavu DD "D."

Beograd. Tuţeni je nakon izdvajanja iz F. ZOIL "L." Kotor, preuzeo sve njene

radnike od 01.01.1991.godine a što je potvrdjeno uvjerenjem Trgovinskog suda u

Beogradu od 04.02.2004.godine i odlukom o mreţi poslovnih jedinica tuţenog, u

kojoj se navodi da u njihov sastav ulazi i G. F. Kotor. Stoga je tuţeni nesumnjivo

pravni sledbenik F. ZOIL "L." Kotor, o ĉemu su niţestepeni sudovi dali valjane i

jasne razloge na koje upućuje i ovaj sud, zbog ĉega su neprihvatljivi navodi revizije

koji se tiĉu prigovora postojanja obaveze naknade traţene štete na strani tuţenog.

Što se tiĉe navoda revizije, da je potraţivanje zastarelo, pravilan je zakljuĉak

niţestepenih sudova da je isti prigovor neosnovan, pravilno nalazeći da je momentat

saznanja za štetu vrijeme kada su postale pravosnaţne presude kojima je utvrdjeno,

da je vlasnik spornog stana J. i da je rješenje o dodjeli istog tuţiocu, ništav kao i

ugovor o korišćenju stana. Tek donošenjem ovih odluka za tuţioca je bila potpuno

izvjesna ĉinjenica da je izgubio dodijeljeni stan a ne momenat saznanja da je stan

otkupilo drugo lice, kako se to pogrešno u reviziji navodi.

86

Takodje, nema mjesta navodima revizije kojima se pobija odluka o

protivtuţbenom zahtjevu, ovo zato što se i po ocjeni ovog suda ne moţe govoriti o

neosnovanom obogaćenju tuţioca već eventualno o izgubljenoj dobiti tuţenog koju

ovaj nije dokazao. Naime, tuţilac korišćenjem navedenog stana nije ostvario

nikakvu korist u smislu navoda protivtuţbenog zahtjeva, jer je ponašanje tuţioca,

korišćenje stana tuţenog, posledica radnji pravnog prethodnika tuţenog, koji je

svojom krivicom lišio tuţioca da ţivi u svom stanu s obzirom da mu je dodijelio stan

vlasništvo J. iz Kotora, iz koga se morao iseliti, radi ĉega su niţestepeni sudovi

pravilno odbili protivtuţbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu traţenja naknade štete

na ime zakupnine stana."


87

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE DJELATNOSTI

(Ĉlan 154 stav 2 u vezi sa ĉl. 174 ZOO)

Djelatnost ĉije obavljanje pretpostavlja duţi neposredni uticaj procesa

rada i uslova rada na ljudski organizam smatra se opasnom djelatnošću, pa

preduzeće gdje je oštećeni radio podlijeţe objektivnoj odgovornosti.

Iz obrazloţenja:

"Utvrdjeno je da je tuţilac bio u radnom odnosu kod tuţenog na radnom

mjestu kompresoriste na vadjenju boksitne rude; da je rješenjem nadleţe invalidske

komisije 25.09.1975.godine zbog profesionalnog oboljenja oglašen invalidom rada

III kategorije i priznato mu pravo po osnovu tjelesnog oštećenja VIII stepena od

30%; da je rješenjem Republiĉkog fonda PIO - Podruĉnog odjeljenja u Nikšiću od

15.05.1997.godine oglašen invalidom rada I kategorije i priznato mu pravo na

invalidsku penziju i rješenjem istog organa od 15.05.1997.godine pravo na novĉanu

naknadu za VI stepen tjelesnog oštećenja od 60%; da je odgovarajućim medicinskim

vještaĉenjem utvrdjeno da je profesionalno oboljenje kod tuţioca prouzrokovalo

pogoršanje zdravlja, usljed ĉega je došlo do umanjenja opšte ţivotne aktivnosti od

još 15%; da se pogoršanje ogleda u pojavi hroniĉnog bronhitisa i umanjenja plućne

funkcije izraţeno u teškom stepenu, što proizilazi iz ekspertize Instituta medicine

rada u Beogradu od 19.07.1996.godine, a na osnovu ĉega je oglašen invalidom rada

I kategorije, što odgovara stepenu umanjenja ţivotne aktivnosti od 45%.

Polazeći od tako utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja - da je kod tuţioca, u periodu

od kada je proglašen invalidom III kategorije, došlo do pogoršanja profesionalnog

oboljenja, koje je umanjilo njegovu ţivotnu aktivnost za 15%, odnosno da je

pogoršenje prouzrokovano ranije nastalim profesionalnim oboljenjem, niţestepeni

sudovi su pravilno zakljuĉili da je tuţeni odgovoran za predmetnu štetu, koja se

smatra novom, po principu objektivne odgovornosti nastale u vezi sa vršenjem

opasne djelatnosti, bez obzira na krivicu, saglasno ĉl. 154.st.2. ZOO, koji je bio u

primjeni. Pri tome nije bilo uslova iz ĉl. 177 ZOO za oslobadjanje od odgovornosti,

jer je tuţeni prema propisima zaštite na radu duţan da organizuje mjere zaštite

zaposlenom."


88

ODGOVORNOST VLASNIKA SKI CENTRA

ZA NASTANAK ŠTETE

(Ĉl. 167, 168 i 169 ZOO u vezi sa ĉlanom 199 ZOO

i ĉl. 20 stav 5 i ĉl. 25 Zakona o skijalištima)

Vlasnik ski centra kao imalac opasne stvari (ski lifta) i pravno lice koje

obavlja prevoz putnika ski liftom (opasnu djelatnost) odgovoran je za štetu

koja je nastala kao posljedica prevoza ski liftom.

***

Nepostojanje obavještenja - zabrane na skijalištu za djecu da ne mogu

koristiti ski lift za odrasle iskljuĉuje doprinos mldb. oštećenog nastanku štete.

Iz obrazloţenja:

"U toku postupka koji je prethodio donošenju pobijane i prvostepene presude

utvrdjeno je da je tuţilac povrijedjen dana 26.02.2009. godine na ski liftu na V, na

naĉin što je pri prevozu liftom za odrasle (a imao je 6,5 godina), iskoĉila sa vodjice

sajla koja je drţala korpu u kojoj je sjedio mldb. tuţilac, te je pod dejstvom sajle

tuţilac odbaĉen u visinu od oko 10 metara, pa je pri padu zadobio teške tjelesne

povrede u vidu preloma desne butne kosti. Utvrdjeno je i to da je kritiĉnom prilikom

pored tuţioca bio i njegov otac, koji je sportista, kao i to da na skijalištu prije nego

što se desila kritiĉna nezgoda nije bilo istaknuto upozorenje da se djeca ne mogu

voziti liftom za odrasle.

Polazeći od utvrdjenih okolnosti pod kojima je povrijedjen tuţilac, po ocjeni

ovog suda, pravilno su našli niţestepeni sudovi da je za nastanak kritiĉne nezgode

iskljuĉivo odgovoran tuţeni. Odgovornost tuţenog utemeljena je na odredbama

ĉlana 169 u vezi ĉl. 167 i 168 Zakona o obligacionim odnosima, kao imaoca opasne

stvari (ţiĉare) i pravnog lica koje obavlja prevoz putnika ţiĉarom, a što se u

navedenim okolnostima moţe smatrati opasnom djelatnošću.

Takodje, odgovornost tuţenog proizilazi i iz odredaba ĉlana 20 stav 5 i ĉl. 25

Zakona o skijalištima („Sl. list CG“, br. 13/07), kojima su utvrdjene obaveze ski

centra u odrţavanju ţiĉare i zaštitnog podruĉja oko iste u stanju koje omogućava

njeno bezbjedno korišćenje, kao i obaveze obezbjedjivanja kontinuirane kontrole

rada i tehniĉke ispravnosti, pruţanja pomoći korisnicima, davanja dovoljnog broja

preglednih informacija i uputstava o ponašanju korisnika na sredstvima visinskog

prevoza i stalne koordinacije izmedju stanja na stazama i upotrebe ţiĉare. Medjutim,

tuţeni, kao vlasnik ski centra, nije dokazao u toku postupka kod suda da je uredno

izvršavao svoje zakonske obaveze kako bi blagovremeno sprijeĉio nastanak štetnih

posledica pri prevozu predmetnom ţiĉarom (ski liftom), pa u tom smislu pravilno

su tumaĉili niţestepeni sudovi i nepostojanje obavještenja - zabrane na skijalištu

kritiĉnom prilikom za djecu da ne mogu koristiti ski lift za odrasle.

89

Pritom, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi da na strani tuţioca nema

doprinosa u nastanku kritiĉne nezgode ni time što se vozio ţiĉarom za odrasle, te što

je kritiĉnom prilikom sa njim bio njegov otac, a koji je profesor fiziĉkog vaspitanja i

ĉlan ekipe Gorskog spasa iz Nikšića, koji nijesu postupali protivno pravilima na

skijalištu, predvidjenim odredbama ĉl. 43 i 44 Zakona o skijalištima tako da nijesu

ispunjeni uslovi za primjenu pravila o podijeljenoj odgovornosti iz ĉlana 199 ZOO,

kao ni za oslobodjenje tuţenog od odgovornosti osnovom odredbe ĉl. 172 istog

zakona."


90

ODGOVORNOST DRŢAVE ZA ŠTETU


Drţava je odgovorna za štetu koju pretrpi vojni obveznik za vrijeme

sluţenja vojnog roka.

***

Invalidnina predstavlja naknadu za tjelesno oštećenje i ista oštećenom

pripada po osnovu propisa o penzijsko invalidskom osiguranju i nema znaĉaja

za odmjeravanje visine naknade štete po osnovu duševnih bolova zbog

umanjenja ţivotne aktivnosti.

Iz obrazloţenja:

"Iz predmetnih spisa proizilazi, da se tuţilac za vrijeme odsluţenja vojnog

roka razbolio, jer je dobio tuberkulozu lijevog plućnog krila. Iz nalaza i mišljenja

vještaka Dr. G. K. proizilazi, da tuţilac nije adekvatno lijeĉen, usled ĉega je kod

njega došlo do umanjenja opšteţivotne aktivnosti od 30% trajno. Pojasnio je, da

nasledni faktor nije bitan u pojavljivanju tuberkuloze i da ista nije mogla nastati kao

posledica saobraćajnog udesa, koji je tuţilac pretrpio 1999 godine.

Kod takvog stanja stvari, i po nalaţenju ovog suda, pravilno su postupili

niţestepeni sudovi, kada su našli da je tuţeni odgovoran za štetu nastalu kod tuţioca,

te da isti ima pravo na naknadu nematerijalne štete u smislu ĉl 200 ZOO (koji je

vaţio u vrijeme nastanka spornog sluĉaja) ĉija je visina i po nalaţenju ovog suda

praviĉna i adekvatna imajući kako objektivne, tako i subjektivne okolnosti koje su

od znaĉaja za pravilno odmjeravanje visine naknade štete po tom osnovu.

Bez osnova su navodi revizije kojima se prigovara na nalaz i mišljenje

vještaka medicinske struke. Jer, i po nalaţenju ovog suda nalaz i mišljenje vještaka

dr. G. K. je potpuno jasan, logiĉan i razumljiv, pa je stoga isti mogao biti valjan

osnov za pouzdan zakljuĉak na kome je zasnovana odluka o odgovornosti tuţene za

nastalu štetu kod tuţioca. Struĉnost i objektivnost nalaza vještaka nije dovedena u

pitanje tokom postupka, niti pak navodima revizije.

Isto tako, bez osnova su navodi revizije kojim tuţeni istiĉe, da prvostepeni sud

nije odluĉio o predlogu za novo vještaĉenje po drugom vještaku. Naime, iz spisa

predmeta proizilazi da je tuţeni podneskom od 22.06.2010.godine, predloţio novo

vještaĉenje. Medjutim, tuţilac nije predloţio vještaka za izradu nalaza i mišljenja,

niti u kom dijelu treba da se obavi vještaĉenje, niti je pristupio na glavnu raspravu

od 09.07.2010.godine, kada je ista zakljuĉena, kada je predlog u tom pravcu mogao

dopuniti. Stoga, propust suda da odluĉi o predlogu za novo vještaĉenje nema znaĉaja

za donošenje drugaĉije odluke u ovom sporu i isto predstavlja relativnu bitnu

povredu postupka koja ne moţe imati za posledicu ukidanje pobijane odluke.

91

Lišeni su svakog osnova navodi revizije kojima tuţeni ukazuje, da sud nije

uzeo u obzir naknadu po osnovu invalidnosti koja se tuţiocu "vjerovatno" isplaćuje.

Prednje sa razloga što invalidnina predstavlja naknadu za tjelesno oštećenje i ista

tuţiocu pripada po osnovu propisa o penzijsko invalidskom osiguranju i nema

znaĉaja za odmjeravanje visine naknade štete po osnovu duševnih bolova zbog

umanjenja opšte ţivotne aktivnosti. Sa druge strane u smislu odredbe ĉlana 402.

ZPP stranke u reviziji ne mogu iznositi nove ĉinjenice i nove dokaze osim ako se

iste odnose na bitne povrede parniĉnog postupka, zbog kojih se revizija moţe

izjaviti, o ĉemu se ne radi u konkretnom sluĉaju."


92

RUŠENJE OBJEKTA ZBOG BESPRAVNE GRADNJE

I NAKNADA ŠTETE

(Ĉlan 172 ZOO u vezi sa ĉl. 32 Zakona o izgradnji objekata

i ĉl. 58 Zakona o planiranju i uredjenju prostora)

Vlasnik objekta ne moţe ostvariti pravo na naknadu štete priĉinjene

rušenjem objekta ako nije posjedovao odobrenje za gradnju.

Iz obrazloţenja:

"Niţestepeni sudovi su pravilno našli da tuţena nije odgovorna za štetu zbog

rušenja objekata vlasništvo tuţioca, kod ĉinjenice da su objekti na oznaĉenoj

katastarskoj parceli sagradjeni protivno zakonskim propisima o obavezi pribavljanja

gradjevinske dozvole prije poĉetka njihove izgradnje, te da kasnije nije legalizovana

njihova izgradnja, što i nije traţeno, nakon ĉega je rješenjem Up.br. II-08-363/07-

26/2 od 23.02.2007.godine naloţeno njihovo rušenje, što je kasnije i sprovedeno.

Naime, izgradnja objekata vrši se tek na osnovu odobrenja za izgradnju,

gradjevinske dozvole. Ona predstavlja uslov za poĉetak fiziĉkog izvodjenja

odgovarajućih radova. Svrha izdavanja gradjevinske dozvole je u tome da se sprijeĉi

izgradnja objekata bez pravnog osnova i da se obezbijedi izgradnja objekata u

skladu sa urbanistiĉkim pretpostavkama.

Kako tuţilac ne posjeduje dozvolu nadleţnog organa za izgradnju odredjenih

objekata na tamo oznaĉenoj lokaciji, gradjevinski inspektor je bio ovlašćen da u

vršenju inspekcijskog nadzora naloţi rušenje objekata, te nakon proteka ostavljenog

roka za dobrovoljno uklanjanje - rušenje objekta, rješenje o rušenju sprovode.

Gradjevinska dozvola za izgradnju objekta bila je neophodna i u vrijeme kad su

objekti izgradjeni. Propisi koji su vaţili u vrijeme izgradnje objekta nijesu drugaĉije

regulisali ovu materiju od propisa kad je rješenje o rušenju donijeto, odnosno kad je

isto izvršeno.

Kod utvrdjene ĉinjenice da je rušenje izvršeno u postupku privodjenja

zemljišta odredjenoj namjeni (radi izgradnje mini obilaznice), a pri ĉinjenici da su

objekti izgradjeni bez zato predvidjene gradjevinske dozvole i donijetog rješenja o

rušenju bespravno podignutih objekata, tuţena ne moţe biti odgovorna koju su s tim

u vezi pretrpljeli tuţioci, tako da i po ocjeni ovog suda nijesu ispunjeni uslovi za

obavezivanje tuţenog da tuţiocima traţenu štetu mogu naknaditi."


93

SOLIDARNA ODGOVORNOST NARUĈIOCA

I IZVODJAĈA RADOVA

(Ĉlan 214 ZOO)

Izvodjaĉ radova je uvijek odgovoran za štetu po osnovu krivice, bez

obzira da li je gradjevinske radove vršio saglasno ili protivno pravilima

gradjenja.

***

Iskljuĉivo pravo oštećenih je da li će naknadu traţiti od oba solidarna

duţnika ili samo od jednog, a stvar je solidarnih duţnika da medjusobno

utvrde udjele u šteti i zavisno od toga medjusobno naknade ono što je jedan od

njih isplatio oštećenima.

Iz obrazloţenja:

"Odredbama ĉl.214. ZOO propisana je solidarna odgovornost naruĉioca i

izvoĊaĉa radova na nepokretnosti, ako trećem licu nanesu štetu u vezi sa izvoĊenjem

tih radova. Primjenom ovog ĉlana izvoĊaĉ radova je uvijek odgovoran po osnovu

krivice, bez obzira da li je graĊevinske radove vršio saglasno ili protivno pravilima

graĊenja, jer postojanje njegove krivice podrazumijeva da je kao izvoĊaĉ bio

svjestan ili je morao da bude svjestan da usled gradnje moţe doći do oštećenja lica

ili njihove imovine. U suprotnom, oštećeni bi morao sam da snosi štetu nastalu u

vezi sa izvoĊenjem radova, što bi bilo protivno temeljnom naĉelu obligacionog

prava da je svako duţan da se uzdrţi od postupka kojim se moţe drugom

prouzrokovati šteta. Kada postoji krivica izvoĊaĉa radova i njegova odgovornost za

naknadu štete, tada postoji i solidarna odgovornost za naknadu štete i naruĉioca

radova. Stoga su niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉili da je tuţena kao naruĉilac

radova u svakom sluĉaju odgovorna za nastalu štetu tuţiocima kao trećim licima. S

obzirom da treća lica nijesu duţna da snose rizik koji nastaje zbog izvoĊenja radova,

nije od uticaja okolnost da li je šteta nastala kao posledica krivice, već jedino da je u

uzroĉnoj vezi sa izvoĊenjem radova i da je nastala šteta iskljuĉiva posledica radnji,

odnosno propusta za koje oštećeni nije odgovoran.

Neosnovano se revizijom ukazuje da su tuţioci, kao oštećeni, naknadu štete

mogli zahtijevati samo od izvoĊaĉa radova, pošto je iskljuĉivo pravo tuţilaca da li će

naknadu traţiti od oba solidarna duţnika ili samo od jednog, i ko je od njih konaĉno

odgovoran, a stvar je solidarnih duţnika da meĊusobno utvrde udjele u šteti i

zavisno od toga meĊusobno naknade ono što je jedan od njih isplatio oštećenima. U

tom smislu bez znaĉaja je sadrţina zakljuĉenog ugovora izmeĊu tuţenog i izvoĊaĉa

94

radova kojim je predviĊena odgovornost izvoĊaĉa radova za sve naknade štete

trećim licima koje nastanu u vezi sa izvoĊenjem radova."


95

DOPRINOS NASTANKU ŠTETE

(Ĉlan 192 ZOO)

Oštećeni je doprinio nastanku štete ako na uoĉenu opasnost nije

intenzivno prikoĉio svoje vozilo.

Iz obrazloţenja:

"Saobraćajna nezgoda je nastala kao posledica nailaska vozila na oštećenom

dijelu kolovozne trake oznaĉenog putnog pravca, zbog ĉega je došlo do

destabilizacije vozila, gubitka kontrole upravljanje vozilom, zanošenja i oštećenja na

vozilu, što je osnovni uzrok nezgode, s tim što i na strani tuţioca kao vozaĉa stoji

doprinos posledicama nezgode, jer na uoĉenu opasnost nije intenzivno koĉio ĉime,

istina, nezgoda ne bi bila izbjegnuta ali njene posledice svakako bi bile blaţe. Zbog

svega toga odgovornost tuţenog za naknadu nastale štete je nesumnjiva, jer je kao

organizacija za odrţavanje puteva na odredjenom podruĉju bila u obavezi da vrši

poslove (sanacije nastalih oštećenja na kolovozu) odrţavanja na podruĉju kojoj je

povjereno. Ovo zbog toga što je tuţena kao organizacija koja se stara o odrţavanju

puteva duţna da odrţava put u stanju koji obezbjedjuje sigurno kretanje vozila i

drugih uĉesnika u saobraćaju, iz ĉega slijedi i njihova obaveza da tuţiocu naknadi

prouzrokovanu štetu (materijalnu) ĉija je visina, inaĉe, pravilno utvrdjena, jer nije

izvršila svoju obavezu saniranja oštećenog kolovoznog zastora imajući pri tome u

vidu i da je njihov doprinos nastanku nezgode 60%, a 40% na strani tuţioca. Pitanje

doprinosa je pravno pitanje, koje sud odredjuje, kao što je sluĉaj u ovoj pravnoj

stvari, naravno saglasno ĉinjeniĉnom utvrdjenju i slobodnoj ocjeni dokaza."


96

NAKNADA ŠTETE U SLUĈAJU TJELESNE POVREDE

ILI NARUŠENJA ZDRAVLJA

(Ĉlan 195 stav 2 ZOO)

Za dosudjenje naknade štete nastale zbog trajno povećanih potreba

prouzrokovanim posljedicama nanesene tjelesne povrede, dovoljno je

utvrdjenje neophodnosti tudje njege, a naknada se odredjuje prema visini

izdataka potrebnih za obezbjedjenje takve njege.

Iz obrazloţenja:

"Prema stanju u spisima, u postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je

da je tuţilja 09.08.1995. godine povrijedjena u saobraćajnoj nezgodi koju je

prouzrokovao tuţeni drugog reda upravljajući motornim vozilom vlasništvo

prvotuţenog. Tuţilja je tom prilikom zadobila teške tjelesne povrede koje su

prouzrokovale umanjenje ţivotne aktivnosti od 100% trajno. Zbog naroĉito teškog

invaliditeta tuţilji je potrebna neprestana tudja pomoć i njega radi zadovoljenja oošte

ţivotnih potreba. Ona je korisnik dodatka za tudju pomoć i njegu koju isplaćuje

Fond penzijskog i invalidskog osiguranja. Na osnovu izvještaja Zavoda za

zapošljavanje Podgorica utvrdjeno je da mjeseĉna zarada gerentodomaćica koje se

bave njegom starih i bolesnih osoba iznosi 250 €.

Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je tuţbeni zahtjev neosnovan, primjenom

pravila o teretu dokazivanja, smatrajući da tuţilja nije dokazala visinu štete.

Prema odredbi ĉlana 195 stav 2 ZOO lice koje je odgovorno za štetu duţno je da

oštećenom plaća naknadu štete nastale zbog trajno povećanih potreba

prouzrokovanih posledicama nanesene tjelesne povrede. Za dosudjenje naknade po

ovom osnovu dovoljno je utvrdjenje neophodnosti tudje njege, a naknada se

odredjuje prema visini izdataka potrebnih za obezbjedjivanje takve njege.

Kako je prvostepeni sud utvrdio da je tuţilji zbog naroĉito teškog invaliditeta

potrebna stalna tudja pomoć i da plata gerentodomaćice iznosi 250 € mjeseĉno, a

tuţilja tvrdila da sa iznosom koji prima po osnovu dodatka za tudju pomoć pokriva

troškove za osmoĉasovno radno vrijeme ovaj sud nalazi da se osnovano navodima

revizije ukazuje da su razlozi prvostepene presude medjusobno protivurjeĉni, jer

prvostepeni sud utvrdjuje da je tuţilji potrebna stalna njega i pomoć, te da zarada

lica koja se profesionalno bave njegom starih i bolesnih osoba iznosi 250 €, a odbija

tuţbeni zahtjev zbog toga što tuţilja nije dokazala visinu štete. Na ove nedostatke

prvostepene presude ukazivano je u ţalbi, ali je drugostepeni sud pogrešno zakljuĉio

da su ti navodi ţalbe neosnovani. Osim toga, pravila o teretu dokazivanja

primjenjuju se tek ako se na temelju izvedenih dokaza i njihovom slobodnom

ocjenom sud nije uspio sa sigurnošću utvrditi neku ĉinjenicu. Ovakvi nedostaci

prvostepene presude predstavljaju bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka iz

ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP, koju nije sankcionisao drugostepeni sud."


97

PRAVO NA NAKNADU ŠTETE ZBOG NEOSNOVANOG

LIŠENJA SLOBODE

(Ĉlan 200 ZOO u vezi sa ĉl. 558 stav 1 taĉka 1 ZKP)

Pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode ne zavisi da li

je pritvor bio odredjen zakonito ili nezakonito, već od toga na koji naĉin je

okonĉan postupak u kome je pritvor trajao.

Iz obrazloţenja:

"Odredbom ĉl.558. st.1. taĉ.1. Zakona o kriviĉnom postupku je propisano da licu

koje je bilo u pritvoru, a kriviĉni postupak nije pokrenut, ili je postupak obustavljen ili

je pravosnaţnom presudom oslobodjeno od optuţbe ili je optuţba odbijena pripada

pravo na naknadu štete.

Shodno odredbi naprijed navedenog zakonskog propisa okrivljenom koji je

odgovarao za više kriviĉnih djela i prema kome je za jedno od tih kriviĉnih djela bio

odredjen pritvor, te za to djelo bude izreĉena oslobadajuća presuda pripada naknada

štete za taj pritvor (presuda VSJ Kţ.28/68 od 15.01.1971). Pri tome pravo na naknadu

štete ne zavisi da li je pritvor bio odredjen zakonito ili nezakonito, već sve zavisi od

toga na koji naĉin je okonĉan postupak u kome je pritvor trajao. Ĉinjenica što je tuţilac

zbog kriviĉnog djela nedozvoljeno nošenje oruţja bio osudjen na kaznu zatvora u

trajanju od tri mjeseca je bez znaĉaja, obzirom da je presuda kojom mu je izreĉena

navedena kazna po ţalbi tuţioca ukinuta, radi ĉega mu se u ponovnom postupku ne

moţe izreći kazna u duţem trajanju od tri mjeseca.

Imajući u vidu prednje odredbe Zakona o kriviĉnom postupku tuţiocu pripada

naknada za kriviĉno djelo neovlašćena proizvodnja, drţanje i stavljanje u promet

opojnih droga, i zloupotreba slulţbenog poloţaja za koja je tuţilac u pritvoru bio 3

mjeseca i 23 dana, za koje vrijeme je i traţio naknadu jer je za ista pravosnaţno

oslobodjen od optuţbe. Medjutim, ovaj sud ne moţe preinaĉiti niţestepene presude i

tuţiocu dosuditi traţenu naknadu obzirom da se niţestepeni sudovi nijesu bavili

visinom naknade i o tome dali razloge u svojim presudama.

Kada je u pitanju naknada štete za pritvor zbog kriviĉnog djela nedozvoljeno

nošenje oruţja zbog ĉega je tuţilac bio osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 3

mjeseca istom će pripadati naknada samo ako je u ponovnom postupku donijata jedna

od pravosnaţnih odluka propisanih ĉlanom 558. st.1. Zakona o kriviĉnom postupku, što

će prvostepeni sud utvrditi u ponovnom postupku. Pri tome prvostepeni sud će imati u

vidu odredbe ĉl.444. st.2. Zakona o kriviĉnom postupku kojim je propisano da se za

kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora do tri godine kao što je neovlašćeno

nošenje oruţja (ĉl.403. taĉ.1. Kriviĉno zakonika), moţe prije podnošenja optuţnog

predloga odrediti pritvor, ali najduţe 8 dana (pritvor u skraćenom postupku)."


98

SMRT STARATELJA

I PRAVO LICA STAVLJENOG POD STARATELJSTVO

NA NOVĈANU NAKNADU

(Ĉlan 201 ZOO)

Licu stavljenom pod starateljstvo ne pripada pravo na novĉanu naknadu

u sluĉaju smrti staratelja, jer se stavljanjem pod starateljstvo ne zasniva

zajednica ţivota u smislu ĉlana 201 ZOO.

Iz obrazloţenja:

"Malodobna tuţilja stavljena je pod starateljstvo svog djeda pok.Š. I, koji je

bio duţan da se savjesno stara o liĉnosti, pravima i obavezama malodobne tuţilje i

da upravlja njenom imovinom. Dalje proizilazi da je pok.Š. I. izbjegao na teritoriju

Crne Gore, podruĉje Bukovice-Pljevlja zbog rata u BiH, gdje je u maju 1992. godine

lišen slobode, zatim izruĉen na teritoriju BiH, a prema podacima isti je umro

24.05.1992. godine bez saznanja o uzroku smrti. Od septembra 1991. godine do

05.01.2000. godine, kada je zakljuĉila brak, tuţilja je ţivjela kod strica Š. U. u

Sarajevu radi školovanja, za šta je po tvrdnji tuţilje postojao dogovor izmeĊu djeda

i strica.

Niţestepeni sudovi su, i po mišljenju ovog suda, pravilno primijenili

materijalno pravo iz odredbe ĉl.201. ZOO, koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka

spornog odnosa, kada su zakljuĉili da tuţilja ne spada u krug lica kojima pripada

pravo na naknadu nematerijalne štete usled smrti bliskog lica. Citirana odredba

propisuje da u sluĉaju smrti nekog lica sud moţe dosuditi ĉlanovima njegove uţe

porodice (braĉni drug, djeca i roditelji) praviĉnu novĉanu naknadu za njihove

duševne bolove - stav 1, a ta naknada se moţe dosuditi i braći i sestrama ako je

izmeĊu njih i umrlog postojala trajnija zajednica ţivota - stav 2.

Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi pravilno nalaze da se stavljanjem

pod starateljstvo ne zasniva zajednica ţivota u smislu navedenih zakonskih

odreĊenja. Jer, pod starateljstvo se stavlja dijete koje je bez roditeljskog staranja ili

punoljetno lice koje nije u mogućnosti da se stara o sebi, svojim pravima, interesima

i obavezama. To znaĉi da je svrha starateljstva nad djetetom da se zbrinjavanjem,

vaspitanjem i obrazovanjem što potpunije razvije njegova liĉnost i da se osposobi za

samostalan ţivot i rad, a starateljstvo ima za svrhu i obezbjeĊivanje imovinskih i

ostalih prava i interesa štićenika. U konkretnom sluĉaju, tuţilja je stavljena pod

starateljstvo svog djeda pok. Š. I, obzirom da je bila maloljetno lice ĉiji su roditelji

razveli braĉnu zajednicu, ona povjerena na zaštitu i vaspitanje ocu Š. H. koji je umro

21.09.1983. godine, a nadleţni Centar za socijalni rad pokrenuo postupak po

sluţbenoj duţnosti obzirom da u više navrata nije uspostavljen kontakt sa majkom

tuţilje koja je zasnovala novu braĉnu zajednicu."


99

NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

U SLUĈAJU TEŠKOG INVALIDITETA


Naknada nematerijalne štete za duševne bolove u sluĉaju naroĉito teškog

invaliditeta bliskog lica moţe se priznati samo onom licu koje je u

svakodnevnom ţivotu izloţeno tome da njegujući povrijedjenog kao oĉevidac

neprestano uĉestvuje u njegovim patnjama zbog invaliditeta.

Iz obrazloţenja:

"Pravilno su postupili drugostepeni sudovi, kada su zahtjev tuţilaca odbili kao

neosnovan. Jer, da bi bilo osnova da se dosudi naknada nematerijalne štete za

duševne bolove u sluĉaju naroĉito teškog invaliditeta bliskog lica, shodno ĉl.

201.st.3. ZOO koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog sluĉaja (sada ĉl.

208.st.3.ZOO), potrebno je da se ispune dva preduslova i to: da je kod oštećenog

nastupio naroĉito teţak invaliditet i naroĉito teška unakaţenost. Zapravo, to

podrazumijeva, da su povrede kod oštećenog teške prirode, a da su posledice

zadobijene povrede i izgled oštećenog takvi, da izazivaju duševne bolove i

saţaljenje bliskih srodnika. Ovakva naknada se moţe priznati samo onom licu koje

je u svakodnevnom ţivotu izloţeno tome da njegujući povrijedjenog, kao oĉevidac

neprestalno uĉestvuje u njegovim patnjama zbog invaliditeta.

Medjutim, u konkretnom sluĉaju nijesu ispunjeni uslovi za dosudjivanje

naknade štete po ovom osnovu. Ovo s razloga, što iz nalaza i mišljenja vještaka

ortopeda - traumatologa dr. G. P. proizilazi da je oštećena K. Š. spornom prilikom

zadobila teške tjelesne povrede koje su dovele do umanjenja ţivotne aktivnosti kod

oštećenog 35%, te da se ne radi o naroĉito teškim tjelesnim povredama, jer se ne radi

o naroĉito teškom invaliditetu.

Stoga, imajući u vidu takav nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo

izjašnjenje dato na raspravi odrţanog dana 17.12.2010.godine, pravilno su odluĉili

niţestepeni sudovi, da tuţiocima ne pripada naknada po ovom osnovu.

Bez osnova su svi navodi revizije kojima se prigovara na nalaz i mišljenje

vještaka ortopeda, jer se istim ne dovode u pitanje struĉnost i objektivnost tog

nalaza, a uz to tuţioci nijesu predlagali tokom prvostepenog postupka novo

vještaĉenje po drugom vještaku, niti vještaĉenje od strane konzilijuma ljekara."


100

ZASTARJELOST


Sud se ne moţe obazirati na zastarjelost ako se duţnik na istu nije

pozvao.

Iz obrazloţenja:

"Nasuprot prednjem, sudovi su pogrešno primijenili navedene zakonske

odredbe kada su tuţbeni zahtjev zbog zastarjelosti potraţivanja odbili i u odnosu na

prvotuţenog. Naime, ovaj tuţeni nije ni istakao prigovor zastarjelosti na koji,

shodno odredbi ĉl.360. st.3. ZOO, sud ne pazi po sluţbenoj duţnosti. Tuţeni nisu ni

jedinstveni suparniĉari (ĉl.202. ZPP-a) da bi prigovor zastarjelosti drugotuţenog

imao dejstvo i u odnosu na prvotuţenog. Dakle, zbog pogrešne primjene

materijalnog prva niţestepeni sudovi nisu ni utvrdili ĉinjenice relevantne za ocjenu

osnovanosti tuţbenog zahtjeva u odnosu na prvotuţenog, što predstavlja ukidni

razlog."


101

ZASTARJELOST POTRAŢIVANJA NAKNADE ŠTETE

PROUZROKOVANE KRIVIĈNIM DJELOM


Privilegovani rok zastarjelosti potraţivanja naknade štete iz ĉlana 377

ZOO teĉe prema uĉiniocu kriviĉnog djela ali ne i prema drţavi, odnosno

pravnom licu koje za štetu odgovara umjesto tog fiziĉkog lica.

Iz obrazloţenja:

"Iz predmetnih spisa proizilazi, da je dana 15.06.1993.godine Dj. Dţ. usmrtio

V. M. kao pripadnik Vojske Republike Srpske BiH iz niskih pobuda tj. nacionalne

mrţnje, kako je to navedeno pravosnaţnom presudom Višeg suda u Bijelom Polju

K.br. 53/94 i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, za kriviĉno dijelo

ubistva iz ĉl. 39 st.2.taĉ.4. tada vaţećeg KZ RCG. Odluka je pravosnaţna dana

17.11.1994.godine. Po izjavi prvotuţilje ista je saznala za tu štetu dan poslije

izvršenog ubistva, a ostali tuţioci preko poruke koju su dobili preko Crvenog krsta.

Kod takvog stanja stvari, pravilno su postupili niţestepeni sudovi kada su

zahtjev tuţilaca odbili kao neosnovan, jer je nastupila zastarelost potraţivanja prema

tuţenoj.

U konkretnom sluĉaju tuţena odgovara po pravilima o odgovornosti za

drugog shodno ĉl. 172 ZOO (koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog sluĉaja).

Pošto je u konkretnom sluĉaju poznat uĉinilac kriviĉnog djela, i osudjen je

pravosnaţnom kriviĉnom presudom, to prema istom teĉe privilegovani rok

zastarelosti iz ĉl. 377 ZOO. Medjutim, rok zastarelosti potraţivanja naknade štete iz

ĉl. 377 ZOO ne teĉe i prema drţavi, odnosno pravnom licu koje za štetu odgovara

umjesto tog fiziĉkog lica, po odredbama iz ĉl. 172. ZOO, već ono zastarijeva u

okviru redovnih rokova u kojima zastarijeva potraţivanje naknade štete shodno ĉl.

376. ZOO.

Kriviĉno djelo ubistvo je poĉinjeno dana 15.06.1993.godine, a prvotuţilja je

saznala za štetu dan poslije izvršenog ubistva, dok su ostali tuţioci saznali iz poruke

koju su dobili preko Crvenog krsta. Tuţioci su definitivno saznali za štetu

pravosnaţnošću kriviĉne presude K.br.53/94 a to je 17.11. 1994.godine. Kako su

tuţioci podnijeli tuţbu radi naknade nematerijalne štete dana 07.05.2010.godine to

su protekli i subjektivni rok od 3 godine i objektivni rok od 5 godina iz ĉl. 376.

ZOO, pa je zahtjev tuţilaca za potraţivanje naknade štete zastario, kako to pravilno

zakljuĉuju niţestepeni sudovi.

Isticanje tuţilaca u reviziji, da se u konkretnom sluĉaju radi o kriviĉnom djelu

ratnog zloĉina protiv civilnog stanovništva koje po medjunarodnim konvencijama i

deklaracijama ne zastarijeva, je bez odluĉnog znaĉaja. Ovo s razloga, što je u

konkretnom sluĉaju uĉinilac kriviĉnog djela poznat i protiv istog je vodjen kriviĉni

102

postupak zbog kriviĉnog djela ubistva iz ĉl. 39.st.2.taĉ.4. tada vaţećeg KZ RCG, za

koje kriviĉno djelo je isti i osudjen."


103

ROK ZASTARJELOSTI KOD UGOVORA O OSIGURANJU


Rok zastarjelosti za potraţivanje osiguravajuće organizacije prema

sopstvenom osiguraniku po osnovu regresa za iznos isplaćen oštećenom po

osnovu obaveznog osiguranja poĉinje da teĉe od dana isplate naknade

oštećenom.

Iz obrazloţenja:

"Po mišljenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno ocijenili prigovor

zastarjelosti koji je istakao tuţeni u ovom sporu. Jer, istaknuti prigovor zastarjelosti

ima se cijeniti u skladu sa ĉl.380. st.3. ZOO, prema kome rok zastarjelosti za

potraţivanja osiguravajuće organizacije prema sopstvenom osiguraniku po osnovu

regresa za iznos isplaćen oštećenom po osnovu obaveznog osiguranja poĉinje da

teĉe od dana isplate naknade oštećenom. U konkretnom sluĉaju naknada oštećenom

od strane tuţioca-osiguravaĉa isplaćena je 03.03.2004. godine kada mu je isplaćen

poslednji iznos od 1.000,00 DM kojim je u cjelosti isplaćena naknada od 22.000,00

DM utvrĊena vansudskim poravnanjem. Samim tim, neosnovano je ukazivanje

tuţenog u reviziji da rok zastarjelosti poĉinje teći od dana kada je poravnanje

zakljuĉeno, u kom pravcu su niţestepeni sudovi dali valjane i jasne razloge."


104

PREKID ZASTARIJEVANJA


Nije nastupio prekid zastarijevanja, izvršen podizanjem tuţbe, ako

povjerilac odustane od tuţbe.

Iz obrazloţenja:

"Potraţivanje naknade štete nastale povredom ugovorene obaveze u smislu

ĉlana 376 stav 3 ZOO zastarijeva za vrijeme odredjeno za zastarjelost te obaveze.

Kako se radi o ugovoru o prometu roba i usluga, to medjusobna potraţivanja pravnih

lica iz takvih ugovora u smislu ĉl. 374 st. 1 ZOO zastarijevaju za tri godine. Kako je

tuţba podnijeta 10.11.2008. godine, to je jasno da su zastarjela sva potraţivanja

tuţioca i po osnovu duga i po osnovu naknade štete.

Bez osnova su navodi revizije da je zastarijevanje prekinuto podnošenjem

protivtuţbe 05.07.1991. godine u predmetu P. br. 1366/99, jer je rješenjem

prvostepenog suda P. br. 1366/99 od 14.02.2008. godine konstatovano da se tuţba

smatra povuţenom. Prema odredbi ĉlana 389 stav 1 ZOO prekid zastarijevanja

izvršen podizanjem tuţbe ili kojom drugom povjerioĉevom radnjom preduzetom

protiv duţnika pred sudom ili drugim nadleţnim organom u cilju utvrdjivanja,

obezbjedjenja ili ostvarenja potraţivanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac

odustane od tuţbe ili radnje koju je preduzeto. Ovo pravilo se primjenjuje i u sluĉaju

kada je postupak okonĉan rješenjem kojim zbog izostanka tuţioca sa roĉišta fikcija

povlaĉenja tuţbe nastupa po samom zakonu."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 103/11 od 24.11.2011. g. )

105

PRISTUPANJE DUGU

(Ĉlan 451 ZOO)

Zakljuĉenjem ugovora o pristupanju dugu duţnikov poloţaj se ne

pogoršava, tako da se ne traţi njegov pristanak.

Iz obrazloţenja:

"Utvrdjeno je da je poravnanjem zakljuĉenim pred Privrednim sudom u

Podgorici (P.br. 175/06 od 10.07.2006.godine) izmedju tuţioca i u ovom sporu "G.

P.", i tuţenog "B. c." DOO Podgorica, tuţeni iz tog spora obavezan da isplati

tuţiocu iznos od 27.352,00 eura, na ime glavnog duga u ĉetiri rate, zakljuĉno sa

31.12.2006.godine, dok je stavom drugim tuţeni obavezan da ukoliko ne isplati dug

u predvidjenom roku, plati i iznos od 4.862,30 eura do 31.01.2007.godine, koju

obavezu nije ispunio. Tuţilac i tuţeni su 23.02.2007.godine zakljuĉili sporazum o

pristupanju i plaćanju duga od strane tuţenog u ukupnom iznosu od 32.214,00 eura,

kojim sporazumom je predvidjena dinamika plaćanja duga do 31.09.2007.godine.

Zakljuĉenim sporazumom prvotuţeni se obavezao da će u cjelosti isplatiti dug, te da

za isti odgovara svojom liĉnom imovinom.

Kako tuţeni nije ispunio svoju obavezu iz ugovora o pristupanju duga u zato

predvidjenom roku, to su niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉili kad su ga obavezali

na isplatu utuţenog iznosa s pozivom na oredbe ĉl. 451. Zakona o obligacionim

odnosima. Jer, tuţeni se zakljuĉenim ugovorom o pristupanju duga obavezao tuţiocu

kao povjeriocu da će ispuniti njegovo potraţivanje od duţnika ("B. c."). Kod takvog

stanja stvari tuţeni kao pristupilac dugu i raniji duţnik postali su solidarni

duţnici, tako da tuţilac kao povjerilac moţe traţiti ispunjenje obaveze bilo od

jednog od njih ili od obojice. Duţnikov poloţaj se zakljuĉenim sporazumom o

pristupanju duga ne pogoršava tako da se ne traţi njegov pristanak, pa ne stoje

navodi revizije da je sporazum iz kojeg tuţilac crpi svoje pravo na isplatu duga

ništav, kako to pravilno zakljuĉuju i niţestepeni sudovi. Za svoje odluke niţestepeni

sudovi su dali potrebne, uvjerljive i dovoljne razloge, kojima su inaĉe obuhvaćeni

svi revizijski navodi, koje razloge prihvata i ovaj sud i na koje podnosioca revizije

upućuje, bez potrebe da se u tom pravcu osvrće, zbog ĉega je reviziju valjalo odbiti

kao neosnovanu."


106

GUBITAK PRAVA PO OSNOVU PRAVNIH NEDOSTATAKA


Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana

od saznanja za postojanje prava trećeg.

Iz obrazloţenja:

"Kupac zbog pravnih nedostataka iz ĉlana 508 ZOO, ako ga prodavac nije

oslobodio od prava i pretenzija trećeg, u sluĉaju umanjenja ili ograniĉenja prava

moţe po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniţenje cijene - ĉl.

510 stav 1 ZOO. Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka u smislu ĉl. 515 stav 1

ZOO gase se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg. Tuţilac

nije raskinuo ugovor, niti je prihvatio raskid ugovora koji je nudio tuţilac, što znaĉi

da bi jedino imao pravo na sniţenje cijene. Tuţilac takav zahtjev nije postavio, a

izjava tuţioca da se tuţeni moţe osloboditi od davanja stvari ako plati odredjeni

iznos odnosno ako snizi ugovorenu cijenu nije tuţbeni zahtjev, već je

gradjanskopravna ponuda (alternativna mogućnost) o kojoj sud ne moţe ni

raspravljati, ni odluĉivati iako se ona unosi u izreku presude i na nju se ne odnose

pravila o pravosnaţnosti.

Medjutim i da je takav zahtjev postavljen i on bi bio neosnovan, jer je

protekao rok iz ĉlana 515 stav 1 ZOO, pa je došlo do gubitka prava koja bi mu po

osnovu pravnih nedostataka pripadala."


107

PREĆUTNO OBNAVLJANJE ZAKUPA

(Ĉlan 624 ZOO)

Kad nakon ugovorenog roka o korišćenju zemljišta korisnik deponije

nastavi da odlaţe otpad, a davalac zemljišta se tome ne protivi, smatra se da je

zakljuĉen novi ugovor na neodredjeno vrijeme pod istim uslovima.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Polazeći od Sporazuma o korišćenju zemljišta na lokaciji Bijekovac, Mjesna

zajednica Dobrakovo za potrebe odlaganja otpada, kojeg su dana 01.10.2007.godine

zakljuĉili 6 pravnih lica, izmedju ostalih i tuţeni, sa tuţiocem o korišćenju zemljišta

na lokaciji MZ Dobrakovo, za potrebe odlaganja ĉvrstog otpada i otpada

ţivotinjskog porijekla, niţestepeni sudovi su pravilno utvrdili da je tuţilac aktivno

legitimisan u ovom sporu, jer je u materijalno pravnom odnosu prema predmetu

spora (subjekt materijalno-pravnog odnosa iz koga je parnica nastala).

Kod utvrdjenja da je navedeni sporazum zakljuĉen na osnovu odluke zbora

gradjana MZ Dobrakovo od 15.09.2007.godine, koji odluĉuju o zaštiti ţivotne

sredine shodno Zakonu o mjesnim zajednicama - ĉl. 23, 24 i 29 ("Sl.list SRCG", br.

8/82 i 12/82), a tuţeni se kao korisnik deponije i davalac usluga obavezao da

odlaganje vrši uz odredjene mjere zaštite - ĉl. 3, te da će na ime naknade za

korišćenje zemljišta tuţiocu mjeseĉno isplaćivati iznos od 500,00 € - ĉl.4. pravilno

je primijenjeno materijalno pravo kada je odluĉeno usvajanjem tuţbenog i

odbijanjem protivtuţbenog zahtjeva.

Ovo zbog toga što je tuţeni u smislu ĉl. 4. navedenog sporazuma duţan

isplatiti dospjeli iznos, pa kako to nije uĉinio tuţilac ima pravo zahtijevati ispunjenje

obaveze saglasno odredbi ĉl. 262.st.1. ZOO, ranije vaţećeg zakona, a kako predvidja

i odredba ĉl. 269.st.1. novog ZOO.

S druge strane, imajući u vidu nespornu ĉinjenicu da tuţeni odlaţe otpad na

predmetnoj lokaciji i nakon ugovorenog roka, to su sudovi pravilno zakljuĉili da je

zbog produţetka upotrebe stvari, kome se tuţilac nije protivio, zakljuĉen novi

sporazum - ugovor na neodredjeno vrijeme pod istim uslovima - ĉl. 624 ZOO, pa

nema uslova da se utvrdi da je sporazum raskinut."


108

PORAVNANJE

(Ĉlan 1089 ZOO)

Zakljuĉenim vansudskim poravnanjem oštećenog sa osiguravaĉem gasi se

potraţivanje oštećenog lica kako prema osiguravaĉu, tako i prema vlasniku

vozila.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovano se ukazuje revizijom da tuţiocu u konkretnom pripada pravo

potraţivati štetu od drugog solidarnog duţnika do visine potpune naknade. S tim u

vezi za ukazati je revidentu da je istina odgovornost imaoca opasne stvari solidarna

sa osiguravaĉem i štetnikom, te da svaki duţnik solidarne obaveze u smislu ĉl.414.

ZOO-a odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac moţe zahtijevati njeno

ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena ali kada je duţnik

ispuni obavezu ona prestaje i svi se duţnici oslobadjaju. Medjutim, revident je

izgubio iz vida da se zakljuĉenim vansudskim poravnanjem oštećenog sa

osiguravaĉem gasi potraţivanje oštećenog lica kako prema osiguravaĉu, tako i

prema vlasniku vozila. Ovo sa razloga što su stranke zakljuĉenim vansudskim

poravnanjem regulisale u cjelosti svoja uzajamna prava i obaveze u pogledu naknade

štete i konstatovale da je oštećena strana isplatom utvrdjene naknade u potpunosti

namirena za sve vidove nematerijalne štete, koja je proistekla iz štetnog dogadjaja,

te se odrekle potraţivanja prema bilo kojem pravnom ili fiziĉkom licu (ĉl.4

poravnanja). Dakle, na svoj naĉin je u potpunosti riješen spor izmedju stranaka po

pitanju nastale štete, što znaĉi da oštećeno lice ne moţe sa uspjehom u postupku

potraţivati naknadu štete iz istog štetnog dogadjaja, koja mu je već isplaćena, bez

obzira da li je isti zadovoljan sa visinom isplaćene nakande."


109

STVARNO PRAVO

110

RASPOLAGANJE SUVLASNIĈKIM DIJELOM

BEZ SAGLASNOSTI OSTALIH SUVLASNIKA

(Ĉlan 14. stav 2 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)

Slobodno je raspolaganje svakog suvlasnika svojim suvlasniĉkim dijelom

bez saglasnosti ostalih suvlasnika.

Iz obrazloţenja:

"Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da je

prvotuţena mogla slobodno raspolagati svojim suvlasniĉkim dijelom bez saglasnosti

tuţioca kao suvlasnika, shodno odredbi ĉl.14. st.2. Zakona o osnovama svojinsko

pravnih odnosa i da to njeno pravo nije ograniĉeno zakonom, kao i da nije

povrijeĊeno pravo preĉe kupovine tuţioca kao suvlasnika, kako je isti tvrdio u

postupku. Jer, takva obaveza suvlasnika nije predviĊena zakonskim odreĊenjima,

već naprotiv navedenom odredbom je propisano slobodno raspolaganje svakog

suvlasnika svojim suvlasniĉkim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika. S druge

strane, pravilno nalaze niţestepeni sudovi da odredbe ĉl.37. i ĉl.38. Zakona o

prometu nepokretnosti ("Sl.list SR CG" br.27/75 i 35/75 i "Sl.list RCG" br.2/92),

propisuju obavezu nosioca prava svojine ili društveno pravnog lica koje namjerava

da proda porodiĉnu zgradu ili stan kao poseban dio zgrade da tu zgradu ili stan

ponudi na prodaju nosiocu stanarskog prava, odnosno organizaciji koja upravlja

stanom u društvenoj svojini ako nema nosioca stanarskog prava i da se, u

suprotnom, moţe podnijeti tuţba zbog povrede prava preĉe kupovine.

Revizijom se neosnovano ukazuje da je u konkretnom sluĉaju postojala

obaveza prvotuţene da tuţiocu kao suvlasniku ponudi na prodaju svoj suvlasniĉki

dio i da je suprotnim postupanjem povrijedila odredbe Zakona o prometu

nepokretnosti. Jer, kako to pravilno nalaze niţestepeni sudovi, navedena obaveza

nije predviĊena za raspolaganje od strane suvlasnika svojim suvlasniĉkim djelovima,

pa zakljuĉivanjem kupoprodajnog ugovora izmeĊu tuţenih nije povrijeĊeno pravo

preĉe kupovine tuţioca, zbog ĉega su niţestepeni sudovi pravilno primjenili

materijalno pravo odluĉujući o tuţbenom zahtjevu."


111

UPRAVLJANJE STVARIMA OD STRANE SUVLASNIKA

(Ĉlan 15 stav 4 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)

Zasnivanje fiducije na nepokretnosti prelazi okvir redovnog upravljanja,

te je potrebna saglasnost svih suvlasnika.

Iz obrazloţenja:

"Tuţioci su u ovom sporu traţili da se utvrdi ništavost ugovora o fiducijarnom

prenosu prava svojine koji je zakljuĉen izmeĊu tuţenih te da se utvrdi njihovo pravo

suvlasništva u odreĊenim idealnim djelovima na spornoj kat.parceli koja je bila

predmet tog ugovora. Prvotuţeni je postavljenim protivtuţbenim zahtjevom traţio

da se utvrdi da ima iskljuĉivo pravo svojine na nepokretnostima koje su upisane u

ln.br.2324 KO Podgorica III.

Iz ovako utvrĊenih ĉinjenica niţestepeni sudovi su, i po mišljenju ovog suda,

pravilno zakljuĉili da je ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine ništav jer je

prvotuţeni suprotno odredbi ĉl.15. st.4. Zakona o osnovama svojinsko pravnih

odnosa koji je bio u primjeni raspolagao sa katastarskom parcelom br.3692/2 u

korist drugotuţenog bez saglasnosti ostalih suvlasnika, zbog ĉega je zakljuĉeni

ugovor ništav u smislu odredbe ĉl.103. st.1. ZOO. Niţestepeni sudovi pravilno

nalaze da je prvotuţeni imao saznanja da je otpao osnov njegovog upisa kao

iskljuĉivog vlasnika navedene kat.parcele obzirom da je poravnanje o izvršenoj

fiziĉkoj diobi kojim mu je navedena parcela pripala sam poništavao u parnici.

Slijedom utvrĊenja ništavosti ugovora o fiducijarnom prenosu prava svojine

zakljuĉenog meĊu tuţenima niţestepeni sudovi su usvojili postavljeni zahtjev za

utvrĊenje suvlasniĉkog udjela tuţilaca u odreĊenim idealnim djelovima na istoj

parceli, a odbili protivtuţbeni zahtjev za utvrĊenje iskljuĉivog prava svojine

prvotuţenog na svim nepokretnostima koje su bile evidentirane u ranijem

posjedovnom listu br.2324 KO Podgorica III."


112

STICANJE PRAVA SVOJINE OSNOVOM NASLEDJA

(Ĉlan 20 u vezi sa ĉl. 36 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)

Nasljedjivanjem se pravo svojine moţe steći samo ako je to pravo

postojalo u korist ostavioca, odnosno pravnog prethodnika.

Iz obrazloţenja:

"Pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da tuţioci nijesu pruţili valjane

dokaze da je sporna nepokretnost bila u svojini njihovog pravnog prethodnika i da

postoji osnov sticanja na strani pravnog prethodnika, pa im ne pripada pravo da iz

osnova nasleĊa traţe utvrĊenje suvlasništva na nepokretnosti primjenom ĉl.20.

Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, koji je bio u primjeni u vrijeme

nastanka spornog odnosa. Jer, za utvrĊenje prava vlasništva svog prethodnika tuţioci

u postupku nijesu pruţili ni jedan valjan dokaz, a upis na prethodnika tuţenog u

popisnom katastru ne predstavlja dokaz o osnovu sticanja vlasništva istog, dok se

iskazima stranaka ne moţe utvrĊivati pravo vlasništva na spornoj nepokretnosti.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude tuţioci nijesu

dokazali da je sporna nepokretnost bila svojina njihovog prethodnika F. R. Jer, kao

dokaz tvrdnji o pravu svojine svog prethodnika tuţioci su se pozivali na upis u

popisni katastar koji je bio u primjeni od 1954. godine. Obzirom da je u popisnom

katastru upisivana drţavina nepokretnosti, bez upisa osnova sticanja svojine, takav

upis stvara oborivu pretpostavku da je lice koje je upisano vlasnik nepokretnosti,

koju ĉinjenicu je potrebno dokazivati u postupku."


113

NEPOSTOJANJE OSNOVA ZA STICANJE PRAVA SVOJINE

(Ĉlan 20 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa

u vezi sa ĉl. 25 Zakona o narodnim odborima)

Pravo upravljanja dato odredjenim društvenim subjektima radi vršenja

djelatnosti ne moţe biti osnov za sticanje svojinskih prava.

Iz obrazloţenja:

"Pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da ĉinjenica da je Narodni odbor

Opštine Kotor 1962.godine dao na upravljanje pravnom prethodniku tuţioca

predmetnu nepokretnost, kao društvenu svojinu na upotrebu radi vršenja svoje

djelatnosti (ugostiteljska), ne moţe biti osnov za sticanje svojinskih prava po tada

vaţećim propisima, pa niti osnov za sticanje prava korišćenja, kao svojinskog

ovlašćenja, u skladu sa vaţećim propisima, imajući u vidu pravni reţim društvene

svojine, koji je vaţio u vrijeme donošenja rješenja NO Opštine Kotor, pravo

upravljanja dato odredjenim društvenim subjektima nije podrazumijevalo bilo kakva

svojinska ovlašćenja. U pitanju je samo administrativni prenos prava upravljanja,

koje je NO Opštine Kotor donio u skladu sa odredbom ĉl.25 Zakona o narodnim

odborima, pa se ne radi o raspolaganju tuţenog, kao vlasnika sporne nepokretnosti, a

kako je već istaknuto, predmetna nepokretnost je data iskljuĉivo na upotrebu radi

obavljanja odredjene djelatnosti, uz plaćanje amortizacije, kao naknade za korišćenje

iste (ne radi se o teretnom pravnom poslu) što sve nije vodilo sticanju bilo kakvog

prava, pa ni prava korišćenja, u kom pravcu je i postavljen tuţbeni zahtjev."


114

SAVJESNOST KAO USLOV ZA STICANJE SVOJINE

NA NEPOKRETNOSTI PUTEM ODRŢAJA


Za ocjenu postojanja savjesnosti kao jednog od uslova za sticanje svojine

na nepokretnosti putem odrţaja nije bitan spoljni odnos lica koje pretenduje na

sticanje prava svojine po tom osnovu prema odnosnoj nepokretnosti, već to da

li posjednik ne zna ili ne moţe znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Iz obrazloţenja:

"U postupku kod prvostepenog suda utvrdjeno je da je sporna nekretnina bila

vlasništvo oca tuţilje, Ć. K, pa je na istoj nakon njegove smrti, od 1953. godine

upisan vlasnikom njegov sin R. (brat tuţilje), u posjedovnom listu br. 158 KO

Biševo, parc. br. 11/13. Dalje je utvrdjeno da je R. K. umro bez potomaka, te da je

njegovu imovinu (ukljuĉujući i spornu nekretninu) naslijedila sestra Dj. K, na

osnovu ostavinskog rješenja prvostepenog suda, O. br. 34/99 od 07.12.1999. godine.

Nakon toga, ugovorom o diobi Ov. br. 2823/06 od 07.06.2006. godine, zakljuĉenim

izmedju K. Dj. i tuţilje, sporna nepokretnost je pripala tuţilji i na istoj je uknjiţena

vlasnikom u posj. list. br. 513 KO Bliševo, pod parc. br. 11/13 (kao sastavni dio

navedene parcele koja je veće površine).

Polazeći od navedenog utvrdjenja pravilno je odluĉio prvostepeni sud kada je

tuţbeni zahtjev usvojio, te tuţilji utvrdio pravo svojine na spornoj nekretnini

osnovom nasledja, pravilno temeljeći svoju odluku na odredbama ĉl. 28 i ĉl. 21

Zakona o svojinsko pravnim odnosima, a koje rezonovanje je pravilno prihvatio i

drugostepeni sud u pobijanoj presudi. Inaĉe, u prvostepenoj i pobijanoj presudi su u

svemu dati pravilni i umjesni razlozi, koje prihvata i ovaj sud i na iste upućuje

revidente, bez potrebe da ih posebno ponavlja.

Povodom navoda revizije valja dodati da je pravilno rezonovanje niţestepenih

sudova da tuţeni i njihov otac B. nijesu mogli steći pravo svojine na spornom dijelu

predmetne parcele osnovom odrţaja, jer nijesu bili ni zakoniti ni savjesni drţaoci

iste, već su istu samo obradjivali, pri ĉemu im je bilo poznato da parcela nije

njihova, već da je bila vlasništvo pok. brata i strica, Ć. K, odnosno, sada pok. R,

tuţilje i Dj. K, kao potomaka pok. Ć. u momentu njegove smrti. Ovo i kod ĉinjenice

što za prenošenje prava vlasništva na spornoj nekretnini nedostaje valjan pravni

osnov na strani pravnog prethodnika tuţenih, kao i tuţenih."


115

VANREDNI ODRŢAJ KAO OSNOV STICANJA PRAVA SVOJINE


Za sticanje prava svojine putem vanrednog odrţaja nuţno je da se ispune

dva uslova, da se drţalac nalazi u mirnoj i nesmetanoj drţavini duţoj od 20

godina i da je njegova drţavina savjesna.

Iz obrazloţenja:

"Niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţbeni

zahtjev za utvrdjenje prava svojine po osnovu odrţaja odbili kao neosnovan uz

zakljuĉak da drţavina pravnih prethodnika tuţilaca nije bila kontinuirana, te da

tuţilac nije dokazao savjesnost drţavine svojih prethodnika.

Jer, za sticanje prava svojine putem vanrednog odrţaja, shodno ĉlanu 28 stav

4 ZOSPO, nuţno je da se ispune dva uslova, da se drţalac nalazi u mirnoj i

nesmetanoj drţavini duţoj od 20 godina i da je njegova drţavina savjesna.

Savjesnost kod ove vrste odrţaja se tumaĉi šire u odnosu na onu koja vaţi za

redovan odrţaj. Savjestan drţalac je onaj koji opravdano vjeruje da je vlasnik. On se

nalazi u dvostrukoj zabludi, s jedne strane on pogrešno drţi da je prethodnik vlasnik,

a s druge strane pogrešno drţi da postoji zakoniti osnov. Dakle, savjesnost kao uslov

za odrţaj ne postoji ako su drţaoci nepokretnosti znali da nepokretnost nije njihova.

Tuţilac nije pruţio ni jedan valjan dokaz u pogledu savjesnosti drţavine

pravnih prethodnika, odnosno na koji naĉin su isti stupili u posjed sporne

nepokretnosti i ostvarivali svojinska prava na istoj. To što je u jednom periodu

sporno zemljište korišćeno i obradjivano od strane pravnih prethodnika tuţioca ne

znaĉi da su oni bili savjesni drţaoci. Naime, objekat tuţioca i objekat tuţenog koji se

nalaze iza sporne parcele bili su u vlasništvu srodnika, porodice J, te su pravni

prethodnici tuţioca mogli znati da predmetna parcela koju su koristili nije njihova, te

da su kao zemljišno knjiţni vlasnici upisana druga lica. Uostalom, u parnici za

smetanje posjeda, na raspravi od 19.09.1977. godine J. I, (sin B), jedan od pravnih

prethodnika tuţioca je izjavio da nije siguran da je sporna nepokretnost njegova, ali

da je koristio. Osim toga, da su pravni prethodnici tuţioca bili u opravdanom

uvjerenju da je sporna nepokretnost njihova, ista bi bila obuhvaćena navedenim

ugovorom o kupoprodaji od 1971. godine, koji je zakljuĉila majka tuţioca u svojstvu

kupca."


116

ACTIO NEGATORIA


Uznemiravanje u smislu odredbe ĉlana 42 stav 1 ZOSPO postoji ako

treće lice svojim ĉinjenjem ili propuštanjem ograniĉava ili uznemirava vlasnika

da vrši pravnu vlast na stvari u punom obimu.

***

R J E Š E NJ E

Ukidaju se presuda Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ. br. 1647/10 od

16.12.2010. godine i presuda Osnovnog suda u Beranama P. br. 720/09 od

12.04.2010. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.


Presudom Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ. br. 1647/10 od 16.12.2010.

godine, odbijene su kao neosnovane ţalbe stranaka i potvrdjena presuda Osnovnog

suda u Beranama P. br. 720/09 od 12.04.2010. godine, kojom je odluĉeno:

"Utvrdjuje se da je tuţeni M. K. iz Kurikuća neosnovano uznemirio tuţioca Š.

Lj. iz Kurikuća, tako što je krajem 2003. godine na seoskom putu koji se proteţe duţ

imovine tuţioca upisane u posl. l. br. 604 KO Kurikuće na kat. parcele br. 26/314

zv. "L. Luke" u duţini od 66 m, nasuo kamen i zemlju u visini od 10 do 20 cm, s tim

što je na raskrsnici koja ide jednim krakom prema kući tuţenog, a drugi krak prema

rijeci Suvodo, vršio nasip 50 cm, na duţini od 9 m, ĉime je bitno ugrozio imovinu

tuţioca, jer je nasipanjem pomenutog puta promijenio tok atmosferskih i drugih

voda, što je naroĉiito izraţeno u vrijeme kišnih dana, pa mu se nalaţe da taj nasuti

materijal sa pomenutog puta ukloni u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude,

pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Tuţeni se obavezuje da plati tuţiocu na ime troškova parniĉnog postupka

iznos od 542,00 eura, a sve u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude pod

prijetnjom prinudnog izvršenja."

Protiv drugostepene presude tuţeni je blagovremeno izjavio reviziju zbog

bitne povrede odredaba parniĉnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog

prava. Predloţio je da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na

ponovno sudjenje.

Tuţilac u odgovoru na reviziju predlaţe da se revizija odbije kao neosnovana.

Po razmatranju spisa predmeta ovaj sud je našao da je revizija osnovana.

117

Odredbom ĉlana 42 stav 1 Zakona o osnovama svojinsko - pravnih odnosa

propisano je da ako treće lice neosnovano uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog

vlasnika na drugi naĉin, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni

vlasnik, moţe tuţbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Uznemiravanje u smislu citirane zakonske odredbe postoji ako tuţeni svojim

ĉinjenjem ili propuštanjem ograniĉava ili uznemirava vlasnika da vrši pravnu vlast

na stvari u punom obimu.

Prvostepeni sud je usvojio tuţbeni zahtjev smatrajući da je tuţeni ugrozio

nepokretnost tuţioca nasipanjem seoskog puta, ĉime je promijenio tok atmosferskih

i drugih voda. Takav zakljuĉak prvostepeni sud temelji na nalazu vještaka geometra.

Medjutim, osnovano se revizijom ukazuje da vještak geodetske struke nije

kompetentan da da nalaz i mišljenje da li je zbog nasipanja puta promijenjen tok

atmosferskih i drugih voda i da li je je zbog toga tuţiocu ograniĉeno ili oteţano

korišćenje nepokretnosti koja je njegova svojina preko uobiĉajene mjere prema

prirodi i namjeni nepokretnosti od kojih ĉinjenica zavisi odluka o tuţbenom

zahtjevu. Ovi nedostaci predstavljaju bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka iz

ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP zbog koje se revizija izjavljuje, jer presuda nema

razloga o odluĉnim ĉinjenicama. Na te nedostatke prvostepene presude ukazivano je

u ţalbi, ali je drugostepeni sud pogrešno zakljuĉio da su ti navodi ţalbe bez osnova.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano ovim

rješenjem nakon ĉega će biti u prilici da donese pravilnu i zakonitu odluku.

Na osnovu izloţenog odluĉeno je kao u izreci - ĉlan 409 stav 1 ZPP.


118

USTANOVLJENJE SLUŢBENOSTI PROLAZA

NA GRADJEVINSKOM ZEMLJIŠTU

(Ĉlan 52 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)

Zakon o gradjevinskom zemljištu ne sadrţi propis koji iskljuĉuje

mogućnost dogovora stranaka o pravu prolaza na gradjevinskom zemljištvu

koje im je dato na trajno korišćenje.

Iz obrazloţenja:

"Tuţilac i pravni prethodnik tuţenih, kao i V. M. i R. N. su dobili od Opštine

Budva na trajno korišćenje gradsko gradjevinsko zemljište, ranije nacionalizovano, a

radi izgradnje dvojne porodiĉne zgrade. Nakon završene gradnje saĉinjen je

Zapisnik i konaĉni obraĉun troškova izgradnje i odredjena pripadnost stanova

pojedinim uĉesnicima gradnje, što nije sporno, a nakon toga je saĉinjen Ugovor o

diobi (Ov.br. 946/75 ovjeren 30.06.1975.godine). Ovim ugovorom " dogovoriše se

da regulišu suvlasniĉke odnose i izvrše fiziĉku i pravnu diobu." Odredbom ĉl. 3.

odredjen je obim prava pok. R. V, pravnog prethodnika tuţenih - protivtuţilaca, a

odredbom ĉl. 2. obim prava tuţioca.

Takodje odredbom ĉl. 7. odredjeno je da "Diobniĉar R. V. pored imovine

upisane u ĉl.3. Ugovora dobija i pravo prolaza duţ istoĉne i juţne granice ĉest.zem.

1156/5 (po ovom ugovoru u korišćenju Dj. M. ) širinom 1m. Prolazna staza na svom

poĉetku u duţini od 5m ima širinu 2m ukljuĉujući i samu tovarnu stazu koja je

namijenjena za parkiranje automobila".

Prvotuţeni- protivtuţilac je bio pokrenuo postupak utvrdjenja sluţbenosti

prolaza, saglasno Ugovoru o diobi, dopisom od 01.04.1996.godine opštinskom

odjeljenju za urbanizam SO Budva, koji postupak je okonĉan donošenjem Rješenja

od strane Podruĉne jedinice Budva br. 02-U-266/4/97 i br. 954-104-U-1008 od

16.11.1998. i utvrdjeno je pravo sluţbenosti, i u listu nepokretnosti br. 243 KO

Beĉići izvršen je upis tereta u svemu prema ugovoru o diobi.

Za ovaj sud je apsolutno jasno da su ugovaraĉi htjeli sa odredbom 7. Ugovora,

uspostaviti sluţbenost prolaza, u korist pok. R. V. (pravnog prethodnika tuţenih) a

preko posluţnog dobra Dj. M. na kojem je diobom ovom pripalo pravo korišćenja. U

vrijeme saĉinjavanja Ugovora o diobi bio je na snazi Zakona o gradjevinskom

zemljištu ("Sl.list SRCG", br. 4/73) koji nije sadrţavao propis koji bi iskljuĉivao

mogućnost dogovora stranaka o pravu prolaza na gradjevinskom zemljištu a takvu

mogućnost ne zabranjuju ni kasniji propisi (Zakon o gradjevinskom zemljištu "Sl.list

RCG", br. 28/80 i 12/86). Zakon o gradjevinskom zemljištu br. 55/2000 Sl.list RCG,

izriĉito utvrdjuje pravo prometa na gradjevinskom zemljištu pa se ugovaranje prava

sluţbenosti pretpostavlja, jer je u pitanju svojina.

Dalje se iz spisa utvrdjuje, da je rješenjem DN 508/75 izvršena parcelizacija

ĉest.zem. 1156/4 uz pod ĉestice zem. 1156/4 i 1156/10 te parcelacija ĉest.zem.

1156/5 u pod ĉest.zem. 1156/5 i 1156/9 i izvršena je upravo na temelju Ugovora o

119

diobi, kako i piše u Rješenju. U ovom rješenju stoji da se odbija predlog V. R. za

uknjiţbu sluţbenosti puta - prolaz preko ĉest.zem. 1156/5, obzirom da je predmetna

nepokretnost društvena svojina, što apsolutno ukazuje na pravu volju ugovaraĉa, a to

je sluţbenost prolaza.

Dakle, sve govori da je u pitanju ugovaranje sluţbenosti prolaza a ne naĉin

uredjenja korišćenja gradskog-gradjevinskog zemljišta za spornu površinu. Ovo zato

jer je u ĉlanu 2 i 3 Ugovora o diobi taĉno odredjen obim prava korišćenja gradskog-

gradjevinskog zemljišta u korist pravnog prethodnika tuţenih i u korist tuţioca za

izgradjene stambene objekte.

Navodi revizije da Zakonom o gradskom-gradjevinskom zemljištu iz perioda

saĉinjavanja Ugovora o diobi nije bila predvidjena mogućnost ustanovljenja

sluţbenosti prolaza, pa da se zato dogovor iz ĉl. 7. Ugovora o diobi, mora tumaĉiti

kao dogovor o naĉinu korišćenja gradskog gradjevinskog zemljišta, su neprihvatljiva

a ovo kod sadrţine odredbe ĉl. 2 i 3 pomenutog ugovora, kojim je taĉno odredjen

naĉin i obim korišćenja gradskog gradjevinskog zemljišta svih diobniĉara, pa ne

postojanje propisa u vezi sluţbenosti ne moţe proizvoditi drugo pravo, tj. pravo

korišćenja gradskog gradjevinskog zemljišta, jer su ugovaraĉi već utvrdili to pravo

za objekte u pitanju."


120

USLOVI ZA OSTVARIVANJE PRAVA SLUŢBENOSTI

NUŢNOG PROLAZA


Od utvrdjenja da li vlasnik nepokretnosti ima prilaz svojoj nepokretnosti

sa javnog puta zavisi osnovanost zahtjeva za utvrdjenje sluţbenosti nuţnog

prolaza kao posebnog sluĉaja stvarne sluţbenosti.

Iz obrazloţenja:

"Predmet tuţbenog zahtjeva je ustanovljenje stvarne sluţbenosti nuţnog

prolaza pješke i motornim vozilima preko parcele tuţenog, putnim pravcem bliţe

opisanim izrekom prvostepene presude.

Odluĉujući po predmetnom zahtjevu, prvostepeni sud je nalazeći da nijesu

ispunjeni uslovi za konstituisanje sluţbenosti, s pozivom na odredbu ĉlana 201

ZOSPO isti odbio kao neosnovan, uz zakljuĉak da tuţilja ima mogućnost da do

svoje nepokretnosti dodje drugim putem preko kat. parcele 210/2, koji svo vrijeme

koristi, te da bi priznavanjem prava sluţbenosti tuţilji na naĉin kako je to traţeno

parcela tuţilje znatno dobila na trţišnoj vrijednosti, dok bi parcela tuţenog znatno

izgubila na trţišnoj vrijednosti. Drugostepeni sud je u postupku po ţalbi tuţilje istu

odbio kao neosnovanu, prihvatajući u cjelosti razloge i pravno shvatanje

prvostepenog suda.

Medjutim, ovakav zakljuĉak niţestepenih sudova za sada se ne moţe

prihvatiti. Niţestepene presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jer

nemaju razloga o odluĉnim ĉinjenicama, a dati razlozi su nejasni i protivurjeĉni

stanju u spisima predmeta, ĉime je poĉinjena bitna povreda odredaba parniĉnog

postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP na koju se opravdano ukazuje revizijom.

Niţestepeni sudovi su svoju odluku zasnovali na pretpostavkama, bez

upuštanja u ocjenu istinitosti ili neistinitosti iskaza stranaka. Nejasno je na osnovu

ĉega niţestepeni sudovi izvode zakljuĉak da tuţilja ima prilaz do svoje nepokretnosti

drugim putem (preko parc. 210/2), te da taj put svo vrijeme koristi, kada u tom

pravcu odluĉne ĉinjenice nijesu utvrdjene.

Naime, iz predmetnih spisa proizilazi da je ugovorom o podjeli i zamjeni

zemljišta, zakljuĉenim 06.04.1978. godine, izvršena dioba ĉest. zemlje 2210 izmedju

Ţ. R. i tuţenog Ţ. M, te da je tuţenom pripala ĉest. zemlje 2210/I (sada 211/2), a Ţ.

R. ĉest. zemlje 2210/II (sada 210/1 i 210/2). Dalje proizilazi da je istim ugovorom

svekrva tuţilje, Ţ. E, predala u trajno vlasništvo Ţ. R. ĉest. zemlje 2208, površine 90

m2 za prilazni put preko parcele 2210 (sada 210/2), nakon ĉega je ta parcela (ĉest.

zem. 2210) prodata 1980. godine trećim licima.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa niţestepeni sudovi su propustili da razjasne

da li je predmetni ugovor izvršen, odnosno da li je pravni prethodnik tuţilje, svekrva

E. Ţ, stekla pravo sluţbenosti prolaza preko parcele 210/2 (ranije ĉes. zemlje

2210/II), te da li je ukoliko je stekla pravo sluţbenosti to svoje pravo vršila. Jer,

121

ukoliko vlasnik povlasnog dobra tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo

sluţbenost prestaje (ĉlan 209 stav 1 ZOSPO). Ovo sa razloga što od utvrdjenja da li

tuţilja ima prilaz svojoj nepokretnosti sa javnog puta zavisi pravilnost odluke u ovoj

pravnoj stvari. Niţestepeni sudovi nijesu imali u vidu odredbu ĉl. 215 ZOSPO koja

se odnosi na uslove za ostvarivanje prava sluţbenosti nuţnog prolaza kao posebnog

sluĉaja stvarne sluţbenosti, već su svoje odluke zasnovali na ĉinjenicama da

konstituisanje sluţbenosti prolaza preko parcele tuţenog ne bi bilo u skladu sa

naĉelom restrikcije, te da bi parcela tuţenog time znatno izgubila na trţišnoj

vrijednosti."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 779/11 od 02.11.2011. godine)

122

UGOVOR O HIPOTECI

-VANSUDSKA PRODAJA NEPOKRETNOSTI-

(Ĉlan 319 i ĉl. 342 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa)

Postupak vansudske prodaje je ništav i ne proizvodi pravno dejstvo u

sluĉaju ako zaloţene nepokretnosti kupi lice koje je vodilo postupak vansudske

prodaje.

Iz obrazloţenja:

"Predmet kupoprodaje nijesu mogle biti sve zaloţene nekretnine tuţene, koje

ĉine kuća površina 43,m2, dvorište 418m2, i druge parcele po kulturi njiva, voćnjak,

livada i pašnjak površine 19.564m2. Naime, moglo se pristupiti prodaji samo dijela

predmetnih nekretnina iz kojih bi se naplatilo predmetno potraţivanje koje ukupno

sa sporednim potraţivanjima iznosi 9.317,07 eura, a preostale nekretnine i dalje bi

ostale u svojinu tuţene nakon brisanja hipoteke.

Pri tome je odredbom ĉl. 319 Zakona o svojinsko pravnim odnosima je

odredjeno da ugovor o hipoteci izmedju ostalog mora sadrţati naziv, ili ime i adresu

ili sjedište lica kome će biti povjerena vansudska prodaja, dok je ĉl. 342. istog

zakona odredjeno da se vansudska prodaja vrši javnim nadmetanjem koje sprovodi

lice odredjeno ugovorom o hipoteci.

Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe proizilazi da ugovor o

hipoteci mora sadrţati naziv ili ime lica kome će biti povjerena vansudska prodaja i

samo to lice sprovodi vansudsku prodaju, pri ĉemu kupac nepokretnosti ne moţe biti

lice ovlašćeno za vodjenje tog postupka. Ukoliko ugovorom o hipoteci nije

oznaĉeno ime ili naziv lica kome će biti povjerena vansudska prodaja onda će se

prodaja zaloţnih nekretnina sprovesti po postupku propisanom za sudsku prodaju.

Za sluĉaj da zaloţene nekretnine kupi lice koje je vodilo postupak vansudske

prodaje takav postupak bi bio ništav i ne bi proizvodio pravno dejstvo, već bi se

ponovna prodaja takodje izvršila po postupku propisanom za sudsku prodaju.

Iz spisa proizilazi da je Odluku o imenovanju Komisije za vansudsku prodaju

nekretnina donio izvršni direktor tuţenog dok su komisiju saĉinjavali R. V,

predsjednik i I. K. i K. V, ĉlanovi komisije.

U predmetnim spisima nema ugovora o hipoteci radi ĉega ovaj sud nije

mogao ocijeniti dali je navedenoj komisiji ugovorom o hipoteci bila povjerena

vansudska prodaja ili je istu formirao tuţilac po svom nahodjenju, koja ĉinjenica je

od odluĉnog znaĉaja kod ocjene valjanosti sprovedenog postupka.

Imajući u vidu prednje ĉinjenice proizilazi da odluĉne ĉinjenice za donošenje

zakonite i pravilne presude u ovoj pravnoj stvari nijesu ispunjene, radi ĉega se

niţestepene presude moraju ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno

sudjenje. U ponovnom postupku prvostepeni sud će pozvati tuţioca da dostavi

ugovor o hipoteci koji su zakljuĉile stranke, nakon ĉega će ocijeniti da li je isti

saĉinjen u skladu sa odredbom ĉl. 319 Zakona o svojinsko pravnim odnosima,

123

odnosno da li je istim odredjeno lice kome će biti povjerena sudska prodaja

predmetnih nekretnina. Nakon toga, prvostepeni sud će utvrditi, da li je lice

odredjeno ugovorom sprovelo vansudsku prodaju, nakon ĉega će ocijeniti da li je

navedeni postupak zakonito i pravilno proveden, od ĉega će zavisiti i osnovanost

postavljenog tuţbenog zahtjeva."


124

POTRAŢIVANJE OBEZBIJEDJENO HIPOTEKOM


Ugovor o hipoteci je samo sredstvo obezbjedjenja i uslov za zakljuĉenje

ugovora o kreditu, te banka nije obavezna svoje potraţivanje naplatiti iz

hipoteke, već na drugi dozvoljen naĉin.

Iz obrazloţenja:

"Pravilan je zakljuĉak i pravni stav iznijet u niţestepenim presudama da je

ugovor o hipoteci samo sredstvo obezbjedjenja i uslov za zakljuĉenje ugovora o

kreditu, iz ĉega proizilazi da banka nije obavezna svoje potraţivanje naplatiti iz

hipoteke, već na drugi dozvoljen naĉin, pa se neosnovano revizijom navodi da su

stranke, kao jedini mogući naĉin obezbjedjenja vraćanja kredita, ugovorili

aktiviranje instrumenata obezbjedjenja (ĉl.7 Ugovora o nenamjenskom kreditu i ĉl.7

Ugovora o hipoteci - naĉin nammirenja).

Ugovorom o kreditu koji je zakljuĉen izmedju parniĉnih stranaka nije

iskljuĉena mogućnost da tuţilac svoje potraţivanje naplati direktno od tuţenog, već

je naprotiv ĉl.10 Ugovora predvidjeno da za sve što ugovorom nije posebno

predvidjeno imaju se primijeniti vaţeći zakonski propisi i akta Banke, kao i ĉl.14

st.2 Ugovora o kreditnoj hipoteci, po kome su stranke saglasne da se za sve što nije

predvidjeno tim ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o hipoteci, te ne stoji navod

revidenta da je prava volja ugovornih strana bila da se kredit dospio za vraćanje

moţe naplatiti samo aktiviranjem instrumenata obezbjedjenja, jer to ne proizilazi iz

samog ugovora."


125

OTKAZ UGOVORA O ZAKUPU STANA

(Ĉlan 51 Zakona o etaţnoj svojini "Sl list RCG", br. 21/95)

Obaveza nosioca stanarskog prava, a potom zakupca da koristi stan za

stanovanje temelji se na zakljuĉenom ugovoru o korišćenju stana, a proizilazi iz

same prirode zakupnog odnosa, te ako isti stan ne koristi ispunjeni su uslovi za

otkaz ugovora o zakupu stana i iseljenja.

Iz obrazloţenja:

"Izreka nije nerazumljiva zbog toga što je otkazan ugovor o zakupu, a ne

ugovor o korišćenju stana, jer se pravo korišćenja po osnovu stanarskog prava, ako

nije zakljuĉen ugovor o zakupu, transformisalo u pravo zakupa u skladu sa Zakonom

o etaţnoj svojini ("Sl. list RCG", br. 21/95). Takodje nije bilo potrebno da

niţestepeni sudovi cijene da li je tuţenom pravilno odbijen zahtev za otkup stana jer

to nije predmet ovog spora, niti je relevantno za odluku o tuţbenom zahtjevu.

Ne postoji ni revizijski razlog pogrešna primjena materijalnog prava.

U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da je nakon smrti oca

tuţenog kao nosioca stanarskog prava, koji je umro 16.04.1986. godine, izmedju

stranaka 25.12.1987. godine zakljuĉen ugovor o korišćenju stana. Tuţeni još od

1974. godine, nakon razvoda braka svojih roditelja, ţivi u Sloveniji, gdje je stalno

nastanjen, zaposlen i ima porodicu, tako da sporni stan nikada nije koristio za

stanovanje. Stan je bespravno koristio M. T. u periodu od 1993. do 2001. godine,

kada je prinudno iseljen, a tuţeni ni nakon iseljenja tog lica stan nije koristio za

stanovanje.

Na temelju ovih ĉinjenica niţestepeni sudovi su pravilno primijenili

materijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Prema odredbi ĉlana 50 taĉka 6

Zakona o etaţnoj svojini ("Sl. list RCG", br. 21/95) ugovor o zakupu stana prestaje

otkazom, a prema odredbi ĉl. 51 istog zakona ugovor o zakupu stana, ĉije trajanje

nije odredjeno, niti odredivo, prestaje otkazom koji svaka strana moţe dati poštujući

odredjeni otkazni rok. Tuţeni je kao bivši nosilac stanarskog prava, a potom

zakupac, imao obavezu da stan koristi za stanovanje. Ta obaveza temelji se na

zakljuĉenom ugovoru o korišćenju stana, a proizilazi iz same prirode zakupnog

odnosa koji je medju strankama uspostavljen poslije stupanja Zakona o etaţnoj

svojini. Osim toga, u smislu ĉl. 51 istog zakona otkaz ugovora o zakupu ĉije trajanje

nije odredjeno moţe dati svaka strana bez navodjenja razloga ali uz poštovanje

otkaznog roka."


126

PRETVARANJE ZAJEDNIĈKIH DJELOVA ZGRADE U STAN

(Ĉlan 17 u vezi ĉl. 28 alineja 10 Zakona o etaţnoj svojini

"Sl. list RCG", br. 71/04)

Za promjenu namjene tavanskih prostorija u stan i sticanje posebnog

vlasništva na istim potrebna je pismena saglasnost vlasnika posebnih djelova

stambene zgrade, kao i zakljuĉenje ugovora.

***

Neprotivljenje izvodjenju radova, odnosno pasivno drţanje vlasnika

posebnog dijela zgrade ne moţe se smatrati kao saglasnost.

Iz obrazloţenja:

"Prije svega, radovi kojima je promijenjena namjena tavanskog prostora u

stambeni ne predstavljaju nuţne radove u smislu odredbe ĉlana 40 Zakona o etaţnoj

svojini, niti se na osnovu dopisa od 06.02.2006. godine, upućenog od strane pravnog

prethodnika tuţilje Odboru direktora tuţenog, moţe zakljuĉiti da je tuţeni bio u

saznanju za izvodjenje istih. Naime, u predmetnom dopisu nije navedena namjera

pretvaranja tavanskog prostora u stambeni, već se isti iskljuĉivo odnosi na

neophodnost radova sanacije krovne i medjuspratne konstrukcije i obezbjedjenju

polovine troškova za iste. Prema tome, tuţeni je mogao na osnovu navedenog

dopisa biti samo u saznanju za izvodjenje radova sanacije krovne i medjuspratne

konstrukcije, koji radovi u smislu odredbe ĉl. 40 Zakona o etaţnoj svojini

predstavljaju nuţne radove i koji su prema nalazu i mišljenju vještaka gradjevinske

struke bili neophodni za sigurnost predmetne stambene zgrade i uslove ţivljenja u

istoj.

Stoji ĉinjenica da je odredbom ĉlana 17 Zakona o etaţnoj svojini ("Sl. list

RCG", br. 71/04), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa

predvidjena mogućnost pretvaranja zajedniĉkih djelova zgrade u stan ali pod

uslovom, pored ostalog, da je Skupština vlasnika, saglasno odredbi ĉlana 28 alineja

10 istog zakona donijela takvu odluku, te da imalac prava nadogradnje i stambena

zgrada svoje medjusobne odnose uredjuju ugovorom. Prema tome, za promjenu

namjene tavanskih prostorija koje predstavljaju zajedniĉku nedjeljivu svojinu

vlasnika posebnih djelova zgrade u stan i sticanje posebnog vlasništva na istim bila

je potrebna pismena saglasnost tuţenog, kao vlasnika posebnog dijela predmetne

stambene zgrade, kao i zakljuĉenje ugovora, što je u konkretnom sluĉaju izostalo. To

što se tuţeni nije protivio izvodjenju radova, odnosno njegovo prasivno drţanje ne

moţe se tretirati kao saglasnost, kako to pogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi.

Takodje, ĉinjenica da stambeni prostor u potkrovlju ĉini jedinstvenu funkcionalnu

cjelinu sa stanom tuţilje je bez uticaja na drugaĉiju odluku. Jer, predmetni tavanski

prostor postao je sastavni dio tuţiljinog stana tek nakon što je tuţilja izvodjenjem

127

radova bez saglasnosti tuţenog promijenila namjenu istog u stambeni i povezala ga

sa svojim stanom.

Dakle, tuţilja je radove pretvaranja tavanskih prostorija u stambene izvodila

na svoj rizik, te po tom osnovu na tavanskim prostorijama ne moţe steći iskljuĉivo

pravo svojine, radi ĉega je niţestepene presude valjalo preinaĉiti i tuţbeni zahtjev za

utvrdjenje prava svojine na stambenom prostoru u potkrovlju odbiti kao neosnovan."


128

PRAVO KORIŠĆENJA NA STANU ZA SLUŢBENE POTREBE

(Ĉlan 32 stav 3 i ĉl. 33 Zakona o pravima i obavezama organa DPZ)

Na stanu za sluţbene potrebe ne moţe se steći stanarsko pravo, odnosno

pravo trajnog korišćenja.

Iz obrazloţenja:

"Polazeći od utvrdjenja prvostepenog suda da je predmetni objekat, na osnovu

odluke Savjeta OŠ "B. R", u Z, dat na korišćenje, kao sluţbeni stan, ocu tuţenog, O.

M, kao domaru te škole, te da isti shodno ĉlanu 13 stav 1 alineja 13 Zakona o

drţavnoj imovini predstavlja dobro od opšteg interesa kojim raspolaţe Crna Gora,

niţestpeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su, s pozivom na

odredbu ĉl. 112 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, usvojili tuţbeni

zahtjev.

Naime, odredbom ĉlana 32 stav 3 Zakona o pravima i obavezama organa

društveno politiĉkih zajednica, koji je bio u primjeni u vrijeme dodjele spornog

objekta na korišćenje ocu tuţenog, kao domaru, propisano je da se na stanu za

sluţbene potrebe ne moţe steći stanarsko pravo. Dakle, otac tuţenog na predmetnom

objektu nije stekao stanarsko pravo, odnosno pravo trajnog korišćenja istog, već mu

je predmetni objekat dat na privremeno korišćenje, kao radniku škole, vezano za

obavljanje poslova u školi, te je bio duţan da nakon odlaska u penziju isti oslobodi

(ĉl. 33 navedenog zakona). Prema tome, kako pravni prethodnik tuţenog na

spornom objektu nije stekao stanarsko pravo, to ni tuţenom ne moţe pripadati više

prava nego što je imao njenog pravni prethodnik.

Kod nepostojanja zakonskog osnova za korišćenje predmetnog objekta od

strane tuţenog, bez znaĉaja su navodi revizije kojima se ukazuje da niko od

penzionisanih radnika škole, odnosno potomaka pok. radnika škole nije iseljen iz

školskih objekata koji su im od strane OŠ "B. R", Z. - dati za stanovanje, te da je

mišljenje školskog odbora od 11.03.2011. godine da svi naslednici korisnika

drţavnih školskih objekata za stanovanje treba da ostanu u tim objektima jer nemaju

riješeno stambeno pitanje.

Isto tako, bez uticaja na drugaĉiju odluku u ovoj pravnoj stvari su navodi

revizije da je za istu pravnu stvar u postupku koji se vodi protiv M. M, iz Bijelog

Polja, presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju, P. br. 740/10 od 18.03.2011.

godine, odbijen tuţbeni zahtjev, jer presude niţestepenih sudova ne obavezuju ovaj

sud.

Kako predmetni objakat, kao stara zgrada škole, shodno odredbi ĉlana 13 stav

1 alineja 13 Zakona o drţavnoj imovini ("Sl. list CG", br. 21/09) predstavlja dobro

od opšteg interesa, kojim raspolaţe Crna Gora, a kod ĉinjenice da ne postoji zakoniti

osnov za korišćenje istog od strane tuţenog, to su ispunjeni zakonski uslovi za

pruţanje svojinsko pravne zaštite u smislu odredbe ĉl. 112 Zakona o osnovama

129

svojinsko pravnih odnosa, pa su niţestepeni sudovi pravilno odluĉili kada su usvojili

tuţbeni zahtjev."


130

RASPOLAGANJE ZALOGODAVCA ZALOŢENOM STVARI

NAKON ZAKLJUĈENJA UGOVORA O ZALOZI

I DOPUŠTENOST IZVRŠENJA

(Ĉlan 13 stav 2 taĉ. 1 i 2 i ĉl. 18 st. 4 Zakona o zalozi kao sredstvu

obezbjedjenja potraţivanja)

Prenosom prava svojine na predmetu zaloge u korist trećeg lica

zalogoprimĉeva prava ne prestaju, te je dopušteno izvršenje pljenidbom i

predajom u drţavinu zalogoprimcu kao izvršnom povjeriocu.

Iz obrazloţenja:

"Pravo zaloge moţe postojati na pokretnim stvarima, nepokretnostima i na

pravima, nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona i moţe se

ustanoviti predajom zaloţene stvari u drţavinu zalogoprimca ili registrovanjem bez

predaje stvari (registrovana zaloga) u skladu sa zakonom. Odredbom ĉl.1. st.2.

Zakona o zalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja, propisano je da ugovorne

zaloge na pokretnim stvarima zasnivaju se i proizvode pravno dejstvo prema trećim

licima na naĉin i pod uslovima utvrĊenim tim zakonom. Odredbom ĉl.13. st.1. istog

zakona propisano je da lice stiĉe pravo svojine na zaloţenoj stvari opterećeno

zalogom, ako nije drukĉije propisano ovim zakonom. Izuzeci za sticanje prava na

zaloţenoj stvari ne opterećeno zalogom, predviĊeni su u stavu 2. ĉl.13. i to: u

pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi pravo putem prodaje u uobiĉajenom

toku poslovanja, u skladu sa ĉl.14. tog zakona kojim je propisano šta se smatra

uobiĉajenim tokom poslovanja, i u pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi

zaloţenu stvar sa pisanom saglasnošću svih zalogoprimaca koji imaju ugovornu

zalogu na toj stvari.

Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da izvršenje

koje je odreĊeno na predlog tuţene kao povjerioca, protiv duţnika "L.-c." Berane,

nije nedopušteno zbog prelaska zaloţene stvari u svojinu i drţavinu tuţioca. Jer,

zalogodavac moţe sa zaloţenom stvari raspolagati nakon zakljuĉenja ugovora o

zalozi, na naĉin što moţe da je proda, optereti sluţbenošću ili drugom zalogom. Ovo

znaĉi da ako je zaloţena stvar prodata, kako je to u ovom sporu sluĉaj, novi vlasnik

stiĉe svojinu na stvari opterećeno zalogom, osim u sluĉajevima predviĊenim u stavu

2. taĉ.1. i 2. odredbe ĉl.13. Zakona o zalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja.

Takvim raspolaganjem koje je uslijedilo posle zasnivanja zaloţnog prava nije

prestala ugovorna zaloga shodno ĉl.18. st.4. istog zakona, niti mogu prestati

zalogoprimĉeva prava, kako se to bez osnova revizijom ukazuje. Ovo stoga što

tuţilac nije stekao svojinu na zaloţenoj stvari u pravnom poslu putem prodaje niti uz

pisanu saglasnost zalogoprimca - ĉl.13. st.2. taĉ.1. i 2. Zakona o zalozi kao sredstvu

obezbjeĊenja potraţivanja.

Imajući u vidu iznijeto, neosnovano se u reviziji ukazuje na pogrešnu

primjenu materijalnog prava iz odredbe ĉl.59. st.2. Zakona o svojinsko pravnim

131

odnosima od strane niţestepenih sudova, te na postojanje zakonitog osnova sticanja

svojine na predmetu zaloge i na savjesnost tuţioca kao sticaoca. Naime, materijalno

pravo na koje se revident poziva nije bilo u primjeni u vrijeme nastanka spornog

odnosa - zakljuĉenje ugovora o zalozi, a prestanak ugovorne zaloge za sluĉaj da

treće lice stekne pravo na zaloţenoj stvari propisan je ĉl.18. st.4. taĉ.3. Zakona o

zalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja. U konkretnom sluĉaju, tuţilac nije

kupio zaloţenu stvar na naĉin propisan odredbom ĉl.13. st.2. u vezi ĉl.14. Zakona o

zalozi kao sredstvu obezbjeĊenja potraţivanja, pa je svojinu na stvari-teretnom

vozilu stekao opterećeno zalogom. Tuţena kao povjerilac ima pravo u postupku

izvršenja traţiti predaju u drţavinu zaloţene stvari i od lica kod koga se ta stvar

nalazi, pa je pravilno stanovište niţestepenih sudova da izvršenje koje je odreĊeno

na zaloţenoj stvari nije nedopušteno, zbog ĉega su pravilno odbili tuţbeni zahtjev

kao neosnovan."


132

FAKTIĈKA EKSPROPRIJACIJA

(Ĉlan 33 stav 2 Zakona o gradjevinskom zemljištu)

Ranijem vlasniku zemljišta kojem je zemljište zauzeto saobraćajnicom

bez prethodnog postupka izuzimanja i odredjivanja naknade pripada pravo na

naknadu za to zemljište.

Iz obrazloţenja:

"U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrĊeno je da je

tuţilac upisan kao suvlasnik na 1/2 idealnog dijela nepokretnosti - kat. parcele

5124/1 iz lista nepokretnosti br.6305 KO Podgorica II koja je DUP-om Zabjelo B1,

kao planskim dokumentom obuhvaćena i urbanistiĉki razraĊena, tj. oznaĉena kao

saobraćajnica, te da je u pitanju gradsko gradjevinsko zemljšte. Nadalje je utvrdjeno

da je preko dijela navedene parcele tuţeni izgradio - asfaltirao saobraćajnicu duţine

166,70 m i širine 3m, ĉime je zauzeo površinu od 462 m2, a da izgradnji nije

prethodio postupak izuzimanja iz posjeda tuţioca i odredjena naknada.

Kod takvog utvrdjenja niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno

pravo kada su usvojili tuţbeni zahtjev i obavezali tuţenog da tuţiocu isplati naknadu

za zauzeto zemljšte shodno odredbi ĉl.33. st.2. Zakona o gradjevinskom zemljištu.

Ovo što je, tuţeni asfaltiranjem puta sporno zemljište priveo planiranoj namjeni

DUP-a Zabjelo B1, jer je za to bio utvrdjen javni interes, a da prethodno nije

proveden postupak izuzimanja iz posjeda tuţioca. Propuštanjem tuţenog da provede

takav postupak i u istom utvrdi naknadu tuţiocu za izuzeto zemljište, tuţilac je

opravdano ustao sa predmetnom tuţbom i traţio da se u postupku pred sudom odredi

naknada, koja je pravilno i potpuno utvrdjena što se i ne spori izjavljenom

revizijom."


133

NASLJEDNO PRAVO

134

SASTAV ZAOSTAVŠTINE

(Ĉlan 3 Zakona o nasljedjivanju)

Zaostavštinu ostavioca ne mogu ĉiniti nepokretnosti koje ostaviocu nijesu

pripadale u trenutku njegove smrti.

Iz obrazloţenja:

"Niţestepeni sudovi smatraju da u dio nepokretnosti koje ĉine zaostavštinu

ostavioca ulaze i nepokretnosti koje je ostavioĉev sin sada pok. B. kupio sredstvima

dobijenih od prodatih nepokretnosti koje su ĉinile zaostavštinu ostavioca.

Ovakvo stanovište niţestepenih sudova ne moţe se prihvatiti. Ovo zbog toga

što je zasnovano na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, odredbama iz ĉl.

3. Zakona o nasledjivanju propisano je da zaostavštinu ostavioca ĉine sva imovinska

prava podobna nasledjivanju, koja su ostaviocu pripadala u trenutku njegove smrti.

To znaĉi, da zaostavštinu pok. Dj. R. ne mogu ĉiniti nepokretnosti koje su kupljene

nakon njegove smrti sredstvima dobijenih prodajom dijela nepokretnosti njegovo

vlasništvo, dakle koje nijesu ostaviocu pripadale u trenutku njegove smrti. No, iz

spisa predmeta se ne moţe sa sigurnošću, bar od strane ovog suda, utvrditi koje su to

nekretnine kupljene sredstvima dobijenim prodajom odredjenih nepokretnosti, za

koje tuţilje tvrde a niţestepeni sudovi prihvataju da predstavljaju zaostavštinu pok.

Dj. R, tako da nema uslova za preinaĉenje (djelimiĉno) pobijane i prvostepene

presude, zbog ĉega je iste valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na

ponovno sudjenje."


135

ZAŠTITA PRAVA ZBOG POVREDE NUŢNOG DIJELA

(Ĉlan 34 u vezi ĉl. 26 Zakona o nasljedjivanju)

Zaštita prava zbog povrede nuţnog dijela ostvaruje se traţenjem

redukcije poklona u smislu ĉlana 34 u vezi ĉl. 26 Zakona o nasljedjivanju.

Iz obrazloţenja:

"Drugostepenom presudom je pravilno odluĉeno kada je preinaĉen dio

tuţbenog zahtjeva da se utvrdi da je djelimiĉno ništav ugovor o poklonu, koji je

zakljuĉen izmedju V. P. - P. kao poklonodavca, i V. M. i M. V. R, kao

poklonoprimca Ov.br.7279/91 od 31.05.1991.godine u dijelu kojim je poklonodavac

raspolagao sa 1/6 tih nepokretnosti. Ovo zbog toga, kako pravilno nalazi

drugostepeni sud, nije od odluĉnog znaĉaja u predmetnoj stvari i nema za posljedicu

ništavost ugovora o poklonu, jer se zaštita prava zbog povrede nuţnog dijela

ostvaruje traţenjem redukcije poklona u smislu ĉl.34 u vezi ĉl.26 Zakona o

nasljedjivanju."


136

USMENI TESTAMENT


Dopuštenost usmenog testamenta vezuje se za postojanje izuzetnih prilika

zbog kojih nije bilo moguće saĉiniti redovni oblik zavještanja.

***

Izuzetne prilike moraju da predstavljaju neotklonjivu smetnju za

sastavljenje pisanog testamenta, što upućuje na strogu ocjenu uslova za vaţnost

usmenog testamenta.

Iz obrazloţenja:

"Revizijom se neosnovano osporava pobijana i prvostepena presuda u

odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, polazeći od ĉinjenica utvrĊenih u prvostepenom postupku, koje je s

razlogom prihvatio i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili

materijalno pravo kada su odbili tuţbeni zahtjev kojim je traţeno da se utvrdi da je

pok.K. A, u bolnici u Beranama, izjavio svoju poslednju volju pred svjedocima M.

M. i M. M. i na taj naĉin raspolagao u korist tuţilje jednom polovinom svoje

imovine - kuće i dvorišta, te da se takva izjava smatra usmenim testamentom.

Prema odredbama ĉl.88. Zakona o nasleĊivanju, zavještalac moţe izjaviti

svoju poslednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usled izuzetnih prilika

nije u mogućnosti da saĉini pisani testament, a vaţnost usmenog testamenta prestaje

po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je saĉinjen. Iz navedenog

proizilazi da izuzetne prilike moraju da predstavljaju neotklonjivu smetnju za

sastavljanje pisanog testamenta, što upućuje na strogu ocjenu uslova za vaţnost

usmenog testamenta.

U konkretnom sluĉaju niţestepeni sudovi su pravilno ocijenili da se prema

okolnostima sluĉaja ne moţe smatrati da je pok.K. A. izjavio svoju poslednju volju

pred svjedocima, odnosno da je pred njima saĉinio usmeni testament. Dopuštenost

usmenog testamenta, kao posebnog oblika zavještaoĉeve izjave poslednje volje,

vezuje se uz postojanje izuzetnih prilika zbog kojih nije bilo moguće saĉiniti redovni

oblik zavještanja. Traţi se, dakle, ne samo da su postojale izuzetne prilike, bilo u

objektivnom bilo u subjektivnom smislu, nego da su one u konkretnom sluĉaju

sprijeĉile zavještaoca u saĉinjavanju pisanog testamenta.

Niţestepeni sudovi su, na temelju utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja, saglasno

navedenom zakonskom odreĊenju, pravilno našli da u konkretnom sluĉaju nijesu

postojale izuzetne prilike na strani zavještaoca - vrijeme, mjesto, starosna dob,

bolest, kada je zavještaoc dao izjavu (poslednju volju) usled kojih nije bilo

mogućnosti da napravi redovni pisani testament. Izjava na koju se tuţilja poziva kao

na izjavu poslednje volje je data u formi razgovora tokom posjete u bolnici, pa

137

pravilno ocjenjuju niţestepeni sudovi da se ne radi o usmenom testamentu. Na ovo

ukazuje i ĉinjenica da je ostavilac bio u mogućnosti da nakon izlaska iz bolnice

saĉini pisani testament, te da se ne radi o izuzetnim prilikama zbog kojih bi bio

sprijeĉen da takav testament saĉini, o ĉemu niţestepene presude sadrţe valjane i

dovoljne razloge, koji se bez osnova osporavaju u reviziji, zbog ĉega je u ovom

dijelu niţestepene presude valjalo potvrditi i reviziju odbiti kao neosnovanu."


138

NEPOSTOJANJE RAZLOGA ZA NIŠTAVOST UGOVORA

O DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU

(Ĉlan 117 Zakona o nasljedjivanju, u vezi sa ĉl. 103 ZOO)

Samo ako posumnja u sposobnost primaoca izdrţavanja za zakljuĉenje

ugovora o doţivotnom izdrţavanju sud će odrediti vještaĉenje po vještaku

medicinske struke.

Iz obrazloţenja:

"Tuţilac zasniva zahtjev na tome što je imovina koja je bila predmet ugovora

vlasništvo njegove majke R, tako da njegov otac sa istom nije mogao da raspolaţe.

Uz to, ugovor je manjkav, jer je ugovaraĉe morao pregledati vještak medicinske

struke.

Niţestepeni sudovi zakljuĉuju da ugovor o doţivotnom izdrţavanju nije ništav

u smislu odredbe ĉl. 103 ZOO sa razloga što je ugovaraĉa nije pregledao vještak

medicinske struke, jer je zakljuĉen u svemu prema odredbama ĉl. 117 Zakona o

nasledjivanju. U odnosu na to, da je primalac izdrţavaoca raspolagao tudjom stvari,

niţestepeni sudovi zakljuĉuju, da to ne povlaĉi za sobom ništavost ugovora u smislu

ĉl. 460 ZOO.

Po nalaţenju ovog suda, pravilno zakljuĉuju niţestpeni sudovi, da sporni

ugovor o doţivotnom izdrţavanju Ov.br. 106/78 od 31.01.1978.godine zakljuĉen

izmedju N. V. kao davaoca izdrţavanja nije ništav u smislu ĉl. 103. ZOO. Ovo s

razloga što shodno odredbi ĉl. 117 Zakona o nasledjivanju ("Sl.list RCG", br. 4/76)

koji je bio u primjeni u vrijeme zakljuĉenja ugovora, nije postojala obaveza suda da

angaţuje vještaka neuropsihijatra da vještaci psihiĉko stanje primaoca izdrţavanja,

već je to sudija utvrdjivao u razgovoru sa stranakma ugovornicama koliko su

razumni i svjesni obavljenog pravnog posla. Kako je u postupku kod niţestepenih

sudova utvrdjeno, da je ugovor o doţivotnom izdrţavanju, prilikom ovjere istog

proĉitan strankama i da su iste upoznate sa njegovim sadrţajem i znaĉenjem, to je

pravilan zakljuĉak niţestepenih sudova da taj ugovor zakljuĉen u smislu ĉl. 117.

Zakona o nasledjivanju.

Medjutim, kada je u pitanju isticanje tuţioca, da primalac izdrţavanja nije

mogao da raspolaţe sa tom imovinom jer se radi o imovini koja je bila vlasništvo

majke tuţioca (prve supruge primaoca izdrţavanja), niţestepeni sudovi ne daju

pravilne razloge, jer se nijesu mogli pozivati na odredbu ĉl. 460 ZOO, jer se ta

odredba odnosi na ugovor o kupoprodaji, a ne za ugovor o doţivotnom izdrţavanju."


139

OPOZIV NASLJEDNIĈKE IZJAVE


Izuzetno je moguće opozivanje ranije date nasljedniĉke izjave u situaciji

kada su nakon davanja te izjave nastupile nove ĉinjenice koje mijenjaju pravni

poloţaj davaoca izjave, a pod uslovom da su svi nasljednici pristali na izmjenu,

odnosno preinaĉenje ranije date nasljedniĉke izjave.

Iz obrazloţenja:

"Neosnovano se ukazuje revizijom da je pogrešan zakljuĉak niţestepenih

sudova, uz ukazivanje na nepozivost ranije date nasledniĉke izjave u postupku

raspravljanja zaostavštine iza smrti R. I. I. s pozivom na odredbu ĉl.136. st.1.

Zakona o nasledjivanju.

Ĉlanom 136. st.1. Zakona o nasledjivanju je propisano da se izjava o

odricanju od nasledja ili o primanju nasledja ne moţe opozvati.

S tim u vezi, za ukazati je revidentu, da nasledniĉka izjava po svojoj pravnoj

prirodi - predstavlja jednostrani akt njenog davaoca, koja se istina u naĉelu ne moţe

preinaĉiti, jer svako preinaĉenje nasledniĉke izjave predstavlja davanje nove izjave,

što u stvari predstavlja opozivanje ranije date nasledniĉke izjave. Medjutim,

izuzetno je moguće opozivanje ranije date nasledniĉke izjave u situaciji, kada su

nakon davanja te izjave nastupile nove ĉinjenice koje mijenjaju pravni poloţaj

davaoca izjave, a pod uslovom da su svi naslednici pristali na izmjenu odnosno

preinaĉenje ranije date nasledniĉke izajve.

Kod naprijed izloţenog a kod u postupku utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja da je

tuţilja nakon ranije date izjave (25.12.1992. godine), sa drugim naslednicima

postigla sporazum o diobi, na sudskom danu u Petrovcu dana 26.03.1993. godine, a

u postupku raspravljanja zaostavštine iza smrti R. I, R. M. i R. P, na osnovu kojeg se

saglasila da svoj nasledni dio, koji joj po Zakonu pripada, a po pravu predstavljanja

iza smrti majke ustupa, uz naknadu od 9.000 švajcarskih franaka i 100 DM, koji

iznos joj je na dan postizanja sporazuma o diobi i isplaćen, a koji sporazum je bio

izraz saglasne volje svih naslednika, to se s izloţenog moţe izvesti nesumnjiv

zakljuĉak da je tuţilja svoju ranije datu naslednikĉku izjavu preinaĉila, uz pristanak

svih naslednika. Dakle, ranije datu nasledniĉku izjavu je ista svojom voljom a uz

pristanak ostalikh naslednika navedenim sporazumom o diobi stavila van snage."


140

NASLJEDNIĈKA TUŢBA


Institut zastarjelosti prava na zaostavštinu primjenjuje se samo kod

nasljedniĉkih tuţbi izmedju lica koja se kao pretpostavljeni nasljednici istog

ostavioca spore o pravu na nasljedje.

Iz obrazloţenja:

"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca da se utvrdi da

nekretnine opisane u stavu prvom prvostepene presude predstavljaju vlasništvo

ostavioca pok. M. B, koje su bez pravnog osnova prešle u svojinu M. Z, a od

12.04.2006. godine ugovorom o poklonu na tuţene, zbog ĉega se zahtijeva utvrĊenje

ništavosti ugovora za taj dio nekretnina.

U konkretnoj stvari niţestepeni sudovi su ispustili iz vida da se institut

zastarjelosti prava zahtijevati zaostavštinu primjenjuje samo kod nasledniĉkih tuţbi

izmeĊu lica koja se kao pretpostavljeni naslednici istog ostavioca spore o pravu na

nasljeĊe. Nasljedniĉka tuţba uvijek pretpostavlja spor izmeĊu parniĉnih stranaka o

pravu na nasljeĊe, ili spor o jaĉem pravu nasljeĊa zaostavštine istog ostavioca.

Prema tome, u konkretnom sluĉaju se ne radi o parnici u kojoj se stranke

spore o nasljednom pravu i zahtjev tuţioca nije nasljedno pravni zahtjev, na koji

treba primijeniti propise o zastarjelosti prava zahtijevati zaostavštinu kao nasljednik

ostavioca, već se u suštini radi o svojinskoj tuţbi u smislu propisa Zakona o

osnovama svojinsko pravnih odnosa, jer je zahtjev usmjeren na utvrĊenju

zaostavštine. Dakle, radi se o tuţbi koja ne zastarijeva.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava od strane niţestepenih sudova,

nijesu utvrĊene odluĉne ĉinjenice u pogledu nekretnina koje su predstavljale

zaostavštinu ostavioca, kao ni ĉinjenice od kojih zavisi ocjena o tome da li su

nekretnine koje su predmet spora bile u svojini M. Z, odnosno da li je ona mogla

raspolagati istim i u kom dijelu."


141

NASLJEDNIĈKA ZAJEDNICA


Subjekt naslijedjene imovine su svi nasljednici zajedno, te svaki akt

raspolaganja mora biti izvršen od strane svih sanasljednika ili pak od strane

jednog ali na osnovu sporazuma i uz saglasnost ostalih sanasljednika.

Iz obrazloţenja:

"Ugovor o poklonu, koji je zakljuĉila prvotuţena sa drugotuţenom 1963.

godine, je apsolutno ništav, budući da je ista raspolagala i sa dijelom svoje dvije

maloljetne djece bez prethodno pribavljene saglasnosti od strane Organa

starateljstva, pa je sledstveno tome usvojio u cjelosti tuţbeni zahtjev - preciziran

izrekom prvostepene presude.

Drugostepeni sud je prihvatajući ĉinjeniĉno utvrdjenje prvostepenog suda,

izveo zakljuĉak da je prvotuţena mogla raspolagati samo sa svojim dijelom od 1/4

koji joj je pripadao posle smrti pravnog prethodnika njenog supruga - O. B, a ne i sa

dijelom njihove djece, pa je sledstveno tome našao da je ugovor o poklonu koji je

zakljuĉen izmedju prvo i drugotuţene 1963. godine djelimiĉno ništav, u dijelu kojim

je M. - raspolagala sa suvlasniĉkim dijelom tuţioca od 1/4. Sledstveno tome

drugostepeni sud je preinaĉio prvostepenu presudu, tako što je djelimiĉno usvojio

tujţbeni zathejv te utvrdio da je tuţilac vlasnik u dijelu od 1/4 spornih nekertnina, te

da je djelimiĉno ništav sporni ugovor o poklonu, u dijelu u kojem je prvotuţena

raspolagala sa suvlasniĉkim dijelom tuţioca - za 1/4.

Osnovano se revizijom tuţioca ukazuje da je pogrešan zakljuĉak

drugostepenog suda u dijelu koji se tiĉe djelimiĉne ništavosti ugovora o poklonu

Ov.br.1034/63 od 09.11.1963. godine. Jer, drugostepeni sud je izgubio iz vida da su

sporne nekrentine, koje su bile predmet ugovora o poklonu, u vrijeme raspolaganja

predstavljale zajedniĉku svojinu svih nasljednika sada pok. O. B. koji su se nalazili u

nasljedniĉkoj zajednici u smislu ĉl.148 i ĉl.149. tada vaţećeg Zakona o

nasljedjivanju ("Sluţbeni list FNRJ",br.20/55) koji se ima primjeniti shodno ĉl.242.

istog. Nasljedniĉka zajednica predstavlja zajednicu dobara, koja nastaje medju

nasljednicima na zajedniĉki nasljedjenoj imovini, koja je momentom smrti

ostavioca prešla na iste - sanasljednike. Subjekat nasljijedjene imovine su dakle

svi nasljednici zajedno, kao cjelina.

Iz citirane zakonske odredbe proizilazi da nasljedniĉkom zajednicom

upravljaju i raspolaţu svi nasljednici zajedno, bez mogućnosti samostalnog

raspolaganja pojedinim objektima i udjelima na ovoj imovini od strane pojedinog

sanasljednika. Znaĉi svaki akt raspolaganja mora biti izvršen od strane svih

sanasljednika ili pak, od strane jednog ali na osnovu sporazuma i uz saglasnost

ostalih sanasljednika. Dakle, kako je prvotuţena O. M, kao jedna od ĉetvoro

sanasljednika iza smrti O. B. 1963. godine raspolagala sa naslijedjenom imovinom,

bez saglasnosti ostalih sanasljednika odnosno bez saglasnosti Organa starateljstva za

142

sanasljednike - djecu, koja su u to vrijeme bila maloljetna, to je zakljuĉeni ugovor o

poklonu ništav u cjelosti u smislu ĉl.103. ZOO-a, kako je to pravilno a nasuprot

zakljuĉku drugostepenog suda zakljuĉio prvostepeni sud.

Kod naprijed navedenog neosnovani su navodi revizije trećetuţene da je

sporni ugovor pravno valjan, uz isticanje da je isti bio izraz slobodne volje

ugovornih strana.

Imajući u vidu naprijed navedeno reviziju tuţioca je u tom dijelu valjalo

usvojiti i presudu drugostepenog suda, u tom dijelu preinaĉiti, a reviziju trećetuţene

odbiti, kao neosnovanu.

Neosnovano se ukazuje revizijom tuţioca da je isti iskljuĉivi vlasnik spornih

nekretnina. Jer, istom kako je to pravilno zakljuĉio drugostepeni sud pripada pravo

svojina na 1/4 dijela spornih nekretnina a po osnovu nasljedja iza smrti O. B, budući

da se kao nasljednici na spornoj imovini pojavljuju još supruga i dvoje djece pok. O.

B. - prvotuţena i umješaĉi na strani tuţioca."


143

RJEŠENJE O NASLJEDJIVANJU

(Ĉlan 139 Zakona o vanparniĉnom postupku)

Rješenje o nasljedjivanju ima deklarativno a ne konstitutivno dejstvo i

vezuje stranke samo u pogledu odluke o pravu na nasljedje.

Iz obrazloţenja:

"Prije svega, ne moţe se prihvatiti pravni zakljuĉak prvostepenog suda da je

tuţeni pravo svojine stekao na osnovu odluke drţavnog organa - rješenja o

nasljedjivanju. Rješenje o nasljedjivanju ima deklarativno, a ne konstitutivno dejstvo

i vezuje stranke samo u pogledu odluke o pravu na nasljedje, a stranke, kao i treća

lica mogu u parnici isticati zahtjeve koji se zasnivaju na pravu svojine nezavisnom

od nasljedja. S druge strane, ne moţe se prihvatiti ni zakljuĉivanje drugostepenog

suda da je bez znaĉaja ĉinjenica što se tuţilja od aprila 1998. godine nalazi u posjedu

stana.

Naime, tuţilja je u toku prvostepenog postupka isticala i dokazala da je

zakljuĉila ugovor o kupoprodaji - otkupu stana, da je platila kupoprodajnu cijenu i

da je u posjedu stana od aprila mjeseca 1998. godine, kao i da je otac tuţenog

raspolagao stanom tako što je isti prodao NBJ Zavodu za obraĉun i plaćanje -

Glavnoj filijali Podgorica. Te ĉinjenice obavezivale su prvostepeni sud, da, osim

pravnog posla kao osnova sticanja, raspravi i pitanje da li su ispunjeni uslovi za

sticanje prava svojine na osnovu odrţaja. Naime i kada tuţilja kao osnov sticanja

prava svojine nije navela odrţaj, sud nije vezan pravnim osnovom oznaĉenim u

tuţbi, pa je ovlašćen i po drugom osnovu odluĉiti o tuţbenom zahtjevu ako ĉinjenice

na kojima je tuţbeni zahtjev zasnovan, kao i utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje upućuje na

takav zakljuĉak."


144

PORODIĈNO PRAVO

145

UREDJENJE LIĈNIH KONTAKATA RODITELJA I DJETETA

(Ĉl. 5, 79, 80 i ĉlana 357 Porodiĉnog zakona)

Prilikom uredjenja naĉina odrţavanja liĉnih odnosa roditelja sa djetetom

sud je duţan da se uvijek rukovodi najboljim interesom djeteta i prije nego što

donese odluku o vršenju roditeljskog prava duţan je zatraţiti nalaz i struĉno

mišljenje organa starateljstva.

Iz obrazloţenja:

"Po ocijeni ovog suda pravilno je odluĉio drugostepeni sud kada je pobijanim

dijelom svoje presude odbio ţalbu tuţilje u dijelu kojim je pobijan dio prvostepene

presude o uredjenju naĉina odrţavanja liĉnih odnosa tuţenog sa mldb. djetetom

stranaka - ćerkom M. Ovo iz razloga što je odrţavanje liĉnih odnosa tuţenog sa

mldb. djetetom uredjeno saglasno predloţenom i datom mišljenju struĉnog tima

nadleţnog organa starateljstva - JU Centra za socijalni rad Opština Berane i

Andrijevica br. 01-3811/1 od 21.12.2010. godine, pri ĉemu su i navedeni organ

starateljstva i sud rukovodjeni iskljuĉivo obezbjedjivanjem najboljih interesa djeteta,

saglasno zahtjevima odredaba ĉl. 5, 79, 80 i 357 Porodiĉnog zakona Crne Gore

Stoga ne stoje navodi revizije da su prilikom donošenja prvostepene i

drugostepene presude u navedenom dijelu niţestepeni sudovi povrijedili odredbe

ĉlana 9 stav 3 Konvencije o pravima djeteta ("Sl. list SFRJ - Medjunarodni ugovori",

br. 15/90) kao ni odredbe ĉl. 5 i ĉl. 357 Porodiĉnog zakona CG. I po ocjeni ovog

suda, uredjenjem odrţavanja liĉnih odnosa tuţenog kao oca mldb. M. sa

imenovanom na naĉin kako je to u konkretnom sluĉaju uĉino prvostepeni sud, a što

je pravilno prihvatio i drugostepeni sud ostvareni su propisani zakonski zahtjevi -

najbolja zaštita interesa malodobnog djeteta, dok na odluku suda u ovom dijelu nije

uticala emocionalna vezanost tuţenog prema mldb. djetetu, kako se to neosnovano

revizijom ukazuje."

(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 851/11 od 04.10.2011. godine)

146

IZDRŢAVANJE MALODOBNE DJECE

(Ĉl. 272, 273 i 274 Porodiĉnog zakona)

Trenutna nezaposlenost ne moţe osloboditi roditelja obaveze izdrţavanja

djece, ukoliko je isti radno sposoban.

Iz obrazloţenja:

"Ne stoje navodi revizije u vezi pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, prilikom odluĉivanja o izdrţavanju i odreĊivanju visine doprinosa za

izdrţavanje mldb. djece stranaka niţestepeni sudovi su imali u vidu odredbe ĉl.272,

ĉl.273 i ĉl.274. Porodiĉnog zakona i utvrdili su sve ĉinjenice relevantne za pravilnu

primjenu istih odredbi. Te ĉinjenice meĊu strankama nisu ni sporne. Revizijom, kao

i ţalbom, naglašava se da je tuţeni nezaposlen, da je i on izdrţavano lice i da ţivi od

majĉine penzije, a ukazuje se i da je narušenog zdravlja, te da u takvoj situaciji nije

u mogućnosti da uĉestvuje novĉanim doprinosom u izdrţavanju svojih sinova. Ove

navode niţestepeni sudovi su cijenili prilikom odluĉivanja o izdrţavanju. Pravilno

drugostepeni sud nalazi, kod ĉinjenice da je tuţeni radno sposoban, da trenutna

nezaposlenost ne moţe ga osloboditi obaveze izdrţavanja djece. Tuţeni je duţan je

da na sve moguće dozvoljene naĉine (radom i van radnog odnosa) obezbjeĊuje

potrebna sredstva kojim će doprinositi izdrţavanju svoje djece. Pravilno je

drugostepeni sud postupio i kad, shodno ĉl.365. st.1. ZPP-a, nije cijenio dokaz o

bolesti tuţenog jer je isti dostavljen tek uz ţalbu."


147

IZMJENA ODLUKE O IZDRŢAVANJU DJECE

(Ĉlan 280 Porodiĉnog zakona)

Zaposlenost zakonskog zastupnika mldb. tuţenih i ostvarivanje zarade u

mjeseĉnom iznosu od 416 € predstavlja bitno izmijenjenu okolnost koja

opravdava zahtjev lica koje je duţno da daje izdrţavanje da se snizi

izdrţavanje dosudjeno ranijom odlukom suda.

Iz obrazloţenja:

"U postupku pred prvostepenim sudom je utvrĊeno da je tuţilac po

pravosnaţnoj presudi, Gţ.br.356/06 od 04.10.2006. godine obavezan da plaća

mjeseĉni iznos izdrţavanja maloljetnim tuţenima od 250,00 €, poĉev od 09.07.2003.

godine pa ubuduće. Tuţilac je u ovom sporu traţio smanjenje obaveze izdrţavanja

poĉev od podnošenja tuţbe.

Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrĊenja prvostepenog suda, koje je s razlogom

prihvatio i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno

pravo kada su djelimiĉno usvojili tuţbeni zahtjev tako što su doprinos tuţioca

izdrţavanju tuţenih smanjili i isti odredili u mjeseĉnom iznosu od 150,00 €, kako to

proizilazi iz izreke prvostepene presude, ĉime je izmijenjena pravosnaţna presuda

Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ.br.356/06 od 04.10.2006. godine. U konkretnom

sluĉaju, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da su ispunjeni uslovi iz odredbe

ĉl.280. Porodiĉnog zakona da se na zahtjev tuţioca, kao lica koje je duţno da daje

izdrţavanje, snizi izdrţavanje dosuĊeno ranijom odlukom suda. Pri tom, o

promijenjenim okolnostima na osnovu kojih je donijeta odluka o doprinosu

izdrţavanja tuţenih u obrazloţenju pobijane i prvostepene presude dati su dovoljni i

jasni razlozi, a posebno u pogledu mogućnosti tuţioca da ispunjava ranije utvrĊenu

obavezu izdrţavanja, potreba tuţenih i svih okolnosti koje su se izmijenile u periodu

nakon utvrĊivanja dosadašnje obaveze izdrţavanja po pravosnaţnoj presudi.

Niţestepeni sudovi pravilno nalaze da je bitno izmijenjena okolnost što je zakonska

zastupnica tuţenih sada u radnom odnosu i ostvaruje zaradu u mjeseĉnom iznosu od

416,78 €, dok je u vrijeme kada je izdrţavanje odreĊeno ranijom odlukom ista bila

nezaposlena.

Nasuprot revizijskim navodima tuţenih, niţestepeni sudovi su pravilno

cijenili ĉinjenice i dokaze u pogledu materijalnih prilika tuţioca kao lica koje je

duţno da izdrţava tuţene i zakonske zastupnice, uzimajući u obzir sva njihova

primanja i stvarne mogućnosti da stiĉu zaradu, njihove sopstvene potrebe i zakonske

obaveze izdrţavanja koje imaju. S druge strane, od strane niţestepenih sudova

pravilno su cijenjene ĉinjenice u pogledu sposobnosti tuţioca za rad i njegovog

zdravstvenog stanja, te njegove mogućnosti da daje izdrţavanje tuţenima. Sem toga,

pravilno su cijenjene potrebe tuţenih kao izdrţavanih lica u smislu odredbe ĉl.273.

st.2. Porodiĉnog zakona, zbog ĉega je, po mišljenju ovog suda, pravilan zakljuĉak

148

niţestepenih sudova da su izmijenjene okolnosti koje su u postupku utvrĊene

dovoljne da se ranije dosuĊeni iznos izdrţavanja smanji."


149

IMOVINA BRAĈNIH DRUGOVA

(Ĉl. 288 Porodiĉnog zakona)

Davanje supruţnicima na korišćenje stana od strane roditelja jednog

braĉnog druga ne moţe se tumaĉiti poklonom braĉnoj zajednici, bez postojanja

ugovora u pisanoj formi.

Iz obrazloţenja:

"Pogrešno zakljuĉuje drugostepeni sud da se u konkretnom sluĉaju radi o

poklonu braĉnoj zajednici, odnosno braĉnim drugovima, te polazeći od toga pogrešno

utvrdjuje da je tuţilja stekla 1/2 idealnog dijela stana.

Ovo zbog toga što prema stanju u spisima proizilazi da je drugotuţena vlasnik

spornog stana, a da je pravo svojine na istom stekla osnovom kupoprodajnog ugovora

zakljuĉenog sa ranijim vlasnikom, Š. S, ovjerenog kod nadleţnog suda pod Ov.br.

417/99 od 14.01.1999.godine i upisom kod nadleţnog upravnog organa. Ovaj

kupoprodajni ugovor je na pravnoj snazi i proizvodi pravno dejstvo, a njegovu valjanost

niko nije dovodio u sumnju, niti u ovoj, niti u posebnoj parnici.

Prema tome, drugotuţena ima valjan pravni osnov za sticanje prava svojine

(saĉinjen kupoprodajni ugovor u pisanoj formi i ovjeren od strane suda), koji je

istovremeno i osnov za upis njenog prava svojine, kako to pravilno zakljuĉuje

prvostepeni sud.

Sa druge strane, da bi ugovor o poklonu proizvodio pravno dejstvo, pored

saglasnosti volja, mora biti zakljuĉen u pisanoj formi i ovjeren od strane suda. Ovo vaţi

u svakom sluĉaju, bez izuzetka, pa i u sluĉaju ako braĉni drugovi ili ĉlanovi porodiĉne

zajednice, jedni drugima poklanjaju nepokretnu imovinu.

U konkretnom sluĉaju, i pod predpostavkom da se radilo o poklonu bivšim

braĉnim drugovima (tuţilji i prvotuţenom) u nedostatku pisane forme i ovjere ugovora

od strane suda, takav ugovor ne bi proizvodio pravno dejstvo, što se revizijama tuţenih

osnovano ukazuje.

S tim u vezi, pravno je neutemeljen zakljuĉak drugostepenog suda da je time što

je tuţilji i prvotuţenom vlasnik omogućio korišćenje predmetnog stana, stan dat na

poklon, u vlasništvo, kao supruţnicima. Naime, da bi se uopšte moglo govoriti o

poklonu stana, kao nepokretnosti, manifestovana volja poklonodavca mora biti

potvrdjena pisanom formom ugovora i ovjerom kod suda, a što je u konkretnom sluĉaju

izostalo. Bez postojanja ugovora u pisanoj formi, sud ne moţe tumaĉiti poklonom, kao

pravnim osnovom za sticanje prava svojine, ĉinjeniĉno utvrdjenje da je sporni stan dat

tuţilji i prvotuţenom (supruţnicima) na korišćenje.

Sporni stan ni po jednom pravnom osnovu ne moţe predstavljati zajedniĉku

svojinu tuţilje i prvotuţenog, kao bivših braĉnih drugova. Ovo zbog toga što ga braĉni

drugovi nijesu stekli radom u toku trajanja braĉne zajednice, u smislu odredbe ĉlana

288. Porodiĉnog zakona, što tuţilja i prvotuţeni nijesu ni isticali u toku postupka, niti

150

predstavlja poklon braĉnim drugovima od strane roditelja prvotuţenog, iz prethodno

navedenih razloga."


151

IMOVINA STEĈENA U TOKU TRAJANJA BRAĈNE ZAJEDNICE

(Ĉlan 288 u vezi sa ĉl. 294 Porodiĉnog zakona)

Dodatna zarada jednog braĉnog druga ostvarena tokom privremenog

rada u inostranstvu za vrijeme trajanja braka predstavlja zajedniĉku imovinu

braĉnih drugova sa jednakim doprinosom.

Iz obrazloţenja:

"Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrdjenja pred drugostepenim sudom, pravilno je

taj sud primijenio materijalno pravo kada je svojom presudom preinaĉio prvostepenu

presudu i utvrdio da tuţilji po osnovu sticanja u braĉnoj zajednici pripada 1/2

novĉanih sredstava koja su se vodila kao štedni ulog tuţenog na deviznoj štednoj

knjiţici kod Ljubljanske banke u Prištini, što iznosi 15.371,26 eura, uz obavezu

isplate.

Procjenjujući okolnosti koje su od znaĉaja za sticanje u braĉnoj zajednici - da

su stranke bile u braku od 1982.godine do 2007.godine, u kome su dobili troje sada

punoljetne djece; da su ţivjele u porodiĉnom domaćinstvu koje je posjedovalo štoĉni

fond, gdje je tuţilja kao nezaposleno lice podizala i vaspitavala djecu, obavljala

kućne i poljoprivredne radove, a tuţeni radio u školskom centru Plav, gdje je

svakomjeseĉno ostvarivao zaradu i dodatnu zaradu tokom privremenog rada u

Americi, pri ljetnim posjetama braći; da sporna novĉana sredstva potiĉu od

1989.godine, kada je tuţeni u navedenu banku uloţio 18.000 $ i 6.500 DEM,

pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da navedena novĉana sredstva predstavljaju

imovinu stranaka steĉenu u toku trajanja braĉne zajednice. Pretpostavka je da su

udjeli braĉnih drugova u zajedniĉkoj imovini jednaki, a tuţeni nije dokazao da je

njegov doprinos u sticanju zajedniĉke imovine veći, pa je drugostepeni sud pravilno

zakljuĉio da je doprinos stranaka jednak, što je u skladu sa odredbama ĉl. 288 i 294.

Porodiĉnog zakona Crne Gore."


152

OTKUP STANA U TOKU BRAKA

- ZAJEDNIĈKA IMOVINA SUPRUŢNIKA -


Kada je u toku braka, braĉni drug koji je ugovorni nosilac stanarskog

prava zakljuĉio ugovor o otkupu stana, otkupljeni stan ulazi u reţim zajedniĉke

imovine supruţnika.

Iz obrazloţenja:

"Procjenjujući okolnosti koje su od znaĉaja za sticanje u braĉnoj zajednici

pravilno su niţestepeni sudovi, s pozivom na odredbu ĉl. 288 Porodiĉnog zakona,

zakljuĉili da sporni stan predstavlja zajedniĉku imovinu tuţilje i drugotuţenog

steĉenu tokom trajanja braĉne zajednice i to sa jednakim doprinosom, te sledstveno

tome utvrdili pravo tuţilje kao suvlasnika na 1/2 idealnog dijela. Naime, kako je do

otkupa stana došlo u toku trajanja braĉne zajednice tuţilje i drugotuţenog, to

otkupljeni stan ulazi u reţim zajedniĉke imovine. Zakljuĉenjem ugovora o otkupu

stana od strane jednog braĉnog druga, drugi nije povrijedjen u svom imovinskom

pravu, jer je stan postao zajedniĉka imovina braĉnih drugova, pa tuţilji pripada

pravo (kako u toku, tako i poslije razvoda braka) na utvrdjenje svog udjela u

sticanju.

Pri tome, nije od znaĉaja što je drugotuţeni godinu dana prije zakljuĉenja

braka sa tuţiljom dobio stan na korišćenje sa svojstvom nosioca stanarskog prava i

što je njegov brat u ugovoru o korišćenju stana bio evidentiran kao ĉlan njegovog

porodiĉnog domaćinstva. Ovo zbog toga što u smislu tada vaţećeg Zakona o

stambenim odnosima, drugi braĉni drug postaje sunosilac stanarskog prava na tom

stanu. Stanarsko pravo na stanu nije imovinsko pravo, pa se nije moglo ni otudjiti, ni

naslijediti, ni opteretiti, tako da se ne moţe smatrati da je stan steĉen prije

zakljuĉenja braka kao imovina, već je relevantno za to sticanje zakljuĉenje ugovora

o otkupu stana. Dakle, stanarsko pravo ne predstavlja steĉenu imovinu, već ono

predstavlja pravo trajnog korišćenja stana i pravo uĉešća u upravljanju stambenim

zgradama. Njegova transformacija u stvarno pravo izvršena je tek otkupom stana, pa

otkupljeni stan predstavlja zajedniĉku imovinu braĉnih drugova, bez obzira kada je

dobijen na korišćenje. Predpostavka je da su udjeli supruţnika u zajedniĉkoj imovini

jednaki, jer nijesu dokazali veće udjele. To, u sluĉaju drugotuţenog ne moţe biti

ĉinjenica da je stan dobio na korišćenje godinu prije zakljuĉenja braka, niti što je

njegov brat bio upisan kao korisnik (mada to faktiĉki nije bio). Jer, veći udio jednog

supruţnika u sticanju zajedniĉke imovine zavisi od njihovih stvarnih prihoda,

vodjenja poslova u domaćinstvu, pomoći jednog supruţnika drugom i drugih

okolnosti od znaĉaja za odrţavanje ili uvećanje zajedniĉke imovine."


153

DORPINOS U STICANJU BRAĈNE IMOVINE


Ne moţe se smatrati da je uvećan doprinos jednog braĉnog druga u

sticanju braĉne imovine, ako je istom od strane njegove porodice ustupljeno

pravo korišćenja zemljišta u svrhu izgradnje porodiĉne stambene zgrade sa

namjerom da isti sebi i svojoj porodici riješi stambeno pitanje.

Iz obrazloţenja:

"Prema stanju u spisima proizilazi da su parniĉari bili u braku u periodu od

1975. do 1993. godine, kada je brak razveden, a da u braku imaju troje djece. Medju

parniĉarima nije bilo sporno da su sporni objekti sagradjeni za vrijeme trajanja

njihovog braka. U postupku kod prvostepenog suda utvrdjeno je da je tuţilja bila u

radnom odnosu kod Preduzeća "B.", Herceg Novi u periodu od 10.06.1974. do

31.01.1984. godine Takodje je utvrdjeno da se tuţeni bavi ugostiteljskom

djelatnošću od 1984. godine, te da su objekti sagradjeni na zemljištu na kojem su

majka i sestra tuţenog imali priznato prvenstveno pravo korišćenja osnovom

njihovog prethodnika pok. B. B, kao ranijeg vlasnika ovog, sada nacionalizovanog

gradjevinskog neizgradjenog zemljišta. Majka tuţenog K. i sestra Lj. odrekle su se

svog prvenstvenog prava korišćenja i isto ustupile tuţenom radi izgradnje porodiĉne

stambene zgrade bez naknade. Postupajući po zahtjevu tuţenog (u kojem je

navedeno da na taj naĉin - gradnjom na predmetnom zemljištu tuţeni ţeli da

obezbijedi sebi i porodici stambeno pitanje), rješenjem Sekretarijata za gradjevinske

i komunalne poslove SO Herceg Novi, br. 04-UP/1-2332/79 od 29.10.1979. godine

tuţenom je prenijeto navedeno pravo, te su na ovom zemljištu sagradjeni sporni

objekti.

Polazeći od navedenog utvrdjenja prvostepenog suda, pravilno je zakljuĉio

drugostepeni sud da se ima smatrati da je preĉe pravo gradnje u konkretnom sluĉaju

ustupljeno parniĉarima kao braĉnim drugovima, za rješavanje potrebe njihove

porodice, te da se ulaganjem ovog prava ne moţe smatrati da je uvećan doprinos

tuţenog u sticanju predmetne imovine, kao braĉne tekovine, da bi osnovom istog

ostvario svojinsko pravo u većem obimu od tuţilje. Inaĉe, u pobijanoj presudi

drugostepeni sud je o svemu potrebnom dao pravilne i potpune razloge koje prihvata

i ovaj sud i na iste upućuje revidenta.

Ovaj sud je cijenio revizijske navode kojima se ukazuje na znaĉaj i karakter

ustupljenog prava gradnje tuţenom od strane njegove majke i sestre, pa nalazi da se

istima ne dovodi u pitanje pravilnost izvedenog pravnog zakljuĉka i odluke

drugostepenog suda. Ovo iz razloga što se u konkretnom sluĉaju radi o prenošenju

prvenstvenog prava korišćenja predmetnog zemljišta u svrhu izgradnje porodiĉne

stambene zgrade, što podrazumijeva namjeru nosilaca prava da isto ustupaju

parniĉarima kao supruţnicima u tom momentu, za rješavanje potreba njihove

porodice, a bez uticaja ja na ovakav zakljuĉak sudaa to što je rješenjem nadleţnog

154

upravnog organa kao nosilac ustupljanog prava naveden tuţeni, kao jedan od

supruţnika."


155

RASPOLAGANJE ZAJEDNIĈKOM IMOVINOM

OD STRANE JEDNOG BRAĈNOG DRUGA


Aktivno uĉestvovanje u pregovorima koji su prethodili prodaji stana

upućuju na zakljuĉak da je postojala saglasnost braĉnog druga za prodaju

stana, te to što saglasnost nije data u pismenoj formi nije od znaĉaja, pa ugovor

o prodaji tog stana koji je zakljuĉio drugi braĉni drug nije ništav pravni posao.

Iz obrazloţenja:

"Zahtjev da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora tuţilac je zasnovao na

ĉinjenici da prvotuţena nije mogla bez njegove saglasnosti raspolagati sa stanom

(predmet ugovora), koji predstavlja njihovu zajedniĉku imovinu steĉenu u braku,

zbog ĉega je suprotan odredbi ĉl 283. Porodiĉnog zakona koji je bio u primjeni i

apsolutno ništav u smislu odredbe ĉl. 103.st.1. tada vaţećeg ZOO.

Polazeći od utvrdjenja da je prvotuţena na osnovu ugovora Ov.br.

31924/2005 od 16.12.2005.godine, predmetni stan prodala druogtuţenoj uz

saglasnost tuţioca, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da ugovor nije protivan

prinudnim propisima - odredbi ĉl. 283 PZ CG i ne predstavlja ništav pravni posao u

smislu odredbe ĉl. 103 st.1. ZOO, te sljedstveno tome odbili tuţbeni zahtjev kao

neosnovan.

Neosnovano se revizijom ukazuje da tuţilac nije dao saglasnost da se zakljuĉi

predmetni ugovor, a imajući u vidu da je gluvonijema osoba, jer rezultat dokaznog

postupka upućuje na nesumnjiv zakljuĉak da je postojala saglasnost iskazana

konkludentnim radnjama. Naime, tuţilac je aktivno uĉestvovao u pregovorima koji

su prethodili prodaji jer je, zajedno sa prvotuţenom, Agenciji Krstaš dao ponudu za

prodaju, pokazivao stan, bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora kada se upoznao

sa njegovom sadrţinom proĉitavši ga, nakon ĉega je liĉno predao kljuĉ od ulaznih

vrata suprugu drugotuţene. To što saglasnost nije data u pismenoj formi nije od

znaĉaja, jer za istu nije propisana posebna forma ni ranijim ni sadašnjim Porodiĉnim

zakonom, na ĉije odredbe se tuţilac pogrešno poziva, kao ni ĉinjenica da Agencija

Krstaš prilikom pregovaranja tuţiocu nije angaţovala tumaĉa za gluvonijeme osobe,

obzirom da takva obaveza Agencije prema njemu nije postojala, kako to pravilno

nalaze niţestepeni sudovi."


156

UDIO U STICANJU BRAĈNE TEKOVINE


Kad se utvrdjuje udio u sticanju braĉne tekovine onda je mjerodavna

vrijednost steĉene imovine koju je imala u vrijeme sticanja, a ne u vrijeme

presudjenja.

***

Vlasniĉki udio jednog braĉnog druga na objektu moţe se utvrdjivati

samo prema stepenu izgradjenosti i vrijednosti objekta do trajanja zajedniĉkog

ţivota.

Iz obrazloţenja:

"Prvostepenom presudom usvojen je tuţbeni zahtjev i utvrdjeno da je tuţilja

po osnovu sticanja "kako u braĉnoj tako i u vanbraĉnoj zajednici" sa tuţenim

suvlasnik u dijelu od 1/2 nepokretnosti bliţe oznaĉene u izreci navedene presude.

Zakljuĉak osnovanosti tuţbenog zahtjeva prvostepeni sud zasniva na utvrdjenju da

je "tuţilja svojim radom doprinijela uvećanju zajedniĉke imovine na naĉin što je

pomagala tuţenom u pogledu podizanja kredita, ĉuvanje djece, ishrani, radu u

domaćinstvu i porodici". Ove razloge prihvata i drugostepeni sud, s tim što detaljnije

analizira dokaze provedene pred prvostepenim sudom, i zakljuĉuje da su stranke

ţivjele zajedno do razvoda braka 10.01.2001. godine, da je tuţilja "u vrijeme trajanja

zajednice ţivota sa tuţenim ostvarivala redovna primanja i da joj, shodno tome,

pripada pravo na 1/2 sporne nepokretnosti". MeĊutim, u dokaznom postupku izvršen

je uvid u "rješenje povodom separacije" od 11.04.1994. godine, donijeto od strane

nadleţnog organa Danske, kojim je zvaniĉno prestala zajednica ţivota braĉnih

drugova - tuţilje i tuţenog, a izvršen je uvid i u "rješenje povodom razvoda braka"

od 10.01.2001. godine, donijeto od istog organa, u kojem je konstatovano da je

"zajedniĉka imovina podijeljena". Ove dokaze niţestepeni sudovi ne cijene, odnosno

cijene ali površno. Tako, drugostepeni sud navodi da je rješenjem o separaciji

malodobna djeca stranaka pripala tuţilji, a tuţilac istim rješenjem obavezan na

plaćanje alimentacije koja je iznosila po jednom djetetu oko 150 DM. Nije jasno,

ako je tuţeni plaćao alimentaciju, kako je tuţilja ĉuvanjem i izdrţavanjem djece

doprinijela sticanju predmetne nepokretnosti.

Tuţilja, saslušana u svojstvu stranke, je pored ostalog istakla "da je tuţeni kod

nje pozajmljivao novac za izgradnju kuće, da je sa tuţenim faktiĉki ţivjela

odvojeno, ona sa djecom a on sam i da im novĉanik nije bio zajedniĉki". I tuţeni,

takodje saslušan u svojstvu stranke, je naveo da je od 1994. godine bio "samostalan

u pogledu finansija". Iskaze stranaka, u ovom dijelu, niţestepeni sudovi isto tako ne

cijene. Pozajmljivanjem novca tuţenom za izgradnju kuće, tuţilja nije mogla steći

vlasniĉka prava na istoj, pa su i razlozi niţestepenih presuda, u tom dijelu,

protivrjeĉni sadrţini provedenih dokaza-iskaza stranaka.

157

Sudovi zakljuĉak o osnovanosti tuţbenog zahtjeva zasnivaju i na iskazu

svjedoka J. L, sina stranaka, medjutim, ovaj svjedok je u vrijeme kupovine placa

(1996. godina) i poĉetak izgradnje kuće (1997. godina) imao tri, odnosno ĉetiri

godine i njemu nijesu mogle biti poznate ĉinjenice od kojih je sredstava kupljeno

zemljište i gradjeni predmetni objekti.

Ni "za utvrdjenje" da je zajedniĉka imovina stranaka steĉena u toku trajanja

"kako braĉne tako i vanbraĉne zajednice" niţestepene presude ne sadrţe razloge u

kojem periodu je imovina steĉena u toku trajanja braĉne, a u kojem vanbraĉne

zajednice.

Ĉinjenica da je tuţilja bila ţirant tuţenom kod podizanja kredita, suprotno

nalaţenju drugostepenog suda, ne moţe biti dokaz o sticanju zajedniĉke imovine.

Konaĉno, izgradjenost objekata, za koje je utvrdio da predstavljaju zajedniĉku

imovinu stranaka, prvostepeni sud je utvrdio putem vještaka gradjevinske struke, a

na osnovu uvidjaja lica mjesta od 10.05.2007. godine. Ako je zajednica ţivota

prestala 2002. godine, kako tvrdi tuţilja, vlasniĉki udio tuţene u kući mogao se

utvrdjivati samo prema stepenu izgradjenosti i vrijednosti objekata do trajanja

zajedniĉkog ţivota stranaka. Razlozi drugostepene presude da je kuća "do prestanka

zajedniĉkog ţivota stranaka uradjena u stanju kao i sada", i da je ova ĉinjenica

nesporna, nema utemeljenje u sadrţini provedenih dokaza, jer ni na osnovu jednog

dokaza ta ĉinjenica nije utvrdjena, niti uĉinjena nespornom.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti nedostatke ukazane ovim

rješenjem. Cijeniće sve provedene dokaze i za svoju odluku dati potrebne razloge.

Ukoliko utvrdi da su sporne nepokretnosti kupljene, odnosno sagradjene, u toku

trajanja zajednice ţivota, sredstvima steĉenim zajedniĉkim radom, nuţno je utvrditi

do kada je ta zajednica ţivota trajala i koliki je stepen izgradjenosti i vrijednosti

predmetnih objekata bio u momentu prestanka te zajednice jer, kad se utvrdjuje udio

u sticanju braĉne tekovine onda je mjerodavna vrijednost steĉene imovine koju je

imala u vrijeme sticanja a ne u vrijeme presudjenja (ili uvidjaja lica mjesta)."

(Rješenje Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 722/11 od 23.11.2011. godine)

158

IMOVINSKI ODNOSI U VANBRAĈNOJ ZAJEDNICI


Ukoliko vanbraĉni drugovi ne vode jedno domaćinstvo, odnosno ako ne

ĉine jednu ekonomsku zajednicu, oni ne ĉine vanbraĉnu zajednicu u kojoj se

moţe sticati zajedniĉka imovina.

Iz obrazloţenja:

"Pravilno je drugostepeni sud postupio kad je odluĉio na izreĉeni naĉin. Jer,

zajednica izmedju tuţilje i sada pok. N. R. prije zakljuĉenja braka nije imala

karakter vanbraĉne zajednice. Naime, izmedju ovih lica nije postojala ekonomska

zajednica, odnosno oni nijesu ĉinili jedno domaćinstvo. Ukoliko vanbraĉni drugovi

ne vode jedno domaćinstvo, odnosno ako ne ĉine jednu ekonomsku zajednicu, oni

ne ĉine vanbraĉnu zajednicu u kojoj se moţe sticati zajedniĉka imovina. Vanbraĉna

zajednica ne postoji ako muškarac i ţena neuspostave zajednicu ţivota, ako ne ĉine

jedno domaćinstvo. Pri ĉinjenici da tuţilja i sada pok. R., zbog neriješenog

stambenog pitanja nijesu mogli stanovati zajedno cijelo vrijeme, tako da se ne moţe

smatrati da i pored toga postoji kvalifikovana i kontinuirana zajednica a samim tim i

vanbraĉna zajednica. Bez zajedniĉkog domaćinstva i kontinuirane zajednice ţivota

bez obzira na društvene uticaje bilo koje vrste, vanbraĉna zajednica nema svoje

realno postojanje, tako da se konkretnan odnos u oznaĉenom vremenskom periodu

moţe definisati kao stabilna i ozbilja emotivna veza izmedju tuţilje i pok. R.

Drugostepeni sud, slijedom toga pravilno nalazi da zbog nepostojanja

kvalitetne vanbraĉne zajednice koja bi se mogla izjednaĉiti sa braĉnom u pogledu

sticanja imovine, koja imovina je sva steĉena prije zakljuĉenja braka (plac površine

502m2 kupljen zajedno sa bratom 1969.godine na kojem zemljištu je sada pok. R.

izgradio kuću do "stepena mogućnosti stanovanja" prije zakljuĉenja braka), tako da

ne ulazi ni u reţim braĉne imovine. Kasnija ulaganja i od strane tuţilje ĉinjena su u

cilju poboljšanja uslova stanovanja - ţivljenja, tako da odredjena ulaganja ne vode

sticanju prava svojine na odredjenim nepokretnostima."

(Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 785 od 19.10.2011. godine)

159

STICANJE IMOVINE U PORODIĈNOJ ZAJEDNICI


Ţivot u istom domaćinstvu sa rodjakom za vrijeme gradnje kuće nije

dovoljno za zakljuĉak da se radi o zajedniĉkom privredjivanju i sticanju u

porodiĉnoj zajednici.

Iz obrazloţenja:

"Svoj zahtjev za utvrdjenje vlasništva na 1/2 predmetne nepokretnosti tuţilja

je temeljila na sticanju u porodiĉnoj zajednici sa pok. P. M, biv. iz Prĉnja, u periodu

od 1966/67 godine do njegove smrti 1977.godine.

Polazeći od pravnih pravila imovinskog prava, ocjenjujući karakter odnosa

zajednice tuţilje i pok. M., pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da tuţilja nije

dokazala da njihova zajednica predstavlja porodiĉnu zajednicu iz koje su

zajedniĉkim radom ili na osnovu sporazuma stekli spornu stambenu zgradu, o ĉemu

su u svojim presudama dali valjane i jasne razloge na koje se revidnet upućuje.

Neosnovano se u reviziji tvrdi da nesporni navodi stranaka i izvedeni dokazi

upućuju na zakljuĉak da je zajednica tuţilje i sada pok. M. imalo sve karakteristike

potpune porodiĉne zajednice u kojoj su zajedniĉki privredjivali, a tokom koje je

sagradjena sporna stambena zgrada.

Naime, u postupku je utvrdjeno da je tokom 1966 ili 1967 godine M. doveo

kod sebe tuţilju - svoju rodjaku sa sela koja je ţivjela sa ocem i sestrom, zaposlio je

u svojoj kafani i uredno osigurao, da je radila i u njegovom domaćinstvu s obzirom

da nije bio oţenjen, gdje je imala smještaj i hranu, te je dobijala novac za liĉne

potrebe. U to vrijeme je M. imao u vlasništvu plac i staru kuću kupljenu prodajom

imovine u Vojvodini, u kojoj su stanovali i gdje je obavljao ugostiteljsku djelatnost.

Potom je tuţilja radila kod RO "J." u Perastu, jer je M. zbog bolesti kafanu dao u

zakup, po kom osnovu je ostvarivao prihode, uz invalidsku penziju, da bi se tuţilja

ponovo zaposlila u toj kafani kao konobar i brinula se o njemu. Gradnja sporne kuće

je zapoĉeta 1971/72 (na istom placu iza stare kuće), a završena je 1975 godine, u

koje vrijeme je stara kuća izdavana turistima, a tuţilja je nakon izgradnje izvela

odredjene radove u vidu popravki krova, zamjene stolarije i dr. radova koji su imali

karakter adaptacijonih radova za odrţavanje kuće. Utvrdjeno je i to da je M. za

ţivota ostavio izjavu posljednju volje - testament, kojim je svu svoju imovinu

ostavio svom sestriću V. koji je u medjuvremenu preminuo, a ĉiji pravni sljedbenici

su tuţene.

Prema tome, pravilno su sudovi zakljuĉili da zajedniĉki ţivot tuţilje sa sada

pok. P. M. ne predstavlja takvu porodiĉnu zajednicu u kojoj je tuţilja zajedno sa

njim gradila spornu kuću, odnosno da je gradjena za njih oboje u sporazumu sa M.

Na to ne upućuju ni iskazi svjedoka na koje se tuţilja pozvala, a koji su

uglavnom potvrdili nesporne navode stranaka o zajedniĉkom ţivljenju tuţilje sa

imenovanim srodnikom i njihovim dobrim odnosima, li se iz njih ne moţe zakljuĉiti

160

da je postojala ekonomska zajednica u kojoj su ovi zajedno gradili i namjera gradnje

za oboje. Naprotiv, na osnovu ponašanja uĉesnika zajednice i njihove mogućnosti za

gradnju, te izriĉito iznijete namjere M. da svu svoju imovinu ostavi sada pok.

sestriću, upućuje na suprotan zakljuĉak. Ĉinjenica da je tuţilja ţivjela sa M. u istom

domaćinstvu za vrijeme gradnje sporne kuće nije dovoljno za zakljuĉak da se radi o

porodiĉnoj zajednici, pri ĉemu odnosi, naĉin ţivljenja, rada i sticanja u toj zajednici

navode na drugaĉiji zakljuĉak. Ovo tim prije što pok. M. nije rodjeni stric tuţilje, da

bi se eventualno kroz bliţi stepen srodstva moglo zakljuĉiti da cilj uspostavljanja

ove zajednice nije samo pomaganje tuţilji da izgradi ţivot u boljim uslovima, već

zajedniĉko privredjivanje i stvaranje."


161

PREDLOG ZA SPORAZUMNI RAZVOD BRAKA

(Ĉlan 322 stav 2 Porodiĉnog zakona)

Ako jedan braĉni drug podnese tuţbu za razvod braka, a drugi

najkasnije do zakljuĉenja glavne rasprave izriĉito izjavi da ne osporava

osnovanost tuţbenog zahtjeva, smatraće se da su braĉni drugovi podnijeli

predlog za sporazumni razvod braka.

Iz obrazloţenja:

"Stoji ĉinjenica da je predmetni postupak pokrenut tuţbom supruţnika M, a

da je sud nakon datog izjašnjenja po tuţbi tuţene S. konstatovao na roĉištu od

24.09.2010. godine da se tuţba radi razvoda braka u konkretnom sluĉaju ima

smatrati sporazumnim predlogom za razvod braka, pa je dalji postupak sproveden i

okonĉan u cjelosti kao postupak po sporazumnom predlogu za razvod braka.

Odredbom ĉlana 322 stav 2 Porodiĉnog zakona odredjeno je ako jedan braĉni

drug podnese tuţbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zakljuĉenja glavne

rasprave izriĉito izjavi da ne osporava osnovanost tuţbenog zahtjeva, smatraće se da

su braĉni drugovi podnijeli predlog za sporazumni razvod braka. Polazeći od

navedenog utvrdjenja i datog izjašnjenja jednog od uĉesnika zapoĉetog spora

pravilno je postupio prvostepeni sud kada je prihvatio da se predmetni postupak

nastavi i sprovede kao da je sporazumno pokrenut od strane oba predlagaĉa, što

proizilazi i iz odredbe ĉl. 322 Porodiĉnog zakona, a koje rezonovanje je pravilno

prihvatio i drugostepeni sud."


162

POSTUPAK U SPOROVIMA ZA IZDRŢAVANJE

(Ĉlan 365 u vezi sa ĉl. 272 - 281 Porodiĉnog zakona)

U braĉnim sporovima o ĉuvanju i vaspitavanju djece sud po sluţbenoj

duţnosti odluĉuje o izdrţavanju mldb. djece.

***

R J E Š E NJ E

Ukida se presuda Višeg suda u Podgorici, Gţ.br. 4678/11-10 od

23.09.2011.godine i presuda Osnovnog suda u Nikšiću, P.br. 506/10 od

24.06.2011.godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.


Presudom Višeg suda u Podgorici, Gţ.br. 4678/11-10 od 23.09.2011.godine,

odbijena je ţalba tuţioca kao neosnovana i porvrdjena presuda Osnovnog suda u

Nikšiću, P.br. 506/10 od 24.06.2011.godine, kojom je odluĉeno:

"Mldb. kćerka parniĉnih stranaka N. A, povjerava se na odgoj, brigu i staranje

tuţenoj - majci M. J.

Majka M. J, će samostalno vršiti roditeljsko pravo a o pitanjima koja bitno

utiĉu na ţivot djeteta, mldb. A. rodjene __.__.____.godine, roditelji će odluĉivati

zajedniĉki i sporazumno.

Liĉne odnose sa ocem, mldb. A. će odrţavati tako što će je otac, N. J.

posjećivati svakog vikenda (jedan dan vikenda) od 10 do 18 ĉasova u N, dok mldb.

A. navrši tri godine.

Nakon što mldb. A. navrši tri godine, kontakt sa ocem, N. J. odvijaće se

svakog drugog vikenda od petka od 18 ĉasova do nedjelje do 19 ĉasova, polovinu

zimskog i ljetnjeg raspusta (dva puta po petnaest dana) kao i svaki drugi drţavni i

vjerski praznik - Boţić, prvomajske praznike i Dan drţavnosti dok će se majkom

provoditi novogodišnje praznike, vaskrs i Dan nezavisnosti.

Duţan je tuţilac naknaditi troškove spora tuţenoj u iznosu od 675,00 eura u

roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Protiv drugostepene presude tuţilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog

bitne povrede odredaba parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaţe da se pobijana presuda preinaĉi i tuţbeni zahtjev usvoji.

163

U odgovoru na reviziju tuţena je u cjelosti osporila navode revizije predlaţući

da je ovaj sud odbije kao neosnovanu.

Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu

ĉl. 401. ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.

Naime, predmet tuţbe u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca kome će od

roditelja mldb. ćerka stranaka A. biti povjerena na odgoj, brigu i staranje, ko će

vršiti roditeljsko pravo kao u uredjenje modela vidjenja drugog roditelja sa mldb.

djetetom.

Prilikom odluĉivanja u ovoj pravnoj stvari, niţestepeni sudovi gube iz vida

odredbu ĉl. 365 Porodiĉnog zakona, kojom je propisano da u braĉnim sporovima o

ĉuvanju i vaspitavanju djece sud po sluţbenoj duţnosti odluĉuje o izdrţavanju

malodobne djece.

Dakle, imajući u vidu, da je u konkretnom sluĉaju odluĉivano kome će od

roditelja malodobna kćerka stranaka A. biti povjerena na odgoj, brigu i staranje, to je

prvostepeni sud morao, bez obzira da li je takav zahtjev bio postavljen, po sluţbenoj

duţnosti odluĉiti i o izdrţavanju malodobne A. Pri tome, sud nije vazan granicama

tuţbenog zathjeva za izdrţavanje, kako to propisuje odredba ĉl. 367. istog zakona.

Stoga, imajući u vidu da niţestepeni sudovi nijesu cijenili odredbe ĉl. 365

Porodiĉnog zakona, a što su bili duţni po sluţbenoj duţnosti, to je niţestepene

presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe na koje se

ukazuje ovim rješenjem i u skladu sa istim će postupiti. U tom pravcu će odluĉiti o

zahtjevu za izdrţavanje malodobne A, ukoliko isti postavi preko zakonskog

zastupnika, a ukoliko isti ne postavi, o takvom zahtjevu će odluĉiti po sluţbenoj

duţnosti shodno citiranoj odredbi Porodiĉnog zakona. Prilikom odluĉivanja o visini

doprinosa za izdrţavanje sud će cijeniti odredbe ĉl. 272-281 Porodiĉnog zakona.

Tek, kada postupi na izloţeni naĉin, prvostepeni sud će biti u mogućnosti da donese

pravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Sa izloţenog, a u smislu ĉl. 410.st.2. ZPP, odluĉeno je kao u izreci.

(Rješenje Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 1031/11 od 13.12.2011. godine)

164

GRADJANSKO PROCESNO PRAVO

165

POVREDA NAĈELA NEPOSREDNOSTI

(Ĉlan 5 ZPP)

Povrijedjeno je naĉelo neposrednosti ako je drugostepeni sud bez

odrţavanja rasprave ocijenio dokaze koji su izvedeni pred prvostepenim sudom

ili uopšte nijesu cijenjeni i na osnovu takve ocjene dokaza izveo ĉinjeniĉne i

pravne zakljuĉke.

Iz obrazloţenja:

"Proizilazi da drugostepeni sud presudu ne zasniva ni na jednom dokazu koje

je prvostepeni sud ocijenio kao bitne, i na njima zasnovao svoju presudu, a kao

relevantan je ocijenio dokaz koji je prvostepeni sud ocijenio nebitnim, pa su

poĉinjene bitne povrede odredaba parniĉnog postupka iz ĉl.367. st.1. u vezi ĉl.5. i

st.2. taĉ.15. ZPP-a, na koje se ukazuje revizijom.

Naime, drugostepeni sud nije mogao bez odrţavanja rasprave da ocjenjuje

dokaze koji su izvedeni pred prvostepenim sudom, ili uopšte nijesu cijenjeni i na

osnovu takve ocjene izvodi ĉinjeniĉne i pravne zakljuĉke, jer bi na taj naĉin

povrijedio naĉelo neposrednosti iz ĉl.5. ZPP-a. Drugostepeni sud je ovlašćen na

svojoj raspravi da ponovi dokaze koji su izvedeni pred prvostepenim sudom i izvrši

korekciju u ĉinjeniĉnom stanju koje je prvostepeni sud utvrdio na osnovu pogrešne

ocjene izvedenih dokaza. Stoga su i razlozi na kojima drugostepeni sud temelji svoju

odluku nejasni i protivurjeĉni izvedenim dokazima."


166

NADLEŢNOST SUDA U SPOROVIMA

SA MEDJUNARODNIM ELEMENTOM

(Ĉlan 29 ZPP u vezi sa ĉl. 54 Zakona o rješavanju sukoba

zakona sa propisima drugih zemalja)

U imovinsko pravnom sporu u kojem kao stranke uĉestvuju domaće i

strano pravno lice nadleţnost domaćeg suda postoji ako se na njegovoj teritoriji

nalazi imovina tuţenog ili predmet koji se tuţbom traţi.

Iz obrazloţenja:

"Polazeći od toga da se sjedište tuţenog, kao osnivaĉa nalazi u Vranju, na

teritoriji Republike Srbije niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je za rješavanje

predmetnog spora nadleţan strani a ne domaći sud. Sledstveno tome, a s pozivom na

odredbu ĉl.19. st.3. ZPP-a, isti su se oglasili nenadleţnim ukinuli sve sprovedene

radnje i tuţbu u ovoj pravnoj stvari odbacili, pritom nalazeći da u konkertnom nije

bilo mjesta za primjenu ĉl.63. ZPP-a.

Medjutim, osnovano se ukazuje revizijom da je neprihvatljiv izloţeni

zakljuĉak niţestepenih sudova.

Naime, niţestepeni sudovi su po nalaţenju ovog suda prilikom odluĉivanja

izgubili iz vida da se u konkretnom radi o sporu sa medjunarodnim elementom, s

obzirom da se radi o imovinsko-pravnom sporu, u kojem kao stranke uĉestvuje

domaće i strano pravno lice. S tim u vezi za ukazati je da je nadleţnost suda u

sporovima sa medjunarodnim elementom regulisana odredbom ĉl.29. ZPP-a a u vezi

ĉl.54. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, kojom je

propisano da u sporovima o imovinsko-pravnim zahtjevima nadleţnost domaćeg

suda postoji ako se na njegovoj teritoriji nalazi imovina tuţenog ili predmet koji se

tuţbom traţi."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 89/11 od 28.09.2011. godine)

167

UTVRDJIVANJE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA

(Ĉl. 31 i 37 ZPP)

U sporu za utvrdjenje prava svojine, vrijednost predmeta spora,

oznaĉena u tuţbi, moţe se mijenjati samo na pripremnom roĉištu ili na prvom

roĉištu za glavnu raspravu ako postoji prigovor tuţenog ili ako sud sam

posumnja u oznaĉenu vrijednost spora.

Iz obrazloţenja:

"Nema znaĉaja ĉinjenica što je prvostepeni sud sam u presudi oznaĉio

vrijednost spora od 10.500,00 eura. Prije svega, za to nije bilo razloga kod ĉinjenice

da je tuţilac vrijednost predmeta spora oznaĉio u tuţbi. Samo u sluĉaju ako tuţilac u

tuţbi nije oznaĉio vrijednost predmeta spora ili ako je oznaĉena vrijednost oĉigledno

suviše visoka ili suviše nisko oznaĉena sud će po sluţbenoj duţnosti ili po prigovoru

tuţenog najkasnije na pripremnom roĉištu, a ako pripremno roĉište nije odrţano

onda na glavnoj raspravi prije poĉetka raspravljanja na pogodan i brz naĉin utvrditi

odnosno provjeriti vrijednost oznaĉene taĉnosti. Dakle, vrijednost predmeta spora

oznaĉen u tuţbi moţe se mijenjati samo na pripremnom roĉištu ili na prvom roĉištu

za glavnu raspravu ako postoji prigovor tuţenog ili ako sud sam posumnja u

oznaĉenu vrijednost predmeta spora. Kako se u konkretnom sluĉaju nije dovedena u

sumnju oznaĉena vrijednost predmeta spora, to prvostepeni sud nije mogao istu

mijenjati, posebno ne po svom nahodjenju prilikom donošenja svoje presude."


168

NEDOZVOLJENOST PREDLOGA ZA RJEŠAVANJE

SUKOBA NADLEŢNOSTI

(Ĉlan 25 ZPP)

***

R J E Š E NJ E

Predlog za rješavanje sukoba nadleţnosti se odbacuje kao nedozvoljen.


Osnovni sud u Podgorici svojim dopisom od 27.10.2011.godine, dostavio je

ovom sudu spise predmeta P.br.4508/11, radi donošenja odluke povodom sukoba

nadleţnosti izmedju toga suda i Višeg suda u Podgorici.

Iz predmetnih spisa proizilazi da je nakon ukidanja niţestepenih presuda od

strane Vrhovnog suda prvostepeni sud ponovo odluĉio presudom P.br.5144/10 od

13.05.2011. godine, koju je Viši sud u Podgorici ukinuo presudom, Gţ.br.3995/10

od 07.10.2010. godine.

Polazeći od ĉinjenice da je prvostepena presuda već dva puta bila ukidana

prvostepeni sud s pozivom na odredbe ĉl.375. st.3. Zakona o parniĉnom postupku

smatra da nije stvarno nadleţan da postupa u ovoj pravnoj stvari, već da je stvarno

nadleţan Viši sud u Podgorici.

Odredbom ĉl.25. Zakona o parniĉnom postupku je propisano da ako sud kome

je predmet ustupljen kao nadleţnom smatra da je nadleţan sud koji mu je predmet

ustupio ili neki drugi sud, dostaviće u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da

riješi sukob nadleţnosti.

Polazeći od naprijed citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda predlog

za rješavanje sukoba nadleţnosti je nedozvoljen.

Naime, u konkretnom sluĉaju Viši sud u Podgorici se nije oglasio stvarno

nenadleţnim i spise dostavio prvostepenom sudu na rješavanje, već je isti odluĉio po

ţalbi i ukinuo prvostepenu presudu i spise vratio prvostepenom sudu na ponovno

sudjenje. Donošenjem odluke po ţalbi iscrpljena je mogućnost da drugostepeni sud

ponovo odluĉuje po istoj, iako je shodno odredbi ĉl.375. st.3. ZPP drugostepeni sud

bio duţan da odrţi glavnu raspravu i donese presudu, obzirom da je prvostepena

presuda već dva puta bila ukidana.

169

Imajući prednje u vidu proizilazi da se nijesu stekli uslovi za donošenje

odluke po izjavljenom predlogu radi ĉega je isti valjalo odbaciti kao nedozvoljen i

spise vratiti prvostepenom sudu da nastavi postupak.

Sa izloţenog, odluĉeno je kao u izreci.

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 77/11 od 13.12.2011. godine)

170

SUKOB NADLEŢNOSTI

(Ĉlan 26 stav 1 taĉka 5 Zakona o sudovima

u vezi sa ĉl. 73 st. 3 Zakona o izvršnom postupku)

Za odluĉivanje o predlogu za izvršenje na pokretnim stvarima u kojem

nije navedeno gdje se stvari nalaze, mjesno je nadleţan sud na ĉijem podruĉju

se nalazi prebivalište ili boravište izvršnog duţnika.

Iz obrazloţenja:

"Predlog za izvršenje podnio je Osnovni sud u Bijelom Polju, koji je donio

rješenje o izvršenju I.br.20/11 od 21.01.2011. godine. U postupku sprovodjenja

izvršenja, duţnik nije nadjen na navedenoj adresi i sluţbeno lice je konstatovalo da

isti ţivi i radi u Baru. Nakon toga Osnovni sud u Bijelom Polju se oglasio mjesno

nenadleţnim za odluĉivanje o predlogu i za sprovodjenje izvršenja rješenja

I.br.20/11 od 06.06.2011. godine i predmet ustupio Osnovnom sudu u Baru,

navodeći razlog to što je "prebivalište - boravište izvršnog duţnika u Baru", kako je

navedeno u rješenju.

U konkretnom sluĉaju Osnovni sud u Bijelom Polju je odluĉio o predlogu i

donio rješenje o izvršenju, koji nije stavio van snage pa je dakle isto punovaţno i

dalja faza izvršnog postupka je sprovodjenje odredjenog izvršenja. U predlogu je

navedeno sredstvo i predmet izvršenja, naplata novĉanog potraţivanja, popisom,

procjenom i prodajom pokretnih stvari duţnika, ali ne i mjesto gdje su stvari pa je

mjesno nadleţan sud na ĉijem se podruĉju nalazi prebivalište ili boravište izvršnog

duţnika (ĉl.73. st.1. ZIP-a).

Izvršni povjerilac moţe rješenje o izvršenju podnijeti svakom stvarno

nadleţnom sudu na ĉijem podruĉju se nalaze pokretne stvari izvršnog duţnika, s

predlogom da taj sud sprovede izvršenje (ĉl.73. st.3. ZIP-a).

Kako je prebivalište izvršnog duţnika na teritoriji Osnovnog suda u Bijelom

Polju, to će taj sud preduzeti potrebne radnje u cilju sprovodjenja odredjenog

izvršenja, zbog ĉega je odluĉeno kao u izreci ovog rješenja."


171

DELEGACIJA MJESNE NADLEŢNOSTI

(Ĉlan 66 ZPP)

U postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti obavezno je saslušanje

lica prema kojima se postupak vodi, kao i pregled istih od strane vještaka

medicinske struke, te okolnost da je lice prema kojem je pokrenut postupak za

oduzimanje poslovne sposobnosti trajno smješteno u Podgorici - JU Zavod

"Komanski most" predstavlja vaţan razlog koji opravdava delegaciju mjesne

nadleţnosti.

Iz obrazloţenja:

"Osnovni sud u Kolašinu, uz dopis od 16.09.2011.godine, dostavio je ovom

sudu spise predmeta Rs.br. 28/11, sa predlogom da se u navedenom predmetu odredi

da postupa drugi stvarno nadleţan sud.

Kao razlog za delegaciju u predlogu se navodi da je lice prema kojem je

pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti trajno smješteno u JU Zavod

"Komanski Most" u Podgorici, te da će se postupak iz tog razloga lakše sprovesti

pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Po razmotrenju predmetnih spisa ovaj sud je našao da je predlog za delegaciju

nadleţnosti osnovan.

Odredbom ĉl. 66 Zakona o parniĉnom postupku, propisano je da Vrhovni sud

moţe na predlog stranke ili nadleţnog suda odrediti da u pojedinom predmetu

postupa drugi stvarno nadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovesti

postupak ili za to postoje drugi vaţni razlozi.

Po ocjeni ovog suda, okolnost da je lice prema kojem je pokrenut postupak za

oduzimanje poslovne sposobnosti trajno smješteno u Podgorici - JU Zavod

"Komanski Most", predstavlja vaţan razlog koji opravdava delegaciju mjesne

nadleţnosti. Jer, u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti obavezno je

saslušanje lica prema kojima se postupak vodi, kao i pregled istih od strane vještaka

medicinske struke, te će se na ovaj naĉin smanjiti troškovi i ubrzati raspravljanje u

ovoj pravnoj stvari, a samim tim oĉigledno postupak lakše sprovesti."


172

NEOSNOVANOST PREDLOGA

ZA DELEGACIJU MJESNE NADLEŢNOSTI

(Ĉlan 66 ZPP)

Privredni sud ne moţe biti stranka u postupku, a to što kao organ tuţene

Crne Gore postupa u predmetu po tuţbi lica koje je bilo angaţovano kao

steĉajni upravnik u postupku koji je vodio, ne predstavlja valjan razlog za

delegaciju u smislu ĉlana 66 ZPP.

Iz obrazloţenja:

"Privredni sud u Podgorici je dostavio ovom sudu predmetne spise uz predlog

da se u skladu sa ĉl. 26.st.1.taĉ.4. Zakona o sudovima, umjesto tog suda u ovoj

pravnoj stvari odredi da postupka drugi stvarno nadleţni sud. Kao razlog za

delegaciju navodi okolnost što je tuţena u ovom sporu Crna Gora, a predmet

tuţbenog zahtjeva isplata naknade tuţiocu za angaţovanje koje je imao kao steĉajni

upravnik, u steĉajnom postupku koji je vodio Privredni sud u Podgorici.

Predlog nije osnovan.

Odredbom ĉl. 66. ZPP, propisano je da Vrhovni sud moţe, na predlog stranke

ili nadleţnog suda, odrediti da u pojedinim predmetima postupa drugi stvarno

nadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to

postoje drugi vaţni razlozi.

Po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne predstavlja valjan razlog u smislu

odredbe ĉl. 66. ZPP, da bi se usvojio predlog za delegaciju. Jer Privredni sud nije,

niti moţe biti stranka u postupku, a to što kao organ tuţene Crne Gore postupa u

predmetu po tuţbi lica koje je bilo angaţovano kao seĉajni upravnik u postupku koji

je vodio, ne dovodi u pitanje njegovu nepristrasnost u radu."


173

NEPOSTOJANJE USLOVA ZA POVLAĈENJE TUŢBE

(Ĉlan 106 stav 3 ZPP)

Nijesu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o povlaĉenju tuţbe iz

razloga što punomoćnik tuţioca nije istu ispravio i dopunio u ostavljenom roku,

ako tuţba nije imala takve nedostatke zbog kojih sud nije mogao postupati.

Iz obrazloţenja:

"Prema stanju u spisima, tuţilac je predmetnom tuţbom postavio zahtjev da se

tuţeni solidarno obaveţu da mu na ime naknade materijalne štete, za period od dana

penzionisanja do presudjenja, isplate iznos od 11.000,00 eura. Uz tuţbu nijesu

priloţeni dokazi ali je priloţeno punomoćje kojim je tuţilac ovlastio adv. V. Ţ, da ga

zastupa pred prvostepenim sudom, a koje je uredno potpisano.

Prvostepeni sud je s pozivom na odredbu ĉl. 106 u vezi ĉl. 187.st.1. u vezi ĉl.

103 ZPP, vratio tuţbu punomoćniku tuţioca radi dopune, s nalogom da u roku od 8

dana dostavi predloţeni dokaz - rješenje RF PIO Podgorica kojim je tuţiocu priznato

pravo na penziju, da precizira za koji period potraţuje materijalnu štetu i da priloţi

ovjereno punomoćje za zastupanje - ne sadrţi pravilnu oznaku predmeta i peĉat

punomoćnika.

Iz razloga prvostepenog rješenja, koje je drugostepeni sud potvrdio i odbio

ţalbu tuţioca, proizilazi da se tuţba smatra povuĉenom u smislu ĉl. 106.st.3. ZPP,

zbog toga što tuţilac u ostavljenom roku nije vratio ispravljenu, odnosno dopunjenu

tuţbu.

Medjutim, po mišljenju ovog suda, nijesu bili ispunjeni uslovi da se u smislu

ĉl. 106. st.3. i 4. ZPP, donese rješenje da se tuţba smatra povuĉenom, ĉime je

poĉinjena bitna povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉll 367.st.2.taĉ.9. ZPP, jer

tuţiocu nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, na koju povredu se osnovano

ukazuje.

Naime, kod priloţenog punomoćja koje je potpisao tuţilac i naveo stranke ne

postoji njegova obaveza da dostavi punomoćje sa taĉnom naznakom poslovne

oznake spora i snabdjeveno peĉatom advokata. Uz to, tuţilac je u tuţbi naveo

ĉinjenice na kojima zasniva svoj zahtjev i predloţio neke dokaze, te opredijelio

period za koji traţi naknadu štete - od penzionisanja do presudjenja. To što nije

dostavio dokaze nije oenemogućavalo sud da postupa po tuţbi, na što upućuje

odredba ĉl. 286.st.1. ZPP, prema kojoj stranke najkasnije na pripremnom roĉištu

mogu da iznesu sve ĉinjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predloţe sve

dokaze koje treba izvesti u toku postupka, te na roĉištu donesu sve isprave i

predmete koje ţele upotrijebiti kao dokaz."


174

PRAVNE PRETPOSTAVKE ZA PODNOŠENJE TUŢBE ZA UTVRDJENJE


Zahtjev koji se odnosi na utvrdjenje ĉinjenice da naknada za zemljište

nije isplaćena ne moţe biti predmet deklarativne tuţbe u smislu ĉlana 188 stav

1 ZPP.

Iz obrazloţenja:

"Kod provedenog upravnog postupka samo rješenje o izuzimanju nije moglo

posluţiti kao osnov za utvrdjenje ko je bio vlasnik sporne imovine u vrijeme

izuzimanja i kome su izuzete. Ovo tim prije što tuţilac nije vodio upravni spor, niti

osporavao poravnanje zakljuĉeno sa nasljednicima pok. Dj.

Pravilna primjena materijalnog prava zahtijevala je da se na nesumnjiv naĉin

utvrdi u ĉijem posjedu je bila sporna imovina u vrijeme izuzimanja, odnosno od

koga je faktiĉki izuzeta i ko je bio stvarni vlasnik, od ĉega zavisi odluka o zahtjevu

za utvrdjenje suvlasništva.

S obzirom da je tuţilac odustao od zahtjeva da mu pripada pravo na naknadu

za sporno zemljište, postavljajući zahtjev koji se odnosi na utvrdjenje ĉinjenica - da

im naknada nije isplaćena, što ne moţe biti predmet deklarativne tuţbe u smislu ĉl. -

188.st.1. ZPP, nije bilo mjesta usvajanju ni ovog zahtjeva, o ĉemu presude uopšte

ne sadrţe razloge.

Stoga je obje niţestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti

prvostepenom sudu na ponovno sudjenje kako bi otklonio ukazane nedostatke i

postupio u smislu datih primjedbi."


175

NEPOSTOJANJE PRAVNOG INTERESA ZA PODNOŠENJE TUŢBE

ZA UTVRDJENJE


Tuţilac koji nije vlasnik nepokretnosti nema pravni interes da se utvrdi

da tuţeni nije vlasnik iste.

Iz obrazloţenja:

"Tuţilac od tuţenog zahtijeva utvrdjenje da tuţeni, po osnovu ugovora o

kupoprodaji vojne nepokretnosti "D. A." tvrdjave u Herceg Novom, Ov.br.1371/8-

2005 od 19.09.2005.godine, nije vlasnik kat. parcele 1857 i objekta 1 (stambeni

objekat sa terasom, dva magacina i poljskim WC-om) na kat. parc. 1857 KO

Radovanići, koje su nepokretnosti upisane u LN 396 KO Radovanići.

Kod ovako postavljenog tuţbenog zahtjeva, uz utvrdjenu ĉinjenicu da je u

postupku pred prvostepenim sudom u predmetu P.br.17/2010-07, tuţilac

pravosnaţno odbijen sa zahtjevom kojim je traţio da se utvrdi da je on postao

vlasnik predmetnih nekretnina gradjenjem - pravilan je zakljuĉak niţestepenih

sudova da tuţilac u ovoj pravnoj stvari ne moţe imati pravni interes da se utvrdi da

tuţeni nije vlasnik predmetnog objekta po osnovu navedenog ugovora.

Tuţba za utvrdjenje se moţe podnijeti samo ako za to postoje odredjene

pravne pretpostavke (ĉl.188 st.2 ZPP), izmedju ostalog i kada tuţilac ima pravni

interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog

odnosa, što ovdje nije sluĉaj, jer tuţilac nije vlasnik i za njega ne moţe biti ni od

kakvog interesa da se utvrdi da ni tuţeni nije vlasnik, jer i kada bi se utvrdila takva

ĉinjenica, to ne bi promijenilo tuţioĉev vlasniĉko pravni status."


176

NUŢNI SUPARNIĈARI

(Ĉlan 202 ZPP)

Svi nuţni suparniĉari moraju biti obuhvaćeni tuţbom, jer odsustvo nekog

od uĉesnika u postupku predstavlja nedostatak procesno pravne legitimacije za

vodjenje parnice.

Iz obrazloţenja:

"Imajući u vidu da tuţiteljica svoj zahtjev u pogledu spornih nepokretnosti

temelji na tvrdnji da su steĉene u braku sa M. R, a kako je kao tuţena strana u

predmetnoj pravnoj stvari oznaĉen njihov sin M. B, kao ĉlan porodiĉne zajednice i

uknjiţeni vlasnik spornih nepokretnosti, to je tuţbom morao biti obuhvaćen suprug

tuţilje, jer se isti nalazi u procesnoj zajednici sa tuţenim M. B, a prema zahtjevu

tuţiteljice.

Naime, ko ima procesnu legitimaciju zavisi od konkretnog gradjansko

pravnog odnosa stranke prema predmetu spora. U pitanju je pravo suvlasništva koje

tuţiteljica izvodi iz trajanja braka sa M. R, mada se u izreci ne navodi kao iskljuĉivi

osnov, dok je tuţeni na istim nepokretnostima upisan i osporava tekovinu roditelja

istiĉući iskljuĉivo pravo suvlasništva sa trećim licima po osnovu sticanja u

porodiĉnoj zajednici, to po prirodi pravnog odnosa suprug i sin imaju poloţaj

jedinstvenih nuţnih suparniĉara, saglasno ĉl. 202. ZPP.

Stoga je sud prilikom odluĉivanja trebao naloţiti uredjenje tuţbe u

navedenom smislu, ĉime se novoimenovani tuţeni ne moţe protiviti.

Prema tome sud je propustio da u skladu sa odredbom ĉl. 81.st.1. ZPP, pozove

tuţiteljicu da otkloni navedeni nedostatak, jer jedinstveni nuţni suparniĉari ĉine

jednu stranku, pa se spor mora riješiti uz uĉešće svih i na jednak naĉin prema svim,

jer nuţni suparniĉari zajedno ĉine jednu stranku, pa je time poĉinio bitnu povredu

odredaba parniĉnog postupka iz ĉl. 367.st.2.taĉ.12. ZPP, na koju ovaj sud pazi po

sluţbenoj duţnosti."


177

NEDOSTATAK U ZASTUPANJU STRANKE

(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 12 ZPP)

Ako je povreda postupka nastala prema jednoj procesnoj stranki usljed

nepravilnog zastupanja, onda se samo ta stranka moţe pozivati na tu povredu,

jer takvi propusti nijesu od uticaja na zastupanje druge procesne stranke u

sporu.

Iz obrazloţenja:

"U postupku kod niţestepenih sudova nije poĉinjena bitna povreda odredaba

parniĉnog postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP-a, na ĉije postojanje revizijski sud

pazi po sluţbenoj duţnosti, a na koju se ukazuje u reviziji. Jer, i po mišljenju ovog

suda, tuţeni je pravilno zastupan u ovom sporu. Pri tom, ako je povreda postupka

nastala prema jednoj procesnoj stranki usljed nepravilnog zastupanja,onda se samo

ta stranka moţe pozivati na tu povredu, jer takvi propusti nijesu od uticaja na

zastupanje druge procesne stranke u sporu, pa ukazivanje tuţioca u reviziji da tuţeni

nije pravilno zastupan nije od znaĉaja u ovom sporu."


178

NEDOSTAVLJANJE TUŢENOM PODNESKA

O PREINAĈENJU TUŢBE

(Ĉlan 191 u vezi sa ĉl. 367 stav 2 taĉka 9 ZPP)

Nedostavljanjem podneska o preinaĉenju tuţbe tuţenom nije uskraćena

mogućnost da raspravlja pred sudom ako je podnesak proĉitan od strane suda

na roĉištu.

Iz obrazloţenja:

"Ne stoje navodi revizije da je tuţenom uskraćena mogućnost da raspravlja pred

sudom time što mu nije dostavljen podnesak o preinaĉenju tuţbe od 28.06.2006.

godine. Ovo iz razloga što je navedeni podnesak proĉitan od strane suda na roĉištu od

26.02.2008. godine, kako to proizilazi iz zapisnika suda sa tog raspravno roĉišta. Osim

toga, prvostepeni sud je nakon navedenog odrţao još tri roĉišta, na kojima je izveo

brojne dokaze, o kojima se izjašnjavao punomoćnik tuţenog, tako da je tuţeni imao

mogućnost da se upozna sa preinaĉenim podneskom i da se o istom izjasni. Svojim

uĉešćem u postupku kod suda nakon ĉitanja podneska o preinaĉenju tuţbe ima se

smatrati da se tuţeni upustio u raspravljanje po navedenom podnesku, što znaĉi da se

saglasio sa preinaĉenjem, odnosno da se preinaĉenju tuţbe nije protivio. Stoga ne stoje

navode revizije o poĉinjenoj bitnoj povredi postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.9. ZPP-a."


179

IZVODJENJE DOKAZA VJEŠTAĈENJEM

(Ĉlan 249 ZPP)

Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen od strane stranke ne obavezuje sud

na njegovu ocjenu, niti moţe biti izveden kao dokaz, jer izvodjenje dokaza

vještaĉenjem odredjuje sud.

Iz obrazloţenja:

"Revizijom se posebno istiĉe da je ĉinjeniĉno stanje pogrešno utvrdjeno jer je

sud apsolutno vjerovao nalazu i mišljenju Instituta za sudsku medicinu, dok je

potpuno zanemario mišljenje prof. T., koje je dato na zahtjev porodice. Takvu

tvrdnju odnosno navod tuţioci su istakli i u ţalbi protiv prvostepene presude, a

drugostepeni sud nije prihvatio takve ţalbene navode, jer u spisima predmeta ne

postoji taj nalaz niti je izvodjen kao dokaz, niti je priloţen uz ţalbu.

Nije sporno, a u reviziji se navodi, da je prof. dr M. T. uradio nalaz na zahtjev

rodbine tuţilaca, kao i da je bio ĉlan komisije Instituta za sudsku medicinu koja je

uradila nalaz i mišljenje. Tako pribavljen nalaz nije obavezivao sud na njegovu

ocjenu (u reviziji se navodi da su tuţioci u svom prigovoru od 31.05.2010.godine, na

nalaz i mišljenje Instituta za sudsku medicinu naglasili da se ne slaţu sa tim nalazom

i mišljenjem jer je suprotan sa nalazom i mišljenjem prof. T.) a nije niti je mogao

biti izveden kao dokaz, jer izvodjenje dokaza vještaĉenjem odredjuje sud (ĉl.249

ZPP)."


180

ZASTUPANJE OD NEOVLAŠĆENOG LICA


Poĉinjena je bitna povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367

stav 2 taĉka 12 ZPP, ako punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za

vodjenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vodjenje parnice,

odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije naknadno odobreno.

Iz obrazloţenja:

"Izjavljenom revizijom tuţioci su tvrdili da je u donošenju niţestepenih presuda

poĉinjena bitna povreda iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP, jer drugotuţilja G. V. nije dala

punomoćje advokatu V. B, da je zastupa u ovom sporu, tako da je ista bila zastupana od

neovlašćenog lica.

Iz predmetnih spisa proizilazi da je tuţioce u postupku pred prvostepenim sudom

zastupala punomoćnik V. B. advokat iz Budve. TakoĊe iz spisa proizilazi da je ovaj

punomoćnik u ime tuţilaca pisao i ţalbu na presudu prvostepenog suda, pri ĉemu se

pregledom spisa ne moţe utvrditi da je zato imala uredno punomoćje ovjereno pred

sudom ili idzato na zapisniku suda za bilo koga od tuţilaca.

Preduzimajući izvidjajne radnje u smislu ĉl.373. st.2. ZPP ovaj sud se obratio

punomoćniku tuţioca da dostavi punomoćje za sve tuţioce našto je isti podneskom od

14.11.2011. godine, odgovorio da od tuţilaca nikoga nikada nije vidjela, dok joj je G.

D. imao ovjereno punomoćje od tuţilaca da ih zastupa u ovom sporu koje je njoj

prenio. Takodje je navela da joj je navedeno punomoćje otkazano ne navodeći kada.

Ovaj sud se obraćao G. D. da dostavi zamjeniĉko punomoćje kao i novo

angaţovanom punomoćniku A. G. advokatu iz Podgorice, medjutim, iako su primili

podnesak suda takvo punomoćje nije dostavljeno.

Inaĉe, u spisima postoji punomoćje kojeg su tuţiocu izdali advokatu V. B. da ih

zastupa u predmetu P.br.595/04 protiv tuţenih G. B. i G. N., koji spor je okonĉan

zakljuĉenjem poravnanja pred prvostepenim sudom 07.12.2005. godine. Takodje u

spisima postoji generalno punomoćje koji su G. D. dali G. B. i G. Z. sa ovlašćenjem da

ga moţe prenijeti na treće lice, kao i generalno punomoćje G. V. medjutim, njeno

punomoćje se odnosi na nekretnine koje nijesu predmet ovog spora.

Dakle, punomoćja koje je G. D. navodno prenio na advokata V. B. nema, iz ĉega

proizilazi da ovaj punomoćnik nije bio ovlašćen da zastupa tuţioce u ovom sporu.

Polazeći od prednjih ĉinjenica osnovano se ukazuje revizijom da je poĉinjena

bitna povreda postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP, na koju povredu po sluţbenoj

duţnosti pazi i ovaj sud kada odluĉuje po reviziji, radi ĉega se niţestepene presude

moraju ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje."


181

NEDOSTATAK RAZLOGA O PRIGOVORU

NEDOSTATKA LEGITIMACIJE


Ukoliko u presudi nema valjanih razloga u pogledu ocjene prigovora

nedostatka legitimacije, poĉinjena je bitna povreda parniĉnog postupka iz

ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP.

Iz obrazloţenja:

"Revizijom tuţenog se osnovano ukazuje da su niţesepene presude donijete

uz poĉinjenu bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.15.

ZPP-a. Jer, prvostepena presuda nema valjanih razloga u pogledu ocjene prigovora

nedostatka pasivne legitimacije. Drugostepeni sud pri odluĉivanju o ţalbi tuţenog

nije otklonio navedenu bitnu povredu postupka koju je poĉinio prvostepeni sud, pa

je i sam poĉinio bitnu povredu postupka iz ĉl.379. st.1. ZPP-a, zbog ĉega su

niţestepene presude morale biti ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na

ponovni postupak.

Naime, iz sadrţine predmetnih spisa proizilazi da je tuţeni u postupku pred

prvostepenim sudom istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, što je uĉinio i

u odgovoru na ţalbu. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka geometra i njegovog

izjašnjenja na roĉištu, proizilazi da od formiranja katastraske evidencije pravni

prethodnik tuţilja, niti J. J. sa kojim je prethodnik tuţilja zakljuĉio ugovor o zamjeni

garaţa 05.05.1967. godine, nijesu bili upisani kao vlasnici sporne garaţe. Vještak je

našao da je po sadašnjoj evidenciji katastarska parcela br.2299, na kojoj je

sagradjena garaţa, upisana u listu nepokretnosti br.608 KO Podgorica II, na

Agenciju za stanovanje DOO Podgorica kao nosioca prava korišćenja zemljišta i na

DS SO Podgorica kao nosioca prava svojine na zemljištu. U "V" listu lista

nepokretnosti predmetna garaţa je evidentirana bez nosioca prava vlasništva.

Odredbama Zakona o drţavnom premjeru, katastru i upisima prava na

nepokretnostima propisano je da se u "V" listu unose podaci o zgradama i posebnim

djelovima zgrada i nosiocima prava svojine na njima. Obzirom da tuţeni nije u "V"

listu upisan kao vlasnik predmetne garaţe to je pitanje njegove legitimacije ostalo

nerazjašnjeno, što je opredjeljujuća ĉinjenica za pravilno odluĉivanje u ovoj pravnoj

stvari."


182

USKRAĆENJE MOGUĆNOSTI RASPRAVLJANJA


Nerazmatranjem svih navoda izjavljene ţalbe sud uskraćuje stranki

mogućnost raspravljanja u postupku, ĉime je poĉinjena bitna povreda

odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 9 ZPP.

Iz obrazloţenja:

"Prilikom odluĉivanja po ţalbi tuţilaca, drugostepeni sud je djelimiĉno potvrdio,

a djelimiĉno preinaĉio prvostepenu presudu. Medjutim, izrekom pobijane presude

drugostepeni sud propustio da odluĉi o dijelu ţalbe tuţilaca koji se odnosi na odluku

prvostepenog suda povodom ĉinidbenog zahtjeva tuţbe - za preduzimanje

agrotehniĉkih mjera potrebnih za dovodjenje parcele u prvobitno stanje, što izreku

presude ĉini nepotpunom, nejasnom i nerazumljivom. Ovo tim prije što su ĉinidbeni

zahtjevi tuţbe postavljeni kao glavni, a odštetni kao eventualni. Pravna priroda

postavljenih tuţbenih zahtjeva nalaţe da sud mora prethodno odluĉiti o ĉinidbenim

zahtjevima u punom obimu, kako su postavljeni, u odnosu na odštetne zahtjeve za

svaku ĉinidbu pojedinaĉno. Prilikom meritornog odluĉivanja o postavljenim zahtjevima

tuţioca preciziranim podneskom od 16.08.2010.godine, u postupku po ţalbi,

drugostepeni sud je propustio da odluĉi o cjelokupnom glavnom tuţbenom zahtjevu

koji se odnosi na ĉinidbu, u dijelu kojim se traţi dovodjenje parcele u prvobitno stanje

kultivacijom do nivoa obradivog zemljišta kako je bilo prije nanošenja materijalna.

Samim tim što nije razmatrao sve navode izjavljene ţalbe, drugostepeni sud je

poĉinio i bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka u smislu ĉlana ĉl. 367.st.2.taĉ.9.

ZPP, jer se to smatra nezakonitim postupanjem suda, kojim je stranci uskraćena

mogućnost da raspravlja u postupku pred tim sudom.

Sa iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostepenom

sudu radi otklanjanja poĉinjenih bitnih povreda postupka i donošenja zakonite odluke u

ponovnom postupku."


183

BITNA POVREDA ODREDABA PARNIĈNOG POSTUPKA

(Ĉlan 367 stav 1 u vezi sa ĉl. 73 ZPP)

Drugostepeni sud je poĉinio bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka

ako nije odluĉio o zahtjevu za izuzeće sudije.

Iz obrazloţenja:

"Revizija je osnovana.

Osnovano se revizijom ukazuje da je u postupku pred drugostepenim sudom

uĉinjena bitna povreda postupka iz ĉl.367. st.1. u vezi ĉl.73. st.1. Zakona o

parniĉnom postupku.

Prema stanju u spisima, u ţalbi protiv prvostepene presude tuţeni je, na

osnovu ĉl.71. ZPP-a, podnio zahtjev za izuzeće sudija Višeg suda u Podgorici V. J,

V. J. i D. Đ. Pobijanom presudom drugostepeni sud, u vijeću u ĉijem su sastavu bile

sudije ĉije je izuzeće zahtijevano (V. J. i D. Đ), odbilo je ţalbu kao neosnovanu i

potvrdilo prvostepenu presudu, meĊutim, o zahtjevu za izuzeće ovih sudija nije

odluĉeno.

Postupajući na ovaj naĉin drugostepeni sud je uĉinio naprijed navedenu

povredu postupka na koju se ukazuje revizijom i koja predstavlja ukidni razlog."


184

BITNA POVREDA ODREDABA PARNIĈNOG POSTUPKA

PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM

(Ĉlan 367 stav 1 u vezi sa ĉl. 367 st. 2 taĉka 15 ZPP)

Ocjenom dokaza koji su izvedeni na raspravi pred prvostepenim sudom i

utvrdjenjem ĉinjenica koje prvostepeni sud i ne navodi bez odrţavanja

rasprave, poĉinjena je bitna povreda odredaba parniĉnog postupka od strane

drugostepenog suda.

Iz obrazloţenja:

"Odluĉujući o ţalbi tuţilaca, drugostepeni sud je ţalbu odbio kao neosnovanu

i potvrdio prvostepenu presudu nalazeći da je prvostepeni sud pravilno i potpuno

utvrdio ĉinjeniĉno stanje i pravilno odluĉio kada je tuţbeni zahtjev odbio, ali ne iz

razloga koje navodi prvostepeni sud već zbog toga što tuţioci nijesu dokazali

postojanje punovaţnog pravnog osnova za sticanje prava svojine, obzirom da je djed

tuţilaca sada spornu parcelu prodao ocu tuţenog. Pri tom, drugostepeni sud u

pobijanoj presudi vrši ocjenu svih dokaza koji su izvedeni pred prvostepenim sudom

iako je prvostepeni sud u obrazloţenju presude samo nabrojao dokaze koje je izveo,

a te dokaze nije ocijenio, niti je naveo koje ĉinjenice su utvrdjene izvedenim

dokazima, osim da je iz nalaza vještaka utvrdio da se dio parcele vodi na druga lica.

Kod ovakvog staja stvari, ovaj sud nalazi da drugostepeni sud nije mogao bez

odrţavanja rasprave da ocjenjuje dokaze koji su izvedeni na raspravi pred

prvostepenim sudom i da na osnovu takve ocjene dokaza utvrdjuje ĉinjenice koje

prvostepeni sud i ne navodi u obrazloţenju svoje presude. Budući da je od strane

prvostepenog suda izostala ocjena izvedenih dokaza i da presuda nema razloga ni o

jednoj ĉinjenici od koje zavisi odluka o tuţbenom zahtjevu, na koje nedostatke je

ukazivano u ţalbi, drugostepeni sud je pogrešno zakljuĉio da su ti navodi ţalbe bez

osnova. Zbog toga je kako pobijana, tako i prvostepena presuda donijeta uz bitnu

povredu odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP, na koju se

revizijom ukazuje, što predstavlja razlog zbog koga se obje presude moraju ukinuti i

predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje."


185

PRAVNI INTERES ZA ŢALBU

(Ĉlan 381 ZPP)

Predlagaĉ nema pravni interes za ţalbu protiv rješenja kojim je usvojen

njegov zahtjev, te je takva ţalba nedozvoljena.

Iz obrazloţenja:

"Drugostepeni sud je pravilno odluĉio kada je ţalbu predlagaĉa odbacio kao

nedozvoljenu, sa razloga iznijetih u pobijanom rješenju.

Prema stanju u spisima, predlagaĉi su na raspravi odrţanoj dana 09.07.2010.

godine u konaĉnom predlogu traţili isplatu praviĉne naknade u iznosu od

179.652,00 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom poĉev od 18.05.2010. godine,

kao dana izrade nalaza i mišljenja pa do konaĉne isplate. Tako postavljen zahtjev

prvostepeni sud je usvojio u cjelosti. Kod toga, predlagaĉi nijesu imali pravni interes

za izjavljivanje ţalbe, pa je drugostepeni sud pravilno odluĉio kada je istu kao

nedozvoljenu odbacio."


186

PRIGOVOR O STVARNOJ NENADLEŢNOSTI SUDA

KAO REVIZIJSKI RAZLOG


Prigovor o stvarnoj nenadleţnosti suda ne moţe biti revizijski razlog ako

isti nije istaknut u ţalbi.

Iz obrazloţenja:

"Pobijana i prvostepena presuda ne sadrţe bitnu povredu odredaba parniĉnog

postupka iz ĉl.367 st.2 taĉ.12 ZPP, na ĉije postojanje ovaj sud pazi po sluţbenoj

duţnosti.

Neosnovano se revizijom ukazuje da je poĉinjena bitna povreda postupka koja

bi se sastojala u tome da drugostepena presuda nema pravnih razloga o odluĉnim

ĉinjenicama, a da su dati razlozi nejasni i nerazumljivi (ĉl.367 st.2 taĉ.15 ZPP).

Rješavajući po ţalbi tuţilaca drugostepeni sud je u obrazloţenju pobijane presude

dao potrebne razloge koji su bili odluĉni za ocjenu osnovanosti bitnih ţalbenih

navoda.

Prema stanju u spisima, tuţioci nijesu u ţalbi isticali prigovor o stvarnoj

nenadleţnosti, pa to ne moţe biti revizijski razlog, u smislu ĉl.400 st.5 ZPP."


187

VIŠE ZAHTJEVA U TUŢBI I DOZVOLJENOST REVIZIJE


Kada više tuţilaca traţi isplatu otpremnine, dozvoljenost revizije cijeni se

prema vrijednosti zahtjeva svakog tuţioca posebno.

Iz obrazloţenja:

"U konkretnom sluĉaju izmedju tuţilaca u ovoj pravnoj stvari postoji formalno

aktivno suparniĉarstvo, pa se shodno ĉl. 33.st.2. ZPP, dozvoljenost revizije cijeni prema

vrijednosti najvećeg zahtjeva svakog tuţioca posebno.

Tuţioci u ovom predmetu revizijom pobijaju odbijajući dio tuţbenog zahtjeva u

najvećem pojedinaĉnom iznosu od 7.146,99 eura, što predstavlja visinu pobijanog

dijela pravosnaţne presude.

Kako vrijednost najvećeg pojedinaĉnog pobijanog dijela pravosnaţne presude u

ovoj pravnoj stvari iznosi 7.146,99 eura, to nesumnjivo proizilazi da predmetno

potraţivanje ne prelazi mjerodavnu vrijednost predmeta spora za dozvoljenost revizije u

ovakvoj vrsti spora (10.000,00 eura) radi ĉega revizija u ovoj pravnoj stvari nije

dozvoljena, te je istu valjalo odbaciti."


188

NEDOZVOLJENOST REVIZIJE

(Ĉlan 407 u vezi sa ĉl. 414 stav 1 ZPP)

Pravosnaţno rješenje kojim je odbijen predlog za nastavak postupka ne

moţe se smatrati rješenjem iz ĉlana 414 stav 1 ZPP, pa revizija protiv takvog

rješenja nije dozvoljena.

Iz obrazloţenja:

"Revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi ĉl.414 st. 1 Zakona o parniĉnom postupku stranke mogu

izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnaţno

završen. Pri tome, postupak u smislu navedene odredbe, treba razumjeti prema

njegovoj sadrţini koju odreĊuje ĉl.1. ZPP-a (postupak u kojima sud raspravlja i

odluĉuje u sporovima iz liĉnih i porodiĉnih odnosa, iz radnih odnosa, kao i iz

imovinskih i drugih graĊanskopravnih odnosa fiziĉkih lica i pravnih lica.)

U postupku povodom predloga za nastavak postupka prekinutog usled

otvaranja steĉaja nad prvotuţenim, sud se ne upušta u ocjenu pravnog odnosa ili

subjektivnog prava, već samo cijeni ispunjenje procesnih uslova za nastavak

postupka protiv ovog tuţenog. Stoga se u pogledu prava na izjavljivanje revizije

pravosnaţno rješenje kojim je odbijen predlog za nastavak postupka ne moţe

smatrati rješenjem iz ĉl.414. st.1. Zakona o parniĉnom postupku, pa revizija protiv

takvog rješenja nije dozvoljena."


189

REVIZIJA PROTIV RJEŠENJA DONESENOG U PARNICI

ZBOG SMETANJA POSJEDA


Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija

nije dozvoljena.

Iz obrazloţenja:

"Po razmatranju spisa predmeta, u smislu ĉl.401. ZPP-a, ovaj sud je našao da

je revizija nedozvoljena

Odredbom ĉl.443. st.3. ZPP-a, propisano je da protiv rješenja donesenih u

parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dozvoljena.

Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu radi smetanja sposjeda, revizija je u

smislu navedene zakonske odredbe nedozvoljena, pa ju je valjalo odbaciti."


190


(Ĉlan 438 u vezi sa ĉl. 407 ZPP)

U sporu povodom ocjene zakonitosti rješenja kojim je izreĉena

disciplinska mjera novĉana kazna revizija nije dozvoljena.

Iz obrazloţenja:

"Iz spisa predmeta proizilazi da je tuţilac predmetnom tuţbom traţio da se

poništi kao nezakonita odluka tuţenog od 17. 02. 2005. godine kojom mu je izreĉena

disciplinska mjera novĉana kazna 30 % umanjenja zarade u trajanju od šest mjeseci.

Odredbom ĉlana 438 Zakona o parniĉnom postupku ("Sl. list RCG br.

22/2004), po ĉijim se pravilima u ovoj stvari ima rješavati o dozvoljenosti revizije,

propisano je da je revizija u parnicama iz radnih odnosa dozvoljena u sporovima o

zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Iz navedene odredbe zakona jasno

proizilazi da u svim ostalim sporovima koji su nastali iz radnog odnosa, revizija nije

dozvoljena.

Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu kao i ĉinjenicu da

predmetni spor nije u vezi zasnivanja, postojanja i prestanka radnog odnosa, već je u

pitanju disciplinska mjera - novĉana kazna, proizilazi da revizija nije dozvoljena,

radi ĉega je istu valjalo odbaciti."


191


(Ĉlan 407 u vezi ĉl. 404 stav 2 ZPP)

Nedozvoljena je revizija izjavljena na presudu Vrhovnog suda.

Iz obrazloţenja:

"Tuţilac je podneskom dostavljenom ovom sudu dana 07.03.2011.godine

podnio "prigovor" na presudu ovog suda Rev.br. 1357/10 od 26.01.2011.godine,

kojom je odbijena njegova revizija izjavljena protiv presude Višeg suda u Podgorici,

Gţ.br. 2185/2010-00 od 08.06.2010.godine, predlaţući da se ukine i predmet vrati

prvostepenom sudu .

Zahtjev tuţioca u suštini predstavlja reviziju, koja nije dozvoljena.

Sobzirom da tuţilac nema pravo na reviziju protiv presude ovog suda kojom

je odbijena njegova revizija na navedenu drugostepenu presudu, analognom

primjenom ĉl. 404.st.2. ZPP, odluĉeno je kao u izreci."


192

PONAVLJANJE POSTUPKA


Nijesu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz ĉlana 421 stav taĉka 6

ZPP ako nema pravosnaţne presude donijete u kriviĉnom postupku.

Iz obrazloţenja:

"Tuţeni predlog za ponavljanje postupka temelji na odredbi ĉl.421. st.1. taĉ.6.

ZPP-a kojom je propisano da se postupak moţe ponoviti ako je do odluke suda došlo

usled kriviĉnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke,

protivne stranke ili kog trećeg lica.

Postojanje kriviĉnog djela dokazuje se pravosnaţnom kriviĉnom presudom.

Tuţeni uz predlog takav dokaz nije dostavio, pa je drugostepeni sud pravilno

zakljuĉio da nisu ispunjeni uslovi da se udovolji zahtjevu tuţenog za ponavljanje

postupka i pravilno je odluĉio kada je predlog odbio kao neosnovan. Za svoju

odluku dao je jasne i pravilne razlog koje prihvata i ovaj sud."


193

NEDOZVOLJENOST PREDLOGA ZA PONAVLJANJE POSTUPKA


Predlog za ponavljanje postupka podnijet od neovlašćenog lica je

nedozvoljen.

Iz obrazloţenja:

"Podnijetim predlogom predlagaĉi su tvrdili da su njihovi djed i baba R. V. i R. I.

zv. M. nasljednici R. M, te da su oni po pravu predstavljanja iza smrti svojih roditelja

kao naslednici ovlašćeni da ustanu sa predlogom za ponavljanje postupka pravosnaţno

okonĉanog naprijed navedenom presudom.

Medjutim, izvedenim dokazima, predlagaĉi ovakvu svoju tvrdnju nijesu dokazali,

već iz presude P.br.504/74 od 20.11.1974. godine proizilazi da su M. naslednici bili

sinovi T, S, L. i B. S. i L. I. koji su kao potomci M. upisani kao suvlasnici na

nekretninama iz izemljišno knjiţnog uloška ZU 74 KO Prţno na parceli br.636/2 i

636/3.

Dakle, predlagaĉi ponudjenim dokazima nijesu dokazali da su pravni sledbenici

pok. R. M, radi ĉega su niţestepeni sudovi pravilno postupili kada su njihov predlog u

smislu odredbe ĉl.425. ZPP odbacili kao nedozvoljen, nalazeći da je isti podnijet od

neovlašćenog lica."


194

NEDOZVOLJENOST PREDLOGA ZA PONAVLJANJE POSTUPKA

(Ĉlan 421 stav 1 u vezi sa ĉl. 425 ZPP)

Rješenje o troškovima spora ne spada u rješenje kojim se postupak

pravosnaţno završava, te predlog kojim se traţi ponavljanje postupka u dijelu

odluke o troškovima spora nije dozvoljen.

Iz obrazloţenja:

"Naime, iz stanja u spisima i pobijanog rješenja nesumnjivo proizilazi da su

predlagaĉi svojim predlogom traţili ponavljanje postupka pravosnaţno okonĉanog

rješenjem Višeg suda u Podgorici Gţ. br. 2369/08 od 07.07.2009. godine u dijelu

odluke o troškovima postupka.

Kako se ponavljanje postupka prema odredbi ĉlana 421 stav 1 ZPP moţe

traţiti protiv pravosnaţne odluke suda povodom zahtjeva tuţbe samo u sluĉajevima

kada su donijete odluke kojima je postupak pravosnaţno završen, što podrazumijeva

iskljuĉivo pravosnaţnu sudsku presudu, rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda

ili druga rješenja u kojima je to zakonski oblik meritornog odluĉivanja povodom

podnijetih zahtjeva u parniĉnom odnosno predloga u vanparniĉnom postupku, kao i

pravosnaţna rješenja kojima je postupak okonĉan odbaĉajem tuţbe zbog apsolutne

nenadleţnosti.

Imajući navedeno u vidu pravilno je zakljuĉio drugostepeni sud da rješenje o

troškovima spora, koji imaju karakter sporednog potraţivanja, ne spada u krug

rješenja kojima se pravosnaţno okonĉava sudski postupak po zahtjevu tuţbe. Stoga

je pravilno odluĉio drugostepeni sud kada je odbacio predlog za ponavljanje

postupka okonĉanog kod drugostepenog suda rješenjem - odlukom o troškovima

spora, pri ĉemu nije sporna odluka suda kojom je utvrdjeno povlaĉenje tuţbe."


195

RADNO PRAVO

196

TRANSFORMACIJA UGOVORA O RADU

ZAKLJUĈENOG NA ODREDJENO VRIJEME

U UGOVORU O RADU NA NEODREDJENO VRIJEME

(Ĉlan 26 Zakona o radu)

Ĉinjenica da je poslodavac isplaćivao zaposlenom zaradu i nakon isteka

roka na koji je zakljuĉen ugovor o radu na odredjeno vrijeme, ne znaĉi da je

zaposleni nastavio sa radom kod poslodavca po isteku toga roka.

Iz obrazloţenja:

"Nijesu ispunjeni uslovi iz ĉl.26. Zakona o radu ("Sl.list CG",br.49/08) za

transformaciju ugovora o radu zakljuĉenog na odredjeno vrijeme u ugovor o radu na

neodredjeno vrijeme. Ovo zbog toga što zaposleni - tuţilac nije nastavio da radi kod

tuţenog po isteku roka za koji je zakljuĉen ugovor o radu na odredjeno vrijeme, već

mu je tako zasnovan radni odnos prestao istekom ugovorenog roka, rješenjem br.2-

5005 od 07.05.2010. godine, koje tuţilac nije pobijao. Zbog toga, ĉinjenica da je

tuţeni isplaćivao tuţiocu zaradu i nakon isteka roka na koji je zakljuĉen ugovor o

radu na odredjeno vrijeme je bez uticaja na drugaĉiju odluku u ovom dijelu, jer to ne

znaĉi da je tuţilac nastavio sa radom kod tuţenog po isteku tog roka."


197

UGOVOR O RADU NA NEODREDJENO VRIJEME

I NEDOSTAVLJANJE RJEŠENJA O ZASNIVANJU RADNOG ODNOSA

Propust poslodavca da nakon zakljuĉenja ugovora o radu donese rješenje

o zasnivanju radnog odnosa ne moţe voditi zakljuĉku da se zaposleni nalazi na

faktiĉkom radu.

***

Ugovor o radu zamjenjuje odluku o prijemu u radni odnos.

Iz obrazloţenja:

"Po nalaţenju ovog suda rješenje tuţenog o otkazu ugovora o radu br. 432/10

od 22.06.2010.godine je nezakonito. Ovo s razloga što je tuţilja zasnovala radni

odnos u skladu sa Zakonom o radu ("Sl.list RCG" br. 43/03 od 21.07.2003) koji je

bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa. Jer, shodno ĉl. 9. Zakona o radu je

propisano, da se radni odnos po osnovu rada izmedju zaposlenog i poslodavca

zasniva ugovorom o radu koji je u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. U

skladu sa ĉl. 13. istog zakona ugovor se moţe zakljuĉiti na odredjeno ili neodredjeno

vrijeme. Stranke su dana 25.09.2007.godine, zakljuĉile ugovor o radu kojim su

uredili medjusobna prava, obaveze i odgovornosti iz rada i po osnovu rada poĉev od

01.09.2007.godine. Ovaj ugovor ne sadrţi elemenat trajanje ugovora, a što

predstavlja obavezan elemenat ugovora o radu na odredjeno vrijeme u skladu sa ĉl.

16. Zakona o radu. Tuţilja je nastavila sa radom kod tuţene i po isteku 9 mjeseci od

dana zasnivanja radnog odnosa i sve do 31.12.2008.godine, kada joj je ponudjen

novi ugovor o radu na odredjeno vrijeme, koji su stranke zakljuĉile pod br. 3680/08-

45 od 31.12.2008.godine i po kom je tuţilja shodno ĉl. 4. zasnovala radni odnos kod

poslodavca u trajanju od 12 mjeseci poĉev od dana zakljuĉenja ugovora. Pri tome

tuţena tvrdi, da je taj ugovor zakljuĉila, kako bi se postojeći ugovor o radu uskladio

sa Zakonom o radu koji je u medjuvremenu donijet ("Sl.list CG", br. 49 od

15.08.2008.godine).

Imajući prednje u vidu, a polazeći od odredbe ĉl. 174. Zakona o radu ("Sl.list

CG", br. 49 od 15.08.2008.godine) poslodavac je duţan da sa zaposlenim koji su

zasnovali radni odnos do stupanja na snagu tog zakona, a nemaju zakljuĉen ugovor o

radu, zakljuĉe ugovor o uredjivanju medjusobnih prava i obaveza, koji sadrţi

elemente iz ĉl. 23 tog zakona. Obzirom, da je tuţilja prije stupanja na snagu Zakona

o radu iz 2008.godine zasnovala radni odnos na neodredjeno vrijeme, to nijesu bili

ispunjeni uslovi iz ĉl. 174.tog zakona, tj. obaveza zakljuĉenja novog ugovora o radu.

Jer, tuţilja je već jednom zasnovala radni odnos po ugovoru o radu na neodredjeno

vrijeme, poĉev od 01.09.2007.godine, pa stoga ista nije bila duţna da opet zasniva

radni odnos sa istim poslodavcem za iste pravne poslove. Pri tome, radni odnos na

neodredjeno vrijeme traje sve dok ne nastane zakonski osnov za njegov prestanak.

198

Stoga, rješenje o otkazu ugovora o radu br. 432/10 od 22.06.2010.godine je

nezakonito, jer tuţilji nije mogao biti otkazan ugovor o radu na neodredjeno vrijeme,

shodno ĉl. 143.st.1.taĉ.3. Zakona o radu, kako to navodi drugostepeni sud.

No, i da je tuţilja bila u radnom odnosu na odredjeno vrijeme shodno odredbi

26. Zakona o radu došlo je do transformacije takvog rada u rad na neodredjeno

vrijeme. Naime, zadnji ugovor o radu tuţilja je sa tuţenim zakljuĉila dana

31.12.2008.godine na odredjeno vrijeme u trajanju od 12 mjeseci, koji ugovor je

isticao 31.12.2009.godine. Medjutim, iz spisa proizilazi da je tuţilji radni odnos

trajao sve do 22.06.2010.godine, kada je donijeto rješenje o otkazu ugovora, što

shodno naprijed navedenom zakonskom propisu ima za posledicu transformaciju

radnog odnosa na odredjeno vrijeme na rad na neodredjeno vrijeme.

Valja ukazati i to, da propust poslodavca da u konkretnom sluĉaju nije donio

rješenje o zasnivanju radnog odnosa ne moţe voditi zakljuĉku, da je tuţilja bila na

faktiĉkom radu kod tuţenog, kako to zakljuĉuje drugostepeni sud. Jer, zakljuĉenim

ugovorom o radu izmedju tuţilje i tuţenog kao poslodavca pod br. 2504/07 od

25.09.2007.godine, odredjuje da je tuţilja kod tuţenog zasnovala radni odnos poĉev

od 01.09.2007.godine, pa upravo taj ugovor zamjenjuje odluku o prijemu u radni

odnos. Stoga, to što tuţena nije ispoštovala ĉl. 19 tada vaţećeg Zakona o radu, ne

znaĉi da je tuţilja zasnovala radni odnos na nezakonit naĉin."


199

FAKTIĈKI RAD

(Ĉlan 9 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa)

Zaposleni koji je zasnovao radni odnos na neodredjeno vrijeme, bez

prethodno raspisanog oglasa nalazi se na faktiĉkom radu.

Iz obrazloţenja:

"Medju strankama je nesporna ĉinjenica da je tuţilac po osnovu rješenja br.1321

od 21.07.1994. godine, kod zasnovao radni odnos na odredjeno vrijeme od 30 dana, da

bi nakn isteka tog roka rješenjem br.1524 od 01.09.1994. godine kod tuţenog zasnovao

radni odnos na neodredjeno vrijeme na radnom mjestu Upravnika radne jednice PT

mreţa Ljubotin, kojom prilikom nije raspisivan oglas za zasnivanje radnog odnosa. Iz

spisa dalje proizilazi da je tuţilac rješenjem tuţenog br.556 od 30.05.1995. godine

udaljen sa posla zbog teţe povrede radne duţnosti povodom ĉega mu je presudom

Višeg suda u Podgorici Kţ.br.63/96 od 21.02.1996. godine odredjena kazna zatvora u

trajanju od 8 mjeseci zbog kriviĉnog djela pronevjere. Medjutim, zbog apsolutne

zastare izvršenja kazne postupak izvršenja kazne protiv tuţioca je obustavljen.

Imajući u vidu prednje ĉinjenice, pravilno su niţestepeni sudovi odbili tuţbeni

zahtjev zakljuĉujući da tuţilac nije radnik tuţenog na neodredjeno radno vrijeme poĉev

od 01.09.2004. godine. Naime, tuţeni je po rješenju tuţenog od istog dana zasnovao

radni odnos kod istog na neodredjeno vrijeme, medjutim, tome nije predhodno

raspisivanje oglasa, što je tuţeni bio duţan uraditi shodno odredbi ĉl.9. Zakona o

osnovnim pravima iz radnog odnosa koji je bio u primjeni u to vrijeme. Tuţilac nije

zasnovao radni odnos, već se isti nalazio na faktiĉkom radu kod tuţenog što mu je

omogućavalo da vrši poslove sve dok mu dopusti poslodavac koji mu je takav rad

mogao prekinuti u svakom trenutku, ĉak i usmenim saopštenjem."


200

NESPOSOBNOST ZAPOSLENOG ZA OBAVLJANJE POSLOVA

RADNOG MJESTA NA KOJE JE RASPOREDJEN

(Ĉlan 34 stav 4 Zakona o radu)

Ako zaposleni zbog nedovoljne obuĉenosti u svim oblastima rada na

raĉunaru ne zadovoljava uslove za rad za radno mjesto na koje je rasporedjen,

a ne postoje uslovi za raspored na drugo radno mjesto koje odgovara njegovom

zvanju i sposobnostima, odluka o prestanku radnog odnosa donijeta shodno

odredbi ĉlana 34 Zakona o radu je zakonita.

Iz obrazloţenja:

"Odlukom tuţenog br.463/1 od 12.02.2007. godine prestale su sa radom tri

poslovnice, meĊu kojima i poslovnica u ul. A. P. bb u kojoj je radila tuţilja, a

zaposlenima u tim poslovnicama zbog nepoznavanja rada na raĉunaru i

nemogućnosti korišćenja opreme tuţeni je omogućio da u roku od 7 dana proĊu

kurs osposobljavanja za obavljanje tih poslova. Nakon isteka navedenog roka

komisija tuţenog je sprovela provjeru obuĉenosti radnika i u izvještaju od

23.02.2007. godine, konstatovala da je tuţilja nedovoljno obuĉena u svim oblastima

rada na raĉunaru i time ne moţe obavljati rad u poslovnici, radi ĉega je tuţeni i

donio odluku o prestanku njenog radnog odnosa, s pozivom na odredbu ĉl.34.

Zakona o radu.

Imajući u vidu navedene ĉinjenice niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da

je neosnovan tuţbeni zahtjev tuţilje za poništaj odluke tuţenog br.611 od

28.02.2007. godine, i da se tuţeni obaveţe na isplatu naknade štete u visini

neostvarene zarade za period od 28.02.2007. do 30.09.2010. godine. Ovo zbog toga

što je tuţeni u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrdio da tuţilja ne

zadovoljava uslove za rad u poslovnici, jer je komisija koja je vršila provjeru

obuĉenosti zaposlenog konstatovala da je tuţilja nedovoljno obuĉena u svim

oblastima rada na raĉunaru, a što je shodno aktu o sistematizaciji radnih mjesta

tuţenog jedan od uslova za obavljanje navedenih poslova. Isto tako, u postupku je

utvrĊeno i to da u vrijeme donošenja osporene odluke nije bilo uslova za raspored

tuţilje na drugo radno mjesto, koje odgovara njenom znanju i sposobnostima shodno

ĉl.34. st.4. Zakona o radu, pa su navodi revizije kojima se tvrdi da je tuţilja mogla

biti rasporeĊena na drugo radno mjesto bez pravnog osnova.

Prema tome, kako je u postupku donošenja sporne odluke tuţeni u svemu

postupio prema odredbi ĉl.34. Zakona o radu, to su niţestepeni sudovi izveli

pravilan zakljuĉak o zakonitosti sporne odluke."


201

ODLAZAK RADNIKA NA PRINUDNI ODMOR

BEZ PISMENE ODLUKE

(Ĉlan 85 stav 2 taĉka 3 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa)

Odlazak radnika na prinudni odmor bez pismene odluke, odnosno

odobrenja direktora, razlog je za prestanak radnog odnosa zbog neopravdanog

izostanka sa posla pet uzastopnih radnih dana, bez obzira na ĉinjenicu da li je

za to imao naĉelnu saglasnost neposrednog rukovodioca.

Iz obrazloţenja:

"Nesporno je da je rješenjem pravnog prethodnika tuţenog II reda tuţiocu

odobreno korišćenje godišnjeg odmora u periodu od 04.01.1994. do 04.02.1994.

godine, te da je odobreni godišnji odmor tuţilac prekinuo bolovanjem u trajanju od

15 dana, tako da je na posao trebao da se javi dana 18.02.1994. godine a što nije

uĉinio.

Imajući u vidu navedene ĉinjenice, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili

da je tuţbeni zahtjev tuţioca neosnovan. Ovo zbog toga, što tuţilac nije pruţio

valjan dokaz da je imao opravdanje za izostajanje s posla nakon 18.02.1994. godine,

pa je u konkretnom sluĉaju nastupio zakonski osnov za donošenje rješenja o

prestanku radnog odnosa bez saglasnosti radnika u smislu ĉl.85. st.2. taĉ.3. Zakona o

osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Sl.list SRFJ", br.60/09 i 42/90) koji se

primjenjivao u spornom periodu.

Neosnovano se ukazuje revizijom da je tuţiocu nakon 18.02.1994. godine bio

odobren prinudni odmor od strane neposrednog rukovodioca Dj. S. Jer, odlazak

radnika na prinudni odmor bez pismene odluke, odnosno odobrenja direktora razlog

je za prestanak radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka sa posla pet uzastopnih

radnika dana, bez obzira na ĉinjenicu da li je zato imao naĉelnu saglasnost

neposrednog rukovodioca. Ovo stoga, što se prinudni odmor mogao organizovati

samo u skladu sa opštim kolektivnim ugovorom ("Sl.list SRCG", br 5/91) odnosno

pod uslovima i okolnostima predvidjenim ĉl.33. tog ugovora."


202

NEIZJAŠNJENJE ZAPOSLENOG O PONUDI

ZA IZMJENU UGOVORENIH USLOVA RADA

I OTKAZ UGOVORA O RADU

(Ĉl. 40 i 41 u vezi sa ĉlanom 143 stav 1 Zakona o radu)

Za zakonitost odluke o prestanku radnog odnosa zbog neizjašnjavanja

zaposlenog na ponudu izmjene ugovora o radu, relevantna je ĉinjenica da li je

prema vaţećem pravilniku u vrijeme ponude postojalo radno mjesto koje se

zaposlenom nudi i da li se radi o odgovarajućem poslu u smislu ĉlana 40 stav 2

Zakona o radu.

***

R J E Š E NJ E

Ukidaju se presuda Višeg suda u Podgorici, Gţ. br. 777/2011-10 od

13.05.2011. godine i presuda Osnovnog suda u Podgorici, P. br. 135/2010 od

28.12.2010. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.


Presudom Višeg suda u Podgorici, Gţ. br. 777/2011-10 od 13.05.2011.

godine, odbijena je kao neosnovana ţalba tuţioca i potvrdjena presuda Osnovnog

suda u Podgoric,i P. br. 135/2010 od 28.12.2010. godine, kojom je odbijen kao

neosnovan tuţbeni zahtjev da se poništi kao nezakonita odluka tuţenog o otkazu

ugovora o radu br. 15015 od 20.11.2009. godine i tuţeni obaveţe da tuţioca vrati na

rad i rasporedi na poslove i radne zadatke koje je ranije obavljao ili eventualno

druge poslove koji odgovaraju njegovoj struĉnoj spremi i iskustvu steĉenom u radu

saglasno vaţećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, dok je u

pogledu troškova odluĉeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Protiv drugostepene presude tuţilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog

bitne povrede odredaba parniĉnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog

prava. Predloţio je da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na

ponovno sudjenje ili preinaĉe i usvoji tuţbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija je osnovana.

Prema sadrţini spisa predmeta rješenjem tuţenog br. 15015 od 20.11.20009.

godine tuţiocu je otkazan ugovor o radu osnovom ĉlana 143 stav 1 taĉka 6 Zakona o

203

radu jer se tuţilac u ostavljenom roku od osam dana nije izjasnio da prihvata ponudu

za izmjenu ugovorenih uslova rada. Tuţeni je tuţiocu uputio ponudu br. 14339 od

04.11.2009. godine za izmjenu ugovorenih uslova rada radi rasporedjivanja na drugi

odgovarajući posao kao i u dijelu koji se odnosi na utvrdjivanje osnovne zarade.

Tuţilac se na ponudu izjasnio pismom koje je kod tuţenog zavedeno pod br. 14723

od 16.11.2009. godine tvrdeći da radno mjesto na koje mu se nudi rasporedjivanje

nije sistematizovano, pa da bi se mogao izjasniti o punudi potrebno je da se ti

nedostatci otklone i ponudi radno mjesto koje je sistematizovano a saglasno stepenu

struĉne spreme i uslovima koje ispunjava.

Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je ponuda o izmjeni ugovorenih uslova

rada data u skladu sa ĉlanom 41 Zakona o radu, pa da je odluka o otkazu ugovora o

radu donijeta u skladu sa ĉl. 143 stav 1 taĉka 6 istog zakona. Pri tom niţestepeni

sudovi smatraju da je bez odluĉnog znaĉaja tvrdnja tuţioca iznijeta u odgovoru na

ponudu koje se tiĉu nezakonitosti rasporedjivanja na drugo radno mjesto, jer to

moţe biti razlog za osporavanje zakonitosti aneksa ugovora o radu.

Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova za sada se ne moţe prihvatiti.

Poslodavac u skladu sa ĉlanom 40 Zakona o radu ima pravo da zaposlenom

ponudi izmjenu ugovorenih uslova rada, izmedju ostalog i radi rasporedjivanja na

drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada. Pod

odgovarajućim poslom u smislu stava 2 istog ĉlana smatra se posao za ĉije se

obavljanje zahtijeva isti stepen struĉne spreme, odnosno nivoa obrazovanja i

zanimanja.

Tuţilac se na ponudu tuţenog za izmjenu ugovorenih uslova rada izjasnio

tvrdeći da radno mjesto referenta u komercijali nije sistematizovano vaţećim

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Prema tome,

za pravilnu primjenu materijalnog prava relevantna je ĉinjenica da li je prema

vaţećem pravilniku u vrijeme ponude postojalo radno mjesto referenta u komercijali

i da li se radi o odgovarajućem poslu u smislu ĉlana 40 stav 2 Zakona o radu.

Osim toga, poslodavac je u skladu sa ĉlanom 143 stav 2 Zakona o radu, prije

otkaza ogovora o radu duţan pisanim putem da upozori zaposlenog na postojanje

razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmenje pet radnih dana od

dana dostavljanja upozorenja, da se izjasni na navode upozorenja. To što ponuda za

izmjenu ugovorenih uslova rada sadrţi i pravne posledice koje mogu nastati

odbijanjem ponude ne moţe osloboditi poslodavca zakonske obaveze da zaposlenog

upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu.

Kako prvostepeni sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije

utvrdjivao ĉinjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, to je razlog zbog koga je

obje presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno

sudjenje.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano ovim

rješenjem nakon ĉega će biti u prilici da donese pravilnu i zakonitu odluku.

Na osnovu izloţenog odluĉeno je kao u izreci - ĉlan 410 stav 2 ZPP.


204

POSTUPAK ZA UTVRDJIVANJE PRESTANKA POTREBE

ZA RADOM ZAPOSLENIH


Nije se moglo pristupiti utvrdjivanju tehnološkog viška usljed prestanka

potrebe za radom zaposlenih, ako poslodavac nije utvrdio naĉin vrednovanja

za primjenu kriterijuma za utvrdjivanje viška zaposlenih za ĉijim radom je

prestala potreba predvidjenim programom mjera za utvrdjivanje viška

zaposlenih, te su odluke kojim je utvrdjeno da je prestala potreba za radom

zaposlenih i otkazan ugovor o radu nezakonite.

Iz obrazloţenja:

"Iz ĉinjenica utvrdjenih pred prvostepenim sudom proizilazi da je tuţiocima

otkazan ugovor o radu rješenjem tuţenog od 17. 07. 2009. godine, zbog toga što je

utvrdjeno da je zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih mjera kod tuţenog

prestala potreba za radom tuţilaca i otkazuju ugovori o radu koje su zakljuĉili sa

tuţenim. Nesporno je da je navedenim rješenjima tuţenog od 17. 07. 2009. godine

tuţiocima obezbijedjen raspored kod drugog poslodavca DOO "P. K. & B." na

odredjeno vrijeme do jednog mjeseca. Takodje je nesporno da je tuţeni dana 09. 07.

2009. godine donio Program mjera za rješavanje viška zaposlenih pod brojem 01/01-

1952, kojim programom je predvidio dva kriterijuma za utvrdjivanje viška

zaposlenih, te da je narednog dana donio odluku br. 01/1-1956 kojom utvrdjuje da je

zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promjena kod poslodavca prestala

potreba za radom zaposlenih na neodredjeno vrijeme u ukupnom broju od 49

radnika.

Polazeći od izloţenog, i po ocjeni ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno

postupili kada su usvojili tuţbeni zahtjev tuţilaca i poništili osporena rješenja

tuţenog od 17. 07. 2009. godine kao nezakonita.

Ovo zbog toga što je odredbom ĉlana 93 st. 2 Zakona o radu ("Sl. list SRCG",

br. 49/08) odredjeno, izmedju ostalog, da program mjera za rješavanje viška

zaposlenih treba da sadrţi kriterijume za utvrdjivanje zaposlenih za ĉijim je radom

prestala potreba. U postupku pred prvostepenim sudom je utvrdjeno da je tuţeni

donio program mjera za utvrdjivanje viška zaposlenih i da je istim predvidio dva

kriterijuma za utvrdjivanje zaposlenih za ĉijim je radom prestala potreba i to kvalitet

obavljenog posla i postignuti doprinos u radu. Medjutim, pravilno zakljuĉuju

niţestepeni sudovi da tuţeni nije utvrdio naĉin vrednovanja za primjenu navedenih

kriterijuma, zbog ĉega se nije moglo ni pristupiti utvrdjivanju tehnološkog viška

"usled prestanka potrebe za radom zaposlenih", u smislu navedene zakonske

odredbe, budući je tuţeni samo doslednom primjenom mogao utvrditi koji zaposleni

predstavljaju tehnološki višak.

Osim toga, po nalaţenju ovog suda, tuţioci osporenim rješenjem tuţenog (kod

koga su bili u radnom odnosu), nijesu mogli biti upućeni na rad u drugo preduzeće,

205

već samo na osnovu sporazuma o preuzimanju koji zakljuĉuju poslovodni organi

oba preduzeća, a uz saglasnost tuţilaca, obzirom da se upućivanje radnika u drugo

preduzeće ne moţe izvršiti aktom jednog preduzeća.

Ovo tim prije, što je tuţeni osporenim rješenjima rasporedio tuţioce na rad u

drugo preduzeće, koje preduzeće je sam formirao i to na odredjeno vrijeme u

trajanju do jednog mjeseca a, što znaĉi sa neizvjesnošću produţavanja ugovora, pa

su pravilno zakljuĉili niţestepeni sudovi da je tuţeni preduzeo ovakve aktivnosti sve

u cilju izbjegavanja isplate optremnine tuţiocima koja bi im pripadala u skladu sa

odredbom ĉlana 94 Zakona o radu."


206

OCJENA ZAKONITOSTI ODLUKE O PRESTANKU RADNOG ODNOSA

(Ĉlan 124 st. 1 i 2 Zakona o radu)

Odluka o prestanku radnog odnosa koja ne sadrţi obiljeţje povrede

radne obaveze koja je zaposlenom stavljena na teret i zbog koje je vodjen

disciplinski postupak je nezakonita.

Iz obrazloţenja:

"Odlukom o pokretanju disciplinskog postupka tuţiocu je stavljeno na teret

izvršenje povrede radne obaveze zbog nesavjesnog i nemarnog izvršavanja radnih

obaveza. Odlukom prvostepenog disciplinskog organa br.1392 od 28.08.2009.

godine tuţiocu je zbog uĉinjene teţe povrede radne obaveze iz ĉl.124. st.1. i 2.

Zakona o radu izreĉena mjera prestanka radnog odnosa, odnosno raskida ugovora o

radu sa danom 31.08.2009. godine. Direktor tuţenog, kao drugostepeni disciplinski

organ, odluĉujući o prigovoru tuţioca, donio je odluku br.1509 od 28.09.2009.

godine kojom je odbio prigovor i potvrdio prvostepenu odluku o izreĉenoj

disciplinskoj mjeri.

Po nalaţenju ovog suda, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi da odluke

koje su donijete u disciplinskom postupku kod tuţenog nijesu zakonite. Jer,

osporene odluke ne sadrţe obiljeţje disciplinske povrede koja je tuţiocu stavljena na

teret i zbog koje je voĊen disciplinski postupak protiv njega. Naime, povreda radne

obaveze zbog koje se protiv zaposlenog pokreće i vodi disciplinski postupak mora

biti identifikovana naĉinom, mjestom i vremenom izvršenja, pa se zato u izreci

odluke o disciplinskoj mjeri isti moraju naznaĉiti kao biće same povrede, tj. izreka

odluke o izricanju disciplinske mjere mora da sadrţi iskaz o naĉinu, mjestu i

vremenu izvršenja povrede radne obaveze a ne samo blanketnu normu koja tu

povredu propisuje. Ovo iz razloga što se izvršenje povrede utvrĊuje zavisno od

naĉina, mjesta i vremena. Naĉin izvršenja povrede radnih obaveza odreĊuje se

prema radnji povrede, mjesto izvršenja je mjesto gdje je ta radnja uĉinjena ili gdje je

zaposleni propustio da uĉini radnju koju je bio duţan, a vrijeme izvršenja povrede

predstavlja vrijeme kada je preduzeta radnja koja ĉini povredu radne obaveze ili

kada je propuštena radnja morala biti preduzeta. Tek kada se na izloţeni naĉin

identifikuje biće povrede radne obaveze moguće je u disciplinskom postupku

utvrditi da li je zaposleni poĉinio povredu radne obaveze koja mu je stavljena na

teret, odnosno da li je izvršio radnju povrede na naĉin, na mjestu i u vrijeme kako

mu je to stavljeno na teret.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da odluke koje je tuţeni donio u

disciplinskom postupku ne sadrţe pravilnu i potpunu identifikacuju bića povrede

radne obaveze zbog koje je tuţiocu izreĉena disciplinska mjera prestanak radnog

odnosa, a samo navoĊenje zakonske odredbe kojom je propisana povreda radne

obaveze u smislu odgovornosti zaposlednih za koju se moţe izreći mjera prestanak

207

radnog odnosa nije dovoljna, kako su to pravilno zakljuĉili niţestepeni sudovi i

odluke koje su donijete u disciplinskom postupku poništili kao nezakonite."


208

ODGOVORNOST ZA POVREDE RADNE OBAVEZE

- ZLOUPOTREBA PRAVA KORIŠĆENJA BOLOVANJA -


Nezakonito je rješenje kojim je izreĉena mjera prestanka radnog odnosa

zbog teţe povrede radne obaveze bez prethodno vodjenog postupka za

utvrdjenje povrede radne obaveze.

***

Ĉinjenica da li je zaposlena bolovala od bolesti, navedenoj u doznakama,

ne moţe se utvrdjivati saslušanjem vještaka medicinske struke.

Iz obrazloţenja:

"Prema odredbi ĉlana 124 stav 4 Zakona o radu zaposleni odgovara za

povredu radne obaveze koja je u vrijeme izvršenja bila utvrdjena kolektivnim

ugovorom i ugovorom o radu. Zloupotreba prava korišćenja bolovanja prema ĉl. 10

ugovora o radu koje su stranke zakljuĉile predstavlja teţu povredu radne obaveze za

koju se izriĉe mjera prestanak radnog odnosa. Prije izricanja te mjere poslodavac je,

u skladu sa kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, bio duţan da pokrene i vodi

postupak za utvrdjivanje povrede radnih obaveza i zaposlenom omogući pravo na

odbranu. Kako tuţeni to nije uĉinio to je rješenje kojom je tuţilji izreĉena mjera

prestanka radnog odnosa zbog teţe povrede radne obaveze nezakonito.

Osim toga i da je takav postupak sproveden rješenje bi i u tom sluĉaju bilo

nezakonito. Doznake o bolovanju predstavljaju javnu ispravu u smislu ĉlana

226 stav 1 ZPP i dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrdjuje. Na tuţenom

je bio teret dokazivanja da su u javnoj ispravi neistinito utvrdjene ĉinjenice ili da je

isprava nepravilno sastavljena, ali tuţeni to nije dokazao. Te ĉinjenice nijesu se

mogle utvrdjivati saslušanjem vještaka medicinske struke na okolnosti da li je tuţilja

bolovala od bolesti koje su navedene u doznakama kako je to tuţeni predlagao."


209

OSNOV ODGOVORNOSTI POSLODAVCA ZA NAKNADU

NEMATERIJALNE ŠTETE


Ĉinjenica da je tuţiocu odlukom poslodavca izreĉena disciplinska mjera

koja je u sudskom postupku poništena, ne moţe biti osnov odgovornosti

poslodavca za naknadu nematerijalne štete.

Iz obrazloţenja:

"Prvostepeni sud je utvrdio da je odlukom tuţenog br. 2817 od 07.11.2006.

godine, tuţiocu izreĉena disciplinska mjera novĉana kazna zbog povrede radne

obaveze - neblagovremeno, nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza. Ta

odluka poništena je pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u Podgorici P. br.

3313/07 od 07.11.2008. godine. Dalje je utvrdjeno da je tuţilac bio rasporedjen i

obavljao poslove poslovodje organizatora do 01.12.2006. godine, a poĉev od

01.12.2006. godine obavljao je poslove poslovodje operativca bez rješenja o

rasporedu na to radno mjesto. Rješenjem br. 2343 od 31. jula 2007. godine tuţilac je

rasporedjen na radno mjesto poslovodje operativca i to rješenje nije pobijao.

Tuţilac je smatrao da su odluka o izricanju disciplinske mjere kao i o

rasporedjivanju na radno mjesto poslovodje operativca, donijete iz šikanoznih

razloga pa da zbog toga ima pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete.

Po nalaţenju ovog suda sama ĉinjenica da je tuţiocu odlukom tuţenog

izreĉena disciplinska mjera koja je u sudskom postupku poništena, ne moţe biti

osnov odgovornosti tuţene za naknadu nematerijalne štete. Tuţilac je morao

dokazati da je bio izloţen šikani i zloupotrebi prava ili drugom malicioznom

postupku, kao i da je to dovelo do takvog stepena narušavanja njegove psihiĉke i

emocionalne ravnoteţe, koje opravdava dosudjenje naknade nematerijalne štete. U

nedostatku takvih dokaza niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno

pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin.

Što se pak tiĉe naknade materijalne štete zbog manje zarade koju je ostvarivao

na radnom mjestu poslovodje operativca u odnosu na zaradu koju bi ostvarivao na

radnom mjestu poslovodje organizatora, takodje su niţestepeni sudovi pravilno

primijenili materijalno pravo.

Poslodavac u smislu ĉlana 106 stav 1 Zakona o radu ("Sl. list RCG", br.

43/03) odgovara za štetu ako je nezakonitom odlukom ili radnjom povrijedio pravo

zaposlenog. Tuţilac je nakon što je bez odluke (faktiĉki) rasporedjen na drugo radno

mjesto, ako je smatrao da mu je povrijedjeno pravo iz rada i po osnovu rada, imao

pravo da u skladu sa ĉl. 120 st. 2 Zakona o radu podnese zahtjev poslodavcu da mu

obezbijedi ostvarivanje tog prava. On takav zahtjev nije podnosio, a rješenje tuţenog

br. 2343 od 31. jula 2007. godine o rasporedjivanju na drugo radno mjesto nije

pobijao. Stoga ne postoji osnov odgovornosti tuţenog za naknadu štete."


210

NAKNADA ŠTETE ZBOG NEZAKONITOG PRESTANKA

RADNOG ODNOSA


Poslodavac je duţan da radniku naknadi materijalnu štetu nastalu zbog

nezakonitog prestanka radnog odnosa u visini izgubljene zarade koju radnik

nije ostvario krivicom poslodavca.

Iz obrazloţenja:

"Utvrdjeno je da je tuţilja bila zaposlena kod tuţenog na radnom mjestu

konobarice i da je navedene poslove obavljala od 14.04.1998. do 02.09.2008.

godine; da joj je rješenjem tuţenog od 25.09.2008. godine prestao radni odnos sa

danom 02.09.2008. godine, zbog izostanka sa posla u trajanju od 23 dana, kao i da

se u vremenu od 02.09.2008 do 02.10.2008. godine neprekidno nalazila na

bolovanju. Dalje je utvrdjeno da je pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa

tuţilji donijeto osnovom ĉl.111. st.1. taĉ.1. Zakona o osnovama radnih odnosa, iako

je u to vrijeme vaţio Zakon o radu ("Sl.list CG",br.49/08), ĉije odredbe su se jedino i

mogle primijeniti na konkretni sporni odnos.

Imajući u vidu ovako utvrdjene ĉinjenice, pravilno su niţestepeni sudovi

zakljuĉili da je osporeno rješenje o prestanku radnog odnosa tuţilji nezakonito. Ovo

zbog toga što je iz provedenih dokaza jasno utvrdjeno da se u konkretnom sluĉaju

nije stekao osnov za prestanak radnog odnosa tuţilji u skladu sa odredbom ĉl.143.

st.1. taĉ.5. Zakona o radu ("Sl.list CG",br.49/08), jer se tuţilja u vremenu donošenja

spornog rješenja i dalje nalazila na bolovanju, a o ĉemu je tuţenog blagovremeno

obavijestila i priloţila odgovarajuću medicinsku dokumetnaciju (doznake o

privremenoj sprijeĉenosti za rad). Zato se odsustvo tuţilje sa rada u vremenu

oznaĉenom osporenim rješenjem ne moţe smatrati neopravdanim, niti predstavljati

pravni osnov za prestanak njenog radnog odnosa.

Isto tako, niţestepeni sudovi su pravilno odluĉili kada su usvojili i tuţbeni

zahtjev tuţilje za naknadu štete na ime izostale zarade za sporni period, budući joj je

predmetna šteta priĉinjena nezakonitim rješenjem o prestanku radnog odnosa, a koju

visinu štete su niţestepeni sudovi pravilno utvrdili na osnovu nalaza vještaka

odgovarajuće struke."


211

ISKLJUĈENJE ODGOVORNOSTI POSLODAVCA

ZA NAKNADU NEMATERIJALNE ŠTETE


Nema objektivne odgovornosti poslodavca da zaposlenom naknadi

nematerijalnu štetu, ako bolest zaposlenog nema karakter profesionalnog

oboljenja.

Iz obrazloţenja:

"Predmetnom tuţbom tuţilac je traţio naknadu nematerijalne štete koja je

nastala kao posljedica profesionalnog oboljenja, po osnovima oznaĉenim pobijanom

presudom, a u ukupnom iznosu od 24.000,00 €.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijanih odluka proizilazi da je

tuţilac bio zaposlen kod tuţenog u S. E. na radnom mjestu posluţioca ćelija, da

Ekspertizom Kliniĉkog centra Srbije - Institut za medicinu rada i radiološku zaštitu

"Dr. D. K.", na koje ispitivanje je upućen od strane nadleţnog ljekara, nije utvrdjeno

da je zadobio profesionalno oboljenje asthma bronchiale, a što je potvrdjeno i

nalazom i mišljenjem sudsko - medicinskog vještaka medicine rada, - dr. V. M,

spec. medicine rada.

Kod takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno

primijenili materijalno pravo, kada su postavljeni tuţbeni zahtjev odbili kao

neosnovan.

Naime, i po mišljenju ovog suda, tuţiocu ne pripada naknada nematerijalne

štete, po navedenim osnovima, iz razloga što bolest od koje je tuţilac obolio nema

karakter profesionalnog oboljenja, u prilog kojem zakljuĉku su i nalazi odgovarajuće

medicinske institucije. Istina, kod tuţioca je oĉigledno došlo do oštećenja

zdravstvenog stanja kojim mu je dijagnosticirana bronhijalna astma, ali takvo

zdrastveno stanje nije dovelo, odnosno nije nastalo kao posledica profesionalnog

oboljenja, zbog ĉega nema objektivne odgovornosti tuţenog da tuţiocu naknadi

traţenu nematerijalnu štetu."


212

ODGOVORNOST DRŢAVE ZA ŠTETU

PROUZROKOVANU SLUŢBENIKU ODNOSNO NAMJEŠTENIKU

NA RADU ILI U VEZI SA RADOM

(Ĉlan 78 stav 1 u vezi sa ĉl. 47 st. 1 Zakona o drţavnim sluţbenicima

i namještenicima)

Ĉinjenica da je sluţbenik pretrpio povredu na radu prilikom obavljanja

poslova za koje nije struĉno osposobljen i koji nijesu u opisu njegovog radnog

mjesta ne moţe biti razlog za oslobodjenje odgovornosti drţave da mu naknadi

štetu ako je sluţbenik kritiĉnom prilikom postupao po naredbi

pretpostavljenog.

Iz obrazloţenja:

"Na temelju izvedenih dokaza nesumnjivo je utvrdjeno da je tuţilac,

postupajući po naredjenju pretpostavljenog - ambasadora CG u Skoplju, povrijedjen

dana 25.10.2007. godine, dok je priĉvršćivao šteker u prostorijama ambasade, kada

je došlo do strujnog udara. Tom prilikom tuţilac je bio u besvjesnom stanju nekoliko

ĉasova, kada je konstatovano nagnjeĉenje mozga, slabost lijeve ruke i noge,

oslabljenje sluha, što je prema usaglašenim mišljenjima vještaka neuropsihijatra i

otorinolaringologa umanjilo njegovu ţivotnu aktivnost za 30% trajno. Po vještaku

neuropsihijatru utvrdjena je jaĉina, duţina i intenzitet duševnih i fiziĉkih bolova, kao

i straha, na temelju kojeg je sud, uz nalaze ostalih vještaka utvrdio visinu štete, a što

se revizijom ne dovodi u pitanje.

Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da

postoji osnov odgovornosti tuţene za nastalu štetu koju je tuţilac pretrpio kao

posljedicu povrede na radu po opštim pravilima gradjanskog prava, saglasno ĉl.78.

st.1. Zakona o drţavnim sluţbenicima i namještenicima koji se primjenjuje shodno

ĉl.128. tog zakona ("Sl.list CG", br.50/08 i 86/09).

Pošto se krivica za štetu koju zapošljeni pretrpi u radu i u vezi sa radom

pretpostavlja, a tuţena niĉim nije dokazala postojanje razloga za iskljuĉenje svoje

odgovornosti, pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da nije bilo uslova za

oslobodjenje od odgovornosti u smislu ĉl.177. st.2. i 3. ZOO, koji je bio u primjeni.

Razlog za oslobadjanje od odgovornosti tuţene ne moţe biti ni to što je

tuţilac obavljao poslove za koje nije struĉno osposobljen i nijesu u opisu njegovog

radnog mjesta, kod ĉinjenice da je morao postupati po naredbi pretpostavljeno u

smislu ĉl.47. st.1. Zakona o drţavnim sluţbenicima i namještenicima, kako su to

pravilno našli niţestepeni sudovi.

Pri tome, nije od znaĉaja što je tuţilac imao mogućnost, u sumnji da je

izvršenje usmene naredbe suprotno propisu, zatraţi pismeno uputstvo ili naredbu

shodno stavu 2, jer je postupao kao savjestan radnik u specifiĉnim okolnostima, što

ne moţe uticati na promjenu pravila o oslobadjanju od odgovornosti."


213

PRESTANAK RADNOG ODNOSA PO SILI ZAKONA

(Ĉlan 108 stav 1 taĉka 6 Zakona o radu)

U sluĉaju prestanka rada poslodavca zaposlenom prestaje radni odnos po

sili zakona.

Iz obrazloţenja:

"Nije sporno da je tuţiocu 24.09.2004. godine kod Javne veterinarske

ustanove Crne Gore zakljuĉena radna knjiţica i da mu je isplaćen iznos od 2.000,00

€. Prema navodima tuţene, radilo se o isplati otpremnine.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuţioca da se utvrdi da je u radnom

odnosu na neodreĊeno vrijeme kod tuţene Veterinarske uprave.

Tuţilac sudu nije pruţio dokaze da je od strane tuţene "preuzet" u radni

odnos, pa su niţestepeni sudovi pravilno odluĉili kada su tuţbeni zahtjev odbili kao

neosnovan.

Ĉinjenica da tuţiocu nije doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa, na

koju se ukazuje revizijom i na kojoj se temeljio tuţbeni zahtjev, nije od pravnog

znaĉaja jer, kao što je naprijed ukazano, Javna veterinarska ustanova Crne Gore kod

koje je tuţilac bio u radnom odnosu, prestala je da postoji i brisana je iz registra,

tako da je tuţiocu radni odnos prestao po sili zakona, shodno odredbi ĉl.108. st.1.

taĉ.6. Zakona o radu ("Sl.list RCG", br.43/03), koji je tada bio na snazi, a rješenje o

prestanku radnog odnosa, i da je doneseno, bilo bi deklatornog karaktera."


214

PRESTANAK RADNOG ODNOSA PO VOLJI ZAPOSLENOG

(Ĉlan 63 taĉka 1 Zakona o osnovama radnih odnosa)

Usmena izjava radnika da neće i ne moţe da radi ne moţe predstavljati

osnov za prestanak radnog odnosa shodno odredbi ĉlana 63 taĉka 1 Zakona o

osnovama radnih odnosa.

Iz obrazloţenja:

"Prvostepeni sud je odbio postavljeni tuţbeni zahtjev - da se utvrdi da je

tuţilac u radnom odnosu kod tuţenog - kao neosnovan s pozivom na ĉl.110 st.2

Zakona o radu ("Sl.list RCG" br.43/03), nalazeći da je tuţilac pred odgovornim

licima tuţenog izjavio da ne moţe da radi i da neće nastaviti sa radom kod tuţenog,

pa da je izjavom datom na taj naĉin, kao jednostranom izjavom volje, došlo do

prestanka radnog odnosa kod tuţenog.

Drugostepeni sud pravilno nalazi da usmena izjava radnika da neće i ne moţe

da radi, ne moţe predstavljati osnov za prestanak radnog odnosa, shodno odredbi

ĉl.63 taĉ.1 Zakona o osnovama radnih odnosa ("Sl.list SRJ" br.29/96) koji je bio u

primjeni u vrijeme nastanka spornog sluĉaja (2002.godina). Tim propisom je

odredjeno da zaposlenom po njegovoj volji prestaje radni odnos ako pismeno izjavi

da ţeli da raskine radni odnos, što znaĉi da je osnov prestanka radnog odnosa volja

radnika izraţena u pismenoj izjavi. Isto je odredjeno i ĉl.110 Zakona o radu, na koji

se poziva prvostepeni sud, gdje u taĉki 3 stoji da otkaz ugovora o radu zaposleni je

duţan da dostavi poslodavcu u pisanom obliku, što znaĉi da volja radnika za

prestankom radnog odnosa mora biti izriĉita i iskazana u pisanom obliku.

Dalje, ugovor o radu nije otkazao ni poslodavac, odnosno tuţeni, a shodno ĉl.112

Zakona o radu otkaz ugovora o radu, odnosno odluke o prestanku radnog odnosa,

dostavlja se zaposlenom u pisanom obliku i sadrţi osnov prestanka radnog odnosa,

obrazloţenje i pouku o pravnom lijeku, što je u konkretnom sluĉaju izostalo.

Prema tome, tuţiocu nije prestao radni odnos kod tuţenog ni na jedan od

Zakonom o radu predvidjenih osnova, pa je tuţilac i dalje u radnom odnosu kod

tuţenog.

Nema mjesta navodima u reviziji da je tuţiocu prestao radni odnos i po

osnovu neopravdanog izostajanja sa posla, u smislu ĉl.64 st.1 taĉ.4 Zakona o

osnovama radnih odnosa, jer bi se opravdanost nedolaska na posao mogla utvrdjivati

samo u sluĉaju da je tuţeni donio odluku, odnosno otkaz ugovora o radu, u pisanom

obliku, shodno ĉl.111 st.1 taĉ.1 Zakona o radu."


215

RASKID SPORAZUMA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA


Sporazum o prestanku radnog odnosa je dvostrani pravni posao, te se isti

ne moţe raskinuti voljom jedne strane.

Iz obrazloţenja:

"Stranke su dana 29.03.2010. godine zakljuĉile sporazum o prestanku radnog

odnosa, koji je zaveden kod tuţenog pod br.91-1375 i potpisan od strane ugovornih

strana. Ovim sporazumom stranke su se saglasile da tuţilji prestane radni odnos

isplatom otpremnine po Socijalnom programu u visini od 7.500,00 eura. Nadalje, da

se tuţilja nakon zakljuĉenja sporazuma o prestanku radnog odnosa u dva navrata

obraćala tuţenom zahtjevom od 15.04.2010. i 04.05.2010. godine za poništaj

navedenog sporazma, navodeći da joj s ozbirom na godine radnog staţa (35. godina)

pripada i dodatak na otpremninu u iznosu od 6.000,00 eura a prema Biltenu

Menadţmenta KAP-a od 09.04.2010. godine, te da je tuţeni shodno zakljuĉenom

sporazumu dana 10.05.2010. godine donio rješenje o prestanku radnog odnosa

br.91-1948. godine, budući da su se ispunjenjem medjusobnih obaveza iz sporazuma

stekli uslovi za prestanak radnog odnosa.

Kod naprijed navedenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, koje sa

pravom prihvata i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili

materijalno pravo kada su tuţbeni zahtjev tuţilje odbili, kao neosnovan.

Nasuprot navodima revizije pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da je

pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa zakonito. Jer, osnov za prestanak

radnog odnosa je sporazum o prestanku radnog odnosa, koji su stranke zakljuĉile

dana 29.03.2010.godine, a koji predstavlja izraz njihovih saglasnih volja saglasno

ĉl.141. Zakona o radu ("Sluţbeni list CG" br.49/08) koji nije pobijan, tako da isti

proizvodi pravno dejstvo danom zakljuĉenja. S tim u vezi za ukazati je rješenje o

prestanku radnog odnosa, koje je donijeto nakon zakljuĉenja sporazuma o prestanku

radnog odnosa ima deklaratoran a ne konstitutivan karakter, što znaĉi da njegovo

donošenje nije bilo nuţno.

Takodje, bez osnova je pozvianje revidenta da je sporazum o prestanku

radnog odnosa raskinut imajući njegovo obraćanje tuţenom od 15.04 i 4.05.2010.

godine i pozivanje na odredbe ZOO-a. Jer, isti gubi iz vida da je sporazum o

prestanku radnog odnosa dvostrani pravni posao, te da se s toga isti ne moţe

raskinuti voljom jedne strane.

Isto tako a nasuprot navodima revizije tuţilji ne pripada pravo na dodatak na

otpremninu u iznosu od 6.000,00 eura. Ovo sa razloga što iz Biltena Menadţmenta

KAP-a od 09.04.2010. godine, na kojem je tuţilja i temeljila svoj zahtjev proizilazi

da se isti odnosi na zaposlene, koji u periodu od 12-24.04.2010. godine potpišu

sporazum po Socijalnom programu. Kako je tuţilja zakljuĉila sporazum o prestanku

216

radnog odnosa dana 29.03.2010. godine, to ista ne ulazi u krug lica, kojima pripada

pravo na dodatak na otpreminu a prema navedenom Biltenu."


217

DAVANJE NEISTINITIH PODATAKA

KAO OSNOV ZA OTKAZ UGOVORA O RADU

(Ĉlan 143 stav 1 taĉka 12 Zakona o radu)

Davanje neistinitih podataka od strane zaposlenog predstavlja razlog za

prestanak radnog odnosa ne samo kad su isti dati prilikom zasnivanja radnog

odnosa, već i u toku trajanja radnog odnosa prilikom rasporedjivanja na drugo

radno mjesto.

Iz obrazloţenja:

"Niţestepeni sudovi su izveli pogrešan zakljuĉak da nijesu ispunjeni uslovi iz

ĉl.143. st.1. taĉ.12. Zakona o radu za prestanak radnog odnosa tuţiocu, a obzirom da

tuţilac nije izvršio falsifikovanje niti dao neistinite podatke za vršenje poslova radi

kojih je zakljuĉio ugovor o radu.

Po mišljenju ovog suda, polazeći od naprijed utvrdjenih ĉinjenica, proizilazi

da je tuţilac radni odnos na poslovima elektromontera zasnovao na temelju diplome

koja predstavlja ništav pravni akt i ne proizvodi pravno dejstvo, tj. na osnovu

neistinitih podataka koje je dao u pogledu struĉne spreme (VKV elektroinstalater)

koja je neophodna za obavljanje tih poslova.

Prema tome, kako je tuţilac na osnovu ništave diplome koja ne proizvodi

pravno dejstvo, jer je izdata od strane neovlašćenog lica i na obrascu koji nije

propisan aktom Ministarstva prosvjete, rasporedjen kod tuţenog na drugo radno

mjesto - elektromonter I, to su ispunjeni uslovi iz navedene zakonske odredbe, pa je

rješenje o otkazu ugovora o uredjivanju medjusobnih prava, obaveza i odgovornosti,

odnosno o njegovom prestanku radnog odnosa kod tuţene zakonito."


218

PRESTANAK RADNOG ODNOSA U VRIJEME TRUDNOĆE

I PORODILJSKOG ODSUSTVA

(Ĉlan 8 Evropske socijalne povelje od 03.05.1996. godine)

Smatra se nezakonitim ako poslodavac zaposlenoj da otkaz u periodu

kada ga je obavijestila da je trudna do kraja njenog porodiljskog odsustva ili u

takvom trenutku kada bi otkazni rok istekao za vrijeme takvog odsustva.

Iz obrazloţenja:

"Pobijana i prvostepena presuda u dijelu odluke o tuţbenom zahtjevu kojim je

traţen poništaj rješenja o prestanku radnog odnosa tuţilji sa danom 30.05.2010.

godine, zasnovane su na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je imalo za

posledicu da ĉinjeniĉno stanje nije u potpunosti i pravilno utvrĊeno. Jer, niţestepeni

sudovi nijesu sa sigurnošću utvrdili ĉinjenicu da li je u vrijeme donošenja spornog

rješenja o prestanku radnog odnosa tuţilji mogao prestati radni odnos zbog trudnoće,

odnosno do kraja njenog porodiljskog odsustva. Naime, izmijenjenom Evropskom

socijalnom poveljom od 03.05.1996. godine - ĉl.8. predviĊena su prava zaposlenih

ţena na zaštitu prava materinstva, pa se, izmeĊu ostalih, smatra nezakonitim ako

poslodavac ţeni da otkaz u periodu kada ga je obavijestila da je trudna do kraja

njenog porodiljskog odustva, ili u takvom trenutku kada bi otkazni rok istekao za

vrijeme takvog odsustva. Iz stanja u spisima bi proizilazilo da je tuţilja bila trudna u

vrijeme kada je donijeto sporno rješenje o prestanku radnog odnosa, obzirom da je

porodiljsko odsustvo otpoĉela 01.06.2010. godine, a radni odnos joj je po

osporenom rješenju prestao sa danom 30.05.2010. godine.

Kako navedenu ĉinjenicu niţestepeni sudovi nijesu imali u vidu, a posebno

pomenutu Socijalnu povelju o zaštiti prava zaposlenih ţena na materinstvo, o ĉemu

pobijana i prvostepena presuda ne sadrţe uopšte razloge da bi se iste mogle ispitati,

to je revizija u odnosu na ovaj dio tuţbenog zahtjeva osnovana, zbog ĉega je

niţestepene presude u dijelu kojim je odluĉeno o ovom zahtjevu valjalo ukinuti i

predmet u tom dijelu vratiti prvostepenom sudu na ponovno suĊenje."


219

BAVLJENJE POSLOVIMA KOJI SU NESPOJIVI SA SLUŢBENOM

DUŢNOŠĆU KAO OSNOV ZA PRESTANAK RADNOG ODNOSA

(Ĉlan 81 stav 1 taĉka 18 Zakona o policiji)

Osnovana sumnja da se zaposleni bavio poslovima koji su nespojivi sa

sluţbenom duţnošću, bez provjeravanja istinitosti ĉinjenica koje utiĉu na

postojanje disciplinskog prekršaja i disciplinske odgovornosti, ne moţe biti

osnov za izricanje disciplinske mjere prestanak radnog odnosa.

Iz obrazloţenja:

"Iz predmetnih spisa proizilazi da je tuţiocu rješenjem tuţene 05/1 br. 151-

20/2010-1 od 6. 07. 2010. godine prestao radni odnos, zbog toga što je u periodu od

aprila 2005. godine do 15. 03. 2010. godine, kada nije bio na duţnosti, obavljao

poslove obezbjedjenja u Ugostiteljskom objektu "M. " u Pljevljima, ĉime je poĉinio

teţi disciplinski prekršaj iz ĉlana 81 st. 1 taĉ. 18 Zakona o policiji (bavljenje

poslovima koji su nespojivi sa sluţbenom duţnošću). Protiv navedenog rješenja

tuţilac je izjavio ţalbu, koja je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova 01 br.

1704/2 od 18. 08. 2010. godine odbijena kao neosnovana. U prvostepenom postupku

je dalje utvrdjeno da su osporena rješenja donijeta na osnovu sluţbene zabilješke

Ispostave graniĉne policije Pljevlja broj 050/10-403 od 12. 03. 2010. godine, te

sluţbene zabilješke takodje Graniĉne policije Pljevlja broj 527 od 12. 01. 2010.

godine i saslušanja tuţioca u svojstvu parniĉne stranke.

Uvidom u navedene sluţbene zabilješke proizilazi da se tuţilac

najvjerovatnije u vremenu odsustvovanja sa posla bavio obezbjedjenjem diskoteke

"M. ", budući je tamo ĉesto boravio i to u društvu vlasnika oznaĉene diskoteke, zbog

ĉega postoji osnovana sumnja da je angaţovan na poslovima obezbedjenja, iako nije

bio vidno obiljeţen kao radnik obezbjedjenja, o ĉemu će nastojati da prikupe

podatke koji bi potkrijepili navedeno.

Imajući prednje u vidu, pogrešno su niţestepeni sudovi primijenili materijalno

pravo kada su odbili tuţbeni zahtjev tuţioca, nalazeći da je tuţiocu zakonito prestao

radni odnos, budući su se u njegovim radnjama stekla obiljeţja teţeg disciplinskog

prekršaja iz ĉlana 81 st. 1 taĉ. 18 Zakona o policiji.

Ovo stoga, što se osnovano ukazuje revizijom tuţioca da u konkretnom

sluĉaju nijesu utvrdjene ĉinjenice od znaĉaja za postojanje disciplinskog prekršaja i

disciplinske odgovornosti tuţioca tj. za donošenje osporenih rješenja o prestanku

radnog odnosa. Jer, u prvostepenom postupku, po ocjeni ovog suda, na osnovu

provedenih dokaza nije utvrdjena krivica tuţioca za uĉinjeni disciplinski prekršaj

kao osnov disciplinske odgovornosti, budući se zakonitost rješenja o izreĉenoj mjeri

prestanak radnog odnosa, ocjenjuje kako sa stanovišta radnje koja je tuţiocu

stavljena na teret, tako i njegovog subjektivnog odnosa prema uĉinjenoj povredi.

Disciplinski organi tuţene, su tuţiocu izrekli disciplinsku mjeru samo zbog

osnovane sumnje da je vršio obezbjedjenje ugostiteljskog objekta "M." u Pljevljima,

220

bez provjeravanja taĉnosti ĉinjenica koje utiĉu na postojanje disciplinskog prekršaja

i diciplinske odgovornosti.

Po mišljenju ovog suda, ispitivanje istinitosti ĉinjenica vrši se da bi se

ocijenilo da li su disciplinski organi vodili raĉuna o materijalnoj istini, a to je

krucijalno naĉelo svakog pa i disciplinskog postupka.

Prema tome, po nalaţenju ovog suda, kako u disciplinskom postupku koji je

vodjen protiv tuţioca nije na pouzdan naĉin utvrdjenja krivica tuţioca za disciplinski

prekršaj koji mu je stavljen na teret, to nije bilo ni osnova za izricanje disciplinske

mjere prestanak radnog odnosa, zbog ĉega je ovaj sud preinaĉio niţestepene presude

i odluĉio na izreĉeni naĉin."


221

OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG LOŠE

OSTVARENIH REZULTATA RADA

Neodgovarajući rezultati rada nijesu predvidjeni odredbom ĉlana 143

Zakona o radu kao razlog za prestanak radnog odnosa, te je rješenje o otkazu

ugovora o radu zbog loše ostvarenih rezultata rada nezakonito.

Iz obrazloţenja:

"Prema utvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju proizilazi da je tuţilja obavljala

poslove kreditnog sluţbenika kod tuţenog u Poslovnoj jedinici u Baru, te da je

tuţeni dana 18. 03. 2009. godine donio rješenje kojim joj se otkazuje ugovor o radu

zbog loših rezultata rada nastalih zbog neodgovarajućih procjena i nepreduzimanja

potrebnih radnji neprekidno u svim mjesecima 2008. godine. Dalje je utvrdjeno da je

tuţilja kao kreditni sluţbenik prikupljala dokumentaciju od strane klijenata koju je

dostavljala kreditnom odboru, koji je donosio konaĉnu odluku o ispunjavanju uslova

za odobravanje kredita. Pored toga, u prvostepenom postupku je utvrdjeno da tuţilja

nije napravila tuţenom štetu - gubitak u iznosu od 489.225,47 eura, na ime otpisanih

kredita, što je potvrdjeno nalazom vještaka finansijske struke N. D. od 12. 10. 2010.

godine iz kojeg proizilazi da otpisani kredit u oznaĉenom iznosu nije isto što i

gubitak - šteta, obzirom da otpis kredita ne znaĉi i otpis duga. Nije sporno da je

tuţilja imala bonuse na platu u toku 2008. godine, kada je i realizovana većina

kredita.

Polazeći od navedenog utvrdjenja i po ocjeni ovog suda, pravilno su odluĉili

niţestepeni sudovi kada su usvojili tuţbeni zahtjev i poništili kao nezakonito

osporeno rješenje tuţenog o otkazu ugovora o radu tuţilji.

Ovo stoga, što tuţeni nije dokazao da je tuţilja nanijela štetu tuţenom u

iznosu od 489.225,47 eura, i da je dostavljala falsifikovanu dokumentaciju kao i da

je kasnila u naplati potraţivanja preko 20 %, pa samim tim se ne moţe govoriti u

konkretnom sluĉaju, o loše ostvarenim rezultatima rada.

Ovo tim prije što je osporeno rješenje tuţenog donijeto osnovom ĉlana 143 st.

1 taĉ. 3 Zakona o radu, kojim je odredjeno da poslodavac moţe otkazati ugovor o

radu zaposlenom istekom roka za koji je zasnovan radni odnos na odredjeno

vrijeme, iako iz tog razloga tuţilji nije otkazan ugovor o radu.

Prema tome, kako je tuţilji otkazan ugovor o radu zbog loše ostvarenih

rezuiltata rada, koji razlog nije predvidjen odredbom ĉlana 143 vaţećeg Zakona o

radu, to se po mišljenju ovog suda, nijesu ni ispunili zakonski uslovi za donošenje

osporenog rješenja."


222

ODBIJANJE ZAPOSLENIH DA ZAKLJUĈE UGOVOR

O MEDJUSOBNIM PRAVIMA


Odbijanje zaposlenih da sa poslodavcem zakljuĉe ugovor o uredjivanju

medjusobnih prava, obaveza i odgovornosti ne moţe se smatrati odbijanjem da

rade na radnom mjestu na kojem su rasporedjeni, niti predstavlja osnov za

otkaz ugovora o radu, predvidjen odredbom ĉlana 143 stav 1 Zakona o radu.

Iz obrazloţenja:

"Tuţeni je osporena rješenja o prestanku radnog odnosa tuţiocima donio s

pozivom na odredbu ĉl.143. st.1. u vezi ĉl.174. Zakona o radu, jer su tuţioci odbili

da zakljuĉe ugovor o ureĊivanju meĊusobnih prava, obaveza i odgovornosti sa

tuţenim.

Naime, odredbom ĉl.174. Zakona o radu predviĊena je obaveza poslodavca da

sa zaposlenima koji su zasnovali radni odnos do stupanja na snagu zakona, a nemaju

zakljuĉen ugovor o radu, zakljuĉi ugovor o ureĊivanju meĊusobnih prava, obaveza i

odgovornosti, koji sadrţi elemente iz ĉl.23. (osim iz taĉ.7, 8 i 9) tog zakona, i

propisano da se tim ugovorom ne zasniva radni odnos, niti se njime mijenja radno-

pravni status sa zaposlenim.

Po nalaţenju ovog suda, pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da se

odbijanje tuţilaca da zakljuĉe ovaj ugovor ne moţe smatrati odbijanjem da rade na

radnom mjestu na kojem su rasporeĊeni i da izvršavaju radne obaveze, niti

predstavlja osnov za prestanak radnog odnosa, odnosno otkaz ugovora o radu

predviĊen odredbom ĉl.143. st.1. Zakona o radu. Jer, navedenom odredbom

taksativno su nabrojani svi opravdani razlozi zbog kojih poslodavac moţe otkazati

ugovor o radu, a osim navedenih razloga ostali razlozi moraju biti predviĊeni

kolektivnim ugovorom - taĉ.16. Kako odbijanje da se zakljuĉi ugovor o ureĊivanju

meĊusobnih prava, obaveza i odgovornosti i njime urede prava, obaveze i

odgovornosti iz ranije zasnovanog radnog odnosa, nije propisano kao osnov za

prestanak radnog odnosa, to su osporena rješenja tuţenog nezakonita, kako su to

pravilno našli niţestepeni sudovi i pravilno odluĉili u ovom sporu usvajajući tuţbeni

zahtjev."


223

NEDOZVOLJENOST TUŢBE ZA UTVRDJENJE

NEZAKONITOSTI RJEŠENJA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA

(Ĉlan 69 Zakona o osnovama radnih odnosa)

Zaposleni koji nije iskoristio pravo na internu zaštitu nema pravo ni na

sudsku zaštitu.

Iz obrazloţenja:

"Tuţilja je protiv rješenja br.600 od 31.10.2000.godine, kojim joj je prestao

radni odnos, izjavila prigovor, koji je pogrešno naslovila kao ţalbu dana

24.11.2000.godine, nakon isteka roka datog u pravnoj pouci, što je nesumnjivo

utvrdjeno u prvostepenom postupku, pa je zakonita odluka tuţene br.682 od

20.12.2000.godine, kojom je odbaĉena ţalba (prigovor) kao neblagovremena.

Prema tome, tuţilja nije iskoristila pravo na internu zaštitu, te nema pravo ni

na sudsku zaštitu, zbog ĉega je njena tuţba nedozvoljena shodno ĉl.69 Zakona o

osnovama radnih odnosa, kako to pravilno zakljuĉuje drugostepeni sud.

Pravilno je odbijen i dio tuţenog zahtjeva, kojim je odluĉeno dopunskom

presudom, kojim je traţena transformacija radnog odnosa na odredjeno vrijeme u

radni odnos na neodredjeno vrijeme, poĉev od 01.11.2000.godine, jer je utvrdjeno

da je tuţilji radni odnos zakonito prestao dana 31.10.2000.godine, a tuţilja ga

naknadno kod tuţene više nije zasnivala.

Pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da tuţilja nije mogla traţiti poništaj

odluke tuţene br.408 od 15.08.2000.godine, jer se radi o odluci koja je interna stvar

poslodavca - tuţene i ista kao takva ne uţiva sudsku zaštitu, zbog ĉega je

drugostepeni sud pravilno odluĉio kada je presudu prvostepenog suda u tom dijelu

ukinuo i tuţbu odbacio."


224

IMENOVANJE IZVRŠNOG DIREKTORA I NEPOSTOJANJE

POVREDE PRAVA NA IZBOR

(Ĉlan 10 stav 4 Zakona o elektronskim komunikacijama)

Funkcija izvršnog direktora se u pogledu nadleţnosti suštinski razlikuje

od funkcije direktora, te kandidat koji je dva mandata bio direktor moţe biti

imenovan za izvršnog direktora.

Iz obrazloţenja:

"Nesumnjivo je utvrdjeno da je tuţeni dana 22. 12. 2008. godine raspisao

javni konkurs za imenovanje izvršnog direktora, na koji konkurs je prijavio uĉešće i

tuţilac. Dalje se utvrdjuje da je predsjednik Savjeta tuţene formirao konkursnu

komisiju odlukom broj 01-3585/1 od 22. 12. 2008. godine sa zadatkom da sprovede

postupak izbora kandidata tj. da prikupi prijave, pregleda dokumentaciju, utvrditi

ispunjenost uslova i saĉini izvještaj o tome sa predlogom za donošenej odluke po

konkursu. Na osnovu predloga konkursne komisije, dana 22. 01. 2009. godine Savjet

tuţene je donio odluku da se za izvršnog direktora imenuje kandidat Z. S. Dalje

proizilazi da tuţilac smatra da imenovani kandidat nije mogao biti izabran na ovu

funkciju, budući je prije toga bio direktor tuţene dva mandata.

Imajući u vidu navedene ĉinjenice niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da

je tuţbeni zahtjev neosnovan. Ovo zbog toga, što je konkurs u konkretnom sluĉaju

raspisan za imenovanje izvršnog direktora tuţene, koja funkcija se suštinski

razlikuje od funkcije direktora tuţene u pogledu nadleţnosti, koju je funkciju

obavljao imenovani kandidat u dva mandata prije raspisivanja predmetnog konkursa,

pa je samim tim i po ocjeni ovog suda odluka o izboru imenovanog kandidata

donijeta pravilnom primjenom ĉlana 10 st. 4 Zakona o elektronskim

komunikacijama, a što su pravilno zakljuĉili niţestepeni sudovi u kom pravcu su

dali jasne i valjane razloge koje prihvata i ovaj sud.

Neosnovano se ukazuje revizijom tuţioca da je imenovani kandidat već treći

put uzastopno imenovan za izvršnog direktora tuţene. Ovo s toga što je u

konkretnom sluĉaju konkurs raspisan za izbor izvršnog direktora a ne direktora

tuţene, pa postojanje opštih i posebnih uslova konkursa nije dovedeno u pitanje, a

samim tim tuţiocu nije ni povrijedjeno pravo na izbor."


225

ZAKONITOST ODLUKE O RAZRJEŠENJU

SA FUNKCIJE DIREKTORA

(Ĉl. 2, 4 i 6 Zakona o ostvarivanju javnog interesa

u javnim preduzećima i ustanovama)

Ukoliko direktor javnog preduzeća odbije da izvrši odluke predsjednika

opštine ispunjeni su zakonski uslovi za njegovo razrješenje.

Iz obrazloţenja:

"Na osnovu provedenih dokaza nesumnjivo je utvrdjeno da je tuţilac kao

direktor JKP odbio da izvrši odluke predsjednika O. R. o formiranju dva nova

preduzeća od postojećeg JKP R, kao i da je odbio da saradjuje sa Komisijom za

saĉinjavanje diobnog bilansa imovine dotadašnjeg jedinstvenog preduzeća i

onemogućavao joj rad, ĉime je prekršio zakon u odnosu na osnivaĉa.

Polazeći od navedenog jasno proizilazi da su se u konkretnom sluĉaju ispunili

zakonski uslovi za donošenje odluke o razrješenju tuţioca sa funkcije direktora JKP

a u smislu odredaba ĉlana 2, 4 i 6 Zakona o ostvarivanju javnog interesa u javnim

preduzećima i ustanovama ("Sl. list SRCG", br. 13/91 i 16/91). Ovo stoga što je

odredbama ĉlana 6 navedenog zakona odredjeno da predsjednik Opštine (osnivaĉ)

moţe razriješiti duţnosti direktora javnog preduzeća kada dodje do poremećaja u

poslovanju, odnosno kada se ne izvršavaju zakonom odredjene obaveze, kao što je

to bio sluĉaj u predmetnoj pravnoj stvari.

Sve ostale okolnosti koje se navode u reviziji tuţioca nijesu relevantne, jer se

ostvarivanje javnog interesa u javnom preduzećima i javnim ustanovama ĉiji je

osnivaĉ, Republika - Opština, vrši pod uslovima utvrdjenim naprijed navedenim

zakonom što znaĉi da se na sporni odnos nijesu morale primijeniti odredbe Zakona o

javnim preduzećima."


226

ISPITIVANJE ZAKONITOSTI RJEŠENJA

KOJIM JE ODBIJENA MOLBA ZA PRIJEM U

PROFESIONALNU VOJNU SLUŢBU

Rješenje kojim je odbijena molba za prijem u profesionalnu vojnu sluţbu

nema karakter akta o prestanku radnog odnosa, te se zakonitost tog akta ne

moţe ispitivati primjenom propisa o radnim odnosima, već primjenom propisa

na osnovu kojih je isto donijeto.

Iz obrazloţenja:

"Predmetnom tuţbom traţena je ocjena zakonitosti rješenja tuţenog br.1340-2

od 23.10.2006. godine, donijetog po sluţbenoj duţnosti sticanjem uslova za

ponavljanje postupka iz ĉl.244. st.1. taĉ.2. Zakona o opštem upravnom postupku, a

kojim se poništava naredba naĉelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije od

02.09.1999. godine u dijelu koji se odnosi na prijem tuţioca u profesionalnu vojnu

sluţbu u ĉin pješadijskog vodnika I klase i odbija njegova molba za prijem u

profesionalnu vojnu sluţbu u svojstvu profesionalnog podoficira.

Prvostepeni sud je odluĉujući o tako postavljenom zahtjevu isti odbio kao

neosnovan, nalazeći da propuštanje tuţioca da prilikom prijema u vojnu sluţbu,

obavijesti poslodavca o okolnostima koje bitno utiĉu na obavljanje poslova za koje

zasniva radni odnos i da mu dostavi vjerodostojnu diplomu - svjedoĉanstvo kojim

dokazuje ispunjenost uslova za obavljanje poslova za koje se prijavio, predstavlja

otkazni razlog u smislu ĉl.111. st.1. taĉ.9. Zakona o radu, koji je predvidjen za sluĉaj

da zaposleni prilikom stupanja na rad, odnosno zasnivanja radnog odnosa da

neistinite podatke znaĉajne za vršenje poslova radi kojih je zasnovao radni odnos.

Dalje zakljuĉuje da je predmetno rješenje zakonito i sa razloga što je tuţeni prilikom

donošenja istog u svemu ispoštovao proceduru propisanu Zakonom o opštem

upravnom postupku.

Drugostepeni sud je, odluĉujući po ţalbi tuţioca, odbio istu kao neosnovanu i

potvrdio prvostepenu presudu, prihvatajući pri tome date razloge i pravno

rezonovanje prvostepenog suda.

Medjutim, po ocjeni ovog suda, izloţeno pravno stanovište niţestepenih

sudova za sada nije prihvatljivo. Jer, niţestepeni sudovi su u rješavanju predmetne

stvari imali pogrešan pravni pristup, a što je dovelo do toga da su propustili da

utvrde odluĉne ĉinjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava, radi ĉega je obje

niţestepene presude bilo nuţno ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na

ponovno sudjenje.

Prije svega, niţestepeni sudovi prilikom odluĉivanja u predmetnoj stvari

nijesu imali u vidu da se zakonitost pobijanog rješenja br.1340-2 od 23.10.2006.

godine ne moţe ispitivati primjenom propisa o radnim odnosima, odnosno

primjenom ĉl.111. st.1. taĉ.9. Zakona o radu, već primjenom propisa osnovom kojih

je isto i donijeto. To jasno ukazuje da je zakonitost pomenutog rješenja trebalo

227

cijeniti shodno odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, a zakonitost

upravnih akata cijeni se u upravnom sporu.

S tim u vezi, posebno valja istaći da rješenje ĉija zakonitost se ispituje u ovom

postupku nema karakter akta o prestanku radnog odnosa tuţiocu, pa se iz tih razloga

predmetni spor nije ni mogao raspraviti primjenom ĉl.111. st.1. taĉ.9. Zakona o

radu, kako to pogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi."


228

NEZAKONITOST ODLUKE O RASPODJELI

KADROVSKIH STANOVA

(Ĉlan 6 stav 1 Pravilnika o raspodjeli kadrovskih stanova)

Odluka o izvršenoj raspodjeli stanova je nezakonita, ako jednom od

uĉesnika konkursa za raspodjelu stanova nije priznat odgovarajući broj

bodova za sina, kao ĉlana domaćinstva, koji se u vrijeme raspodjele stanova

nalazio na školovanju.

Iz obrazloţenja:

"Naime, i po ocjeni ovog suda, niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉuju da je

tuţeni u postupku raspodjele predmetnih stanova nepravilno postupio, kada je

tuţioca tretirao kao lice sa riješenim stambenim pitanjem, nalazeći da njegovo

porodiĉno domaćinstvo ĉine on i supruga, pa obzirom da posjeduje stan od 65 m2

isti ima riješenu stambenu potrebu u smislu ĉl.6. st.1. Pravilnika o raspodjeli

kadrovskih stanova.

Naprotiv, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude

nesumnjivo je utvrdjeno da se tuţioĉev sin F. u vrijeme predmetne raspodjele

stanova nalazio na školovanju i da ga je tuţilac izdrţavao. S toga, niţestepeni sudovi

pravilno zakljuĉuju da je tuţioĉev sin u vrijeme sporne raspodjele bio ĉlan njegovog

porodiĉnog domaćinstva zbog ĉega mu je tuţeni po tom osnovu, u smislu odredbe

ĉl.6. st.2. pomenutog Pravilnika, bio duţan priznati odgovarajući broj bodova. Zato

niţestepeni sudovi pravilno izvode zakljuĉak da je tuţilac nezakonito eliminisan sa

utvrĊene rang liste i da nema riješeno sambeno pitanje, radi ĉega su pravilno utvrdili

da je sporna odluka o raspodjeli kadrovskih stanova nezakonita.

Imajući u vidu iznijeto neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje da su

niţestepeni sudovi pri izvodjenju zakljuĉka da je tuţiocu trebalo priznati sina kao

ĉlana porodiĉnog domaćinstva, bili duţni da u smislu odredbe ĉl.247. st.2.

Porodiĉnog zakona, utvrdjuju opravdanost razloga za produţenje njegovog

školovanja."


229

TRGOVAĈKO PRAVO

230

PRODAJA IMOVINE STEĈAJNOG DUŢNIKA

(Ĉlan 80 st. 6 i 7 Zakona o insolventnosti privrednih društava )

Eventualne nepravilnosti uĉinjene od strane steĉajnog upravnika

prilikom prodaje imovine steĉajnog duţnika ne mogu biti razlog ništavosti

ugovora o prodaji.

Iz obrazloţenja:

"Ništavost ugovora prvostepeni sud vidi u ĉinjenici što je "u vrijeme

oglašavanja predmetne prodaje putem javne licitacije i u vrijeme zakljuĉenja

spornog ugovora tuţilac imao upisano fiducijarno pravo svojine na imovini koja je

bila predmet prodaje", kao i da steĉajni upravnik nije obavijestio tuţioca o namjeri

da javnim nadmetanjem imovinu steĉajnog duţnika proda bez obzira na upisano

fiducijarno pravo.

Suprotno navodima revizije pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da je

prvostepeni sud pogrešno primijenio materijano pravo kada je usvojio tuţbeni

zahtjev i utvrdio da je ugovor ništav. Ovo sa razloga navedenih u tom dijelu

drugostepene presude. Ponoviti je da eventualne nepravilnosti uĉinjene od strane

steĉajnog upravnika prilikom prodaje imovine steĉajnog duţnika ne mogu biti razlog

ništavosti ugovora o prodaji. Pravo je lica, koja su za to legitimisana, da shodno

ĉl.80. st.6. Zakona o insolventnosti privrednih društava podnesu prigovor na

predloţenu prodaju neposrednom pogodbom ili javnim nadmetanjem, a prema ĉl.80.

st.7. istog zakona, ta su lica ovlašćena i da izjave prigovor i na izvršenu prodaju i

osnov za takav prigovor moţe biti prevara, dosluh ili neko drugo nepropisno

ponašanje, nepropisno dato obavještenje ili bilo koji drugi razlog zbog kojih bi

postupak prodaje bio nepropisan. MeĊutim, kao što je to i naprijed reĉeno, sve te

eventualne nepravilnosti mogle su se isticati samo u steĉajnom postupku

podnošenjem odgovarajućih pravnih sredstava i nisu od uticaja na odluĉivanje o

punovaţnosti ugovora i prodaji.

Ĉinjenica da je na imovini steĉajnog duţnika, koja je bila predmet

ugovora o prodaji, bilo upisano fiducijarno pravo svojine, ne ĉini taj ugovor

ništavim. Ugovor o kupoprodaji ne ĉini ništavim ni ĉinjenica da je predmet ugovora

eventualno svojina trećeg lica, obzirom da ugovor ima dejstva samo prema

ugovornim stranama, a ne i prema trećim licima, tako da su bez osnova navodi

revizije i u tom pravcu.

Cijenjeni su i ostali navodi revizije koji se odnose na navedeni dio

drugostepene presude (promjena stava drugostepenog suda zauzeta u rješenju

Pţ.br.4/10 od 18.05.2010. godine) i isti nisu od pravnog znaĉaja i ne dovode u

pitanje zakonitost pobijane presude."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br. 87/11 od 25.10.2011. godine)

231

ROK ZASTARJELOSTI KOD UGOVORA O USTUPANJU

NA KORIŠĆENJE ŠETALIŠNE STAZE

(Ĉl. 371 u vezi sa ĉl. 376 stav 3 ZOO )

Ugovor o ustupanju na korišćenje šetališne staze nije ugovor o prometu

robe i usluga, te potraţivanje naknade štete nastale povredom tog ugovora

zastarijeva u opštem zastarnom roku iz ĉlana 371 ZOO, saglasno odredbi ĉl.

376 stav 3 ZOO.

Iz obrazloţenja:

"Stranke su zakljuĉile ugovor zaveden kod tuţene pod br. 0104-602 od

04.03.2005. godine, po kome je tuţena ustupila tuţiocu na korišćenje šetališnu stazu

za saobraćaj tri turistiĉka mini voza na relaciji Budva - Rafailovići. Ugovor je

zakljuĉen na period od tri godine, poĉev od 01.05.2005. do 01.05.2008. godine.

Ĉlanom 10 tog ugovora tuţena je garantovala da za ugovoreni period tuţilac neće

biti ometan u vršenju djelatnosti od strane trećih lica duţe od sedam dana, i da će u

sluĉaju da bude ometan duţe od sedam dana naknaditi izgubljenu dobit. Tuţilac je u

periodu od 26.04.2006. do 23.06.2006. godine bio sprijeĉen da koristi šetališnu stazu

i predmet ovog spora je naknada izgubljene dobiti koju tuţilac nije mogao ostvariti

za taj period.

Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je potraţivanje zastarjelo smatrajući da se

radi o potraţivanju naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze iz ugovora o

prometu roba i usluga, pa da to potraţivanje u smislu ĉlana 376 stav 3 u vezi sa ĉl.

374 st. 1 ZOO zastarijeva u roku od tri godine.

Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova nije pravilno i zasnovano je na

pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ugovor o ustupanju na korišćenje šetališne

staze ĉija povreda je osnov zahtjeva za naknadu štete, nije ugovor o prometu roba i

usluga. Kako zakonom za potraţivanje iz takvog ugovora nije predvidjen poseban

rok zastarjelosti, to potraţivanje naknade štete nastale povredom tog ugovora

zastarijeva u roku iz ĉlana 371 ZOO, saglasno odredbi ĉl. 376 stav 3 ZOO.

Kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava nijesu utvrdjene sve

ĉinjenice od kojih zavisi odluka u ovom sporu to je razlog zbog koga su obje

presude morale biti ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno

sudjenje."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br. 82/11 od 15.09.2011. godine )

232

OVLAŠĆENI ZASTUPNICI DRUŠTVA

SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU

(Ĉl. 72 i 73 Zakona o privrednim društvima)

Ovlašćeni zastupnici društva sa ograniĉenom odgovornošću odredjuju se

na osnovu ĉinjenice publikacije njihovih imena u odredjenom svojstvu.

***

Izvršni direktor po samom zakonu nije zastupnik društva i funkciju

zastupanja ostvaruje u onom obimu u kojem mu je ona povjerena posebnom

odlukom ĉlanova društva, odnosno statutom.

Iz obrazloţenja:

"Prema sadrţini spisa predmeta tuţilac je traţio utvrdjenje ništavosti ugovora

o kupoprodaji koji je zakljuĉio sa tuţenim tvrdeći da Z. K. nije bila ovlašćena da

zastupa tuţioca. S tim u vezi, prvostepeni sud je utvrdio da je odlukom K. S. jedinog

ĉlana društva od 25.12.2007. godine K. Z. odredjena za ovlašćenog zastupnika

tuţioca. Podaci o licu koje je ovlašćeno da zastupa društvo upisani su u Centralni

registar Privrednog suda u Podgorici (CPRS) i objavljeni u "Sl. listu Crne Gore".

Ona je razriješena duţnosti ovlašćenog zastupnika odlukom ĉlana društva od

19.12.2008. godine i promjena podataka o licu ovlašćenom za zastupanje

registrovana je u CRPS i objavljena u "Sl. listu Crne Gore". Ugovor o prodaji

zakljuĉen je 13.06.2008. godine, dakle, u vrijeme kada je Z. K. bila ovlašćeni

zastupnik tuţioca.

Imajući u vidu navedene ĉinjenice, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili

materijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Ovlašćeni zastupnici društva sa

ogranilĉenom odgovornošću, u smislu ĉlana 72 Zakona o privrednim društvima,

odredjuju se na osnovu ĉinjenice publikacije njihovih imena u odredjenom svojstvu.

Kako je ugovor o prodaji u ime tuţioca zakljuĉilo lice koje je bilo ovlašćeni

zastupnik to se ne radi o ništavom pravnom poslu.

Bez osnova su navodi revizije da je samo izvršni direktor mogao dati

ovlašćenje trećem licu za preduzimanje pojedinih pravnih radnji u ime društva uz

saglasnost osnivaĉa.

Naime, izvršnog direktora, u skladu sa ĉlanom 73 stav 3 Zakona o privrednim

društvima, imenuju ĉlanovi društva većinom glasova ili na naĉin odredjen statutom.

Izvršni direktor po samom zakonu nije zastupnik društva i funkciju zastupanja

ostvaruje u onom obimu u kojem mu je ona povjerena posebnom odlukom ĉlanova

društva, odnosno statutom. Statutom se uvijek moţe predvidjeti da o odredjenom

pitanju odluĉuju ĉlanovi društva neposredno, što proizilazi iz njihovog prava

vlasništva nad društvom. Budući da je jedini ĉlan društva u skladu sa ĉl. 6 Statuta

donio odluku kojom je za ovlašćenog zastupnika tuţioca odredio K. Z. i ti podaci u

233

skladu sa zakonom registrovani i objavljeni, lišeni su osnova navodi revizije da se

radi o licu koje nije bilo ovlašćeno da zastupa tuţioca.

Ne mogu se prihvatiti ni navodi revizije da se radi o zelenaškom ugovoru

zbog stanja nuţde u kome se zbog navodnih dugova prema tuţenom nalazila K. Z.

Ovo stoga što je ona ugovor zakljuĉila u ime zastupanog, a ne u svoje ime. Da li je

K. Z. i pod kojim uslovima u svoje ime i za svoj raĉun zaimala novac od tuţenog za

ovaj spor nije ni od kakvog pravnog znaĉaja. Zbog toga i nije bilo potrebno da se

radi utvrdjivanja tih ĉinjenica izvode bilo kakvi dokazi. Ako je u svojstvu

ovlašćenog zastupnika svojim nesavjesnim radom prouzrokovala štetu tuţiocu to

moţe biti osnov za njenu odgovornost za naknadu prouzrokovane štete, a nema

nikakvog znaĉaja u odnosu na treća lica."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br.869/11 od 27.10.2011. godine )

234

POBIJANJE ODLUKA SKUPŠTINE AKCIONARA

ZBOG NEDOSTATKA PROPISANE FORME PUNOMOĆJA

(Ĉlan 33 stav 1 Zakona o privrednim društvima)

U postupku pobijanja odluka skupštine akcionara cijeni se povreda

pojedinaĉnog a ne opšteg interesa, te zbog nedostatka propisane forme

punomoćja to pravo pripada samo akcionarima koji nijesu pravilno zastupani.

Iz obrazloţenja:

"Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da su sporne odluke skupštine akcionara

nezakonite zbog toga što punomoćja akcionara kojim su ovlastili punomoćnike da

glasaju na skupštini nijesu ovjerena. Ti punomoćnici zastupali su akcionare koji su

raspolagali sa oko 8% glasova i koji su glasali za sporne odluke, pa kada su od

ukupnog broja koji su glasali za spornu odluku odbiju glasovi tih akcionara sporne

odluke nijesu donijete sa propisanom većinom iz ĉlana 59 Zakona o privrednim

društvima.

Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova nije pravilno i zasnovano je na

pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Prema odredbi ĉlana 33 stav 1 Zakona o privrednim društvima akcionar ima

pravo da opunomoći drugo lice da glasa kao njegov punomoćnik na skupštini

akcionara ili da obavlja druge radnje. Punomoćje mora biti ovjereno, a potpis na

punomoćju ovjerava se u skladu sa zakonom.

Iz utvrdjenja prvostepenog suda proizilazi da punomoćnici L. D, G. V, R. R,

L. B, P. Dj, A. I, P. B, R. Lj, M. S. i M. N, nijesu imali punomoćja ovjerena u skladu

sa ĉlanom 33 stav 1 Zakona o privrednim društvima, što znaĉi da akcionari koji su

izdali takva punomoćja nijesu bili pravilno zastupani na skupštini. Ali, pravo da se

pobijaju odluke skupštine zbog nedostatka propisane forme punomoćja pripada

samo akcionarima koji nijesu bili pravilno zastupani, a ne i tuţilji koju nijesu

zastupali punomoćnici ĉija punomoćja nijesu bila ovjerena u skladu sa zakonom. To

znaĉi da su se samo u odnosu na te akcionare koji nijesu bili pravilno zastupani na

skupštini stekli propisani uslovi za pobijanje odluka skupštine, jer se u postupku

pobijanja odluka cijeni povreda pojedinaĉnog, a ne opšteg interesa."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br.70/11 od 28.06.2011. godine)

235

PRAVO IMAOCA SKLADIŠNICE

(Ĉlan 836 ZOO)

Imalac skladišnice je legitimisan da zahtijeva da mu se preda roba

oznaĉena u istoj.

Iz obrazloţenja:

"Bezuspješno se navodima revizije pokušava dovesti u sumnju i ĉinjenica da

je izmedju stranaka zakljuĉen sporazum o uskladištenju isticanjem da dimenzije

peĉata i potpisi zakonskog zastupnika prvotuţenog nijesu autentiĉni. Tuţilac je uz

sporazume o uskladištenju koji su sastavljani na engleskom jeziku podnio i prevod

ovjeren od strane stalnog sudskog tumaĉa kao i brojnu korespodenciju stranaka

putem elektronske pošte takodje ovjerenu od strane stalnog sudskog tumaĉa, na

osnovu kojih dokaza je prvostepeni sud pravilno zakljuĉio da su stranke bile u

poslovnom odnosu.

Ne postoji ni revizijski razlog pogrešna primjena materijalnog prava.

U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da su izmedju tuţioca, A.

B, prvotuţenog i drugotuţenog zakljuĉeni ugovori o uskladištenju šećera od februara

2009. godine i 07. decembra 2009. godine. Tim ugovorima predvidjeno je da dok A.

B. ne izvrši obavezu plaćanja šećera tuţiocu kao prodavcu, šećer ostaje u vlasništvu

tuţioca. Tuţeni su se obavezali da neće isporuĉiti ni jedan dio šećera nikom drugom

osim tuţiocu, osim onda kad dostave skladišnicu i sve to ukoliko tuţilac nije dao

drugaĉija uputstva pisanim putem. Takoja je odredjeno da u sluĉaju neispunjena u

cjelini obaveze plaćanja od strane A. B, tuţilac ima pravo da dostavi prvotuţenom i

drugotuţenom skladišnicu i da prvotuţeni i drugotuţeni odmah dostave u posjed ili

pod nadzor tuţiocu šećer obuhvaćen odgovarajućim skladišnicama. Nakon

skladištenja u skladu sa ugovorima prvotuţeni je 18.decembra 2009. godine izdao

skladišnicu kojom se potvrdjuje da je po nalogu tuţioca kao vlasnika robe

uskladištio 5.132,15 mt šećera.

Na osnovu prednjih ĉinjenica niţestepeni sudovi su pravilno primijenili

materijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Budući da je medju strankama

zakljuĉen ugovor o uskladištenju robe, to tuţilac na osnovu tog ugovora i kao imalac

skladišnice ima pravo, u smislu ĉlana 836 ZOO, da zahtijeva da mu se preda roba

oznaĉena u njoj pa je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije kojim se

prvotuţeni branio."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br.100/11 od 10.11.2011. godine )

236

SMANJENJE OSNOVNOG KAPITALA

(Ĉlan 59 Zakona o privrednim društvima)

Za donošenje odluke o umanjenju kapitala potrebna je većina glasova, a

ne kvorum za odrţavanje skupštine.

Iz obrazloţenja:

"Niţestepeni sudovi su pogrešno primijenili odredbu ĉlana 59 stav 1 Zakona o

privrednim društvima. Prema toj odredbi akcionarski kapital moţe se umanjiti na

osnovu odluke skupštine akcionara za koju su glasali akcionari koji posjeduju

najmanje 2/3 ukupnog broja akcija, a koji su prisutni ili zastupani na skupštini preko

punomoćnika ili putem glasaĉkih listića. Citiranom odredbom propisana je potrebna

većina glasova za donošenje odluke o umanjenju kapitala a ne kvorum za odrţavanje

skupštine, kako to pogrešno nalazi prvostepeni sud. Ova odluka mora biti donijeta

većinom koju ĉine najmanje 2/3 prisutnih ili zastupanih akcionara ili akcionara koji

su glasali putem glasaĉkih listića sa pravom glasa, a ne dvotrećinskom većinom od

ukupnog broja akcija sa pravom glasa. Stoga se broj akcija (oko 8%) akcionara koji

nijesu bili pravilno zastupani na skupštini oduzima od ukupnog broja prisutnih ili

zastupanih akcionara, a ne od broja glasova koji su glasali za spornu odluku kako to

pogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi. Oni se zbog nepravilnosti zastupanja ne

mogu raĉunati niti u broj prisutnih, niti u broj glasova koji su glasali za odluke."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore Rev I P. br. 70/11 od 28.06.2011. godine )

237

UPRAVNO PRAVO

238

PRAVO POKRETANJA UPRAVNOG SPORA

I ODBACIVANJE TUŢBE

(Ĉlan 3 st. 3 i 4 Zakona o upravnom sporu)

Prvostepeni organ nije ovlašćen za podnošenje tuţbe protiv rješenja

drugostepenog organa, kojim je poništeno prvostepeno rješenje.

Iz obrazloţenja:

"Osnovano je Upravni sud pobijanim rješenjem, a nasuprot navodima

podnijetog zahtjeva, u konkretnom sluĉaju, tuţbu odbacio. Ovo sa razloga što

prvostepeni organ nije ovlašćen na podnošenje tuţbe protiv rješenja drugostepenog

organa, kojim je poništeno prvostepeno rješenje.

Pravo pokretanja upravnog spora protiv drugostepenog rješenja, kojim je

poništeno prvostepeno rješenje ima drţavni tuţilac ili drugi nadleţni organ ako nadje

da je drugostepenim rješenjem povrijedjen zakon u korist fiziĉkog ili pravnog lica ili

pak nadje da je povrijedjen zakon na štetu drţave, jedinice lokalne samouprave,

ustanove ili drugog pravnog lica, a kako je to propisano ĉlanom 3 st. 3 i 4 Zakona o

upravnom sporu."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 331/11od 14.10.2011. godine )

239

NEDOSTATAK LEGITIMACIJE ZA PODNOŠENJE TUŢBE

(Ĉlan 22 stav 3 Zakona o upravnom sporu)

Tuţioci nijesu legitimisani za podnošenje tuţbe ako rješenjem koje se

tuţbom osporava nije odluĉivano o njihovom pravu, niti njihovom na zakonu

zasnovanom interesu.

Iz obrazloţenja:

"Osporenim rješenjem odluĉivano je o predlogu R. i. za u. za oglašavanje

ništavim rješenja S. za u, g. i s. k. p. Opštine Kotor kojim je "A. P." DOO odobrena

lokacija za izgradnju stambeno-poslovnog objekta. Osnovano, zato, Upravni sud

pobijanom presudom nalazi da tuţioci nijesu aktivno legitimisani za podnošenje

tuţbe, jer u postupku donošenja navedenog rješenja nije odluĉivano o bilo kakvom

pravu tuţilaca, niti njihovom na zakonu zasnovanom interesu, te da tuţioci u tom

postupku nijesu imali svojstvo stranke.

Navodi podnijetog zahtjeva da su tuţioci imali svojstvo stranke u nekom

drugom postupku, pred drugim organom su bez znaĉaja za drugaĉiju odluku."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 250/11 od 16.09.2011. godine )

240

PRAVOSNAŢNA SUDSKA ODLUKA I ODBACIVANJE TUŢBE

(Ĉlan 22 stav 1 taĉka 5 Zakona o upravnom sporu)

Ukoliko postoji pravosnaţna sudska odluka donijeta u istoj stvari sud će

tuţbu odbaciti.

Iz obrazloţenja:

"Nije sporno da je tuţilac bio pokrenuo upravni spor protiv tuţenog J. p. za u.

m. d. - Budva, zbog ćutanja administracije.

U toku trajanja ovog spora tuţeni je obavijestio sud da je zakljuĉkom broj

0201-115/26 od 20.05.2011.godine odluĉio o zahtjvu tuţioca, pa je sud dopisom od

08.07.2011.godine, u smislu ĉl.26 st.2 Zakona o upravnom sporu obavijestio tuţioca

da se u ostavljenom roku izjasni da li je naknadno donesenim aktom tuţenog

zadovoljan ili ostaje pri tuţbi i u kom obimu, odnosno da li tuţbu proširuje i na taj

akt.

Nije sporno ni to da je tuţilac podneskom od 18.07.2011.godine, izjavio da je

zadovoljan aktom tuţenog pa je sud na osnovu ĉl.26 st.3 Zakona o upravnom sporu

obustavio postupak rješenjem U.br.1329/11 od 19.07.2011.godine.

Medjutim, tuţilac je nakon tuţbe zbog ćutanja administracije podnio ponovo

tuţbu osporavajući zakljuĉak tuţenog br.0201-115/26 od 20.05.2011.godine, dakle,

onaj isti akt u odnosu na koji je postupak obustavljen jer je tuţilac podneskom od

18.07.2011.godine obavijestio sud da je zadovoljan tim aktom, a postupak

obustavljen rješenjem Upravnog suda U.br.1329/11 od 19.07.2011.godine.

Kod naprijed utvrdjenih ĉinjenica, u odnosu na akt tuţenog br.0201-115/26 od

20.05.2011.godine, već postoji pravosnaţna sudska odluka i to rješenje

U.br.1329/11 od 19.07.2011.godine, dakle, postoji pravosnaţna sudska odluka

donijeta u istoj stvari, pa je pravilno odbaĉena tuţba primjenom ĉl.22 st.1.taĉ.5

Zakona o upravnom sporu."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 388/11 od 16.12.2011. godine)

241

ODBACIVANJE TUŢBE ZBOG NEOTKLANJANJA NEDOSTATAKA


Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako tuţilac u ostavljenom roku ne

otkloni nedostatke u tuţbi, a koji su takvi da sprjeĉavaju rad u postupku u

upravnom sporu.

Iz obrazloţenja:

"Konstatuje se, da je u postupku ispitivanja procesno-pravnih pretpostavki za

pokretanje upravnog spora, Upravni sud Crne Gore svojim dopisom U.br.1731/11

od 23.06.2011. godine, pozvao tuţioca da u roku od 10 dana uredi tuţbu ukazujući

mu na nedostatke iste - nije oznaĉio akt ĉiji poništaj traţi, niti naveo razloge zbog

kojih isti osporava, niti predloţio poništaj akta tuţenog, upućujući ga na odredbe

ĉlana 7. Zakona o upravnom sporu, predoĉavajući tuţiocu na posljedice takvog

propuštanja. Tuţilac svojim podneskom od 30.06.2011. godine, nije uredio tuţbu da

bi se po njoj moglo postupati, na naĉin kako je to Upravni sud citiranim dopisom

predoĉio.

Po ocjeni ovog Suda, pravilno je Upravni sud, na temelju odredbe ĉlana 21.

stav 1. Zakona o upravnom sporu, a nakon utvrdjenja ĉinjenice da tuţilac nije

otklonio nedostatke u tuţbi koji su takve prirode da spreĉavaju rad u postupku u

upravnom sporu, donio rješenje kojim je tuţbu odbacio, kao neurednu, o ĉemu je

dao potpunu i pravilne razloge koje ovaj Sud prihvata."


242

POVRAĆAJ U PREDJAŠNJE STANJE

I VANREDNA PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM SPORU

(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu i ĉl. 128 ZPP)

Razlozi za povraćaj u predjašnje stanje nijesu smetnja niti iskljuĉuju

pravo na podnošenje vanrednih pravnih sredstava.

Iz obrazloţenja:

"Iz spisa predmeta Upravnog suda Crne Gore utvrdjuje se da je presuda tog

suda U. br. 604/09 od 2. 12. 2009. godine uruĉena licu zaposlenom kod tuţioca, a u

poslovnim prostorijama istog.

Ĉlanom 128 st. 1 ZPP, koja odredba se saglasno ĉlanu 55 ZUS-a primjenuje i

u upravnom sporu, je propisano da se dostavljanje pravnim licima vrši predajom

pismena licu ovlašćenom za prijem pismena ili zaposlenom koji se zatekne u

kancelariji, odnosno poslovnim prostorijama.

Iz napreijed navedene zakonske odredbe proizilazi da je presuda tuţiocu

uruĉena u skladu sa zakonom, pa su navodi podnijetog predloga oĉigledno

neosnovani, jer naĉin uruĉenja presude nije bio smetnja tuţiocu da podnese zahtjev

za vanredno preispitivanje sudske odluke."

(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 123/10 od 10.09.2010. godine)

243

POBIJANJE ODLUKE O TROŠKOVIMA

(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu)

Kada se pobija odluka o troškovima uz tvrdnju da troškovi nijesu

obraĉunati u skladu sa Advokatskom tarifom onda stranka nije duţna

podnositi bilo kakve dokaze, već je sud duţan primijeniti Advokatsku tarifu.

Iz obrazloţenja:

"Pobijanom presudom poĉinjena je povreda pravila postupka u upravnom

sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi ĉlana 55 ZUS-a.

Podnijetom tuţbom tuţilac je izmedju ostalog osporavao odluku o troškovima

u upravnom postupku navodeći da je advokatu priznat honorar koji je znatno iznad

Advokatske tarife. Obrazlaţući pobijanu presudu Upravni sud navodi da ti razlozi

nijesu mogli dovesti do donošenja drugaĉije odluke iz razloga što tuţilac u tom

pravcu nije pruţio nikakve dokaze. Takvi razlozi su nerazumljivi ĉime je poĉinjena

naprijed navedena povreda pravila postupka u upravnom sporu, a što predstavlja

ukidni razlog. Kada se pobija odluka o troškovima uz tvrdnju da troškovi nijesu

obraĉunati u skladu sa Advokatskom tarifom onda stranka nije duţna podnositi bilo

kakve dokaze već je sud duţan primijeniti Advokatsku tarifu."


244

TROŠKOVI U UPRAVNOM SPORU


Kada sud donese odluku na nejavnoj sjednici u upravnom sporu, svaka

stranka snosi svoje troškove spora.

Iz obrazloţenja:

"Nije sporno da je pobijano rješenje Upravni sud donio odluĉujući na nejavnoj

sjednici.

Uvjek kada ovaj sud donese odluku na nejavnoj sjednici u upravnom sporu,

svaka stranka snosi svoje troškove spora (ĉlan 56 stav 1 Zakona o upravnom sporu).

Tek kada je odluĉivao na usmenoj raspravi, troškovi se odredjuju u skladu sa

odredbama zakona kojim se uredjuje parniĉni postupak (ĉlan 56 stav 2 Zakona o

upravnom sporu).

Kod naprijed utvrdjenog naĉina odluĉivanja o troškovima postupka, pošto je

rješenje donijeto na nejavnoj sjednici odluka da svaka stranka snosi svoje troškove

pravilna je i zakonita.

Navodi iz podnijetog zahtjeva da je do pokretanja upravog spora došlo usled

krivice tuţenog organa bez uticaja su na presudjenje."


245

NEJASNOST RAZLOGA I SUPROTNOST RAZLOGA

SA SADRŢINOM PREDMETNIH SPISA

(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu, u vezi sa ĉl. 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)

Postoji povreda pravila postupka u upravnom sporu ako presuda ne

sadrţi razumljive razloge i ako su isti u suprotnosti sa obrazloţenjima rješenja

upravnih organa.

Iz obrazloţenja:

"Obrazlaţući pobijanu presudu Upravni sud navodi da se u konkretnom

sluĉaju nije mogla primijeniti odredba ĉlana 22 Zakona o penzijskom i invalidskom

osiguranju ("Sl. list RCG", br. 54/2003). Tom odredbom je propisano kako se

utvrdjuje godišnji liĉni koeficijenat.

Gornji razlozi su nerazumljivi jer je ĉlanom 58 navedenog zakona propisano

kako se uskladjuje vrijednost penzije za jedan liĉni bod, a ĉlanom 193 a isto zakona

propisano da se korisnicima prava na starosnu penziju koji su to pravo ostvarili po

propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja koji su se primjenjivali do poĉetka

primjene navedenog zakona ta prava takodje uskladjuju po ĉlanu 58.

Ocjenjujući navode tuţbe da je zarade po osnovu dopunskog rada trebalo

uraĉunati u penzijski osnov Upravni sud zakljuĉuje da su isti neosnovani jer se

dopunski rad "nije mogao raĉunati u staţ osiguranja". Takvi razlozi su nerazumljivi,

jer tuţilac ne traţi da mu se taj period uraĉuna u staţ osiguranja, već da mu se

ostvarena zarada uraĉuna u penzijski osnov.

U daljim razlozima pobijane presude navodi se da su upravni organi pravilno

utvrdili da se prosjeĉan mjeseĉni iznos zarade obraĉunava na puno radno vrijeme.

Takvi razlozi su u suprotnosti sa obrazloţenjima rješenja upravnih organa, jer u

obrazloţenju prvostepenog rješenja stoji da tuţiocu vrijeme provedeno na radu

duţem od punog radnog vremena nije raĉunato u penzijski staţ jer "primijenjeni

pozitivni zakonski propisi nijesu poznavali instituciju dopunskog rada", dok u

drugostepenom rješenju stoji da je "pravilno postupio prvostepeni organ kada zaradu

ostvarenu u spornom periodu nije uzeo u obzir prilikom izraĉunavanja

najpovoljnijeg penzijskog osnova"."


246

POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU

(Ĉlan 55 Zakona o upravnom sporu, u vezi sa ĉl. 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)

Propustom suda da cijeni navode tuţbe uĉinjena je povreda pravila

postupka u upravnom sporu.

Iz obrazloţenja:

"Osnovano se podnijetim zahtjevom tvrdi da pobijana presuda nema razloga o

odluĉnim ĉinjenicama ĉime je poĉinjena povreda pravila postupka u upravnom

sporu koja je mogla biti od uticaja na pravilno rješavanje ove upravne stvari, iz ĉlana

367. st.2. taĉ.15. ZPP-a u vezi ĉl.55. ZUS-a.

Pobijajući osporeni upravni akt u upravnom sporu tuţioci su u tuţbi naveli da

se, u konkretnom sluĉaju, nije mogla primijeniti Uredba o procjeni vrijednosti i

utvrdjivanju naknade za oduzetu imovinu koja je donijeta nakon podnošenja

njegovog zahtjeva za povraćaj i obeštećenje sporne nepokretnosti, temeljeći takav

svoj stav na presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u pravnoj stvari

Vijašua protiv drţave Rumunije. Te navode iz podnijete tuţbe Upravni sud, u

pobijanoj presudi, nije cijenio ĉime je poĉinio povrede pravila postupka u upravnom

sporu koje su mogle biti od uticaja na zakonito rješavanje stvari a što predstavlja

ukidni razlog."


247

NEDOZVOLJENOST ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJE

SUDSKE ODLUKE


Nedozvoljen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ako je o

istom u istoj pravnoj stvari ranije odluĉeno.

Iz obrazloţenja:

"Ispitujući procesno-pravne pretpostavke za postupanje po naznaĉenom

vanrednom pravnom lijeku protiv pobijane presude Upravnog suda Crne Gore, ovaj

Sud konstatuje, uvidom u predmetne spise, da je Vrhovni sud Crne Gore, svojom

presudom Uvp.br.128/08 od 30.12.2008. godine, postupajući po zahtjevu za

vanredno preispitivanje sudske odluke tuţioca B. N, usvojio navedeni zahtjev i

ukinuo presudu Upravnog suda Crne Gore, U.br.775/2007 od 10.10.2008. godine i

predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Dakle, Vrhovni sud Crne Gore,

ukinuo je istu presudu Upravnog suda Crne Gore, koju tuţilac osporava u ovoj

pravnoj stvari i zahtjeva njeno preispitivanje po naznaĉenom vanrednom pravnom

lijeku, što znaĉi da je o takvom zahtjevu protiv naznaĉene pobijane presude ovaj sud

ranije odluĉio u istoj stvari donoseći svoju presudu Uvp.br.128/2008 od 30.12.2008.

godine.

Polazeći od naprijed istaknutih procesno-pravnih okolnosti ovaj sud je našao,

u smislu ĉlana 44. stav 1. Zakona o upravnom sporu, da je zahtjev za vanredno

preispitivanje sudske odluke podnijet protiv naznaĉene presude Upravnog suda,

nedozvolje."


248

PRAVOSNAŢNOST SUDSKE ODLUKE

I VANREDNA PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM SPORU

(Ĉlan 40 Zakona o upravnom sporu)

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke moţe se podnijeti samo

protiv pravosnaţne sudske odluke.

Iz obrazloţenja:

"Odredbom ĉlana 40 st. 1 taĉ. 1 Zakona o upravnom sporu je propisano da se

protiv pravosnaţne odluke Upravnog suda moţe podnijeti zahtjev za vanredno

preispitivanje sudske odluke.

Nasuprot navedenoj zakonskoj odredbi, u konkretnom sluĉaju, zahtjev za

vanredno preispitivanje sudske odluke je podnijet protiv odluke koja nije

pravosnaţna.

Zakon o upravnom sporu ne daje definiciju pravosnaţnosti sudske odluke, pa

se pravosnaţnost iste, saglasno ĉlanu 55 Zakona o upravnom sporu, ima cijeniti po

odredbama Zakona o parniĉnom postupku. Taj zakon, u ĉlanu 352 st. 1 propisuje da

je pravosnaţna ona presuda koja se više ne moţe pobijati ţalbom ukoliko je njom

odluĉeno o zahtjevu tuţbe ili protivtuţbe. Kod takve zakonske odredbe presuda

Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća tuţenom organu na

ponovni postupak, kao u konkretnom sluĉaju, ne stiĉe pravosnaţnost, jer istom nije

odluĉeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima

bilo kojeg lica.

Kad sud poništi akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor, kako je to

propisano ĉlanom 57 Zakona o upravnom sporu, predmet se vraća u stanje u kome

se nalazio prije nego što je poništeni akt donese, a prema prirodi stvari nadleţni

organ je duţan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja

presude, ako je postupak vodjen po zahtjevu stranke, donese drugi akt umjesto

poništenog.

U konkretnom sluĉaju pobijanom presudom Upravnog suda je poništen

upravni akt i predmet vraćen tuţenom organu na ponovni postupak i odluĉivanje, pa

je tuţeni organ duţan da u roku iz ĉlana 57 Zakona o upravnom sporu donese novi

akt umjesto poništenog, pri ĉemu je u izvršenju presude vezan pravnih shvatanjem i

primjedbama suda.

Kod naprijed navedenog stanja stvari zahtjev za vanredno preispitivanje

sudske odluke je podnijet protiv odluke Upravnog suda koja nije pravosnaţna, ĉime

je podnijeti zahtjev nedozvoljen."


249

PONAVLJANJE UPRAVNOG POSTUPKA

(Ĉlan 244 Zakona o opštem upravnom postupku)

Ponavljanje postupka se ne moţe dozvoliti ako se osporava pravilnost

primjene materijalnog prava i pravilnost primjene pravila postupka.

Iz obrazloţenja:

"Ponavljanje postupka, kao vanredno pravno sredstvo moţe se primijeniti

samo pod taksativno utvrdjenim razlozima preciziranim u odredbi ĉl.244 Zakona o

opštem upravnom postupku.

Tuţilac je podnio zahtjev za ponavljanje postupka zbog povrede pravila

postupka, zbog nepotpuno ili nepravilno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne

primjene materijalnog prava, pri ĉemu su razlozi u obrazloţenju predloga

upodobljeni ovim osnovima.

Osnovi na kojima se u konkretnom sluĉaju temelji zahtjev za ponavljanje

postupka su osnovi koji su predvidjeni za ţalbu, kao redovno pravno sredstvo

(ĉl.226 st.1 taĉ.1,2 i 3 Zakona o opštem upravnom postupku) i ovim osnovima se ne

moţe dozvoliti ponavljanje postupka, kao vanrednog pravnog sredstva. Ponavljanje

postupka se ne moţe dozvoliti ako se osporava pravilnost primjene materijalnog

prava i pravilnost primjene pravila postupka, jer su ovi osnovi, kako je ukazano

rezervisani za ţalbu, kao redovno pravno sredstvo, dok su osnovi za ponavljanje

postupka razliĉiti, kako su oni odredjeni u odredbi ĉl.244 Zakona o opštem

upravnom postupku.

S time u vezi, u pobijanoj presudi je pravilno ukazano i zbog ĉega ne postoji

zakonski osnov za ponavljanje postupka u smislu ĉl.244 st.1 taĉ.1 Zakona o opštem

upravnom postupku, na koje razloge upućuje ovaj sud.

Kod naprijed navedenih procesnih pravila u upravnom postupku pravilno je

primijenjena odredba ĉl.251 st.2 Zakona o opštem upravnom postupku na osnovu

koje je odbaĉen zahtjev za ponavljanje, a pobijanom presudom je razloţno odbijena

tuţba."


250

PRAVO NA ŢALBU I NADLEŢNOST ORGANA

ZA RJEŠAVANJE PO ŢALBI

(Ĉlan 12 u vezi sa ĉl. 221 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku)

Kad Upravni sud utvrdi da je tuţba podnijeta protiv prvostepenog

rješenja, a da nije dozvoljena jer se protiv istog moţe izjaviti ţalba, duţan je

tuţbu dostaviti nadleţnom drugostepenom organu, a ovaj tu tuţbu uzeti kao

ţalbu što je u interesu stranke.

***

Nije iskljuĉeno pravo ţalbe protiv rješenja o sticanju crnogorskog

drţavljanstva.

Iz obrazloţenja:

"Saglasno ĉlanu 12 ZUP-a protiv rješenja donešenog u prvom stepenu stranka

ima pravo ţalbe i samo zakonom se moţe propisati da u pojedinim upravnim

stvarima ţalba nije dopuštena i to ako je na drugi naĉin obezbijedjena zaštita prava i

pravnih interesa stranke odnosno zaštita zakonitosti.

Zakonom o crnogorskom drţavljanstvu nije iskljuĉeno pravo ţalbe protiv

rješenja o sticanju crnogorskog drţavljanstva, a ĉlanom 221 st. 1 ZUP-a je

propisano da po ţalbi na rješenje donijeto od strane organizacione jednice

obrazovane za vršenje odredjenih poslova rješava ministarstvo.

Polazeći od svega naprijed navedenog ovaj sud nalazi da osnovano Upravni

sud pobijanim rješenjem zakljuĉuje da je u konkretnom sluĉaju protiv prvostepenog

rješenja dozvoljena ţalba, pa se protiv istog ne moţe voditi upravni spor - ĉlan 7 st.

1 i 2 ZUP-a.

Donoseći gornje zakljuĉke cijenio je ovaj sud navode podnijetog zahtjeva "da

zakonom nije predvidjena ţalba", pa je našao, a kod naprijed navedenih odredbi

ĉlana 12 i 221 st. 1 ZUP-a da su takvi navodi bez znaĉaja za drugaĉiju odluku.

Cijenio je ovaj sud i navode podnijetog zahtjeva da tuţilac nije podnio ţalbu,

pa je našao da su takvi navodi bez znaĉaja za drugaĉiju odluku, jer kad Upravni sud

utvrdi da je tuţba podnijeta protiv prvostepenog rješenja, a da nije dozvoljena jer se

protiv istog moţe izjaviti ţalba, duţan je tuţbu dostaviti nadleţnom drugostepenom

organu, a ovaj tu tuţbu uzeti kao ţalbu što je u interesu stranke."


251

PRISTUP INFORMACIJI DOSTAVLJANJEM

PRAVOSNAŢNIH SUDSKIH ODLUKA

(Ĉlan 14 Zakona o slobodonom pristupu informacijama)

Ne moţe se dozvoliti pristup informaciji kada se traţi pojedinaĉna taĉno

odredjena odluka, jer se u tom sluĉaju anonimizacijom podataka ne mogu

zaštititi podaci o liĉnosti.

Iz obrazloţenja:

"U okviru programa "Sudska praksa" sudovi su duţni pravosnaţne odluke

objaviti na internet stranici, a što Upravni sud Crne Gore radi od svog osnivanja.

Polazeći od navedene ĉinjenice ovaj sud nalazi da je zakonitost osporenog

rješenja trebalo cijeniti u svijetlu iste. Naime, kada se na osnovu Zakona o

slobodnom pristupu informacijama traţi pristup informaciji dostavljanjem

pravosnaţnih sudskih odluka, koje su objavljene na internet stranici suda takav

zahtjev se odbija i podnosilac istog obavještava o nosaĉu traţene informacije - ĉlan

14 Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ukoliko pak, traţena pravosnaţna

presuda nije objavljena na internet stranici nadleţni sud je duţan omogućiti pristup

informaciji dostavljanjem iste nakon što izvrši anonimizaciju podataka u skladu sa

Pravilnikom o anonimizaciji podataka u sudskim odlukama.

Nasuprot prednjem, primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijama

ne moţe se dozvoliti pristup informaciji kada se traţi pojedinaĉna taĉno odredjena

odluka, jer se u tom sluĉaju ni anonimizacijom podataka ne mogu zaštiti podaci o

liĉnosti. "


252

BANKARSKA TAJNA KAO POSLOVNA TAJNA

I OGRANIĈENI PRISTUP INFORMACIJAMA

(Ĉlan 9 Zakona o slobodnom pristupu informacijama

i ĉl. 84 Zakona o bankama)

Podaci o depozitima poloţenim od strane drţavnih institucija, javnih

ustanova i preduzeća u većinskom vlasništvu Crne Gore ne predstavljaju

bankarsku tajnu.

***

P R E S U D A

Uvaţava se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa se ukida

presuda Upravnog suda Crne Gore, U.br.1574/11 od 13.09.2011.godine i predmet

vraća tom sudu na ponovni postupak.


Presudom Upravnog suda Crne Gore, U.br.1574/11 od 13.09.2011.godine,

odbijena je tuţba M. za a. n. s. podnijeta protiv rješenja C. b. C. G. br. 12-2036/2 od

10.05.2011.godine, kojim je odbijen zahtjev tuţioca za pristup informaciji - koliko

je ukupno depozita poloţeno u NLB M. AD P, od strane drţavnih institucija, javnih

ustanova i preduzeća u većinskom vlasništvu Crne Gore.

Protiv navedene presude tuţilja je blagovremeno podnijela zahtjev za

vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava, a sa

predlogom da se pobijana presuda ukine.

U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ispitana pobijana

presuda u granicama propisanim ĉlanom 45 ZUS-a i ocijenjeni navodi podnijetog

zahtjeva, pa je vijeće našlo da je:

- zahtjev osnovan.

Obrazlaţući pobijanu odluku Upravni sud polazi od odredbe ĉlana 9 taĉ. 3

alineja 2 Zakona o slobodnom pristupu informacijama kojom je propisano da je

ograniĉen pristup informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu, te odredbe ĉlana

84 Zakona o bankama kojom je, izmedju ostalog, propisano da podaci o

pojedinaĉnom stanju depozita i prometu na pojedinaĉnim raĉunima pravnih i

fiziĉkih lica otvorenih u banci predstavljaju bankarsku tajnu, koja je ujedno i

poslovna tajna.

253

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da podnijetim zahtjevom nijesu traţeni podaci o

pojedinaĉnom stanju depozita i prometu na pojedinaĉnim raĉunima pravnih i

fiziĉkih lica otvorenih u banci, već je traţena informacija - koliko je ukupno

depozita poloţeno u tamo naznaĉenu banku od strane drţavnih institucija, javnih

ustanova i preduzeća u većinskom vlasništvu Crne Gore. S obzirom na takvu

sadrţinu podnijetog zahtjeva pobijanom presudom je pogrešno primjenjeno

materijalno pravo koje se odnosi na poslovnu tajnu, te pojedinaĉno stanje depozita.

Sa iznijetih razloga, a s pozivom na ĉl. 46 st.2 ZUS-a, odluĉeno je kao u izreci

ove presude.

Prilikom ponovnog odluĉivanja Upravni sud će uz pravilnu primjenu

materijalnog prava donijeti novu zakonitu odluku. Pri tom će sud poći od odredbe

ĉl.4 taĉ.4 Zakona o slobodnom pristupu informacijama kojom je propisano da

informacija u posjedu organa znaĉi faktiĉko posjedovanje informacije od strane

organa vlasti, a što znaĉi da organ vlasti povodom zahtjeva za slobodan pristup

infomracijama nije duţan saĉinjavati posebne informacije.


254

ODBACIVANJE TUŢBE ZBOG ĆUTANJA ADMINISTRACIJE

(Ĉl. 18 i 21 Zakona o upravnom sporu, u vezi sa ĉlanom 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)

Nije bilo mjesta odbacivanju kao neuredne tuţbe zbog ćutanja

administracije zbog nedostavljanja akta ĉiji se poništaj traţi, jer je spor

pokrenut zbog nedonošenja akta, te je Upravni sud trebao da cijeni da li su

ispunjene procesne pretpostavke za odluĉivanje po tuţbi zbog nedonošenja

rješenja u upravnom postupku.

Iz obrazloţenja:

"Pobijanim rješenjem odbaĉena je tuţba tuţioca zbog ćutanja administracije

zbog nedostavljanja akta ĉiji se poništaj traţi a nakon proteka ostavljenog roka za

otklanjanje nedostataka po podnesku suda upućenog tuţiocu od 14.03.2011. godine.

Medjutim, sud je previdio ĉinjenicu da je upravni spor pokrenut upravo zbog

nedonošenja rješenja od strane tuţenog organa u upravnom postupku, te da je tuţilac

nakon proteka zakonskog roka za odluĉivanje u ponovnom traţenju od 18.02.2011.

godine, (akt br.1002-1440/3 od 21.02.2011. g.), zahtijevao donošenje upravnog akta

po podnijetom zahtjevu o kojem tuţeni organ nije odluĉio. Upravni sud nije cijenio

da li su ispunjene procesne pretpostavke za odluĉivanje po tuţbi tuţioca zbog

nedonošenja rješenja u upravnom postupku - ćutanje adminsitracije - ĉlan 18.

Zakona o upravnom sporu), pri ĉemu nije bilo mjesta odbacivanju tuţbe, kao

neuredne, po osnovu ĉl.21. ZUS-a, pa je pobijanim rješenjem napravljena povreda

pravila u upravnom sporu iz ĉlana 367. st.2. taĉ.15. ZPP-a u vezi ĉlana 55. ZUS-a."


255

PRAVIĈNA NAKNADA I PRAVO NA OBEŠTEĆENJE

ZA ODUZETO IMOVINSKO PRAVO

(Ĉlan 7 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju)

Bivši vlasnici eksproprisanih nepokretnosti nemaju pravo na obeštećenje

za oduzeto imovinsko pravo, ako im je naknada odredjena i isplaćena u novcu

nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o

eksproprijaciji ("Sl. list SFRJ", br. 5/68).

Iz obrazloţenja:

"Po ocjeni ovog Suda, pravilno je Upravni sud, u postupku ispitivanja

zakonitosti osporenog upravnog akta, našao da tuţiocu nije povrijedjeno subjektivno

pravo u konkretnoj upravnoj stvari, jer se isplaćena naknada bivšim vlasnicima

predmetnih eksproprisanih nepokretnosti ima smatrati praviĉnom s obzirom na

ĉinjenicu da je sporna predmetna nepokretnost za koju se od strane tuţioca zahtijeva

praviĉno obeštećenje, odredjena i isplaćena u novcu nakon stupanja na snagu

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji ("Sl. list SFRJ", br.5/68)

i u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o eksproprijaciji ("Sl. list SRCG", br.23/72),

kojim je, na temelju odredbe ĉlana 10. bilo odredjeno da za eksproprisanu

nepokretnost vlasniku pripada praviĉna naknada. Protiv akta o eksproprijaciji kao i

visine same naknade nijesu podnošeni pravni ljekovi za zaštitu prava. Sa iznijetih

razloga kod ovako utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja tuţilac nema pravo na obeštećenje

za oduzeto imovinsko pravo, a na temelju odredbe ĉlana 7. Zakona o povraćaju

oduzetih imovinskih prava i obeštećenju ("Sl.list RCG", br.21/04 i 49/07), jer se

isplaćena naknada za eksproprisanu nepokretnost ima smatrati praviĉnom, o ĉemu

su u pobijanoj presudi dati valjani i potpuni razlozi na koje ovaj sud upućuje."


256

PRAVO NA RESTITUCIJU

(Ĉlan 7 stav 4 u vezi ĉl. 1 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava

i obeštećenju)

Ne postoje materijalno pravne pretpostavke za povraćaj i obeštećenje

oduzetih imovinskih prava, ako ne postoji pravni akt o oduzimanju

nepokretnosti.

Iz obrazloţenja:

"Pravilno je Upravni sud, u postupku ispitivanja zakonitosti osporenog

upravnog akta, našao, da nijesu postojali materijalno pravne predpostavke za

povraćaj i obeštećenje oduzetih imovinskih prava tuţiocu, u konketnoj pravnoj

stvari, imajući u vidu da predmetno zemljište na sadašnjeg vlasnika i korisnika AD

"B. P." iz Pluţina, nije prešlo na osnovu jednostranog akta oduzimanja, nego na

osnovu pravnog posla - ugovora o kupoprodaji zakljujĉenog izmedju pravnog

prethodnika tuţioca - K. J. i sadašnjeg nosioca prava vlasništva, te da ne postoji

pravni akt o oduzimanju nepokretnosti, sa kojih razloga je pravilno primijenjen

pravni osnov iz ĉlana 7. stav 4. u vezi ĉl.1. Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih

prava i obeštećenja ("Sl.list RCG",br.21/04) o ĉemu su, u pobijanoj presudi, dati

valjani i potpuni razlozi na koje ovaj sud upućuje."


257

USLOVI ZA POVRAĆAJ ODUZETIH IMOVINSKIH PRAVA

(Ĉlan 17 stav 2 u vezi sa ĉl. 30 st. 2 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava

i obeštećenju)

Ako eksproprisane nepokretnosti više vlasnika ĉine cjelinu ispunjenost

uslova iz ĉlana 17 stav 2 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i

obeštećenju mora se cijeniti u odnosu na tu cjelinu, a ne na pojedinaĉne djelove

koji su ušli u sastav te cjeline.

Iz obrazloţenja:

"Rješenjem Eksproprijacione komisije pri NO Grada Nikšić od 18. 08. 1955.

godine eksproprisana je u korist Drţave FNRJ, a za potrebe izgradnje sporstkog

stadiona u Nikšiću imovina tamo navedena, a izmedju ostalog i imovina sad pok. K.

D.

Ĉlanom 17 st. 2 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju

je propisano da se podrţavljena neizgradjena gradjevinska zemljišta koja su jedinici

lokalne samouprave ili nekom drugom, u skladu sa zakonom, predata radi

privodjenja namjeni u skladu sa planskim aktom vraćaju bivšem vlasniku na naĉin i

po postupku predvidjenim Zakonom o eksproprijaciji osim ako u vrijeme

podnošenja zahtjeva za povraćaj vrijednost izvedenih radova prelazi najmanje

trećinu vrijednosti od ukupne vrijednosti predvidjenih radova.

Ĉlanom 30 st. 2 Zakona o eksproprijaciji je propisano da će se na zahtjev

ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti rješenje o eksproprijaciji poništiti ili

izmijeniti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od dana pravosnaţnosti

tog rješenja nije izvršio najmanje trećinu vrijednosti od ukupne vrijednosti

predvidjenih radova.

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je gradski stadion u Nikšiću izgradjen.

Obrazlaţući pobijanu presudu Upravni sud prihvatajući nalaz vještaka

gradjevinske struke zakljuĉuje da predmetna nepokretnost predstavlja neizgradjeno

gradjevinsko zemljište koje nije privedeno namjeni za koju je eksproprisano, već

sluţi za odlaganje gradjevinskog šuta i drugog otpada. Ovakvi razlozi su

nerazumljivi, jer iz naprijed navedenog proizilazi da je predmetna nepokretnost

eksproprisana radi izgradnje stadiona i da je stadion izgradjen.

Obrazlaţući pobijanu presudu prvostepeni sud nalazi da privedenost namjeni

treba cijeniti u odnosu na pojedinaĉnu katastarsku parcelu. Takvi razlozi su

neprihvatljivi jer su u suprotnosti sa naprijed citiranim zakonskim odredbama. Kako

je već navedeno za potrebe izgradnje sportskog stadiona u Nikšiću eksproprisane su

nepokretnosti više vlasnika i sve one ĉine cjelinu koja je bila eksproprisana radi

izgradnje sportskog stadiona, pa se ispunjenost uslova iz ĉlana 17 st. 2 Zakona o

povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju u vezi ĉlana 30 Zakona o

eksproprijaciji mora cijeniti u odnosu na tu cjelinu a ne na pojedinaĉne djelove koji

su ušli u sastav te cjeline.

258

Sa svega izloţenog ovaj sud nalazi da je pobijanom presudom poĉinjena

povreda pravila postupka u upravnom sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi

ĉlana 55 ZUS-a."


259

KATASTARSKA EVIDENCIJA

(Ĉlan 85 stav 1 Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti)

Upis u katastar nepokretnosti moţe se dozvoliti samo u odnosu na lice

koje je u momentu podnošenja zahtjeva za upis upisano kao imalac prava koje

se upisom zahtijeva.

Iz obrazloţenja:

"Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je tuţilja 10. 11. i 28. 11. 2007. godine

podnijela zahtjev za utvrdjivanje prava vlasništva i razlaganje stambenog objekta na

kat. parceli broj 5192 KO Zankovići iz lista nepokretnosti 2697, da su stvarna prava

na predmetnim nepokretnostima utvrdjena rješenjem Komisije za izlaganje na javni

uvid podataka, premjera katastarskog klasiranja zemljišta i upisa prava na

nepokretnostima na osnovu ĉlana 53 Zakona o premjeru, katastru i upisima prava na

nepokretnostima ("Sl. list SRCG" br. 25/84 i 2/89).

Kod gornjeg ĉinjeniĉnog stanja osnovano Upravni sud pobijanom presudom

nalazi da je osporeno rješenje zakonito, jer upravni organ sem u postupku izlaganja

nije ovlašćen da utvrdjuje pravo svojine.

Osnovano Upravni sud, a nasuprot navodima podnijetog zahtjeva, zakljuĉuje

da stranka pravo utvrdjeno u postupku izlaganja nije mogla osporavati ţalbom jer je

ĉlanom 53 st. 3 Zakona o premjeru, katastru i upisima prava na nepokretnostima,

koji je vaţio u vrijeme vršenog izlaganja, bilo propisano da se protiv rješenja

Komisije ne moţe izjaviti ţalba niti voditi upravni spor, ali stranka ima pravo da

tuţbom kod nadleţnog suda osporava utvrdjena prava.

Neosnovano se podnijetim zahtjevom tvrdi da je izvršeni upis trebalo ispraviti

kao pogrešan. Ovo sa razloga što se pod greškom u smislu ĉlana 124 Zakona o

drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti podrazumijevaju netaĉno upisani podaci

iz rješenja, a takve greške u konkretnom sluĉaju nema.

Ugovori priloţeni spisima predmeta u trenutku podnošenja zahtjeva za upis ne

mogu biti osnov za upis. Ovo sa razloga što se saglasno ĉlanu 85 st. 1 Zakona o

drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti upis u katastar nepokretnosti moţe

dozvoliti samo u odnosu na lice koje u momentu podnošenja zahtjeva za upis

upisano kao imalac prava koje se upisom zahtijeva."


260

UPIS U KATASTAR NEPOKRETNOSTI

(Ĉl. 8 i 84 Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti)

***

P R E S U D A

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbija se, kao neosnovan.


Presudom Upravnog suda Crne Gore, U.br.3714/10 od 07.04.2011. godine,

odbijena je tuţba tuţioca B. T. i obavezuje se tuţilac da zainteresovanom licu B. B.

naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 €, podnijeta protiv rješenja tuţenog

M. f. - Podgorica, br. 07-2-445/2-2010 od 02.12.2010. godine, kojim je odbijena

ţalba tuţiica izjavljena protiv rješenje Uprave za nekretnine - Podruĉna jedinica

Podgorica, broj 954-1-101-UP-2130/10 od 16.06.2010. godine, kojim je odbijen

njegov zahtjev za promjenu uknjiţbe u katastru nepokretnosti za KO Radovĉe u listu

nepokretnosti broj 11 na osnovu dostavljene presude Osnovnog suda u Podgorici,

P.br.231/04 od 16.04.2009. godine.

Protiv ove presude tuţilac je, preko svog punomoćnika, izjavio zahtjev za

vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava i povrede

pravila postupka u upravnom sporu, predlaţući da se pobijana presuda ukine i

predmet vrati Upravnom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.

Zainteresovano lice, preko svog punomoćnika advokatice L. K, iz Podgorice,

predlaţe da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, odbije kao

neosnovan.

U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ispitana pobijana

presuda u granicama propisanim u ĉlanu 45. Zakona o upravnom sporu i ocijenjeni

navodi podnijetog zahtjeva, pa je vijeće našlo da je:

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan.

Po ocjeni ovog Suda, pravilno je Upravni sud Crne Gore, u postupku kontrole

zakonitosti osporenog akta, na temelju prethodno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja

našao da, u konkretnoj pravnoj stvari, nijesu postojale zakonom predvidjene

materijalno-pravne pretpostavke i uslovi za promjenu uknjiţbe u katastar

nepokretnosti po zahtjevu tuţioca, a u smislu odredbe ĉlana 84. stav 3. u vezi ĉl. 8.

st. 2. Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti ("Sl.list RCG",

br.29/07). Ovo sa razloga što pravosnaţna presuda Osnovnog suda u Podgorici,

P.br.231/04 od 16.04.2009. godine, kojom je odbijen zahtjev zainteresovanog lica i

261

drugih lica u tom sporu, kao tuţilaca, za utvrdjenje prava vlasništva na idealni

dijelom spornih nepokretnosti ne moţe posluţiti kao valjani pravni osnov, u smislu

citirane zakonske odredbe, za upis prava ili promjene upisanih prava u katastar

nepokretnosti, jer se naznačenom presudom ne konstituišu, niti utvrdjuju bilo kakva

subjektivna svojinska prava koja bi bila osnov upisa ili promjene podataka u

katastar nepokretnosti. Navedena presuda ne predstavlja, ipso iure, temeljom

razloga suprotnosti, pravni osnov tuţioĉevom zahtjevu, u konkretnoj pravnoj stvari,

za upis promjene uknjiţbe u katastar nepokretnosti po osnovu prava vlasništva koje

bi bilo vezano za njegovo subjektivno pravo, kao nosioca svojinskog prava.

Pobijana presuda zasnovana je na valjanim i pravilnim razlozma, na koje ovaj Sud

upućuje.

Sud je cijenio i druge navode iz podnijetog zahtjeva za vanredno

preispitivanje sudske odluke, ali je našao da su oni bez uticaja na donošenje

drugaĉije odluke u ovoj stvari.

Sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉlana 46. stav 1. Zakona o upravnom sporu,

odluĉeno je kao u izreci ove presude.


262

ZABILJEŢBA SPORA NA OSNOVU PREDLOGA ZA

ODREDJIVANJE PRIVREMENE MJERE

(Ĉl. 98 i 104 Zakona o drţavnom premjeru i katastru nepokretnosti)

Predlog za izdavanje privremene mjere nije dokaz o postojanju spora u

smislu ĉlana 104 Zakona o drţavnom premjeru i katastru, a sam predlog za

izdavanje privremene mjere nije dovoljan za upis zabrane otudjenja i

opterećenja nepokretnosti.

Iz obrazloţenja:

"Utvrdjuje se da je tuţilja podnijela predlog za izdavanje privremene mjere

zabrane otudjenja i opterećenja predmetnih nepokretnosti i traţila da se na osnovu

tog predloga upiše zabiljeţba pokretanja sudskog postupka.

Kod gornjeg ĉinjeniĉnog stanja i odredbi ĉlana 98 i 104 Zakona o drţavnom

premjeru i katastru nepokretnosti osnovano Upravni sud pobijanom presudom

zakljuĉuje da je osporeno rješenje zakonito i za takav svoj zakljuĉak daje dovoljne i

jasne razloge, koji navodima podnijetog zahtjeva nijesu dovedeni u sumnju. Ovo sa

razloga što se saglasno ĉlanu 98 i 104 navedenog zakona zabiljeţbom vrši upis

pokretanja spora ĉiji je predmet utvrdjivanje prava na nepokretnosti, a upis

zabiljeţbe privremene mjere vrši se na osnovu pravosnaţne odluke kojom je ista

donijeta.

U konkretnom sluĉaju tuţilja je traţila upis zabiljeţbe spora samo na osnovu

predloga za odredjivanje privremene mjere zabrane otudjenja i opterećenja, pa

oĉigledno u konkretnom sluĉaju ne stoje razlozi iz ĉlana 98 i 104 navedenog zakona.

Predlog za izdavanje privremene mjere nije dokaz o postojanju spora u smislu ĉlana

104 Zakona o drţavnom premjeru i katastru, a sam predlog za izdavanje privremene

mjere nije dovoljan za upis zabrane otudjenja i opterećenja nepokretnosti."


263

PRAVO NA POVRAĆAJ PLAĆENOG POREZA

(Ĉlan 13 stav 1 u vezi sa ĉl. 17 Zakona o porezu na promet nepokretnosti)

Sporazumni raskid ugovora zakljuĉen nakon proteka tri godine od dana

sklapanja ugovora i donošenja rješenja o utvrdjivanju poreza na promet ne

daje pravo poreskom obvezniku na povraćaj plaćenog poreza.

Iz obrazloţenja:

"Nije sporno da je tuţilac kao kupac zakljuĉio ugovor o kupoprodaji

nepokretnosti sa M. M, kao prodavcem 25.11.2003.godine i da je ugovor ovjeren

kod suda 26.11.2003.godine i da je sporazumni raskid ugovora Ov.br.166/2007 od

04.04.2007.godine, zakljuĉen nakon proteka više od 3 godine, kao i nakon

donošenja prvostepenog rješenja o utvrdjivanju poreza na promet. Zavisno od

naprijed navedenih okolnosti, te odredbe ĉl.13 st.1 Zakona o porezu na promet

nepokretnosti ("Sl.list RCG", br.69/3) kojim je odredjeno da poreska obaveza

nastaje danom zakljuĉivanja ugovora, tuţilac se neosnovano poziva na odredbu ĉl.17

st.1 istog zakona, koja je relevantna za pravo na povraćaj poreza ako do raskida

ugovora voljom stranaka dodje u roku od 60 dana od dana sklapanja ugovora."


264

PORESKA OBAVEZA NA DODATU VRIJEDNOST

(Ĉlan 5 i ĉl. 34 Zakona o porezu na dodatnu vrijednost)

Pravna lica koja nabavljaju spremljenu hranu za dnevne obroke svojih

zapošljenih i drugih lica angaţovanih na poslovima gradnje objekata, obveznici

su poreza na dodatu vrijednost (PDV).

Iz obrazloţenja:

"U upravnom postupku je utvrdjeno da je tuţilac nabavljao spremljenu hranu

u vidu dnevnih obroka za potrebe svojih zaposlenih i drugih lica angaţovanih na

poslovima gradjena objekta (preteţno nerezidentna lica) kod pravnih lica

registrovanih da sve bave tom djelatnošću, koja su ispostavljala fakture na kojima je

iskazivan ulazni PDV, što je bio osnov tuţenom za donošenje osporenog rješenja.

U postupku inspekcijskog nadzora utvrdjivanja i plaćanja poreza i drugih

daţbina za period mart 2005 - mart 2007 godine poreski inspektor je utvrdio veće

poreske obaveze po osnovu poreza na dodatnu vrijednost u odnosu na obaveze koje

je sam obraĉunao poreski obaveznik i prijavio poreskom organu u iznosu od

44.527,74 eura.

Stoga je tuţilac kao poreski obaveznik po tom osnovu obavezan prvostepenim

rješenjem da u ostavljenom roku izvrši uplatu naprijed navedenog iznosa kao razliku

manje obraĉunatog i plaćenog poreza.

Prvostepeno i osporeno rješenje utemeljeno je na pravilnoj primjeni

materijalnog prava pa je pobijanom presudom Upravnog suda tuţba razloţno

odbijena.

Osnov za utvrdjenje obaveze tuţioca pravilno je utemeljen na odredbama ĉl.5.

st.1. i ĉl.34. st.2. taĉ.3. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost i odredbi ĉl.18.

Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost ("Sl. list RCG",

br.65/02....16/06), koje odredbe su citirane u osporenom rješenju i pobijanoj presudi.

Osporenim rješenjem je pravilno obrazloţeno što razloţno prihvata i Upravni

sud da s obzirom na navedene zakonske obaveze da je tuţilac bio u obavezi izvršiti

obraĉun i izlaznog PDV-a. Kako je tuţilac izvršio odbijanje ulaznog PDV-a to je bio

u obavezi izvršiti i obraĉun izlaznog PDV-a, u suprotnom, nije imao pravo izvršiti

povraćaj plaćenog PDV-a. U odnosu na sva pitanja koja je postavio u ţalbi, tuţeni

organ je u osporenom rješenju dao pravilne i uvjerljive razloge, koje Upravni sud

osnovano prihvata. Kod date argumentacije u osporenom rješenju i presudi, ovaj sud

upućuje na data obrazloţenja kao potpuna, jasna i pravilno utemeljena na pravilnoj

primjeni materijalnog prava."


265

PRAVO NA SRAZMJERNU PORODIĈNU PENZIJU

(Ĉlan 47 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju)

Kada se pravo na porodiĉnu penziju izvodi iz prava umrlog osiguranika,

porodiĉna penzija se odredjuje od penzije koja je korisniku pripadala u ĉasu

smrti.

Iz obrazloţenja:

"Stupanjem na snagu oznaĉenog Sporazuma izmedju Crne Gore i Republike

Srbije dana 01.01.2008.godine, stekli su se uslovi za ponovno odredjivanje navedene

penzije pa je prvostepeni organ saglasno ĉl.41 Sporazuma po sluţbenoj duţnosti

pokrenuo postupak za ponovno odredjivanje, odnosno preraĉunavanje penzije i

tuţiocu priznao pravo na srazmjernu porodiĉnu penziju, odnosno crnogorski nosilac

osiguranja – Fond penzijskog i invalidskog osiguranja po sluţbenoj duţnosti je

postupio u skladu sa ĉl.41 oznaĉenog Sporazuma, uz pravilnu primjenu odrdbi ĉl.42

st.2 i ĉl.47 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl.list CG”, 79/08,

14/10 i 78/10). Stoga je prvostepenim rješenjem pravilno i zakonito utvrdjeno pravo

tuţioca na srazmjernu porodiĉnu penziju, pri ĉemu su u osporenom rješenju kao i

pobijanoj presudi dati pravilni razlozi na koje razloge ovaj sud upućuje.

Dakle, suština zahtjeva tuţioca je da mu se prizna samostalna porodiĉna

penzija, koji zahtjev nije osnovan. Supruga tuţioca od koje tuţilac izvodi pravo na

porodiĉnu penziju bila je korisnik starosne penzije na osnovu rješenja nadleţnog

organa Republike Srbije, te da joj je prilikom priznavanja prava na penziju u

penzijski staţ uraĉunat i staţ osiguranja na teritorji Crne Gore. Nakon smrti supruge

tuţilac je ostvario pravo na porodiĉnu penziju. Nakon stupanja na snagu Sporazuma

izmedju Crne Gore i Republike Srbije o socijalnom osiguranju, ovaj postupak

pokrenut je po sluţbenoj duţnosti saglasno ĉl.41 Sporazuma. Polazeći od naprijed

navedenog, pobijanom presudom Upravnog suda pravilno je primijenjeno

materijalno pravo koda je tuţiocu priznato pravo na srazmjernu penziju, a ne

samostalnu kako on traţi, jer kada se pravo na porodiĉnu penziju izvodi iz prava

umrlog osiguranika, kao u konkretnom sluĉaju, porodiĉna penzija se odredjuje od

penzije koja je korisniku pripadala u ĉasu smrti (ĉl.47 st.1 Zakona o penzijskom i

invalidstom osiguranju)."


266

NOVĈANA NAKNADA PO OSNOVU PREOSTALE RADNE SPOROBNOSTI

(Ĉlan 12 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom

i invalidskom osiguranju)

Pravo na novĉanu naknadu po osnovu preostale radne sposobnosti

obezbjedjuje se ranijim korisnicima tog prava - licima koja su to pravo

ostvarila po ranijim vaţećim propisima.

***

Korisnik je lice koje ostvaruje pravo na isplatu novĉane naknade, a

preduslov za isplatu je podnošenje zahtjeva.

Iz obrazloţenja:

"Rješenjem prvostepenog organa broj 0701-20824 od 17. 05. 1993. godine

tuţilac je razvrstan u III kategoriju invalidnosti i priznato mu pravo na zaposlenje na

drugom odgovarajućem poslu. Istim rješenjem je odluĉeno da će "vrstu i visinu

naknade po osnovu rada na drugom odgovarajućem poslu odrediti ova sluţba

posebnim rješenjem".

I rješenjem broj 011-20824 od 25. 10. 1995. godine je odredjeno da tuţiocu

pripada novĉana naknada u visini razlike izmedju valorizovanog prosjeĉnog

mjeseĉnog liĉnog dohotka koji je osiguranik ostvario u godini osiguranja koja

prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosjeĉnog mjeseĉnog liĉnog dohotka

koji on ostvaruje na drugom poslu na koji je poslije toga rasporedjen.

Iz spisa predmeta se, dalje, utvrdjuje da je tuţilac tek 22. 06. 2005. godine

podnio zahtjev da mu se donese rješenje o novĉanoj naknadi po osnovu rada na

drugom odgovarajućem poslu, a za period 19. 05. 1993. - 27. 03. 2000. godine.

Kod prednjeg ĉinjeniĉnog stanja osnovano se pobijanom presudom zakljuĉuje

da je osporeno rješenje zakonito. Ovo sa razloga što tuţilac do trenutka stupanja na

snagu sada vaţećeg zakona nije bio korisnik novĉane naknade po osnovu preostale

radne sposobnosti. To što su tuţiocu navedenim rješenjem utvrdjena odredjena

prava ne moţe se izjednaĉiti sa pojmom korisnik. Korisnik je lice koje ostvaruje

pravo na isplatu novĉane naknade, a preduslov za isplatu je podnošenje zahtjeva.

Saglasno ĉlanu 12 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i

invalidskom osiguranju pravo na novĉanu naknadu po osnovu preostale radne

sposobnosti obezbjedjuje se ranijim korisnicima tog prava - licima koja su to pravo

ostvarila po ranije vaţećim propisima. Kada se ta zakonska odredba dovede u vezu

sa naprijed navedenim osnovano se pobijanom presudom zakljuĉuje da tuţilac nema

pravo na naknadu zbog manjeg liĉnog dohotka na drugom poslu, jer nije bio

korisnik tog prava po ranije vaţećim propisima."


267

PRESTANAK RADNOG ODNOSA SLUŢBENIKU

ZBOG FALSIFIKOVANE DIPLOME

(Ĉlan 85 stav 1 taĉka 1 u vezi sa ĉl. 63 st. 1 Zakona o policiji)

Postojanje ili nepostojanje kriviĉne odgovornosti nije od znaĉaja za

donošenje odluke o prestanku radnog odnosa sluţbeniku koji je prilikom

zasnivanja radnog odnosa priloţio falsifikovano svjedoĉanstvo, ako je nesporno

utvrdjeno da svjedoĉanstvo nije izdato od izdavaoca oznaĉenog na istom.

Iz obrazloţenja:

"Ĉlanom 85 stav 1 taĉka 1 Zakona o policiji je propisano da sluţbeniku

prestaje radni odnos ako je dao laţne podatke o ispunjavanju uslova iz ĉlana 63 stav

1 istog zakona, a tom odredbom je propisano da nije dostojano da obavlja poslove

policije lice ĉije dosadašnje ponašanje navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost

za obavljanje tih poslova.

Cijeneći nesporna ĉinjeniĉna utvrdjenja u sklopu navedenih zakonskih

odredbi osnovno Upravni sud pobijanom presudom nalazi da je osporeno rješenje

zakonito. Ovo sa razloga što lice, koje prilikom zasnivanja radnog odnosa priloţi

falsifikovanu diplomu, a falsifikat postoji kada se utvrdi da isprava nije izdata od

lica koje je oznaĉeno kao izdavalac, jeste nepouzdan za obavljanje poslova

sluţbenika policije. Osnovano zato Upravni sud zakljuĉuje da se u konkretnom

sluĉaju ispunjeni uslovi iz ĉlana 85 stav 1 taĉka 1 Zakona o policiji o prestanku

radnog odnosa.

Navodi podnijetog zahtjeva da je tuţilac priloţio neovjerenu fotokopiju su bez

znaĉaja za drugaĉiju odluku, jer je ista posluţila kao osnov za zasnivanje radnog

odnosa tuţioca.

Neosnovano se podnijetim zahtjevom tvrdi da je za donošenje zakonite odluke

o prestanku radnog odnosa prethodno u kriviĉnom postupku trebalo utvrditi da li je

predmetno svjedoĉanstvo falsifikovano ili ne. Ovo sa razloga što je za donošenje

odluke u konkretnom predmetu nesporno utvrdjeno da predmetno svjedoĉanstvo nije

izdato od izdavaoca oznaĉenog na istom, pa postojanje ili nepostojanje kriviĉne

odgovornosti nije od znaĉaja za donošenje odluke.

Navodi podnijetog zahtjeva da je predmetno svjedoĉanstvo tuţilac podnio

1993.godine, da mu je radni odnos prestao 1996.godine, te da je radni odnos ponovo

zasnovao 1997.godine, su bez znaĉaja za drugaĉiju odluku, jer nesporno iz spisa

predmeta proizlazi da je predmetno svjedoĉanstvo od dana dostavljanja pa nadalje

bilo u personalnom dosijeu tuţioca i posluţilo kao osnov za zasnivanje radnog

odnosa 1997.godine.

268

Navodi podnijetog zahtjeva da je u konkretnom sluĉaju primjenjen zakon koji

se ne moţe primjeniti su neprihvatljivi, jer je Zakonom o unutrašnjim poslovima

prestao da vaţi donošenjem Zakona o policiji i ne moţe se primjenjivati nakon svog

prestanka."


269

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

270

NEBLAGOVREMENO POSTUPANJE SUDA U KRIVIĈNOM POSTUPKU

KAO USLOV ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA NAKNADU

NEMATERIJALNE ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA

NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU

(Ĉlan 4, ĉl. 34 stav 2, ĉl. 37 st. 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje

u razumnom roku, u vezi sa ĉl. 291 st. 2, ĉl. 312 i ĉl. 313 ZKP)

Ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanje odredbi ĉlana 291 stav 2, ĉl.

313 i ĉl. 313 ZKP, što je imalo za posljedicu pretjerano dugo trajanje postupka,

opravdava dosudjivanje naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na

sudjenje u razumnom roku.

Iz obrazloţenja:

"Odluĉujući o visini naknade nematerijalne štete prouzrokovane povredom

prava na sudjenje u razumnom roku u navedenom kriviĉnom predmetu, ovaj sud je

polazeći od mjerila iz ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, a

krećući se u granicama propisanim ĉlanom 34 stav 2 istog zakona odmjerio iznos od

po 500 € svakom od tuţilaca, nalazeći da je taj iznos praviĉna satisfakcija za tuţioce

zbog utvrdjene povrede njihovih prava.

Prilikom dosudjivanja navedene naknade sud je posebno imao u vidu

neblagovremeno postupanje suda nakon podignute optuţnice do donošenja

prvostepene presude K.br.204/04 od 04.02.2009.godine.

Naime, iz sadrţine spisa predmeta proizilazi da je u kriviĉnom predmetu

protiv okrivljenog P. V, zbog kriviĉnog djela ubistvo iz ĉl.143 Kriviĉnog zakonika,

podignuta optuţnica dana 15.12.2004.godine. Nakon podizanja optuţnice i stupanja

na pravnu snagu, prvostepeni sud je glavni pretres zakazao tek dana

19.09.2005.godine, koji pretres je odloţen zbog bolesti predsjednika vijeća za

28.10.2005.godine. Takodje, ovaj glavni pretres je odloţen zbog odsutnosti jednog

od sudija porotnika kao ĉlana vijeća. Inaĉe, u ovom kriviĉnom predmetu zbog

bolesti predsjednika sudećeg vijeća glavni pretres je odlagan devet puta

(19.09.2005.godine, 24.05., 30.08., 31.08., 29.09., 03.11. i 07.11.2006.godine, te

21.02., 29.03. i 02.07.2007.godine), a dva glavna pretresa od 28.10.2005. i

25.09.2007.godine odloţena su zbog nepotpunog sastava sudećeg vijeća. Uz to, šest

glavnih pretresa (02.03., 11.04, 11.07., 21.07. i 28.12.2006.godine i 19.04.2007.

godine) odloţeni su zbog nedolaska optuţenog P. V. koji je uredno pozvan, a da pri

tom sud nije preduzeo zakonske mjere radi obezbjedjenja optuţenog na glavnom

pretresu shodno odredbi ĉl.312 st.1 ZKP. Takodje, deset glavnih pretresa

(01.12.2005.godine, 26.01., 02.03., 11.04., 25.05, 31.05., 11.07., 27.07., 01.08. i

05.09.2006.godine) odloţeno je zbog nedolaska branioca optuţenog koji je prema

konstatacijama sa zapisnika glavnog pretresa prvostepenog suda uredno pozvan na

glavni pretres, a da pri tom nije obavijestio sud o razlogu sprijeĉenosti. U svim ovim

sluĉajevima, sud prema braniocu optuţenog nije primijenio mjere koje su propisane

271

u ĉl.313 ZKP, i da je zbog navedenog postupanja rješenjem predsjednika Višeg suda

u Podgorici VII Su.br.48/07 od 19.10.2007.godine, predsjednik vijeća - sudija M. R.

izuzet od daljeg postupanja u ovom kriviĉnom predmetu.

Dakle, iz sadrţine spisa predmeta se zakljuĉuje da je kriviĉni postupak trajao

šest godina, tri mjeseca i dvadeset sedam dana.

Odmjeravajući visinu pripadajuće naknade, ovaj sud je imao u vidu

neaktivnost suda, kako je to naprijed navedeno, jer je sud neaţurno i neuredno

postupao nepoštujući odredbe ĉl.291 st.2 ZKP u kojoj je propisano da će predsjednik

vijeća odrediti glavni pretres najkasnije u roku od dva mjeseca od dana prijema

optuţnice u sudu, te protivno naprijed navedenim odredbama ĉl.312 i 313 ZKP

("Sl.list RCG" br.71/03 i 47/06).

Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja neosnovano se u izjašnjenju zastupnika tuţene

tvrdi da je duţina trajanja postupka u ovom predmetu rezultat sloţenosti predmeta u

ĉinjeniĉnom i pravnom smislu.

Cijeneći naprijed navedeno ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanje

odredbi ĉl.291 st.2, ĉl.312 i ĉl.313 Zakonika o kriviĉnom postupku, što je imalo za

posljedicu pretjerano dugo trajanje postupka kojem tuţioci, koji su imali svojstvo

oštećenih u ovom kriviĉnom predmetu, nijesu doprinijeli, a posebno ĉinjenicu da

sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu nije iziskivala ovakvo dugo

trajanje postupka, ovaj sud nalazi da iznos od po 500 € svakom tuţiocu predstavlja

praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku, koji iznos

je tuţiocima dosudjen, dok je tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenog odbijen kao

neosnovan."

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 9/11 od 11.10.2011. godine)

272

PRAVO NA NAKNADU MATERIJALNE I NEMATERIJALNE ŠTETE

ZBOG POVREDE PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU

(Ĉlan 43 u vezi sa ĉl. 4 i 37 stav 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje

u razumnom roku)

Vrhovni sud nije nadleţan za rješavanje o zahtjevu za naknadu

materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku.

***

Nije došlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku u izvršnom

postupku ako je izvršni povjerilac doprinio duţini trajanja izvršnog postupka i

ako je od podnošenja predloga za izvršenje do podnošenja tuţbe prošlo samo

ĉetiri mjeseca.

***

P R E S U D A

Odbija se kao neosnovan tuţbeni zahtjev tuţilaca D. P.-M, M. B, S. B. i D. V,

kojim je traţeno da se obaveţe tuţena Crna Gora da tuţiocima na ime nematerijalne

štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda

u Kolašinu I.br.72/11 isplati novčanu naknadu.

Svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Vrhovni sud Crne Gore oglašava se nenadleţnim za rješavanje o tuţbenom

zahtjevu za naknadu materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom

roku u predmetu Osnovnog suda u Kolašinu I.br.72/11 u iznosu od 5.000 eura.

Spise predmeta dostaviti Osnovnom sudu u Podgorici, kao mjesno i stvarno

nadleţnom za rješavanje o tuţbenom zahtjevu tuţilaca D. P -M, M. B, S. B. i D. V.

za naknadu materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku u

predmetu Osnovnog suda u Kolašinu I.br.72/11.


Tuţbom za praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje u

razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Kolašinu poslovne oznake I.br.72/11

tuţioci su traţili isplatu novĉane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog

povrede prava na sudjenje u razumnom roku, ĉiju visinu nijesu opredijelili.

Istovremeno, tuţioci traţe i naknadu pretrpljene materijalne štete zbog iste

povrede prava u iznosu od 5.000 eura i naknadu parniĉnih troškova.

273

U obrazloţenju tuţbe se navodi da su pravosnaţnom i izvršnom presudom

Osnovnog suda u Kolašinu P.br.30/09-99 od 13.05.2010.godine izvršni duţnici O.

K, D. j. r. C. G, P. d. "C." AD za p. i GP "M. - i." DOO Podgorica obavezani da u

roku od 15 dana solidarno izvedu radove na cijeloj duţini saobraćajnice od profila A

do profila D na naĉin što će uraditi popreĉni nagib minimum 2% na lijevu stranu

gledajući iz pravca profila A ka profilu D, da postave iviĉnjake na desnoj strani

saobraćajnice u ĉitavoj duţini, da nastave potporni zid u duţini do prikljuĉne rampe

ka imovini tuţilaca u visini minimum 50 cm iznad iviĉnjaka širinom imovine

tuţilaca, da izgrade plitku rigolu na mjestu prikljuĉne rampe tuţilaca na

saobraćajnicu i izgrade i asfaltiraju prikljuĉnu rampu ka objektu tuţilaca sa

iviĉnjacima sa obje strane. Kako izvršni duţnici nijesu ispunili svoju obavezu, to su

izvršni povjerioci predlogom od 01.08.2011.godine, na osnovu ĉl.207 Zakona o

izvršnom postupku i ĉl.294 Zakona o obligacionim odnosima, Osnovnom sudu u

Kolašinu podnijeli predlog da taj sud odredi izvršnim duţnicima naknadni rok od 15

dana da izvrše svoju obavezu po navedenoj presudi, a ukoliko izvršni duţnici ne

izvrše svoju obavezu ni u ovom naknadnom roku da ih obaveţe da izvršnim

povjeriocima isplate sudske penale za svaki dan zakašnjenja u iznosu od 50 eura,

poĉev od isteka roka odredjenog rješenjem. Kako ni nakon više od mjesec dana sud

nije riješio po predlogu od 01.08.2011.godine za prinudno izvršenje pravosnaţne

presude istog suda, izvršni povjerioci su podnijeli predsjedniku Osnovnog suda u

Kolašinu kontrolni zahtjev radi ubrzanja postupka. Navedeni kontrolni zahtjev je

odbijen od strane predsjednika Osnovnog suda u Kolašinu iako do podnošenja ove

tuţbe u ovom hitnom postupku shodno ĉl.6 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju nije

odluĉeno po inicijativi izvršnih povjerilaca, a zakonski rok za rješenje po predlogu

izvršnih povjerilaca je pet dana, kako je to propisano ĉl.40 navedenog zakona.

Oĉigledno je da u konkretnom sluĉaju došlo do povrede prava na sudjenje u

razumnom roku ĉime su tuţioci pretrpjeli neimovinsku i imovinsku štetu, po kom

osnovu je tuţena duţna da im islati iznos od 5.000 eura.

U izjašnjenju na tuţbu Pz.br.1812/11 od 26.12.2011.godine zakonski

zastupnik tuţene ocjenjuje da je tuţba neosnovana jer u konkretnom sluĉaju nije

došlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku, pa predlaţe da se ista odbije.

U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ocijenjeni navodi

podnijete tuţbe i izjašnjenje na tuţbu, pa je vijeće našlo da je:

- tuţbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete neosnovan, a da ovaj sud nije

nadleţan za presudjenje po zahtjevu za naknadu materijalne štete.

Iz spisa predmeta Osnovnog suda u Kolašinu I.br.72/11 utvrdjuje se:

- da su tuţioci kao izvršni povjerioci 02.08.2011.godine protiv izvršnih

duţnika O. K, D. j. r. C. G, P. d. "C." AD za p. i GP "M. - i." DOO Podgorica

podnijeli zahtjev da se izvršni duţnici obaveţu na plaćanje sudskih penala zbog

neizvršenja obaveze po pravosnaţnoj presudi Osnovnog suda u Kolašinu P.br.30/09-

99 od 13.05.2010.godine, te da ukoliko izvršni duţnici ne izvrše svoje obaveze ni u

naknadnom roku isti budu obavezani da izvršnim povjeriocima isplate sudske penale

za svaki dan zakašnjenja u iznosu od 50 eura;

274

- da je 09.09.2011.godine punomoćnik izvršnih povjerilaca advokat Š. R. iz

Bijelog Polja podnio kontrolni zahtjev;

- da je 14.09.2011.godine predsjednik suda traţio izjašnjenje od postupajućeg

sudije, a zatim 19.09.2011.godine donio rješenje kojim je kontrolni zahtjev odbijen

kao neosnovan;

- da je izvršni sudija 01.11.2011.godine donio zakljuĉak kojim je naloţeno

punomoćniku izvršnih povjerilaca da u roku od pet dana po prijemu zakljuĉka

dostave sudu original punomoćje za zastupanje izvršnih povjerilaca po kojim je

punomoćnik izvršnih povjerilaca postupio dana 07.11.2011.godine.

Saglasno ĉl.4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku prilikom

odluĉivanja o pravnim sredstvima naroĉito se uzima u obzir sloţenost predmeta u

ĉinjeniĉnom i pravnom smislu, ponašanje podnosioca pravnog sredstva, ponašanje

suda i drugih drţavnih organa, te interes podnosioca pravnog sredstva.

Iz spisa predmeta se utvrdjuje da punomoćnik izvršnih povjerilaca uz

predmetni zahtjev nije dostavio uredno punomoćje. Sa tih razloga sud je morao

pozvati istog da dostavi punomoćje, što je doprinijelo duţini trajanja izvršnog

postupka. Ova ĉinjenica i protek roka od samo ĉetiri mjeseca od podnošenja

predloga za izvršenje do podnošenja tuţbe ukazuju da u konkretnom sluĉaju nije

došlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku. Stoga je, s pozivom na ĉl.37

st.4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, tuţbeni zahtjev odbijen

kao neosnovan.

Odluka o troškovima postupka donijeta je shodno ĉl.152 Zakona o parniĉnom

postupku.

Sa iznijetih razloga, odluĉeno je kao u izreci ove presude pod taĉkom 1.

Saglasno ĉl.43 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku pravo na

naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku,

ostvaruje se tuţbom u parniĉnom postupku kod nadleţnog suda, primjenom opštih

pravila o naknadi štete, pa ovaj sud nije nadleţan za presudjenje po tuţbenom

zahtjevu u tom dijelu.

Sa iznijetih razloga, primjenom ĉl.276 st.2 ZPP odluĉeno je kao u izreci ove

presude pod taĉkom 2.


275

NEOSNOVANOST ZAHTJEVA ZA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE

ZBOG POVREDE PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU

(Ĉlan 37 stav 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku)

Vremenski period od godinu i šest mjeseci ne moţe se smatrati

nerazumnim rokom, ako se izvršni postupak provodio u veoma sloţenim

okolnostima, a sud svo vrijeme uredno postupao.

Iz obrazloţenja:

"Saglasno ĉlanu 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku,

prilikom odluĉivanja o tuţbi za praviĉno zadovoljenje naroĉito se uzima u obzir:

sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu, ponašanje podnosioca pravnog

sredstva, ponašanje suda i drugih organa, te interes podnosioca pravnog sredstva.

Iz spisa predmeta Osnovnog suda u Podgorici I. br. 4566/09 utvrdjuje se da je

tuţilac Osnovnom sudu Podgorica podnio predlog za izvršenje dana 27.07.2009.

godine, radi izvršenja pravosnaţne i izvršne presude Osnovnog suda u Nikšiću P. br.

1081/07 od 23.06.2008. godine. Podnijetim predlogom tuţilac, kao predlagaĉ, traţio

je namirenje svog potraţivanja iz pravosnaţne parniĉne presude (ukljuĉujući

priznatu mu kamatu i troškove parniĉnog postupka) i troškove izvršnog postupka

prema duţnicima L. Ţ, iz Podgorice i S. S, iz Podgorice, kao fiziĉkim licima.

Namirenje navedenog potraţivanja tuţilac je predloţio odredjivanjem izvršenja na

novĉanim sredstvima pravnog lica - "M.", DOO P, Podgorica, vlasništvo duţnika S.

S. i to skidanjem sredstava sa raĉuna navedenog DOO, koje se vodi kod Crnogorske

komercijalne banke, Podgorica. Predlogom je predloţeno da se naloţi Centralnoj

banci CG - Agenciji za prinudnu naplatu da po prijemu rješenja o izvršenju

oznaĉeno novĉano potraţivanje sa troškovima izvršenja isplati sa raĉuna navedenog

DOO na raĉun povjerioca koji se vodi kod Oportuniti banke, Podgorica. Navedeni

predlog usvojio je Osnovni sud svojim rješenjem I. br. 4566/09 od 06.08.2009.

godine. Nakon toga Centralna banke Crne Gore svojim dopisom br. 0503-5/1559-1

od 18.08.2009. godine obavijestila izvršni sud da se odredjeno izvršenje ne moţe

sprovesti, s obzirom na to da je u pitanju dug izvršnih duţnika kao fiziĉkih lica, a da

je odredjeno izvršenje na novĉanim sredstvima pravnog lica DOO "M.", Podgorica.

Potom, sud se obratio Centralnoj banci svojim zakljuĉkom od 17.09.2009. godine,

kojim je navedenoj banci naloţeno da u cjelosti provede rješenje o izvršenju od

06.08.2009. godine. Pošto izvršenje nije provedeno, sud je svojim zakljuĉkom od

26.02.2010. godine ponovo naloţio Centralnoj banci da ga obavijesti da li je

sprovedeno izvršenje po prethodno navedenom rješenju o izvršenju. Svojim aktom

br. 05-778/2 od 01.03.2010. godine Centralna banka Crne Gore je obavijestila

prvostepeni sud da je navedeno rješenje primljeno i procesuirano dana 23.09.2009.

godine, a u skladu sa instrukcijama datim u istom poĉelo je da se izvršava, da bi

276

nakon toga povjerilac podnio ponovne predloge za promjenu i dopunu sredstava

izvršenja dana 25.02.2010. i 23.03.2010. godine. Po navedenim predlozima sud je

donio rješenje I. br. 4566/09 od 31.03.2010. godine, kojim je dozvolio promjenu

predmeta izvršenja popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog

duţnika namijenjenih izvršnom povjeriocu iz iznosa dobijenog prodajom. Na ovo

rješenje duţnici su izjavili prigovor 24.04.2010. godine, iako su u medjuvremenu po

pozivu suda pristupili kod istog, te je saĉinjen zapisnik o popisu i procjeni dana

21.04.2010. godine, u kojem je sud unio konstataciju - izjašnjenje duţnika da

nemaju imovine na njihovo ime, odnosno da se firma ĉiji je duţnik S. S. nalazi pod

steĉajem, a da ne posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu, što je istako i duţnik L.

Ţ. Spisi predmeta su u medjuvremenu dostavljeni Višem sudu na odluĉivanje po

ţalbi duţnika. Viši sud u Podgorici je svojim rješenjem Gţ. br. 2287/10 od

24.05.2010. godine odbio ţalbu izvršnih duţnika i rješenje Osnovnog suda u

Podgorici I. br. 4566/09 od 31.03.2010. godine potvrdio. Navedeno rješenje višeg

suda je uruĉeno duţnicima u junu mjesecu 2010. godine, a odmah zatim sud je

izašao na lice mjesta dana 21.06.2010. godine i saĉinio zapisnik o popisu i procjeni

imovine kod duţnika L. Ţ, kojom prilikom je našao njegove roditelje i oni su istakli

da je Ţ. njihov sin i da nema imovine na njegovo ime, te da je stan vlasništvo trećeg

lica, a oni u istom stanuju kao zakupci, dok su predmetne pokretne stvari njihovo

vlasništvo. Takodje, sud je izašao na lice mjesta i kod duţnika S. S. dana

05.07.2010. godine i konstatovao da isti stanuje privatno, a da nema imovine u

njegovom vlasništvu, te je sud odluĉio da nakon toga pribavi dokaz od Uprave za

nekretnine. Sud je, naime, traţio od Uprave za nekretnine dokaz da li kod iste ima

imovine koja se vodi na ime S. S, pa je pribavljen izvod iz lista nepokretnosti

Uprave za nekretnine Crne Gore - Podruĉna jedinica Podgorica, br. 101-956-11-

15907/2010 od 07.07.2010. godine (prepis lista nepokretnosti br. 230), prema kojem

imenovani duţnik nema nepokretnosti na njegovo ime. Potom, od Uprave policije PJ

Podgorica aktom I. br. 4566 od 19.07.2010. godine traţeno je izjašnjenje da li

duţnici imaju registovanih putniĉkih motornih vozila (PMV) na njihovo ime i da li

su vlasnici navedenih PMV u predlogu povjerioca za promjenu od 25.02.2010.

godine i predlogu za dopunu sredstava izvršenja od 23.03.2010. godine. Nakon

dostavljenog akta MUP CG - PJ za upravne poslove Podgorica, 09-03 broj 2-

233/10-322 od 27.07.2010. godine, sud je donio zakljuĉak 16.02.2011. godine kojim

je odredjen izlazak na lice mjesta ovlašćenih lica suda uz asistenciju sluţbenika

Uprave policije, PJ Podgorica, za dan 21.02.2011. godine, radi popisa vozila

izvršnog duţnika L. Ţ. Dana 21.02.2011. godine prilikom izlaska na lice mjesta

duţnik L. Ţ. je istakao da navedena vozila nijesu kod njega, već da su prodata trećim

licima u Srbiji, pa je sluţbeno lice izvršilo popis nadjenih pokretnih stvari, kako je to

evidentirano zapisnikom o popisu i procjeni od 21.02.2011. godine. Istog dana

sluţbeno lice suda je izašlo i na lice mjesta kod duţnika S. S. i izvršnilo popis i

procjenu nadjenih pokretnih stvari.

Iz svega prethodno izloţenog proizilazi da je u konkretnom sluĉaju u toku

izvršni postupak kod Osnovnog suda u Podgorici i da u istom sud u skladu sa svojim

zakonskim ovlašćenjima i mogućnostima uredno preduzima sve izvršne radnje. Stoji

277

ĉinjenica da je u pitanju postupak koji je po zakonu hitne prirode (ĉlan 4 ZIP), ali,

trajanje ovog postupka se, po ocjeni ovog suda, ne moţe staviti na teret izvršnom

sudu. Ovo iz razloga što predmetni postupak traje od 27.07.2009. godine i u istom

izvršni sud kontinuirano preduzima pravne radnje. Medjutim, postupak i do sada

nije okonĉan iz objektivnih razloga, prvenstveno sa razloga što povjerilac nije

predloţio adekvatno i podobno sredstvo izvršenja radi namirenja pravosnaţno

utvrdjenog potraţivanja, a ne zbog neurednog postupanja suda.

Kako je u pitanju postupak koji se provodi u veoma sloţenim okolnostima, a

bez krivice suda i koji traje oko godinu ipo dana, pri ĉemu sud za svo vrijeme

postupa, to se navedeni vremenski period trajanja konkretnog izvršnog postupka ne

moţe smatrati nerazumnim rokom, u smislu odredaba Zakona o zaštiti prava na

sudjenje u razumnom roku, a što tuţbeni zahtjev ĉini neosnovanim.

Sa iznijetih razloga ovaj sud nalazi da nije povrijedjeno pravo na sudjenje u

razumnom roku, pa je s pozivom na odredbu ĉlana 37 stav 4 Zakona o zaštiti prava

na sudjenje u razumnom roku odluĉeno kao u izreci ove presude."


278

NEOPRAVDANO DUGO TRAJANJE VANPARNIĈNOG POSTUPKA

I PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE ZBOG POVREDE

PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU

(Ĉl. 4, 34 i 37 stav 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku,

u vezi sa ĉl. 160 i 165 Zakona o vanparniĉnom postupku)

Postupak za odredjivanje naknade za nacionalizovano zemljište mora se

završiti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana pokretanja postupka pred

sudom, te ĉinjenica da postupak neopravdano traje duţe od sedam godina

opravdava dosudjivanje praviĉne naknade zbog povrede prava na sudjenje u

razumnom roku.

Iz obrazloţenja:

"Iz predstavljenog stanja u spisima izvjesno je da u pojedinim periodima kada

je prvostepeni sud bio u mogućnosti da preduzima radnje iste nije preduzimao.

Naime, sud je prekidao postupak u predmetnoj vanparniĉnoj stvari, a utvrdjeno je da

nijesu postojali zakonski uslovi za prekid. Isto tako, iz preduzimanih radnji suda u

toku postupka proizilazi da koncentracija dokaza nije bila na potrebnom nivou, te da

sud na roĉištima od 16.05.2008. i 06.07.2011. godine nije odredio taĉne datume

odrţavanja narednog roĉišta, već proizilazi da je rasprava odlagana na neodredjeno

vrijeme, što je suprotno odredbama ZPP (ĉlan 319 st. 1 i 2).

Isto tako, iz stanja u spisima proizilazi da je postupak kod drugostepenog suda

trajao dosta dugo, a što se odnosi na odluĉivanje po ţalbi protiv rješenja

prvostepenog suda Rs. br. 14/04 od 23.12.2005. godine, te da je po izjavljenoj ţalbi

od 10.01.2006. godine odluĉivao drugostepeni sud 27.12.2006. godine - svojim

rješenjem Gţ. br. 233/06. Takodje, duţe trajanje postupka kod drugostepenog suda

odnosi se i na odluĉivanje po ţalbi predlagaĉa od 08.03.2007. godine izjavljenoj

protiv rješenja prvostepenog suda Rs. br. 6/07 od 21.12.2007. godine o prekidu

postupka, po kojoj je drugostepeni sud odluĉivao 30.01.2008. godine - rješenjem Gţ.

br. 693/07. Isto tako, po ţalbi protivnika predlagaĉa od 21.10.2008. godine protiv

rješenja prvostepenog suda Rs. br. 9/08 od 16.10.2008. godine Viši sud je odluĉio

svojim rješenjem Gţ. br. 36/09 od 15.09.2009. godine.

Osim toga, ovdje posebno treba imati u vidu da je u pitanju postupak koji je

hitan (ĉlan 154 i ĉl. 161 Zakona o vanparniĉnom postupku - "Sl. list SRCG", br.

34/86), a odredbom ĉl. 160 u vezi ĉl. 165 novog Zakona o vanparniĉnom postupku

("Sl. list RCG", br. 27/06) odredjeno je da se postupci kao predmetni moraju završiti

najkasnije u roku od tri mjeseca od dana pokretanja postupka pred sudom. Kod

takvih zakonskih odredbi, ĉinjenice da postupak u ovom predmetu traje duţe od

sedam godina i naprijed navedenog postupanja prvostepenog i drugostepenog suda,

po ocjeni ovog suda u konkretnom sluĉaju došlo je do povrede prava na sudjenje u

razumnom roku.

279

Gornja utvrdjenja ĉine neprihvatljivim izjašnjenje zakonskog zastupnika

tuţenog da u konkretnom sluĉaju nije došlo do povrede prava na sudjenje u

razumnom roku.

Odluĉujući o visini novĉane naknade zbog nematerijalne štete prouzrokovane

povredom prava na sudjenje u razumnom roku, ovaj sud je polazeći od mjerila iz

ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, a krećući se u

granicama propisanim ĉl. 34 stav 2 istog zakona odmjerio iznos od 1.000 € tuţiocu,

nalazeći taj iznos srazmjernim teţini povrijedjenog prava.

Odmjeravajući dosudjeni iznos ovaj sud je cijenio ĉinjenicu da je u pitanju

predmet hitne prirode, duţinu vremenskog trajanja postupka u kojem sud nije

preuzimao radnje, a mogao je, u svim nivoima, te da je utvrdjeno da je postupak

prekidan mimo zakonskog osnova, a cijeneći pri tom interes podnosioca tuţbe - u

pitanju je postupak isplate naknade za izuzeto nacionalizovano zemljište, koji nije

okonĉan za više od sedam godina i sedam mjeseci.

Sa iznijetih razloga ovaj sud nalazi da je dosudjeni iznos naknade tuţiocu

srazmjeran teţini povrijedjenog prava, pa je za iznos veći od dosudjenog tuţbeni

zahtjev valjalo odbiti."


280

NEDOZVOLJENOST TUŢBE ZA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE

(Ĉlan 37 stav 2 u vezi sa ĉl. 33 st. 1 Zakona o zaštiti prava na sudjenje

u razumnom roku)

Tuţba za praviĉno zadovoljenje podnijeta od strane stranke koja

prethodno nije podnosila kontrolni zahtjev nadleţnom sudu je nedozvoljena.

Iz obrazloţenja:

"Prema odredbi ĉlana 33 stav 1 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u

razumnom roku ("Sl.list CG", br. 11/07), tuţbu za praviĉno zadovoljenje moţe

podnijeti stranka koja je prethodno podnosila kontrolni zahtjev nadleţnom sudu.

Zakon o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku objavljen je u "Sl.listu

CG", dana 13.12.2007. godine, a stupio je na snagu 21.12.2007. godine.

Iz podnijete tuţbe proizilazi da je u predmetu Osnovnog suda u Podgorici

P.br.4361/10 postupak pravosnaţno okonĉan presudom Višeg suda u Podgorici

Gţ.br.2479/2011-96 od 16.09.2011. godine, a da tuţilac za vrijeme trajanja

navedenog postupka sve do donošenja pravosnaţne presude nije podnosio kontrolni

zahtjev, kojim bi ukazivao na dugo trajanje postupka kod prvostepenog i

drugostepenog suda u navedenom parniĉnom predmetu.

Sa iznijetih razloga, po ocjeni ovog suda, tuţilac je bio duţan da prethodno -

za vrijeme trajanja sudskog parniĉnog postupka (prvostepenog i drugostepenog)

podnese zahtjev za ubrzanje tog postupka, kako to nalaţe odredba ĉlana 33 stav 1

navedenog zakona, ĉime bi stekao pravo na podnošenje tuţbe Vrhovnom sudu.

Pošto tuţilac nije ispoštovao zakonom utvrdjeni postupak, to je tuţbu valjalo

odbaciti, saglasno odredbi ĉlana 37 stav 2, a u vezi ĉl.33 st.1 Zakona o zaštiti prava

na sudjenje u razumnom roku."


281

NEZNATNO KRŠENJE PRAVA NA SUDJENJE

U RAZUMNOM ROKU

(Ĉl. 4, 34 stav 2 i ĉl. 37 st. 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje

u razumnom roku, u vezi sa ĉlanom 434 ZPP)

Radi se o neznatnom kršenju prava na sudjenje u razumnom roku, koje

opravdava dosudjivanje naknade od 300 €, ako su prilikom odlaganja roĉišta u

radnom sporu postojala manja pojedinaĉna prekoraĉenja (do pet dana).

Iz obrazloţenja:

"Proizilazi da je sud preduzimao parniĉne radnje, uglavnom u kontinuitetu,

bez većih odstupanja u rokovima. Naime, raspravna roĉišta u prvostepenom

postupku su odlagana na odredjeno vrijeme, na period od oko 30 dana, sa manjim

pojedinaĉnim prekoraĉenjimam (do pet dana), izuzev što je rasprava odrţana dana

08.12.2009. godine odloţena za 01.02.2010. godine, kao i za vrijeme obavljanja

vještaĉenja rok od 30 dana izmedju roĉišta je prekoraĉen (za 16 dana), te za vrijeme

korišćenja godišnjih odmora u sudu (u periodu od jula do septembra u toku godine).

Isto tako, prvostepeni sud je po zakljuĉenju rasprave neznatno odstupio od

zakonskog roka za donošenje presude, te je umjesto 17.06.2010. godine, za kada je

odredio donošenje, istu donio 22.06.2010. godine i putem pošte je uruĉio strankama.

Inaĉe, u pitanju je radni spor, koji je hitne prirode (ĉlan 434 ZPP).

Cijeneći vrstu spora u pitanju i ponašanje suda ovaj sud nalazi da je u

konkretnom sluĉaju sud morao postupati u okviru zakonskih rokova. Postupivši

suprotno poĉinio je povredu prava na sudjenje u razumnom roku. Navedeno

stanovište suda u saglasnosti je sa praksom Evropskog suda za ljudska prava

izraţenom kroz odluke u predmetima Stogmuller protiv Austrije, Zimmerman i

Steiner protiv Švajcarske, na koje se ukazuje u podnijetoj tuţbi.

Dakle, prema stanju u spisima proizilazi: da je tuţba parniĉnom sudu

podnijeta 29.10.2008. godine; da je prvostepena presuda donijeta 22.06.2010.

godine, a uruĉena punomoćniku tuţioca 28.06.2010. godine; da je ţalba protiv

prvostepene presude izjavljena 05.07.2010. godine; da je drugostepena presuda

donijeta 28.11.2010. godine, a uruĉena punomoćniku tuţioca 28.12.2010. godine; da

je protiv drugostepene presude podnijeta revizija 10.01.2011. godine; da je donijeta

presuda po reviziji 17.03.2011. godine i ista uruĉena truţiocu 04.05.2011. godine.

Prema tome, trajanje postupka kod prvostepenog suda iznosi jednu godinu,

osam mjeseci i 28 dana - do donošenja prvostepene presude, kod drugostepenog

suda - pet mjeseci i 23 dana, a postupak po reviziji tri mjeseca i 24 dana, tako da je

u navedenom predmetu u sva tri nivoa nadleţnosti postupak trajao ukupno dvije

godine, šest mjeseci i 15 dana (do dana uruĉenja punomoćniku tuţioca odluke po

reviziji).

Kada se ima u vidu ishod kontrolnog zahtjeva, te utvrdjeno stanje po svim

kriterijumima iz ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, po

282

ocjeni ovog suda u konkretnom sluĉaju se radi o neznatnom kršenju prava na

sudjenje u razumnom roku od strane prvostepenog suda.

Polazeći od svega navedenog ovaj sud nalazi da iznos od 300 € predstavlja

naknadu srazmjernu povrijedjenom pravu tuţioca, pa je tuţbeni zahtjev u dijelu

iznad dosudjenog odbijen kao neosnovan."


283

POVREDA PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU

U PARNIĈNOM POSTUPKU

(Ĉl. 4, 34 i 37 stav 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje

u razumnom roku, u vezi sa ĉl. 319 i 391 ZPP

i ĉlanom 366 Porodiĉnog zakona)

Ako zbog nepoštovanja odredbi ĉl. 319 i 391 ZPP i ĉlana 366 Porodiĉnog

zakona od strane suda postupak u sporu za izdrţavanje djece traje preko šest

godina, povrijedjeno je pravo na sudjenje u razumnom roku.

Iz obrazloţenja:

"Prilikom dosudjivanja navedene naknade sud je posebno imao u vidu

neblagovremeno postupanje prvostepenog suda u ovom predmetu ranije oznake

P.br.547/05, iako je u odredbi ĉl.366 Porodiĉnog zakona Crne Gore ("Sluţbeni list

Republike Crne Gore" 1/07) propisano da je postupak u sporovima za izdrţavanje

hitan.

Iz sadrţine spisa predmeta proizilazi da je od 27.02.2007.godine, kada je

rješenjem predsjednika prvostepenog suda odbijen zahtjev za izuzeće sudećeg sudije

koji je podnio tuţilac u ovom predmetu V. D, proteklo više od jedne godine do

zakazivanja roĉišta glavne rasprave 06.03.2008.godine, a što je u suprotnosti sa

odredbom ĉl.366 Porodiĉnog zakonika i odredbom ĉl.319 st.2 ZPP.

Nakon ukidanja ranije presude Osnovnog suda u Kotoru P.br.547/05 od

18.04.2008.godine, spisi predmeta su dostavljeni tom sudu dana 03.02.2009.godine.

Medjutim, prvostepeni sud nije odmah zakazao roĉište glavne rasprave, već je to

uradio tek dana 13.10.2009.godine, po proteku osam mjeseci i deset dana, a što je u

suprotnosti sa odredbom ĉl.391 st.1 ZPP, u kojoj je propisano da je prvostepeni sud

duţan da odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda odredi roĉište za glavnu

raspravu koje će se zakazati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja

drugostepenog suda.

Dakle, postupak u ovoj gradjansko pravnoj stvari traje šest godina i tri

mjeseca i za ovo vrijeme sud još nije pravosnaţno odluĉio o obavezi tuţioca V. D. u

pogledu njegovog doprinosa za izdrţavanje svoje maloljetne djece V. D. i J.

Cijeneći naprijed navedeno ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanje

odredbi ĉl.319 st.2 i ĉl.391 st.1 ZPP, a posebno odredbe ĉl.366 Porodiĉnog

zakonika, što je imalo za posljedicu pretjerano dugo trajanje postupka, kojem tuţilja

ni u ĉemu nije doprinijela, a posebno ĉinjenicu da sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom

i pravnom smislu nije iziskivala ovako dugo trajanje postupka, te interes tuţilje jer

se radi o izdrţavanju maloljetne djece, ovaj sud nalazi da iznos od 1.000,00 eura

predstavlja praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku,

284

koji iznos je tuţilji dosudjen, dok je tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenog

odbijen kao neosnovan."


285

USTAVNA ŢALBA

(Ustav Crne Gore - ĉlan 149 stav 1 taĉka 3)

POVREDA PRAVA NA PRAVIĈNO SUDJENJE

U ODNOSU NA SEGMENT NEPRISTRASNOSTI SUDA

(Ĉlan 32 Ustava Crne Gore i ĉl. 6 stav 1 Evropske konvencije)

***

O D L U K A

USVAJA SE ustavna ţalba.

UKIDA SE presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. IP. br. 74/10 od 22.

septembra 2010. godine i predmet vraća Vrhovnom sudu Crne Gore na ponovni

postupak.

Ova odluka objaviće se u »Sluţbenom listu Crne Gore«.


1. A.D. „M. S.“, iz Budve, podnijelo je dozvoljenu i blagovremenu ustavnu ţalbu

protiv presude Privrednog suda u Podgorici, P. br. 515/08-04, od 16. septembra 2009.

godine, presude Apelacionog suda Crne Gore, Pţ.br. 779/09, od 9. aprila 2010. godine i

presude Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.IP.br. 74/10, od 22. septembra 2010. godine,

zbog povrede prava iz ĉl. 20, 25 stav 3, ĉl. 32, 58 stav 1 i ĉlana 59 Ustava Crne Gore.

Predlaţe se da se osporene presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

U ţalbi se, pored ostalog, navodi: da su tuţilac - podnosilac ustavne ţalbe i tuţeni

– HTP ’’B. R.“ AD, Budva, zakljuĉili Ugovor o kupovini, prodaji i investiranju za hotel

„M.“ – Budva. Prodavac po ugovoru je B. R. AD, Budva, zajedno sa Vladom Crne

Gore, a kupac je A.D. „M. S.“, iz Budve; ugovorom je utvrĊen predmet, dat opis

imovine, naĉin plaćanja cijene i dr. Od samog poĉetka predmet ugovora bio je sporan i

prodavac nije bio spreman na ispunjene svojih obaveza koje je ugovorom preuzeo na

sebe. Tuţenom je odreĊena privremena mjera zabrane otuĊenja i raspolaganja

nepokretnostima koje su predmet ugovora, koja podrazumijeva zabranu prenosa prava

svojine na kupljenim nekretninama sa prodavca na kupca, koja traje i danas. Istiĉe se da

je u ovom sudskom predmetu, isti sudija uĉestvovao tri puta, na dva nivoa suĊenja, da

iz navedenog proizilazi da su Vrhovni sud i niţestepeni sudovi povrijedili pravo na

praviĉno suĊenje i to pravo na nepristrasan sud. Apelacioni sud je dva puta ukidao

presudu Privrednog suda u Podgorici, koje su bile u korist podnosioca ustavne ţalbe, a

u vijeću drugostepenog suda je bio isti sudija B.F. Navedeni sudija je bio sudija

286

izvjestilac u vijeću Vrhovnog suda koje je odbilo reviziju podnosioca ţalbe. Prema

odredbi ĉlana 70 stav 1 Zakona o parniĉnom postupku sudija ĉim sazna da postoji koji

od razloga za izuzeće, iz ĉlana 69 taĉ. 1 do 6 ovog zakona, duţan je da prekine svaki

rad na tom predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda. Sve tri presude sudova, u

kojima je odluĉivao navedeni sudija donesene su u korist HTP-a B. R., a protiv

podnosioca ţalbe A.D. „M. S.“, iz Budve. Takvo uĉešće istog sudije, u istom predmetu,

na dva nivoa suĊenja povreda je ljudskih prava i sloboda stranke i to je bitna povreda

parniĉnog postupka i predstavlja osnov za ukidanje presude. Navodi se, takodje, da su

niţestepeni sudovi neosnovano odbili predlog da saslušaju dva kljuĉna svjedoka, ĉiji

iskazi bi, u vezi ispunjenja uslova za plaćanje cijene hotela, išli na štetu tuţenog. Iz

ponašanja podnosioca jasno se moţe zakljuĉiti da je izvršavao sve svoje ugovorene

obaveze, ĉime je pokazao ţelju za izvršenje ugovora, a da je neispunjenje obaveza sa

njegove strane uslovljeno neizvršenjem obaveza druge ugovorne strane i da iz svega

navedenog slijedi da prodavac nema pravo da raskine ugovor jednostrano bez krivice

kupca.

2. U postupku pokrenutom ustavnom ţalbom, saglasno odredbi ĉlana 149 stav 1

taĉka 3 Ustava Crne Gore i odredbama ĉl. 48 i 55 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore,

Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj ţalbi, utvrĊuje da li je u

postupku odluĉivanja o pravima i obavezama podnosiocu ustavne ţalbe povrijeĊeno

ustavno pravo, pri ĉemu se, po pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno ili

potpuno utvrdili ĉinjeniĉno stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud su relevantne samo

one ĉinjenice od ĉijeg postojanja zavisi ocjena o povredi ustavnog prava.

3. U odgovoru Vrhovnog suda Crne Gore, dostavljenog saglasno odredbama

ĉlana 27 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu, navodi se da ostaju pri navodima iz presude

Vrhovnog suda, Rev. IP. br. 74/10 od 22. septembra 2010. godine i da nijesu postojali

uslovi za izuzeće sudije koji je uĉestvovao u odluĉivanju po reviziji, jer sudija B.F. nije

uĉestvovao u donošenju presude Apelacionog suda Crne Gore, Pţ. br. 779/09 od 9.

aprila 2010. godine.

4. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljeni su spisi predmeta Privrednog

suda u Podgorici, P. br. 515/08-04.

5. Ĉinjenice predmeta mogu se sumirati na sljedeći naĉin:

Presudom Privrednog suda u Podgorici, P.br. 7/04, od 6. jula 2004. godine,

tuţiocu je naloţeno da u skladu sa ugovorom o kupovini, prodaji i investiranju u hotel

“M.“, od 24. jula 2003 godine, isplati tuţenom 2.500.000,00 €, a tuţenom, da tuţiocu

preda ispravu podobnu da se uknjiţi kao vlasnik imovine koja je predmet ugovora.

Presudom Apelacinog suda Crne Gore, Pţ. br. 53/05 od 21. oktobra 2005.

godine, ukinuta je prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak. U

donošenju ove odluke, kao ĉlan vijeća, uĉestvovao je sudija B.F.

U ponovnom postupku presudom Privrednog suda u Podgorici, P. br. 638/05, od

15. februara 2007. godine, odluĉeno je „odrţava na snazi ugovor o kupovini, prodaji i

investiranju u hotel “M.“, od 24. jula 2003 godine, i nalaţe se tuţenom HTP “B. R.“-

Budva, da pristupi zatvaranju ugovora na naĉin što će predati tuţiocu „M. S.“, iz

Budve, pismenu ispravu clausulu intabulandi podobnu za nesmetan prenos i zakonitu

287

uknjiţbu vlasniĉkog prava tuţioca kod Uprave za nekretnine RCG – Podruĉna jedinica

Budva...“.

Presudom Apelacinog suda Crne Gore, Pţ.br. 274/07, od 1. jula 2008. godine,

ukinuta je presuda Privrednog suda u Podgorici, P. br. 638/05 od 15. februara 2007.

godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Ĉlan vijeća Apelacionog suda bio je

sudija B.F.

U ponovnom postupku, osporenom presudom Privrednog suda u Podgorici, P.br.

515/08-04, od 16. septembra 2009. godine, odluĉeno je Odbija se tuţbeni zahtjev kojim

je traţeno da se odrţi na snazi Ugovor o kupovini, prodaji i investiranju hotela „M.“,

Budva od 24. jula 2003. godine, zakljuĉen izmeĊu HTP „B. R.“ Budva, kao prodavca i

„M. S.“ DOO Budva, kao kupca.

Presudom Apelacinog suda Crne Gore, Pţ. br. 779/09, od 9. aprila 2010. godine,

odbijena je ţalba tuţioca „M. S.“ AD Budva, kao neosnovana. U obrazloţenju se, pored

ostalog, navodi: da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da tuţilac nije ispunio svoju

ugovornu obavezu u pogledu polaganja iznosa kupoprodajne cijene na escrow raĉun, a

ĉije ispunjenje je ujedno bio i uslov da strane pristupe zatvaranju ugovora; da su bez

pravnog osnova navodi ţalbe da je prvostepeni sud prekoraĉio tuţbeni zahtjev kada je

odluĉivao o raskidu ugovora; da Aneks ugovora ne proizvodi pravno desjtvo, jer potpisi

ugovaraĉa nijesu ovjereni; da je prvostepeni sud dao detaljne i valjane razloge vezano

za otvaranje escrow raĉuna, pravilno nalazeći da je obaveza otvaranja raĉuna bila na

strani escrow agenta; da pisma banaka ne predstavljaju konkretan i valjan dokaz

obezbijeĊenog iznosa kupoprodajne cijene od strane tuţioca, već se pismima iskazuju

samo namjere banaka da tuţiocu odobre kredit; da je prvostepeni sud na precizan i

valjan naĉin utvrdio ĉinjeniĉno stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je

odbio tuţbeni zahtjev.

Presudom Vrhovnog suda Crne Gore, Rev IP.br. 74/10, od 22. septembra 2010.

godine, revizija tuţioca (podnosioca ustavne ţalbe) je odbijena kao nesnovana. Vrhovni

sud, pored ostalog, zakljuĉuje da su predmetnim ugovorom definisana meĊusobna

prava i obaveze ugovornih strana, kao i redosled radnji koje se moraju izvršiti da bi

došlo do prenosa vlasništva sa prodavca na kupca. Zadnji dan kada je kupac bio duţan

da na esckow raĉun uplati kupovnu cijenu bio je 24. septembar 2003. godine. Kako

tuţilac ni u naknadno ostavljenim rokovima to nije uĉinio, prodavac je pisanim putem,

obavještenjem raskinuo predmetni ugovor o kupoprodaji, što je saglasno odredbama ĉl.

124 i 126 Zakona o obligacionim odnosima za jednostrani raskid ugovora od strane

prodavca (tuţenog). Sudija izvjestilac Vrhovnog suda bio je B.F.

6. Za odluĉivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbe sledećih

propisa:

Ustava Crne Gore:

Član 32

„Svako ima pravo na pravično i javno suĎenje u razumnom roku pred

nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom. “

288

Ĉlan 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u

relevantnom dijelu glasi:

“Svako tokom odlučivanja o njegovim graĎanskim pravima i obavezama ili o

krivičnoj tuţbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku

pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim po osnovu zakona.“

Zakona o parniĉnom postupku (»Sluţbeni list Republike Crne Gore«, br. 22/04 i

76/06):

“Sudija ne moţe da sudi, ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke

niţeg suda ili drugog organa ili je učestvovao u postupku posredovanja (član 69 tačka

4).

Sudija, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz člana 69 tač. 1 do 6

ovog zakona, duţan je da prekine svaki rad na tom predmetu i da o tome obavijesti

predsjednika suda.

Ako sudija smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu

nepristranost (član 69 tačka 7), obavijestiće o tome predsjednika suda koji će da odluči

o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda, sudija moţe preduzimati samo one

radnje za koje postoji opasnost od odlaganja (član 70). “

7. Podnosilac ustavne ţalbe, u okviru prava na praviĉno suĊenje smatra da mu je

povrijeĊeno pravo na praviĉno suĊenje pred nepristrasnim sudom zbog toga što je

sudija B. F. bio sudija izvjestilac revizionog vijeća Vrhovnog suda, koje je donijelo

presudu Rev IP.br. 74/10, od 22. septembra 2010. godine. Podnosilac navodi da je

navedeni sudija kao ĉlan vijeća Apelacionog suda prethodno uĉestvovao u donošenju

presuda: Pţ. br. 53/05 od 21. oktobra 2005. godine i Pţ. br. 274/07 od 1. jula 2008.

godine, kojima su ukinute presude Privrednog suda: P.br. 7/04, od 6. jula 2004. godine i

P.br.638/05 od 15. februara 2007. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na

ponovni postupak. Podnosilac istiĉe da uĉešćem sudije B.F. u drugostepenom postupku

pred Apelacionim sudom i kao sudije izvjestioca u istom predmetu pred Vrhovnim

sudom, pri donošenju presude koju osporava ustavnom ţalbom, nije saĉuvana

nepristrasnost i nezavisnost suda, budući da je grubo prekršena imperativna norma,

ĉlana 69 taĉka 4 ZPP-a, kojom je sudiji zabranjeno suditi ako je u istom predmetu

uĉestvovao u donošenju odluke niţeg suda.

8. Ĉlan 6 stav 1 Evropske konvencije jedan je od kljuĉnih ĉlanova Konvencije i

prava predviĊenih ovim ĉlanom u okviru Evropske konvencije imaju centralno mjesto.

Tim ĉlanom se, izmeĊu ostalog, garantuje i pravo na praviĉno suĊenje prilikom

utvrĊivanja prava i duţnosti pojedinca, koje su graĊanske prirode i zbog toga se smatra

da ova norma ima suštinski znaĉaj za funkcionisanje demokratije.

9. Predmetna ustavna ţalba pokreće pitanje povrede prava na praviĉno suĊenje

sa aspekta nepristrasnosti suĊenja, s obzirom na to da je u postupku povodom revizije

uĉestvovao sudija koji je uĉestvovao i u donošenju presuda Apelacionog suda.

289

10. Ustavni sud istiĉe da je postojanje procedure za osiguravanje nepristrasnosti

suda, odnosno pravila koja se tiĉu izuzeća sudija u odreĊenim sluĉajevima, relevantan

faktor koji se mora uzeti u obzir. Prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava

(u daljem tekstu: Evropski sud) postojanje ovakvih pravila u relevantnom zakonu

pokazuje nastojanje zakonodavca da otkloni razumnu sumnju u nepristrasnost sudija i

sudova, odnosno predstavlja pokušaj da se nepristrasnost osigura eliminisanjem uzroka

koji bi mogli rezultirati takvom sumnjom. U skladu sa navedenim, propust da se poštuju

pravila o izuzeću sudija moţe znaĉiti da je postupak vodio sud ĉija se nepristrasnost

moţe dovesti u sumnju (Evropski sud, Meţnarić protiv Hrvatske, br.71615/01 stav 27,

presuda od 15. jula 2005. godine).

11. U konkretnom sluĉaju, princip u vezi sa izuzećem sudija konstituisan je

ĉlanom 69 Zakona o parniĉnom postupku. Dakle relevantan zakon propisuje pravila

kojima se ţele ukloniti uzroci koji bi mogli rezultirati razumnom sumnjom u

nepristrasnost suda, odnosno sudije u pojedinaĉnim predmetima. MeĊutim, kako je u

praksi Evropskog suda naglašeno, nije zadatak Evropskog suda, pa, dakle, ni Ustavnog

suda da ispituje ta pravila ili praksu in abstracto, već da ispituje da li naĉin na koji su ta

pravila primijenjena prema podnosiocu ţalbe ili na koji su uticala na ishod postupka

prema podnosiocu ţalbe, pokreće pitanje kršenja prava iz ĉlana 6 stav 1 Evropske

konvencije (Evropski sud,Fey protiv Austrije, presuda od 24 februara 1993

godine,serija A, broj 225, stav27).

12. Prema utvrĊenoj praksi Evropskog suda, postojanje nepristrasnosti se, u

svrhu ĉlana 6 stav 1 Evropske konvencije, mora ocjeniti prema subjektivnom testu. To

znaĉi da treba utvrditi da li postoje liĉne predrasude sudije koji je sudio u odreĊenom

predmetu. TakoĊe, postojanje nepristrasnosti se ocjenjuje i prema objektivnom testu,

što znaĉi da se utvrĊuje da li je sud, izmeĊu ostalog i svojim sastavom, pruţio dovoljne

garancije da se iskljuĉi opravdana sumnja u vezi sa njegovom nepristasnošću

(Meţnarić, stav 29).

13. Podnosilac ustavne ţalbe nije doveo u pitanje sudijsku subjektivnu

nepristrasnost, pa se Ustavni sud neće baviti tim pitanjem, već je osporio sudijsku

pristrasnost prema objektivnom principu, jer je sudija bio ĉlan vijeća koje je odluĉivalo

o reviziji i ĉlan vijeća koje je odluĉivalo u postupku po ţalbi u dva navrata. Dakle,

prema mišljenju podnosioca ţalbe sudija je mogao zadrţati svoj stav iz ţalbenog

postupka u kojem je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni

postupak, odnosno uticati na vijeće koje je donijelo odluku o reviziji podnosioca.

14. U odnosu na objektivnu nepristrasnost, mora se utvrditi da li se, nezavisno od

ponašanja odreĊenog sudije, mogu utvrditi ĉinjenice koje mogu dovesti u sumnju

njegovu nepristrasnost. MeĊutim, pri odluĉivanju da li u konkretnom sluĉaju postoje

opravdani razlozi za bojazan da odreĊeni sudija nije nepristrasan, podnosioĉevo

stanovište jeste vaţno, ali nije odluĉujuće. Ono što je vaţno jeste da li se takva bojazan

moţe objektivno opravdati (Meţnarić, stav 31). U vezi s tim, ĉak je i utisak koji sud

ostavlja u javnosti od odreĊene vaţnosti, odnosno „pravda se ne treba samo provesti,

već se mora i vidjeti da se ona provodi“ (Evropski sud, De Cubber protiv Belgije,

presuda od 26. oktobra 1984. godine, serija A, broj 86 stav 26). TakoĊe, prema praksi

Evropskog suda, ĉinjenica da je odreĊeni sudija imao razliĉite uloge u pojedinim

290

fazama odreĊenog predmeta moţe u odreĊenim okolnostima dovesti u pitanje

nepristrasnost suda, što se ocjenjuje u svakom konkretnom sluĉaju. Ono što je

odluĉujuće jeste da li se jedan te isti sudija direktno bavio odluĉivanjem o pitanjima

koja su relevantna za odluĉivanje, odnosno meritumom predmeta (Evropski sud,

Oberschlick protiv Austrije, Odluka broj 1 od 23. maja 1991. godine, serija A, broj

204).

15. Uvidom u sudske odluke, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom sluĉaju

sudija B.F., kao ĉlan vijeća uĉestvovao u donošenju osporene presude Rev. IP. br. 74/10

od 22. septembra 2010. godine, a kao sudija Apelacionog suda Crne Gore, u svojstvu

ĉlana vijeća tog suda, uĉestvovao je u donošenju dvije drugostepene odluke. Naime,

presudom Apelacionog suda, Pţ. br. 53/05 od 21. oktobra 2005. godine, koja je donijeta

po ţalbi tuţenog HTP „B. r.“ AD iz Budve, uvaţena je ţalba tuţenog i ukinuta presuda

Privrednog suda u Podgorici, P.br. 7/04 od 6. jula 2004. godine i predmet vraćen na

ponovni postupak. Povodom iste pravne stvari, sudija B.F. je uĉestvovao i u donošenju

presude Apelacionog suda, Pţ. br. 274/07 od 1. jula 2008. godine, po ţalbi tuţenog

HTP „B. r.“, kojom je ukinuta presuda Privrednog suda u Podgorici, P.br. 638/05 od

15. februara 2007. godine. U konkretnom sluĉaju, dakle, navedeni sudija nije

uĉestvovao u donošenju odluke Apelacionog suda koja je bila predmet odluĉivanja po

reviziji od strane vijeća u kojem je taj sudija bio sudija izvjestilac. Ustavni sud,

meĊutim, zapaţa da se, bez obzira na to, radi o istom postupku u kojem se meritorno

odluĉivalo o podnosioĉevom tuţbenom zahtjevu, a navedeni sudija se direktno bavio

odluĉivanjem o pitanjima koja su relevantna za odluĉivanje, odnosno bavio se

meritumom predmeta i to prilikom donošenja presude Apelacionog suda: Pţ. br. 53/05

od 21. oktobra 2005. godine i presude Pţ. br. 274/07 od 1. jula 2008. godine, a kojima

su ukinute presude Privrednog suda i predmet vraćen sudu na ponovni postupak, kao i

prilikom odluĉivanja o reviziji protiv drugostepene odluke u ponovnom postupku.

16. Ustavni sud navodi da su ĉlanom 69 Zakona o parniĉnom postupku

predviĊeni razlozi za izuzimanje sudije, pa je u taĉki 4 navedenog ĉlana propisano da

sudija ne moţe da sudi, ako je u istom predmetu uĉestvovao u donošenju odluke niţeg

suda ili drugog organa, što pokazuje nastojanje zakonodavca da otkloni sve razumne

sumnje u pogledu nepristrasnosti tog suda. Ustavni sud smatra, da odredbe tog ĉlana

Zakona ne mogu se razumjeti tako da se odnose na sud kao instituciju, već na višu ili

niţu instancu koja meritorno odluĉuje u pojedinim fazama parniĉnog postupka.

Suprotno razumijevanje i primjena bili bi suprotni cilju i svrsi ĉlana 69 Zakona o

parniĉnom postupku, kojim je u taĉki 4 predviĊen objektivni osnov za izuzeće sudije

zbog razloga koji su prema opštim mjerilima toliko znaĉajni da samim svojim

postojanjem opravdavaju sumnju u nepristrasnost sudije i predstavljaju apsolutne

razloge za izuzeće po sili zakona.

17. U konkretnom sluĉaju podnosilac nije mogao traţiti izuzeće sudije, jer nije

znao sastav revizionog vijeća sve do uruĉenja presude Vrhovnog suda. MeĊutim,

Ustavni sud smatra da je vijeće koje je odluĉivalo u konkretnom sluĉaju moralo paziti

na svoj sastav, imajući u vidu upravo princip nepristrasnosti suda, iz ĉlana 32 Ustava i

ĉlana 6 stav 1 Evropske konvencije.

291

Ustavni sud zbog toga ocjenjuje da ĉinjenica, da je sudija koji je u istom

predmetu uĉestvovao u postupcima povodom ţalbe i u postupku povodom revizije u

ponovljenom postupku, stvorila situaciju koja moţe da podstakne legitimne sumnje u

pogledu nepristrasnosti navedenog sudije i dovesti u pitanje princip nepristrasnosti

suda.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zakljuĉuje da je podnosiocu ţalbe

povrijeĊeno pravo da mu sudi nepristrasan sud, garantovano odredbom ĉlana 32 Ustava

i ĉlanom 6 stav 1 Konvencije.

18. S obzirom na to da je utvrĊena povreda prava na praviĉno suĊenje u odnosu

na segment nepristrasnosti suda, Ustavni sud nije ispitivao navode podnosioca o

povredi ostalih ustavnih prava na koja se ukazuje ustavnom ţalbom.

Na osnovu iznijetih razloga, odluĉeno je kao u izreci.

Prema ĉlanu 151 stav 3 Ustava, odluke Ustavnog suda su obavezne i izvršne.

Odluka o objavljivanju ove odluke zasnovana je na odredbi ĉlana 151 stav 2

Ustava Crne Gore i odredbi ĉlana 34 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.

***

(Odluka Ustavnog suda Crne Gore, Uţ-III br. 439/10 od 08.12.2011. godine)

(preuzeto sa internet stranice navedenog suda)

292

KORELACIJE PRAVA NA PENZIJU I PRAVA NA RAD

(CRNOGORSKA LEGISLATIVA U OBLASTI PENZIONOG OSIGURANJA

I ODLUKE SUDSKIH VLASTI

U SVIJETLU PRESUDE EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

U STRAZBURU, od 13.decembra 2011. godine)

PROPORCIONALNOST INTERVENCIJE DRŢAVE U PITANJIMA

OD JAVNOG INTERESA

- MIRNO UŢIVANJA PRAVA NA IMOVINU -

(Ĉlan 1 Protokola, br. 1 uz Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama)

"...7. U periodu izmedju novembra 1989. godine i juna 2002. godine podnosioci

su zatvorili svoje advokatske firme i predali dokumenta potrebna za penzionisanje.

8. U periodu izmedju avgusta 1990. godine i septembra 2002. godine rješenjima

Republiĉkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem tekstu "Penzijski

fond") utvrdjeno je njihovo pravo na starosnu i invalidsku penziju, kao i taĉan iznos

njihovih penzija. Rješenjima, koja su dostavili drugi i ĉetvrti podnosilac, bilo je

dozvoljeno podnosiocima da nastave da rade honorarno.

9. U periodu izmedju aprila 1996. godine i juna 2002. godine podnosioci su

ponovo otvorili svoje prakse koje su se zasnivale na honorarnom radu.

10. Dana 1. aprila 2004. godine, 20. jula 2005. godine, 3. juna 2005. godine i 24.

novembra 2005. godine, Penzijski fond je obustavio plaćanje penzija podnosicima do

trenutka kada prekinu profesionalne aktivnosti. Sva ova rješenja su se "smatrala

primjenjivim od 1.januara 2004. godine", kada je ĉlan 112 Zakona o penzijskom i

invalidskom osiguranju iz 2003. godine (u daljem tekstu "Penzijski zakon 2003") stupio

na snagu (vidi stavove 23 i 25 ove presude).

11. Odluke Penzijskog fonda su naknadno podrţane od strane Ministarstva rada i

socijalnog stanja, kao i, na kraju, od strane Upravnog suda 6. decembra 2005. godine, 4.

aprila 2006. godine, 18. aprila 2006. godine i 7. februara 2007. godine u odnosu na

prvog, drugog, trećeg i ĉetvrtog podnosioca pojedinaĉno. Administrativni sud je

objasnio, inter alia, da podnosiocima nije uskraćeno pravo na penziju kao takvo, već je

umjesto toga obustavljena isplata njihovih penzija na osnovu relevantnog domaćeg

zakonodavstva.

12. Konaĉno, 13. juna 2006. godine, 27. juna 2006. godine i 28. maja 2007.

godine pojedinaĉno, Vrhovni sud u Podgorici odbio je njihove zahtjeve za vanredno

preispitivanje sudskih odluka. Ĉineći to, Vrhovni sud je u suštini potvrdio razloge koje

je dao Upravni sud.

...14. Plaćanje penzije drugog podnosioca je nastavljeno poĉevši od 1. decembra

2007. godine, na dan kada je on prekinuo profesionalne aktivnosti. Plaćanje penzija

drugog, trećeg i ĉetvrtog podnosioca je nastavljeno poĉevši od 1. januara 2009. godine,

što predstavlja datum kada su Izmjene i dopune penzijskog zakona stupile na snagu,

poništavajući ĉlan 112 Penzijskog zakona 2003. (vidi stav 26 ove presude)... .

293

...22. Ĉlan 9 stav 1 Ustavne povelje predvidjao je da će obje Drţave ĉlanice

regulisati, ĉuvati i štititi ljudska prava na svojoj teritoriji... .

...23. Ĉlan 112 stav 1 predvidjao je da penzija lica će biti obustavljena ukoliko on

ili ona nastave sa radom ili osnuju privatnu praksu, dok god ova aktivnost traje.

24. Ĉlan 193 stav 1 previdjao je da će korisnici, inter alia, starosne penzije i

invalidske penzije, koji su stekli ova prava u skladu sa relevantnim propisima koji su

bili na snazi prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, oĉuvati ova prava nakon toga

u istom obimu sa odgovarajućim prilagodjavanjima (na osnovu troškova ţivota i

prosjeĉnih plata).

25. Ĉlan 222 je predvidjao da će ovaj Zakon stupiti na snagu 1. januara 2004.

godine... .

...26. Ĉlan 6 je poništio ĉlan 112 stav 1 Penzijskog zakona 2003. Ovaj Zakon o

izmjenama i dopunama stupio je na snagu 1. januara 2009. godine... .

...28. Dana 10. novembra 2004. godine Ustavni sud Republike Crne Gore odbio

je inicijativu da se procijeni ustavnost ĉlana 112 stava 1 Penzijskog zakona 2003.

Ĉineći to, presudio je, inter alia, da je to bilo pitanje zakonske presude da li treba ili ne

dozvoliti osobi da istovremeno dobija penziju i nastavlja sa radom, i da je samim tim

ovo pitanje bilo van nadleţnosti Ustavnog suda. Dalje je presudio:

"Prema ... Ustavnom sudu, ĉlan 112 stav 1 Zakona 2003 nema retroaktivni

efekat, jer se ne odnosi na situacije koje su se javile prije njegovog stupanja na snagu,

već samo na one ... koje su se javile ... (nakon toga) ...".

...57. Vlada je zastupala stav da nije bilo opšte obaveze Drţave da omogući

penzionerima da rade, i da je stoga u nadleţnosti Drţave kako će regulisati to pitanje.

Konkretno, nije u javnom interesu da ljudi istovremeno koriste benefite penzije i da

rade. U tom pogledu Vlada je konstatovala da su domaće vlasti prikladnije za

procjenjivanje toga što je u javnom interesu, i imaju mnogo šire razumijevanje po tom

pitanju. Stoga, osporavana odredba Penzijskog zakona 2003. je legitimna mjere u

javnom interesu, uskladjena sa legitimnim ciljem oĉuvanja budţetskee stabilnosti

Drţave i unapredjenja socijalne politike. S obzirom na to da su svi mogli da odaberu

koja prava da koriste, pravedna ravnoteţa je postignuta izmedju privatnih interesa

podnosilaca s jedne i javnog interesa s druge strane. Stoga, nije bilo kršenja ĉlana 1

Protokola br. 1.

58. Prvi, drugi i treći podnosilac osporavali su ove tvrdnje. Konkretno, prvo

podnosilac je pozivao na ĉlan 193 Penzijskog zakona 2003 (vidi stav 24 ove presude),

uvjeravajući da je otvrdjeno da ovaj zakon nije imao retroaktivni efekat ali da ga je

trebalo primjenjivati samo na one penzionere koji su ponovo otvorili svoje privatne

prakse nakon što je ovaj zakon stupio na snagu. Ona je smatrala da je ovo kasnije

potvrdio Ustavni sud Crne Gore (vidi stav 28 gore), kao i, na kraju, sama Drţava kad je

ukinula relevantni dio tog ĉlana (vidi ĉlan 26 gore). Drugi podnosilac, konkretno,

zagovarao je stav da je Drţava dokazala nezakonitost tog dijela odredbe o kojoj je rijeĉ

njegovim ukidanjem putem Izmjena i dopuna penzijskog zakona. Ĉetvrti podnosilac

nije davao komentare po ovom pitanju.

61. Prema ustaljenoj praksi ovog Suda, nacionalne vlasti, zbog njihovog

direktnog poznavanja njihovog društva i njegovih potreba, prikladnije su u principu

294

nego medjunarodni sudija za odluĉivanje o tome šta je "u javnom interesu". Po sistemu

Konvencije, tako je na tim vlastima da naprave poĉetnu procjenu o tome da li postoji

problem miješanja mjera obezbjedjivanja javnog interesa sa mirnim uţivanjem u

imovini. Štaviše, pojam "javnog interesa" je nuţno širok. U konkretnom sluĉaju, odluka

da se propišu zakoni koje se tiĉu penzija ili socijalnih benefita ukljuĉuje razmatranje

raznih ekonomskih i socijalnih pitanja. Sud se slaţe sa tim da u oblasti socijalnog

zakonodavstva ukljuĉujući i oblast penzija Drţave imaju široko polje slobodne

procjene, i u interesu socijalne pravde i ekonomskog blagostanja mogu legitimno

prilagodjavati, ograniĉavati ili ĉak smanjivati iznos penzija koje se normalno plaćaju

kvalifikovanom stanovništvu ukljuĉujući, kao i u tekućem sluĉaju, i pravilima

nekompatibilnosti izmedju primanja penzija i plaćenog zaposlenja. Ipak, sve takve

mjere moraju se sprovoditi na nediskriminirajući naĉin i moraju biti u skladu sa

uslovom proporcionalnosti. Zbog toga, polje slobodne procjene dostupno

zakonodavstvu u sprovodjenju takvih politika mora biti široko, i njegova odluka o tome

šta je "u javnom interesu" treba se poštovati, osim u sluĉajevima kada je takva odluke

oĉigledno bez razumne osnove (vidi, na primjer Carson i ostali protiv Ujedinjenog

Kraljevstva (CG), br. 42184/05, stav 61, 16. mart 2010. godine;

...69. Što se tiĉe pitanja proporcionalnosti Sud konstatuje da su rješenja koja je

na poĉetku izdao Penzijski fond dodijelila podnosiocima pravo da primaju njihove

penzije. Time je Penzijski fond dao u potpunosti svoju saglasnost da su podnosioci

ispunili sve ustavne uslove i da su se kvalifikovali za penziju. Prema propisima koji su

tada bili na snazi, zaposljenje kojim se ostvaruje korist nije bilo nekomplatibilno sa

primanjem punog iznosa penzije ĉlana fonda, dok god je zaposljenje imalo honorarnu

osnovu (vidi stav 8 gore). Nakon ispunjavanja pravnih uslova za penzionisanje, i

ohrabrivanja od strane penzijskog sistema u koji su uplaćivali doprinose drugi niz

godina, podnosioci su ponovo otvorili svoje privatne prakse po osnovu honorarnog rada

dok su istovremeno dobijali svoje penzije (vidi, mutatis mutandis, Kjartan Asmundsson,

gore citirano, stav 44, ECGR 2004-IX).

70. Sud dalje konstatuje da, kad su penzije podnosilaca obustavljene relevantnim

rješenjima Penzijskog fonda u 2004. i 2005. godini, ovo nije bilo usljed bilo kakve

promjene njihovih okolnosti, već usljed promjene zakona. Ovo je naroĉito uticalo na

podnosioce, jer im je u potpunosti obustavljeno plaćanje penzija koje su godinama

dobijali, ne uzimajući u obzir iznos prihoda koje su ostvarivali u svom honorarnom

radu (vidi, mutatis mutandis, Kjartan Asmundsson, gore citirano, stav 44, kao i

suprotno, medju mnogim autoritetima, Domalewski i Skoriewicz, oba gore citirana, gdje

je podnosiocima bio uskraćen samo njihov specijalni privilegovani status, dok su

zadrţali sva prava vezana za njihove normalne penzije u okviru opšteg sistema

socijalnog osiguranja). Iako podnosioci nijesu dostavili podatke o tome koliko su taĉno

razadjivali u svojim privatnim praksama, i pošto Vlada nije ponudila dokaze koji bi

dokazali suprotno, s obzirom na ĉinjenice da su radili samo na honorarnoj osnovi Sud

smatra da je penzija i dalje ĉinila znaĉajan dio njihovog bruto mjeseĉnog prihoda (vidi

Kjartan Asmundsson, gore citirano, stav 44).

...80. Sud je utvrdio da su podnosioci pretrpjeli novĉanu štetu kao rezultat

utvrdjenih kršenja i smatra da im se treba dodijeliti nadoknada u iznosu koji je razumno

295

povezan sa svakom pretrpljenom štetom. Ne moţe im dosuditi pune iznose koje

potraţuju, upravo zbog toga što bi razumno i proporcionalno smanjenje njihovog

sledovanja moglo biti u skladu sa pravilima iz Konvencije (vidi stav 72 ove presude).

Odluĉujući u pogledu iznosa koji su bili dostupni u ovoj predmetnoj dokumentaciji, Sud

dodjeljuje prvom i trećem podnosiocu po 8.000 €, drugom podnosiocu 6.000 € i

ĉetvrtom podnosiocu 4.000 € uz sve takse koje bi mogle biti zaraĉunate na te iznose

(vidi, mutatis mutandis, Kjartan Asmundsson, gore citirano, stav 51).

...84. Prema ustaljenoj praksi Suda, podnosilac ima pravo na nadoknadu troškova

i izdataka samo ako se utvrdi da su bili stvarno i nuţno pretrpljeni i da su razumni s

obzirom na koliĉinu. U ovom sluĉaju, uzimajući u obzir dokumentaciju koju posjeduje i

gore navedene kriterijume, Sud smatra da je razumno da dosudi cjelokupan iznos koji

potraţuje prvi podnosilac. S obzirom na to da treći podnosilac nije dostavio dokaze, kao

što su detaljne fakture i raĉuni, da su se troškovi koje potraţuje zaista i desili, u skladu

sa tim Sud odbacuje taj zahtjev. Konaĉno, Sud smatra da s obzirom na to nema potrebe

za dosudjivanjem bilo koje sume drugom i ĉetvrtom podnosiocu jer nijesu imali

potraţivanja po ovom osnovu.

85. Sud smatra da je primjereno da zatezna kamata bude zasnovana na najniţoj

kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena.

...4. Presudjuje

(a) da tuţena Drţava treba da isplati podnosiocima predstavki u roku od tri

mjeseca od dana kada ova presuda postane pravosnaţna, u skladu sa ĉlanom 44 stav 2

Konvencije, sljedeće iznose zajedno sa svim taksama koje mogu biti zaraĉunate: ...

(b) da od isteka naprijed navedena tri mjeseda, do namirenja na naprijed

navedeni iznos, plati obiĉna kamata prema stopi koja je jednaka najniţoj kamatnoj stopi

Evropske centralne banke u toku vremena neplaćanja, uvećana za tri procentualna

poena.

***

(Izvodi iz Presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu od 13.12.2011. g.

- Lakićević i dr. protiv Crne Gore i Srbije -

www.zastupnik.mpravde.gov.rs/cr/articles/presuda)

296

H R O N I K A

297

Dan crnogorskog sudstva - Sudijski dani - Tradicionalna sveĉanost

obiljeţavanja Dana crnogorskog sudstva (29. oktobar 1798.) odrţana je u Budvi -

Hotel "Splendid", u sveĉanom plenumu crnogorskih sudija, 29.10.2011. godine. Na

sveĉanom zasijedanju uĉesnike plenarne sjednice pozdravila je predsjednica

Vrhovnog suda Crne Gore i Sudskog savjeta Crne Gore gospoda Vesna Medenica.

Sveĉanosti su prisustvovali najviše zvanice iz zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,

tuţilaĉke organizacije, kao i ugledni gosti iz sudskih sistema zemalja u okruţenju.

Radno zasijedanje crnogorskih sudija odvijalo se tokom narednih dana - 29. i

30. oktobra 2011. godine - Hotel "Splendid" u Budvi, na kojem su izloţeni aktuelni

temati iz razliĉitih oblasti sudske jurisprudencije, a samo zasijedanje odvijalo se u

više sekcija: krivična, gradjanska, upravna i privredna.

Svi referati u okviru tematskih oblasti biće objavljeni u posebnoj ediciji u

izdanju Vrhovnog suda Crne Gore i Udruţenja sudija Crne Gore.

***

Delegacija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, na ĉelu sa

predsjednikom tog Suda Ţan Pol Kostom boravila je, od 08. do 11.

septembra 2011. godine, u zvaniĉnoj posjeti Vrhovnom sudu Crne Gore

na poziv njenog predsjednika Vesne Medenice. Visoke goste pored

predsjednice Vesne Medenice primili su u odvojene posjete predsjednik

Crne Gore Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić,

predsjednik Vlade Igor Lukšić, ministar pravde Duško Marković i

predsjednik Ustavnog suda dr Milan Marković;

***

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica primljena je

za posmatraĉa u Mreţi predsjednika Vrhovnih sudova Evropske unije,

na Generalnoj skupštini Mreţe odrţanoj 13. oktobra 2011. godine u

Sofiji;

***

Na Konferenciji sudija Crne Gore odrţanoj u Kolašinu 01.10.2011.

godine izabrana je Komisija za Etički kodeks sudija u sastavu: Neven

Gošović, poslanik, ĉlan Sudskog savjeta - predsjednik i ĉlanovi:

298

Dušanka Radović, sudija Vrhovnog suda Crne Gore i Hasnija

Simonović, sudija Višeg suda u Podgorici, predstavnik Udruţenja sudija

Crne Gore;

***

Struĉnoj i nauĉnoj javnosti, a pogotovo djelatnicima sudskog reda,

preporuĉujemo najnovija izdanja iz crnogorske pravne knjiţevnosti:

Medjunarodno krivično pravo, autora prof. dr Bore Ĉejovića, poznatog

univerzitetskog profesora i pedagoga, dr Branka Vuĉkovića, univerzitetskog

profesora i predsjednika Osnovnog suda u Kotoru i dr. Vesne Vuĉković,

univerzitetskog profesora i sudije Osnovnog suda u Kotoru. Udţbenik u

izdanju Fakulteta za mediteranske poslovne studije u Tivtu objavljen je

poĉetkom jeseni 2011. godine, a recenzirao ga je jedan od vodećih korifeja u

oblasti nauke kriviĉnog prava akademik Vlado Kambovski iz Skoplja.

Porodično pravo, autora prof. dr Radoja Koraća, redovnog profesora

Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Ovaj reprezentativni udţbenik u

kojem su osvijetljena na najvišoj razini temeljna teorijsko pravna i praktiĉka

pitanja u oblasti porodiĉnog prava, metodoliški je strukturiran u pet odvojenih

cjelina koje se zasnivaju na pozitivno pravnoj sistematici zakonodavnog

uredjenja ove oblasti, i to: Porodično pravo i porodica, Brak, Odnosi roditelja

i djece, Izdrţavanje, Imovinski odnosi i Nasilje u porodici. Udţbenik je izašao

u ediciji 3M Makarije, Podgorica, u mekom povezu na 512 strana.

Priručnik za primjenu Zakona o izvršenju i obezbjedjenju, autora

prof. dr Nebojše Šarkića, Mladena Nikolića iz Beograda i Nataše Sekulić

(sutkinje Privrednog suda u Podgorici) koji je izašao u ediciji Uprave za

kadrove i Centra za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije, krajem 2011.

godine. Preporuĉujemo ga svim nosiocima pravosudne duţnosti i svim drugim

struĉnjacima koji se bave problematikom procesnog izvršnog prava, kao vrlo

vrijednu i pragmatiĉnu publikaciju koja svojom sistematikom i naĉinom

izlaganja, kao i primjerima praktiĉnih obrazaca u izvršnom postupku

omogućava brţe i lakše snalaţenje u primjeni zakonskih pravila izvršenja i

obezbjedjenja, te podiţe pravniĉku kulturu na višu razinu saznanja i

eksplikacije.

***

Povodom 60 godina ţivota i 35 godina nauĉno istraţivaĉkog rada dr

Ĉedomira Bogićevića, Centralna narodna biblioteka "Đ. Crnojevića", Cetinje i

Udruţenje pravnika Crne Gore, objavili su monografiju "Bio-bibliografija dr

Ĉedomira Bogićevića", (Cetinje, 2011.) koju su priredili Milorad Milović i

Vesna Tatar.

299

***

Godišnjim rasporedom poslova za 2012. godinu, predsjednik Vrhovnog

suda Crne Gore, Vesna Medenica, odredila je novi sastav Redakcije Biltena

Vrhovnog suda Crne Gore u sastavu: Branimir Femić, glavni i odgovorni

urednik, Radule Kojović, zamjenik i ĉlanovi: Stanka Vučinić i Vesna Begović.

Urednik u Redakciji je Dubravka Boţović, savjetnik, a sekretar Redakcije

Sneţana Radović, sekretar suda.

Koristimo priliku da novoj Redakciji zaţelimo puno uspjeha u radu.

300

INDEKS POJMOVA

301

INDEKS POJMOVA

A

Amnestija _

Actio negatoria _

Akcionari

-pobijanje odluka skupštine

akcionara _

B

Bitne povrede odredaba

kriviĉnog postupka _

Bespravna gradnja _

Bitne povrede odredaba

parniĉnog postupka _

Bankarska tajna _

Ć

Ćutanje administracije _

D

Doprinos nastanku štete _

Dopuštenost izvršenja _

Doprinos u sticanju braĉne

imovine _

Delegacija mjesne nadleţnosti _

F

Faktiĉka eksproprijacija _

Faktiĉki rad _

302

G

Gruba neblagodarnost _

H

Hipoteka _

I

Identitet presude i optuţbe _

Iskaz maloljetnika kao

dokaz u postupku _

Izdrţavanje djece _

Izmjena odluke o izdrţavanju _

Imovina braĉnih drugova _

K

Kradja _

Krijumĉarenje _

Katastarska evidencija _

L

Laka tjelesna povreda _

M

Materijalna šteta

-naknada materijalne zbog

umanjenja imovine __

N

Novĉana kazna _

Ništavost ugovora _

303

Nuţni prolaz _

Nuţni dio _

Nasljedniĉka izjava

-opoziv nasljedniĉke izjave _

Nasljedniĉka tuţba _

Nasljedniĉka zajednica _

Naĉelo neposrednosti _

Nuţni suparniĉari _

Nedozvoljenost revizije _

O

Opasna djelatnost _

Odgovornost drţave za

štetu _

Otkup stana u toku braka _

Odgovornost poslodavca _

Otkaz ugovora o radu _

Odbacivanje tuţbe u

upravnom sporu _

P

Pronevjera _

Prenošenje nadleţnosti _

Pritvor

-produţenje pritvora _

Povreda kriviĉnog zakonika _

Punomoćje _

Pristupanje dugu _

Pravni nedostaci _

Poravnanje _

Porodiĉna zajednica _

Prinudni odmor _

Prestanak radnog odnosa _

Prigovor nedostatka legitimacije _

Ponavljanje postupka _

Povlaĉenje tuţbe _

Praviĉna naknada _

Poreska obaveza _

Porodiĉna penzija

R

Rok za ţalbu _

Rušljivi ugovor _

304

Raskid ugovora _

Raspolaganje zajedniĉkom

imovinom _

Restitucija i obeštećenje

oduzetih imovinskih

prava _

S

Silovanje _

Slobodna ocjena dokaza _

Solidarna odgovornost _

Sticanje prava svojine _

Sluţbenost _

Sukob nadleţnosti _

Steĉaj

-prodaja imovine steĉajnog

duţnika _

Skladišnica _

T

Teška tjelesna povreda _

Trgovina ljudima _

Teški invaliditet _

Tehnološki višak _

Tuţba za utvrdjenje _

Troškovi u upravnom sporu _

U

Usmeni testament _

Ugovor o doţivotnom

izdrţavanju _

V

Vanredno ublaţavanje kazne _

Vanbraĉna zajednica _

Vrijednost predmeta spora _

Vještaĉenje _

Vanredna pravna sredstva

u upravnom sporu _

305

Z

Zastarjelost

-prekid zastarjelosti _

Zakup

-prećutno obnavljanje zakupa _

Zaostavština

-sastav zaostavštine _

Zastupanje od neovlašenog

lica _

306

SADRŢAJ / CONTENTS

PRAVNI STAVOVI I MIŠLJENJA..............................................................._

LEGAL ATTITUDES AND OPINIONS

FORUM IURIDICUS..................................................................................._

O GRANICAMA BLAŢEG ZAKONA I ZABRANI

DUŢNIČKOG ROPSTVA - dr Č. Bogićević

SUDSKA PRAKSA.......................................................................................__

COURT PRACTICE

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO.........................................................__

SUBSTANTIVE CRIMINAL LAW

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO...............................................................__

CRIMINAL PROCEEDINGS LAW

OBLIGACIONO PRAVO............................................................................__

LAW OF CONTRACTS AND TORTS

STVARNO PRAVO....................................................................................__

PROPERTY LAW

NASLJEDNO PRAVO...............................................................................__

SUCCESSION LAW

PORODIĈNO PRAVO...............................................................................__

FAMILY LAW

GRADJANSKO PROCESNO PRAVO.....................................................__

CIVIL PROCEDURE LAW

TRGOVAĈKO PRAVO............................................................................__

COMMERCIAL LAW

RADNO PRAVO.......................................................................................__

LABOUR LAW

UPRAVNO PRAVO.................................................................................__

ADMINISTRATIVE LAW

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE............................................................__

HUMAN RIGHTS AND FREEDOMS

HRONIKA.................................................................................................._

CHRONICLE

INDEKS POJMOVA..................................................................................__

INDEX

307

CRNA GORA / MONTENEGRO

VRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OF MONTENEGRO

BILTEN / BULLETIN

Izdavaĉ / Publisher

Vrhovni sud Crne Gore

Tehniĉka obrada / Technical processing

Nada Janković

Prevod / Translation

Mirjana Bobiĉić i Sanja Kalezić

Tiraţ / Circulation

800

Štampa / Press

Štamparija "IVPE" - Cetinje

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Centralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetinje

347.991 (497.16) (055)

BILTEN / Glavni i odgovorni urednik dr Ĉedomir Bogićević - God 1 (1994) - Podgorica

(Njegoševa 10); Vrhovni sud Republike Crne Gore, 2011 (Cetinje: IVPE). - 24 cm

Godišnje

ISSN 1800-5810 - Bilten (Podgorica)

COBISS.CG.ID 10914832

Bilten Vrhovnog suda Crne Gore

Documents

Transcript of Bilten Vrhovnog suda Crne Gore