BIJELI GRABCarpinus orientalis

SISTEMATIKA

CARSTVO:

RED:

PORODICA:

ROD:

VRSTA:

Plantae

Fagales

Betulace

Carpinus

Carpinus orientalis

Bijeli grab (lat.Carpinus orientalis)

• Bijeli grab,

bjelograbić, kukrika,

bjelograb je vrsta

grabova iz roda

Carpinus.

• porodica Betulaceae ili brezovke

• drveća i grmlja sa cijelim listovima pilastog ili

dvostruko pilastog ruba.

• Muški cvjetovi su u resama, a ženski su skupljeni u

čuperke.

• Plod je oraščić obavijen ovojem u obliku vrča ili je

prirastao uz tvorevinu poput krilaca.

• Ta porodica obuhvata rod Carpinus.

AREAL BIJELOG GRABA

Polusredozemno kserotermno drvo – donjeg

brdskog regiona oko Jadranskog mora. Inače

ga ima u Sloveniji , Hrvatskoj, Dalmaciji,

Istri; kraj Drine u Srbiji – na sjeveru do

Fruške gore i južnog područja Karpata. Preko

Italije do Sicilije, a preko Grčke, Turske,

Krima i male Azije, Kavkaza do Irana.

•Raste na krečnjacima.

•Nadmorska visina obično ispod 600 m (1000 m).

•Javalja se kao jedan od edifikatora u sljedećima

asocijacijama: Carpinetum orientalis croaticum u Istri, na

Krku, Cresu, kopnenim dijelovima Hrvatske, Hercegovine

i Crne gore.

•Šume kserofilnog karaktera, sa jakim ljetnim žegama, ali

i zimama.

•Javlja se u zajednici sa sljedećim vrstama:

Fraxinus ornus, Acer monspessulanum, qercus cerris,

Juniperus oxycedrus, Juniperus communis, Qercus trojana

(kraj Neretve i Trebišnjice), Quercus farnetto, Prunus

mahaleb, Cornus mas, Ligustrum vulgare, Prunus spinosa,

Cotinus coggigria, Petteria ramantacea i dr.

• Slabije je otporan na

jake vjetrove pa već

na umjerenim

privjetrinama raste

kao kvrgavi polegli

grm.

• To je najčešća skupina graba duž istočnog Jadrana,

gdje je zonalno raširen u submediteransom šumskom

klimaksu.

• Raste sporadično takodjer i u zaledju, npr. uz fensku

klimu u dinarskim kanjonima gornje Drine, Vrbasa,

gornje Une do Bihaća i u kanjonu Tounjčice na

Kordunu.

Karakteristike

Bjelograb (Carpinus orientalis Mill.) je

listopadno, kserotermno stablo. Obično je

žbunast u izdanačkim niskim šumama.

Drvo III reda.

Nalazimo ga u šikarama i degradiranim

zemljištima najčešće kao grm ili manje drvo

najčešće visine 3 – 4 m, a također stablo bijelog

graba može da naraste i do 15 m.

Kora stabla jepepeljasto siva i glatka, s malim primjesama ljubičaste i žučkaste

boje, slična je kori običnog graba.Na ograncima krošnje nanose se jajoliki

listovi dugi i do 13 centimetara s

nazupčanim rubovima.

Listovi su dvostruko nazubljeni, te značajno

manji nego kod drugih vrsta grabova.

Biljka je jednodnodomna, što znači

da se na istoj biljci nalaze i muški i

ženski cvjetovi.

Na jednodomnoj biljci nalaze se u

resama skupljeni jednospolni

cvjetovi.

Muške rese su duže i okruglaste,

dok su ženske dosta kraće i

dlakave.

Plod je plosnati izduženi oraščić

dužine 3 do 5 milimetara, svijetlo-

smeđe boje.

Korjenov sistem mu je jako dobro razvijen,

srcast, lahko prodire u kamenite pukotine, što

mu omogućava opstanak u ovako teškim

uvjetima. Korjenov sistem štiti zemlju od erozije,

pa se ova biljka česko koristi pošumljavanjem

goleti

•Listovi su dvostruko nazubljeni, te

značajno manji nego kod drugih vrsta

grabova. Oko 2 – 5 cm su dug i dva puta

uži.

•Jajasto – lancetast, pri osnovi

zaokružen, oštro dvostruko testerast, sa

13 – 15 pari bočnih nerava.

•Drška je 5 – 7 mm duga.

Grančice su smeđe – crvene, mlade,

dlakave, tanke.

Pupoljci su sitni, 2 – 3 mm dugi, sa dosta

sitnih smeđih ljuspi. Jajasto – konični i

dopola prilegli uz grančicu.

Muške rese 1 – 2 cm duge, ženske

rese kratke, sivo – dlakave. Žigovi

su crveni. Plodne rese duge 4 – 5 cm

(bez drške). Plod se nalazi na listu

(priperku) koji nije trorežnjevit.

Bijeli grab je vrsta koja se najviše koristi radi

sprječavanja erozije, njen razvijeni korjenov

sistem onemogućuje taj proces, sprječava

klizanje zemljišta, spiranje i sl. Pored toga što

sprječava eroziju, bijeli grab je značajan za

pošumljavanje goleti, mjesta gdje su izbili

požari, progalama i sl.

Bijeli grab se jako uspješno uzgaja u Bonsai kulturi, a to je tehnika uzgoja

preuzeta iz Japana. To je tehnika u kojoj se uzgajaju minijaturna stabla

koja mogu da žive i preko 100 godina.

Takvi primjerci su tijetki jer je potrebno mnogo truda i umječa da se dobije

takvo djelo. Može se reći da je to i umjetnost. Prema tome u toj umjetnosti

mjesto sebi je napravio i Bijeli grab.

Bijelo grab odlično reaguje na orezivanje, lako

baca nove izbojke i njihovim orezivanjem

postižemo zgušnjavanje krošnje. Jako je otporan

i lahko podnosi temperature ispod nule. U

estetskom smislu često ima neobično kvrgavo

deblo i jako površinsko korjenje koje mu daje

stabilnost.

Bijeli grab se koristi u starogradnji, za čvale pri

potkivanju, rezbarenje, muzičke instrumente,

suhu destilaciju, ali nema neku naročitu

industrijsku primjenu

PITANJA:

1. Na kakvim staništima se nalazi bijeli grab i kakva je to vrsta?

2. Korjenov sistem bjelograbića3. Značaj bijelog graba4. Gdje se uspješno uzgaja bijeli grab