Bilten kulturno-zabavne, sportske i ekološke udruge Kurenat, Župa … · 2010-01-30 · pjesme, a...

Bilt

en k

ulturn

o-z

abav

ne,

sport

ske

i ek

olo

ške

udru

ge

Kure

nat

, Župa

dubro

vačk

a |

Siječ

anj

2010.

| Bro

j 7,

godin

a IV

.

KURENAT | br. 7 | str 2.

Izdavač: KULTURNO-ZABAVNA, SPORTSKA I EKOLOŠKA UDRUGA KURENAT, Župa dubrovačka E-mail: [email protected]

Uredništvo: Matea Miloslavić (urednica), Paulina Kisić, Marija Duper, Katarina Radić, Štefica Hazdovac, Julijana Raguž, Marita Srijemsi, Nikša Duper, Domagoj Perkić, Igor Konjevod, Marko Butigan. Lektor: Tanja Galjuf.Grafičko oblikovanje: Ivica Mezei. Tisak: Grafoprint, Dubrovnik

BRZOJAVNO JAVLJENO

Naslovnica: Fortuno u Mlinima. Foto: Domagoj Perkić.

Subota, 5. prosinca 2009. Sveti Nikola, zaštitnik djece i pomora-

ca, jučer je sa svojim anđelima posjetio

učenike osnovne škole i djecu župskog

vrtića. I ove su godine učenici razredne

nastave i polaznici dječjeg vrtića bili dobri

pa je Sveti Nikola došao bez Krampusa

i bez šiba. Djeca iz vrtića i škole, kako

to oni znaju i priređuju svake godine, po-

novno su Svetom Nikoli pjevali i recitirali

pjesme, a u školi je prikazan i igrokaz u

izvođenju učenika trećih razreda. Na kra-

ju svoje ovogodišnje posjete vrtiću i školi,

Sveti Nikola je djecu razveselio darovima.

Uz doček Sv. Nikole u Osnovnoj školi Župa

dubrovačka jučer je održan i sat povijesti

povodom Dana dubrovačkih branitelja i

18. obljetnice najtežeg napada na Grad.

Manifestacija kušanja mladih vina Donjeg i Gornjeg Brgata

I ove godine, šesti put za redom, u su-

botu 14. studenog, u Domu mladeži Donji

Brgat održana je manifestacija kušanja

mladih vina Donjeg i Gornjeg Brgata. Na

ocjenjivanju se našlo osam crnih vina

koja su po mišljenju kušača ove godine

prilično ujednačena po kvaliteti. No na

kraju ipak su tri vina s najvećim brojem

bodova podijelila pobjednička priznanja.

Prvo mjesto osvojilo je vino Frana Jerko-

vića, drugo mjesto vino Mara Marinovića,

a treće vino Joza Krmeka. Veselo i razdra-

gano društvo se poslije šporkih makarula

nastavilo veseliti uz pjesmu i vino prošlo-

godišnjeg pobjednika do dugo u noć, uz

želje da se i dogodine ponovno nađu na

istom mjestu.

Novo priznanje za kvalitetu župskog meda

Još je jedno u nizu visokih priznanja

za kvalitetu župskog meda stiglo je ovih

dana s XIV. ocjenjivanja kvalitete sortnih

vrsta meda održanog u sklopu 14. mani-

festacije Dani meda u Hrvatskoj od 1. do

4. listopada 2009. godine u Osijeku. Pče-

laru Ivu Vlašiću članu župske pčelarske

udruge “Rusmarin”, ponovno je dodijelje-

na “Zlatna žlica” za kvalitetu u kategoriji

cvjetnog meda. Na ocjenjivanje koje se i

ove godine održavalo u sklopu Osječkog

jesenskog sajma pristigao je rekordan

broj uzoraka, čak 179, s područja cijele

Hrvatske. Svečanost proglašenja rezulta-

ta i dodjele priznanja održana je u subotu

3. listopada u Bilju.

Nakon proglašenja rezultata i dodjele

priznanja, sudionici manifestacije su po-

slije zajedničkog ručka brodom obišli park

prirode Kopački rit, posjetili etnoselo Ka-

ranac i vinske ceste i podrume Baranje.

Skupština KurentaIzborna skupština udruge Kurenat odr-

žana je 23. rujna u Vijećnici Općine Župa dubrovačka. Među ostalim razgovaralo se o izmjenama i dopunama Statuta udruge, bu-dućim planovima, te su se birala tijela udru-ge. Izabrano je novo Upravno vijeće, Nad-zorno i Stegovno povjerenstvo. Također je izabran i novi predsjednik te potpredsjednik na mandat za sljedeće četiri godine. Nova predsjednica Kulturno-zabavne, ekološke i sportske udruge Kurenat je Matea Milosla-vić dok je dosadašnji predsjednik Stijepo Galjuf prešao na mjesto dopredsjednika. SADRŽAJ

Izložba: Arheološka baština Župe dubrovačke .................. 3

Župski glagoljski natpis: Dragocjeni trag glagoljske pismenosti na dubrovačkom području ......... 5

Komin: Nekadašnji način života ........ 8

KUD Marko Marojica: Čuvari tradicije ................... 10

Župske ulice u Gradu: Svako naše malo misto ....... 12

Stefani Grbić: Mlada župska nada ............. 14

Super-zanimljiva radionica: Ako priča nije dobra... ....... 16

Radovi učenika: Školska ploča ..................... 18

Juniori VK Gusar: Na mladima svijet ostaje .... 20

Iz Općine: Dodjela stipendija .............. 22

Božić u vrtiću: “Motomrazovi” posjetili župski vrtić ......................... 23


IZLOŽBA U KNEŽEVU DVORU

Arheološka baština Župe dubrovačke

Izložbom su predstavljeni dosadašnji arheološki nalazi i lokaliteti s područja Župe dubrovačke u kontekstu kulturno - povijesnih događanja od prapovijesti preko antičkog razdoblja do kraja srednjeg vijeka. »

IZLOŽBA U KNEŽEVU DVORU

Nakon što je već prije dvije godi-ne bila otvorena u zgradi Blagajne u Mandaljeni, izložba „Arheološka ba-ština Župe dubrovačke“ prikazana je i u Kneževu dvoru u Gradu. Bila je otvorena od 14. rujna do 15. listopada 2009. Kao i za sve izložbe i postave u Dubrovačkim muzejima ulaz za doma-će pučanstvo je bio besplatan.

Autori izložbe su arheolozi: dr. Zden-ko Žeravica, Liljana Kovačić, Marta i Domagoj Perkić, a organizatori Općina Župa dubrovačka i Dubrovački muzej.

Lokaliteti s područja Župe dubrovačke

Izložbom su predstavljeni dosadaš-nji arheološki nalazi i lokaliteti s po-dručja Župe dubrovačke u kontekstu kulturno - povijesnih događanja od prapovijesti preko antičkog razdoblja do kraja srednjeg vijeka. Prapovijesna

i antička razdoblja usko su povezana s razvojem i značajem Epidauruma (da-našnjeg Cavtata), dok je u kasnijim vremenima područje Župe iskonski dio dubrovačkog područja te izravno povezan s njegovim razvojem unutar Dubrovačke Republike.

Prvotni postav izložbe nadopunjen je novim spoznajama o glagoljskom natpisu sa Svetog Đurđa, prije sve-ga njegovim čišćenjem i konzervaci-jom te prijevodom i interpretacijom, o čemu je više rečeno u ovom broju „Kurenta“.

Glagoljski natpisi iz Župe dubrovačke i Konavala

Poslije otvaranja izložbe moglo se nazočiti iznimno zanimljivom preda-vanju dr. sc. Marice Čunčić, ravnate-ljice Staroslavenskog instituta u Za-grebu, pod nazivom Glagoljski natpisi

iz Župe dubrovačke i Konavala. Kroz znanstveni pristup i zanos, ali jed-nostavnim riječima, opisan je razvoj glagoljice te važnost dubrovačkog prostora u njenu širenju na ostale hr-vatske krajeve.

Izložbom i predavanjem se još jed-nom naglasila važnost i bogatstvo arheološke i kulturne baštine Župe dubrovačke, te potreba za daljnjim istraživanjima koja će zasigurno doni-jeti brojne nove spoznaje o životu na ovom prostoru.

Nakon povratka izložbe u „Blagaj-nu“, bilo bi poželjno da se nađe način da ona bude dostupna Župljanima i njihovim gostima jer ona je i postav-ljena zbog njih.

Domagoj Perkić, dipl. arheolog

Fotografije: Božo Gjukić



Kada se započelo s arheološkim istraži-vanjem kod crkve sv. Đurđa između Buića i Petrače prije tri godine, nije se ni slutilo kakav će značajan nalaz ono iznijeti na svje-tlo dana. Rezultati istraživanja bili su odlični – otkriveno je 28 srednjovjekovnih grobova s karakterističnom grobnom arhitekturom, a koji se na temelju bizantskih numizmatičkih nalaza mogu datirati u razdoblje od 10. do 12. stoljeća. Od tih nalaza posebno treba istaknuti srebrni novac slavnoga bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta iz 10. stoljeća, jedini takav poznati primjerak pro-nađen u Hrvatskoj. Upravo ovaj car je au-tor slavnog djela «O upravljanju Carstvom» koje je jedno od rijetkih i najvažnijih saču-vanih izvora za hrvatsku povijest 10. stolje-ća. Otkriveno ranosrednjovjekovno groblje dokazuje i postojanje istovremene crkve, a

Župski natpis je drugi po redu natpis najranijeg glagoljskog razdoblja 11. i 12. stoljeća, odmah iza Baščanske ploče.

Dragocjeni trag glagoljske pismenosti na dubrovačkom području

ŽUPSKI GLAGOLJSKI NATPIS

»



ostaci antičkog zida i mnoštvo pokret-nih nalaza poput keramike i krovnog crijepa upućuju da je srednjovjekovna crkva sagrađena na ostacima izvjesne antičke građevine, vjerojatno crkve.

Dokazi rane glagoljaške pismenosti

Potpuno neočekivano, među pokret-nim nalazima tj. na ulomku antičkog crijepa – tegule, otkriven je urezani natpis pisan glagoljicom, što je za sada jedinstven slučaj. No ovdje se radi samo o logičnom izboru podloge za pi-sanje – crijepa tj. pečene gline koja je mekša od kamena i time pogodnija za urezivanje, a kojim je okoliš crkve sv. Đurđa morao, pogotovo u to vrijeme, obilovati.

Zašto je ovaj nalaz tako značajan? Prije svega, ovo je drugi po redu nalaz glagoljskog natpisa na dubrovačkom području. Prvi je pronađen kod crkve Male Gospe i tvrđave Soko u Konavli-ma i on je također urezan na ulomku mramora antičkog porijekla, vjerojatno rimske nadgrobne stele. Za dubrovač-ko područje se vezuje izvjestan broj glagoljaških misala, no dok je njihovo mjesto postanka uvijek upitno obzirom na laku prenosivost medija, za župski i konavoski natpis može se sa sigur-nošću reći da su nastali upravo tamo gdje su nađeni i u tome leži njihova ve-lika vrijednost. Dakle, oni su prvokla-sni dokazi rane glagoljaške pismenosti

dubrovačkog područja, jer se oba, već samo na temelju paleografske analize, mogu datirati u 11.- 12. stoljeće.

Restauracija ulomka tegule s natpisom

Ubrzo nakon samog otkrića, ulomak tegule s natpisom poslan je u restaura-torsku radionicu Muzeja hrvatskih ar-heoloških spomenika u Splitu, gdje ga je nakon višemjesečnog mukotrpnog rada, uspješno očistio restaurator i konzervator M. Rogošić. No, gledajući očima laika i praktično ne poznavajući glagoljska slova, g. Rogošić je natpis očistio bez predrasuda, skidajući samo stoljećima nakupljen kamenac koji je prekrivao većinu slova. Rezultat je bio fascinantan – otkrivena su sva slova, njih ukupno 102, te razna oštećenja površine koja na sreću nisu bitno utje-cala na čitljivost teksta. Upravo prema dužini teksta, Župski natpis je drugi po redu natpis najranijeg glagoljskog razdoblja 11. i 12. stoljeća, odmah iza Baščanske ploče.

Nakon čišćenja i konzerviranja nat-pisa, uslijedio je drugi težak posao – paleografska analiza i čitanje teksta koje je uspješno obavila dr.sc. Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskog instituta u Zagrebu, čija je specijalnost upravo glagoljska paleografija. Glavne poteškoće u čitanju ovakvih tekstova su spojene riječi, razne kratice i samo pitanje jezika – konkretno u našem slučaju radi se o starohrvatskom jeziku s prisustvom narodnog govora. Dakle, ovaj natpis između ostalog pruža dra-gocjene informacije o jeziku tj. govoru koji se prakticirao na ovom području u doba ranog srednjeg vijeka.

Srednjovjekovni grafiti Natpis se sastoji od dva natpisna

polja koji su poslužili kao okvir za pi-sanje. U prvom natpisnom polju ima ukupno 5 redaka i autor teksta se pot-pisuje kao Ivan. Drugi dio natpisa sa-stoji se od tri retka i potpisuje ga Stje-pan. Prema tipu natpisa, župski spada u grafite i po karakteru se ne razlikuje od današnjih grafita – autori su htjeli ovjekovječiti nešto što je njima važno i napisati svoje ime. Kako je pismenost u srednjovjekovno doba bila rijetka

Gore: natpis prije čišćenja.Dole: istraživanja kod sv. Đurđa.



i dragocjena privilegija, glagoljaši su se s ponosom potpisivali i često su se grafiti (najčešće sačuvani na zidovima starih crkava) sastojali samo od jedne jedine rečenice: Ovo je pisao ...(Ime).

Čitanje natpisa s odijeljenim �riječima i razriješenim kraticama: s(e s)utъžerъ : zъdalъ potug[a] a emu estъ sъn[ъ p]etrъ a pe tro[v]ъ sъnъ pъ salъ îvanъ [s(ve)ta s]opiê : î s(ve)ti so l[ъ]vêstrъ a iestъ (ili: i estъ) [s]têpanъ pisalъ s(e) (ili :s – bez značenja)

Suvremeni hrvatski �Ovaj Sutžer (Sutđurađ) zidao (je) Potuga a njemu je sin Petar a Petrov sin (je) pisao Ivan. Sveta Sofija i sveti Silvestar a to je pisao Stjepan.

Prema navedenom, ovaj natpis ot-kriva čak 7 imena. Sutžer je inačica

imena Suđurađ kojim se obično nazi-va sam lokalitet sv. Đurđa. Tada slo-vo «đ» ne postoji te se strana imena pišu sa g ili ž. Ime Potuga nije za sada poznato, ali iz tog vremena postoje brojna druga muška imena koja zavr-šavaju na –a, npr. Radonja i Rugota. Pisac prvog dijela, Ivan, očito je htio zabilježiti kako je njegov djed Potuga dao sagraditi (ili vjerojatnije obnovi-ti) crkvu sv. Đurđa, te spominje i svog oca Petra. O obnovi i općenito održava-nju ovakvih crkava brinulo se crkveno bratstvo. Iako se prvi spomen bratstva javlja kasnije, ovo bi mogli biti njegovi začeci. Stjepan se samo potpisuje kao autor i zaziva sv. Sofiju i sv. Silvestra. Spomen ovih svetaca posebno je intri-gantan, jer njihovi kultovi uopće nisu zabilježeni na dubrovačkom području. Vjerujemo da će ovaj natpis zbog svoje važnosti i obilja informacija koje pruža kao dragocjeni izvor potaknuti i druge stručnjake, posebno povjesničare, na novo promišljanje župske i dubrovačke srednjovjekovne prošlosti.

MARTA PERKIĆ, dipl. arheolog Fotografije:

M. i D. Perkić, M. RogošićDole: Natpis nakon čišćenja.

U prvom natpisnom polju ima ukupno 5 redaka i autor teksta se potpisuje kao Ivan. Drugi dio natpisa sastoji se od tri retka i potpisuje ga Stjepan. Prema tipu natpisa, župski spada u grafite i po karakteru se ne razlikuje od današnjih grafita – autori su htjeli ovjekovječiti nešto što je njima važno i napisati svoje ime.


KOMIN

Nekadašnji način života


KOMIN

Malen, a ipak neizmjerno velik

Komin je uvijek bio u krugu dvorišta kuće, ispred ili uz samu kuću. Riječ je o manjoj građevini s jednim prozorom, pokrivenoj kupama, a na kupjerti je bio fumar koji je služio i za svjetlo i za ventilaciju. Središte prostorije činio je popret koji se pravio od kamena i klaka, a najčešće bi se po njegovom vrhu stavljale cigle, dok bi oni bogati-ji oko popreta stavili bijele ploče nalik kamenim klupicama. Pod prostorije bio je kameni ili zemljani, a ponekad od smjese gline, pržine i klaka. Najčešće su s dvije strane popreta bili kreveti koji su služili za sjedanje, a ponekad i ležanje. Gdje nije bilo kreveta bili su pižulići pokriveni tzv. rutama. U kan-tunu komina nalazila se rupa za pepeo koji se skupljao i kasnije koristio kao dodatak gnojivu.

Unutrašnjost komina

Inventar komina nezaobilazno su bile dvije komostre (verige ili lanci s kukom koji su se mogli skraćivati i povećava-ti). Obično su u kominu bile komostre u dvije veličine, male za male kačuliće i velike za one veće. Uz komostre tu su i trepija u nekoliko veličina, ovisno o ognju na popretu. Kao ormar u kominu služio je argat, udubina u zidu u koju bi se odlagalo suđe. Ožeg je služio za skupljanje žara na popretu. Ispod sak-sije ili sača pekli su se kruh i meso, a

uz sač nezaobilazni su tevsija i obruč. Našao bi se u kominu i tamburić za pr-žit kafu, pjati i pozata za svaki dan od legure aluminija, dok su se oni porcu-lanski čuvali za svečane prilike. Našla je u kominu svoje mjesto i mala posta-va u kojoj su se prali sudi.

Svakodnevno se jelo uz popret, svat-ko od ukućana stavio bi pjat u skut i nije se vodilo računa o udobnost, bilo je važno da na pjatu ipak nešto ima. Na zidu iznad popreta visjela je o čavlu lukjernica, uljana lampa s pamučnom stijeni, dok je intjernica, lampa s četiri stakla, služila kao putujuće osvjetlje-nje. Bočno od popreta na najvišoj točki komina vješalo se meso i to po točno zadanom redu. Najudaljeniji od ognja bio je pršut, a onda bi se nizale kobasi-ce, kujeni, pjućanice, kujice na raju…

Nekadašnji identitet danas izumire

Koliko su vremena naši stari provodi-li uz popret potvrđuje i tzv. poganica, upala očiju izazvana dimom i vjetrom od koje su Župljani često pobolijevali. Liječila se travama i mirovanjem u ta-mnoj prostoriji.

Pedesetih godina dvadesetoga sto-ljeća komin polako gubi značaj. Poja-vom špahera pojednostavljuje se život domaćice i sve se polako premješta u klasične kuhinje koje i danas koristi-mo. Ipak ni jedan kruh koji danas mo-žemo kupiti u pekari nema takav miris i okus kao onaj ispečen ispod sača. Je li cijena koju plaćamo kako bi lagod-nije živjeli ipak previsoka? Koliko nas još pamti mirise komina, koliko nas još zna da je komin način života, da je on kultura, identitet Župe?!

PAULINA KISIĆ

Svaka stara župska kuća imala je komin, prostoriju poznatiju kao popret upravo po svom središnjem dijelu. Komin je bio obitavalište za cijeli dan. Tu se jelo, pilo, kuhalo, odmaralo, razgovaralo i dogovaralo. I danas za hladnih zimskih večeri komini ožive, ali na žalost ne u onom svom starom sjaju.

Svakodnevno se jelo uz popret, svatko od ukućana stavio bi pjat u skut i nije se vodilo računa o udobnost, bilo je važno da na pjatu ipak nešto ima.


KUD MARKO MAROJICA

Njegovatelji župskih balova

Pohvalno je što još uvijek i u Župi dubrovačkoj postoje pojedinci koji su preuzeli ulogu čuvara tradicije. Radi se naime o KUD-u Marko Marojica osno-vanom 1976. u cilju njegovanja žup-skih balova i svirki. Iako je za vrijeme Domovinskog rata došlo do prekida, 1997. se nastavlja s radom. KUD danas broj 30-ak aktivnih članova i to od naj-mlađeg dvanaestogodišnjaka do naj-starijeg četrdesetogodišnjaka. Bali koji zahvaljujući KUD-u neće izumrijeti su polka, čičak, dueta, mazurka i posko-čica koji se balaju uz pratnju tradicio-nalnog glazbala lijerice i svirača Pava Srijemsija i Luke Banića. Probe se odr-

žavaju dva puta tjedno što je dovoljno za održavanje kvalitete i ljepote.

Neadekvatan prostor i manjak nošnji

Ono što članove djelomično ome-ta u radu i daljnjem napredovanju je neadekvatan prostor za vježbanje. Naime, do prije godinu danas koristili su se domom u Postranju, dok su ove godine dobili prostor u staroj školi ko-jeg su sredili i opremili za probe, ali i za druženje članova. U sklopu KUD-a nalazi se i klapa Allegria koja svojim uspješnim nastupima obara srca mno-gih slušatelja, a djeluje pod vodstvom Ivana Vlašića.

Još jedna poteškoća s kojom se su-sreću članovi KUD-a je nedostatak nošnji, naročito muških. Međutim, an-gažiranjem samih članova i voditelja KUD-a našlo se rješenje. Naime, u Za-grebu je pronađen čovjek čiji rad pod-sjeća na izvorno šivanje. Ta činjenica je jako razveselila sve članove jer su nošnje na neki način postale dio njih. No, šivanje nošnji zahtjeva izdašna fi-nancijska sredstva koja na sreću KUD ima budući godinama dobivaju potporu Općine Župe dubrovačka, a pametno raspolaganje resursima omogućilo im je šivanje dovoljnog broja tradicional-nih nošnji.

Bitno je druženje!

No, osim očuvanja tradicije bit jed-nog kulturno-umjetničkog društva je

Čuvari tradicijeIako živimo u doba globalizacije kada je svijet postao jedno malo selo, a svi ljudi povezani su preko šest osoba, tradicija je nešto što se nikako ne smije zaboraviti i zanemariti. Naime, ukoliko se ne bude znala i poštivala vlastita povijest, kako očekivati da će se znati koji su pravi koraci za budućnost?

Iako je na kratko vrijeme djelovanje KUD-a bilo prekinuto, od rata je ovo već treća generacija koja svojim trudom i ljubavlju čuva i poštuje izvorno župsko.


i kvalitetno druženje, kako među čla-novima, tako i s drugim KUD-ovima iz „Lijepe naše“. Na taj se način stvorilo i veliko prijateljstvo s KUD-om Šokadija iz Starih Mikanovaca s kojima ostva-ruju uspješnu suradnju posljednjih 30 godina. Tako se sljedeći susret planira za siječanj u vrijeme „Pokladnog jaha-nja“, manifestacije koja se tradicional-no u Starim Mikanovcima organizira iz godine u godinu.

Iako je na kratko vrijeme djelovanje KUD-a bilo prekinuto, od rata je ovo već treća generacija koja svojim tru-dom i ljubavlju čuva i poštuje izvorno župsko. Stoga, ako još uvijek niste vi-djeli ove mladiće i djevojke „u elemen-tu“, nemojte oklijevati, već dođite na jedan njihov nastup i dopustite im da vas očaraju.

Marita Srijemsi


ŽUPSKE ULICE U GRADU

Župa dubrovačka je stoljećima bila i ostala orijentira-na k Dubrovniku. No, iako je Župa mnogo toga „primila“ od Grada i Grad je preuzeo neka župska obilježja. Prije svega se misli na činjenicu kako na užem gradskom području postoji nekoliko ulica koje nose imena predje-la Župe ili ponekog slavnog stanovnika. Iako „imeno-vanje“ ponekih ulica nije imalo poseban povod, svaki naziv nosi sa sobom i bogatu prošlost.

Župa, Brgat, Postranje i Buići Jedna od onih koja i dan danas ima smisla je Brgatska

ulica. Ona se nalazi na Pločama i vodi prema Brgatu. Sljedeća je Ulica Buića koja se nalazi također na Ploča-ma iznad kupališta Banje i vodi od Ulice Frana Supila do Ulice Petra Krešimira IV. To isto kupalište nekada se zvalo Buićevo. Nakon što je 1913. uređeno, prozvano je Banje. No, nepoznato je da li je ova ulica nazvana po mjestu ili po prezimenu budući je oboje prisutno u Župi. Naime, Buići su jedno od zaselaka Postranja, poznato po proslavi Sv.Nedjelje kao danu zahvale Bogu na bla-

goslovu i molbi za dobru sjetvu i sadnju. Postranjska ulica smještena je u Gružu, između To-

polske i Sinjske. Spoj je ulica Andrije Hebranga i Od Gaja. Postranje je ime dobilo vrlo jednostavno, zahva-ljujući svom položaju po strani od glavnih prometnica. Glavna žila kucavica mjesta je ponosna crkva Velike Gospe iz 1888. kojom dominiraju vitraji Iva Dulčića. Župska ulica spoj je ulica Frana Supila i Petra Krešimira IV. Nalazi se na Pločama, iznad hotela Argentina, te je dobro poznata svim đacima koji su pohađali Turističko – ugostiteljsku školu. Kao dio drevne Astareje, u starini se Župa zvala Žrnovica ili Brenum, te se prostirala od Plata do zaseoka Višnjice nad Sv. Jakovom.

Župsko primorje Kuparska ulica je spoj ulica Dr. Ante Starčevića i

Anice Bošković, iznad stare bolnice. Kupari su naime smješteni ispod brda Pelegrin. U davnoj se prošlosti na tom mjestu kopala glina i obrađivala u ciglani za izradu crijepa s 12 peći. S tim crijepom pokrivale su

Na užem gradskom području postoji nekoliko ulica koje nose imena predjela Župe ili ponekog slavnog stanovnika. Iako „imenovanje“ ponekih ulica nije imalo poseban povod, svaki naziv nosi sa sobom i bogatu prošlost.

Svako naše malo misto


NADNASLOV

Svako naše malo misto

se dubrovačke kuće, a crijep se nazivao kupa. Otuda naziv mjesta. S prozvodnjom se prestalo nakon Prvog svjetskog rata nakon čega se razvija turizam, no ime ostaje. Platska ulica je pak spoj ulica Dr.Ante Starčevića i Baltazara Bogišića.

Srebrenska ulica je odvojak Ulice Vladimira Nazora, pokraj Privežne. No, rijetkima je poznato porijeklo ime-na Srebreno. Naime, nad župskim poljem, pod brije-gom Gradac, stajala je tvrđava Burnum. U statutu iz 1272. nazvana je Brenum pa je primorje Župe postalo Sub brenum – Subbrenum. Pučki naziv Srebreno nalazi se u spisima Dubrovačke Republike iz 1358.

Ulice poznatih Jedna od ulica koja nosi ime poznatog Župljanina

je Ulica Iva Račića koja vodi od Ulice Frana Supila do Ulice Petra Krešimira IV, također na Pločama. Plaćanin Ivo Račić bio je pomorski kapetan i brodovlasnik. Na-kon njegove smrti 1918. cijela obitelj podliježe godinu kasnije španjolskoj gripi. Posljednja je umrla njegova

žena koja je prije smrti ostavila zakladu za osnivanje Pomorsko-trgovačke akademije (iz koje se pomogla iz-gradnja Pomorske škole u Lapadu) i stipendija za si-romašne đake Plata i Cavtata. Zanimljivo je kako je jedan od današnjih simbola Cavtata mauzolej te župske obitelji kojeg je izradio Ivan Meštrović.

Ulica koja vodi od Ulice Iva Vojnovića do Ulice bana Josipa Jelačića nalazi se na Montovjerni i zove se Uli-ca Marka Marojice. Ovaj ugledni župski poljoprivred-nik zbog svoje je blage naravi i humanosti bio omiljen među ljudima svog kraja. Za vrijeme 2. svjetskog rata radio je na unapređenju zadrugarsva i poljoprivrede, te na jačanju narodno - oslobodilačkog pokreta u Župi.

Dubrovačke ulice koje nose imena župskih krajeva ili poznatih Župljana pokazatelj su povezanosti ovih dviju zasebnih općina koje su nekada bile mnogo više pove-zane, i to još od davnina kada je Župa dubrovačka bila dio Dubrovačke Republike.

VINKA SAMBRAILO LAZAREVIĆ


STEFANI GRBIĆ

Župa dubrovačka se oduvijek na-lazila u svojevrsnom sendviču između stoljetne Raguse i antič-

kog Epidaurusa, te je upravo ta činje-nica utjecala na kulturu i tradiciju ove male općine, te na pojavljivanje broj-nih umjetnika koji su odlučili svoju kre-ativnost kanalizirati kroz slikarstvo, ki-parstvo ili pak glazbu. Jedna od njih je i Stefani Grbić kojoj je glazba oduvijek neizmjerno puno značila te je stoga i odlučila pretvoriti je u životno zvanje.

Od malih nogu izložena ovoj zvonkoj radosti prve uzore pronašla je u ocu i dundu koji su je na neki način i upo-znali s muzikom. Naime, dundo joj je svirao trubu, a otac bubnjeve, te bio član nekolicine dubrovačkih bendova u ‘70 i ‘80.

Prvi glazbeni koraci„Slušajući njihove probe, jako me po-

čela zanimati glazba, a svirka i pjesma su u meni privlačili veliku pozornost“. Na ovaj način mlada glazbenica opi-suje trenutke kada je pronašla „ljubav svog života“. No, Stefani nije odabrala ni trubu, ni bubnjeve, već klavir. A sve je započelo jednim malim sintesajze-rom na kojemu je naučila svirati dječje

pjesmice. Međutim, od malih nogu je pokazivala iznimnu talentiranost koju je prepoznala očeva rodica Katija Medi koja ju je s tek pet godina upisala u Umjetničku školu Luke Sorkočevića kod profesorice Marije Grazio s kojom je radila sve do mature. Nakon zavr-šetka srednje škole Stefani je odlučila nastaviti se baviti glazbom, te je u Lju-bljani upisala Muzičku akademiju kod profesora doc. Tomaža Petrača.

Iako danas na četvrtoj godini studija, za sobom ima brojne nastupe po Hr-vatskoj i Sloveniji, te brojna sudjelo-vanja na seminarima i natjecanjima na kojima je osvojila i pojedine nagrade. Tijekom svog srednjoškolskog obra-zovanja na Županijskom natjecanju u Dubrovniku osvojila je treću nagradu, dok je dvije druge nagrade osvojila na Državnom natjecanju u Zadru, te Sa-moboru gdje je nastupila s komornim triom. No, najbitnije od svega je ne-tom dodjeljena Prešernova nagrada za izvedbu E. Griega sa Dubrovačkim sim-fonijskim orkestrom.

Hrvatska vs. EuropaNakon završetka studiranja na Muzič-

koj akademiji u Ljubljani Stefani se pla-nira nastaviti usavršavati u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Međutim, budući je zadnja generacija starog sustava studiranja, trenutno zbog Bolonjskog procesa ne može upisati magisterij u Hrvatskoj ili Sloveniji, već joj preosta-je izabrati jednu od zapadnoeuropskih zemalja. No, možda joj to otvori i još poneka vrata pa njeni nastupi ne osta-nu na razini Hrvatske i Slovenije već joj se pruži prilika za ostvarivanje među-narodne karijere (kvalitete i volje za to joj zaista ne nedostaje).

Suradnja s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom

Iako se kaže kako je najteže biti naj-bolji kod kuće, Stefani je započela sa

Iako se kaže kako je

najteže biti najbolji

kod kuće, Stefani je

započela sa stvaranjem

svoje glazbene karijere

upravo kod kuće i

to s Dubrovačkim

simfonijskim orkestrom

s kojim je do sada

nastupila čak tri puta.

Mlada župska nada


stvaranjem svoje glazbene karijere upravo kod kuće i to s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom s kojim je do sada nastupila čak tri puta. Prva prilika koju joj je pružio Dubrovački simfonij-ski orkestar bila je 2005. godine kada je izvela djelo Dimitrija Šostakoviča „Concertino“. No, neki od najljepših nastupa koje je Stefani pružila publi-ci Simfonijskog orkestra (koja je ubrzo nakon odsviranih prvih tonova postala i njena publika) odigrali su se prošlog ljeta. Treba napomenuti kako Stefani voli sebi postavljati visoke ciljeve, te je upravo zato i odabrala „Koncert za klavir i orkestar u a-molu“ E. Griega, s dirigentima Ildousom Galioullineom i Noormanom Widjajom i to u Revelinu i Kneževom dvoru.

Budućnost u GraduUpravo je ta kombinacija kvalitetne i

dobro odsvirane glazbe s povijesnim i

nadasve akustičnim prostorima u koji-ma su se koncerti održavali, utjecalo na još bolju afirmaciju Stefani Grbić koja je cijeli svoj život posvetila glazbi. No, iako se ne radi o zabavnoj glazbi, po-punjenost obaju posljednjih koncerata je bila i više nego zadovoljavajuća, a to je iznimno pozitivno u trenutcima kada je došlo do poplave šund glazbe koja jedva preživi nekoliko tjedana. No, po-zitivno je kako Dubrovačko sveučilište ima u planu izgradnju Glazbene akade-mije, a upravo će to doprinijeti pove-ćanju kakvoće kulturne scene u Gradu. Međutim, još jedan problem s kojim se susreću glazbeni djelatnici u Dubrov-niku je i nedostatna i nezainteresirana publika. No, s otvorenjem akademije i dolaskom visokoškolskih profesora i studenata iz cijeloga svijeta i to bi se trebalo promijeniti, a možda se onda Dubrovnik i zaista pretvori u ono za što glasi – Grad kulture!

Matea Miloslavić

Sa nastupa u Kneževom dvoru.


SUPER–ZANIMLJIVA RADIONICA

Ove godine s radom ponovo kreće radionica „Filmska Župa“. Fantastični prošlogodišnji uspjeh „Beterinske lje-potice“, dokaz je kako djeca odlično shvaćaju, uče i primjenjuju čari vizual-nog izražavanja te se time usput dobro zabave i nauče još jedan jezik – onaj filmski. Voditelj radionice Miro Bronzić, kreator ideje filmske škole, u intervjuu otkriva kako to izgleda „s druge strane kamere“.

Za početak, kad i kako je zapo- �čela ideja filmske radionice?

Filmska radionica započela je prošle godine kao izvannastavna aktivnost učenika Osnovne škole Župa dubrovačka. Međutim, kao voditelj moram reći da korijene ova radionica vuče iz projekta Škole filma Šipan čiji sam vodi-telj već šest godina. Mojim do-seljenjem u Župu prije, eto sad tri godine, dio tog projekta želio sam prenijeti i ovdje. Mislio sam da je najbolji način za to napra-viti u suradnji sa Školom gdje sam dobio podršku ravnateljice

gospođe Anke Šutalo. Za financijski dio priče, bez ikakvih dilema, dobili smo podršku Općine, tako u biti mogu reći da je radionica „Filmska Župa“ nastala u trokutu suradnje Miro Bronzić, odno-sno Škola filma Šipan, Osnovna škola Župa dubrovačka i Općina Župa dubro-vačka. Moram reći da se prošlogodišnja radionica pokazala kao odličan potez i suradnja je nastavljena i ove godine i ne vidim razloga da ovo ne preraste u tradiciju. Ove godine počeli smo 16. studenog.

Prošle godine sudjelovalo je 16 �polaznika, hoće li i ove godine biti isto ili?

Po preporukama i iskustvu ljudi koji vode ovakve radionice, a i svom osob-nom iskustvu idealni broj djece za ova-

kvu radionicu je oko 12 polaznika. Me-đutim moja je želja da se šansa pruži što većem broju djece tako da se broj polaznika i prošle i ove godine vrti oko 15 - 16. Naravno to ponekad može biti prednost, a ponekad nedostatak.

Ovakva radionica zasniva se uglav-nom na stjecanju znanja i vještina kroz praktične vježbe tako da je s većim brojem djece teže raditi. Moram pri-znati da sam imao priliku sudjelovati i gledati ponajveće hrvatske redatelje u radu sa sličnim radionicama i neki se od njih uopće ne snalaze u radu s djecom. Ipak to najviše ovisi o vodite-lju, on mora posjedovati i podagošku komponentu koja ne smije biti ništa manje važna od one, hajdemo je tako zvati - stručne.

Koji je prosjek godina polaznika �radionice?

Radionica je namijenjena učenicima sedmih i osmih razreda i to iz dva ra-zloga - prvi je naravno što se negdje mora postaviti granica, dok je drugi što na taj način svake godine, ili najvi-še svake dvije godine, šansu dobivaju novi polaznici.

Djeca – polaznici škole, zapravo �uče osnove vizualnog izražavanja?

U ovakvoj radionici mladi ljudi uzi-maju medije u svoje ruke. U fokusu stoje, ne samo tehnika i vještina - da-kle vladanje računalima i pravilno ko-rištenje filmske opreme - već i sam pristup medijima. Krajnji cilj je: razvi-janje kritične medijske kompetencije. A to podrazumijeva preispitivanje me-dija i njihovih uloga u našem društvu. Centralna pitanja pri tom jesu: Kako ustvari funkcioniraju filmovi u kinima, vijesti na televiziji, slike i tekstovi na internetu i novinama?

Tako da osim znanja i vještina iz filmskog jezika puno radimo, ili bar pokušavamo raditi na provođenju šire

Ako priča nije dobra, nema te režije koja će je gledateljima učiniti dobrom!

Snimanje, gluma i zabava ponedjeljkom sedmi sat


“FILMSKA ŽUPA”

medijske edukacije koja se danas na-kon čitanja, pisanja i računanja smatra četvrtim osnovnim stupom obrazova-nja, a nažalost - gotovo da se uopće ne sprovodi. Moja je želja kroz ovakvu radionicu polaznicima skrenuti pažnju na ‘pravilno korištenje’ ili ‘konzumira-nje’ medija, pogotovo interneta, koji su danas nezaobilazan dio našeg ži-vota. Naime, već živimo u internetu treće generacije gdje više nismo samo pasivni promatrači ni tragači za odre-đenim informacijama i sadržajima već i sami sudjelujemo u njihovom kreira-nju, a da i ne govorim da putem ra-znih društvenih mreža i sličnog na taj ‘medij svih medija’ možemo ‘prenijeti’ svoj život.

Koliko često se okupljate, kako �ste se snašli s opremom, gdje se nalazite?

Za sada se nalazimo ponedjeljkom sedmi sat u školi. Nadam se da ćemo što prije osmisliti priču, razviti je u sce-narij odnosno knjigu snimanja i proći sve potrebne vježbe što se tiče tehni-ke. To znači da bi ako sve bude išlo po planu početkom drugog polugodišta mogli početi snimati. Tada ćemo se morati sastajati po dogovoru, zavisno o tome koju, koliko dugu scenu i na kojoj lokaciji budemo snimali. Iako je preporuka da se ovakve vrste radionica što više održavaju u učionicama i slič-no, mislim da je Župa prelijepa i da bi bila prava šteta ne iskoristiti blagodati tih lokacija i priču. Naime, film veza-ti za učionicu iziskuje malo više posla i organizacije, ali ima svoje dodatne čari. Bilo je nezaboravno lani čekati 10 dana da prestane kiša pa onda ići snimati na Beterinu...još kad se uzme u obzir da u krugu od kilometra nema struje koja nam je bila potrebna - za-nimljivo iskustvo.

Što se tiče tehnike – opreme ona je u potpunosti vlasništvo moje udruge Škola filma Šipan, barem onaj osnovni dio što se tiče kamere. Zvuk, montaža i ostalo je uvijek stvar improvizacije, npr. ako nemate profi reflektor i slično snađete se s nečim. Tu su djeca pravi genijalci – uvijek nešto izvuku iz tati-nog magazina!

Trebamo li očekivati temu slič- �nu ‘Beterinskoj ljepotici’ ili ćete ove godine krenuti u nekom dru-gom smjeru?

Kao što sam već naveo cilj i svrha radionice je da se polaznici upoznaju s osnovama vizualnog izražavanja, uče vladati filmskim jezikom i tehnikom te da kao krajnji cilj ta znanja i vještine nauče dijelom primijenjivati u svakod-nevnom životu. E sad, naravno da je nastanak i snimanje vlastitog filma najbolji način da se to sve skupa kroz praksu nauči, te da k tome još bude i zabavno, posebno kad se uključi i glu-ma. Još kad se tome pridoda želja da film bude što bolji i da se svidi širem krugu gledatelja dolazimo do jedne su-per zanimljive i zabavne atmosfere u kakvoj protječe ova radionica.

U takvoj atmosferi i s takvim ciljem započeli smo ovogodišnju radionicu; upravo ovih dana radimo na temi, od-nosno smišljanju same priče. Moram priznati da je to najteži dio posla u smislu toga da se film svidi gledatelji-ma, jer - možete imati ne znam kakvu tehniku, ne znam kakvu glumu, ali - ako priča nije dobra, nema te režije koja će je gledateljima učiniti dobrom.

Na tragu smo nekoliko ideja i tema, ali neka to ostane naša mala tajna koju će svi zainteresirani imati prilike otkriti na premijeri filma tamo negdje - ja se nadam sredinom ožujka!

Ovogodišnji polaznici Filmske škole:Đivo MasarRobert MihaljinecAntonia VuletićIvana MiloslavićJelena VranješMaria MiloslavićAndrea MaregaIvona SušićDoris BogojeKrešimir PuljizJosip VidićMarko VuletićAntonela MišićKarla JurkovićMislav Stanišić

Ovogodišnji polaznici škole.


RADOVI UČENIKA OŠ ŽUPA DUBROVAČKA

Vječna ljubav

Moja prva ljubav nije još jedan dečko u nizu, prazna priča ili prolazni hir. Svoju ljubav upoznala sam čim sam postala svjesna sebe, čim sam očima djeteta promatrala svijet i nosim je u srcu i mislima. Ona je dom koji je veći od same kuće, širi od samog svijeta i ljepši od same ljepote. Taj dom nisu samo četiri zida, to je zelena livada na kojoj sam prvi put slobodno potrčala, plavo nebo po kojem sam sanjala da ću letjeti. Kada ga se sjetim, u mislima vidim more žutih cvjetova, čujem šum vjetra i razigranih pčela, osjećam miris tek pokošene trave. Taj prelijepi krajolik, taj posebni dom uvijek ću voljeti, uvijek ću se za njega boriti, uvijek ću mu se vraćati. Nadam se da ću u tom domu i ljepoti naići i na srce osobe kojoj ću dati pravu ljubav.

TEA DOBROSLAVIĆ, 8. razred

Posve sam popubertetila

Pubertet! To je prijelazno razdoblje u životima svih dječaka i djevojčica. Ta definicija ne govori puno o samom pubertetu, ponašanju i promjenama.

Toliko sam se priča naslušala na satovima u školi da sam se prepala puberteta. Pubertet nije tako grozan. Ustvari, on je dobra izlika za sve loše što napravimo, bar meni jest. Često se posvađam s roditeljima zbog sitnica. U razgovoru pomirenja uvijek dolazi slavna rečeni-ca; „Nisam ja kriva, pubertet je!“ onda se opet posvađam s njima i oni mi kažu: „Pubertet je bio i prije, ali prije nismo bili takvi!“

Onda ja moram smisliti nešto drugo da se izvučem, ali većinu vremena pubertet je kriv. U stvarnosti pubertet me nije toliko promijenio. Samo sam postala nestrpljiva (uglavnom nakon testa ili prije nekog važnog događaja) više nego prije i naljutim se brzo i zbog sit-nica. To mi baš i ne pomaže. To se uglavnom događa dok učim ili pišem domaći, a moja sestra počne pjevati da me izludi u čemu prečesto i uspije. Naljute se na mene (umjesto na nju koja me izludila) kada je udarim ili začupam za kosu jer je ona počela plakati (samo da se izvuče).

Pubertet nije ni grozan ni dobar. Nešto između. Dobar je kao izlika, a loš u promjenama. Najgore je kad mi svi idu na živce.

IVANA KLEŠKOVIĆ, 7. razred


RADOVI UČENIKA OŠ ŽUPA DUBROVAČKA

Kruh naš svagdašnji

Kruh diljem svijeta ljudi blagujudok drugi ljudi gladuju. Koliko rada i truda kruh mora proći da bi u naše ruke mogao doći.

Krušni život počinje u žitnom poljupa do brašna i pećnice i oblik prima kakav pekar pusti na volju.

Al’ sav taj trud, sav radosigurava nama jelo za taj dan. Od pšenice i pećnicedo pekarove prodavaonice.

Sav taj kruh moramo čuvati kad blagujemojer nije dobro da gladujemo.

KATARINA HANDABAKA 5. razred

Mojoj prvoj ljubavi

Ti si moja prva ljubav, tebe volim i bez tebe ne mogu.Ah, ovako zaljubljen kao mjesec na pučinisvijetlim ti put k srcu mom,ali ti kao svaka prava slijepa ljubav ne vidiš put k srcu mom.Kad se smiješ s drugima,Srce mi tužno za tobom lupasve jače i jače,a onda se najednom ugasi i stane.Tišina u meni tada uporno brujii oči traže tvoje,a ti opet odlaziš i ja znam – ljubav je moja slijepa,ali istinita!

MERIM BRKOVIĆ, 8. razred

Moja prva ljubav

Kad sam bio malo dijete, htio sam mnogo toga postati. Prvo sam želio biti policajac, zatim kapetan, pa zubar ili liječnik. To se sve promijenilo kada sam imao sedam godina. Tada sam prvi put vidio mlažnjak. On je bio tako lijep: onako duguljast, tanak, a tako brz.

Od tada sam zaljubljen u nebo i avione. Rekao sam sebi tog dana; „Bit ću pilot i ništa me neće odvratiti od toga!“ Prošlo je već šest godina od tada i ništa se nije promijenilo. Sada pohađam osmi razred i jedva čekam da ga završim jer sam poslije toga još jedan korak bliže mojoj ljubavi.

Moja ljubav zahtijeva puno posla i učenja te truda. Jer za to treba biti marljiv i ako se ne trudiš oko svoje ljubavi i ako ne vjeruješ da će se ona ostvariti, neće biti ništa od toga. Jer kada imaš pravu ljubav, treba biti marljiv, snažan, uporan i vjerovati da ćeš ostvariti svoj san.

A kada uspijem ostvariti taj san, onda će mi ostati samo još jedna stvar: naći svoju drugu ljubav i truditi se i oko nje.

Eto, sada sam vam ispričao o svojoj ljubavi, a sada je na vama red da nađete svoju pravu ljubav i trudite se oko nje. O vama ovisi hoće li ta ljubav ikada uspjei, hoćete li biti uporni i imati nade i vjere u uspjeh. O tome vi odlučujete. Zato dobro promislite!

ĐIVO MASAR, 8. razred


JUNIORI I MLAĐI JUNIORI GUSARA

...“Olea pjeva Župa sva, olea svi za

Gusara, olea dohodi iz Mlina nam pje-

sma ta, od sveg srca za Gusara...“ Tako

se pjevalo ovog ljeta u Mlinima, no

ovaj put ponos Župe nije bila seniorska

ekipa, već župska djeca koja su dala

sve od sebe da osvoje naslov prvaka

Hrvatske druge vaterpolske lige. Na-

ravno, to su i uspjeli, te su još jednom

pokazali kako je rad i trud najvažnija

komponenta koja garantira uspjeh.

Radi se naime o dvjema različitim

kategorijama; juniorima i mlađim juni-

orima. Juniori su titulu osvojili u svojim

Mlinima nakon tek jedne utakmice, dok

su mlađi juniori po pokal morali pote-

gnuti čak do Zadara, te potom ostvariti

uspjeh na turniru na kojem su sudje-

Ovog ljeta ponos Župe nije bila seniorska ekipa, već župska djeca koja su dala sve od sebe da osvoje naslov prvaka Hrvatske druge vaterpolske lige. Naravno, to su i uspjeli, te su još jednom pokazali kako je rad i trud najvažnija komponenta koja garantira uspjeh.

Na mladima svijet ostaje


JUNIORI: Ðivo Zec, Mato Miloslavić,

Matko Jakobušić, Robert Palunčić,

Antonio Šakić, Ivan Srijemsi, Stijepo

Majkovica, Vlaho Kolić, Filip Papac,

Jurica Knego, Dario Marlais, Hrvoje

Miloslavić, Petar Sambrailo, Ivan

Miličević

MLAĐI JUNIORI: Ðivo Zec, Ivan

Miličević, Maroje Mišić, Robert

Palunčić, Antonio Šakić, Ivan

Srijemsi, Stijepo Majkovica, Vlaho

Kolić, Dario Marlais, Jurica Grbić,

Maro Cvijetković, Mario Šopar, Ivan

Ucović, Mato Kocelj

lovale četiri najbolje plasirane ekipe.

No, iako je njihov put do zvijezda bio

ipak nešto trnovitijeg karaktera, poka-

zalo se kako su imali dovoljno snage,

znanja i volje za donijeti drugi po redu

ovogodišnji pehar na „Plivalište“.

Kad se male ruke slože...Međutim, ovaj uspjeh nije došao

iznenada, jer su ovi mladići cijele go-

dine zdušno trenirali pod paskom tre-

nera Siniše Zonića koji je kasnije pre-

uzeo vodstvo „prve momčadi“, dok je

njegov rad nastavio Marko Kortizija.

A kako je već mnogo puta dokazano,

„kad se male ruke slože, sve se može,

sve se može“.

No, iako je vaterpolo prvenstveno

ekipni sport gdje svaki pojedinac mora

dati sve od sebe, ipak je potrebno po-

hvaliti dvojicu igrača koji su se u završ-

nicama iskazali malo više nego ostali.

Tu mislim na juniora Mata Miloslavi-

ća koji je kući ponio titulu najboljega

igrača i najboljega strijelca, te mlađeg

juniora Roberta Palunčića koji je na

turniru u Zadru proglašen najboljim

strijelcem.

Stoga, ukoliko se netko pitao što se

i kako to zapravo radi u „Gusara“, do-

bio je najbolji mogući odgovor: radi se

konstantno i kvalitetno! A upravo takav

rad za sobom mora nositi i rezultate

koji bi trebali biti na ponos cijeloj Župi

jer na mladima svijet ostaje, zar ne?

Matea Miloslavić


IZ OPĆINE

Općina Župa dubrovačka je i ove go-dine osigurala stipendije za školsku i akademsku godinu 2009./2010. koje je uručio načelnik Silvio Nardelli. Iako je zaprimljeno 133 prijava učenika i studenata s područja Općine Župa du-brovačka, odobrena je 71 stipendija. Natječaji su bili za više kategorija pa je prema kriterijama i odlukama načelni-ka Silvia Nardellija 37 stipendija dodi-jeljeno iznimno uspješnim i darovitim učenicima i studentima, onima slabijeg imovnog stanja dodijeljeno je 9 stipen-dija, a djeci stradalnika Domovinskog rata 17 stipendija. Ove godine posebni dio natječaja odnosio se na kandidate deficitarnih zanimanja dostavljenih od Zavoda za zapošljavanje Dubrovnik za područje Župe dubrovačke pa su stoga jedan učenik (konobar) i sedam stu-denata (medicine i građevine) ostvarili pravo na stipendiju po toj osnovi.

Konkurencija je ove godine bila izni-mno velika. Čak 62 studenata koji su zadovoljili uvjete natječaja, zbog nedo-voljnih proračunskih sredstava nisu do-bili stipendiju za ovu godinu. Stipendija za učenika iznosi 500 kuna mjesečno, za studenta koji studira u Dubrovniku 800, te za studenta koji studira izvan Dubrovnika 1000 kuna .

Nakon pozdravne riječi načelnika, svi učenici i stipendisti pristupili su sveča-nom potpisivanju ugovora, a za daljnju uspješnost u školovanju, načelnik je stipendistima uručio i prigodni poklon. Potpisivanje ugovora uveličali su tam-buraši Osnovne škole Župa dubrovačka koji su, nakon uručivanja ručno izra-đenih božićnih ukrasa i otpjevane ko-lende načelniku i djelatnicima Općine, održali mali božićni koncert.

KATARINA RADIĆ

Dodjela stipendijaOve godine posebni dio natječaja odnosio se na kandidate deficitarnih zanimanja dostavljenih od Zavoda za zapošljavanje Dubrovnik za područje Župe dubrovačke pa su stoga jedan učenik (konobar) i sedam studenata (medicine i građevine) ostvarili pravo na stipendiju po toj osnovi.


BOŽIĆ U VRTIĆU

Članovi Motokluba Nomadi iz Župe dubrovačke i ove godine ugostili su članove motokluba Dvije rote iz Ko-navala, te su se uz zvuke sirena i u odijelima Djedova Božićnjaka dovezli ispred dječjeg vrtića u Župi dubro-vačkoj. Na taj način su pridonijeli predbožićnom duhu i pjesmom po-zdravili mališane kojima nije silazio osmijeh s lica.

Iako je temperatura bila poprilično niska, to nikako nije pokvarilo ras-položenje, a „mrazovi“ su zagrijali mališane zapjevavši s njima najljep-še božićne pjesme. Svaka grupa je sa svojim „motomrazom„ koji ih je predvodio noseći punu vreću slatkiša, otišla u prostorije vrtića gdje su im se podijelili slatki poklon paketi koje je osigurala Općina Župa dubrovačka.

Tradicionalna manifestacija “Moto-mrazovi” tako je i ove godine izma-mila osmijeh na licima najmlađih, dok je ravnateljica vrtića Perica Re-gjo iznenadila motoriste darujući im anđele koje su ručno izradile tete župskog vrtića.

KATARINA RADIĆ

“Motomrazovi” posjetili župski vrtić

Bilten kulturno-zabavne, sportske i ekološke udruge Kurenat, Župa … · 2010-01-30 · pjesme, a...

Documents

Transcript of Bilten kulturno-zabavne, sportske i ekološke udruge Kurenat, Župa … · 2010-01-30 · pjesme, a...