Berlinski zid

Povijest Berlin a

Ovaj članak je dio serija

Weimarska Republika (1919-33)

1920 Berlin

Greater Berlin Zakon

Nacistička Njemačka (1933-45)

Welthauptstadt Germania

Bombardiranja Berlina u Drugom svjetskom ratu

Bitka za Berlin

Podijeljeni grad (1945-90)

Istočni Berlin

Zapadni Berlin

Berlinski zid 

Berlinska blokada (1948-49)

Berlin Crisis 1961

"Ich bin ein Berliner" (1963)

"Tear Down To Wall" (1987)

 

Karta lokacije Berlinskog zida, prikazano prijelaze.

Satelitska slika Berlina, sa zida lokacija označena žutom

Okupaciona zona granica u Njemačkoj od 21. veljače 1947. Teritorija istočno od Oder Neisse-line, Pod poljskom i sovjetskom upravom/ aneksije nisu prikazane. Berlin je multinacionalno područje unutar sovjetske zone.

Berlinski zid (Njema č ki : Berliner Mauer) je betonski zid koji je izgradila Njemačka Demokratska Republika (DDR, Isto č na Njema č ka ). Da potpuno zatvore grad Zapadni Berlin , to odvajanje iz Istočne Njemačke, uključujući Isto č ni Berlin . Zid je čuvao kulu smještenu duž velikih betonskih zidova, koji su ograničeni širokim područjem (kasnije poznat kao "smrt strip") koji su sadržavali protutenkovske rovove, "fakir kreveta "i ostalu obranu.

Poseban i mnogo duže Inner njemačke granice (IGB) demarcated granica između Istoka i Zapadna Njemačka. Oba granica došao da simbolizira Željezna zavjesa između Zapadna Europa i Istočnoga bloka.

Prije Wall's erekcije, 3,5 milijuna Nijemaca Istok je izbjegao istočni blok emigracija ograničenja i prebjegao iz DDR, mnogi od prijelaza preko granice sa Istočnom Berlinu u Zapadni Berlin. Od Zapadnog Berlina, dijaspora mogli su putovati u Zapadnoj Njemačkoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama. Tijekom svog postojanja od 1961-1989, zida zaustavio gotovo sve takve emigracije i odvojili od GDR-Zapadni Berlin za više od četvrt stoljeća. Nakon njegova erekcija, oko 5.000 ljudi je pokušao pobjeći preko zida, uz procjenu posljedica poginulih između različitih oko 100 i 200.

Berlinski zid je službeno nazivan "Antifašističke Zaštita Zida "(Njemački: Antifaschistischer Schutzwall) Po GDR-komunističkih vlasti, što znači da će susjedne Zapadna Njemačka nije bio u potpunosti de-Nazified. Zapadni Berlin gradske vlasti ponekad se nazivaju ga kao "Zid Srama"- Termin je skovao gradonačelnik Willy Brandt- dok osuđuje zida ograničenje na sloboda kretanja.

Godine 1989, bilo je radikalan serija Istočnoga bloka političke promjene vezane uz liberalizaciju bloka u autoritarnim sustavima. Nakon nekoliko tjedana lokalnih građanskih nemira nakon erozije političke moći pro -SSSR vlade u blizini Poljske i Mađarske, Istočna Njemačka vlada priopćila je 9. studenog 1989 GDR-u da svi građani mogu posjetiti Zapadnu Njemačku i Zapadni Berlin. Mase Istočnih Nijemaca prekrižene i popeo se na zid, pridružuju Zapadu Nijemci s druge strane u slavljenički ugođaj. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana, javnosti euforična i suvenira lovci usitnjeno daleko dijelovi zida, vlada kasnije koristila industrijska oprema za uklanjanje većine ostalih. Pada Berlinskog zida utro put za Njemački ponovno ujedinjenje. Bilo je formalno zaključen je 3. listopada 1990.

Pozadina

Nakon kraja Drugog svjetskog rata u Europi, Što je ostalo od Nacistička Njemačka zapadno od Oder Neisse-line je bila podijeljena na četiri zone okupacije (po Potsdam Sporazum), Svatko kontrolira jedan od četiri okupatorske Allied ovlasti: Sjedinjene Države, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez. Glavni grad je Berlin, kao i sjedište Allied kontrolu Vijeće, Podijeljen je na sličan način na četiri sektora, unatoč grada leže duboko unutar sovjetske zone. Roku od dvije godine, povećanje političke podjele između Sovjeta i druge okupatorske sile. Među njima su Sovjeti 'odbijanja da pristane na izradu planova obnove poslijeratne Njemačke samodostatna i detaljan računovodstvo od industrijskih postrojenja, dobara i infrastrukture već uklonjena od strane Sovjeta. Britanija, Francuska, SAD i Benelux zemalja je kasnije upoznala kombinirati ne-sovjetske zone zemlje u jednu zonu za obnovu i odobrava produženje Marshallov plan.

Istočnog bloka i Berlinskog zračnog mosta

Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski vođa Joseph Stalin izgradili zaštitni pojas sovjetskih kontrolom naroda na svojoj zapadnoj granici, Istočni blok, Da je tada uključena Poljska, Mađarska i Čehoslovačka, koju je želio zadržati uz oslabljena sovjetskom kontrolom Njemačke. Već 1945, Staljin objavio njemačkim komunističkim vođama da on očekuje da će potkopati polako britanske pozicije unutar britanske okupacijske zone, da su Sjedinjene Države će povući u roku od godinu ili dvije, a da ništa onda će stajati na putu ujedinjene

Njemačka pod komunističkom kontrolom unutar sovjetske orbite. Glavni zadatak vladajuće komunističke partije u sovjetskoj zoni bila je sovjetska kanal narudžbe do oba administrativnog aparata i drugi blok stranaka, dok se pretvara da su to vlastite inicijative. Nekretnine i industrije je nacionalizirana u Istočnoj Njemačkoj zoni. Ako se izjave ili odluke odstupali od opisane linije, reprimands i, za osobe izvan javne pozornosti, kazna će nastati, kao što je zatvaranje, mučenje, pa čak i smrt. Indoktrinaciju marksizam-lenjinizam postao obavezni dio školske programe, slanje profesora i studenata bježali na zapad. Istok Nijemci su stvorili elaborirati politički policije aparata koji je zadržao stanovništva pod nadzorom u neposrednoj blizini, uključujući i Sovjetski SMERSH tajna policija.

Godine 1948, nakon neslaganja u vezi rekonstrukcije i nove njemačke valute, Staljin je ustanovio Berlinska blokada, Sprečavanje hrana, materijali i pribor od dolaska u Zapadni Berlin. Sjedinjene Države, Britanija, Francuska, Kanada, Australija, Novi Zeland i nekoliko drugih zemalja započelo veliko "Berlinskog zračnog mosta", opskrbu zapadnog Berlina hranu i druge potrepštine. Sovjeti montirana za odnose s javnošću kampanju protiv zapadne politike promjene. Komunisti pokušali poremetiti izborima 1948 prethodnih velikih gubitaka u njemu, dok je 300.000 Berlina pokazalo za međunarodni zračni most za nastavak. U svibnju 1949, Staljin je ukinuta blokada, dozvolila nastavak zapadne otprema u Berlin.

The Njemačka Demokratska Republika (DDR) je proglašen 7. listopada 1949. By tajni sporazum, Sovjetski Ministarstvo vanjskih poslova odobriti Istočne Njemačke državne upravne vlasti, ali ne i autonomija. Sovjeti imali neograničenu moć nad okupacije režima i prodrli u Istočnoj Njemačkoj upravne, vojne i tajnih policijskih struktura.[16][17]

Istočna Njemačka razlikovao od Zapadne Njemačke (Savezna Republika Njemačka), Koji se razvio u Western kapitalistička zemlja s socijalna tržišna ekonomija ("Soziale Marktwirtschaft" na njemačkom jeziku) i demokratske parlamentarne vlade. Trajni gospodarskog rasta početkom 1950-ih rabi 20 godina "ekonomsko čudo"("Wirtschaftswunder"). Kao što je SR Njemačka je gospodarski rast i životni standard kontinuirano usavršava, mnogi Istok Nijemci željeli da se presele u Zapadnu Njemačku.

Iseljavanja prema zapadu u ranim 1950-ih

Nakon sovjetske okupacije istočne Europe na kraju Drugog svjetskog rata, većina onih koji žive u novostečena područja Istočnoga bloka teži nezavisnosti i Sovjeti htjeli ostaviti. Iskorištavanjem zonski granice između okupiranom zone u Njemačkoj, broj građana DDR kreće na Zapadnoj Njemačkoj iznosila je 197.000 u 1950; 165.000 u 1951, 182.000 u 1952, a 331.000 u 1953. Jedan od razloga za 1953 oštar porast je bio strah od potencijalne daljnje Sovjetizacijom, S obzirom na sve više paranoičan akcije Joseph Stalin krajem 1952 i početkom 1953. 226.000 pobjegli u samo prvih šest mjeseci 1953.

Montaža unutarnje njemačke granice

Početkom 1950-ih, Sovjetski pristup kontroli nacionalnog pokreta, ograničavanjem emigracija, Imitirala je većina ostalih Istočnoga bloka, Uključujući i Istočna Njemačka. Ograničenja predstavila neprilika za neke države istočnog bloka koje su bile ekonomski napredna i otvoren od SSSR-a, tako da prelaze granice izgledalo prirodnije - posebno tamo gdje prije nije postojala granica između Istoka i Zapada, Njemačka.

Do 1952, linija između Istočne Njemačke i zapadne okupiranim zonama mogu se lako prijeđe u većini mjesta. 1. travnja 1952, u Istočnoj Njemačkoj vođe sastali su Sovjetski vođa Joseph Stalin u Moskvi, za vrijeme rasprave Staljinove ministar vanjskih poslova Vyacheslav Molotov predložio da se Istok Nijemci bi trebao "uvesti sustav propusnica za posjete Zapadni Berlin stanovnika na teritoriju East Berlin [kako to čepljenje] slobodno kretanje zapadnih agenata", u DDR. Staljin je pristao, nazvavši situaciju "nepodnošljiva". On je savjetovao Istok Nijemci izgraditi svoje granice obranu, rekavši im da "linija razgraničenja između Istoka i Zapada, Njemačka treba smatrati granice - i to ne bilo kakvu granicu, ali je opasan neki ... Nijemci će se čuvaju liniju obranu sa svojim životima. "

Prema tome, unutrašnji njemačke granice između dviju njemačkih država bila zatvorena, a ograda od bodljikave žice, podignut. Granica između zapadne i istočne sektorima Berlina, međutim, ostao je otvoren, iako je promet između sovjetskih i zapadnog sektora bio prilično ograničen. Ovo je rezultiralo u Berlinu postaje magnet za East Nijemci očajan izbjeći život u DDR, i točkom zapaljenja za napetosti između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza.

Godine 1955, Sovjeti dao Istočnoj Njemačkoj vlast nad civilnim pokreta u Berlinu, prolazi kontrolu režima ne prepoznaju na Zapadu. U početku, Istočna Njemačka dodijelio "posjeta", kako bi svojim stanovnicima pristup SR Njemačka. Međutim, nakon otpadanje velikih brojeva Istoka Nijemaca pod ovim režimom, novi Istok njemačke države zakonski ograničena gotovo svih putovanja na Zapad 1956. Sovjetski Istok njemački veleposlanik Mihail Pervukhin primijetio da je "prisutnost u Berlinu na osnovi otvorenog i nekontroliranih granica između socijalističkog i kapitalističkog svijeta nenamjerno potiče stanovništvo da usporedba između oba dijela grada, koji nažalost, ne uvijek izaći u korist Demokratske [East] Berlinu. "

Puškarnica Berlin iseljavanje

Uz zatvaranje unutrašnji njemačke granice službeno 1952, granice u Berlinu ostao je znatno više dostupni onda jer ga je upravljaju sva četiri okupacijske sile. U skladu s tim, Berlin je postao glavni put kojim East Nijemci otišao na Zapad. 11. prosinca, 1957, Istočna Njemačka je uvela novi zakon da putovnica smanjen ukupni broj izbjeglica ostavljajući Istočnoj Njemačkoj.

Ona je imala nenamjeravan rezultat drastično povećava postotak onih ostavljajući kroz Zapadni Berlin od 60% do više od 90% do kraja 1958. Oni koji su uhvaćeni kako ostaviti Istočnom Berlinu bili su izloženi teškim kaznama, ali i bez fizičke barijere i metro vlak pristup još uvijek dostupna za Zapadni Berlin, takve mjere bile nedjelotvorne. Granici Berlin sektor je u suštini "puškarnica"Istočni blok kroz koji građani još uvijek mogu pobjeći. 3,5 milijuna Nijemaca Istoka, koji su napustili od 1961 iznosila je oko 20% ukupnog stanovništva u Istočnoj Njemačkoj.

Odljev mozgova

Emigranti obično se mladi i dobro obrazovani, što je dovelo do "odljev mozgova"Bojao dužnosnici u Istočnoj Njemačkoj. Jurij Andropov, Onda CPSU Direktor za odnose s komunista i Radnici stranaka socijalističkim zemljama, napisao pismo hitno je 28. kolovoza 1958, u Centralni komitet o značajnim 50% povećanje broja Istočne Njemačke inteligencije među izbjeglicama. Andropov izvijestio je da, dok je vodstvo u Istočnoj Njemačkoj je izjavio da oni napuštaju zbog ekonomskih razloga, svjedočenja iz izbjeglica pokazala da su razlozi

bili više politički nego materijala. On je rekao: "let inteligencije dosegla kritičnu fazu posebno."

Do 1960, kombinacija svjetskog rata i masovnog iseljavanja prema zapadu lijevo Istočna Njemačka sa samo 61% stanovništva u radnoj dobi, u odnosu na 70,5% prije rata. Gubitak je nerazmjerno težak među profesionalcima: inženjeri, tehničari, liječnici, profesori, odvjetnici i kvalificiranih radnika. Direktni troškovi radne snage gubitaka je procijenjena na 7 milijarda dolara u 9 milijarde dolara, s istoka njemački čelnik stranke Walter Ulbricht kasnije tvrdeći da je Zapadna Njemačka duguju mu je 17 milijarde dolara odštete, uključujući i reparacije, kao i gubici ljudstva. Osim toga, odliv istočne Njemačke u mlade populacije potencijalno trošak je više od 22,5 milijarde maraka u izgubljenom obrazovnim ulaganja. U mozgu mozgova profesionalaca je tako postao štetan za političku vjerodostojnost i ekonomske održivosti istočne Njemačke da se re-osiguranje u njemačkom komunističkom granice je bio imperativ.

Izgradnja počinje, 1961

Istok njemački radnici izgradnje Berlinskog zida, 20. studenog 1961.

15. lipnja, 1961, Prvi tajnik Socijalistička stranka jedinstva i GDR državno vijeće predsjednik Walter Ulbricht utvrđeno u međunarodnoj konferenciji za novinare, "Niemand hat die Absicht, eine Mauer zu errichten!" (Nitko nema namjeru podizanju zida!). To je bio prvi put kolokvijalni izraz Mauer (zid) bio korišten u ovom kontekstu.

U zapisniku telefonski poziv između Nikita Hruščov i Ulbricht 1. kolovoza iste godine, sugerira da je Hruščov od koje je inicijativu za izgradnju zida došao. U subota 12 kolovoz, 1961, čelnici of the GDR prisustvovali vrt stranke na vlasti u motel Döllnsee, U šumovito područje sjeverno od Istočni Berlin. Tamo Ulbricht potpisao nalog za zatvaranje granice i uspravno zid.

U ponoć, policije i jedinica Istok njemačke vojske počeo je u neposrednoj blizini granice, i nedjelju ujutro, 13. kolovoza, bila je zatvorena granica s Zapadni Berlin. Istok njemačke trupe i radnici su se počeli pocijepati ulice pokrenut uz granicu, da ih neprohodan za većinu vozila, te instalirati spletovima bodljikava žica i ograda duž 156 km (97 miles) oko tri zapadnih sektora, a 43 kilometara ( 27 miles) koja dijeli West i East Berlin.

Barijera je sagrađen nešto unutar Istočnom Berlinu ili u Istočnoj Njemačkoj teritorija kako bi se osiguralo da to nije nasrnuti na Zapadni Berlin u bilo kojem trenutku. Kasnije su ga izgradili u zid pravi, prvi konkretni elementi i veliki blokovi se staviti na mjesto na August 15. Tijekom izgradnje zida, National People's Army (NVA) i Borbene grupe Working Class (KdA) vojnici stajali ispred njega nalozima pucati bilo tko tko je pokušao defekta. Osim toga,

lanac ograde, zidove, minskih polja, i ostale prepreke su postavljeni duž unutrašnje-njemačke granice između Istoka i Zapada, Njemačka. Rugajući Savezničkih snaga u Zapadni Berlin u dane kolovoza 1961, na engleskom jeziku radio stanica iz Istočne Njemačke emitiranje ponovo i ponovo popularni kaubojski hit "Don't Fence Me In (pjesma)".

Neposredna efekti

Uz zatvaranje East-West sektora granica u Berlinu, velika većina Istok Nijemaca više nije mogao putovati ili emigrirati u Zapadnu Njemačku. Mnoge obitelji su bili podijeljeni, dok je istočna Berliners zaposleni u Zapadu su bili odsječeni od svojih poslova. Zapadni Berlin je postao izolirane enklave u neprijateljskom zemlji. West Berliners demonstrirao protiv zid, na čelu s njihovim gradonačelnikom (Oberbürgermeister) Michael Abbott, koji je snažno kritizirao Sjedinjene Države zbog neuspjeha na odgovor. Savezničke obavještajne agencije su hipotezu o zid da se zaustavi poplavu izbjeglica, ali je glavni kandidat za njegova lokacija je bila oko perimetra grada.

Američki predsjednik John F. Kennedy u posjeti Berlinskog zida 26. lipnja 1963.

U govoru 25. srpnja, 1961, američki predsjednik John F. Kennedy je priznao da su Sjedinjene Države jedina mogla nadati da brani Zapad Berlina i Zapada, Nijemci, pokušati ustati za East Nijemci bi rezultiralo samo neugodno u propast. Prema tome, administracija je pristojan prosvjede u dužini preko uobičajenih kanala, ali bez žara. The Wall povrijeđeno Potsdam poslijeratni sporazumi, kojima je Velika Britanija, Francuska i Sjedinjene Države kažu preko uprave cijelog Berlina. Nekoliko mjeseci nakon što je podignuta bodljikave žice, američka vlada je obavijestio da je sovjetska vlada prihvatili zida kao "činjenice međunarodnog života", a ne bi to izazov silom..

SAD i Velika Britanija izvori su sovjetski sektor očekuje da će biti izolirana od Zapadni Berlin, ali su bili iznenađeni koliko dugo Istok Nijemci su za takav potez. Oni smatraju zid kao kraj zabrinutost DDR / sovjetski retaking ili hvatanje cijele Berlin; zidu vjerojatno bi bio nepotreban projekt, ako takvi planovi su bili u pokretu. Tako su zaključili da mogućnost sovjetskog vojnog sukoba preko Berlinu smanjen.

Istok njemačke vlade tvrdi da je zid bio "antifašistički zaštitni bedem" (Njemački: "antifaschistischer Schutzwall") Namjeravao odvratiti agresije od Zapada. Druga službeno opravdanje je aktivnosti zapadnih agenata u Istočnoj Europi. Ipak drugačiji objašnjenje bilo je da Zapad Berlina su otkup uz financijsku potporu javnih dobara u Istočnom Berlinu. Istok

Nijemci i drugi pozdraviti takve izjave s skepticizam, kao i većinu vremena, granica je samo zatvorena za građane Istočne Njemačke putovanja prema Zapadu, ali ne i za stanovnike zapadnog Berlina putovanja na Istok. Gradnja zida prouzročio je znatne teškoće u obitelji dijeli ga. Stajalište da je zid bio uglavnom sredstvo za sprečavanje građana Istočne Njemačke ulazak u Zapadni Berlin ili u bijegu je bio široko prihvaćen.

U Istočnoj Njemačkoj SED propaganda knjižica objavljena 1955 dramatično opisao ozbiljne prirode 'let iz republike':

Oba iz moralnog stajališta, kao i u pogledu interesa cijeli njemački narod, ostavljajući DDR je čin političke i moralne zaostalost i izopačenosti.

Oni koji sebe neka se regrutiraju objektivno poslužiti Zapadne Njemačke reakcije i militarizma, da li znaju ili ne. Nije dostojan prezira kada se radi o nekoliko primamljiv posao ponude ili druge lažna obećanja o "zajamčena budućnost" ne ostavlja zemlja u kojoj je sjeme za novi i ljepši život je klijanje, te je već prikazano prvih plodova, za mjesto koje favorizira novi rat i uništenje?

Nije li akt političke izopačenost, kada građani, da li mladi ljudi, radnici, odnosno pripadnici inteligencije, ostaviti i izdati ono što naši ljudi su stvorili kroz zajednički rad u našoj republici da se ponuditi na američki ili britanske tajne službe ili rada za Zapad njemački vlasnici tvornice, Junkers, Ili militarists? Ne ostavljajući zemlju napredak za baruština i povijesno zastarjelog društvenog poretka pokazati političke zaostalosti i sljepoća? ...

[W] orkers cijeloj Njemačkoj će zahtijevati kaznu za one koji danas napustiti Njemačka Demokratska Republika, snažne bastion borbe za mir, služiti smrtonosni neprijatelj njemačkog naroda, imperijalisti i militarists.

Secondary response

Kennedy imenovao generala Lucius D . Clay , Anti-komunist, poznato je da tvrtka stav prema Sovjetima, kao i njegov posebni savjetnik, njemu šalje u Berlin s poslanički čin. On i Vice President Lyndon B. Johnson stigao u Tempelhof Airport na poslijepodne u subotu 19. kolovoz 1961.

Oni su stigli u grad branio tri Allied brigada- Po jedan iz Velike Britanije, SAD i Francuske ( Snaga françaises à Berlin). 16. kolovoza, Kennedy je dao nalog za njih biti ojačana. Rano 19. kolovoza, 1. Battle Group, 18th. Pješaštva (zapovijedao pukovnik Glover, S. Johns, Jr.) je pobuđen. U nedjelju ujutro, US trupe ušle iz Zapadne Njemačke kroz Istočna Njemačka, vezana za Zapadni Berlin. Olovo elementi - uređen u stupcu 491 vozila i prikolice nošenje 1.500 ljudi, podijeljenih u pet ožujak jedinice - lijevo Helmstedt-Marienborn prijelaz 06:34. Na Marienborn, Sovjetski punktu pored Helmstedt na njemačkom Zapad / Istok njemačkoj granici, američki osoblje bili smatrani stražari. Stup je bio 160 kilometara (100 mi) dug i prekriven 177 km (110 mi) od Marienborn u Berlin u punom opremom boj. Istočna Njemačka policija gledala iz pored stabla pored autocesta sve uz put.

Prednji dio konvoj stigao na periferiji Berlina samo prije podne, koje moraju ispunjavati Zemljani i Johnson, prije parading ulicama Berlina da klanjaju gužva. At 04:00 on August 21, Lyndon Johnson ostavio vidljivo uvjeravanja Zapadni Berlin u rukama generala Friedricha O. Hartel i njegove brigade časnika i 4.224 muškaraca. Svaka tri mjeseca za sljedeće tri i pol godine, nova američka bojna je zakrenuti u Zapadni Berlin; svaki putovao po autocesta pokazati savezničkim prava.

Stvaranje zida su važne implikacije za obje njemačke države. Do koje proizlaze egzodus ljudi iz Istočne Njemačke, Istočne Njemačke vlade bio u mogućnosti da reafirmirati svoju kontrolu nad zemlju: unatoč nezadovoljstva sa zida, gospodarske probleme uzrokovane dvojno valute i crno tržište u velikoj mjeri bili eliminirani. Gospodarstva u GDR počela rasti. Ali, Zid pokazao odnose s javnošću katastrofa za komunističkog bloka u cjelini. Zapadne sile ga koristi u propagandne kao simbol komunističke tiranije, a osobito nakon Istok njemački graničari i ubio bi-biti defectors. Takvi smrtnih kasnije su tretirani kao akti ubojstvo by ponovno ujedinjene Njemačke.

Struktura i susjednih područja

Izgled i modifikacije

Položaj i tijekom Berlinskog zida i njegove granične kontrole prijelaze (1989)

Berlinskog zida bilo je više od 140 km (87 mi) dug. U lipnju 1962, drugi, paralelni ograda oko 100 m (110 yd) dalje na Istok njemački teritorij je bio izgrađen. Kuće sadrži između ograde su razorili i stanovnici premješteno, tako uspostavljanje No Man's Land koji je kasnije postao poznat kao The Death Strip. The No Man's Land je bio prekriven šljunkom raked, renderiranje tragove lako primijetiti i tako omogućiti časnika kako bi vidjeli koji strazzari zanemaruje svoju zadaću; je ponudio bez poklopca, i što je najvažnije, ona nudi jasno poljima od požara za zid stražara. Tijekom godina, Berlinski zid razvijao kroz četiri verzije:

1. Žičana ograda (1961) 2. Poboljšana žičana ograda (1962-1965) 3. Betonski zid (1965-1975) 4. Grenzmauer 75 (Border Zidni 75) (1975-1989)

"Četvrte generacije zid", službeno poznat kao "Stützwandelement UL 12,11"(Potporni zid element UL 12,11), bila je konačna i najsofisticiraniji verzija zida. Počeo u 1975 i dovršena oko 1980, sagrađen je od 45.000 odvojene dijelove armiranog betona, svaka 3,6 m (12 ft) visoka i 1,2 metra (3,9 ft) širine i troškovi 16.155.000 East njemačkih maraka ili oko 3.638.000 United States Dollars Konkretne odredbe dodao na ovu verziju zida bili su učinili kako bi se spriječilo bjegunaca iz vožnje svojih automobila kroz barikade. Na strateškim točkama zid bio je izgrađen na nešto slabije standard, tako da Istočne Njemačke i Sovjetskog oklopnih vozila mogao lako prodrijeti u slučaju rata. Na vrhu zida bila je u nizu sa glatkom cijevi, namjeru izraditi Internet više težak to razmjera. To je ojačano mesh mačevanje, Signal mačevanje, anti-vozila rovova, bodljikava žica, Psi na dugim linijama, "kreveti noktiju"Ispod balkona visi nad" smrti strip ", više od 116 osmatračnica, i 20 bunkera. Ova verzija je zid

jedne najčešće vide na fotografijama, a Preživjeli fragmenti od zida u Berlinu i drugdje u svijetu uglavnom komada četvrte generacije zida. Izgleda došao da nalikuju unutrašnji njemačke granice u većini tehničkih aspekata, osim Berlinski zid nije imala mina i ne Spring-topovi.

Okolnim općinama

Osim sektor, sektor granicu unutar sebe Berlin, zidne i odvojeni Zapadni Berlin od današnjeg stanja Brandenburg. Sljedeći današnje općine, navedene u suprotnom smjeru kazaljke na satu, dijeliti granicu s bivšim Zapadni Berlin:

Oberhavel : Mühlenbecker Zemljište (djelomično), Glienicke / Nordbahn, Hohen Neuendorf, Hennigsdorf

Havelland : Schönwalde-Glien, Falkensee, Dallgow-Döberitz Potsdam (Urban distrikt) Potsdam-Mittelmark : Stahnsdorf, Kleinmachnow, Teltow Teltow-flaming : Großbeeren, Blankenfelde-Mahlow Dahme-Spreewald : Schnefeld (djelomično)

Službeni prijelazi i uporaba

Ima osam graničnih prijelaza između Istoka i Zapada Berlinu, što je omogućilo posjet i Zapad Berlina, West Nijemci, Zapadna stranaca i Saveznika osoblje u Istočnom Berlinu, kao i posjeta po GDR-u građani i državljani drugih socijalističkih zemalja u Zapadni Berlin, pod uvjetom da oni održan potrebnih dozvola. Oni su bili ograničeni prelazima prema kojoj nacionalnosti je bilo dopušteno da ga koriste (istok Nijemci, Zapadni Nijemci, West Berlina, drugim zemljama). Najpoznatiji je bio vozila i pješački prijelaz uglu Friedrichstraße i Zimmerstraße, također poznat kao Checkpoint Charlie, Koja je bila ograničena na savezničke osoblja i stranaca.

Nekoliko drugih graničnim prijelazima je postojala između zapadnog Berlina i okolnih Istočnoj Njemačkoj. To bi mogao biti iskorišten za tranzit između Zapadne Njemačke i Zapadni Berlin, za posjeta po Zapad Berlina u Istočnoj Njemačkoj, za tranzit u susjedne zemlje Istočna Njemačka (Poljska, Čehoslovačka, Danska), A za posjete East Nijemci u Zapadni Berlin nošenje dozvolu. Nakon što je iz 1972 sporazume, otvorene su nove prelazima kako bi se omogućilo Zapadni Berlin otpad biti prevezena u Istočnoj Njemačkoj potištenost, kao i neke prijelaza za pristup u Zapadni Berlin exclaves.

Poznati Are You Leaving znak na granici američkih sektora.

Četiri autocestama povezan Zapadni Berlin u Zapadnu Njemačku, najpoznatiji kao Berlin-Helmstedt autocesta, Koji je stupio Istok njemački teritorij između gradova Helmstedt i Marienborn (Checkpoint Alfa), a koji je stupio na Dreilinden Zapadni Berlin (Checkpoint Bravo za savezničke snage) u jugozapadnoj Berlinu. Pristup Zapadni Berlin bio je također moguće željeznicom (četiri staze) i brodom za komercijalnu otpremu preko kanala i rijeke.

Non-Njemački zapadnjaci mogli prijeći granicu na Friedrichstraße stanica u Istočnom Berlinu, a na Checkpoint Charlie. Kada je podignuta zida, berlinski kompleks javnih tranzitna mreža, S-Bahn i U-Bahn, Su bili podijeljeni s njom. Neke linije su prekinuti na pola, mnoge stanice su zatvorena. Tri zapadnoj linije putovao kroz kratke dijelove teritorija East Berlin, prolazi kroz istočni stanice (zvan Geisterbahnhöfe, ili ghost stanice), Bez zaustavljanja. Oba istočnog i zapadnog mreža objedinjenih u Friedrichstraße, Koja je postala glavni prijelaz točka za one (uglavnom zapadnjaci) s dopuštenjima za križ.

Tko bi mogao prijeći

Zapadni Nijemci i građana drugih zapadnih zemalja mogu općenito posjet Istočnoj Njemačkoj. Obično su uključeni primjena vizu u Istočnoj Njemačkoj ambasadi nekoliko tjedana unaprijed. Vize za izlete ograničena na Istočni Berlin izdane su bez prethodne primjene u pojednostavljenom postupku na graničnom prijelazu. Međutim, Istočne Njemačke vlasti mogao odbiti ulazak dozvola bez navođenja razloga. U 1980, posjetitelje iz zapadnog dijela grada koji su željeli posjetiti istočni dio je za razmjenu najmanje 25 DEM u Istočnoj Njemačkoj valutu po tečaju slaba 1:1. Bilo je zabranjeno izvoziti Istok njemačke valute iz Istoka, ali novac ne troši mogao ostati na granici za moguće buduće posjete. Turisti prijelaz od zapada morao i platiti za vizu, što trošak DM 5; Zapad Berliners nisu morali platiti.

Zapad Berlina u početku nije mogao posjetiti Istočnom Berlinu ili Istočnoj Njemačkoj uopće. Svi prijelazi bili zatvoreni za njih između 26 kolovoz, 1961 i 17. prosinca 1963. In 1963, pregovori između Istoka i Zapada rezultiralo ograničene mogućnosti za posjet tijekom božićne sezone te godine (Passierscheinregelung). Slični vrlo ograničena dogovori su u 1964, 1965 i 1966.

U 1971, s Četiri Power Sporazum o Berlinu, Sporazumi su bili postigli dozvoljeno da Zapad Berlina za podnošenje zahtjeva za vize za ulazak Istočni Berlin i DDR redovito, usporediv s propisima već su na snazi za Zapadni Nijemci. Međutim, u Istočnoj Njemačkoj vlast i dalje mogao odbiti ulazak dozvola.

East Berlina i istočne Nijemci isprva nije mogao putovati u Zapadni Berlin ili zapadna Njemačka na sve. Ova Uredba ostaje na snazi biti do pada zida, ali tijekom godina nekoliko izuzetaka da ta pravila uvedena su, najznačajnije su:

Stari umirovljenici dobi mogao putovati na Zapad počevši u 1965 Posjeta rođaka za obitelj važna pitanja Ljudi koji su morali putovati na zapad profesionalnih razloga (npr. umjetnici, vozači

kamiona, glazbenici, književnici i dr.)

Međutim, svaki posjet je da se primjenjuje za pojedinačno i odobrenje nikada nije bila zajamčena. Osim toga, čak i ako je putovanje odobren, DDR putnici mogli razmjenjivati samo vrlo male količine East njemačkih maraka u Deutsche Marks (DM), čime se ograničava financijska sredstva dostupna za njih putovati na Zapad. To je dovelo do Zapadne Njemačke

praksa odobravanja mala količina DEM godišnje (Begrüßungsgeld, Ili dobrodošli novca) kako bi građani DDR posjete SR Njemačka i Zapadni Berlin kako bi ublažili ovu situaciju.

Državljani drugih istočnoeuropskih zemalja su općenito podložni istim zabrane posjećivanja zapadnih zemalja kao Istok Nijemci, iako su iznimka odnosi (ako postoji) varirao od zemlje do zemlje.

Savezničkih vojnih osoba i civilnih dužnosnika savezničkih snaga mogla ući i izaći East Berlin bez podvrgavanja Istok njemački kontrola putovnica, viza ili kupnju biće potrebno za razmjenu novca. Isto tako, sovjetske vojne patrole mogu ući i izaći Zapadni Berlin. To je bio uvjet iz poslijeratnog Četiri Ovlasti Sporazuma. Posebno područje interesa za zapadni saveznici koji su uključeni službeni poslovima s Istoka njemačke vlasti prilikom prelaska granice, jer Allied politika ne priznaje autoritet GDR regulirati savezničkim vojnim prometa prema i iz zapadnog Berlina, kao i savezničkih prisutnost unutar Greater Berlin, uključujući i ulazak u, izlaz iz, i prisutnosti u Istočnom Berlinu, a Saveznici su održana samo da SSSR-a, a ne DDR, imao ovlasti da reguliraju savezničkim osoblja u takvim slučajevima. Iz tog razloga, razrađuju procedure su osnovane kako bi se spriječilo nenamjerno priznavanje Istočne Njemačke vlasti kada je angažiran u putovanje kroz GDR-a kada je u Istočnom Berlinu. Posebna pravila primjenjuju se putovati po zapadnim savezničkim vojnim osobama dodijeljen Military Liaison Misije akreditirana za zapovjednika sovjetskih snaga u Istočnoj Njemačkoj, koji se nalazi u Potsdam.

Allied osoblje je ograničena od strane politike kad putuju kopnom do sljedećih smjerova:

Tranzit između Zapadne Njemačke i Zapadni Berlin Cestovni: the Helmstedt-Berlin Autobahn (A2) (punktove Alpha i Bravo

respectively). Sovjetske vojne osobe držale ove punktove i obrađene savezničkih osoblje za putovanje između dviju točaka. Vojno osoblje su obavezni biti u uniformi, kada putuju na ovaj način.

Željeznicom: Zapadni Savezničkih vojnih osoba i civilnih dužnosnika savezničkih snaga bilo je zabranjeno korištenje komercijalnih željezničke usluge između Zapadne Njemačke i Zapadni Berlin, s obzirom na činjenicu o GDR-putovnica i carinske kontrole, kada ih koristite. Umjesto toga, savezničkih snaga djeluje niz službenih (dužnosti) vlakovi koji putovali između svojih dužnosti stanice u Zapadnoj Njemačkoj i Zapadni Berlin. Kad tranzitira the GDR, vlakovi će slijediti put između Helmstedt i Griebnitzsee, samo izvan Zapadni Berlin. Osim osoba na službenom putovanju poslovanja, ovlašteno osoblje može isto tako iskoristiti dužnost vlakovi za osobna putovanja na prostoru-na raspolaganju osnovi. Vlakovi putovao samo noću, i kao tranzit sa autom, sovjetske vojne osobe rukovanja obradu dužnosti vlaka putnika.

Stupanje na i izlaz iz East Berlin Checkpoint Charlie (kao pješak ili jahanje u vozilo)

Kao što je s vojnim osobljem, posebne postupke primijenjene na putovanje diplomatsko osoblje iz zapadnih saveznika akreditirane u njihovim veleposlanstvima u DDR. To je bio namijenjen za sprečavanje nehotične priznavanje Istočne Njemačke vlasti pri prijelazu između Istoka i Zapada Berlinu, koja bi mogla ugroziti ukupnu savezničke pozicije reguliraju slobodu kretanja od strane savezničkih snaga unutar svih Berlinu.

Obični građani zapadnih savezničkih sila, nije formalno povezan sa savezničkih snaga, bili su ovlašteni koristiti svim naređena staze kroz Istočna Njemačka od i Zapadni Berlin. Što se tiče putovanja u Istočnom Berlinu, takve osobe također mogu koristiti Friedrichstrae stanici vlak za ulazak i izlazak u grad, pored Checkpoint Charlie. U tim slučajevima, kao što putnika, za razliku od savezničkih osoblje, morao podnijeti Istok njemačke granične kontrole.

Dezerterstvo pokušaji

Bugarski časnik Conrad Schumann defecting u Zapadnom Berlinu u vrijeme zida ranih dana u 1961.

Tijekom godina zida, oko 5.000 ljudi uspješno prebjegao u Zapadni Berlin. Broj ljudi koji su poginuli pokušavajući prijeći zid, ili kao rezultat postojanja zida, je osporena. Najglasniji je tvrdnje Alexandra Hildebrandt, Direktor Checkpoint Charlie Museum i udovica osnivač Muzeja, procjenjuje poginulih biti dobro iznad 200. Povijesnog istraživanja grupa na Centar za suvremene povijesne znanosti (ZZF) U Potsdam potvrdio je 136 smrtnih slučajeva. Prije službene brojke navedene 98 kao ubijen.

Istok njemačka vlada izdala snimanje naredbe da graničari bave defectors, iako takve naloge nisu iste kao "pucati ubiti" naloga. GDR officials negirao izdavanje potonje. U listopada 1973 bi kasnije je otkriveno od strane istraživača, stražari je savjetovano da se ljudi trudi prijeći zid su bili kriminalci i treba shot: "Nemojte se ustručavati koristiti vatreno oružje, pa ni kada je granica je prekršila u društvu žena i djece, koja je taktika the izdajnici često imati koristi ".

Rani uspješno bježi uključeni ljudi skakanje inicijalne bodljikavom žicom ili skakanje iz stana prozora duž linije, ali te završio je kao bio opasan zidom. Istočnoj Njemačkoj vlast više nije dopuštena apartmani u blizini zida biti zauzet, pa sve zgrade u blizini zida su se ukrcali na svoje prozore, a kasnije uzidan gore. 15. kolovoza 1961, Conrad Schumann Istok je bio prvi njemački graničar pobjeći skokom the bodljikave žice u Zapadni Berlin.

Još jedan dramatičan bijeg je provedeno na temelju April 1963 Wolfgang Engels, a 19-year-old civilni zaposlenik Nationale Volksarmee. Engels je ukrao sovjetski oklopni transporter iz baze u kojoj je bio razmješten je i vozio ga pravo u zid. On je pucao na i ozbiljno ranjava graničara. No, Zapad njemački policajac intervenirao, plamena svoje oružje u Istočnoj Njemačkoj graničara. Policajac uklonjena Engelsa iz vozila, koji je postao upletena u bodljikave žice.

Istok Nijemci uspješno prebjegao je na različite načine: kopanje tunela ispod duge zid, čekajući povoljni vjetrovi i uzimanje hot air balloon, klizna duž zračni vodovi, leti ultralights, Te u jednom slučaju, jednostavno vozeći sportski automobil u punoj brzini kroz osnovni, početni fortifikacije. Kada je postavljen metalni zraka na kontrolnim punktovima kako bi

spriječili ovu vrstu dezerterstvo, do četiri osobe (dvije u prednja sjedala i eventualno dva u boot) vozio pod bar u sportski automobil koji je bio put kako bi se omogućilo krov i vjetar zaslon doći daleko, kada je napravio kontakt sa zrakom. Oni leže stan i zadržao vožnji naprijed. Istok Nijemci su potom ugrađeni cik-zagging cestama na kontrolnim punktovima. Kanalizacije sustav predated zid, a neke ljude je pobjegao kroz kanalizaciju, u velikom broju slučajeva uz pomoć Girmann student grupa.

Airborne pobjeći napravio je Thomas Krüger, koji je sletio Zlin Z-42M svjetlo zrakoplov Gesellschaft für Sport und Technik, istočno njemačke vojne obuke organizacija mladih, u RAF Gatow. Njegov zrakoplov, registracija DDR-woh, bio je rastavljen i vratio se na istoku Nijemci cestom, kompletan sa duhovitim parolama oslikana na po RAF pilotu, kao što su "Wish You Were Here" i "Come back soon". DDR-woh je još uvijek leti danas, ali pod registarskim D-EWOH.

Ako je bjegunac ranjen u pokušaju prelaska i baci se na smrt strip, bez obzira na to koliko su blizu bili na zapadni zid, zapadnjaci ne može intervenirati zbog straha od pokreće angažiranja vatre iz 'Grepos', u Istočnom Berlinu graničara. Stražari često neka bjegunci iskrvariti u sredini ove zemlje, kao iu većini poznati pokušaj nije uspio, da od Peter Fechter (starost 18). On je pucao i iskrvario do smrti, s pogledom na zapadni mediji, je 17. kolovoza 1962. Fechter smrti stvorio negativan publicitet širom svijeta koja je dovela lideri Istočni Berlin za mjesto više ograničenja o snimanju na javnim mjestima, i pružaju medicinsku skrb za moguće "bi-biti escapers". Posljednji osobe da se metak dok je pokušavao prijeći granicu je Chris Gueffroy 6. veljače 1989.

"Gospodine Gorbačov, ruši ovaj zid!"

Ronald Reagan na Berlinskom zidu, lipanj 1987: "Tear down this zid!"Glavni članak: Tear down this wall

U govoru na Brandenburška vrata obilježavala 750. obljetnicu Berlin[58] 12. lipnja 1987, Ronald Reagan izazvan Mikhail Gorbachev, Onda Generalni tajnik od Communist Party od Sovjetski Savez, Do suza niz zid kao simbol slobode povećava u Istočnoga bloka:

Pozdravljamo promijeniti i otvorenost, jer vjerujemo da sloboda i sigurnost idu zajedno, da se unaprijed ljudske slobode može samo ojačati uzrok mira u svijetu. Tu je jedan znak Sovjeti može učiniti da bi bio nepogrešiv, da bi se unaprijed dramatično borbi za slobodu i mir. Generalni tajnik Gorbačov, ako tražite mir, Ako tražite blagostanje za Sovjetski Savez i istočnoj Europi, Ako tražite liberalizacija, Ovdje dolaze do vrata. G. Gorbačov, otvorite ova vrata. G. Gorbačov, rušiti ovaj zid![59]

Jesen

Nijemci stoje na vrhu zida, 1989; da bi se počeo derati se osim u sljedećim danima.

Berlinski zid kod Brandenburških vrata, 10 studeni 1989

23. kolovoza 1989, Mađarska ukloniti svoj fizički obranu granice s Austrijom, te je u rujnu više od 13.000 Istok njemačkih turista u Mađarskoj pobjegao u Austriju. Ovo je postavilo lanac događaja. Mađari su spriječiti mnogo više od Istoka Nijemci su prešli granicu te ih je vratio u Budimpeštu. Ove Istok Nijemci poplavljen Zapadne Njemačke ambasade i odbili da se vrate u Istočnoj Njemačkoj. Istok njemačke vlade odgovorio disallowing daljnje putovanje u Mađarsku, ali je dozvoljeno onih koji su već tamo da se vrate. Ovo pokrenuo sličan incident u susjedne Čehoslovačkoj. Tom prigodom, na istoku njemačke vlasti su im omogućavali da napuste, pod uvjetom da se koristi vlak koji proći Istočna Njemačka na putu. Nakon toga je uslijedila su masovne demonstracije u Istočnoj Njemačkoj sebe. (Vidi Ponedjeljak demonstracije u Istočnoj Njemačkoj.) Dugogodišnji vođa Istočne Njemačke, Erich Honecker, Podnio je ostavku 18. listopada, 1989, te ga je zamijenio Egon Krenz nekoliko dana kasnije. Honecker je predvidio u siječnju te godine da je zid će štand za "stotinjak godina", ako su uvjeti koje je zbog njegove izgradnje nije promijenio.

Prosvjed demonstracijama izbio cijele istočne Njemačke u rujnu 1989. U početku, oni su bili ljudi koji žele otići na Zapad, mantranje "Wir vunen raus!" ( "Želimo van!"). Onda

prosvjednika počeli pjevati "Wir bleiben hier", ( "Mi smo boraveći ovdje!"). To je bio početak onoga što East Nijemaca općenito nazivamo "Peaceful Revolution"I krajem 1989. Do 4. studenoga protesta je nadut značajno, s pola milijuna ljudi okupilo toga dana na Alexanderplatz demonstracije u Istočnom Berlinu (Henslin, 07).

U međuvremenu se val izbjeglica odlazi Istočna Njemačka za Zapad je porastao i da je pronašao svoj put kroz Čehoslovačkoj, tolerira od strane nove vlade i Krenz u dogovoru s Čehoslovačke komunističke vlasti. Za ublažavanje komplikacija, Politbiroa pod vodstvom Krenz odlučio je 9. studenog, omogućiti izbjeglicama za izlaz direktno preko prijelaza između Istočna Njemačka i Zapadna Njemačka, uključujući i Zapadni Berlin. Na isti dan, na ministarskoj uprava promjene prijedlog za uključivanje privatnog putovanja. Novih propisa su stupile na snagu 17. studenog 1989.

Günter Schabowski, glasogovornik Politbiroa, imao je zadatak objavljivanja ovog, no on nije bio uključen u raspravi o novim propisima i nije bio u potpunosti obnovljeno. Neposredno prije na konferenciji za novinare, 9. studenog je bio predan u obzir da je rekao da je istok Berliners će biti dozvoljeno da pređu granicu s odgovarajuće dozvole, ali nije dao dodatne upute o tome kako da obrađuju informacije. Ovi propisi tek završene su nekoliko sati ranije i bili bi stupiti na snagu narednog dana, kako bi se omogućilo vrijeme obavijestiti graničara - međutim, nitko nije obavijestio Schabowski. On je pročitao napomenu naglas na kraju konferencije. Kad je talijanski novinar Riccardo Ehrman, u Berlinu dopisnik ANSA newsagency, upitao kada će odredbe stupiti na snagu, Schabowski pretpostavlja da će to biti isti dan temelji se na tekst bilješke i odgovorio: "Koliko ja znam na snagu odmah, bez kašnjenja ". Nakon daljnja pitanja novinara on je potvrdio da su propisi uključeni graničnim prelazima prema Zapadni Berlin, što on nije spomenuo do tada.

Šetnja kroz Checkpoint Charlie, 10 studeni 1989

Ubrzo nakon toga, Zapad njemački televizijski kanal, ARD, emisija nepotpune informacije iz Schabowski na konferenciji za novinare. Moderator je izjavio: "Ovaj deveti studenoga je povijesni dan." "Istočna Njemačka je najavio da će odmah započeti, njezine granice su otvoreni za sve."

Nakon što su čuli emisiju, Istočni Nijemci počeli su okupljanje na zidu, zahtijevajući da graničari odmah otvoriti svoja vrata. Iznenađen i osvaja stražari napravio mnogo napornog telefonske pozive svojim nadređenima, ali je postalo jasno da ne postoji jedan od Istočne Njemačke vlasti koji bi se usudio preuzeti osobnu odgovornost za izdavanje naloga za korištenje smrtonosnu silu, tako da nije bilo načina za znatno brojčano nadmoćniji vojnici držati leđa velike gužve u Istočnoj Njemačkoj građana. U licu raste gužve, stražari konačno popustila, otvaranjem prijelaze i omogućujući ljudima putem s malo ili bez provjere identiteta. Presretan Istok Berlina uskoro su dočekali Zapad Berlina s druge strane u slavljenički ugođaj.

Rušenje

Istok Njemački čuvar priča Zapadnjaku kroz razbijen šav u zidu. Kraja studenog 1989.

Dizalica uklanjanje dijela Berlinskog zida u blizini Brandenburška vrata on 21 prosinac 1989

9 studenog smatra se datum zida pao, ali je zid u cijelosti nije bila srušena odmah. Početna te večeri, au danima i tjednima koji su uslijedili, ljudi dođe na zid s sledgehammers ili na drugi način čekića i dlijeta za chip off suvenira, rušenje poduži dijelovi u procesu stvaranja i nekoliko neslužbenih graničnih prijelaza. Ti ljudi su bili pod nadimkom "Mauerspechte" (zid žuna).

Istok Njemački režima najavio je otvaranje deset novih granični prijelazi sljedeći vikend, uključujući i neke u povjesno značajnim lokacijama (Potsdamer Platz, Glienicker Brücke, Bernauer Straße). Gužve na obje strane čekala tamo satima, navijački na buldožera koji je dijelove zida daleko se vratiti stare ceste. Fotografije i televizijske snimke tih događaja je ponekad mislabelled "demontiranje Zida", iako je samo izgradnja novih prijelaza. Novi graničnim prijelazima i dalje biti otvorena do sredine 1990, uključujući i Brandenburška vrata 22. prosinca 1989.

Zapadni Nijemci radoznalo plemić na East njemački graničari kroz rupu u zidu

Zapadni Nijemci i West Berlina bilo je dopušteno bez viza putovati počevši 23. prosinca. Do tada samo mogli posjetiti Istočna Njemačka i Istočnom Berlinu pod restriktivnim uvjetima koji su uključeni zahtjev za vizu nekoliko dana ili tjedana unaprijed, i obavezno razmjenu najmanje 25 DM po danu njihovog planiranog boravka, koji je spriječio spontanih posjeta. Tako je, u tjednima između studenog 9. i 23. prosinca Istok Nijemci zaista mogli slobodno putovati više nego zapadnjaci.

Gotovo svi preostali dijelovi Berlinskog zida bili su brzo usitnjeno daleko. Foto prosinac 1990

Televizijski prijenos građana rušenja dijelova zida na večer, 9. studenog i novim graničnim prijelazima otvorena tjedana kasnije, navela je neke strance da misle Zid je srušen brzo. Tehnički, zida ostao je čuvano neko vrijeme nakon November 9, iako je na smanjenje intenziteta. U prvih nekoliko mjeseci, na istoku njemačkim vojnim čak pokušali popraviti neke štete prouzročene od strane "zid peckers". Postupno ti pokušaji prestali, a čuvari postali još slab, toleriranje povećanje punjenja za rušenje i "neovlašteno" granični prijelaz kroz rupe. Dana 13. lipnja 1990, službena demontiranje Zida između Istoka njemačke vojske započela je u Bernauer Straße. Dana 1. srpnja, dan Istočna Njemačka usvojila Zapad njemačke valute, sve de jure granične kontrole prestala, iako među-njemačke granice postale besmislene za neko vrijeme prije toga. Demontaža i dalje provoditi vojne jedinice (nakon ujedinjenja pod

Bundeswehr) I traje sve do studenog 1991. Samo nekoliko kratkih odjeljaka i osmatračnica preterit od be slijeva stoji kao spomen.

Kratki dio Berlinskog zida na Potsdamer Platz, ožujak 2009

Pada zida bio je prvi korak ka ponovnom ujedinjenju njemački, koja je formalno zaključen je 3. listopada 1990.

Opposition

U većini europskih metropola u to vrijeme bilo je duboka tjeskoba preko izgledi za ponovno ujedinjene Njemačke. U rujnu, 1989, Britanski premijer Margaret Thatcher zamolila Sovjetski predsjednik Mikhail Gorbachev neće dozvoliti da pada Berlinskog zida i povjerila da je ona željela da sovjetski vođa učiniti ono što je mogao da ga zaustaviti.[64][65]

" Mi ne želimo ujedinjenje Njemačke. To će dovesti do promjene u poslijeratnom granice, i ne možemo dopustiti da se takav razvoj događaja, jer bi ugroziti stabilnost cijele međunarodne situacije i mogao ugroziti našu sigurnost "

Nakon pada Berlinskog zida, Francuski predsjednik Fran ç ois Mitterrand upozorio da Thatcher jedinstven Njemačka mogla učiniti više zemlje nego što Adolf Hitler ikada imao i da je Europa će morati snositi posljedice.

Proslave

25. prosinca 1989, Leonard Bernstein održala je koncert u Berlinu slavi kraj zida, uključujući Beethovenovu 9. simfonija (Oda radosti ) Sa riječi "Joy" (Freude) promijenjeno u "Sloboda" (Freiheit) u tekstu pjeva. Orkestar i zbor su izvučeni iz i na Istoku i na Zapadu Njemačke, kao i Velika Britanija, Francuska, Sovjetski Savez i Sjedinjene Države.

Roger Waters izvodi Pink Floyd album Zid sjeverno od Potsdamer Platz 21. srpnja 1990, uz goste, uključujući Bon Jovi, Scorpions, Bryan Adams, Sinéad O'Connor, Thomas Dolby, Joni Mitchell, Marianne Faithfull, Levon Helm, Rick Danko i Van Morrison. David Hasselhoff izvodio svoju pjesmu "Looking for Freedom", Koja je bila vrlo popularna u Njemačkoj u to vrijeme, stoji na Berlinskom zidu.

Tijekom godina došlo je ponovio kontroverzni raspravu bilo da 9 studenog bi prikladan njemački nacionalni praznik, često koju je pokrenuo bivši članovi političke opozicije u Istočnoj Njemačkoj, kao što su Werner Schulz. Osim što je emocionalna apogej Istočne Njemačke mirne revolucije, studeni 9 je ujedno i datum kraja Revolucija 1848, A datum

abdikacije 1918 Kaisera Wilhelm II i izjavu o Weimarska Republika, Prvi njemački republika. Međutim, studeni 9 je i obljetnica iz 1923 Beer Hall puča i zloglasni Kristalna noć pogroma nacista u 1938. Nobel Laureate Elie Wiesel kritikovao prve euforije, ističući kako "oni zaboravili da 9 studenoga već je ušla u povijest - 51 godina ranije je obilježio Kristalna noć." Kao što je ujedinjenje nije bio službeni i potpuni do oktobra 3; taj dan je konačno izabran kao Dan njemačkog jedinstva.

Proslave 20. godišnjice

9. studenog 2009, Berlin slavi 20. godišnjicu pada Berlinskog zida s "Festival of Freedom" s zvaničnika iz cijelog svijeta u dežurstvo za slavlje navečer oko Brandenburška vrata. Vrhunac je bio kada je preko 1000 colorfully dizajniran pjena domino pločice, svaki visok preko 8 metara, koje su bile naslagane duž bivše trase zida u centru grada su se srušila u fazama, konvergentan ispred Brandenburških vrata.

A Twitter Berlinskog zida je bila postavljena tako da omogućuje Twitter korisnici postavljati poruke u povodu 20. obljetnice. Mase kineskih korisnik imati iskorišten to znak protesta Great Firewall of China. Twitter Berlinskog zida bila je ubrzo blokiran od strane kineske vlasti.

U Sjedinjenim Državama, Njemačko veleposlanstvo koordinirana javnoj diplomaciji kampanju sa sloganom "Sloboda bez zidova", u spomen na 20. obljetnicu pada Berlinskog zida. Kampanja je bila usmjerena na promicanje svijesti pada Berlinskog zida između trenutnog studenata. Studenti na preko 20 sveučilišta sudjelovali u "Sloboda bez zidova" događaje krajem 2009.

Međunarodni projekt pod nazivom Mauerreise (Putovanje zida) se održao u raznim zemljama. Dvadeset simboličan zida cigle bile poslane iz Berlina počevši od svibnja 2009. Njihovo odredište: Koreja, Cipar, Jemena i drugih mjesta gdje se karakterizira svakodnevice podjele i granice iskustva. U tim mjestima, cigle postat će prazno platno za umjetnika, intelektualaca i mlade ljude kako bi se borila u "zid" fenomen.

U spomen na 20. obljetnicu pada Berlinskog zida, Twinity rekonstruirana istinabog-to-scale dio zida u virtualnom Berlinu. MTV Europe Music Awards, Na 5. studenog imao U2 i Tokio Hotel izvode pjesme posvećene, te o Berlinskog zida. U2 nastupila na Brandenburg Gate, i Tokio Hotel izvodi "World Behind My Wall".

Palestinci u gradu Kalandia, Zapadna obala srušene dijelove Izraelski West Bank barijera, U demonstracije povodom 20. obljetnice pada Berlinskog zida.

Legacy

Preostali protežu od zida u blizini Istočna u Friedrichshain,

Ostaci zida u susjedstvu u Topografija terora,

Spomen od preko tisuću križeva i segment zida za one koji su poginuli

Primjer kocka kaldrme trčanje označava gdje je nekoć stajao zid.

Kolovoz 2006 August 2007

pokušavajući prijeći. Spomen stajao za deset mjeseci u 2004 i 2005 prije nego što je uklonjena

Plaketu reads "Berliner Mauer 1961-1989"

Kamenitom trčanje bez plaketa

Malo je lijevo od zida na svom izvornom mjestu, koji je bio uništen gotovo svugdje. Tri duge dijelovi i dalje stoje: 80-metra (263 ft) komad od prvih (najzapadniji) zid na Topografija terora, Mjestu nekadašnje Gestapo sjedište, na pola puta između Checkpoint Charlie i Potsdamer Platz ; Duži dio drugi (najistočniji) zid duž Spree River u blizini Oberbaumbr ü cke , Prozvan East Side Gallery I treći dio koji je djelomično obnovljen, na sjeveru u Bernauer Stra ß e , Koja je bila pretvorena u spomen na 1999. Neki su ostali izolirani fragmenti i nekoliko osmatračnica također ostati u različitim dijelovima grada.

Nitko još točno predstavlja Zid je izvorni izgled. Oni su teško oštećene suvenir azila. Fragmenti zida uzeti su i neki su prodane diljem svijeta. Pojaviti se sa i bez Potvrde o autenti č nosti , Te fragmenti su sada spajalica na online uslugu aukcija eBay kao i njemački suvenirnice. Danas, na istočnoj strani je prekriven grafiti da nisu postojale dok je zid bio čuvali naoružani vojnici Istočne Njemačke. Prije toga, grafiti pojavili samo na zapadnoj strani. Uz turističkih područja u centra grada, gradske vlade je obilježila lokaciji bivše zid red kocka na ulici. U većini mjesta samo "prvi" je označen zid, osim u blizini Potsdamer Platz, gdje je označena nizu obje zidova, dajući posjetiteljima dojam dimenziju barijeru sistem..

Kulturne razlike

Jer mnogo godina nakon ponovnog ujedinjenja, ljudi u Njemačkoj govorio o kulturnim razlikama između Istoka i Zapada, Nijemci (kolokvijalno Ossis i Wessis), Ponekad opisan kao Mauer im Kopf (zid u glavu). Rujna 2004 anketa je utvrdio da 25 posto Zapadnih Nijemaca i 12 posto Istočnih Nijemaca želio da Istok i Zapad trebaju biti odvojene opet "zidom".Anketu su uzeli u listopadu 2009 povodom 20. obljetnice pada zida naznačeno, međutim, da je samo oko desetine populacije je još uvijek nezadovoljan s ujedinjenja (8 posto na Istoku, 12 posto na Zapadu) . Iako su još uvijek percipiraju razlike između Istoka i Zapada, Nijemci čine slične razlike između sjevera i juga.

Nedavnih anketa provedena od strane Rusije VTsIOM, pokazalo je da više od polovice svih Rusi ne znaju tko je sagradio Berlinski zid. Deset posto ispitanih misli narod Berlinu ga sagradili sami stanovnici. Šest posto, rekao je zapadnih sila je izgrađen i četiri posto misli da je "bilateralni inicijativu" od Sovjetski Savez i Zapada. Pedeset i osam posto, rekao je da ne zna koji su ga napravili, sa samo 24 posto ispravno imenovanja SSSR-a i njegov tadašnji komunistički saveznik Istočnoj Njemačkoj.

.