BIBLIOTEKA KEN PARKERKnjiga 46

ADAH

T RADICIJA. Mislim da je to rijeË

kojom se najbolje moæe opisati izdavaËka kuÊa Bonelli. Mala je obiteljska tvrtka tijekom desetljeÊa izrasla u najveÊeg strip izdavaËa Italije, ali njezina je filozofija ostala gotovo nepromijenjena: naπi autori su naπa obitelj, a naπa osnovna vrijednost je vjernost korijenima. Teπko je zamjerati Sergiu Bonelliju na takvoj politici kad veÊ πezdeset godina uspjeπno brodi burnim i nemirnim vodama koje su veÊ progutale velik dio konkurencije. No, πto to znaËi u praksi? Cijeli niz ograniËenja i pravila kojih se autori moraju pridræavati - kako u izboru æanra i tema, tako i u slobodi individualnog izraza i interpretacije. Kad su, poËetkom sedamdesetih, Berardi i Milazzo doπli na razgovor s Bonellijem odluËni da Êe raditi sve samo ne joπ jedan vestern, izaπli su iz ureda s dogovorom za novi vestern serijal. Bonelli je bio uvjeren da se u Italiji ne moæe prodati niπta osim vesterna i autori su, ako su htjeli posao, morali pristati na to. Linija manjeg otpora? Kompromis? Ili kukaviËje jaje?

Borba. Mislim da je to rijeË kojom se najbolje moæe opisati odnos Giancarla Berardija sa svojom izdavaËkom kuÊom. Jer, sve πto je Berardi radio piπuÊi Kena Parkera je uporno zaobilaæenje nametnutih ograniËenja i krπenje tradicionalnih kanona, tvrdoglavo insistiranje na novom, svjeæem pristupu strip-pripovijedanju, inovativnim tehnikama i rjeπenjima. Da li je bio toliko uvjeren u svoje kvalitete ili jednostavno nepromiπljen i drzak, sad viπe nije toliko bitno. Ono πto je bitno jest da je iz tih borbi uglavnom izlazio kao pobjednik. Odatle naslovnice u akvarelu preko cijelog ovitka, odatle

nestanak didaskalija (ili njihova zamjena

pjesmom!), odatle filmska reæija i montaæa, odatle

teme kao πto su kanibalizam, homoseksualnost, socijalna pravda, narkomanija, terorizam, dnevna politka

i mnogo drugog, u Bonelliju zabranjenog,

voÊa. Odatle “Adah”, moæda najteæa pobjeda

od svih, jer je, uz izdavaËa, morao i crtaËa uvjeriti kako je njegova ideja ilustracije na kojoj se glavni junak serijala jedva pojavljuje - kao uostalom i u samom stripu - pravi izbor za naslovnicu, jednako kao i “mezzatinta”, lavirani tuπ, za doËaravanje radnje u flashbacku.

Savrπenstvo. Mislim da je to rijeË kojom se najbolje moæe opisati “Adah”. IznenaujuÊe lirskog i knjiæevnog ugoaja za serijal slavan po svojim filmskim referencama i aspiracijama, “Adah” je savrπena simbioza iznimno nadahnutih i zaigranih autora meu kojima oËito postoji nevjerojatna magija i razumijevanje. »itajuÊi ovu potresnu, toplu ljudsku priËu o æivotu mlade crnkinje u jednom od najburnijih razdoblja ameriËke povijesti, ne moæete se ne diviti tehniËki besprijekornom scenariju i neodoljivu πarmu neponovljivih Milazzovih crtaËkih bravura.

Geniji. Mislim da je to rijeË kojom se najbolje mogu opisati Giancarlo Berardi i Ivo Milazzo. Mada je Adah poslije kompromitirala njezina mlaa sestra Julia i mada je Ivo Milazzo poslije potpisao neke radove koji su daleko od vrhunaca dostignutih na Kenu, ostaje cijela niska bezvremenskih bisera u kojoj “Adah” posebno blista. Moæda Ëak i najsjajnije.

AdahPrvi dio

io je 22. srpnja 1850. kad sam prvi put pokazala svoju stražnjicu svijetu. Utisak sigurno nije bio najbolji jer

sam odmah počela urlati kao opsjednuta.

Kako bi me smirili, nazvali su me Adah, po mojoj baki. No, nisam popustila laskanju i nastavila sam kmečati idućih devet

mjeseci. A još nisam znala najgore.

PriËa GIANCARLO BERARDI * Crtež IVO MILAZZO

B

KEN PARKER � ADAH

S tri sam godine otkrila kako postoje jadnici kože svijetle poput kozjeg sira.

S četiri sam shvatila kako je moja boja kriva. Kako se usuđuješ

približiti miss Josie, kopile malo? Bježi!

Natrag u svoj brlog!

Sve u redu, missy?

O, da, sad je prošlo ...

... ali kad mi je počela dirati haljinu, nisam mogla nego vikati!

KEN PARKER � ADAH

Zašto me nisi slušala? Rekla

sam ti da ne ideš u “veliku kuću”!

Da to više nikad nisi učinila,

razumiješ? Nikad!

“Velika kuća” je bila velika bijela zgrada, savršeno usklađena s bojom kože svojih stanara.

To nije bilo ništa čudno. I naš se kućerak savršeno prilagodio nama.

Ono što nisam mogla shvatiti je čemu toliko prostora za ljude

normalne visine.

KEN PARKER � ADAH

Uvjerila sam se kako tamo sigurno živi div. Godinama sam uhodila iz daljine, kad bi

pao mrak, nadajući se kako ću ga vidjeti. To se nikad nije dogodilo.

Poslije sam shvatila zašto. Napravili su preuska vrata, nije

mogao proći.

Bio je osuđen umrijeti unutra, i nikad više ne vidjeti nebo.

Plakala sam.

Bila sam laka na su-zama, istina je, ali nisam bila jedina.

Tijekom dana, s dna beskrajnih plantaža pamuka,

dopirao je tugaljiv zvuk, na momente hrapav od vjetra.

KEN PARKER � ADAH

Poslije sumraka, isti bi se zvuk čuo iz smjera “spavaonica”, gdje su se

berači sklanjali preko noći.

Mama nam je stalno zabranjivala ići onamo. A zapravo, bila je to tek gomila koliba od blata smještenih s one strane

polja, daleko od “velike kuće” i nas.

Tako sam tek poslije uspjela spojiti to tugaljivo mrmljanje s riječima pjesme.

Pjesme tako tužne da je djelovala kao plač.

KEN PARKER � ADAH

Naša je obitelj uživala

povlastice nepoznate

većem dijelu naše braće. Živjeli smo u četvrti

rezerviranoj za poslugu, relativno blizu “ve-like kuće”, i

imali dovolj-no hrane i odjeće.

Moja dva brata, Tom i Platon, deset i dvanaest godina, radili su

kao konjušari u štalama.

Tom se uvijek vraćao kući u modricama.

Opet!? Ne prođe dan da ne doneseš neku novu

masnicu!

Nisam ja počeo,

mama!

Oni nitkovi u štali stalno zeza-ju Platona i onda ...

Tišina! Ne koristi takve riječi pred svojom majkom!

Osim toga ...

... tvoj je brat dovoljno odrastao da se može sam bra-

niti.

To nije bila istina. Platon je bio najstariji, ali i najnježniji, uvijek

boležljiv.

KEN PARKER � ADAH

Moja je sestra Bessie bila tri godine starija od mene i na to

me stalno podsjećala.

Bila ju je uhvatila manija striženja i svakog me

tjedna šišala.

Kosa mi nije stizala narasti, a ona bi opet navalila. Bila sam stalno

ošišana do kože. Ljudi su me gledali samilosno, a ja sam, ne treba ni reći, očajnički plakala. Jedina koja nije

bila ganuta je bila Bessie.

Sve dok baka nije intervenirala.

Baka Adah, iako pritisnuta godinama (ni sama nije znala koliko ih ima) i slabošću, bila je pravi gospodar

obitelji.

Ništa se nije odlučivalo bez njezina pristanka. A ona je, itekako svjesna svoje uloge, dane provodila pušeći

lulu pred kućom.

KEN PARKER 10 ADAH

Mene je posebno voljela i često me držala na koljenima, pričajući mi kako je bila malena i kako su

je odveli iz njezina sela na afričkoj

obali.

Putovanje brodom prema no-voj zemlji je bilo dugo, dugo i mučno. Nagurani u potpalublju,

ljudi su umirali kao muhe.

Kad su se iskrcali, odvojili su je od roditelja i prodali gospodinu Barrowu, djedu sadašnjeg gazde.

Godinama je radila na poljima šećerne trske sve dok nije upoznala slugu iz “velike kuće”, prekrasnog

crnca koji je jedne noći ...

... i tu bi prekidala priču smješkajući se, pod strogim majčinim pogledom.

KEN PARKER 11 ADAH

Poput sve djece, mislila sam kako je moja mama najljepša na svijetu,

ali ona je zaista bila prelijepa.

Imala je nježne crte lica, svijetlu kožu i nesvjesno ponosno držanje.

Kad bi se smijala, što nije bilo često, blistala je poput breskvina

cvijeta u proljeće.

Njene dnevne zadaće bile su povrt-njak, cvjetnjak i obitelj. Nije posjećivala susjede, niti su oni

posjećivali nas.

Ne sjećam se točno kako, ali odjed-nom mi se to pitanje počelo vrzmati

po glavi.

Zašto mi nemamo tatu kao svi drugi?

KEN PARKER 12 ADAH

Pa ... Što će nam? Tu sam ja, tvoja baka,

braća ... Nedostaje li ti možda nešto? Ne.

Samo, svi ga

imaju, a ja ne ...

Voljela bih kad bi i mene netko

poveo u šetnju.

I zbog te si sitnice tužna?

Daj ruku!

Ta je mala vraški pametna! Nećeš joj moći još dugo skri-

vati istinu.

Što kasnije sazna, tim bo-lje po nju.

Nisam imala priliku vratiti se na tu temu. Bila sam prezauzeta odrastanjem i promatranjem svijeta oko sebe. Dobro se sjećam dana kad je Rufus, jedan

od berača iz “spavaonice”, pokušao pobjeći.

KEN PARKER 13 ADAH

Stigli su čuvari s psima kojima su dali neka ponjuše njegov stari šešir.

Zatim je krenula potjera.

Po onome što se poslije čulo, zbog Rufusa su morali dva dana trčati preko pet tisuća ari “Barrowooda”.

Uhvatili su ga kad je bio nadomak slo-bode, kad se spremao skočiti u močvaru gdje ga psi više ne bi mogli nanjušiti.

Iste su nas večeri sve okupili pred štalama.

KEN PARKER 1� ADAH

Držite ga! Pustite me! Nisam životinja! Pustite

me!

Pogledajte dobro i neka vam to bude

pouka!

Ne!

Tada sam, konačno, počela shvaćati značenje riječi “rob”.

KEN PARKER 1� ADAH

Ta je epizoda također označila suton moga djetinjstva. Od tog je trenutka stvarnost uvijek nadvladavala moju sklonost

maštanju.

Sljedeće je godine Platon umro od “bolesti grla”, one koju sad zovu

“difterija”.

Prema običaju, njegova je duša ispraćena u nebo uz pjesmu u slavu Bogu.

Zatim je Joshua, koji nije mogao pročitati ni slova, ali je znao cijelu Bibliju napamet, citirao

svetog Marka.

... i Isus reče: Pustite dječicu neka

dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo

Božje!

KEN PARKER 1� ADAH

U tom je trenutku gospodin Barrow, naš gazda, prošao pored groblja. To je bio drugi put u devet godina kako

sam ga vidjela tako izbliza.

Te me je večeri mama htjela sa sobom u krevetu. Dugo me držala u zagrljaju, ne pustivši ni riječi ni jecaja, dok sam na

svojoj koži osjećala njezine vruće suze.

Ja sam razmišljala o gazdi. Bio je slobodan i bogat, a ipak nije

izgledao sretno.

Prvi sam ga put izbliza vidjela prije četiri godine, kad me Tom poveo sa

sobom u štale.

Jesi li gotov?

Da, “massa”, spremna

su!

Tko je ova djevoj-čica?

Moja sestra Adah,

“massa”.

KEN PARKER 1� ADAH

A ne znaš joj obrisati

nos?

Hajde, puši!

Baka je govorila kako je nekoć, prije nego sam se ja rodila, sve bilo drukčije. “Velika kuća” je bila otvorena gostima i svakog su tjedna

održavane zabave s desetcima svjetiljki i uzvanika.

Zatim se bijela gazdarica razbolje-la, tako teško da nije mogla ustati iz kreveta, i svjetla “Barrowooda”

su se zauvijek ugasila.

Gazda je imao dvoje već ve-like djece, Arthura i Josephinu, koji su studirali u Baltimoru i navraćali samo za praznike.

KEN PARKER 1� ADAH

Pogodila me misao kako se i vlasnik stotina robova može

osjećati usamljenim.

I mi smo, s druge strane, bili sami bez Platona.

Ali ubrzo se život vratio svome tijeku, dok su sa sjevera počele

stizati čudne vijesti.

Prema jednima, sjevernjaci su htjeli pamuk i zemlju naših gazda, a prema

drugima su željeli robove koji bi radili u njihovim tvornicama.

Bilo je i onih koji su odmah rekli kako će biti rata i kako će ih “massa Linkuln”, njihov pred-

sjednik, sve osloboditi.

Ovakvi su razgovori uzbudili duhove i idućih je mjeseci bilo

nekoliko pokušaja bijega, redom neuspješnih.

KEN PARKER 1� ADAH

U tom sam razdoblju manje marila za ono što se događa oko mene nego za ono što

se događalo u meni. Moje se tijelo mijenjalo.

Nove su obline počele drsko pupati, dok su se stare sve više oblile.

To su, naravno, prvi primijetili dječaci.

Zdravo, ljepo-tice, treba li

ti ruka?Ne.

Onda noga!

O!

KEN PARKER 20 ADAH

Bio je jedan poseban, pridošlica koji je preuzeo Platonovo mjesto u štalama.

Kakve su to glupe šale?

Što se to tebe tiče?

Zvao se Horace i nije propuštao priliku iskazati se preda mnom.

Tiče me se!

Ne, dosta ... Nemoj me više tući ...

Milost.

Od sad pa na-dalje, tko je dirne, imat će

posla sa mnom, jasno?!

KEN PARKER 21 ADAH

Ali, gdje je?

Hej, čekaj! Kamo ćeš?

Čekaj!

Njegova mi je pažnja laskala, ali u njegovoj mi je blizini

bilo neugodno.

Radije sam ga gledala iz daleka, maštajući o onome što bih htjela neka mi kaže i o odgovorima koje bih mu dala.

Čuj, zavodniče, masnica nije bila dio pogo-dbe! Hoću dvije

udice, ne jednu!

Šališ se? Hajde da je bijela pa se buniš, ali crno se na crnome ne vidi,

je li tako?

To je jedna od malobro-jnih pred-nosti naše

rase!

Meni se čini kako si me prevario ... i kako me

vraški boli.

KEN PARKER 22 ADAH

U stvarnosti, promjene koje su se dešavale mome tijelu su utjeca-le i na moj karakter, čineći me

sramežljivijom i melankoličnijom.

Jednako su me privlačile stare dječje igre koliko i novi svijet “odraslih”, pa sam bježala od oba, razvijajući

sklonost samoći.

Trebalo je još puno mjeseci prije nego je sva ta pomutnja našla prirodni odušak. To se dogodilo usred noći.

KEN PARKER 23 ADAH

Mama!

Toliko novosti i sve odjednom. Moja dječja glavica je danima i danima zujala.

KEN PARKER 2� ADAH

U kući su me počeli gledati na nov način. Osjećala sam se kao da sam

unaprijeđena.

Sad su svi slobodno pričali pre-damnom: s jedanaest sam godina definitivno ušla u svijet odraslih.

Ako je u meni i ostalo nešto dječje, bilo je ugušeno željom da iskoristim

povlastice svog novog statusa.

.. i Tom, Platon,

Bessie ... Svi smo djeca gospodina Barrowa?

Bila sam jako mlada i nikad nisam vidjela, a kamoli živjela u pravoj kući. Bilo je kao u snu ... Mjesec sam dana nastavila spavati na podu, navika je bila ta- ko snažna.

Naravno. On je moj prvi i

jedini muškarac. Što ti misliš o meni?

Primijetio me dok sam radila na poljima pamuka i odmah je mene i baku izvukao iz “spavaonice” i dao

nam našu lijepu kuću.

KEN PARKER 2� ADAH

Ti ni ne znaš što znači živjeti u “spavaonici” i, hvala Bogu, nikad nećeš saznati

... Žene mojih godina već su stare i uvele, muškarci umiru od napora, a djeca oboli-jevaju od prljavštine ...

Ali, ako je on naš otac, zašto ne živimo s

njim?

Dotle nas on izbjegava, a i naši susjedi isto. Nemamo prijatelja!

Ne obaziri se, to je samo zavist. Gazda je bio jako dobar

prema nama. Drugi iskoriste ropkinje pa ih poslije pro-daju kako bi izb-jegli probleme...

A on nas drži zajedno. Zaposlio je Bessie u kuhinji “velike kuće”, Toma u štalama, a ubrzo ćeš i ti ...

Ne želim ga više vidjeti! Mrzim

ga!

Zato jer ... Prije svega, on je naš gazda. Kupio nas je i pripadamo

mu. A zatim, već ima bijelu ženu i djecu ... Bio bi to velik skan-

dal.

KEN PARKER 2� ADAH

Da te nisam više čula kako to

kažeš!

U tim je godinama lako pobrkati mržnju i ljubav. Ili, bolje rečeno, potrebu za ljubavlju. Činjenica je kako sam svog časnog roditelja počela uhoditi u

najrazličitijim prilikama.

Pribjegavala sam svim trikovima kako bih mu se našla na putu.

KEN PARKER 2� ADAH

Uvijek u nadi da će mi se obratiti nekim znakom, pozdravom.

Ništa. Njegov je pogled prolazio kroza me kao da sam od stakla.

Ubrzo sam odustala, kako bih se posvetila zanimljivi-jim stvarima. Bessienom zaručniku, primjerice.

Zvao se Jim. Bio je pomoćnik u kuhinji, kao i ona, i svako toliko ju je dolazio

posjećivati kod nas.

KEN PARKER 2� ADAH

Istovremeno, Tom je posjećivao njegovu sestru,

nekoliko baraka dalje.

Jim je bio brbljavac, a Bessie spavalica, pa smo ja i on često

ostajali pričati do kasno.

Jednog me dana iznenadio dok sam bila sama u kući. Očito je smatrao zaruke nekom vrstom

zadruge.

Odlučila sam intervenirati prije no svoju pažnju pokloni i baki.

Bože, ubila si me! Ubila si me!

Uslijedili su crni dani. Dvoje zaruka i vrč su prepukli bez nekog vidljivog razloga. Smatrala sam kako je bolje

izbjeći objašnjavanja.

Ne budi glupa!.. Što te bri-ga? Sve ostaje u obitelji, nije li tako?

KEN PARKER 2� ADAH

To je proljeće bilo bogato iskustvima. Meni je najvažnije predstavljao Horace. Počeli smo se viđati i ja sam bila zaljubljena do ušiju.

Bilo je ugodno moći mu povjeriti svoje misli, patnje i sve te gluposti koje su mi se

onda činile bitnima.

On je bio nekoliko godina stariji i bio je praktičan i ambiciozan.

Vidjet ćeš ... Ne namjera-vam umrijeti kao “jadni crnac”! Već obrađujem

gazdu ...

Želim postati njegov kočijaš, zadobiti njegovo povjerenje, a onda, prvom prilikom ... Trk na

sjever!

Tamo crnci žive kao slobodni

ljudi. A onda ću ja cijediti bijelce u svoju korist.

Povest ćeš me?

KEN PARKER 30 ADAH

Ako budeš dobra ...

Uvijek mi je pokušavao uvući ruku pod suknju, kao da je to neki zakon kojega muški mora-ju poštovati. Ali, već sam bila naučila zaustaviti tu hobotnicu.

Tako je, bravo, čuvaj se za nekog bijelog

nadzornika! Završit ćeš kao tvoja majka!

Hej, čekam te ovdje sutra, u isto vrijeme!

Kod kuće je bila uvijek ista pjesma.

On je ništarija, kažem ti! Ima još bar tri djevojke kojima

obećava brda i doline ...

Nije istina! Nije istina! Nije istina!

Svinjo jedna! Ne

želim te više vidjeti!

KEN PARKER 31 ADAH

Kako bilo da bilo, moji su osobni problemi pali u drugi

plan pred viješću dana. Bio je 12. travnja 1861.

Rat?

Sarah je glupača,

sigurno je krivo shva-

tila.

Jeste li čuli vijest!? U ratu

smo!!!Jesi li se sad

uvjerila?

Gluposti. Tko je vidio rat među braćom?

A i inače, kakve to veze ima s

nama?

Zar ne razumiješ? Države unije žele

ukinuti ropstvo! Bit ćemo svi slobodni!

Gluposti. Uvijek je bilo ro-bova i uvijek će ih biti. Tko bi

se inače bavio teškim poslovima i zemljom? A mi, što će biti s

nama, bez gazdine zaštite?

Da! Sarah, jedna od sobarica, je čula gazde

kako razgovaraju! Piše u novi-

nama!

KEN PARKER 32 ADAH

Zarađivat ćemo za

kruh kao i svi slobodni ljudi: svojim

radom.

Bah! Nema ničeg goreg od psa koji grize ruku

koja ga hrani! Da mi je znati tko ti je na-punio glavu tim idejama!

Među nama ima onih koji misle na novi svijet, gdje

ćemo svi živjeti slobodno, s istim pravima ... Ja vjerujem u njega. I borit ću se za

njega, bude li potrebno!

Ne govori tako, plašiš

me!

Ne ostav-ljaj nas,

Tome!

Glava ti je puna snova, sine, a onaj tko živi u snovima ne zna se pomiriti sa stvarnošću.

Sve je bolje od ovakve

stvarno-sti!

Kupuju nas i prodaju kao stoku. Čak i gore, jer konja ne tuku i ne iskorištavaju dok ne

crkne!

A ti snovi nisu samo moji, pripadaju svima koji vjeruju u jednakost i dostojanstvo čovjeka! Pripadaju i braći sa sjevera koja nas dolaze

osloboditi!

KEN PARKER 33 ADAH

Misli svo-jom glavom, umjesto što ponavljaš fraze kao papiga!

Učim od onih koji znaju više!

Pa, onda ću ti reći ono što ja znam. Ratovi se vode zbog novca, a ne

zbog snova. A da nas je Gospodin htio jednake,

ne bi nas stvorio različitima!

Različit ne znači bolji ili lošiji! I muškarac i žena su različiti, ali su

jednako važni!

Ma kakva stara vre-mena? Žena je uvijek

bila nadmoćnija!

Ne znam koliko sam od Tomovih riječi razumijela, ali one su, na neki način, ostavile traga u meni. Cijela je zajednica neko vrijeme zadržavala dah, a zatim su se, s obzirom kako osloboditelji nisu dolazili, svi vratili

uobičajenom životu.

Točno! Gotovo

je sa sta-rim vremenima

kad se muškarac smatrao bogom!

KEN PARKER 3� ADAH

Istina, kolale su glasine o pokušajima bijega, nekima i uspješnim, ali nikad se ništa

nije pouzdano znalo.

Jedini značajan događaj bio je odlazak gospodina Barrowa, nekoliko mjeseci

poslije.

Pošao se boriti za jug, kako ne bi izgubio svoje imanje i svoje robove. Bio je prelijep u svojoj sivoj časničkoj odori, a ja nisam bila sigurna trebam li ga

prezirati ili ne.

Čak i da sjever pobijedi u ratu, bih li se ikad mogla osjećati

slobodnom? Taj čovjek nije bio samo moj gazda, bio mi je i otac.

Ipak sam, zahvaljujući njemu, imala povlastice nepoznate robovima iz “spavaonice”. Ti jadnici, koji su rintali od

jutra do mraka, s tek toliko hrane da ne umru, nisu imali

snage ni misliti.

KEN PARKER 3� ADAH

Ali, zar je moći misliti o svojoj nesreći zaista povlastica? Nije li možda riječ o dodatnoj, profi-

njenoj okrutnosti?

Danas znam kako svatko tko misli nikad nije posve rob, jer može gajiti

nadu o slobodi.

Godinu dana poslije, rat je i dalje bio nešto daleko o čemu

smo ponešto znali tek zahvaljući curenjima iz “velike kuće”.

Josie, gazdina kći, se vratila kako bi njegovala majku, dok se brat unovačio u očevu pukovniju.

Beskrajne bijele plantaže poprimile su zlatnu boju. Vojska je trebala brašno, dok je pamuk trunuo na dokovima luka blokiranih

sjevernjačkim brodovima.

KEN PARKER 3� ADAH

Horacea sam rijetko viđala. Postao je omiljeni kočijaš miss Jossie i morao

joj je uvijek biti dostupan.

Bila sam malo ljubomorna. Govorkalo se kako neke bjelkinje ne odbacuju društvo crnih muškaraca, a Horace se sigurno ne bi suzdržavao.

Gazdarica je bila dražesna poput anđela. Imala je dugu plavu kosu, svijetle i oštre oči koje su, kad

bismo se srele, dugo piljile u mene.

Jednom sam je iznenadila ispred naše kuće. Njezin me izraz lica

uplašio: bio je pun ljutnje i mržnje.

... treba je razumjeti. Majka joj je sigurno

puno patila zbog nas. Mi smo živi dokaz njenog

neuspjeha kao supruge.

Ali što smo mi tu krivi?

Ne razbijaj time glavu. Gazda

će se brzo vratiti i sve će biti kao

i prije ...

KEN PARKER 3� ADAH

Mama nikad nije bila dobar prorok. Poslije razdoblja početnih uspjeha, stvari su krenule loše po Jug. I po nas. Tom je bio

premješten da radi na poljima, a Bessie u svinjac.

Kako su godišnja doba prolazila, nadzornici su postajali sve drskiji i ja sam strepila od trenutka kad će

nas potjerati u “spavaonicu”.

Jedina dobra vijest je bio brak između Bessie i Johna,

stolareva sina.

Naravno, preselila se svekrvi i ostavila nam više mjesta u kući i

veliku prazninu u srcu.

Toma kao da i nije bilo, bio je stalno zauzet poslom ili nekim svojim tajan-stvenim prijateljstvima. Katkad ne bi

ni prespavao kod kuće.

KEN PARKER 3� ADAH

Vijest o Horaceovu bijegu, u prvim danima 1863., potresla je plantažu

poput udarca maljem.

Izgleda kako je pobjegao s kočijom i svom prtljagom miss Jossie nakon

što ju je dopratio u grad.

Pucala sam od ponosa kad su njegovi prijatelji potvrdili kako se pošao unovačiti kod Jenkija,

da bi nas oslobodio.

Taj je spektakularan čin osvježio naše nade, ali je bio

i povod okrutnim mjerama bijesne gazdarice.

Sluge se više nisu mogle slobodno kretati po imanju, a nadzornici su

danonoćno kružili s psima uvježbanim da ubiju.

Bez obzira na sve, bjegovi su se nastavili, sve više i više srdeći naše gazde. Život jednog roba nikad nije

vrijedio manje.

KEN PARKER 3� ADAH

Već dugo vremena nismo dobijali živež iz “velike kuće” i naš je jedini izvor

hrane bio povrtnjak i ono malo kuku-ruza što bi Tom skupio na poljima.

Drži, odnesi u kuću.

Ti nećeš?

Ne, ja ... Ne vjeru-jem kako ću se više vratiti.

Što to govoriš? Šališ se?

A mama? A baka?

Ti im reci. Kad bih ih vidio kako plaču, izgubio bih

hrabrost.

O, Tome, nemoj,

molim te!

Slušaj, dovoljno si velika da shvatiš. Ako ovako nastave, sve će nas ubiti prije no sjever-njaci stignu. Ne mogu stajati

prekriženih ruku i gledati!

Večeras ću pobjeći s još četvo-ricom. Postoji organizacija koja nam pomaže. Čim se domognem

slobode, potražit ću vojnike i dovesti ih

ovamo.

KEN PARKER �0 ADAH

Moram, razumiješ li? Za nas i cijeli naš

narod!

Ne znam kako, uspjela sam zadržati suze sve dok nije

bio daleko.

Sljedećeg jutra su nas sve okupili. Uhvatili su dva sinoćnja bjegunca. Ja i mama smo pojurile, pridržavajući jedna drugu, ne uspijevajući zaustaviti

jecaje.

Psi su užasno rastrgli tijela, ali iz onoga što se dalo vidjeti, hvala Bogu,

Tom nije bio među njima.

Vratile smo se kući s olakšanjem, iako smo znale kako osvetu gazda

nećemo dugo čekati.

KEN PARKER �1 ADAH

Ona je zaista stigla, iako indi-rektno. Nakon nekoliko tjedana, Bessien je muž u nezgodi izgubio tri prsta i tako više nije mogao

obavljati stolarski posao.

Odmah je bio prodan, zajedno sa ženom. Više nismo čuli za njih. Godinama sam ih

poslije bezuspješno tražila.

Sad je već bilo pitanje trenutka. Ubrzo će doći red i na nas. Bile smo u takvom stanju da smo to čekale

poput oslobođenja.

Ipak, rat je još jednom nadvladao moje osobne probleme, pojavivši se na obzorju svojim noćnim bljeskovima i

odjecima borbi.

Sljedećeg su jutra stigli posmrtni ostatci masse Barrowa u pratnji gazde Arthura. Pokopan je na brežuljku, u obiteljskom grobu, uz crkvenu pjesmu i

našu uplakanu braću.

KEN PARKER �2 ADAH

Mi smo gledale iz daleka, ne dozvolivši si da zaplačemo.

Događaji su sustizali jedan drugoga. Sad se danju i noću mogla čuti tut-njava topova, isprekidana praskanjem

puščane paljbe.

Plantažeri su se udružili i odlučili zapaliti zalihe. Nije smjelo ostati ništa što bi sjevernjacima moglo koristiti.

Robove su ostavili, ne zato što bi ih bilo previše za povesti

ili pobiti nego, prije svega, što će njihovo uzdržavanje

predstavljati dodatni problem osloboditeljima.

U “velikoj kući” je sve vrilo od priprema za odlazak, preduhitrenih ponekim nadzornikom koji je već

pobjegao na svoju ruku.

KEN PARKER �3 ADAH

Upozorili su nas kako su Barrowljevi, bez obzira na žurbu, odlučili konačno

sprati ljagu sa svoga imena.

Mama, ne smi-jemo gubiti

vrijeme! Uskoro će doći nadzor-nici s psima i ...

Rekla sam da neću! Neću

napustiti zem-lju gdje su mi rođena djeca i gdje mi je muž umro!

Ionako neće nauditi jadnoj starici. Ali vi idite! Brzo!

Nismo je mogli uvjeriti. Ostala je tamo, bijedni simbol svijeta koji se

raspadao.

Trčale smo preko polja do iznemo-glosti, ne mareći za kupine. Srce nam

je htjelo iskočiti iz grudiju.

Nismo se usudile okrenuti sve dok nismo stigle do prvih stabala šume,

na brežuljku.

Vidi, mama!

KEN PARKER �� ADAH

To naša kuća gori!

Pronašli su nas! Idu za

nama!

Trči! Misli samo na trčanje!

Otkrila sam kako strah ima okus, dok je svaki mišić, svaki živac moga tijela bio grčevito napet tim jednostavnim

mehaničkim činom.

Noga ispred noge, i opet, i opet, sve brže i brže ...

KEN PARKER �� ADAH

Iza nas su! Preblizu su! Nećemo uspjeti!

Moramo se raz-dvojiti! Samo

im tako možemo zavarati trag!

Ne! Ne ostavljaj

me!

Poslušaj me! Naći ćemo se na rijeci! Ne zaustavljaj se

ni zbog čega!

Da sam mogla razmisliti, možda bih bila shvatila njene namjere.

Ali um mi je bio preplavljen užasom i dalekim zazivanjem koje se provlačilo

poput refrena.

“Bože, spasi nas” mislila sam. “Bože, spasi nas ...”

KEN PARKER �� ADAH

Čuda se ponekad zaista događaju. Dođite, brzo! Majka mi je u

opasnosti! Slijede je s psima!

Hej, ovo se zove

iznenađenje! Crna vila!

Što te briga za njih? Ima nas i ovdje dovoljno ...

Ne ... Ne prilazite mi, molim vas ...

To je bio moj prvi dodir s oslo-

boditeljima.

Ti odluči. Budeš li do-

bra, izvući ćeš se, inače ćemo ti prerezati grlo. Nama je sve-

jedno ...

Zar ne razumijete?

Zašto stojite? Moja Je mAjka dolje i

nadzor- nici ...

KEN PARKER �� ADAH

Adah je samostalnaDrugi dio

ichmond je na svršetku rata napola bio gomila ruševina, napola logor jenkijevske vojske. U sredini su bili civili i velika masa bivših

robova bez posla i boravišta.

Nakon što je opijenost slobodom prošla, mom su narodu ostale dvije mogućnosti preživljavanja: delinkvencija ili povratak starim gazdama kod

kojih će kumiti posla.

R

KEN PARKER �� ADAH

Ipak, već postojanje izbora je dostajalo da obeshrabri svaku

inicijativu.

Rođeni i odrasli u neznanju i apso-lutnoj poslušnosti, nikad u životu nismo donijeli odluku. Jednostavno

smo bili nesposobni izabrati.

Tako se najveći dio nas “moralnih pobjednika rata” prepustio sudbini, čekajući vojne porcije.

Drugi, sretniji, uspjeli su pronaći posao koji bi ih, uglavnom, zaokupljao

šesnaest sati dnevno.

Plaća nije bila dovoljna ni za hra-nu. Očito je postojalo nekoliko

vrsta ropstva, a ono na plantažama možda i nije bilo najgore.

KEN PARKER �� ADAH

Govorilo se kako bi sve bilo drukčije da “massa Linkuln” nije dozvolio da ga kao budalu ubiju 14. travnja 1865., tek

šest dana nakon pobjede.

Kad netko tako uporno inzistira na ukidanju ropstva, sigurno zna što

želi. No, o tome očito nije razgovarao sa svojim nasljednicima.

Hej, sestro,

imaš li dva dolara?

Nisam ti sestra i ne tiče te se.

To je za tvoje dobro. Propuštaš

veliku priliku.

Ni prva, ni zadnja.

Znaš li kako je vlada odobrila četrdeset ari zemlje i mazgu svakom crncu koji ih zatraži?

Tko kaže?

Novine. Pogledaj, znaš li čitati?

Ne.

KEN PARKER �0 ADAH

Pa, piše baš tako. Kad se proširi glas, trebat će mjesecima čekati u redu. Vrijedi platiti nešto kako

bi bila među prvima, je li? Povjerenik je tu blizu ...

Ako je ovo neka

izmišljotina, zavrnut ću ti vratom kao

piletu!

Ali, imaš li dva

dolara?

Ne brini i hodaj!

Malo zemlje i životinja koja bi je obrađivala tih je dana bilo više i od

najsmjelijih snova.

Evo ... stavi križ ovdje ispod. Ovaj ti papir daje pravo da se pojaviš na plantaži Starr i izabereš

četrdeset ari po volji!

A mazga? Horace!

Bit će ti dodijeljena tamo.

Dva dolara, molim.