Behar br. 80-81

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJAGODINA XVI • I-IV 2007. • BROJ 80-81 • CIJENA 30 KN

BEHAR

GODINA D@ELALUDDINA RUMIJAERVIN JAHI]: MESNEVIJA KAO PUTUJU]A TEKIJA

TARIHINASKO FRNDI]: IZ STARIH ZEMANA

IZLO@BE: DINO TRTOVAC, IZET \UZELNOVE KNJIGE

2 B E H A R 8 0 - 8 1

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Muhamed @DRALOVI], Senad NANI], Sena KULENOVI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY

Rukopisi i fotografi je se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr

seadbegovicºyahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

KAZALORIJE^ UREDNIKA .............................................................................................................. 3

GODINA D@ELALUDDINA RUMIJASamir Beglerovi}: Hazreti Mevlana – ro|enje, duhovno zrenje i preseljenje ........... 4Azra Abadì} Navaey: Mevlanina misao: mogu}a paradigma za novi vijek .......... 12Nekoliko pri~a iz Mesnevije ........................................................................................... 14Elif Safak: Stabla bez korijenja ...................................................................................... 21Re{id Hafi zovi}: Rumi – poetska jeka s orijenta ljudske du{e ................................... 22Intervju: Velid Imamovi} ................................................................................................ 25Dèlaluddin Rumi: Pri~a iz Mesnevije .......................................................................... 31

DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]UErvin Jahi}: Mesnevija kao putuju}a tekija .................................................................. 37

POETSKI GLASOVINasko Frndi}: ûdovita Bosna ...................................................................................... 39Nasko Frndi}: Iz starih zemana ..................................................................................... 41

DOGA\ANJAOsman Mufti}: Knjige rije~i: Tanah, Biblija, Kur’an u Hrvatskoj ............................... 45

ZVUKOMJERSenad Nani}: Preporod bosanske ilahije ..................................................................... 50

LIKOVNO OKNOSead Begovi}: Multikolorna {uma i u njoj nevinost i ~isto}a zvonkih traka

(izlo`ba Dine Trtovca) ............................................................................................... 51Intervju: Dino Trtovac ..................................................................................................... 52Sena Kulenovi}: Korov ponad razru{ena doma (izlo`ba Izeta \uzela) ................... 55

MULTIMONOLOGSenad Nani}: Menj{evici ................................................................................................ 56

MLADA BO[NJA^KA POEZIJAAsmir Kujovi}: Pjesme .................................................................................................... 58

MIT I SUVREMENOSTAjka Tiro Srebrenikovi}: Mit u dana{njem vremenu .................................................. 62

ETNOMUZIKOLOGIJA Jasmina Talam: Melopoetski oblici dervi{a nak{ibendijskog reda

u Bosni i Hercegovini ............................................................................................... 64

KOMUNIKOLOGIJADenis Glibi}: Jezik zablude i ograni~ene mo}i ~ovjeka .............................................. 68

PREPORODNI EPITAFITahiri: Neka im hurije ne pokaù namr{teno lice ....................................................... 71

NOVE KNJIGESead Begovi}: “Potkovani golubovi” – Izet Perviz ...................................................... 76Dino Mujadèvi}: Doprinos poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosa ................... 77Sead Begovi}: “Make – up” – [ejla [ehabovi} ........................................................... 79

Na naslovnoj stranici: Zid Irana, Parviz Tanavoli, 1977.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Adema-ga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-vorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibra him Ka-jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

B E H A R

B E H A R 8 0 - 8 1 3

R I J E ^ U R E D N I KA

Sredinom ove godine, protivno mno-gim o~ekivanjima, odràn je Gay Pride us-red svetog grada Jeruzalema. Pro{ao je bez `rtava jer je povorku od 3 500 lezbijki i ho-moseksualaca, koji su morali pro}i 500 me-tarsku rutu, osiguravalo 8 000 policajaca od 10 000 razjarenih demonstranata, ugla-vnom ortodoksnih idova koji su uz klasi~ne oblike nasilja prijetili jo{ i bom ba{kim na-padima na ovu posvema marginalnu dru{t-venu skupinu koja je ozna~ena kao nastra-na, perverzna i izopa~ena. Na drugoj strani ove “fronte” desilo se ne{to paradoksalno. Vjerski poglavari idovstva, islama i kr{}ana, zastupaju}i heteroseksualnu normativnost, postigli su za~udni stupanj jedinstva protive}i se Gay Prideu u svetom gradu. Muslimanski i kr{}anski vo|e pozvali su vjernike da bacaju sme}e i kamenje na sudionike, a vjerski vo|e ìdo-vske ortodoksne zajednice javno su prokleli sve ne~iste du{e u povorci koje }e od sada proganjati zao duh te se nikad, po Bo`jem nalogu, ne}e o~istiti od grijeha koji }e ih pratiti u tijelu, du{i i njihovim fi nancijama. Vjerski vo|e triju zajednica postigli su suglasnost po kojem odràvanje Gay Pridea uni{tava temelje svetosti Jeruzalema, ali su ba-rem na kratko i nesvjesno po stigli suglasnost, odnosno pouzdanje u zajedni~kog Boga jedinoga i moralnoga.

Abrahamska ekumena i svi me|ureligijski dijalozi ovih triju monoteisti~kih zajednica na~as su zaìvjeli kao {to je na~as nestalo sve ono {to ih dijeli i razdvaja da bi upravo u stigmatizaciji i poricanju homoerotskog u sudionicima Pridea postigli suglasnost. Dosada{nji putovi razilaènja odjednom su preko le|a “nastranih” postali putovi pri bli-àvanja, zahvaljuju}i homofobi~nom zajedni{tvu dru{tva. Zbog homi}kih i lezbijskih parada i jedni i drugi i tre}i od-jednom se pozivaju na bu|enje svijesti o njihovim za jed-ni~kim temeljima, a to je prije svega zauzimanje za svete stvari ~ovjeka. No, kad su to ~uli “nastrani”, vi{e nisu htje-li biti po strani jer kao {to znamo Bog je Bog svakog ~ov-jeka ili nijednog. Svi se sada u ~udu i u nedoumici pitaju: Mogu li aktivisti~ke udruge homoseksualaca trajno po mo-

}i karcinomnim nesuglasicama izme|u ì dova, kr{}a na i muslimana? Napokon, vidjet }e se, iako je u to te{ko povjerovati, osim ako svi u dogledno vrijeme postane-mo gay ljube}i bli`njega svoga. U me-|uvremenu, trijezni dobro znaju da vjera i politi~ka upletanja do sada, na àlost, ni-su rije{ili sporna pitanja na svim stranama svijeta. Vjera }e teolo{ki poku{ati posti}i pomirenje, a kad u tome mjestimice po~i-nje uspijevati politika uvodi rat, umjesto toplog stiska ruke. A laici? Oni u zajedni-~koj zagonetki postojanja svoj ulog vide u “vjernoj slu`bi za svoga gospodina” i u

svetosti korice kruha. Mo`da je najbolje da u me |uvre-menu, izme|u velikog i{~ekivanja boljitka, me |u sob ne tolerancije i razumijevanja, svi zajedno odemo u welness centar na masa u gnjevne heteroseksualne trtice.

Ima i drugih rje{enja. Za nas svakako onih koje nam nudi najve}i misti~ki pjesnik islama, uvijek aktualni Mevla-na Dè laluddin Rumi koji je jo{ u 13. stolje}u nudio jezik kao magi~nu sviralu, jezik koji svi razumiju. Rumi je, kao {to je poznato, um jesto rutine nudio nutrinu ne traè}i Bo`ju ku}u ve} Gospodara ku}e. U svojim Mesnevijama i Diwanu, u nizu stihova, legendi, pri~a, pouka i alegorija, znao je li jepe i varljive slike prolaznoga svijeta, koje su za na{ duh postale pretijesne, preto~iti u smiono djelo priro-de ~iji je jedini zakonodavac Allah d`. {. Stoga se u ovoj 2007. godini, godini Rumija, ne moramo ogrnuti u sukf, kao sufi je neko}, da bi do ivjeli unutra{nje pro~i{}enje. Dovoljna je bistrina unu tra{njeg pogleda u trenutku kada raskrilimo ove knjige i shvatimo da najve}e slasti u ìvotu proizlaze iz duhovnog isku{enja. I upravo }e nas Rumijevo duhovno remek djelo bolje pro~istiti i povezati u jednu obitelj od svih nasilnih postupaka, koji uostalom uvijek ra|aju samo nove nasilne postupke. Stoga u godini Ru-mija jo{ jednom otvorimo knjige onoga za kojeg je re~eno da nije pejgamber, ali ima kitab.

Sead Begovi}

Gay pride i dugo o~ekivani ekumenizam

4 B E H A R 8 0 - 8 1

O hazreti Mevlani mnogo je pisano te ne bi bilo od posebne koristi napisanome pridodati jo{ jedan sli~an tekst. Izuzetak bi bila tek izrada opse`ne i kriti~ke mono-grafi je, s obzirom da su takve rijetke i na stranim jezicima, a na na{emu jedna takva studija uop}e ne postoji, u smi-slu da ju nije napisao, barem koliko je nama poznato, nijedan bosanskohercegova~ki autor.

@ele}i, ipak, skrenuti pa`nju zainteresiranim na materijal napisan o hazreti Mevlani, a na na{em jeziku, u radu }emo se koristit dobrim dijelom doma}im izvorima.

RO\ENJE

Hazreti Mevlana Dèlaluddin Rumi ro|en je u vremenu velikih politi~kih i dru{tvenih nemira. S jedne strane, do tada najja~a islamska dràva – Dràva Seldùka, sve vi{e biva umorena neprestanom unutarnjom borbom pojedi-nih muslimanskih vladara za prevlast. Utjecaj halife, koji je davno odustao od politi~ko-vojnih mo}i a zadrào isk-lju~ivo duhovno-moralni autoritet, nikada nije bio slabiji. S druge strane, krajem tog XII stolje}a, i kr{}anski za pad doìvljava daljnju unutarnju podjelu. Pored toga, stalni upadi Mongola ve} odavno prestali su biti incidenti, uzi-maju}i sve jasnije oblik klasi~noga osvaja~kog pohoda.

Godine 1190. umire Frederik Ri|obradi za vrijeme krs-ta{kog pohoda. Uskoro poslije toga ~itava se Evropa opre-djeljuje za Papu ili za cara. Krajem XIII stolje}a, na Istoku se gubi hri{}anska dominacija, a Salahuddin Ejubi je malo po malo odbacio Franke prema moru, koji su poslije gubi-tke Edese bili ograni~eni samo na Jerusalemsko kraljev-stvo, grofoviju Tripolija i kneèvinu Antio{. U isto vrijeme Perzija (dio u kojem je ro|en Dèlaluddin) doìvljava po-novno nasilje invazije. Osvaja~i, ovaj put, ne dolaze iz Ara-bije kao u osmom stolje}u, ve} sa dalekog Istoka. Carstvo Havarzma, gdje je ro|en Mevlana je pokoreno. Iran se ru{i razdiran neopisivim nevoljama, isto~na Azija je pregaèna, ukida se bagdadski halifat i osvaja~i nadiru prema cen-tralnoj Evropi. “Epoha je to haosa i nesigurnosti”.1

U takvome vremenu, u tridesetome danu mjeseca sep-tembra 1207. godine (6. rebiulevvel 604. godine po Hid`-ri) ro|en je hazreti Mevlana Dèlaluddin Rumi.2 Ro|en je u gradu Belhu, u dana{njemu Afganistanu. Belh osvojili su Arapi 31. godine po Hid`ri, za vrijeme vladavine hazre-ti Osmana. Prvih pet stotina godina bio je u sastavu jedin-stvene islamske dràve, a oko stotinu godina bio je prije-stolnica sultana iz dinastije Sebuktegin.

Godine 617. po Hid`retu (1220. po Miladu), osvojio ga je i poru{io Dìngis-han, vo|a Mongola, a 771. (1369.)

iza brao ga je Timur-lenk za svoju prijestolnicu. Nakon provale Mongola grad je po~eo opadati i nikada se vi{e nije uzdigao do svog nekada{njeg sjaja. Danas je to omanje mjesto, kao jedna provincijska kasaba, koja broji jedva desetak hiljada stanovnika! Eto, taj grad je rodno mjesto velikog islamskog u~e nja ka i mislioca, Dèlaluddina Rumije, autora “Mesnevije”.3

OP]I BIOGRAFSKI PODACI

Hazreti Mevlanino ro|eno ime glasi Muhammed. Je-dan od pradjedova imao je arapsko porijeklo, vezuju}i se krvno za hazreti Ebu Bekra.4 Otac mu je bio poznati is lam-ski u~enjak, hazreti Behauddin Veled, oslovljavan jo{ od svoje mladosti kao “Sulñaknul ’ulemak’” – Car u~enih ljudi.5 Uslijed velikoga ugleda koji je imao me|u narodom, pro-budila se sumnja kod vladara havarzemskog sultana Mu-hammeda, da bi mu hazreti Behauddin mogao oteti drà-vu. Stoga mu je naredio da se, sa cjelokupnom familijom, iseli iz Belha. Hazreti Behauddin morao je to u~initi, pa je tako hazreti Mevlana ve} u svojoj petoj godini nau~io {ta zna~i izgonstvo.6 Prije odlaska, stanovni{tvo se pobunilo protiv ovakve sultanove odluke, te je na kraju i sâm sultan molio hazreti Behauddina da mu oprosti. No, hazreti Behauddin Veled nije se èlio pomiriti, te je samo prije svoga odlaska rekao:

Odlazim... Iza mene }e se tatarski vojnici ra{iriti svud po svijetu i osvojiti zemlju Horasan. Mo`da }e se Bog saàliti na ljude Belha {to }e okusiti gor~inu smrti.7

Prije defi nitivnoga skra{avanja, hazreti Behauddinova porodica pro{la je mnoga mjesta i gradove, me|u kojima Ni{abur, Kufu i Bagdad.8 Dok su prolazili kroz Ni{apur su-sreli su velikoga mutesavvufa i pjesnika hazreti Feriduddi-na Attara. Hazreti Attar odmah je prepoznao u hazreti Mevlani velikoga ~ovjeka, te mu je poklonio svoje pozna-to djelo “Asrakr Nakme” – Knjiga tajni.9 Bio je odu{evljen hazreti Mevlanom, te se nije mogao suzdràti pred hazre-ti Behauddinom:

Ovaj tvoj sin je odre|en da pali mnoga srca u svijetu.10 A kada su krenuli dalje na put, hazreti Attar ih je po-

gledao i u zanosu rekao:Kakav zadivljuju}i znak! Rijeka te~e vuku}i sna`ni oke-

an iza sebe...11 Do{li su u Bagdad i u njemu ostali oko pola godine, a

zatim se uputi{e u ~asnu Mekku kako bi obavili had`. Na-kon obavljenoga hadà, svra}aju u Damask i tu se susre}u sa drugim velikim mutesavvifom ha zreti [ejhul Ekberom Ibn Arebijem. I on je u hazreti Rumiju prepoznao velikoga

Hazreti Mevlana – ro|enje, duhovno zrenje i preseljenjePi{e: Samir Beglerovi}

G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

B E H A R 8 0 - 8 1 5

~ovjeka.12 Kada je ugledao hazreti Behauddina kako ide ulicom a za njim kora~a hazreti Mevlana, uzvik-nuo je:

Slavljen da je Allah! Jedan okean ide iza jezera!13

Iz Damaska produìli su za grad Larend u kojemu su ostali sedam godina.14 U tome periodu desila su se dva velika doga|aja.

ZRENJE

Godine 1226. (623.), hazreti Me-vlana oènio se, u svojoj, dakle, de-vetnaestoj godini, sa k}erkom ho-dè [erifuddina Lale od Samarkan-da, koja se zvala Dèvahir Hatun. Iz toga braka, hazreti Mevlana dobio je dvojicu sinova, Sultana Veleda i Alauddina êlebija.15 Prvome sinu dao je ime po ocu, a drugome po starijemu bratu.

Ubrzo nakon vjen~anja, umrli su hazreti Mevlanini maj ka i stariji brat: Mumina Hatun i Muhammed Alaud-din.16 Tako je period od sedam godi-na u Larendu, hazreti Mevlani i ha-zreti Behauddinu donio i veliku ra-dost i veliku tugu.

Po zavr{etku toga perioda od se-dam godina, seldù~ki sultan Alaud-din Kejkubad pozvao je hazreti Be-hauddina u grad Konju, naljutiv{i se pri tome na vladara Larenda Musâa, {to je takvog u~enjaka zadrào u svo me gradu a nije ga poslao u pri-jestolnicu. Hazreti Behauddin i nje-gova porodica do~ekani su sa naj vi-{im po~astima te se naseli{e u Konji trajno. Ubrzo, “Car svih u~enjaka” preselio je na ahiret, u Konji, 1230. (628.) godine. Do preseljenja na bo-lji svijet, obavljao je du`nosti muf-tije i muderrisa.17

SEJRUS-SULUK

Kada je ostao bez oca, hazreti Mev lana napunio je dvadeset i tri godine. Pored arapskog i perzijskog jezika, nau~io je i gr~ki. Premda jo{ uvijek veoma mlad, svojom pronic-ljivo{}u, u~eno{}u i iskreno{}u, ve} je bio sazreo preuzeti du`nosti svo-ga oca. Ipak, nije to èlio.18

Istodobno, u gradu Tabrizu, ne-kada{nji hazreti Behauddinov u~e-nik, sejjid19 Burhanuddin Muhakkik

Tirmizi, du hovnim otkrovenjem saz-nao je za smrt svoga u~itelja. Tako se desilo da je na dan hazreti Be ha-uddinovoga ukopa, odràn istodob-no tevhid i u Konji i u Tabrizu. Sejjid Burhanuddin napustio je prije haz re-ti Behauddina Balh i okrenuo se ìvotu u pustinju. sada, odmah po ukopu hazreti Behauddina, krenuo je za Konju.

Sin mog [ejha je sâm, ~eka me. Duàn sam da odem u Anadoliju, po-loìm lice na ~istu zemlju mog [ejha i vodim brigu o njegovom sinu...20

Susreo se sa hazreti Rumijem u Larendu, gdje je hazreti Mevlana oti-{ao posjetiti mezarja svoje majke i svoga brata.21 Pri susretu, kako je to obi~aj, hazreti Mevlana poljubio je ruku hazreti sejjidu Burhanuddinu. Po povratku u Konju, hazreti Burha-nuddin krenuo je sa provjeravanjem Rumijeve u~enosti.

Nema ti ravna u znanju i pre va-zi{ao si oca u nauci o vjeri i drugim takvim predmetima. Me|utim, tvoj otac bio je savr{en u poznavanju hâla22 (duhovnog stanja) kao i u snazi govorni{tva. @elim da u~i{ hâl od sufi ja. Nau~it }e{ od mene {to sam ja nau~io od moga [ejha. Hâl je nauka propovjednika, poznata kao “svjesnost Boga” i “saznanje istine”. Kad jednom savlada{ ovo, obasjat }e{ nebesa poput Sunca...23

U~itelj, shodno svome putu os-am ljivanja u pustinju, pripremio je i poslao hazreti Rumija u halvet24, u kojemu je, po propisima, ostao ~etr-deset dana.25 Kao u~enik, kod sejji-da Burhanuddina, hazreti Mevlana proveo je deset godina. Tek u svojoj trideset i tre}oj godini stupio je na o~evo mjesto.26

Mijenjaju}i svoga oca, a postu pa-ju}i po uputama dobivenim od sejji-da Burhanuddina, hazreti Mevlana tuma ~io je islam uglavnom se orijen-tiraju}i ilmi zâhirom: tuma ~enjem vjere i njenih propisa onako doslov-no, po vanj{tini, po logici, trude}i se da te propise u~ini shvatljivim i razum nim.27

Sejjid Burhanuddin osjetio je da hazreti Mevlani vi{e nije toliko potre-ban. U njemu je ponovno buknula èlja za osamom. Srcem je ~eznuo za odlaskom, a, s druge strane, znao je da bi rastanak izuzetno te{ko pao


6 B E H A R 8 0 - 8 1

hazreti Mevlani, s obzirom da ga je mnogo zavolio. Tako su se u njemu mi je{ali èlja za osamom, i strah da ne povrijedi hazreti Mevlanu.

Tako je jedne prilike jahao na mazgi vinogradima Ko nje, i zaèli, da mu je oti}i u Kajsar. Istovremeno, samo {to je to pomislio, mazga se silno prope, te sejjid Burhanuddin pade sa nje i slomi nogu. Ustao je, i tako slomljene noge vratio se u Konju. Hazreti Mevlana, ~im je saznao za ovo, poùrio je kod tog svog voljenog {ejha sejjida Burhanuddina da ga obi|e. Kada je u{ao u sobu, sejjid Burhanuddin ga pogle-da, i samo mu kratko re~e:

Bravo, dobar u~enik je slomio {ejhu nogu!28 Hazreti Mevlana shvatio je {ta hazreti sejjid Burhanud-

din govori. Ipak, nije mu bilo jasno, za{to [ejh èli i}i, za-{to ne èli ostati uz njega.

Sada si spreman, sine... Nema ti ravnog ni u jednoj grani. Postao si vo|a nauke i znanja. Ovdje nema vi{e pro-stora za obojicu, zato èlim da idem. Sem toga, do}i }e ti veliki prijatelj i bit }e tvoje ogledalo, a ti njegovo. Uputit }e te u najskrovitija prostranstva duhovnog svijeta, kao i ti njega. Svaki do vas nadomije{tat }e drugog i bit }ete dva najve}a prijatelja u cijelom svijetu.

Bog je odabrao da ti svojim postojanjem usre}i{ i nebo i svijet, a to je nedosti`na veli~ina. Ustani i uroni ljudske du{e u neiskvaren ìvot i neizmjernu Boìju nagradu... Vlastitim smislom i ljubavlju, povrati ìvot smrtnicima ovog la`nog svijeta...29

Sa suzama u o~ima, bore}i se sa emocijama i nastoje}i ublaìti nevjerovatnu bol u srcu, hazreti Mevlana ispratio je svoga {ejha sejjida Burhanuddina za Kajser, u prolje}e, 1239. godine. Do{av{i u Kajser, sejjid Burhanuddin uglavnom je ìvio u halvetu, tek tu i tamo primaju}i posjetioce. Ta ko ga je jedne prilike posjetio i jedan velikan, pîr30 [ihakbuddin Omer Suhraverdi. Znaju}i za njegov dolazak, sejjid Burhanuddin ~ekao ga je pred svojom odajom. Kada je hazreti Suhraverdi stigao, samo je sjeo pored sejjida Burhanuddina, te tako osta{e satima, hama ba{ ni rije~i ne progovoriv{i.

Nakon odre|enoga vremena, pîr Suhraverdi je ustao, poselamili su se i razi{li. Za~u|eni ovim, neki su upitali sej-jida Burhanuddina, za{to ni{ta nisu pri~ali.

U prisustvu stru~njaka u nauci o hâlu, upotrebljava se jezik hâla, a ne jezik govora. U Svetom Kur’anu upozoreni smo da {utimo. U prisustvu onoga koji vidi istinu morate {utiti jer sumnje srca mogu se rije{iti samo hâlom.31

Ubrzo, nepunih godinu dana po dolasku u Kajsar, sejjid Burhanuddin preselio je na ahiret, bolji svijet.

Hazreti Mevlana, kako se biljeì, pred kraj svoga tesav-vufskog druènja (sohbet) s hazreti sejjidom Burhanuddi-nom, od sejjida Burhanuddina dobio je ovla{tenje na ir{ad32, pisanu potvrdu (idàkza) da je sazrio za {ejha.33

PRESELJENJE

Naredni period ìvota, hazreti Mevlana provest }e kao profesor, uglavnom predaju}i islamsko pravo (fi kh) u medre-si Altun-Aba.34 Jedne prilike, kada se vra}ao sa predavanja, susreo se sa dugo i{~ekivanim “velikim prijateljem” ~iji je do-lazak nagovijestio hazreti sejjid Burhanuddin. Po nekim ver-zijama35 ovaj “veliki prijatelj” pojavio se u liku trgovca hal-

vom (slatkom), do~im druge verzije tek spominju susret hazreti Mevlane i tada nepoznatoga ~ovjeka koji je zaustavio hazreti Rumijevu mulu na kojoj je jahao, i postavio mu neo~ekivano pitanje. Kada su im se pogledi tek susreli, oboji-ca su djelovali kao zamrznuti, ne trep}u}i i ne progovoriv{i ni rije~i, naprosto su zurili jedan u drugoga,36 kao da su jedan drugome povjeravali, otvarali, i ponovno zatvarali okna du{a. Hazreti Mevlanin ìvot, opet }e se promijeniti.

PRESELJENJE SRCEM OD OVOGA SVIJETA

Sâm dijalog kojega su hazreti Mevlana i “veliki prijatelj” poveli pri prvome susretu, ima nekoliko razli~itih verzija.

Moè{ li re}i da li je poslanik Muhammed, alejhisselam, ve}i ~ovjek od Bajezida Bistamija?, upitao je neznanac.

Kakvo je to pitanje? Bez sumnje je ve}i poslanik Muhammed, alejhisselam, odgovorio je hazreti Mevlana.

Ali poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je: “Boè, veli~am Te, nismo znali Tvoju vrijednost.” Dok je Bajezid Bistami rekao: “Ja veli~am sebe, moj ugled je velik...” Kako to obja{njava{?

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je ovako govorio jer je svakog dana napredovao vi{e i svaki put se bogatio no-vim stepenom razumijevanja i molio je Boìji oprost za ra-nije neznanje i gre{ke. Poslanik, alejhisselam, istrajao je u spoznaji Boga, o~istio se od svega i pro{ao sve stupnjeve i sudove. Ali Bistamija je od dolaska bio no{en samo prvim stepenom i opijen ovim znanjem nije dobio nikakvo dalje...

Posrnuv{i pred zna~ajem Mevlaninog odgovora, ~ovjek je pao na tle i zaplakao. Mevlana je si{ao sa mule i obgrliv{i der-vi{a podigao ga na noge. Tako su se susrela dva okeana.37

Ime tog “velikog prijatelja” bilo je hazreti [ems Tabrizi, punoga imena [emsuddin Muhammed ibn Alija ibn Malek-e. Ro|en je najvjerovatnije oko 1180. godine, jer, kako se u mevlevijskoj tradiciji prenosi, kada je do{ao u Konju imao je preko {ezdeset godina. A u Konju u{ao je 29. novembra 1244. godine (26. dùmde-l-uhra 642. godine po Hid`ri).38

Mada se ~esto navodi kako je bio skoro nepismen, ipak, relevantna biografi ja isti~e ba{ suprotno, ne samo da nije bio nepismen ve} je bio i izuzetno jak u islamskom pravu i teologiji. Hazreti Mevlanin sin, hazreti Sultan Ve-led, opisao ga je kao “u~enog i mudrog ~ovjeka, elokvent-nu i izgra|enu osobu”.39 Slijedio je {afi jsku pravnu {kolu i studirao fi kh. No, u slije|enju svoga mezheba nije bio isklju~iv, ~ak, kako se prenosi, pohvalno se izrazio o nekim stavovima hazreti Ebu Hanife.40

Uporedo s tim, podu~avan je tesavvufu da bi nakon postizanja kemâlijjeta41 bio poslat u pustinju, da, kao ka-lendarija (lutaju}i dervi{), po njoj luta i promi{lja o drago-me Bogu. Kako sâm hazreti [ems kaè, premda je imao veliki broj u~itelja i {ejhova42, ipak je sebe smatrao uvej-sijom, dervi{em koji, izvanjski gledano (zâhiren), nema fi zi~ki prisutnog {ejha, no, kojega vodi nevidljiva ruka nekoga od Boìjih prijatelja (evlija).43

Svako pri~a o svome {ejhu. Na snu, vidio sam hazreti Pejgambera, alejhisselam, kako me obla~i dervi{kom hr-kom44, ne onom koja se nosi i koja bîva pohabana nakon nekoliko dana, koja se baca u lavabo i pere od prljav{tine, ve} hrku prijateljevanja (hirka-i sohbet), ne odnos koji se


B E H A R 8 0 - 8 1 7

moè tek tako shvatiti, ve} odnos koji nije ni ju~er, ni da-nas ni sutra.45

Gdje su se ta~no hazreti [ems i hazreti Mevlana susre-li, nije poznato. Tek, to mjesto danas se oslovljava kao “Med`me’ul bahrejn”, “Stjeci{te dvaju mora”, a {to aludi-ra na kur’anski plemeniti ajet: Pustio je dva mora da se dodiruju (meredèl bahrejni jeltekijân).46

[emsuddin Tabrizija bio je rijedak u~enjak i veliki poz-navalac “ilm-i bâtina”. On je odmah, ve} prvih dana, to-liko uticao na Dèlaluddina, da se je ovaj odu{evio njego-vim tuma~enjem i svom du{om predao se na prou~avanje “ilm-i bâtina”.

Druè}i se stalno sa [emsuddinom, Dèlaluddin je ma lo po malo ostavljao svoja pre davanja u dàmiji i medre si, a onda se potpuno povukao i odao asketskom ìvotu, pro-vode}i sve slobodno vrijeme u dru{tvu [emsuddina.

To Dèlaluddinovo osta-vljanje predavanja neugodno je djelovalo na njegove |a ke i slu{a~e, a i na same gra|ane Ko nje, jer je Dèlaluddin bio stekao glas najistaknutijeg u~e njaka i uìvao ugled u na-rodu. Stoga su po~ele pritu`-be protiv [emsuddina, a ko-na~no i zahtjev da se on udalji iz Konje.47

PRVA SMRT

Da ti prigovori nisu bili bezazleni, potvrdit }e tmurni doga|aji uslijed kojih }e ha-zreti [ems biti doslovno otje-ran iz Konje. Uto~i{te prona-{ao je u Damasku. Da li tada, ili mo`da prije dolaska u Konju, hazreti [ems upoz-nao se i druìo s jo{ jednim velikanom toga vremena, a kojega smo ve} spominjali, sa hazreti [ejhul Ekberom Ibn Arebijem, kojega je oslo-vljavao jednostavno, po njegovom prvom imenu – {ejh Mu hammed. Kako sâm veli, dosta toga je od njega nau~io, a oslovljavao ga je sa “brat” i “sin”.48

A u Konji, sav utonuo u tugu, hazreti Mevlana upotpu-nosti se povukao i vi{e nije niti izlazio iz ku}e. Na njegov nagovor, hazreti Sultan Veled oti{ao je u Damask ne bi li prona{ao i doveo hazreti [emsa natrag u Konju. Zatekao ga je kako mirno sjedi, igraju}i {ah. Kada ga je ugledao, pla ho se obradovao. Zamolio ga je da se vrati, a potom je pred njega rasprostrijeo darove koje su mu, u znak izvi-njenja, poslali ljubomorni hazreti Mevlanini u~enici, koji su ga i protjerali.

“Ne moète me kupiti zlatom i srebrom. Mevlanin po-ziv, ~ije srce je kao srce Muhammedovo, dovoljan je. Mo-ram ga poslu{ati.”

Zatim je podijelio siroma{nom stanovni{tvu sve {to je imao i spremio se za povratak u Konju.49

Osmoga maja 1247. godine, hazreti [ems vratio se u Konju.50 Ovo je nagovijestilo tre}i period kona~nog hazre-ti Mevlaninog duhovnog zrenja.

TRE]I PERIOD DUHOVNOGA ZRENJA – TRE]A SMRT

Prvi period, u kojemu hazreti Mevlana sebe predstavlja kao “sirovog”, ozna~ava period upoznavanja sa hazreti [emsom. Nakon dobivanja idàze za ir{ad od hazreti sejji-da Burhanuddina, hazreti Mevlana tek po~inje slu{ati hazreti [emsa ali se jo{ uvijek poziva i na druge u~enjake, jo{ uvijek koristi djela drugih mislilaca.

Drugi period, u kojemu hazreti Mevlana sebe predstav lja kao “sazrelog”, ozna~ava period intenzivnoga prepu {tanja hazreti [emsu, upijanje svake hazreti [emsove misli i njeno refl ektiranje na svoje u~enike. Tu je, kako se veli, hazreti Me-

vlana bio poput Mjeseca koje prihvata sun~e ve zrake i pre-nosi ih na druga nebeska tije-la. Hazreti Me v lana u ovome periodu upot punosti je “uto-nuo” u hazreti [emsa, a tada nastaje djelo koje ovo najbo-lje oslikava – Divan-i [ems. Haz reti [ems nastojao je hazreti Mevlanu “gurnuti” iz ovoga stanja, ka ko bi dosti-gao puno savr{en stvo te ka-ko bi postao od onih koji go-vore po vje~nome znanju (’ilm ledunnî). Tako se povije-sno protjerivanje haz reti [em-sa iz Konje, a uslijed ljubo-more hazreti Rumijevih u~eni-ka, shvata kao metafi zi ~ka priprema hazreti Mevlane za postizanje kona~noga stadija kemâlijjeta, koje se mo ralo de siti “nasilu”, no{e no sil-nom hazreti Mevlaninom ener gijom, u povijesti ma ni-

festiranom kroz silnu tugu za svojim voljenim [emsom.Nakon povratka hazreti [emsa u Konju, uslijedio je

tre}i period hazreti Mevlaninog usavr{avanja, koje sâm naziva “pregaranjem”. Hazreti Mevlana, no{en novom tu-gom uslijed defi nitivnoga nestanka hazreti [emsa iz nje-govoga ìvota51, dostigao je stepen “kada i poslanici i evlije ~eznu za njegovim dru{tvom”. Ovo je najprepozna-tljivije u njegovom sjajnom djelu Mesnevija. @ivot sastoji se od rastanaka, a srce slomljeno tugom uslijed rastanaka, postaje spremno kro~iti u drugi, vje~ni svijet. Tajna ~ovjekove tuge na ovome svijetu ustvari je tugovanje du{e svake osobe za uzvi{enim Gospodarom.52

TRA@ENJE UTJEHE USLIJED RAZDVOJENOSTI OD VOLJENOG [EJHA

Do kraja ìvota ~eznu}i za svo jim voljenim {ejhom, hazreti Mevlana poku{at }e na}i utjehu u dvojici prijatelja


8 B E H A R 8 0 - 8 1

odnosno u~enika. Svaki je bio spe-cifi ~an, i svaki je dodatno obo jio izuzetno sloèn hazreti Mevlanin ìvot.

UTJEHA KROZ SEMÂ

Za prvoga od njih, veè se po-seban oblik zikra53 – semâ, kojega, naàlost, mnogi oslovljavaju sa “ples dervi {a” ili tek “ples”. Ka ko se prenosi, jedne je prilike ha zreti Mevlana i{ao kroz zlatarsku ulicu. ûv{i zvukove koje su zlatari pro-izvodili kuju}i, srce mu je zaigralo te je hazreti Rumi, po{to je pao u dèzbu54, po~eo u~iti semâ55. U to-me duhovnom zanosu, hazreti Me-vlana za ruku je uzeo zlatara, sta-rog prijatelja, tako|er jednoga od u~enika hazreti sejjida Burhanud-dina, Salahuddina Zerkûba, te ga je uveo u semâ pa su se obojica prepustila tim kretnjama.56

Salahuddin Zerkûb do{ao je u Konju 1235. godine, te je, poput hazreti Rumija, postao u~enik sejjida Burhanuddina. Kasnije se vratio na selo, oènio se, te se po-novno nastanio u Konji. Po povra-tku, upoznao se sa hazreti [em-som pa su se susreti hazreti [emsa i hazreti Mevlane odràvali neka-da u njegovome du}anu.

Salahuddin Zerkûb bio je, za razliku od hazreti [emsa, uistinu nepismen, ali, poput hazreti [em-sa, izuzetno poboàn. Nakon ha-zreti [emsova nestanka, bio je drugo ogledalo hazreti Mevlane u kojemu se ogledala ne samo ha-zreti Rumijeva plemenita du{a ve} ogledalo koje je pokazivalo ono neprolazno, neiscrpno. Hazreti Mevlanini u~enici osjetili su jaku ljubomoru i prema hazreti Sala-hud dinu, kona~no, “{ta je hazreti Mevlana vidio i {ta je uop}e mo-gao nau~iti od jednog nepisme-nog ~ovjeka?!”57

Hazreti Mevlana oènio je svo-ga Sultana Veleda za hazreti Sa-lahuddinovu k}erku, a nekako u isto vrijeme, nakon smrti prve è ne, hazreti Rumi ponovno se oènio, ovaj put sa Kîra Hatun, koju su, uslijed kr{}anskoga po-rijekla, a velike pobo`nosti, nazi-vali “drugom Merjemom”. Ona

mu je rodila jo{ dvoje djece, mu-{ko i ènsko.58

Salahuddin Zerkûb obolio je, te je nakon duè bolesti, preselio na bolji svijet 1258. godine. Po njegovoj oporuci, nakon dènaze odràn je semâ u kojemu je u~e-stvovao veliki broj dervi{a.59

UTJEHA KROZ DIKTIRANJE MESNEVIJE

Hazreti Mevlana uskoro je pro-na{ao i drugu utjehu za svog volje-nog u~itelja. Mada neki datiraju po~etak te druge bliskosti odmah nakon Salahuddinove smr ti, ipak, hazreti Mevlanino druènje (soh-bet)60 sa plemenitim Husamuddi-nom êlebijem mnogo je starije.61 Husamuddin êlebi bit }e povod pa }e hazreti Mevlana po~eti dikti-rati svoje najve}e i najslavnije djelo – Mesneviju. Tokom vi{e od deset godina, hazreti Mevlana diktirat }e “Mesneviju” a plemeniti Husamud-din }e je zapisivati.

Jednog dana sjedili su zajedno Mevlana Dèlaluddin i njegov u~e-nik (murid) êlebi Husamuddin. U razgovoru, Husamuddin je opet po novio svoju èlju i molbu, da Dè la luddin napi{e jedan }itab (knji gu), sli~an [ejh Attarovom “Raz govoru ptica” (Mantikut-tajr). Kao svoj odgovor Dèlalud din je izvadio iz saruka (turban) papir i predao ga Husamuddinu, da pro-~ita. Na tome papiru Dèlaluddin je napisao osamnaest prvih stiho-va Mesnevije. Ti stihovi su kasnije nazvani Fatihatul-Mesnevi tj. po-~etak Mesnevije.

Samo ovih osamnaest stihova napisao je svojom rukom Dèla-luddin. Ina~e, sve druge stihove iz {est svezaka (25.632) pisao je Hu-samuddin, a diktirao Dèlaluddin, naj~e{}e u no}i. To je trajalo vi{e od deset godina.62

Hazreti Mevlana mnogo je ci je-nio Husamuddina te se Husamud-din ~esto spominje i u sâmoj Me-sneviji. Tako pronalazimo kako hazreti Husamuddin isti~e dugo-go di{nje prijateljevanje s hazreti Mevlanom63, kako hazreti Rumi otkriva da bez Husamuddina kao da ne bi bilo ni ìvota za njega64,


B E H A R 8 0 - 8 1 9

a na po~etku drugoga sveska Mesnevije, hazreti Husa-muddina izravno progla{ava zaslu`nim za boànski dar Mes nevije.

Jedno je vrijeme ova Mesnevija bila odgo|ena.Treba izvjesno vrijeme da krv postane mlijeko.

Dok tvoja sre}a ne rodi novo dijete,krv ne}e postati slatko mlijeko. Ovo dobro ~uj!

Svjetlo Istine, Husamuddin, opet je okrenuo dizginesa vrhova nebesa. Opet je po~ela Mesnevija.65

Istine ìvota, razumijevanje ~ovjekovoga bola na ovo-me svijetu kao bola svake du{e za istinskim prebivali{tem – blizinom premilosnoga Boga, taj jedan lijep a ipak do-bro teàk teret u grudima, hazreti Mevlana nije imao ko-me da povjeri. Sve dok nije Husamuddin od njega zatraìo da mu otkrije dio toga tereta, da tajne koje samo {to nisu rapukle njegovo srce podari svim istinskim zaljubljenicima (a{icima). Tako je hazreti Mevlana tajne ovoga svijeta izraàvao kroz stihove Mesnevije, a hazreti Husamuddin vjerno ih je zapisivao, kako bi isti bili olak{anje iskrenim.

FIZI^KA SMRT

To intezivno druènje hazreti Mevlane i hazreti Husa-muddina, potrajat }e oko petnaestak godina, sve do ha-zreti Rumijevog preseljenja na bolji, vje~ni, svijet. Tek ta-da, hazreti Mevlana ponovo }e se susresti sa svojim volje-nim {ejhom. Tek tada, hazreti Mevlana prona}i }e kona~nu utjehu, dosegnuti stanje u kojem je jedino i mogu}e izlije~iti “srce, rastancima ranjeno”. Stoga se cjelokupan hazreti Rumijev ìvot moè sagledati kroz odnos prema hazreti [emsu: priprema i i{~ekivanje njegovoga dolaska, neprekidno druènje (sohbet) s njim, i àl uslijed rasta-naka i i{~ekivanje ponovnoga sastanka kroz prvu no} nakon smrti, prvu “bra~nu no}” – [ebi Arus.

Tako se u ivotu hazreti Mevlane moè izdvojiti pet bit-nih perioda, svih pet okon~avaju se smr}u:

1. stjecanje osnovnih znanja (do smrti hazreti Behaud-dina)

2. hod sejrus-sulukom66 i sazrijevanje za {ejha (do smr-ti hazreti sejjida Burhanuddina)

3. trostruko dozrijevanje u kemâlijjetu, od “sirovosti” do “pregaranja” (do smrti hazreti [emsa)

4. al za hazreti [emsom kroz semâ-zikr (do smrti ha-zreti Salahuddina)

5. al za hazreti [emsom kroz Mesneviju (do hazreti Mev lanine smrti)

Pojava [emsuddina zna~ila je prekretnicu u Dèlalu d-dinovu ìvotu, jer je u osobi [emsuddinovoj na{ao pravog u~itelja koji mu je otkrio istinu. Rijetki su takvi sretnici kojima je istina bila otkrivena!

Dèlaluddin nije nikada mogao zaboraviti svoga u~ite-lja i spominjao ga je sve do smrti. U svojim djelima, on go vori o njemu i u zanosu pjeva mu pjesme.

Na jednom mjestu u “Mesneviji” on ovako opisuje [emsuddina, uzdiù}i ga:

Sunce moje, u~itelju moj.Moj ìvote i opstan~e moj!

Samo Tvojom pomo}i spoznao sam Istinu (tj. Boga).O istino koja si me uputila Istini!

Kao uspomenu na svog u~itelja i {ejha, Hazreti Mevlana osniva poseban dervi{ki red mevlevija i otvara tekiju, u ko-joj se posve}uje isklju~ivo misticizmu i njegovu tuma~e nju.

U tom razdoblju, spjevao je i svoje ~uveno djelo “Me-sneviju”.

Hazreti Mevlana je preselio na Ahiret 5. Dùmadelahira 672. godine po Hid`retu ili 17. decembra 1273. godine po Miladu. Sahranjen je pokraj svog oca u Konji.

Turbe Hazreti-Mevlanatovo pretvoreno je danas u Muzej, koji svaki dan obilaze brojni posjetioci i njegovi po{tovaoci.

Allah rahmet ejle!67 Iza hazreti Mevlane, pored spomenutih djela, ostao je

i dervi{ki red poznat pod imenom mevlevije. Na neki na~in, kompletan hazreti Rumijev ìvot i njegovo djelo, mogli bi se predstaviti kroz njegov poznati gazel “Gazel o smrti”. Iz toga razloga, gazel prenosimo u cjelosti.

Kad preselim, kad moj tabut,svakom, da sam mrtav zbori,

ne mislite da me tugaza svijetom ovim mori!

Nek ne cvili za mnom niko,nek ne kaè: “[teta, {teta”,

jer je {teta bit’ {ejtanov,pa i}’ tamo gdje se gori!Na dènazi mojoj nek sene tuguje zbog rastanka,

jer ba{ tada du{om mojomsre}a sastanka ùbori.

Kad me spuste u grob, nikonek’ ne kaè: “Sasvim nesta!”

jer dru{tvima dènnetlijagrob – samo paravan tvori!

Kad vidi{ da me spuste,smatraj da me tada diù.

Zar ne nebu Sunce, Mjesec,kada za|e manje gori?

Ti sve misli{ to je suton, neNe, svitanje to je pravo,

jer spu{tanjem tijela u grob,radi se o du{e zori.

Koje sjeme ne proklija,kad ga zemlja u se primi?

Pa kako u proìvljenje,da mi du{u sumnja mori?

Iz bunara izvadi sepotopljena kofa puna.

Stog ne pla~e duh Jusufov,dok se tijelo s jamom bori.Kad zatvori{ jedan otvor,tad se drugi sâm otvara.

Pa nek se zbog moje smrti,ni rije~ tuge ne prozbori.68


1 0 B E H A R 8 0 - 8 1

Po za vr{etku pisanja, rad sam predao na ~itanje, radi sugestija, profesoru Samiru Krlu~u, pa mu se ovim putem najtoplije zahvaljujem.

S. B.

BILJE[KE:1 Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufi zam, Sarajevo, Kaderijsko-Bede-viska tekija u êljugovi}ima, 1995., str. 6.2 Vidi: Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, “Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama)”, [ebi-Arus, Sarajevo, Izdava~: Fejzullah Hadìbajri}, 1974., str. 8.; Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufi zam, str. 7.; “Mevlana i dervi{i koji se okre}u”, bez autora, prijevod: R. i H. Misirli}, [ebi Arus, Sa-rajevo, Tarikatski centar, 1988., str. 55. Ovaj rad preveden je jo{ jednom, kasnije, i objavljen pod naslovom “Mevlana i njegov put ljubavi”, Sarajevo, “Merhamet”, 1992. Navedeno je da je autor knjige Mehmet Önder, te da je knjigu napisao na turskome jeziku a potom je i preveo na engleski jezik. Ne navodi se ko je knjigu preveo na bosanski jezik. Nesumnjivo je rije~ o identi~nom djelu, samo su dva razli~ita prijevoda. Premda ovaj rad predsta-vlja jednu od, kako smo rekli, rijetkih studija na na{em jeziku o ivotu hazre-ti Mevlane, makar bilo rije~ i o prijevodu, te mada je rad uistinu pisan s lju-bavlju, treba naglasiti da u pojedinim dijelovima postoje grje{ke. Radi vre-menskoga pretho|enja, uglavnom }emo se dràti verzije objavljene u [ebi Arusu objavljene pod naslovom “Mevlana i dervi{i koji se okre}u”, s tim da }emo u fusnotama navoditi i ime autora, sluè}i se tim podatkom iz spo-menute druge verzije. Lahko }e biti razlikovati na koju se verziju gdje pozi-vamo, budu}i da, kao {to smo rekli, rad u obje verzije nosi razli~it naslov.3 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 8., 9.4 Reynold A. Nicholson, Rukmī – Poet and Mystic (1207-1273), Pakistan, Suhail Academy Lahore, 2000., str. 17.5 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 9.6 Ovako je navedeno u tekstu hadì hafi za Hadìmuli}a (vidi str. 9.). U tekstu Eve de-Vitray Meyerovitch, kaè se da je hazreti Behauddin pobje-gao s porodicom pred najezdom Mongola te da je to bilo 1219. godine, dakle kada je hazreti Rumi imao dvanaest godina (vidi: str. 7.). Verziju hadì hafi za Hadìmuli}a podràva esej “Mevlana i dervi{i koji se okre}u” budu}i da se tu jo{ navodi i konkretan razlog. Naime, isprovociran suho-parnim racionalnim pristupom islamu, hazreti Behauddin ~esto se verbal-no su~eljavao sa poznatim Fahruddinom Razijem ~ije je ideje podràva sultan Muhammed. Na jednome predavanju, uputio je Fahruddinu, sulta-

nu i njegovim sljedbenicima slijede}e rije~i: “Oh Fahri Razi! Oh Harezm{ah! O, njegovi sljedbenici! Vi ste se odrekli srca napunjenih mirom i duhovnim otkri}ima, vi ste sahranjeni u tami. Vi teìte jezeru izmi{ljotina ma{te. Ovi snovi dopu{taju porobljavanje va{eg tijela. Zatvorili ste o~i va{oj du{i i postala je slijepa na istinu. Ovim putem {tetite i sebi i drugima. Va{e su-mnje i prazni snovi ra|aju deformisane i izopa~ene ideje.” Nakon ovoga, Fahruddin se poàlio sultanu, nakon ~ega je ovaj protjerao hazreti Behauddina. (Vidi: Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 43., 44.) No, u ovome radu navedena je samo godina ulaska Dìngis Ha-novih vojski u Belh – 1214., a samo je re~eno: “Ubrzo nakon Behauddin Veledovog odlaska iz Belha”. (Vidi: str. 45.) Tako bismo mogli zaklju~iti da je godina navedena u Hadì Hafi zovom tekstu ispravna.7 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 45.8 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 9.9 Vidi: Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufi zam, str. 7.10 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 46. Profesor Samir Krlu~ skrenuo mi je pa`nju da ova re~enica zvu~i mnogo jasnije u verziji Eve de Vitray – Meyerovitch, gdje se kaè: “Feriduddin Attar ... prore~e da }e Dèlaluddin uskoro upaliti vatru u svakom srcu, zaljubljenom u duhovnu nauku.” Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufi zam, str. 8.11 Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 18.12 Vidi: Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9.13 Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufi zam, str. 9.14 Vidi: Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crtama), str. 9.15 Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufi zam, str. 8.16 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 48.17 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 49., 50.; Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ìvot i rad (u najkra}im crta-ma), str. 9., 10.18 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 10.19 Sayyid, kod nas izgovara se kao “sejjid”, ozna~ava da je osoba poto-mak hazreti Huseina, unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam. S druge strane, koristi se i titula {arīf, kod nas izgovara se kao “{erif”, a ozna~ava osobu koja svoje porijeklo vu~e od hazreti Hasana, drugoga unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam. Oba unuka sinovi su hazre-ti Muhammed-pejgamberove, alejhisselam, k}erke Fatime i njenoga su-pruga velikog hazreti Alije. Vidi: Fehim Nametak, “Sejjidi, {erifi i nakibule{rafi u Bosni i Hercegovini”, Ehli Bejt u Bosni i Hercegovini, Sa-rajevo, Nau~noistraìva~ki institut “Ibn Sina”, 2003., str. 252.20 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 56.21 Ibid.22 Hâl, pojava, odnos vezanosti du{e i tijela u jednom momentu, stanje, traènje sa stanjem, ono {to se pojavi na srcu. (Fejzulah Hadìbajri}, “Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza”, Zbornik radova Prvog simpozija: Tesav-vuf – islamska mistika, Zagreb, Zagreba~ka dàmija, 1408./1988., str. 190.)23 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 56.24 Halvet, osamljivanje, odvojenost, susreti skrivenosti stvorenja sa Hakkom (dragim Bogom). Kod nekih redova traje ~etrdeset dana. Po tome je (dervi{ki) red halvetije dobio ime. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 190.)25 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 57.26 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 10.27 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 10.28 Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 34.29 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 59.30 Pîr, starje{ina, duhovni vo|a muslimana, vo|a jednog dervi{kog reda, osniva~ dervi{kog usulskog (metodskog) reda, {ejh. Ima dvanaest pîrova. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 205.)31 Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 35.32 Ir{ad, upu}enost u dervi{ki red, bu|enje ~ovjeka iz uspavanosti i ne-mara, osposobljenost dervi{a za vodi~a drugim a{icima, proces vo|enja i odgajanja murida od strane {ejha, mur{ida. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 194.)Murad, koji se spasio od svojih elja, obveznik tarikata i svoga {ejha, ogoljen od svoje volje (predan Boìjim propisima), pripadnik tarikata sa zakletvom. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 203.)


B E H A R 8 0 - 8 1 1 1

33 Reynold A. Nicholson, Rukmī – Poet and Mystic (1207-1273), str. 18.34 Vidi naprimjer: Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 61.35 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, Oxford, Oneworld, 2003., str. 155.36 Ibid, str. 159.37 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 61.38 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 155.39 Ibid, str. 143.40 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 142., 143.41 Kemaklijjet, potpuna zrelost, savr{enstvo, potpuno duhovno savr{en-stvo. (Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 196.)42 Vidi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 145.-154.43 Vidi: Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 215.44 Ogrta~ kojim se ogr~u dervi{i. Tako|er: “podobnost i selamet, odje}a znanja.” Vidi: Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izra-za, str. 191.45 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 153.46 Kur’an, sura er-Rahmân, ajet 19.47 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 11.48 Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 149., 150.49 Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 76.50 Ibid.51 Tradicija kaè da su hazreti [emsa ljubomorni hazreti Mevlanini u~enici ponovno oteli, ali da su ga ovoga puta ubili. Ba~en je u jedan bunar u Konji. Pored toga bunara, na njegovome izlazu, sagra|eno mu je turbe a okolo turbeta podignuta je dàmija. Fejzulah Hadìbajri} u tekstu “O Konji i vezi Sarajeva s Konjom” ([ebi arus ’66; Glasnik 1967., br. 3-4, str. 134-138), izme|u ostalog, pi{e: “Njegov (hazreti [emsov) mezar je po-dublje u zemlji, ispod kubure, pokraj bunara u koji je bio ba~en, kad je poginuo. Silazi se niz dvoje basamake, u pogetom stavu (kao na rukjuu). Mezar je od cementa, a i bunar je zatrpan i cementiran.”52 Usporedi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 164.

53 “Zikr, spominjanje Boìjih imena jezikom i razmi{ljanje o Njemu, prizi-vanje Allaha, slavljenje Boìjeg imena. Moè biti skupni i pojedina~ni, a naj~e{}i oblici su: zikr-i dèhrî – (visokim glasom), zikr-i lisânî – jezikom, zikr-i kalbî – srcem, zikr-i hafi jj – skriveni zikr.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 217.54 “Dèzba, ekstaza, nadahnu}e Premilostivog, momenat kad Allah, d`.{., privu~e ~ovjeka Sebi pa on od silnog odu{evljenja bude zapanjen i ushi}en skoro do ludila, uslijed neposredne blizine Njegove sveobuhvat-ne ljepote, koja traje kao bljesak; privla~enje roba Allahu Allahovom voljom bez truda roba, privla~enje du{e el-Hakk-u.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 184.55 “Semâ, (zikr), posebni stoje}i (kijakm) zikr, dio zikra sa posebnim kre-tanjima koji do~arava kosmi~ki sklad, karakteristi~an za mevlevije.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 208.56 Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of Rumi, Boston & London, Shambala, 1996., str. 23.57 Ibid, str. 23., 24.58 Ibid, str. 24.59 Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of Rumi, str. 26.60 “Sohbet, drugovanje, drugarski razgovor.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 210.61 Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of Rumi, str. 26.62 Fejzulah Hadìbajri}, “Bilje{ke i komentari”, u djelu: Mevlana Dèlaludin Rumi, Mesnevija, Sarajevo, Tekijski odbor Nak{ibendijsko Mevlevijske tekije na Mlinima i Sarajevu (Katedra Mesnevije), 1985., tom I, str. 217.63 Vidi: Rumi, Mesnevija, tom I, bejt 126.64 Ibid, tom II, bejt 2282.65 Rumi, Mesnevija, tom I, bejtovi 1.-3.66 “Seyr-i suluk, hod (idenje) u tarikatu, pona{anje.” Fejzulah Hadìbajri}, Mali rje~nik sufi jsko-tarikatskih izraza, str. 209.67 Hadì hafi z Halid Hadìmuli}, Hazreti Mevlana – ivot i rad (u najkra}im crtama), str. 11., 12.68 Gazel je prepjevao rahmetli E{ref Kova~evi}. Vidi: [ebi Arus, Sarajevo, Tarikatski centar, 1995., str. 6.


1 2 B E H A R 8 0 - 8 1

MESNEVIJA – KANON ISLAMSKE DUHOVNOSTI

Zanimljive su putanje ~itala~ke publike koja poput suput-nika prati neko pisano djelo. I dok su neke knjige stolje}ima nakon svoga nastanka bile osu|ene na tavorenje u zabora-vu, ~ekaju}i prigodu ponovnog (raz)otkrivanja, Rumijev opus magna - ponajprije Mesnevija – mogla bi se pohvaliti svime samo ne samotni~kom putovanjem kroz povijest ~itanja. Napisana sredinom 13. stolje}a u dalekoj Konji, bila je prvot-no omiljeno {tivo na dvorovima posljednjih seldù~kih prin-~eva, istih onih zaslu`nih za trajno utiskivanje profi njenih perzijskih elemenata u turski kulturni substrat. I u narednim je stolje}ima utjecaj Rumija ostao neosporan i gusto razgra-nat {irom islamskoga svijeta; no, dok se duhovni trag Me-snevije, neko} nezaobilaznog {tiva svakog obrazovanijeg muslimana, protezao od indijskog potkontitenta sve do sre-dnjoeuropskih podru~ja, sna`niji mevlevijski utjecaj na {ire mase ipak nije prelazio granice Osmanskoga carstva.

Specifi ~an misti~ki eros koji probija iz Rumijevih stihova, na~in promi{ljanja temeljnih kur’anskih poruka, duhov na antropologija ponikla na zasadama istih, a koja poku{a va proniknuti u jedno od sredi{njih pitanja sufi jskoga u~enja - kao {to je ono o poloàju ~ovjeka u univerzumu i uop}e smislu njegova postojanja – te osebujan pjesni~ki imagina-rij, upisivali su se generacijama u stihove brojnih pjesnika islamske, napose misti~ke provenijencije. Nebrojeni prije-vodi, komentari komentara, tuma~enja i tefsiri kao i u~e-stala referiranja na ovu svojevrsnu enciklopediju misti~koga u~enja - od Sultana Veleda iz 13. stolje}a do Muhammada Iqbala, velikog pakistanskog mislioca i pjesnika prve polo-vice 20. st. – potvrda su neiscrpne i duhovno inspirativne snage Rumijeva pjesni~kog i misle}eg genija.

ZAPADNO OTKRI]E RUMIJA I NOVA TUMAÊNJA

Ovaj neprekinuti vi{estoljetni dijalog s mevlevijskom misli potrajao je sve do prvih desetlje}a pro{loga stolje}a, kada je naprasno prekinut. 1925., svega dvije godine nakon ustanov-ljenja Turske Republike i njena odlu~nog sekularisti~kog zao-kreta, preko no}i su razvla{tene i pozatvarane sve dervi{ke tekije i hanikahi, prema shva}anju zagovornika jednoumlja - glavna rasadi{ta svakovrsne subverzivnosti. Usmjeriv{i svoje lice europskim obzorima, moderna se lai~ka dràva odlu~ila na vrlo antimoderan na~in razra~unati s vlastitim duhovnim naslije|em, potpuno ga zatomiv{i i zanijekav{i. Samo koju godinu kasnije, sli~na je sudbina zadesila i mevlevijsku tradi-ciju u Bosni. Nakon smrti posljednjega mevlevijskog {ejha, sarajevska je tekija zatvorena, da bi iza Drugoga svjetskog rata bila sravnjena sa zemljom.

No, ba{ nekako u to vrijeme zapo~inje smjelije zapadnja~ko otkrivanje islamske knjièvne ba{tine, te se teì{te institucio-nalnog zanimanja za ono {to se stolje}ima dràlo kanonom islamske duhovne riznice, s Istoka seli na Zapad. Po~ev{i jo{ od 19. stolje}a, s prvim prepjevima i tuma~enjima Rumija u okrilju njema~ke orijentalisti~ko-fi lolo{ke {kole, preko prvog kriti~kog izdanja Mesnevije na izvorniku i u engleskom prije-vodu, zahvaljuju}i naporima R. A. Nicholsona i kasnije nje-gova nasljednika Arberrya, zatim ~itav niz uglednih ruskih iranista, te posebno poratna generacija islamologa predvo-|ena dvjema damama - Annemarie Schimmel i Evom de Vi-tray Meyerovitch, koje su svojim suptilnim prijevodima i istraìva~kim arom pribliìle Rumijevu misao {iroj zapadnja-~koj publici, pa sve do novijega doba koje je obiljeèno posvema{njom Rumimanijom, posebice na ameri~kome kontinentu – interes za ovog porijeklom afganistanskog eg-zilanta na Zapadu nimalo ne jenjava; naprotiv. Neke od prvih znanstveno utemeljenih studija i suvremenih interpretacija Rumijeva djela potekle su iz pera upravo pojedinaca obrazo-vanih u zapadnim {kolama.

Ipak, pogre{no bi iz ovako sumarnog pregleda bilo po-misliti kako je mevlevijska tradicija, njegovana posebno kroz ritual ~itanja, tuma~enja i komentiranja Mesnevije (mesne-vihani) te izvo|enja seme, u svom prvotnom zavi~a ju po-svema zamrla. Osu|ena na tajnost, prigu{eno je i dervi{ki strpljivo tinjala zahvaljuju}i maru najustrajnijih1. Na pokon, 1953. godine, po prvi put nakon gotovo tri desetlje}a za-brane djelovanja misti~ko-vjerskih redova u Turskoj, dobive-na je dozvola za izvo|enje mevlevijskoga ceremonijala seme pred o~ima javnosti (premda u vrlo skromnim uvjetima jed-ne kino-dvorane). Suvi{no je i isticati kako je program odo-bren tek pod uvjetom da mu se pristupi kao kulturnoj ma-nifestaciji, zanemariv{i pritom njen vjersko-duhovni kon-tekst. Kada je UNESCO 1973. godinu posvetio velikome mistiku u ~ast, nakon vi{ednev nog me|unarodnog skupa organiziranog povodom 700-te obljetnice njegove smrti, uslijedio je, kao kruna manifestacije, sve~ani ceremonijal se-me za sve uzvanike. U staroj seldù~koj prijestolnici, gradu koji jo{ ~uva svoje anti~ko ime Iconium, ovaj iznimno pro-duhovljen ritual koji simbolizira posve}eni susret ~ovjeka s onostranim, uprizoren je u - prostranoj sportskoj dvorani (!) kako bi se ~itavom doga|aju pridodalo pone{to tjelesno-atletskoga duha. Tradicija mevlevizma je, dakle, slu`beno odobrena i nastavljena, no plativ{i za to pozama{nu cijenu: despiritualizaciju, redukcionizam na razinu kulturnog spek-takla, odnosno, u novije doba, turisti~ke atrakcije.

U Iranu, zemlji ~ijim je jezikom Rumi pjevao, recepcija njegova u~enja pone{to je druga~ija. Kako se mevlevizam nikada nije institucionalno u~vrstio u {ijitskome duhovnom

Mevlanina misao: mogu}a paradigma za novi vijekPi{e: Azra Abadì} Navaey


B E H A R 8 0 - 8 1 1 3

okrilju, na~in na koji je ondje zaìvjela i preìvjela mevle-vijska misao mo`da je i najbliì onom izvornom su-fi jskom svjetonazoru, saè-tom u izreci: “Sufi ja je onaj koji to nije”. Onom poimanju koje radije prihva}a poziciju kri ti~ara umjesto pristajanja uz mainstream (jer mevlevije su bile poznate po dobrim odnosima s vladaju}om os-manskom eli tom); onome ko ji pretpostav lja ideju vrlo osobnog misti ~kog traganja nad kolektivnim pokorava-njem pravilima reda; i napo-sljetku, ono me koji zagovara stanoviti oblik du hovne de-mokracije me |u svim bi}ima, kao alternativu svakom doktri-narnom i ideolo{ki optere}e nom pro mi{ljanju svijeta. Stoga i ne ~udi previ{e ~injenica {to su zadnja dva desetlje}a, napo-se me|u mla|om generaci jom Iranaca, kao nikada ranije obiljeèna sna`nim utje canjem irfanu i novim interpretacija-ma Mevlane, kao prostoru ne otu|ive duhovne slobode.

SUVREMENE RECEPCIJE RUMIJA

Premda je slu`beno 2007. progla{ena godinom Rumija, zapravo su ve} devedesete godine pro{loga stolje}a, skupa s prijelazom u novo, bile obiljeène neobi~nim zanimanjem za njegovo u~enje, i sufi zam op}enito. Otkako je 1995. go-dine ameri~ki pjesnik Coleman Barks objavio engleski pre-pjev izbora iz njegovih djela, {iroj javnosti dotada slabo znani srednjovjekovni perzijski mistik, u samo nekoliko go-dina postaje naj~itanijim pjesnikom u Americi nakon W. Whitmana. Ovdje se sad susre}emo s jednim paradoksom: u zemlji koja slu`beno ustraje na antiislamskoj propagandi, upravo je misao jednog islamskog pjesnika nai{la na plod-no tlo, kao malo gdje u svijetu. Ostavimo li postrance sve one popularne vidove o~itovanja Rumimanije na Zapadu- od toga da ga izvode suvremeni pop pjeva~i, do tiskanja odje}e s njegovim likom i sl., a kojima bi se vrijedilo poza-baviti unutar kulturalnih studija - javna ~itanja Rumijevih stihova, promocije knjiga, predavanja i okupljanja {tovala-ca mevlevizma koja se odràvaju barem jednom mjese~no u svim ve}im ameri~kim gradovima, svjedo~e o kultnom statusu Rumija, ali i potrebama zapadnog dru{tva.

Sa svojom fi lozofi jom vje~itoga propitivanja i krzmanja uvrijeènih nazora, povla~enjem paralela izme|u naizgled ne spojivoga, priznanjem da je kona~na Istina u biti ne do-ku~iva i nespoznatljiva, no zbog toga ni{ta manje vrijedna poku{aja dosezanja, i napose neprekidnim nadilaènjem i stanovitom dekonstrukcijom vlastitoga jastva, Rumi je upra-vo u postmoderni doìvio ponovno bu|enje. No ovdje je potrebno i va`no mo}i razlu~iti izme|u najmanje dvije do-minantne interpretativne tendencije: one zadojene ne wager-skim okretanjem razli~itim oblicima spiritualizma, a koja je Rumija prigrlila u krajnje pojednostavljenom kulturnom kon-tekstu tek kao “pro povjed nika ljubavi”, odvo jiv{i ga pri tom

od njegova islamskog zale|a, i druga, koja u pomnom ~i tanju ne kih od najlucidnijih stranica islamske du hovnosti nazire ~vrsta upo ri{ta za no-vo tisu}lje}e.

Sklonost sufi jskim tema-ma, i op}enito posezanje za junacima iz islamske geogra-fi je, danas je postalo svojevr-snim knjièvnim trendom, kako kod autora koji islam-sko me na slije|u pristupaju izvana, tako i kod onih koji mu tradicijski pripadaju, ali mu se kao temi iznova vra-}aju. Jedna od njih, koja je svojedobno izjavila da je “te-savvuf neodvojivi sloj njenog

knji ev nog stvarala{tva”, je i mlada turska spisateljica Elif Safak. Prema njenome shva}anju, knjièvnost, ba{ kao i su-fi zam, svoju snagu crpi u traganju za transcen dentnim, u potrebi nadi laènja granica vlastitoga ja, u na stojanju da se pomute i poru{e uspostavljene ograde: iz me|u stvarnosti i sanja, ìvota i smrti, jastva i drugosti. Knjièvnost nam, drì ona, otvara mogu}nost da prije|emo na drugu stranu zada-noga identiteta, da se zagledamo u ~ovjekovu su{tinu i po-ku{amo postati netko sasvim druk~iji. Zbog toga, uvjerena je Safak, postoji su{tinska srodnost izme|u ljudi posve}enih vjeri i onih posve}enih pisanoj ri je~i. Njeno je stvarala{tvo na tragu upravo ovakvog pro mi{ljanja knjièvnosti, kao primar-no duhovnog pa tek onda intelektualnog napora. Sufi jska tradicija s kojom stupa u intertekstualni dijalog za nju ne pred stavlja samo bogato kulturno naslije|e kojime intelek-tualisti~ki garnira svoje tekstove, niti knjièvni uzor koji valja opona{ati; islamski misticizam, rasko{no utjelovljen u pojavi hazreti Mevlane, za nju je polazi{te za nadogradnju i propi-tivanje aktualnih dru {tve nih problema. Sre di{nja sufi jska mi-sao o jedinstvu, jednosti i duhovnoj bli skosti svega stvore-nog izranja tako u prozi ove suvremene autorice kao jedina mogu}a premisa za ljudskiji opstanak u dobu vladavine fragmenata. U svijetu {to izvikuje pohvale multikulturalno-sti, no istodobno li{enom svake svijesti o nu`nosti isticanja duhovnih temelja na kojima svaka razli ~itost jedino opstaje, mogu}e je ivjeti tek jednim sku~enim i shizofrenim ivotom. Kao antipod i krajnje humani odgovor ovakvoj vrsti duhovne degradacije i egzistencijalnog provincijalizma, Safak upu}uje na ponovno promi{ ljanje Rumija. Ustvari, dinami~kim ~ita-njem Mes nevije, navodi na razmatranje nekih zamr{enih pi-tanja kulture, tolerancije, razli~itosti i slabosti iz perspektive islamske duhovnosti, pronalaze}i ondje ~vrste temelje za mo-gu}u paradigmu suvremenosti. Jer iako pripada srednjem vi jeku, Rumi i danas, po mnogo ~emu, hrabro prednja~i ovom vremenu.

1 Bosanski mesnevihani (~ita~i i komentatori Mesnevije) mogu se s pono-som ubrojiti me|u rijetke u svijetu koji su ovu tradiciju uspjeli sa~uvati u iznimno te{kim prilikama 20.st. sve do dana{njega dana. O tome vid. iscrpan rad: “Mesnevihani Sarajeva”, Emin Leli}, u: Novi Muallim, br. 24, g. VI., 2005., Sarajevo.


1 4 B E H A R 8 0 - 8 1

ÔVJEK KOJI JE HTIO POBJE]I OD AZRAILA1 (I, 956)

Jednoga jutra u osvit zore, banu neki plemi} u napra-snoj ùrbi u Sulejmanove dvore.

Lice ovog nesretnika sablasno je poùtjelo, a usne mu od jada oblilo modrilo.

“[to te ti{ti, ~ovje~e, da ovako pati{?” zapita ga Sulej-man.

“Ma, Azrail me je takvim pogledom prostrijelio, svu svoju srd`bu i bijes na mene je sasuo”, zajeca nesretnik.

“Kaì sad {to mi valja ~initi,” Sulejman }e na to, “{to-god èli{, zatraì!”

“Ti {to budnim okom na{e ìvote ~uva{!” otpo~ne ~ovjek; “Zapovjedi vjetru da me do Indije prenese: tamo }u, mo`da, smrti ute}i i du{u svoju spasiti.”

Ljudi se tako od skromnosti i odricanja klone, da po-staju plijenom lakomosti i pohlepe.

Strah od siroma{tva i odricanja nalik je strahu {to proga-nja ovog smrtnika; pohlepa i ~astohleplje – to je tvoja Indija.

I Sulejman naredi vjetru da ùrno ~ovjeka preko mora prenese i do udaljenih krajeva Indije odnese.

Sutradan, dok je Sulejman na prijemu bio, sretnu Azrai-la pa ga zapita: “[to si tako gnjevno onog Bo`jeg stvora pogledao, da je jadnik bezglavo iz svog doma izjurio?”

“Kad sam ga ja to ljutito pogledao?”, u ~udu }e Azrail; “Samo sam se za~udio kud je onuda prolazio.

Jer mi je od Boga zapovijed stigla da du{u tog ~ovjeka, ba{ istoga dana, u Indiji uzmem.

I ja sam se, eto, u ~udu snebio i u sebi pomislio: ’Da mu je i na stotine krila imati, do daleke Indije on ne moè sti}i.’

Sve {to se u svijetu de{ava ti ovako poredi, {irom o~i otvori i promisli.

Od koga da pobjegnemo? Zar od sebe samih? Besmi-sleno!

Od kog’ da se ~uvamo? Zar od Istine? Ej, huda nevoljo!

PRIÂ O GRAMATIÂRU I LA\ARU (I, 2835)

Jednoga se dana neki umi{ljeni gramati~ar na la|u ukrca; smjestiv{i se udobno nasuprot la|ara, pun sebe, oholo ga zapita:

“Jesil’ ti ikad gramatike u~io?”. “Ne”, la|ar mu re~e.A ovaj }e na to uznosito: “Pola tvog ìvota, tad, uludo

prote~e!”Slomljena srca, la|ar se suzdrì, al’ odgovor ne dade,

ve} u{uti. Malo utom, oluja se dignu; vjetar la|u u vrtlog zavitla,

a la|ar u~enjaka gromko upita: “Zna{ li ti plivati? Sad mi kaì!” “Ma ne znam”, zavapi

gramati~ar, “brate moj mili, dragi!”“îtav tvoj ìvot, gramati~aru, nestaje,” dobaci mu

la|ar, “jer la|a nam, evo, u vrtlogu tone!”Ovdje je potrebno mahv2 poznavati, a ne nahv3; ako si

u sebi umro, tad bez straha u vodu zaroni.

Nekoliko pri~a iz MesnevijeVoda }e mrtvog na povr{inu izbaciti, al’ ivog, iz bujice

tko }e spasiti?Kad uspije{ u sebi ljudsku narav usmrtiti, more boàn-

skih tajni do visina }e te vinuti.O ti, koji stvorove ljudske magarcima zove{: sada i sam

ko’ magare na ledu posr}e{.Da si i najve}i u~enjak svih vremena, gledaj sad nesta-

nak ovog svijeta i vremena.Mi smo gramati~ara tako skrojili, da bi vas gramatici

nestajanja podu~ili.

KAKO SU VUK I LISICA PO[LI S LAVOM U LOV(I, 3014)

Jednoga su dana lav, vuk i lija po{li u gore i planine radi ulova.

Zajedno su krenuli kako bi se potpomogli i {to bolje zamke za lovinu pri~vrstili.

Svoj se trojici posre}i te su u golemoj stepi silno mno-go plijena pohvatali.

Premda ono dvoje nije lavu na ~ast sluìlo, ipak se kralj ìvotinja velikodu{no ponio i s njima sve prijateljski opho-dio.

Zbog ovakvog }e se kralja svaka vojska `rtvovati, jer tek je zajednica ljudi izvor spasa i milosti1.

Kad se, dakle, druìna ona na planinu uzverala, hitaju}i za lavom puna udivljenja,

Smjesta se do~epala obilatog plijena: planinskoga go-veda, jedne koze i ove}eg zeca.

Jer svakome tko slijedi neustra{ivoga lava, uvijek }e dostajati mesa i izobilja.

Dovukav{i s mukom ranjene zvijeri, krvlju oblivene, do prve gu{tare,

Vuk i lija se polakome da }e plijen me|u njima kralje-vskom pravdom biti razdijeljen.

Bljesak te gramzivosti o{inu lava koji u~as shvati odak-le izvire ova pohlepa.

Jer lav je i vladar skrivenih tajni: poznaje sve misli koje um tek sluti.

Ej, srce mislima zanijeto, vladaru se uteci od zlih i po-kvarenih namisli.

Jer on znade, al’ ne odaje, sve tvoje najskrovitije primi-sli i, ne bi li te zavarao, jo{ ti se u lice smije{i.

Premda je lav znao za njihove napasti i isku{enja, tog im trena ni{ta ne re~e ve} ih obazrivo poslu{a;

Ali u sebi pomisli: “E, bijednici jedni podli, ve} }u vas ja dostojno nagraditi!

Zar vam nije dostatan moj obzir prema vama? Sva mudrost i razboritost od mene vam pristiè, i sve

{to imate zbog moje je milosti iznimne. [to li jedna slika i moè svom slikaru prigovoriti? Kad

ju je on sam stvorio i mislima obdario.Izbavit }u ovaj svijet od sramotnih ~ina, pa nek’ u njem

preostane samo ova pri~a!”


B E H A R 8 0 - 8 1 1 5

Sve je ovako lav mislio i sa {irokim smije{kom na ono dvoje pogledavao; ne vjeruj, stoga previ{e ovakvim osmije-sima2!

Sva dobra i bogatstvo ovoga svijeta varavi su osmijesi Stvoritelja; to nas je izobilje opilo, kvarnim i oholim u~inilo.

Ej, vjerni~e! Od odricanja i trapljenja za tebe boljega nema, jer prijetvorni }e se osmijesi prokazat’ kao zamka.

Kako je lav isku{ao vuka “Hej, vu~e stari!” obrati se vuku lav. “De razdijeli ovaj

ulov me|u nama, i pokaì nam koliko si pravedan.Budi moj zastupnik u ovoj razdiobi, pa da vidimo svi

kakav si ti u biti!”“Presvijetli care,” otpo~ne vuk, “divlje govedo nek’ te-

bi pripadne, jer je sna`no i krupno, i samo tebi pristaje.Ona je koza srednjeg stasa i meni, nekako najbolje, od-

govara; a ti lijo zeca uzmi i zasigurno ne}e{ pogrije{iti.”“Ma {to si to rekao, vu~e?” rasrdi se lav. “Jo{ jednom

ponovi! Kako si se samo drznuo preda mnom ’ti’ i ’mi’ izgovoriti?

Takav je vuk i od pseta gori, kad se u nazo~nosti ple-menitog lava, usu|uje svoju nisku sobost isticati!

Pri|i bliè, budalo umi{ljena!” povika lav na vuka, a kad mu se ovaj pribliìo, lav ga je bijesno razderao i usmrtio.

Uvidjev{i brzo nisku i nedoraslu vu~ju prirodu, za kaz-nu mu s glave odere svu koù.

“Budu}i te ni moja nadmo} nije izbavila od privida sa-mopostojanja,” lav mu dobaci, “du{i poput tvoje valja se poni{titi i s tajnom Istine umrijeti.

Zbog toga {to nisi svoju sobost preda mnom usmrtio, to me je ljubav nagnala da ti {iju stegnem i oslobodim od opsjene postojanja.”

Sve propada i nestaje osim Njegove biti3: ne tragaj sto-ga za vje~nosti, sve dok se ne utopi{ u Bo`joj biti.

Svi koji i{~eznu u Mome bi}u, bez straha su od propa-sti i nestajanja.

Jer onaj tko pro|e kroz smrt svoga bi}a, dopire do vje~nosti i utrnu}a4.

Tko god pred Njegovim dverima izusti ’ja’ ili ’mi’, bit }e odbijen i vra}en, prestat }e postojati.

PRIÂ O ÔVJEKU KOJI JE REKAO “JA” (I, 3056)

Pokucao neki ~ovjek na vrata svoga prijatelja. “Tko je?” zapita prijatelj.

“Ja sam”, odgovori ~ovjek. “Odlazi,” povika onaj iz ku}e, “jo{ je prerano da u|e{: za sirovog i prijesnog poput tebe nema mjesta za mojim stolom.”

Moè li sirovog bilo {to skuhati izim plama samo}e i vatre razdvojenosti? [to li bi ga drugo i moglo osloboditi od dvoli~nosti i podvojenosti?

Jadnik se s tugom okrenu i ode, te ~itavu godinu pro-vede u traganju izgaraju}i u vatri razdvojenosti.

Od silnog se plama naposljetku i skuhao, i vrativ{i se s puta, sav se ushodao uokolo ku}e prijatelja.

Pun strepnje da mu se kakva neuljudna rije~ ne omak-ne s usana, boja`ljivo zakuca na vrata.

“Tko je iza vrata?” za~uje se glas iz ku}e. “Ti si, du{o!”, odgovori do{ljak.

“Budu}i da si sada ’ja’, u|i”, prijatelj }e na to, “jer ne-ma mjesta dvojici ’ja’ u ovoj ku}i.”

NATJECANJE KINESKIH I BIZANTSKIH SLIKARA(I, 3467)

Jednoga su dana Kinezi izjavili: “Mi smo najbolji slika-ri”, na {to Grci stado{e tvrditi: “Na{i su slikari jo{ vje{tiji majstori i vrhunski umjetnici.”

“Obje }emo grupe isku{ati,” umije{a se sultan, “da vi-dimo tko je u pravu i tko je odista bolji.”

I stali se Kinezi s Grcima prepirati, ali Grci prvi za{utje{e i sva|u prekinu{e.

Kinezi predloè da se jedna soba njima namijeni, a druga nek’ se Grcima dodijeli.

Sultan prihvati i dadne im dvije prostorije, jednu nasu-prot druge: jednu uze{e Kinezi, a u drugu se smjesti{e Grci.

Kinezi su od cara na stotine boja zatraìli, i car otvori riznice da uzmu {togod zatrebali.

Svakog su jutra iz carske blagajne Kinezima na poklon darivane pribor i boje.

No Grci su otpo~etka ponavljali: “Ni boje ni {are ne}e koristiti, ve} hr|u treba skinuti i zid do sjaja o~istiti.”

Zatvorili su vrata i nastavili gla~ati, sve dok se zidovi nisu poput bistrog neba usjajili.

Od mno{tva boja1 do bezbojnosti2 - to je put pravi: boja je poput oblaka, a bezbojnost - mjesec sjajni.

Svaki odsjaj i svjetlost {to na oblaku zablista, znaj da je od zvijezda, sunca i mjeseca.

îm su Kinezi svoj posao dovr{ili, od silnog su veselja u bubnjeve zasvirali.

Do|e i car da slikarije razgleda i umalo da izgubi svijest od silnog udivljenja.


1 6 B E H A R 8 0 - 8 1

Potom se zaputi Grcima; a kad su Grci uklonili pregradu ko ja ih je od Kineza odvajala, odraz svih onih {ara i kineskih sli karija, zablista kao u zrcalu na ugla~anoj plohi njihova zida.

Sve {to car kod Kineza vidje, ovdje se zrcalilo jo{ ljep{e i blistavije, i dah mu oduzimalo od silne krasote.

Grci su poput sufi ja: bez umije}a, znanja i u~enja.Pa ipak su svoja prsa do sjaja o~istili od pohlepe, {krto-

sti, mr`nje i zavisti.îsto}a ovog zrcala, nesumnjivo je srce, koje moè u

sebi primiti nebrojene odraze.Beskrajni oblik Nevidljivog, odrazio se u Musi3 iz ogle-

dala njegova srca.4 Nijedna se slika ne zrcali do beskraja: osim u srcu, koje

uzvi{enu Svjetlost beskrajno odraàva.Do vje~nosti ono moè nove slike primati, i bez ikakve

ih zapreke u sebi odraziti.Oni {to su srca od hr|e o~istili, oslobo|eni su boja i

mirisa: svaki se tren Dobro njihovom pogledu pruà.

MUSA I PASTIR (II, 1720)

Ugledao Musa jednog pastira kako putem hodi i bez prestanka ponavlja: “O, Boè, koji izabire{ koga ho}e{;

Pa gdje si, da Ti mogu slugom postati, opanke {ivati i kose Tvoje o~e{ljati?

Da Ti odje}u operem, od u{iju otrijebim i mlijeka Ti donesem, o Veli~anstveni; Da Ti ru~ice cjelivam, noìce istrljam i sobi~ak Tvoj pred po~inak ometem.

Sve svoje koze Tebi `rtvujem, o Boè, {to Te uz lelek i jadikovku spominjem!”

Za~uv{i ga gdje onako zbori, Musa mu se obrati: “Hej, a s kim se ti to tako razgovara{?”

“S onime tko nas je stvorio, i zemlji i nebesima oblik dao”, odvrati mu pastir.

“Ma ~uj ti njega,” re~e mu Musa, “zaista si zle sre}e, jer jo{ nisi ni pravim vjernikom postao, a ve} si u nevjeri ogrezao.

Kakvo je to bogohuljenje i klevetanje? Zabu{i si usta vatom, da vi{e ovako ne lupeta{!

Smrad tvoga huljenja zasmrdio je cijeli svijet, i svileni pla{t vjere pretvorio u dronjke.

Tebi pristaju opanci i ~arape, ali kako mogu takve stva-ri Svevi{njega biti dostojne?

Ako smjesta ne prestane{, plamen Bo`jega gnjeva sve }e nas sna}i i cijeli narod do pepela sa`gati.

Ako se vatra srd`be jo{ nije rasplamsala, pa ~emu on-da ovaj crni dim1? Za{to ti se du{a tako pomra~ila i od Istine odrodila?

Ako Gospoda i smatra{ sucem pravednim, ~emu onda takve prostote zbori{?

Zaista je prijateljstvo sa budalom nalik neprijateljstvu, i Uzvi{enome takove molitve ne trebaju.

Kome se ti to obra}a{? Zar sa stricem il’ ujakom pri~a{? Pa zar moè Stvoritelj zemaljske potrebe imati?

Mlijeko se daje onima u razvoju, a opanke nazuvaju oni {to noge imaju.

Njemu pristaju rije~i: Nije rodio, niti je ro|en2; svemu {to se ra|a On je Stvoritelj.”

“Ej, Musa, usta si mi za~epio i du{u moju pokajanjem raspalio”, odvrati mu pastir kad ga je saslu{ao.

I razderav{i od o~aja svoje halje, bolno uzdahnu i izgu-bi se u ravnici.

Kako je Bog ukorio Musu zbog pastira Stigne Musi od Boga otkrovenje u kojem mu ovako

rekne: “Mog si podanika od Mene odvojio.Jesi l’ poslanikom zato postao da ljude sa Mnom spaja{

i veè{, ili pak da ih od Mene udaljuje{?Koliko god je u tvojoj mo}i, ne upli}i se u razdvajanja,

jer Meni je rastava od svih stvari ponajmanje mila3.Ja sam svakog stvora posebnom prirodom obdario i

svakome osobit na~in izraza dodijelio.Za njeg su te rije~i hvalospjev, dok su tebi kleveta: {to

je njemu slatki med, tebi je poput otrova.Ja sam li{en vrlina i mana; oslobo|en stara~ke klonu-

losti i mladena~kih uzleta.Ako sam i {togod naredio ljudima, nije to iz koristolju-

blja, ve} iz plemenitih pobuda.Indijcima je ponajbolje hindsko narje~je, a narodu Sin-

da – sindsko narje~je.Njihove molitve ne}e Mene pro~istiti, ve} }e oni sami u

~isto}i zablistati i biserje prosipati.Ne gledam Ja na jezik i na govor, ve} promatram du{u

i ljudsku nutrinu.Ja promatram srce ako je ponizno, pa makar i govor

ne odavao skromnost.Zato {to je srce skriveni bitak, a kazivanje i govor – tek

izvanjski vid; vanjski je oblik poput uljeza, on je u srì svih pakosti i zala.

Dosta vi{e rije~i, tih pojmova i metafora! @elim izgorje-ti i stopiti se sa àrom plamena.

Potpali vatru ljubavi u svojoj du{i, i pusti neka izgore sve fraze i misli.

Ej, Musa! Jedno su ljudi u~eni i ugla|eni, a drugo su a{ici, u Boga zaljubljeni.

Zaljubljeni svakog trena u ljubavnom plamu izgaraju: oni ne podlijeù pravilima - kao {to se od sela opusto{enog ne ubire porez ni desetina.

Religija ljubavi je ponad svih drugih religija: onima koji su zaljubljeni, Bog je jedina vjera.


B E H A R 8 0 - 8 1 1 7

SVA\A IZME\U ÊTVORICE PROSJAKA KOJI SU HTJELI KUPITI GRO@\E (II, 3681)

Darovao neki ~ovjek jedan dirhem ~etvorici prosjaka. Jedan me|u njima {to je perzijski govorio, predloì: “Ovim }u novcem gro`|a kupiti.”

Drugi koji je bio Arapin, ljutito na njeg’ povika: “Ne, ja ho}u ’inab1, a ne nikakvo gro`|e, nitkove jedan!”

Tre}i me|u njima, {to je bio Tur~in, tad prozbori: “No-vac je moj, a ja ne}u ’inab, ve} samo uzum2 èlim!”

A onda se oglasi i ~etvrti prosjak, Grk porijeklom, pa im re~e: “Pro|ite se, drugovi, pustih pri~a: ja èlim istafi l3.”

I sva ~etvorica sva|u zapodjenu{e, jer tajnu ovih imena ne znado{e.

Pesnicama se udarali, nasrtali od ne znanja; u neukosti ogrezli, li{eni sva kog znanja.

Da se onaj mudrac {to tajnu pozna i stotine jezika go-vori, ovdje slu~ajem obreo, sigurno bi ih sada izmirio i ova ko im rekao:

“Ovim }u jednim dirhemom sve va{e èlje ispuniti re-dom.

Ako mi srca neiskvarena povjerite, ovaj }e vam nov~i} podariti sve èlje.

Jedan }e dirhem – ~etiri postati, i ~etvoricu du{mana ujediniti.

Va{e vas rije~i u sva|i razdvajaju, a moj vas govor miri u sjedinjenju;

Stoga, utihnite bolje, i ni rije~i vi{e! Ja }u va{im je-zikom postati i kroz moja }ete usta progovoriti.

Jer, premda va{e rije~i pomirljivo zvu ~e, opet su razlo-gom nesloge i sva|e.”

ZAZIVANJE BOGA JE ODGOVOR BO@JI (III, 189)

Neki ~ovjek jedne no}i Boga doziva {e, sve dok mu usne od spomena Njegova ne postado{e slatke.

“Hej, ti brbljav~e jedan!”, [ejtan mu re~e, “Gdje li je odgovor ’Tu sam’, na sve tvoje povike?

Nijedan ti odgovor s Prijestolja ne stiè: dokle }e{ Bogu tako ustrajno slati pozive?”

Slomljena srca ~ovjek se opruì i legne da spava, a u snu ugleda Hidra1 posred bujnog zelenila.

“[to si posustao od molitve Bogu?”, Hidr ga zapita, “[to si se pokajao zbog pobo`nih zazivanja?”

“Jer odgovor ’Tu sam’ ne dopire do mene”, ~ovjek mu uz vrati, “to sam se po bojao da sam odbijen sa vrata milo-sti.”

“Tvoj uzvik ’O Boè!’, Moj je odaziv ’Tu sam!’”, prene-se mu Hidr Bo`je rije~i, “A tvoje molbe, patnje i gorljivost Moj su glasnik tebi.

Sve tvoje stremnje i napori da Me dosegne{, bijahu Moje ~ari da te Sebi namamim.

Tvoj strah i ljubav om~a su Mojoj milosti: na svaki tvoj povik ’Moj Gospode!’, Ja uzvra}am mnogo puta ’Tu sam, evo Me!’”.

SLON U MRAKU (III, 1259)

Doveli Hindusi slona u jednu mra~nu prostoriju da ga ljudima pokaù.

Mno{tvo se svijeta sjatilo da vidi golemog stvora i nagr-nulo u tamnu sobu.

Kako ga o~ima ne moga{e vidjeti, stado{e ga u mraku dlanovima opipavati.

Jedan poloì ruku na slonovu surlu pa re~e: “Ovaj stvor nalikuje vodovodnoj cijevi”

Drugi ga rukom za uho dodirnu i stvor mu se u~ini nalik lepezi.

Tre}i, dotakav{i slona za nogu, re~e: “Meni se slon po-put stupa ~ini.”

A onaj {to je ruku na slonova le|a poloìo, izjavi: “Ne-ma sumnje, ovaj slon prijestolju sli~i.”

Tako ga je svatko sebi poimao prema onom {to je do-dirnuo ili od drugih ~uo.

Po onome {to vidje{e, tvrdnje im se razlikova{e: jedan ga je zvao dal1, a drugi ga elif 2naziva{e.

Da je svaki od njih svije}u u ruci drào, razlika bi u njihovim tvrdnjama nestalo.

Bit osjetila poput dlana je, ograni ~e na, i cjelina slona dla-nu je nedostupna.

Bit mora je jedno, a morska pjena drugo; pusti sad pjenu i u more se zagledaj3.

Mjehuri}i pjene {to danono}no iz mora kuljaju, svoj postanak moru duguju; ba{ je ~udno {to namjesto mora, uvijek vidi{ samo pjenu!

Mi smo poput barki {to se morem sudaraju; o~i su nam pomu}ene u vodi bistroj.

O ti, {to si zaspao u barci tijela: vodu si vidio, zagledaj se u Vodu nad vodama.

Voda ima Vodu koja je pokre}e; duh ima Duha koji ga doziva.

POJA[NJENJE KAKO JE ZBUNJENOST PREPREKA RAZMI[LJANJU (III, 1376)

Stigao neki ~ovjek prosijede brade, do jednog brija~a vje{te ruke.

“Hej, mladi}u,” brija~u se obrati, “ja sam se, eto, neda-vno oènio, pa bi li mi sijede dlake iz brade uklonio?”

A brija~ ga cijelog obrija i bradu pred njega stavi: “Sada sam prebiri i sijede od voji, imam ja drugog posla za obaviti!

Ovo su pitanja, a ono odgovori – sam ih razdvoji, da se njima u neprilici nitko ne posluì.”

ZLATAR KOJI JE GLEDAO UNAPRIJED (III, 1624)

Do{ao neki ~ovjek kod zlatara pa ga zamoli: “Daj mi vagu da izvaèm ne{to zlata.”

“Odlazi,” re~e mu zlatar, “nemam ti ja sito.” “Ma daj mi vagu,” opet }e ~ovjek, “ne zbijaj {alu sa

mnom!”“Ali, u mom du}anu nema metle”, zlatar }e na to.“Pa sad je stvarno dosta!” povika ~ovjek, “ostavi se tih

po{alica. Daj mi vagu koju sam te traìo! Nemoj se praviti gluhim i nasumce sva{ta blebetati.”

“ûo sam {to si rekao,” odgovori mu zlatar, “nisam gluh, i nemoj slu~ajno da bi i pomislio da besmislice zborim.

Razumio sam {to traì{, samo, ti si jedan drhturavi star~i} kojemu se ruke tresu i noge klecaju.


1 8 B E H A R 8 0 - 8 1

A osim toga, ovo tvoje zlato sadrì sitnoga trunja i stu-gotina koje }e se, iz tvojih drhtavih ruku, po zemlji rasuti.

E, onda }e{ mi re}i: ’Majstore, donesi mi metlu da iz-metem zlato iz ove pra{ine’.

Pa kad omete{ pra{inu i sakupi{ zlato na jedno mjesto, onda }e{ mi re}i da ti treba sito da ga prosije{ od trunja.

Ja sam ve} na po~etku naslutio kakav je kraj. Odlazi, idi drugdje i neka ti je sretno!”

Na po~etku pothvata sagledaj mu kraj, da se ne bi po-kajao na Sudnji dan.

PRI~A O SUFIJI I PRAZNOM STOLNJAKU (III, 3014)

Jednoga dana neki sufi ja ugleda stolnjak obje{en o ~avlu; u zanosnom plesu stade se vrtjeti, odje}u sa sebe trgati,

I uzvikivati: “Evo hrane gladnih nevoljnika! Evo lijeka svim bijedama i mukama!”

îm je njegov zanos do vrhunca stigao, tkogod je su-fi ja bio, smjesta mu se pridruìo.

Na sav glas povikuju}i, glasno su se smijali, i zanosom opijeni svijest su gubili.

“U ~emu je stvar?”, brbljivac neki sufi ju zapita. “Pa to je samo obje{en stolnjak, prazan, bez i trunke kruha.”

“Odlazi, idi,” sufi ja mu re~e, “ti si oblik bez zna~enja. Ti za tvarnim postojanjem tragaj, jer ne pozna{ slasti voljenja.

Voljeti kruh i bez kruha – to je hrana zaljubljenog, jer iskreni zaljubljenik nije suànj materijalnog.

Zaljubljeni i ne mare za tvarnim ìvotom: oni i bez ulo-ga uìvaju u dobiti.

Iako krila nemaju, oko svijeta oblije}u; iako su bez ruku, odnose polo-lopticu.

U ni{tavilu su zaljubljeni svoj {ator razapeli: poput tog ni{tavila, du{e su sjedinili.

PORE\ENJE NESTRPLJIVIH VJERNIKA S NEVOLJAMA I PATNJAMA SIROVOG SLANUTKA (III, 4189)

Pogledaj onaj slanutak, {to li u loncu kipti? Vatreni ga plam, nemo}nika ti{ti.

Kad god voda proklju~a, slanutak posko~i do ruba lon-ca i u bolnom vrisku zajeca:

“Za{to me vatrenim arom {iba{? Kad si me ve} kupila, {to mi sad opet nevolju pri~inja{?”

A kuharica vje{to kuha~om mije{a i ovako mu odgova-ra: “Ne, samo ti fi no provri i na vatri se zagrij.

Nije to zbog mr`nje {to èlim da proklju~a{, ve} mi je èlja da okus uìtka ku{a{.

Ova te ku{nja ne èli uniziti, ve} u hranu pretvoriti i du{i pribliìti.

Vodom si se napajao i u povrtnjaku zrio: sve {to si po-pio bija{e stoga da bi sad izgorio.”

Milost je Njegova prethodila srd`bi: zbog milosti su Njegove svi na ku{nji.

Milost je Bo`ja gnjevu prethodila, kako bi svima po-stojanje priskrbila.

Ni ljudsko tijelo ne nastaje bez ~ulnog uìtka, a kad tijela ne bi bilo, {to bi rastalila ljubav Voljenoga?1

Ako te bijes i srd`ba Njegovom voljom sustiù, to je zato da svoj ìvot prinese{ kao `rtvu.


B E H A R 8 0 - 8 1 1 9

Opet }e te za uzvrat obasuti milo{}u, jer si se pro~istio i savladao prepreku.

“Ej, slanutku {to si u prolje}e zrio”, nastavi ona, “sad kad te muka u goste pohodi, znaj to cijeniti!

Jer ~im se gost uz zahvalu opet Nje-mu vrati, kralju }e kazivati o tvojoj po`rtvovnosti.

Kad te namjesto blagostanja dobro-~initelj pohodi, sve }e ti blagodati na tome pozavidjeti.

Ja sam Ibrahim, a ti moj sin pod noèm; glavu na zemlju poloì, jer sam usnio da te `rtvujem.2

Mirne du{e glavu Bo`jem gnjevu predaj, da ti grlo prereèm poput grla Ismailova.3

Koliko god da ti glavu sije~em, ta glava ne poznaje smrti i umiranja.

U tvome predavanju je cilj vje~nosti; o, vjerni~e, valja ti se pokoriti.

Hej, slanutku, klju~aj u toj ku{nji, sve dok od tebe vi{e ni{ta ne preostane.

Ako si i uìvao u ovome zelenilu, znaj da pripada{ duhovnome povrtnjaku.

Ako si i rastavljen od vode i blata zemaljske ba{~e, zalogaj si postao, do ìvih se vinuo.

Hranom postani, u snagu i misao se pretvori! Biljkom si bio, sna`nim lavom sad postani!

Iz Bo`jeg si imena ponajprije iz-nikao, i Njegovom se imenu sad povra-ti hitro.

LJEKARNIK I GLINOJED1 (IV, 625)

Po{ao neki ~ovjek glinojed do trgo-vca za~inima da kupi glavu {e}era.

A kod onog je ljekarnika umje{nog i spretnog, uteg na vagi namjesto ka-meni bio glineni.

“Ako si naumio {e}era kupiti”, re~e mu ljekarnik, “samo da zna{ da mi je uteg na vagi glineni, a ne kameni.”

“Meni sad ponajprije {e}era treba”, uzvrati mu ~ovjek, “pa nek’ ti je uteg od ~ega te volja!”

Al’ smjesta u sebi pomisli: “Ta {to je kamen onome tko glinu jede? Meni je glina i od zlata bolja.”

“Ako nema{ kamena i uteg ti je gli-neni”, nastavi glinojed, “tim bolje po mene, jer ja za glinom ùdim.”

I ljekarnik, da {e}er vagne, spusti umjesto kamena komad gline na pliti-cu vage,

A potom stade rukom isto toliko {e}era lomiti, da se na|e u jednakoj mjeri i na drugoj plitici.

Budu}i da nije imao pijuk za lom-ljenje, podosta se zadrào i mu{teriju ostavio na ~ekanju.

Dok je on tako bio zauzet {e}erom, onaj se glinojed poùdno i kradom po~astio glinom,

Sve u silnom strahu da ljekarnik nenadano na njeg’ pogled ne svrati, i njegovo po{tenje na ku{nju ne stavi.

Ljekarnik ga vidje, al’ se pri~ini zau-zetim, pomisliv{i u sebi: “De, uzmi jo{ malo, ej bljedoliki!

Bude{ li krao i glinu mi uzimao, sa-mo nastavi, jer od svoga dijela zapra-vo jede{ i sebi naào ~ini{.

Ti sve od mene strahuje{ i mene se boji{, al’ tvoj je strah uslijed niskosti; ja sam u strahu da se premalo zasiti{.

Ako sam i zauzet kako ti se ~ini, opet ja nisam takova budala da ti da-dnem odnijeti odve} od svog {e}era.

Tek kad primi{ {e}er nakon vaganja, shvatit }e{ tko bija{e neznalica i budala.”

PRI~A O @EDNOM ÔVJEKU I ORASIMA (IV, 745)

Kraj dubokog jarka prepunoga vo-de, èdni se ~ovjek na orah uspne i stade sa njega tresti plodove.

I kako su orasi u vodu padali, vo-dom se zvuk razlijegao, a on je s visine mjehuri}e gledao.

“Pro|i se oraha, hej mladi}u!”, neki ~ovjek mudro primijeti. “Orasi }e u tebi samo è| raspaliti.

Ve}ina ti plodova u vodu pada: ne-}e{ ih ni dohvatiti, jer je voda predu-boka.

Dok se ti odozgo s mukom spusti{ dolje, voda }e ve} daleko odnijeti sve orahe.”

“Nije mi cilj orahe pobrati “, mladi} mu uzvrati, “vanj{tinu je magla skrila-pa`ljivije promotri.

Meni je cilj da oslu{nem zvuk vode i na njenoj povr{ini promatram mjehu-ri}e.

[to li èdnome na ovom svijetu i valja ~initi, do li neprestano oko ~esme1 kruìti?

Valja mu za potokom i ùborom vode tragati2, kao {to i vjernik oko Ka-be3 obilazi.

I sva moja stremljenja i ova Mesne-vija, sve je to zbog tebe, dragi Husa-mudine4.

Cijela se Mesnevija na tebe odnosi: u njenim si temeljima u cijelosti ti.


2 0 B E H A R 8 0 - 8 1

A kad si ve} ovu mladicu zasadio, mora{ joj vode dati; kad si je pustio da se razraste, sad joj ~vorove raspleti.

Moj je cilj kazivanjem pojasniti tvoje tajne; èlja mi je da pisanjem ovim za~ujem tvoje pjevanje.

Tvoj je pjev za mene poput pjeva boànskog: nek’ se nikad zaljubljeni ne razdvaja od Voljenog.

S perzijskog prevela i odabralaAzra Abadì} Navaey

BILJE[KE:

(I, 956, 2835)1 Melek koji navje{}uje smrt.2 Mahv (arap.): nestajanje, i{~eznu}e; prema sufi jskoj gnozi to je izraz koji ozna~ava prestanak ljudskog bivanja, utrnu}e ljudskog samopo-stojanja. 3 Nahv (arap.): gramatika, sintaksa.

(I, 3014)1 Aluzija na hadis (predaju) u kojemu se navodi da je “u zajednici vjer-nika (jama’at) spas, a u odvajanju- nevolja.”2 Pod varavim osmijesima ovdje se misli na lagodu i ~ari ovozemaljskih uìtaka.3 Preuzeto iz Kura’ana, (sura XXVIII, 88).4 U izvorniku se, u ovome stihu navodi arapska rije~ la, u zna~enju nega-cije: ne, nema; nepostojanje. To je ujedno i prva rije~ {ehadeta – La illaha illalah (Nema boga osim Boga-Allaha), izjave kojom svi muslimani svjedo~e izraziti monoteizam, vjerovanje u jednog Boga. U doslovnom prijevodu, ovaj bi stih, dakle, glasio: “Tko god je pro{ao kroz la, sada se nalazi u illa”, {to se onda tuma~i da vje~no, istinsko postojanje mogu posti}i samo oni pojedinci koji su zanijekali sve (la), pa ~ak i vlastito postojanje, osim Boga, te tako dospjeli do kona~nog stupnja misti~ne spoznaje Jedinstva Bi}a - samoponi{tenja u uzvi{enom Bi}u (fana fi ’llah).

(I, 3467)1 Simol izobilja materijalnog svijeta.2 Simbol Bo`jeg jedinstva i jednosti bivanja. 3 U ovom se stihu aludira na ~udo koje je poslanik Musa (Mojsije) izveo na planini Sinaj, primiv{i boànsku naredbu (Kuran, XXVII, 12; XXVIII, 32): “Uvuci svoju ruku u njedra – iza}i }e bijela bez mane.” 4 Srce je povla{teno mjesto misti~ne spoznaje Jedinstva. Poslanik Musa primjer je savr{enog ~ovjeka (insan-i kamil) – mikrokozmosa, pro~i{}enog

od svih ljudskih mana i nedostataka, u ~ijem se srcu, kao u zrcalu, ogle-daju boànski atributi.

(II, 1720)1 Misli se na pastirove rije~i upu}ene Bogu.2 Kur’an, CXII, 33 Odnosi se na hadis (predaju) u kojemu se navodi Bo`ji stav u vezi rasta-ve i razdvajanja.

(II, 3681)1 ’inab: gro`|e, na arapskom.2 uzum: gro`|e, na turskom.3 istafi l: gro`|e, na gr~kom.

(III, 189)1 Hidr ili Hizr, tajanstvena je osoba koja se ne imenuju}i spominje i u Kur’anu. Nakon {to se napio sa izvora Vode ìvota (ab-i hayat), stekao je besmrtnost i postao vje~an. U prijevodu s arapskog njegovo ime zna~i Zeleni, jer prema predaji, kamo god da kro~i, zemlja se od njegovih ko-raka zazeleni. Kao jedan od Bo`jih odabranika koji su u vje~noj milosti i nikada ne umiru, upu}en je u Njegove skrivene tajne. Sufi je vjeruju da ih Hidr presre}e u njihovim lutanjima, da im se javlja za vrijeme misti~nih vizija i upu}uje u tajne ezoterijskog nauka.

(III, 1259)1 dal: slovo arapske abecede, svinuto je, ima oblik kuta.2 elif (alif): prvo slovo arapske abecede, ima oblik okomite crte.3 U sufi jskim tekstovima Bo`ja Bit se ~esto poredi sa morem ili ocea-nom.

(III, 4189)1 Ovaj stih upu}uje na dvojni aspekt ljubavi – stvarala~ki i prokreativni s jedne strane, i razorni, tj. uni{tavaju}i s druge strane. Kao {to uz pomo} zemaljske, ~ulne ljubavi nastaje ìvo bi}e, tako tu istu tvarnu i tjelesnu ~ovjekovu prirodu uni{tava i prì boànska ljubavi, koja se sma-tra vi{im i ~i{}im principom, nezaobilaznim na putu ~ovjekova duhov-nog pro~i{}enja. 2 Sura Saffat – XXXVII, 102.3 Postoji razilaènje me|u tuma~ima Kur’ana koji je od Ibrahimovih (Abrahamovih) sinova trebao biti rtvovan – Ishak ili Ismail, budu}i da se ime niti jednoga od njih izri~ito ne navodi.

(IV, 625)1 Praksa geofagije (jedenja zemlje i gline) nekoliko se puta spominje u Mesneviji. Prema starijim izvorima ta je pojava nekada bila ra{irena naro~ito me|u ènama srednje Azije. U ovoj je pri~i glina simbolom zemaljskih uìtaka, pa prema tome onaj koji jede glinu simbolizira osobu u stalnoj potrazi za ovozemaljskim, tjelesnim uìcima. [e}er je, naprotiv, kao dragocjena namirnica, obojen sna`nom simbolikom duhovnosti i ~esto se koristi kao metafora duhov-nih uìtaka. Trgovac za~inima (’attar), to~nije posebna vrsta ljekarnika i travara koji spravlja i prodaje lijekove i za~ine biljnog porijekla, tako po-staje alegorijom mistika upu}enog u boànske tajne, ili ~ak samog Stvo-ritelja koji ljudima otkriva naslade kona~ne spoznaje.

(IV, 745)1 êsma ili bazen, kako stoji u izvorniku, simboli~an je izraz za savr{enog ~ovjeka. 2 Pod potokom, odnosno vodom op}enito, misli se na boànski svijet, tj. onostranost, dok zvuk ùbora vode ~ovjeka neprestano podsje}a na boànsku istinu. Tako i mistici, poput èdnog ~ovjeka iz pri~e, sjede na najvi{im granama stabla ljudskosti i odri~u}i se svih zemaljskih prohtije-va i ~ulnih èlja, oslu{kuju boànske zvuke. Ova pri~a upravo i govori o va`nosti oslu{kivanja i prpoznavanju boànskog o~itovanja kroz zvuke prirode. 3 Kaba je crni kamen u muslimanskome svetom gradu, Meki, kojega vjernici obilaze za vrijeme hodo~a{}a (had`).4 Husamuddin êlebi bio je prisan Mevlanin prijatelj koji ga je nadahnuo za pisanje Mesnevije.


B E H A R 8 0 - 8 1 2 1

“Svaki ~ovjek, nesumnjivo, mora imati nekakve korije-ne”, napisao mi je jednom jedan moj ~itatelj iz Istanbula. “Ako su va{i korijeni ovdje, za{to ste u Americi, a ako pak nisu tamo, kako onda uspijevate u svojim romanima tako duboko proniknuti i problematizirati ovda{nju, tursku kul-turu?” Moj je odgovor glasio: “Pogledajte stablo Tube1”.

Prema pri~i iz Mesnevije, jednoga dana sretne neki u~enjak putem dvije ptice razli~ite vrste koje su odbijale letjeti u svojim jatima. I silno ga zainteresira kako to da ova dva razli~ita stvorenja ne èle ìvjeti sa svojim obiteljima, na mjestima koja im pripadaju, ve} pretpostavljaju nekog ’stranca’ svojoj bra}i. Jedna od njih bija{e vrana, a druga roda… Ptice toliko druga~ije da je upravo nevjerojatno da se me|usobno zavole i dadu prednost jedna drugoj nad vlastitom vrstom. Jer – pa razumije se! - vrana treba letjeti s vranama, a roda s rodama. U~enjak se, dakle, pribliì i sa zanimanjem promotri ptice, sve dok ne otkrije da su obje hrome. I tada shvati da svi oni koji ne mogu opstati i odràti se kraj svojih bli`njih s kojima bi trebali dijeliti ìvot, bjeè i lete zajedno. U tom trenu shvati da su nedostaci, a ne vrli-ne, ono {to zbliàva jedne drugima. Hrome ptice poznaju svoje ’slabosti’ i umjesto da ih iskoriste ili prikriju, one ih takvima prihva}aju. Istinska su jedino ona prijateljstva sklo-pljena ne na temelju vrlina, ve} mana koje dijelimo s drugi-ma. Zajedni~ki nazivnik koji povezuje sve one jednako sret-ne i jednako bogate topi se i i{~ezava poput pjene. No, ono {to ra|a istinsku bliskost, ono {to odista zbliàva jest zajedni~ka patnja, zajedni~ka tuga i nevolja.

Ptice sa srodnim manama, izmje{tene na sli~an na~in, ne moraju nu`no pripadati istoj vrsti. Tako se, na primjer, moè na}i mnogo vi{e istovjetnih crta izme|u jednog turskog i jednog ruskog anarhiste, ili pak izme|u nekog meksi~kog i turskog nihiliste. Nijemi jezik hromih ptica crpi svoju snagu iskaza mnogo vi{e iz ti{ine negoli iz rije~i; iz neiskazivog prije negoli iz kazivog. Nadilazi nacionalne, vjerske i jezi~ne grani-ce. Upravo stoga je i mogu}e da se jedan usamljen i otu|en turski ~itatelj prona|e u romanu jednog isto tako usamlje-nog i otu|enog argentinskog pisca.

Elif Safak

Stabla bez korijenjaLjudi koji su op}enito zadovoljni svojim poloàjem u

ìvotu, koji su ispunjeni onime {to znaju, i koji se niti jedan jedini put nisu odvaìli izazvati sudbinu na dvoboj, nemaju ni razloga da isko~e iz lju{tura svojih ìvota. Posve je sveje-dno gdje ive - u gradu ili na obali; jer, ~ak i kad su u gradu, takvi zapravo i dalje ìvotare na svojim malim obalama.

Hrome ptice, mu~aljive i te{ke kako sebi samima tako i onima koje vole, vuku porijeklo upravo iz redova onih koji se nikako ne mogu skrasiti na jednome mjestu, ve} bez predaha lijetaju kao da je im je svako godi{nje doba - do-ba seobe. One se ne snalaze niti u gradu niti izvan njega. Ne mogu pojmiti ìvot bez kaosa, niti se mire s ti{inom.

[to god da postoji, nalazi se u gradovima; a {to god se tamo na|e, ima i svoju suprotnost. Lijepo je i ugodno ivjeti u mirnim, sre|enim, zelenim predjelima, daleko od doma{aja velikih i kaoti~nih gradova, samo {to je takav ìvot istodobno silno zagu{ljiv i beìvotan. Otkako sam do{la u Ameriku pre-dajem upravo u takvim sterilnim i ure|enim studentskim kam-povima. Na|e se ovdje ljudi svakojaka soja i uzrasta, ali iz nekog razloga, nema u blizini nijedne hrome ptice. One obi-tavaju u gradovima, utopljene u gradskoj vrevi i meteù. Ako se i udalje, iznova se i uporno, do{av{i svijesti, vra}aju ur-banom ìvotu koji ih neprestance proganja; sve u nadi da }e se na povratku susresti s drugim, novim hromim pticama…

Mo`da i nije toliko va`no mjesto kamo se ide kao ni prije|eni put, koliko sama ideja odlaènja. Ideja vje~itog lutanja. A opet, s druge strane, u nama je trajno usa|ena i misao o domovini. Pa ipak, neki su nalik dènnetskome stablu Tube. Premda ima korijenje, nije vezano za zemlju: korijenje mu je u zraku, okrenuto prema gore. Neki ljudi imaju upravo takvo korijenje, nomadsko.

Me|u svim drve}em ja sam se uvijek osje}ala nekako najbliè stablu Tube.

Odlomak iz knjige Plima i oseka S turskoga prevela: Azra Abadì} Navaey

Elif Safak pripada mla|oj generaciji suvremenih turskih pi-saca, koja svojom zanimljivom ìvotnom pri~om kao i knji-èvnim talentom ve} vi{e godina privla~i tursku i svjetsku kul-turnu javnost. Ro|ena je u turskoj obitelji, 1971. u francusko-me gradu Strasborgu; kao dijete diplomata djetinjstvo i mla-dost provodi u ~estim putovanjima i promjenama kulturnih sredina (Francuska, Turska, [panjolska). U Turskoj zavr{ava stu-dij Me|unarodnih odnosa. Potom slijede nagra|en poslijedi-plomski rad iz podru~ja ènskih studija na temu dervi{ke, to~nije bekta{ijsko-mevlevijske tradicije iz perspektive femisti-~ke kritike i doktorat iz politi~kih znanosti. Od 1998. godine aktivno se bavi znanstvenim i predava~kim radom na turskim i ameri~kim sveu~ili{tima, a pored toga pi{e prozu te obja-vljuje kulturne i kriti~ke priloge u tiskanim medijima. Svjetsku

je pa`nju privukla pro{le godine kada je, optuèna poput zem-ljaka Orhana Pamuka za uvredu “turskosti” i turskog nacional-nog identiteta koju navodno promi~e svojim knjièvnim ra-dom, sjela na optuèni~ku klupu.

Spisateljica koja u svojim djelima vrlo svojstvenim knjièv-nim izrazom progovara o ljudima s margina, rubnim pojedin-cima koji u pro{losti traè zaboravljene identitete, u knjièvnosti se prvi put oglasila 1994. zbirkom pri~a. êtiri godine nakon, za svoj prvi roman “Pinhan” (Skriven) nagra|ena je Velikom Mevlaninom nagradom.

Do sada je objavila nekoliko romana i prevedena na neko-liko jezika; pi{e na turskom (s posebnim àrom prema zabora-vljenim osmanskim arhaizmima) i engleskom jeziku.

1 Naziv dènnetskog drveta s korijenjem prema gore, a kro{njom prema dole.


2 2 B E H A R 8 0 - 8 1

Boìji ~ovjek kralj je ispod dervi{kog haljetkaBoìji ~ovjek – riznica s blagom u ruini skrivena.1

Da li je Rumi, zacijelo, susreo kozmi~kog [emsa iz Tabri-za vidljive, pozitivne geografi je Irana ili je susreo svog vla-stitog hijerokozmi~kog [emsa iz hijerogeografskih pro-stranstava svoje du{e, svog du{evnog Irana, [emsa iz sma-ragdnog grada Hurqalye, Hurqalye svoje nadsvijesti (sirr), to pitanje je sada sasvim neva`no na jednak na~in kao {to je na kraju postala izli{nom Rumijeva vlastita potraga za i{~ezlim [emsom nakon njihova ~etrdesetdnevnog duhov-nog egzila i sr~anog razgovora (munajat) kojem su bile izvrgnute njihove dvije razu|ene intime. Ma {ta bio pravi uzrok Rumijeve potpune duhovne preobrazbe, sada je va`no samo to da nakon ~etrdeset godina njegova ze-maljskog ivota imamo jednog posve drugog Rumija ili Ru-mijeva iznutarnjeg, duhovnog vodi~a, Rumijeva meleka njegova bi}a ili samog Hidra ili Dìbrila Rumijeva bi}a suku-siranog u samoj supstanci i semanti~kom talogu sadrìnskog opsega Rumijeve Mesnevije i Diwana. Rumijeva potraga za [emsom iz Tabriza nije drugo doli njegova vlastita duhovna pustolovina, njegovo duhovno putovanje (sayr al-suluk) u sredi{te vlastite hijerogeografi je, potraga za samim orijen-tom njegove du{e na kojem se radja [ems njegova bi}a2 i vremenite ritmove njegova kozmi~kog ìvota preobraàva u vje~nost, a velike talase oceana Rumijeva bitka3. uzbiba-ne boànskim uplivom u Rumijevu intimu, pretvara u vje~ne i negaène snjegove. Poneka pahuljica tih snjegova dopire i u svjetove na{ih du{a sa mesnevijskih i divanskih obro-naka intuitivne planine Qaf sada ve} i{~ezlog Rumija. Rumi je zavr{io svoju vlastitu duhovnu potragu i najzad se susreo sa svojim alter egom u kraljevstvu Mesnevije i Diwana, svejedno da li taj alter ego nosi ime hidrovske, dìbri li janske ili neke druge melekutske inteligencije. Sada je preostalo da danas, nakon Rumija, svako od nas pokrene vlastitu duhovnu potragu na sliku Dèlaluddina Rumija i na trago-vima {to nam ih je Rumi ostavio na snijegu-cjelcu svog bli-stavog knjièvnog i poetskog opusa.

Nije nimalo lahko pokrenuti svoju vlastitu duhovnu potragu bez duhovnog vodi~a, jer Rumijevo mesnevijsko i divansko sadrìnsko kraljevstvo je bezgrani~no, metageo-grafsko, metajezi~ko i hijerokozmi~ko. Njegove “granice” su “granice” srca, a njegovo prijestolje je hijerati~ko srce, duhovno srce boànskog Mikrokozmosa4. Ono nije ni isto~no ni zapadno, ni sjeverno niti ju`no. Na njegovu hi-jerokozmi~kom nebu sija {emsudinovski sun~ani disk, dì-brilijansko sunce sa luminoznozelenom hidrovskom svjet-lo{}u. Svjetlost tog Sunca nije ni isto~na ({arqi) niti zapa-

dna (garbi), nego je i{raqi svjetlost koja grije toplinom srca i du{e, a sjaji sjajem polarnog svjetla transcendent-nog Uma (aurora consurgens)5. Snagom te svjetlosti Rumi je uspio svladati sva pomra~ja i mrkline svoga prizemnog jastva, a njegovim sjajem je razbistrio i rastalio talog tog jastva i pretaknuo ga u ~isto, prozirno vino Ljubavi, koje nije vino trsa, nego vino koje je plod ~e`nje i duhovnog sjedinjenja zaljubljenika-vinopije i Voljenoga-Peharnika koji vino Ljubavi sipa u sufi jin pehar-srce i neprestance ga drì u stanju du{evnog mahmurluka – derta i è|i za Voljenim. Vino Ljubavi raste na slojevitom tlu i duhovnom humusu mesnevijskih i divanskih vinograda, koji iz tog tla crpe najbolje duhovne gene i ra|aju plodovima sjajnim, zrelim i so~nim poput zrela maslinova ploda na vrhu misti~nog Sinaja. Ti plodovi su so~ni stoga jer se hrane humusom Rije~i Boìje i duhovnim supstratom pravorijeka Poslanika islama, ali njihovoj so~nosti doprinosi i voda sa Vrela @ivota, koja se slijeva sa obronaka planine Qaf i po-put obilne ki{e pada u plodne zaravni onog duhovnog Tabriza okruènog vje~nim proljetnim vrtovima Mesnevije i Diwana. Sjaj tim plodovima, iz kojih se cijedi ~isto vino Ljubavi, daju topli i{raqi zraci {emsudinovskog sun ~anog diska, koji stoji u zenitu ~ak i onda kada se tek radja ili zalazi na hijerkozmi~kom nebu Rumijeve du{e.

Kada bismo poku{ali zamisliti sada posve duhovno, svjet losno lice Rumijevo, {to su do danas mnogi uznasto-jali u~initi, te{ko bismo ga odjednom mogli naslikati, jer nakon onoga {to nam je Rumi kao duhovni zalog ostavio svojim knjièvnim opusom jasno je da njegovo lice, koje se zrcali u sadràju Mesnevije, Divana, Fihi ma fi hi, Mak-tubata i drugih proznih djela, nije slika, monolitna predod`-ba, jednoobrazno odraèni odslik. Njegovo duhovno lice je krajnje rasko{an mozaik, egzistencijalni arhipelag, be-skrajno iznijansirana duga, svekozmi~ko zrcalo, uz bibani ocean, savr{eno bru{eni dijamant, graciozno ra{i reni pau-nov rep, sjajni biser iz oceanskih dubina... Ono je, zamalo, bezli~no i bezobli~no naprosto zato {to je njegov duhovni bitak nakvasao na svjetlosnoj ilova~i koju je kroz vi{estruke svetopovijesne i hijeropovijesne aione obasjavalo dìbrili-jan sko sunce suhufskih, zeburskih, tevratskih i kur’anskih rije~i, i hidrovsko sunce {to je prosijavalo kroz intime neiz-brojnih glasono{a Rije~i Boìje, kroz duhovna predanja hijeropovijesnih tradicija kakve su one vedske, upani{adske, puranske, zen-avestinske, dasatirske i druge. A sva ta svjet-losna sazvu~ja su, na kraju, u punini zasjala u svjetlu pra-vorijeka Poslanika islama, koji je semanti~ka punina (jawa-mi’ al-kalim) svih rije~i Boìjih i svih izvornih predanja, i koji je univerzalna primateljka (al-qabil al-kulliy) svakog

Rumi – poetska jeka s orijenta ljudske du{ePi{e: Re{id Hafi zovi}


B E H A R 8 0 - 8 1 2 3

svetopovijesnog i hijeropovijesnog oblika Rije~i Boìje ko-ja je svoj dugin spektar lomila na snje`noj povr{i ko zna koliko dostojanstvenika, pravednika, navjestitelja, glasono-{a i apostola Jedinoga Boga. On je, ujedno, Rumiju ne po-tro{iva i neprevazidljiva paradigma i duhovni obrazac na ~iju sliku je i sam Rumi kretao u svoju duhovnu pustolovi-nu (sayr al-suluk) od odsudne ìvotne va`nosti.

Slijede}i primjer Poslanika islama i njegovo iskustvo sve-topovijesnog mi’raja, Rumi je svoj hijeropovijesni, sufi jski, duhovni mi’raj uvijek ozbiljivao, ne kao habibullah – milje-nik Bo`jiji, jer taj naslov je mogao imati samo Poslanik isla-ma, nego kao ’a{iq, onaj koji je nepretrgnuto u svom èd-janju za Voljenim ispijao sami Talog svjetlosnog vina Lju-bavi, i to iz onog Pehara koji je u sebi jedino sukusirao taj talog i ~iji pehar je sagradjen na samim iznutarnjim zna-~enjima Rije~i Boìje. Treba li kazati da Talog vina Ljubavi predstavlja sama su{tina Ri-je~i Boìje kao takve, a Pehar ili Kr~ag je Poslanik islama kojeg su navlasito oblikovale “Dvi je Ruke Boìje” i u njega kao makro i mikrokozmosa iz lile sami Talog boànskih rije~i u njihovu punoljetnom, krunskom kur’anskom dovr-{e nju? Ako je Poslanik islama u sebi sukusirao svu sveto-povijesnu puninu Rije~i Boì-je (tanzilat), onda je Rumi, na neki na~in, u svoj duhov-ni kr ~ag smi rio i nataloìo hijeropovijesnu puninu Rije~i Boìje (ta’wilat), dok se gom-bao sa beskrajnim talasima silazno razlijevaju}e svjetlosne rijeke Objave u svojoj neodo-ljivoj potrazi za ko zna kojim [emsom iz ko zna kojeg Ta-briza.

Dok opisuje svoj cjeloì-vot ni sufi jski mi’raj, koji za Rumija ne zapo~inje u zre-lijim godinama zemaljskoga ìvota nego ve} u maj~inskoj utrobi kao put kojeg on ~e sto oslovljava mi’rajom od embrija do Uma, Rumi kori-sti univerzalni jezik u koje-mu miruju sadrìnski geni najnjegovanijeg akadem skog pojmovlja do svakida{njeg pu~kog govora, jezika kuhi-nje, bazara, jezika nerazum-ne prirode stvo renja, mala-kutskog jezika, jezika krajnje metafi zi~kog simbolizma i znakovlja. Njegov jezik je, dak le, univerzalan, jer se-

man ti~ka {irina njegova jezika izri~e onu cjelovitu egzi-stencijalnu dugu koja se razvija u polju mineralnog kralje-vstva boànskog mikrokozmosa, kao ~ovjeka Boìjeg, a svoj rasko{ni vi{ebojni spektar smiruje u polju same boànske Prisutnosti, u istodobno prozirnoj i neprozirnoj svjetlosti Ilijuna. Koliko god se njegov jezik moè smatrati jezikom ljudskog zemaljskog svakodnevlja, valja ipak re}i da je njegov jezik potpuno hijerokozmi~ki, malakutski, me-tapovijesni, gotovo preegzistentan. To ne kaèmo s razlo-ga rasko{nih simbolizama, metafi zi~kih znakova i nesvaki-da{ nje slikopisnosti njegova jezika, ~iju {irinu semanti~kog polja je, ~esto, veoma te{ko pratiti, nego to velimo s razlo-ga unutarnjih, inicijacijskih zna~enja koja on smiruje u svoje rije~i i u svoj jezik, a ta zna~enja, te preegzistentne zdjele najrafi niranijeg duhovnog jezika (al-ta’ayyunat al-

tabita) takve su da jedno-stavno grani~e sa svijetom Nebitka, sa tom beskrajnom i bezgrani~nom pustopolji-nom u kojoj, medju ostalim darovima Duha Boìjeg, sta-nuje, pre biva i odvijeka se u{atorava i sam jezik. No, po jam Nebitka u Rumijevoj poeziji i prozi nikako ne oz-na~ava nebitak kao puko ni-{ta, kao ~isto nepostojanje. Za njega je taj po jam, kao i za ve}inu sufi jskih mislila-ca, simbol beskrajnog pro-stora vje~nog i sveobuhvat-nog boànskog Znanja iz kojeg Voljeni, snagom svoje promisli, trijezne i dobrohot-ne Volje i nepogre{ivog Na-uma izvodi sve na bivstvo-davnu svjetlost svog vlasti-tog samoo~ituju}eg Bitka. Ondje su izvori one prego-leme egzistencijalne rijeke tajallijata, epifanija, o~itova-nja, kraljevstava mno{tva, u ~ijem svakom detalju je skri-veno zrcalo jedinstva na ~i joj ula{tenoj povr{i se po-javljuje Lice vje~no Jednog i Jedinog Gospodara svih svje-tova i civilizacija. U toj be-skrajnoj pustopoljini Nebit-ka, koji je tek drugo ime za vje~no boànsko Sveznanje, klija sjemenje za svaki egzi-stencijalni oblik i za svako bo ansko stvorenje koje ~e ka milost svog bivstvoda-vnog oblikovanja i izlazak na svjetlost kozmi~kog Da-na u vremenskom ritmu svog strogo odredjenog ka-


2 4 B E H A R 8 0 - 8 1

dera. To preegzistentno sjemenje i preegzistentne zdjele bitka svake stva ri i svakog budu}eg stvorenja sukusirani su u boànskom Mikrokozmosu (insan rabbani), u zatvo-renom oceanu nje gova sr~anog pehara, koji je dostatno {irok i dubok unutar samo jedne podlo`ne mikrokozmi~ke du{e ive da se u njemu odraze sva kraljevstva, uklju~uju}i i samo Lice Bo ije. Svaka egzistencijalna pregrada svjeto-va i kraljevstava smirenih u oceanu sr~anog pehara boàn-skog Mikrokozmosa, koja ih odvaja jedno od drugoga, ujedno predstavlja i svojevrsni egzistencijalni talog, broj-na egzistencijalna vela ~ije tamne tonove opijeni boànski Mikrokozmos mora, okom srca, do te mjere prozirnim u~initi da kroz njih moè vidjeti samo Lice Voljenoga. Jer, sve dok ne ugle da Lice Voljenoga, boànski Mikrokozmos, evlija, sufi jski hijeratik ili homo viator se nalazi u stanju egzistencijalne razdvojenosti od Voljenog, u zarobljeni{tvu svoga jastva, u tamnici vlastite prenabujale uobrazilje, a to stanje Rumi, uglavnom, oslovljava dertom, mahmur-lukom, srcoboljom. To stanje je po svojoj egzistencijalnoj tegobnosti i nepod no{ ljivosti nalik stanju u kojemu se Po-slanik islama na{ao nakon prve stanke koja je nastupila poslije prvih objava koje je primio od Boga. Ako je sadrìna boànskih objava, prema Rumijevu mi{ljenju, metafora za ~isto vino koje Bog-Objavitelj, Voljeni sipa u sr~ani pehar Poslanika islama, tad je zati{je, koje je nastalo nakon pr-vih objavljenja Boìjih, dert, mahmurluk i srcobolja koju je Poslanik islama u tom razdoblju osje}ao. Razlika je jedino u tome {to je taj dert u Poslanikovu srcu bio sna`niji, jer je Poslanik islama imao priliku i ~ast ku{ati univerzalni seman-ti~ki Talog svih boànskih objava koje su ikada je~ale sve-topovijesnim i svetogeografskim obratnicama Rije~i Boì-je. Koliko je tek, s druge strane, Poslanik islama morao pokazati talenta u svom hermeneuti~kom prozrijevanju i izbistravanju onih svetopovijesnih pregrada i svetojezi~kih zastora, koji su dijelili jedno svetopovijesno razdoblje Rije-~i Boìje od drugog, kako bi vidio samo semanti~ko dno boànskoga Logosa kao takvog razljeveno na samome Li-cu Duha Boìjega. Kako bi druk~ije Poslanik islama mogao bez zazora najaviti sebe kao puninu svih rije~i Boìjih i kao primateljku svake egzistencijalne i sapijencijalne epifanije koja se ikada otkrila na stranicama Liber mundi (al-Qur’an al-afaqi) i Liber revelatus (al-Qur’an al-anfusi) i poput pojedina~nog bisera se iz Skrivene Riznice dokotrljala do srca Poslanika islama. Snagom takvog hermeneuti~kog (ta’wili) izbistravanja cjelovitog svetopovijesnog svjetlo-snog toka Rije~i Boìje, Poslanik islama je mogao puninu Rije~i Boìje u svom sr~anom kr~agu pretaknuti u sami svjetlosni nektar u, rumijevskim jezikom kazano, ~isto vi-no (khamr safi ) kojim }e se do kraja kozmi~kog Dana opi-jati pokoljenja, kulture i svekolike zemaljske civilizacije.

Rumijeva upotreba jezika je takva da je odve} osebujna i kao takva samo njemu svojstvena. Rumi ne zazire da upo-trebljava za obi~ne ljudske u{i gotovo bogohulno pojmo-vlje kroz koje nastoji izraziti ono najsvetije i najuz vi {enije. On je, u tom pogledu, jedan gotovo besprema~ni ma lamati sufi jski mislilac, onaj koji svjesnom relativizacijom i bri-sanjem linije izmedju tzv. korektnog i “ortodoksnog” i onog “blasfemi~nog jezika” svjesno se u o~ima svakida{njih ljudi nastojao pokazivati kao onaj koji izaziva sablazan

obi~nog svijeta. No on nije, zacijelo, elio izazivati sablazan kod ljudi, nego je njegov prvi i jedini cilj bio to da svakida{nji ljudski jezik univerzalizira do kraja i da pokaè kako niti jed-na rije~ u ljudskom jeziku i u uhodanoj govornoj praksi nije do te mjere nedostojna da ne bi mogla ponijeti i zna~enje onog najsvetijeg. S razloga tako vrsne upotrebe jezika, kao i zbog svega onoga {to je on na~inio svojim briljantnim knjièvnim opusom, Muhammed Iqbal je Rumija nazvao “svjetiljkom na putu slobodna ~ovjeka”6. Dovoljno je samo prisjetiti se {ta rije~i po put vina, pijanstva, mejhane, pehar-nika, razvalina i mej hanske druìne zna~e u svakida{njem ljud skom govoru, a kako uzvi{ene poruke i zna~enja one imaju u samoj Rumijevoj upotrebi. To }e re}i da Rumi èli jasno staviti do zna nja kako su svakida{nja zna~enja koja ljudi daju rije ~ima samo pjena koja se prigodice javlja i ve} u narednom trenutku i{~ezne na beskrajnom vodotoku lju-dskoga jezika ~ijim dnom, kao nepotro{iva postojanost i beskrajnost struji pustopoljina Nebitka ili semanti~ki be-skraj boànskoga Sveznanja.

[ta da ~inim muslimani? Samog sebe vi{e ne znam,

Nit’ sam ìdov nit’ kr{}anin, nit’ {tujem vatru nit’ sam mu-sliman

Nit’ sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam s mora,

Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan

Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam od zraka,

Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a k’o da i ne bivam

Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz Bulgara niti Sak-sina,

Nisam iz kraljevstva ira~koga, a dom mi nije ni Horasan

Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta, nisam iz Ognja,

Nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs niti Rid-van

Bezmjesnost je moje mjesto, neozna~enost moj je znak,

[ta }e mi tijelo, {ta li du{a, Du{i svih du{a sam pokoran7.

BILJE[KE:

1. Mevlana Dèlaluddin Rumi, Divan-i [ems, s perzijskog preveo: Mua-mer Kodri}, Lingua Patria, Sarajevo, 2005., 37) 2. Re{id Hafi zovi}, Ljudsko lice u ogledalu sufi zma, Institut “Ibn Sina”, Sarajevo, 2005, str. 139-142. 3. S.H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage, Tehran: Shura-ye ’Ali-ye Farhang o Honor, 1974, p. 23. 4. William C. Chittick, The Sufi Path of Love: the sopiritual teachings of Rumi, State University of New York Press, Albany, 1983, p. 27. 5. Henry Corbin, Svjetlosni ~ovjek u iranskom sufi zmu, Institut “Ibn Si-na”, Sarajevo, 2003., str. 89. 6. Nazir Qaiser, Rumi’s Impact on Iqbal’s Religious Thought, Lahore, 2003., pp. XI-XII. 7. Mewlana Dèlaluddin Rumi, Divan-i [ems, s perzijskog preveo: Mua-mer Kodri}, Lindua Patria, Sarajevo, 2005. , str.45.


B E H A R 8 0 - 8 1 2 5

X X X

Velid Imamovi} ro-|en je 1963. godine u Vare{u gdje je zavr{io osnovnu {kolu i gim-naziju. Gra|evinski fa-kul tet je zavr{io u Sa-rajevu. Prije rata radio je kao projektant u Ze-nici, a za vrijeme agre-sije na BiH, kao pripa-dnik Armije BiH, akti-van je u obrani od ag-resora. Od kraja 1995. godine pa do listopa-da 1998. godine radi kao urednik stranog fi l-ma na dràvnoj televi-

ziji BHT. Od 1998. godine radi kao sekretar Nogometnog saveza BiH za me|unarodne odnose. Me|u ostalim, Velid Imamovi} bosanskoj javnosti poznat je ponajprije kao prevoditelj {est knjiga Mesnevije Dèlaluddina Rumija od kojih su ~etiri ve} iza{le, a izdanja prve dvije o~ekuju se krajem godine. Imamovi} naslje|uje nimalo laku tradiciju prevo|enja Rumijevog duhovnog blaga od rahmetli Dè-maludina âu{evi}a, Mujage Merhemi}a, zatim Fejzi-babe Hadìbajri}a i hafi za Halida ef. Hadìmuli}a. Imamovi} nije davao komentare Mesnevije jer je uvjeren da Mesneviju svako moè ~itati na svoj na~in. Kada je izjavio da Mesne-vija nije pisana samo za odabrane i posve}ene sufi je i mu-slimane nego ju je Rumi darovao ~itavom svijetu, Imamo-vi} je izazvao veliko negodovanje ~ar{ije. Rad na prevo|enju Mesnevije Velid je zapo~eo u ramazanu 2001. godine i ~esto je bio napadan jer pojedini “stru~njaci” sma traju da prevo|enje Mesnevije s engleskog jezika nije vjerodostoj-no. Behar je zanimalo {to o tome ima re}i insan koji u slobodno vrijeme organizira sijela Mesnevije u Sarajevu i koji svojim rije~ima i ìvotom uporno svjedo~i islam.

Je li Va{ prijevod Mesnevije s engleskog na bosanski vjerodostojan i pouzdan i nije li se time izgubila vi {e-zna~nost, slikovitost i fi lozofsko-zna~enjska dubina u smislu poruke koju nam Rumijeva ostav{tina donosi?

Za{to ne bih prevodio Mesneviju s engleskog kada ni arapski, ni turski, ni perzijski ne poznajem dovoljno?! I prije-vodi s tih jezika su prijevodi prijevoda (osim direktno s per-zijskog). Jednom sam ~uo da se hafi z Halid ef. Hadìmuli} pomagao prijevodom Reynoldsa A. Nicholsona u vlastitom

prevodila~kom radu. Ali i sve najbolje o Nicholsonovom pri-jevodu kao vrlo autoritativnom prijevodu. To je ~ovjek koje-ga svi zovu orijentalistom, ali ja otvoreno kaèm da je on musliman jer orijentalista ne moè na takav na~in prevesti Mesneviju. îtaju}i Nicholsonov prijevod na engleski, neke su mi stvari bile daleko jasnije nego kad sam ~itao prijevod rahmetli {ejha Hadìbajri}a na na{em jeziku. Nicholson je daleko bolje razumio Mesneviju, ali time, naravno, ne nipo-da{tavam Hadìbajri}a i one koji se s time ne slaù.. Nichol-son je, prevode}i s perzijskog, usporedno koristio arapske i turske prijevode i komentare. Koristio je prijevode iz ~itavog svijeta na engleskom, njema~kom i francuskom i davao svoja vi|enja tu|ih prijevoda, priznavaju}i da su pojedini prijevodi stihova bolji od njegovog i da njih treba koristiti. Uradio je enciklopedijski posao jer je znanje staroperzijskog na niskoj razini a njegova dopuna govornicima perzijskog sasvim do-bra. Onima, me|utim, koji perzijski ne znaju ta je dopuna naprosto veli~anstvena. Sami Iranci priznaju da je njegov prijevod 95 % to~an. Bez obzira na sumnju neupu}enih, Ni-cholson je postigao dubinu i to ne samo u izrazima, ve} i u smislu i porukama. Mesnevija, naime, nije samo fi lozofsko {tivo, nego je ona i sufi jsko djelo. Mnogi od tzv. kriti~ara, vjerujem, nikada nisu ~itali Nicholsona i nemaju pojma o en-gleskom jeziku, te ne poznaju sufi zam jer ne ive tim ivotom. Teorijsko poznavanje sufi zma je jedna stvar, a prakti~no sa-svim druga. U svijetu, pa i kod nas, postoji mnogo teoreti~ara sufi zma od kojih islam ima samo {tetu, ili nema ni {tetu niti kakvu korist. Neki perzijski komentatori, kada se ne slaù u ~itanju neke rije~i, pozivaju se na Nicholsona kao nespornog i autenti~nog autoriteta za perzijski jezik. Zar ti “moji kriti~ari” smatraju da bolje razumiju Mesneviju od Nicholsona?! Mo`da, ali ja to ne vidim u njihovim djelima koja kod ve}ine njih, koje poznajem, odi{u dunjalu~kim poùdama, prevara-ma razne vrste, laìma, zavi{}u itd. [ta su oni doprinijeli isla-mu, a {ta Nicholson? Pa Nicholson je uzrok {to je Mesnevija postala pristupa~na milijardi ljudi engleskog govornog pod-ru~ja, te izvor nadahnu}a mnogim ljudima Zapada koji su prihvatili islam, dok je neke nadahnula da knjièvno obra|uju Mesneviju, a nekima je dala inspiraciju za djela kojima su se proslavili (Coelho: Alkemi~ar). Pa sad neka se poredi njegov doprinos islamu s doprinosom “islamobri`nika”!

Za{to ste se odlu~ili da prijevod objavite u izdava~koj ku}i Buybook?

Prijevode Mesnevije nudio sam u petnaestak izdava~kih ku}a u Bosni. Nijedna od njih mi nije pozitivno odgovorila pravdaju}i se da fi nancijski ne mogu podnijeti projekt ili da je to za njih krupan zalogaj, {to je po{ten pristup i takvima

Intervju: Velid Imamovi}

Cijeli svijet moè ~itati MesnevijuRazgovarao: Filip Mursel Begovi}


2 6 B E H A R 8 0 - 8 1

uop}e ne zamjeram. Nekolicina izdava~a, koji su muslimani, htjeli su me prevariti na mnoge na~ine i to èle}i mijenjati tekst, kao i vrlo nepo{tenim pristupom u sa~injavanju ugo-vora. Nisam uspio s vjerskim izdava~ima zbog realnih fi nan-cijskih razloga ili zbog onog drugog, podmuklog, razloga koji je kod nas uobi~ajen - udarac noèm u le|a. Zadnja prilika je bio Buybook. S njima sam se po{teno dogovorio, ispo{tovali su sve zahtjeve i odradili su svoj posao na viso-kom profesionalnom nivou. ar{ija na to nije {utjela jer Buy-book ne spada u vjersku elitu muslimana, niti je vjerski izda-va~, ali mene to uop}e ne interesira. Allah je upravo njih odabrao da budu izdava~i i time ih je po~astio. Napravili su daleko ve}i posao za bosanske muslimane i {ire nego neki od velikih vjerskih autoriteta u Bosni, koji nisu u~inili ni{ta, a u ~ije se evlija{tvo kunu muslimani u Sarajevu. Buybookov napor oko izdavanja Mesnevije samo je dokaz da je Allah d`.{. odredio da Mesnevija ne ide samo vjerskim krugovima nego da ju mogu ~itati svi. Iako Buybook ni je vjer ski izda-va~, mislim da su, obja-vljivanjem Mes ne vije, na-pravili daleko vi{e za bo-sanske muslimane nego neki od vjerskih autorite-ta u Bosni. Mesnevija je time iza{la iz tajnih kru-gova koji su ~esto pod-sje}ali na muslimanske masonske loè. Ona je, osim musli-mana, ponu|ena i Bo{njacima i Hrvatima i Srbima. Hrvati su ju bolje primali nego neki Bo{njaci u Sarajevu. Naàlost, reak cija “~ar{ijskih muslimanskih” i politi~kih krugova na sve to bio je poku{aj potpunog uni{tenja Buybooka. Uz Al-lahovu pomo}, to se nije desilo i nadam se da se ni ne}e desiti. Podsje}am te protivnike da se sjete jednog bosan-skog vica – kako je Mujo “skonto” da postoji Bog. “Kad god ne{to planiram, uvijek mi se neko uplete i pokvari posao.”

Moè li se znanstvena akribija koja hladno secira tekst uop}e pribliìti Mesnevijama ili to mogu samo predani i vjerom ve} nadahnuti pojedinci kao {to ste, ~ini se, upravo Vi?

Treba biti u sufi zmu da bi se Mesnevija mogla prevoditi. Ne mogu re}i da sam ja najbolji poznavalac engleskog jezika u Bosni, niti da sam ja taj najnadahnutiji pa sam se zbog toga prihvatio prijevoda. Jednostavno, osje}ao sam àljenje {to takvo djelo ne mogu vidjeti bosanski muslimani, koji su, mo`da, u dana{nje vrijeme i najzaslu`niji da ga imaju, s ob-zirom na sve {to se de{avalo u BiH u zadnjih petnaestak godina. Drugo je kada prevodi{ ne{to {to poznaje{ pa ti Al-lah d`.{. otvara puteve i unutarnji vid. Onda moè{ posti}i ono {to treba da se postigne - prevoditi a ~vrsto se dràti uèta Allahova. Tad se dobiva i Allahova podr{ka, a dokaz tome je i to {to sam do{ao do kraja prevo|enja.

Jesu li Vam dosada{nji prijevodi Mesnevije bili od koristi s obzirom na metri~ku i re~eni~nu strukturu teksta Mesnevije ili je Va{ posao odraz nezadovoljstva onime {to je dosad u~injeno?

Kod nas se na sijelima Mesnevija govori ve} dugo. Neki kaù stotinu godina, ali ja mislim da se ~ita po tekijama

od dolaska Turaka. Dugo sam ~ekao prijevod tre}e Ha dì-muli}eve Mesnevije i osje}ao sam revolt {to je nema - jer {to je ne bi bilo. Neki su govorili da Mesnevija nije za Bo-sance, nego samo za uske krugove muslimana koji ju mo-gu razumjeti. Ako kroz razne prijevode cijeli svijet mo e ~itati Mesneviju, {to se njezinim blagodatima ne bi mogla koristiti {a~ica bosanskih muslimana. Mesnevija je u ~ar{iji bila i ostala tabu tema. I ja sam osjetio neprijateljstvo ~ar-{ije jer, po njima, za prijevod nisam dobio dozvolu i govo-rili su “otkud mi pravo” i sli~ne stvari. Dakako da ne ospo-ravam ni~ije prevo|enje, ve} èlim ponuditi svoj pristup. Bilo bi mi drago da se pojavi jo{ prijevoda i iskreno se nadam da }e kompletan Hadìmuli}ev prijevod ugledati svjetlo dana. A za{to ne i ne~iji drugi?

Otkad datira Va{ interes za fenomen Rumija? Od 1987. godine zanimam se za sufi zam. Rumi je sufi ja,

pripadnik islama i pir, jedan od utemeljiva~a dvanaest priz-natih tarikatskih gra na. Izme|u njega i Ibn Are-bija nema razlike osim u na~inu putovanja i inter-pretacije. Oni u su{tini go vore isto i ne mogu re}i da Mevlanu nisam vo lio i ranije, jednostav-

no sam ga gledao kao i sve ostale. U prevo|enju Mesnevije uvidio sam o kolikoj se duhovnoj veli~ini radi. Ne kaèm da Rumi nudi najja~i put u islamu, ali meni je najpristupa~niji. Za Mesneviju sam saznao u ranim studentskim danima, a to je bio Hadìbajri}ev prijevod. Kao student i{ao sam na nje-gova sijela Mesnevije, a nekoliko puta sam prisustvovao i Hadìmuli}evim dersovima u tekiji Nadmlini. Prvenstveno zahvaljuju}i njima, i ja sam zadobio ljubav prema Mesneviji.

Organizirate sijela Mesnevije u Sarajevu. U svakom slu~aju, zvu~i egzoti~no, ali i anakronisti~ki u na{e do-ba postmodernih postupaka. Koliko su sijela posje}ena i na koji na~in komuniciraju sa suvremeno{}u?

Nije moje sijelo jedino sijelo u Bosni. I hadì hafi z Ha-dì muli} drì svoje sijelo Mesnevije. Ja ponekad tamo odem jer ga cijenim i po{tujem, a mislim da je to obostra-no. Kod njega dolazi vi{e ljudi, njih tridesetak, dok kod me ne najvi{e dvanaest. îni mi se da je najbolje da na takvoj vrsti sijela bude prisutno najvi{e do deset ljudi. Uzeo sam jedan princip vo|enja koji odudara od klasi~nog tekijskog sijela. Na mome sijelu nema autoriteta pred kojim bi se ~ovjek suzdràvao i pred kojim bi se bojao lu-piti neku glupost ili postaviti neko pitanje. To je otvorilo jednu poljanu razgovora gdje se svi osje}aju opu{teno i bez pritisaka. Sijela se odràvaju u ku}noj atmosferi i uvi-jek u drugoj ku}i nekog od dolaznika. To smo napravili zato da ne bude privilegiranih, odnosno onih koji stalno putuju s jednog kraja grada na drugi. Ovako svi putuje-mo. Veli~ina sijela nije bitna, nego kvaliteta. Zadovoljniji sam sa sijelom na kojem nas je manje. Ljudi koji èle pri-sustvovati jave se, do|u, neki odu i to nije problem – svako izabire svoj put i na~in. [to se ti~e suvremenosti, Mesne-viju karakterizira bezvremenost, i kad nad njom kontem-

Mesneviju karakterizira bezvremenost, i kad nad njom kontemplirate ~ini se da je pisana upravo za doba u kojemu se ~ita. Ljudi koji prisustvuju na sijelima dobivaju odgovore na probleme koji ih priti{}u upravo tih dana ili tog trena.


B E H A R 8 0 - 8 1 2 7

plirate ~ini se da je pisana upravo za doba u kojemu se ~ita. Ljudi koji prisustvuju na sijelima dobivaju odgovore na probleme koji ih priti{}u upravo tih dana ili tog trena.

Mnogi misle da je Mesnevija najvjerodostojniji iz-vor islama nakon Kur’ana (njegova sr`) i hadisa. [to Vi mislite o tome?

Mesneviju su{tinski moèmo porediti s Kur’anom, ali ona je samo jedan mali djeli} njegova obja{njenja. Kako Kur’an ima sedam dubina ili razina, tako i Mesnevija ima sedam dubina. Ako ona ima sedam dubina s malim obja{-njenjima nekih ajeta, koliki je tek Kur’an i njegova ja~ina? Te dubine se mogu otkrivati samo pojedina~no, u manjim dèmatima gdje se o tome razgovara, odnosno, koliko je ~ovjek sposoban primiti, toliko mu Allah otkriva. Ako mu otkrije neku tajnu, nje se treba pridràvati da bi mogao i}i dalje. itaoci mogu primijetiti da ~itava Mesnevija obra |uje mali broj ajeta i hadisa, ili samo dijelove ajeta i hadisa.

Za{to ulema ponekad podozrivo gleda na Mesne-viju? Da li zbog elemenata vjerovanja koji se ne slaù s slu`benim? [to je razlog sukoba tarikata i {erijata? Moèmo li povu}i paralelu s teolo{kim sukobima suni-ta i {i’ita?

Tarikat bez {erijata ne moè opstati. Uleme koja se ne slaè s tarikatom bilo je uvijek. Postoje grupacije koje se slaù s tarikatom. Tarikat nije obaveza u vjerovanju. U sva-kom slu~aju, i {erijatske i tarikatske odredbe moraju se rav-nati po Kelimei-{ehadetu. On je osnova, norma i baza. Sli~-no postoji i u fi zici gdje se svi novi fi zi~ki zakoni ravnaju s Newtonovim po stavkama. Sve {to se u tarikatu govori, mora biti u skladu sa {erijatom. To zna~i da to sa sobom po-vla~i sve imanske i islam-ske {arte. Ono {to ulema napada, ono je {to ne razumije. Sva zvani~na ulema ne napada tarikat, a ona koja ga napa-da, vi{e se odnosi na pro {lost kada su imali vlast. Oni tada nisu napadali samo tarikat, nego i sve one koji su zagovara-li istinski islam i {erijat. Poznato je da su ~etiri mezhebska imama bili zatvarani, protjerivani i ubijani. Ukratko, sukob se de{ava u onih koji napadaju istinu ili su u neznanju. Je-dan od razloga je {to sufi zam nudi prakti~ne odgovore u svakom vremenu, {to tada{njoj vladaju}oj ulemi nije odgo-varalo pa su istinu suzbijali na sve mogu}e na~ine. Uosta-lom, istinu u svakom vremenu slijedi samo mali broj ljudi.

Sunizam je kao ~a{a, a {i’izam je kao te~nost u ~a{i, kao forma i su{tina. Jedno bez drugoga ne ide. Zvani~na podjela postoji, ali oni koji negiraju jedno ili drugo nisu u pravu. U sufi zmu nema podjele na {i’izam i sunizam. Neke sufi je napadaju zastranjenost i kod jednih i kod drugih. Bosanski je sufi zam specifi kum jer uop}e ne poznaje suko-be ovakve vrste. Moglo bi se re}i da je bosansko-musli-manski narod po tome jedinstven u svijetu. Nije dàbe Al-lah d`. {. po~astio taj narod da ìvi na dodirnom podru~ju trenuta~no najja~ih vjera i civilizacija na svijetu. To je je-dan veliki teret za ~itav narod. Zato {to se “zlato najbolje

~isti u vatri”, ponosan sam {to sam bosanski musliman. Svjestan sam ~injenice da je fi zi~ka Kjaba u Mekki, a da se duhovna Kjaba moè premje{tati po ~itavom svijetu. U zadnje vrijeme bila je u Sarajevu, i to u ratu. Ako namaz u fi zi~koj Kjabi vrijedi sto hiljada namaza, koliko tek vrijedi u duhovnoj Kjabi? U sufi zmu, na kraju krajeva, nema razlike u vjerovanju jer nam on govori o su{tinskoj stvari.

Kako tuma~ite veliki interes Zapada prema Mesne-viji? Kriju li se u tome pomodni i trì{ni instinkti, oni koji imaju pro|u kao dio New age stremljenja?

Ne smatram da je to isklju~ivo biznis. Zapadni svijet je prazan i susret s bilo ~i me duhovnim ih odu-{ev ljava. Zbog toga su mnogi pobjegli u Indiju, ali i tamo se nisu na{li. Neki su do{li i do Me-snevije koja ih je zaplah-nula svojom istinito{}u.

Svaki iskreni traga~ }e je na}i, pod uslovom da u svoju iskrenost ne umije{a bilo kakvu dunjalu~ku èlju. Budu}i da su zapadnjaci uglavnom namirili i zadovoljili sve mo gu-}e ~ulne prohtjeve i u njima nisu na{li ni{ta, sasvim je nor-malno da su postali iskreni traga~i bez dunjalu~kih zapr-ljanosti u traganju. To je bio razlog za{to su u Mesneviji mogli vidjeti istinu i povod prihva}anja islama. Preko pri-jevoda Kur’ana i Hadisa vrlo je te{ko uhvatiti islam, otkriti duhovne ljepote u njima koje su veli~anstvene, ali se ugla-vnom otkrivaju onima koji su ve} duboko zagazili u islam. Ljudi koji nisu imali pozitivnih kontakata s islamom, {to zna~i da nisu ni mogli prakticirati islamske obrede, te{ko mogu prihva}ati vjeru sa samog izvora. Sijalica ne moè biti direktno priklju~ena na visoki napon, treba joj tran-sformator i struja koju }e ona mo}i podnijeti. Traga~i za istinom tako|er traè svoje transformatore, a jedan od najboljih je Mesnevija. A kad govorim o pozitivnom tren-du na Zapadu, time ne obuhva}am zvani~nu politiku koja je èstoko neprijateljski nastrojena prema islamu i musli-manima uop{te. Na primjer, kad neko uradi teroristi~ki akt, prva obavijest je da je musliman. Ako se desi da nije, onda to nije terorizam, ve} nesuvisli akt pojedinca. Kr{}an-

Ono {to ulema napada, ono je {to ne razumije. Sva zvani~na ulema ne napada tarikat, a ona koja ga napada, vi{e se odnosi na pro{lost kada su imali vlast. Oni tada nisu napadali samo tarikat, nego i sve one koji su zagovarali istinski islam i {erijat.


2 8 B E H A R 8 0 - 8 1

stvo takvog pojedinca se ne uzima kao kr{}anski terori-zam. A ako se desi da je musliman, onda su muslimani cijelog svijeta prisiljeni da daju izvinjenja. Nadalje, na TV-u i u novinama prikazuju se muslimani u nekim dràvama kao prljavci, neobrazovani divljaci, polugoli kriminalci s noèm u zubima itd. Pokrivena muslimanka je opasnost za dràvu, a pokrivena ~asna sestra je ne{to normalno. Kad bih sve nabrajao, mogao bih napisati knjigu.

Kakve je Rumi imao spoznaje o Bo`jim Poslanicima, posebno Isau a.s koji se ~esto spominje u Mesneviji?

Njegov odnos prema Poslanicima je kur’anski. Po Kur’anu, mi ne radimo nikakvu razliku me|u Poslanicima. Poznato je da se u Kur’anu Musa a.s. najvi{e spominje. Poslije njega Isa a.s., a Muhammed a.s. vrlo malo, mada jedna sura nosi njegovo ime. Mesnevija je zadràla taj su{tinski odnos, tako da se stvar ponavlja. Onaj k’o zna za{to je to tako u Kur’anu, znat }e za{to je to tako u Me-sneviji. Stav za Isa a.s. je islamski – on je rob, ~ovjek i Bo`ji

Poslanik, jedan od najzna~ajnijih. U sufi zmu on predsta-vlja duhovnog u~itelja koji oìvljava mrtva srca i lije~i grijesima pokvarene du{e.

Rumijev univerzalizam je i{ao tako daleko da je gdjekad bio upitan njegov poloàj kod muslimana. Naime, poznato je da Rumi izme|u kr{}ana, ìdova i muslimana po~esto ne vidi razliku.

Na kraju putovanja prema Allahu, kako kaè Mevlana, svijet vjere postaje jedna vjera, nema razlike. Osim u na~inu i mogu}nostima putovanja. Hazreti Mevlana kriti-zira ono {to je su{tinski pogre{no i kod kr{}ana i kod ido-va, ali i muslimana. êsto kritizira zabludjele sufi je uzi-maju}i ih kao primjer da bi ukazao na pogre{nu stvar. On nema ograni~enja u kritikama. Sve {to je pogre{no treba kritizirati. Ako je islam naj~istija vjera, a sufi zam najispra-vniji put, to ne zna~i, po vjerovanju nekih na{ih ljudi, da ste automatski spa{eni ako ste musliman ili sufi ja. To je potpuno pogre{no. Na taj na~in se stavljaju u ulogu Vrhov-nog sudije umjesto Allaha, jer samo On odre|uje i pre-su|uje ljudima. Nitko ne}e biti spa{en samo na osnovu svojih djela, pripadnosti islamu ili zbog patronata nekog {ejha, ve} }e biti oslobo|en Allahovom milo{}u. Dokaz tome je i da je u vrijeme Muhammeda s.a.v.s. bilo muna-fi ka me|u sljedbenicima islama koji nisu spa{eni. Nadalje, prisustvo nekog velikana me|u ljudima ne zna~i da on preuzima odgovornost za njih i njihova djela i da su zato automatski spa{eni. I to je tvrdnja sada{njih sljedbenika tarikata. Pa, poznati nevjernik Ebu Dèhl je s Poslanikom

s.a.v.s. razgovarao i svjedo~io Allahova ~uda, a nije bio spa{en. Zar si neki dervi{ uobraàva da }e biti spa{en ako je u prisustvu svoga {ejha, pa makar takav bio me|u pravim evlijama?! Islamsko sta-jali{te nije da }e svi muslimani biti spa{eni, a da }e ostali svijet zaglaviti u dèhennemu. Ne smijemo zaboraviti da }e, neposredno pred Kijametski dan, vrlo mali broj ljudi slijediti Imama Mehdija i Isa a.s. Mnogi muslimani bit }e sljedbenici Ded` dàla (Antikrista). To je zabiljeèno u vjerodostojnim ha-disima. Za{to malo ne razmislimo? Jedina razlika je {to islam zaista nudi najvi{e svojim pripadnici-

ma. On obuhvata sve monoteisti~ke vjere s dopunama savr{enstva u duhovnom putu, pa zato muslimani imaju najve}u prednost, ali, da ne zaboravimo, i najve}u odgo-vornost. Zbog toga je presu|ivanje drugim ljudima i dru-gim vjeroispovijestima vrlo opasno i nepreporu~ljivo. Po hadisu – najve}i broj sudija ide u dèhennem.

Moète li nam re}i o odnosu u~enika i u~itelja u sufi zmu. Za{to je [ems zagonetno nestao? Tko je ko-me bio u~itelj? Neki se usu|uju iznositi pretpostavke da se radilo o homoseksualnom odnosu.

U sufi jskom putu mora postojati odnos u~itelja i u~enika. Zbog velikih opasnosti i prepreka na duhovnom putu, kojih po~etnik nije svjestan i ne moè ih nadi}i, po-treban je vodi~ koji }e ga provesti kroz bespu}a i vrleti ovoga ìvota. Tarikat uvijek nalazi analogiju u dunjaluku pa istu stvar stavlja u {kole gdje postoje u~enici i u~itelj. Sasvim razumljivo je i da na ovom dunjaluku postoje oni

Na primjer, kad neko uradi teroristi~ki akt, prva obavijest je da je musliman. Ako se desi da nije, onda to nije terorizam, ve} nesuvisli akt pojedinca. Kr{}anstvo takvog pojedinca se ne uzima kao kr{}anski terorizam. A ako se desi da je musliman, onda su muslimani cijelog svijeta prisiljeni da daju izvinjenja.


B E H A R 8 0 - 8 1 2 9

koji su se samostalno obrazovali, pa i u sufi zmu postoje takvi slu~ajevi, no vrlo su rijetki. Mevlana nas upozorava da u slu~aju samostalnosti moramo biti svjesni da je takav pojedinac uspio radi toga jer se nalazi pod nadzorom vrhovnih evlija, mada ni sam toga nije svjestan.

U dana{nje vrijeme te{ko je na}i vjerodostojnog {ejha, ali insan se treba truditi da, slijede}i sunnet, te djeli}e u~itelja nalazi u razgovorima s prijateljima u dèmatu. Uzimati znanje i upute od svega {to nas okruùje zna~i da trebamo u~iti od muslimana koje smatramo i niìma od sebe (mada je takav stav prema drugim ljudima uop}e vrlo poku|en u islamu), od svih ostalih ljudi i iz biljnog i ìvotinjskog svijeta. U tom posmatranju stvari se razaz-naju duhovnim vidom koji svaki musliman ima, mada nejakim na po~etku, ali se tijekom putovanja unu-tarnji vid poja~ava i usavr{ava. Unutarnji vid nije misti~na stvar jer se radi samo o jednom od pet unutarnjih ~ula koji su paralelni fi zi~kim ~ulima, ali nisu cilj puta nego samo sredstvo putovanja. Kao {to je stvar s fi zi~kim i duhovnim ~ulima, stvar je i s u~enikom i u~iteljem. Sve je stvoreno u paru. Kur’anska i hadiska aluzija na to je bra~ni odnos mu{karca i ène. U ovom slu~aju {ejh je mu{ko, a u~enik ènsko, te se iz tog dvoje ra|a tre}e. @elim napomenuti da se to ne odnosi na homoseksualnost kao {to sugeriraju zapadnjaci. Homoseksualizam je smrtni grijeh. U dana{-njem svemodernom globalizmu zapadnja~ke orijentacije, homoseksualizam je za{ti}ena, pa i pohvalna stvar, a njihove organizacije su vrlo jake u svijetu, pa i kod nas.

Uostalom, Zapad dana{njem ~ovjeku nudi sve ono {to nekad nije bilo ni uobi~ajeno niti normalno, a razvrat, alkohol, droga i svi ostali veliki grijesi su za{ti}eni i ne smatraju se ni u kom slu~aju nemoralnim. To je jedan od na~ina ubijanja duhovnosti kod ljudi, razaranja porodice kao osnovne }elije dru{tva. Svaka borba i poku{aj vra}anja ~ovjeka vrlinama i duhovnostima, kojima se razlikuje od drugog svega stvorenog, na Zapadu se medijski pre ob ra-àva u op}u opasnost za ~ovje~anstvo. Otud i toliko ga|e-nje i odvratnost neupu}enih zapadnjaka prema islamu.

Mevlana je imao u~itelja koji su ga proveli kroz zvani~na {erijatska zvanja. Sazrijevanjem Mevlane dolazi i [ems. On na po~etku inicira su{tinsko shva}anje vjere kod Mev-lane. U tom smislu [ems je bio njegov {ejh, ali samo na

po~etku jer kasnije oni postaju duhovni par. Ponavljam da se radi o duhovnim odnosima. U tom druènju u~enik i u~itelj ~esto mijenjaju mjesto, odnosno zajedno putuju. [ems sa svojim prvim odlaskom pokazuje Mevlani da su cjelina. Mevlana svoju nepotpunost ponovno osje}a na-kon njegovog drugog odlaska kada se pretpostavlja da je [ems ubijen. Zbog toga Mevlana traì svoju nadopunu i pronalazi ju u zlataru Zerkubiju, a kasnije u Husamuddinu êlebiju. Iz tog duhovnog spoja nastala je Mesnevija. To je ono tre}e {to se ra|a iz para. Su{tinski gledano, [ems, Zerkubi i Husamuddin su jedno duhovno bi}e, samo tjele-sno i vremenski podijeljeno.

Postoji li sedmi svezak Mesnevije? Za{to se sumnja u njegovo porijeklo? Vi ste svaku od {est Mesnevija obiljeìli jednom bojom. Ako postoji sedam razina kroz koje se uspinje du{a, {to je sa sedmom bojom, kako }ete nju prikazati?

Postoji sedmi svezak, ali nije Mevlanino djelo. Nitko ga ne uzima za ozbiljno. Boje su bile moj zahtjev i one ne od-raàvaju su{tinu Mesnevije. One su odraz duhovnih boja du{a od prvog do sedmog nivoa koji je krajnji. Boje idu ovim redoslijedom: crvena, ùta, plava, zelena, bijela, crna i sedma koja je bezbojna. Prve tri boje su boje du{e koja nije do{la do spasa. S ~etvrtom bojom, odnosno nivoom, du{a postaje smirena i to je spa{ena du{a. Ne elim re}i da su prve tri Mesnevije lo{e, niti da govore o tim vrstama nivoa. Moja èlja bila je da pokaèm da su Mevlanine po-ruke kroz Mesnevije sve kompliciranije. [esta je najkompli-ciranija za razumjeti. Boje na Mesnevijama uvi jek trebaju podsje}ati ~ovjeka na put du{e na ovom svijetu. Boje su poredane po svojoj ja~ini u islamu. Po{to je sedma nevidlji-va, odnosno bezbojna, htio sam tim poret kom re}i da se-dma Mesnevija i ne postoji kao knjiga. Postoji Mevlana koji je kompletirao ~itavo sufi jsko znanje u sebi, preko kojega Allah d`.{. {alje svoj bezbojni nur i obasjava sva ostala stvorenja i neìve stvari na ovom svijetu.

Zato {to se “zlato najbolje ~isti u vatri”, ponosan sam {to sam bosanski musliman. Svjestan sam ~injenice da je fi zi~ka Kjaba u Mekki, a da se duhovna Kjaba moè premje{tati po ~itavom svijetu. U zadnje vrijeme bila je u Sarajevu, i to u ratu.


3 0 B E H A R 8 0 - 8 1

îji je Rumi? Na njega polaù pravo i Iranci i Turci. [to Vi mislite?

Postoji tendencija prisvajanja Mevlane i kod Iranaca i kod Turaka. Iranci imaju argument da je ro|en u Belhu, ta da{njem perzijskom carstvu, i da je bio Perzijanac te da je Mesneviju napisao na perzijskom jeziku. Sve je to~no. Tur ci kaù da je pre{ao u Konyu, tamo je ìvio i tamo je Mesnevija nastala. I to je to~no. Ove godine su bile dvije sarajevske proslave ro|enja Mevlane, jednu su pravili Tur-ci, a drugu Iranci u suradnji s Fakultetom islamskih nauka i Orijentalnim institutom. Na toj takozvanoj iranskoj sam bio i dosta brzo sam ju napustio vidjev{i da Mevlana nije bitan nego se promoviraju neki drugi ljudi “vjerojatno bo-lji od Mevlane”. Takozvana turska promocija je u stvari bila turisti~ka promocija Antalyje i ostalih turskih primor-skih gradova. Na kraju promocije sasvim lijepo su ispre-pleli mevlevijske dervi{e u “semau” s folklornim elementi-ma i turisti~ku ponudu Turske. U pozadini se na platnu vi-de vrlo lijepe, atraktivne i oskudno obu~ene djevojke koje se sun~aju i ska~u u more. Mevlane nigdje nema. Valjda i Turci misle da su bolji od Mevlane. Smatram da Iranci po-{tuju Mevlanu isklju~ivo zato {to je bio Perzijanac i sma-traju da ima gre{aka u Mesneviji, jer Mevlana u Mesneviji kritikuje {i’ije rafi dije kao i àlopojke {i’ija u Halepu pri-likom obiljeàvanja godi{njice pogibije Hazreti Huseina na Kerbeli. Na isti na~in Mevlana uzdiè trojicu prvih hali-fa, a pohvalno se izrazio i o Muaviji. Da li to Iranci poznaju bolje islam od Mevlane? S druge strane, Turci su od Mev-laninog turbeta napravili turisti~ku atrakciju, a uzvi{eni mevlevijski ples sema li{ili duhovnosti i pretvorili u folklor-nu atrakciju za turiste. Mevlana je “u vlasni{tvu” svakog onoga kome je on zaista u~itelj. Takvog ga treba prihvati-ti. Zato su i Turci i Iranci u pravu, ali i nisu kad pritom isti~u svoj nacionalni naboj.

Radite li trenuta~no na nekim novim prijevodima ili nadopunjujete Mesneviju svojim komentarima?

Upravo radim korekture teksta u svim Mesnevijama, èle}i posti}i ujedna~enje termina i stila u svim dijelovi-ma. Moja daljnja èlja je da napi{em vlastite komentare Mesnevije, a to je posao ve}i od samog prevo|enja. Ho}u li u tome uspjeti, samo Uzvi{eni Allah zna. Uostalom, pita-nje je ho}e li mi On to dozvoliti. Kad sam ovo rekao nekim muslimanima u Sarajevu, nahrupile su pohvale, a uglav-nom kritike – Zar se usu|ujem? Ni drugi to nisu radili? Ko sam ja? Koga sam pitao? Zar se ne bojim kazne? Otkud ti pravo? Ova pitanja i kritike imali su utjecaja na mene, pa sam razmi{ljao – ako mi Allah d`.{. zaista dozvoli da ura-dim tu stvar, da li da te komentare uop}e ponudim na na {em jeziku, ili }u ga ponuditi Englezima i Amerikanci-ma? Mo`da bih na taj na~in natjerao velike “islamobri`nike” Sarajeva da nau~e bar ne{to – bar jedan strani jezik. Uo-stalom, trebamo se prepustiti Allahu. Njegova Odluka je jedino mjerodavna i korisna. On je Najve}i. On je Onaj koji upravlja svime. Slava i zahvala pripadaju Njemu. Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s. i one koji su sli~ni nje-mu, kao {to je bio i Mevlana, biser mudrosti, uzor duhov-nosti i skromnosti.


B E H A R 8 0 - 8 1 3 1

Kad je Dàfer krenuo na jednu tvr|avu,Ona je izgledala kao jedan zalogaj njegovom suhom nepcu.

Ja{u}i sam, on je nasrnuo na tvr|avu, 3030Tako da su oni zaklju~ali kapiju tvr|ave u strahu.

Niko se usudio nije da mu se u bici suprotstavi:Zar posada broda petlju ima da se protiv nemani bori?

Car se veziru svome okrenu, govore}i:“O Savjetni~e, {ta se u krizi ovoj treba u~initi?”

On odgovori: “S ponosom i varkom se poselami,Pa mu s ma~em i }efi nima pri|i, milost traè}i.”

“Pa”, car re~e, “zar on nije jedan i usamljen?”On odgovori: “Na usamljenost ~ovjeka ne gledaj s prezrenjem.

Oko svoje otvori: tvr|avu dobro pogledaj: 3035Ona se pred njim trese poput ìvog srebra.

On u sedlu sjedi sam, hrabrost mu je postojana,Kao da su u pratnji njegovoj i Istok i Zapad.

Nekoliko ljudi se obru{ilo, poput Fidaija,Pa se bacilo u bitku protiv njega.

On je svakog od njih oborio udarcem buzdovana,Pa su oni naglava~ke pali pred noge pastuha njegova.

Djelovanje Allahovo mu je takvu staloènost daloDa je on jednom rukom cijeli narod napadao.

Kad je moje oko lice tog cara duhovnog spazilo, 3040Svo mno{tvo je iz pogleda mog nestalo.”

Mnogo je zvijezda; mada je sunce jedno,Temelji njihovi se razore pri pojavljivanju njegovom.

Mada hiljadu mi{eva glave svoje promalja,Ma~ka strah ne osje}a niti opasnost predvi|a.

O ~ovje~e, zar mi{evi u napad mogu krenuti?Oni u du{ama svojim nemaju nikakve staloènosti.

Staloènost u vanjskim formama je stvar bezvrijedna:Slu{aj, od Stvoritelja traì staloènost ruha.

Staloènost nije posljedica mno{tva tjelesnog: 3045Znaj da je tijelo, poput imena, sa~injeno od zraka praznog.

Kad bi u srcu mi{a ikakva staloènost postojala,Zbog osje}aja ogor~enosti bi se skupilo bezbroj mi{eva,

Pa bi se, navaljuju}i poput fi daija,Na ma~ku bacili bez ikakvog ~ekanja.

Jedan bi joj u sukobu o~i vadio,Drugi bi joj u{i zubima trgao,

A tre}i bi joj rupu bu{io na bokovima:Od sjedinjene skupine joj ne bi bilo spasa.

Ali du{a mi{ija nema staloènosti nikakve: 3050Na mjaukanje ma~ke, pamet mu odleti iz du{e.

Mi{a onesposobi ma~ka lukava,âk i kad se broj mi{eva popne na sto hiljada.

Zar se mesar brine zbog brojnosti stada?Zar obilje svijesti pojavu sna sprje~ava?

On je Gospodar carstva: On lavu staloènost daje,Tako da ovaj na krdo magaraca divljih ska~e.

Sto hiljada divljih i hrabrih magaracaPostaje ni{ta pred nasrtajem lava.

On je Gospodar carstva: On Jusufu daje Ljepote carstvo, 3055Pa je ovaj poput vode sjajne iz oblaka bijelog.

On na lice jedno prosipa sjaj zvijezde,Pa tako car postaje rob djevojke neke.

On na lice drugo prosipa vlastiti Nur Svoj,Pa tako u pono} taj ~ovjek vidi svako dobro i zlo.

Jusuf i Musa su od Allaha svjetlost unijeliU obraze svoje, lica svoja i nutrinu u prsima svojim.

Iz lica Musaova se zraka blje{tava pojavila:On je zastor navukao ispred lica svoga.

Sjaj lica njegovog bi zaslijepio o~i ljudske, 3060Kao {to smaragd zaslijepi o~i zmije gluhe.

On je Allaha usrdno molioDa veo postane pokriva~ za to mo}no Svjetlo.

Re~e On: “Slu{aj, od odje}e od fi lca veo na~ini,Jer odje}a arifa je ~uvar povjerljivi,

Jer je ta odora postala priviknuta na Nur:Nur Ruha sjaji kroz njenu potku i osnovu.

Od takve hrke spremi{te bolje ne postoji:Ni{ta drugo ne moè Nur Na{ podnijeti.

Kad bi mu se Kaf Planina kao prepreka postavila, 3065Nur bi je u komade rastrgao kao i Planinu Sinaj.”

Kroz svemo}, tijela evlija dobijaju mogu}nostDa podnose bezuslovnu Svjetlost.

Pri~a iz MesnevijeKako je Dàfer r.a. krenuo sam u osvajanje jedne tvr|ave, kako se car

te tvr|ave savjetovao kako da ga potisne i kako je vezir rekao caru: “Pazi! Predaj tvr|avu i nemoj biti tako smion pa da se baci{ na

njega; jer ovaj ~ovjek ima Boànsku pomo} i u svojoj du{i ima od Allaha veliku staloènost”, itd.


3 2 B E H A R 8 0 - 8 1

Mo} Njegova posudu staklenu ~ini boravi{tem Nura,Od kojeg ne bi mogla ni trun podnijeti Planina Sinaj.

Udubina i svjetiljka postado{e boravi{te NuraKoji je u komadi}e rastrgao Planine Kaf i Sinaj.

Znaj da su tijela evlija udubine, a srca njihova su stakla:Ova svjetiljka osvjetljava Ar{ i nebesa.

Svjetlo nebesko je Svjetlom ovim zaslijepljeno, 3070Pa nestaje poput zvijezda u jutarnjem sjaju ovom.

Stoga je Pe~at poslanika prenioOd Gospodara vje~nog i neprolaznog:

“Ja nisam sadràn ni u nebesima,Ni u prostoru, niti u uzvi{enim umovima ni du{ama;

Ali Mene, kao musafi ra, obuhvata srce mu’mina,Bez ograni~enja, jasno}e ili opisivanja,

Kako bi na kraju, kroz razmi{ljanje tog srca,Sve iznad i ispod dobilo od Mene sre}u i vlast.

Bez ogledala takvog, ni Zemlja ni Vrijeme 3075Ne bi mogli podnijeti vi|enje ljepote Moje.

Da pastuh milosti iznad dva svijeta galopira, Ja sam dao:Veoma prostorno ogledalo Ja sam oblikovao.

Iz ogledala ovog se svakog trena pedeset svadbi pojavljuje:Ogledalo oslu{kuj, ali od Mene ne traì da ga opisujem.”

Su{tina je ovo, da je Musa od odje}e svoje veo na~inio,Jer je on znao prodornost svjetlosti Mjeseca tog.

Da je veo bio bilo {ta drugo, a ne odje}a njegova,On bi se razderao, ~ak i kad bi bio kao ~vrsta planina.

Nur bi i kroz zidove èljezne prodro: 3080Kakav plan bi veo protiv Nura Allahova skovati mogao?

Taj veo je postao uàren:To je hrka arifa u trenutku dèzbe.

Vatra je u kresivu pohranjena,Jer su se ve} zbliìli kresivo i vatra.

I uistinu je Safura, iz ~e`nje i a{ka,Za tim Nurom upute `rtvovala oka obadva.

Prvo je jedno oko zatvorila, a gledala je drugim okomSvjetlo lica Musaova; i to oko je izgubljeno postalo.

Nakon toga se vi{e suzdràti nije mogla, 3085Pa je drugo oko otvorila i na taj Mjesec ga potro{ila.

Isto tako, mudàhid duhovni prvo daje hljeb svoj;Kad ga svjetlo ibadeta pogodi, on daje ìvot svoj.

Onda joj je neka èna rekla:“Da li àli{ za okom narcisovim kojeg si izgubila?”

Ona odgovori: “@ao mi je {to nemamSto hiljada o~iju koje bih tom Mjesecu darovala!

Prozor, a to je oko moje, taj Mjesec je uni{tio;Ali taj Mjesec tamo sjedi, kao u ru{evini blago.

Zar blago ovoj ru{evini mojoj dozvoljava 3090Da na trijem i ku}u moju sje}anje ima?”

Svetlo lica Jusufovog, kad je on prolazio,Na prozore s re{etkama svake vile je padalo,

A ljudi u ku}i bi govorili:“Jusuf ovuda {eta i prolazi”;

Jer bi oni sjaj na zidu vidjeli,Pa bi ku}evlasnici uzrok toga shvatili.

Ku}a koja ima prozor u smjeru tom,Oplemenjena je Jusufovom {etnjom okrepljuju}om.

Slu{aj, prozor jedan prema Jusufu otvori 3095I po~ni uìvati, kroz taj otvor ga gledaju}i.

Zadatak a{ka je da taj prozor u srcu na~ini,Jer ljepota Ma{uka }e prsa prosvijetliti.

Zbog toga, u lice Ma{uka neprekidno zuri!Poslu{aj, o o~e! Ovo je u tvojoj mo}i.

Prema dijelovima najdubljim sebi put na~ini:Okani se opaànja koje se zanima ne~im drugim.

Ti eliksir posjeduje{: u koù svoju ga utrljaj,Pa vje{tinom ovom neprijatelja pretvori u prijatelja.

Kad divan postane{, dospje}e{ do Onog Divnoga, 3100Koji ruh od besprijateljstva osloba|a.

Vlaga njegova je hrana za ba{tu ruhova;Dah njegov oìvljava onog koji je umro od muka.

Ne samo da ti On cijelo carstvo svijeta niskog daje;On ti sto hiljada carstava razli~itih vrsta daruje.

Osim carstva ljepote, Allah je Jusufu daoCarstvo tuma~enja snova, bez u~enja i podu~avanja njegovog.

Carstvo ljepote ga je u zatvor odvelo;Carstvo znanja ga je do Saturna dovelo.

Car mu je rob postao zbog njegova znanja i vje{tine: 3105Carstvo znanja je od carstva ljepote pohvalnije.

KOMENTARI I SMISAO TEKSTA

3029 – 3040Kad Allah d`.{. nekom muslimanu dadne svoju pomo},

duhovnu staloènost i iz njegovog srca izbaci strah prema svemu stvorenom, onda je takav u stanju potpuno sam da se suprotstavi mnogobrojnijem neprijatelju, kao {to je to uradio ashab Dàfer r.a. Muhammed s.a.v.s. nas je u jed-nom hadisu obavijestio da, prilikom rata muslimana s ne-vjernicima, Allah u nevjerni~ka srca ubacuje strah na mje-sec dana hoda, ili na mjesec dana unaprijed, u {to su se mogli osvjedo~iti na{i borci tokom prehodnog rata. Na-dalje, zapovjednik tvr|ave je bio za~u|en takvoj smjelosti jednog usamljenog ~ovjeka i on bi, po svojoj pameti i razu-mijevanju, pruìo otpor Dàferu. Ali, pravi zapovjednici i vladari su uvijek imali pametne, obrazovane i duhovno jake savjetnike (potpuno suprotno sada{njem stanju u Bo-sni) i njih su uvijek pitali za savjet. Vezir, savjetnik (ili mini-star) je imao nekakvu duhovnu spoznaju i znao je o kome se radi, jer su nekad ranije ljudi napadali Dàfera, ali ih je


B E H A R 8 0 - 8 1 3 3

on sve pobio ili savladao. Usput, primijetio je da svi ljudi u tvr|avi imaju ogorman strah od Dàfera, {to je bio dokaz Poslanikovog hadisa da se radi o Allahovom ~ovjeku. I sam pogled na takvog ~ovjeka daje dokaz da se radi o osobi s kojom se ne susre}emo svaki dan. Zbog svega toga je dao preporuku zapovjedniku tvr|ave da mu se bezuslovno preda. Ovo bi bio dokaz i uputa na{im politi~arima da se ne boje nikoga (pod izuzetnim uslovima da su ispravni, istinski i nepotkupljivi vjernici), te da se mogu suprotstavi-ti svim onim koji napadaju na{ narod i dràvu, bez obzira {to nijedna velesila ne stoji iza njih i {to nemaju podr{ku drugih politi~kih stranaka, pa ni ljudi iz svoje stranke. Me|utim, ovakvo pona{anje ne vidimo kod njih, a me|u njima se zaista ni ne moè primijetiti nijedan sli~an ~ovjek koji bi imao petlju da se upusti u sukob za istinu.

(Fidaija – pripadnik sekte ismailija (asasina) koji su bi-li obu~avani da `rtvuju svoje ìvote u slijepoj poslu{nosti naredbama glavnog zapovjednika, prete~e dana{njih atentatora)

3041Dokaz mo}i takvih ljudi se moè porediti sa sjajem

sunca koji toliko nadma{uje sjaj zvijezda i mjeseca, da se oni tokom dana ne mogu ni primijetiti na nebu. Sjaj zvijezda u ovom slu~aju predstavlja sve protivnike Boànske Istine.

3042 – 3051Sli~no pore|enje je s mi{evima i ma~kom. Mada mi{eva

moè biti na desetine, svi oni se razbjeè pri pojavi jedne ma~ke. Njihova mnogobrojnost im ne pruà premo} nad neprijateljem, jer se u njima ne nalazi staloènost duha (ruha), odnosno, ovim se ponovo pokazuje da forme sa-me po sebi ne vrijede ni{ta bez jakog ruha, odnosno, sva znanja, bogatstva i mo}i koje ~ovjek moè skupiti na ovom svijetu, potpuno su bezna~ajni u pore|enju s duho-vnom snagom jednog ~ovjeka. Samo tijelo u pore|enju s ruhom je slabo poput zraka oko nas, pa takav mirni zrak ne moè nikako nauditi ~vrstim predmetima oko sebe. Da nije sve tako, skup mi{eva bi se bacio na jednu ma~ku i zajedni~kim udarom bi joj nanio èstok poraz, a na kraju bi je i ubio. Me|utim, mi{evi zadobiju ogroman strah kad samo ~uju mijaukanje neke ma~ke.

3052Ista stvar se de{ava sa mesarom i stadom, kao i sa

svije{}u i znanjem kod ~ovjeka, koji se poni{tavaju pri-likom dolaska obi~nog sna, kojem se ~ovjek na kraju mora predati.

3053 – 3054Sli~na stvar se de{ava i s krdom magaraca koje napad-

ne jedan lav, a kojem se oni i ne pomi{ljaju suprotstaviti.Sli~ne stvari se de{avaju svuda oko nas, a ovaj svijet je pun

uputa i naznaka iz kojih mi trebamo izvla~iti pouke, ili ~itati ih kao otvorenu knjigu. Pa i Kur’an se naziva Otvorenom Knji-gom, {to predstavlja doga|aje, stanja, stvorenja i sve me|uodnose na ovom svijetu. Takvu Knjigu mogu ~itati sa-mo “u~eni”, ali to su oni koji imaju unutarnji ili sr~ani vid, koji se ne moè zadobiti pukim ovosvjetskim naukama, na {kola-ma ili fakultetima, ve} praktikovanjem islamskih propisa i unutarnjom borbom protiv samog sebe (ili svoga nefsa).

3055Jusuf a.s. je bio poslanik, specifi ~an po svojoj ljepoti i

tuma~enju snova. Prenosi se da je on imao dènnetsku ljepotu, a da dunjalu~ka ljepota predstavlja samo stoti dio te ljepote. Zato se kaè da je Jusuf a.s. bio vlasnik carstva Boànske Ljepote.

3056Kao {to ruhanijjetski (duhovni) ljudi nadvladaju mno-

gobrojne neprijatelje i mo}nike, tako i vladare nekog car-stva moè da savlada ljepota neke djevojke, pa ~ak i bezvrijedne robinje kojoj se on pokori. Allah d`.{. koristi i taj na~in da bi nekog mo}nika savladao i pokazao mu da sva njegova vlast, mo}, vojska, znanje i bogatstvo budu bezvrijedni pred ne kom obi~nom djevojkom iz naroda. Ovakvi slu~ajevi su veoma poznati u na{e vrijeme, kada pojedine ène preuzimaju vlast u nekim oblastima preko svojih muèva ili ljubavnika.

3057Za razliku od svjetlosti koja je nama poznata (vidljiva,

ultraljubi~asta i infracrvena), postoji i Boànska Svjetlost


3 4 B E H A R 8 0 - 8 1

ili Nur, a ta rije~ se prevodi kao nama dobro poznata svjetlost iz razloga {to ima najvi{e sli~nosti s njom. Jedna od osobina Nura je data u ovom stihu – onaj koga Allah obaspe Nurom, moè razlikovati dobro od zla ~ak i u tam-noj no}i, odnosno kad nema ove svjetlosti. U prenesenom zna~enju, takav ~ovjek gleda ovaj svijet na druga~iji na~in. Ovaj svijet je i ina~e jedan zastor gdje skoro ni{ta nije onako kako mi to vidimo, a taj zastor se moè “razderati” jedino Nurom, ili sr~anim vidom, ili Boànskim nadahnu-}em (ilhamom) ili na neki sli~an na~in, nepoznat u mate-rijalnoj, empirisjkoj ili teorijskoj nauci.

3058Mada se ovdje spominju samo Jusuf i Musa a.s., ne

zna~i da svi ostali poslanici nisu bili ispunjeni Nurom. Oni su ovdje uzeti kao primjer zbog njihove manifestacije koja nam je poznata u Kur’anu i Hadisu – Jusuf a.s. je obilovao Boànskom Ljepotom, a Musa a.s. je pokazao manifesta-ciju Nura izvla~e}i ruku iz njedara pred Faraonom i njego-vim dvorjanima, koja se tada pokazala bijela, kao da je

bila oboljela od gube. Svi poslanici su bili ispunjeni tim Nurom, odnosno, njihova materijalna tijela su postala duhovna, ruhanijjetska ili svjetlosna, a dokaz je {to se u hadisima prenosi da tijela poslanika i vjerovjesnika ne truhnu nakon smrti, odnosno da su nepromjenljiva. Sli~no se de{ava i s tijelima evlija, s tim da je trajnost povezana sa stepenom njihovog duhovnog napretka. Isto tako, sli~na stvar se de{ava sa {ehidima, mada je trajnost njiho-vog tijela nakon smrti daleko manja od evlijanskog tijela.

3059 – 3061Musa a.s. je bio svjestan ja~ine Nura, koja se u njemu

nalazila. Nepokriveni Nur bi iz Musaa zaslijepio sve ljude oko njega. Zato je on traìo od Allaha d`.{. da na~ini zastor preko njegovog Nura, odnosno, da ga pokrije. Sli~an pro-blem se pojavljuje i kod evlija, koji su nasljednici poslanika i vjerovjesnika. I oni èle biti pokriveni od ostalog naroda, jer su svjesni teìne no{enja Boànske Svjetlosti u sebi.

(Po narodnim predajama, svako zakopano blago ~u vaju zmije, a zmijske o~i moè zaslijepiti samo smaragd.)


B E H A R 8 0 - 8 1 3 5

3062 – 3065Allah d`.{. iz Svoje Milosti udovoljava Musau a.s. i daje

mu upute kako }e pokriti Nur koji se u njemu nalazi. Veo-ma te{ko je na{im shvatanjem i znanjem do kojeg moèmo doprijeti shvatiti kakav bi trebao biti zastor koji }e prekriti Nur. Nur nije ni{ta materijalno ni opipljivo, pa da bi se moglo prekriti materijalnim zastorom (kao {to je bilo kakva prepreka kojom se moè zakloniti materijalna –fotonska svjetlost, ili olovni zastor koji moè sprije~iti prodor gama-zraka, i sl.). Me|utim, Allah govori Musau da na sebe stavi dervi{ki ogrta~ (sirotinjski ogrta~ od grubog vunenog suk-na, vrlo jeftin i neugledan, ujedno on predstavlja i oznaku prosjaka i siromaha). Pojavna neuglednost kod Musaa sprije~i}e ostale ljude da u njemu vide odabranog ~ovjeka i na taj na~in }e ta odje}a imati funkciju zastora. Jer ljudi su navikli da cijene samo materijalni sjaj i bogatstvo, od-nosno samo one vidljive oznake dunjalu~ke vlasti i nadmo-}i. Zbog toga narod ne}e ni traìti u neuglednim ljudima Allahove velikane i takve ljude ne}e nikad ni prihvatati. Oni koji èle priskrbiti naklonost naroda i u podru~ju vjere, nikad se ne obla~e kao siromasi, ve} daju sve od sebe da zapanje ljude bogatom odje}om, izuzetno lijepim vilama, skupim atomobilima, prefi njenim govorima, u kojima se pozivaju na odre|ene ajete i hadise. Ali, znaju}i da se to de{ava i da }e se de{avati do Kijametskog dana, Muham-med s.a.v.s. nam daje upute kako da nas takvi ne prevare – ûvajte se dobrih govornika; Ako u srcu ne osje}a{ mir nakon ne~ijeg govora, znaj da je taj govor la` i prevara; Bjeì od vladara i njihovog dru{tva; i sl. Neugledna odje}a najbolje podnosi Nur, jer se ~ovjek ne smije uobraziti zbog viokih duhovnih stepeni, kako se ne bi strovalio na dno poput prokletog Iblisa. Ljudi koji budu pozivani na pravi put na taj na~in moraju nau~iti da zanemaruju materijali-zam, poloàje, ~asti, ugled i bogatstvo, te da se usredsre-de na duhovnost, {to ne zna~i da trebaju u potpunosti odbaciti ovaj svijet, nego samo odbiti ljubav prema njemu. Nur je tako jak da je u vrijeme Musaa a.s. raskomadao planinu Sinaj koju je Allah d`.{. opet povratio, a to se de-silo kad je Musa a.s. traìo da ga vidi, na {to mu je odgo-voreno da on Allaha ne moè vidjeti, ali da }e se Allah otkriti planini Sinaj, na {to se Sinaj raspao, a Musa se na taj prizor onesvijestio.

3066 – 3070Tijela poslanika i evlija su pripremljena za prijem Nura

unutar sebe, tako da ga oni mogu podnijeti, kao {to ga moè podnijeti sufi jska odje}a. To upu}uje na to da su po-slanici i evlije u potpunosti odbacili ljubav prema ovom svijetu, da su zanemarili dunjaluk i sve ugodnosti koje on pruà, pa su tek nakon toga dobili Nur. U odnosu na masi-vnost planina, tijelo ~ovjeka je poput staklenke, ali Allaho-va mo} dopu{ta to ~udo da takvo krhko stvorenje moè u sebe primiti izuzetno jaki i mo}ni Nur. U Suri En-Nur se spominje udubina u zidu (mi{kat), svjetiljka i svjetlost, pa se ovdje tuma~i da tu udubinu predstavlja evlija, njihova srca su stakla, pa takva svjetlost osvjetljava cijeli svemir. U odnosu na ovu svjetlost, svjetlosti sunca, mjeseca i zvijezda postaju ni{tavne. Na taj na~in nebeski (duhovni) stanovnici mogu da vide i prepoznaju zemaljske evlije.

3071 – 3077Na sli~an na~in, Allah obja{njava preko Svog Poslanika

a.s. da Njega ne moè obuhvatit cijeli svemir, niti sve {to je stvoreno, niti sve nauke zajedno, niti sve pameti svijeta zajedno i sl. Ali, kao {to tijelo moè u sebi primiti i pod-nijeti izuzetno mo}ni Nur, tako i srce mu’mina (~vrstog, uvjerenog vjernika) moè da Ga obuhvati, ali to ne moè ni na koji na~in opisati. Na taj na~in poslanik, vjerovjesnik i evlija postaju kao propusni ventili ili transformatori preko kojih se pokazuje Allah d`.{. stanovnicima nebesa i zem-lje, jer ni{ta na svijetu ne bi moglo podnijeti direktno vi|enje i susret s Gospodarom svijeta. Najuspje{niji poka-ziva~ Allaha d`.{. je upravo Njegov Odabranik, Milost Svjetovima, Pe~at poslanika, Muhammed s.a.v.s. Zbog to-ga Allah i kaè Muhammedu s.a.v.s. u hadisi-kudsijji: “Zbog tebe sam stvorio ovaj svijet.”

3078 – 3080Mevlana nas podsje}a na pravi zastor, a to je sirotinjska

odje}a koju je Musa a.s. obukao, jer ni{ta drugo ne bi moglo sprije~iti manifestaciju i pojavu Nura.

3081 – 3082Dervi{ka hrka ima i svoju propusnu mo}, koja se

poja~ava kad se evlija nalazi u posebnim stanjima ruha – u dèzbi, kada ima posebne kontakte i razgovore i kad mu se du{a nalazi u velikom zanosu. Arif je onaj koji ima spoznaju, odnosno, sve stvari gleda na druga~iji, ispravan na~in. Nur u evliji se poredi s vatrom u kresivu. Oboje je skriveno dok ne do|e do udara kresiva o èljezo ili dèzbe evlije.

3083 – 3090Safura spada u najodabranije ène koje Islam navodi.

Ona je bila èna Faraona koji se usprotivio Musau a.s. i koji se utopio u Crvenom moru. Sve indikacije su da se radi o Ramzesu II. Safura je u potaji prihvatila Musaovu vjeru i od Allaha je traìla da je za{titi od Faraona. U jed-nom trenutku je Faraon nju pitao za savjet da li da prihva-ti Vjeru, na {ta ga je ona nagovarala, ali njegova odluka da se povjeri i pita za savjet svog prvog vezira odvukla ga je u propast. Sefura je ostala zbog jednog oka zbog Mu-saa a.s., ali joj ni to nije smetalo i bila je spremna `rtvova-vti i drugo oko zbog njega, pa i da izgubi sve {to ima, jer je Nur, koji se manifestovao preko Musaa, ugasio sve bo-love i nevolje koje bi mogla osje}ati. Zbog toga i duhovni velikani mogu podnijeti sve tegobe i isku{enja dunjaluka bez ikakvih problema, jer im zra~enje Nura olak{ava sve bolove. Musa a.s. seporedi s nebeskim Mjesecom, jer, kao {to Mjesec odbija sun~evu svjetlost na zemlju, odnosno on nije izvor svjetlosti, tako i Musa odbija Nur koji dolazi od Allaha i {alje ga ljudima na zemlji.

3091 – 3093Ovdje ljepota Jusufa a.s. ima zna~enje Nura i njegovog

sjaja na ljude. Jusuf je imao tako sna`nu ljepotu, da bi ona na specifi ~an na~in zra~ila sa njega. Kud god bi on


3 6 B E H A R 8 0 - 8 1

prolazio, taj odsjaj je padao na sve oko sebe, tako da su ljudi znali da je Jusuf a.s. u njihovoj blizini.

3094 – 3097Mevlana nam preporu~uje da i mi na svojoj ku}i (tijelu)

na~inimo prozor prema Jusufu a.s., kao vlasniku Ljepote. Jusuf predstavlja evliju koji u sebi ima Nur. Probiti prozor na ovako uspavanom tijelu nije lagan posao, jer se prozor nalazi u srcu. A{ik (onaj koji voli) mora neprekidno gledati u lice Ma{uka (onaj koji je voljen – Allah d`.{.). “Gdje god da se okrenete, tamo je lice Allahovo”. Ovaj ajet nam po-kazuje da je Allah na odre|en na~in prisutan svagdje, tako da u svim stvarima, stovrenjima, doga|ajima i de{ava-njima trebamo traìti Njega, odnosno, znakove Njegovog stvaranja, Njegove osobine kojima se manifestuje na ovom svijetu, Njegove zakonitosti po kojima ovaj svijet funkcioni{e i sli~no, i to s ljubavlju isklju~ivo prema Njemu. U svim tim gledanjima ~ovjek ne smije ganjati svoj interes, materijalni dobitak, ugled i poloàj, ve} samo Njega. Ovaj na~in nije jednostvana i Mevlana u kompletnoj Mesneviji daje upute za postizanje ovoga, tako da se na~in putovanja ne moè objaniti u nekoliko re~enica.

3098U svim tim istraìvanjima oko sebe, jedini pravi cilj je

sam ~ovjek, i to iznutra, u svoj svojoj duhovnosti. Hadis: “Ko spozna sebe, spoznao je svog Gospodara” daje nam uputu da je najve}e i najzna~ajnije istraìvanje samoga sebe, otklanjanja svojih nedostataka i sli~no.

3099U tada{njoj alhemiji je bilo poznato pretvaranje bakra

u zlato uz pomo} eliksira. U duhovnoj alhemiji bakar je ~ovjek koji nema duhovnosti u sebi, a zlato je savr{en ~ovjek. Eliksir je na~in pomo}u kojeg }e dospjeti do te svoje savr{enosti. Eliksir mora postati uro|en na~in ìvota da bi se unutarnji neprijatelj (nefs, strasti) pretvorio u prijatelja (duhovno osvije{tenog ~ovjeka).

3100Kad ~ovjek napusti svoju narav i preobrazi se, odnosno

prihvati Boànsku narav, tek tada }e, svojom sli~no{}u }e dobiti dozvolu pristupa.

3101Takav ~ovjek }e biti osvjeènje za sve ruhanijjetske lju-

de i oni }e traìti njegovo dru{tvo, a on njihovo, jer sli~an privla~i sli~nog. Njegov govor, koji je istinit, oìvljava}e ruhove onih koji su zamrli zbog te`nji za postizanjem dunjalu~kih uìtaka, a u kojima postoji tra~ak nade za duhovno{}u.

3102Ovaj stih upu}uje na hadisi-kudsijju: “O dunjalu~e, ko

te bude ganjao, budi njegov gospodar, a ko bude od tebe bjeào, budi mu rob.” Osim dunjaluka, kojega mi poz-najemo, takvom }e se pokoriti i svjetovi koje mi ne zna-mo, a nalaze se oko nas.

3103Znanja koja tada Allah daje Svojim robovima, znanja su

koja su darovana bez prethodnog izu~avanja i truda koje zahtijeva nau~avanje. Po{to je takav rob povezan sa svojim Gospodarom na jedan ~udnovat na~in, On mu daje sve {to mu treba direktno, tako da taj rob ima znanja koja dotad nije nikad imao. Na ovaj na~in su znanja dobivali i oni koji poznajemo pod nazivom “dvanaest imama”, a imali su znanja i znali odgovore na sva pitanja jo{ u svom djetiknj-stvu, a poznato je da ih niko nije podu~avao, niti su i{li u neke {kole. âk su odgovarali na pitanja na istom jeziku na kojem im je to pitanje bilo postavljeno, a da taj jezik nikad prije nisu govorili. Sli~na stvar se de{avala i sa havarijjuni-ma (apostolima) Isaa a.s. koji su progovorili jezike koji su se govorili u pokrajinama u koje su oni bili poslati, i to nared-no jutro nakon naredbe za odlazak u misiju.

Na isti na~in je i Jusuf a.s. dobio znanje o tuma~enju snova.

3104 – 3105Ljepota kojom je Jusuf bio obdaren, po{to je dunjalu~ki

lahko primjetljiva, zbog zavisti njegove bra}e, odvela ga je u zatvor ovog svijeta. Tako i sve ono {to ~ovjek posjeduje od ovog svijeta izaziva zavist, mr`nju i neprijateljstvo dru-gih ljudi i uzrok je mnogih sukoba i propasti ljudi. Znanje, osim {to predstavlja vjersku ruhanijjetsku komponentu, isto tako je i duhovna / nevidljiva stvar ovog svijeta. Iako na neki na~in znanje ima u sebi element dunjaluka, ipak je, i takav, u stanju dovesti ~ovjeka do najvi{ih sfera, a kad se radi o istinskom znanju, znanju kojim je Allah d`.{. zado-voljan, onda ga dovodi do Saturna, koji ovdje ima simbol Sedmog Neba, najvi{eg ruhanijjetskog neba.

Zbog toga je znanje pohvalnije od ljepote, jer je, na kraju krajeva, znanje vje~no, a ljepota prolazna.

Vrlo je neobi~na Mevlanina izjava da je Car (Allah) Svo-me robu postao rob. Radi se o vje~noj tezi sufi zma da je cilj a{ika da postane ma{uk, ili ~uvenog hadisa: “Moj rob se Meni pribliàva… …dok ne postanem Njegova ruka… no-ga… sluh… vid…”, odnosno da tad Allah d`.{. zavoli svog roba i udovoljava njegovim zahtjevima. Da ne bismo pali u zabludu i pomislili da ~ovjek na taj na~in moè “zarobiti Allaha”, treba ukratko objasniti da je ~ovjek tada odbacio svoju narav, odnosno usmrtio je svog nefsa (svoje strasti i èlje), a to je stanje fenaa (nestajanja) i do{ao je u stanje bekaa (vje~nosti), {to zna~i da je preuzeo Boànsku Narav i da u skladu s njom i radi na ovom svijetu. Odnosno, on je postao ogledalo u kojem se Gospodar ogleda, manifesta-cija Boìjih osobina i djelovanja, mjese~anski Izvor Nura za ostala stvorenja, oìvljavaju}i mesihanski Dah za usnula sr-ca, Uto~i{te i Utjeha za one izgubljene, Kibla melekanske sed`de, Izvor mr`nje i neprijateljstva ibliskih stvorova, Strah kjafi ra i munafi ka… Odnosno, on je transformator za Boànsku struju i svjetlost koja se prosipa na ovaj svijet, jer bez takvih, nepripremljena stvorenja ne bi mogla podnijeti “visokonaponsku” upletenost Boànskih osobina i naredbi stvorenjima, pa ovaj dunjaluk ne bi ni postojao.

S engleskog preveo i komentare napisaoVelid Imamovi}


B E H A R 8 0 - 8 1 3 7

Bog zna kol’ko je u Saraj’vu gradu dàmija. Kol’ko dàmija, a kol’ko tekija. I svi im temelji, bilo dàmijski bilo tekij-ski, zasa|eni u zemlju. I sva im gra|a od koje su na~injeni na svome mjestu i u savr{enu sk-ladu. Dadu se te dà mi-je i tekije izmjeriti ljud-skim pogledom, ho-dom i vremenom ko jem su odolijevale. Ipak, uvi-jek mi se u~ini da one vi{e znaju o nama, ne-

go mi o njima, ma koliko po~injale s nama, a zavr{avale, moè biti, i bez nas. Za mene dàmije i tekije, bezbeli, nisu spomenici kulture, one se iz temelja opiru takvoj narud`bi suvremenosti. One su praslika blizine Tvorca, dokaz ~ov-jekova saveza s Gospodarom, ìvi muzeji u kojima se du{a sapire od svijeta i obnavlja za svijet. Al’ ima dàmija i dàmija, k’o {to ima tekija i tekija.

Ima tako jedna tekija {to svake subote ve} ~etvrtu go-dinu zaredom putuje. Tekija koja hoda uzgor-nizdol, u{i-rinu-uvisinu. I ona mi je premila, i ona me ozari kad god joj stignem. Kad god me primi, osjetim se k’o mla-doènja, k’o da joj do-|oh u pohode. Ona brza brzacima, a oblika nej-ma. Brza utoliko {to nej-ma oblika, nit’ joj je gra-|a od ~vrsta materijala. Putuje a ne umara se, ~udna mi ~uda. A ~udio se ja il’ ne ~udio, ona svake subote zano}i na drugom mjestu… U njoj Allaha dèl le{anuhu spo-mi nju i Allah dèlle{a nu-hu im se odaziva danju i no}u, no }u i danju, uvi-jek – elhamdulillah – i u pravo vrijeme. Jer, Allah dèlle{anuhu nikad ne kasni, nit’ je ikad okasnio. A ako }emo pravo, nije Njegovo da kasni, Allah dèlle{anuhu se odaziva kad ga iskreno dozove{.

A zahvala pripada Onome koji nam je dao da se rodi-mo i koji nam je obe}ao onaj svijet. Koji nam je dao uputu da ne lutamo i koji nas ne ostavlja u oskudici. Koji nam je doveo Miljenika nad miljenicima, vjerovjesnika nad vjero-

Mesnevija kao putuju}a tekijaPi{e: Ervin Jahi}

vjesnicima, da nas podu~i. Nikad moje uho nije ~ulo ljep{ih rije~i od La ilahe illellah, Muhammeden resulullah. Sav svemir zadrhti kad se one izgovore. Strmine se poravnaju, drve}e zaùbori, ptica vrisne od sre}e, more se uskome{a, planina klikne, zvijezde sed`du na~ine, vo}ka obehara, list pusti med, vuk i ptica, je`, jele i trave, jezera i oblaci, srne, rijeke, rakovi, p{enica, smokve i masline, kamenje i mje-sec... – sve ìvo i neìvo na znane i neznane na~ine posvjedo~i te najprvije, najstvarnije rije~i. Ni{ta mi se, eto, ~itav ìvot nije tako primilo srcu. Nikad mi rije~i nisu takvom snagom zazvonila u du{i. O, Allahu Milostivi, smi-luj se svom robu i ne daj da med tih rije~i ikada zagor~a. Ti mi budi cilj u sre}i i nesre}i, u blagodatima i siroma{tvu. A ako se uzoholim, tresni me o zemlju silovito, a potom mi oprosti. Ne dopusti da zalutam, Ti mi budi uè. A {to je od Boga – Gospodara svega vidljivog i nevidljivog – sla|e je od meda!

A sad mi se valja presabrati, zanijeh se, podijeliti s va-ma ono {to moja du{a u jednoj tekiji prepozna, i re}i koju o bereketu i milostima koje osjetih i naslutih. Osam mu{kih i jedna ènska du{a, svaka ljep{a od ljep{e, ostave svoje dunjaluke od sebe, pod sebe, uzmu predah od subotnjih obiteljskih rituala, i otpute se, pred ak{am, na sijelo, Me-sneviji u goste. Osam ku}a – osam tekija, svaka jednom hefti~no potaman u toj slu`bi – za no} tekije postanu. Svaka na svojoj strani svijeta, a opet – iste – jedna! Svih

osam sustiè se u jednoj to~ci – u potrazi za blizi-nom i milo{}u Bo`jom. Osam ku}a i devetero du{a – jedna lijepa hal-ka, razumom i odrica-njem, strpljivo{}u i iba-detom obdarena. U toj halci Velid, moj brat i prevoditelj Mesnevije u {est knjiga – bisera od rije~i, najfi nijeg veza na bosanskom jeziku za u~e nog i neznalicu, za mudra i nemudra insa-na, za profesora i zem-ljoradnika – ~ita dvo-stihe velikog {ejha, Haz-reti Mevlane. A slu{aju

ga sve bolji od boljih, moja bra}a u islamu: Amila, Ham-do, Nedàd, Aziz, Hazir, Sezah, Ejub i Hamza. Moj Velid pro~ita kakvu hikaju svojim bas-baritonskim timbrom, a ~etica vjernika stane tabiriti o pro~itanom, gonetati zna~enja, zaplitati se o misterij i rasplitati ga, dohva}ati tajne koje Allah ho}e da im budu dohvatljive, ili spokojno priznavati mo} tajni da ostane tajnom. Otkriva se cijeli

Otkriva se cijeli svemir zna~enja predamnom, i kao da se budim – ne di{em, sanjam budan, slutim, ja osje}am, mene boli a lijepo mi, ja pla~em bez suza na licu, du{a mi je kaharli i radosna istodobno, dijete sam, starac sam, damare osje}am posred ple}a, neizmjernu sre}u i veselje ~uh u osami sebe, bistru suzu u srcu, sav sam se u du{u pretvorio, izgubih tijelo na tren pa ga povratih ... Eto tako Mesnevija subotom postaje putuju}a tekija, a svaki od tih ljudi, ~ini mi se, i tekija po sebi i za sebe. Svakom od njih se divim i svaki mi je lijep, da ih se ne mogu nagledati. Nema ljep{eg milozvuka od rije~i La ilahe illellah

D R U [ T VO S O G R A N I ^ E N O M O D G OVO R N O [ ] U

3 8 B E H A R 8 0 - 8 1

svemir zna~enja predamnom, i kao da se budim – ne di{em, sanjam budan, slutim, ja osje}am, mene boli a lije-po mi, ja pla~em bez suza na licu, du{a mi je kaharli i ra-dosna istodobno, dijete sam, starac sam, damare osje}am posred ple}a, neizmjernu sre}u i veselje ~uh u osami sebe, bistru suzu u srcu, sav sam se u du{u pretvorio, izgubih tijelo na tren pa ga povratih, u|oh u nepojamni tunel tje-skobe al’ ne zadugo, ne{to je kao gumicom izbrisa i ne osjetih je vi{e... Jesam li to opijen a{kom, pitah se. @udi li to moja du{a Gospodaru svome da se vrati? @eli li se ona to sabrati, usredoto~iti, misliti sebe?

Rekoh, Velid pro~ita hikaju, pa se svi pogledamo, pa svi na}ulimo u{i i umove svoje, pa netko zapali cigaretu a netko otpije {erbe, netko zagrize datulju ili slatko {to ga je doma}ica maksuz za sijelo priredila, netko se me{kolji na kau~u, netko u fotelji, ja obi~no poravnim na }ilimu, al’ svi smo u halci, elhamdulillah, i svi ostavismo dunjaluk za vratima ku}e, pa je ku}a otad tekija, pa je ku}a cijeli jedan hairli svemir, pa se Allaha sje}amo {to vi{e moèmo i {to bolje znamo. A evlija Mevlana traga~ima se obra}a i u mnoìni i svakom pojedina~no. Jednako prije 8 stolje}a kao i danas daje nam neslutive ruhanijjetske dokaze i upute kako da izlije~imo svoja srca i duhovno se uspemo na ve}u deredù. Jer, Mesnevija jest more savr{ena znanja, jer Rumi jest dragulj nad draguljima.

A kad nas napadnu dvosmislice, trosmislice, i kad nam se niti Rumije-vih dragulja mudrosti zamrse, mom Velidu Allah dèlle{anuhu da i{aret pa nam on te ~vorove i ~vori}e poi-stiha i strpljivo razmrsi. Elhamdulil-lah, nekad to u~ini Nedàd, nekad Ami la ili Hamdo, da se Velid ne bi su-vi{e natovario, slavljen neka je Uzvi-{eni Bog! Bezbeli, stvari koje je Gos-podar svjetova pokrio, zastro kopre-

nama, ostaju po strani svakog pa i ovog muhabeta jer obi~nim ljudima nije dato da o tome znaju i da sude. Ami-la, Hamdo, Nedàd, Aziz, Hazir, Sezah, Ejub, Hamza i Ve-lid obi~ni su ljudi po svemu, samo ne i po nijetu, mislim, a Allah najbolje zna. Jer njihov je nijet ~ist od zemaljskih interesa doli onog ~ovjeku najpre~eg i najuzvi{enijeg – pribliìti se Bogu, Jednom i Jedinome. Ina~e, jedan od njih je voza~, drugi pisac, tre}i inènjer gra|evine, ~etvrti...? Ma nisam pit’o i ne znam, nit’ je to u poslovima duha od ikakve va`nosti. Jer oni od svojih domova na~ini{e tekije da bi spominjali Gospodara i Tvorca svjetova. Da bi mu se svidjeli.

Eto tako Mesnevija subotom postaje putuju}a tekija, a svaki od tih ljudi, ~ini mi se, i tekija po sebi i za sebe. Svakom od njih se divim i svaki mi je lijep, da ih se ne mogu nagledati. Nema ljep{eg milozvuka od rije~i La ilahe illellah, ni ljep{eg insana od iskrena muslimana, mislim, a Allah najbolje poznaje tajne na{eg srca. To su moja bra}a po srcu i du{i. To sam ja, elhamdulillah, po srcu i du{i.

Bog zna kol’ko je u Saraj’vu gradu dàmija. Kol’ko dà-mija, a kol’ko tekija. Al’ samo mi je jedna znana koja hoda uzgor-nizdol, u{irinu-uvisinu.

Mudrost sufi ja, priredili James Fadiman i [ejh Ragib Dèrrahi,prijevod i dodatak Ahmed Ananda, Biblioteka Daire, Klepsidra, Sarajevo, 2006., 276 str.

Izvorni naziv ove knjige, koja nas na jednostavan na~in uvodi u osno-vne sufi jske spoznaje, je Essential Sufi sm - Osnovi Tesavvufa. Sufi zam ni po ~emu nije odvojen od islama, on je njegova sr`, njegovo srce. Mud-rost sufi ja, kroz sakupljene mudrosti mnogih u~itelja u povijesti sufi zma, vodi nas kroz àri{ne to~ke islama: nefsu i du{i koja mora doìvjeti pre-obraàj, ljubavi i srcu koje mora smek {ati, u~itelju i u~e niku, prakti~-

nim stranama sufi zma i stanju preobraènja.

Tolstoj o Muhammedu s.a.v.s., s turskog prevela Ramiza Smaji}, Libris, Sarajevo, 2006, 142 str.

Slavni ruski pisav L.N. Tolstoj pro-~itao je 1908. godine u Indiji knjigu Abdullaha es-Suhreverdija “Hadisi Muhammeda a.s.”. Od pro~itanih hadisa sa~inio je poslanicu i objavio u ruskoj izdava~koj ku}i Posrednik. Knjiga je dugo godina skrivana od ruske javnosti. Naime, KGB se bojao da se ne pro~uje da je Tolstoj pri-hvatio islam jer rusko dru{tvo bi tad moglo krenuti neprihvatljivim pu-tem. Teme hadisa koje je Tolstoj pro-

brao zasnovane su na pojmovima siroma{tva i jednakosti.

Sahifa- potpuna knjiga Sedàdova, preveli Rusmir Mahmut}ehaji} i Mehmedalija Hadì}, DID, Sarajevo, 2005., 326 str.

Kroz stolje}a prisutnosti Potpu-ne poslanice Sedàdove mnogi pre-danici prepoznavali su u njoj rizni-cu tajnovitih znanja o putu prema Bogu. Na to ukazuju i njeni nadi-mci- “Indìl djece Muhammedove”, “Psalmi islama”, “Sestra Kur’ana” itd. Sahifa govori o potpunom ~ov-jeku, svjesnom vi{e zbilje i ukazuje na okomicu kojom se svjetlost, duh

i objava spu{taju u svijet i kojom se ~ovjek vra}a svjetlosti. Sahifa je poslanica o svijetu kao znaku Boìjem i ~ovjeku koji se pronalazi kao rob Gospodara svoga.

Priredio: F. M. Begovi}

Jer, Mesnevija jest more savr{ena znanja, jer Rumi jest dragulj nad draguljima

I Z L O G K N J I G A

B E H A R 8 0 - 8 1 3 9

Kao ~udovitu i ~udestvenu zemlju pamtim Bosnu od dje-tinjstva do ovih kasnih godina na izmaku ìvota. Pri~e dje-dova i starih nana o dobrim ljudima u zelenim dùbetima i danas u meni ìve. Ti dobri ljudi s dugim bijelim bradama ~udotvorna su bi}a, koja pomognu ~ovjeku kada se na|e u nevolji. Na~in pomo}i je razli~it. Tako neki siromah ~ija èna i sitna djeca gladuju najednom na cesti na|e kesu dukata, koju je na siromakov put kriomice stavio dobri ~ovjek u ze-lenoj odje}i. Drugom nesretniku dobri ~ovjek pomogne ta-ko da mu netko ponudi dobar posao, i ivot mu se preokre-ne. Ali dobri ~ovjek me|u ljudima ipak odabire pravoga, pa svoje ~udo iskazuje onome koji i sam, makar bilo ~ime, po-maè drugima. Zbog toga dobri ~ovjek, preru{en u prosjaka ili prosjakinju zalazi me|u ljude, a ponekad kuca na kanate ne~ije ku}e, i ~eka da mu tko od ~eljadi iznese komad kruha, ili {togod bolje {to ima u kirelju. Onaj tko prosjacima i ne-voljnicima daje, njemu }e dobri ~ovjek pomo}i kad zapadne u neima{tinu, ili se pred njega istu-re kakve zapreke u ìvotu.

ûdestvena je Bosna i kad tre-ba sa {ejtanom iza}i na kraj, jer on je stalno u blizini, i uvijek insa-nu na uho {ap}e da uradi krivo, ili ne daj Boè, da kome nanese ve-liko zlo. Ako se uz ~ovjeka slu~ajno na|e nevidljivo nazo~an glavni me|u {ejtanima, on Iblis, treba se osobito ~uvati, jer Iblis moè po-vodljiva ~ovjeka navesti na krivu zakletvu, prijevaru, pa i na prolije-vanje krvi ubojstvom drugog Al-lahova stvorenja.

Stara muslimanska Bosna je i na druge ~udovite na~ine rje{avala svoje sitne i krupne zgode i nezgo-de u svakodnevnom ivljenju. Ako se dijete ili odrastao ~ovjek od ne-~ega jako upla{i, onda mu mahal-ski hodà pi{e ~udotvorni zapis na komadu papira kojeg se savije u trokutasto deme, i za{ije u krpicu od {arenog platna. Uz u~enje posebne dove taj zapis se prepla{enom na tankom koncu objesi oko vrata i uvu~e u njedra da dodiruje tijelo, te na taj na~in osloba|a prepla{enoga od straha ili od nekog uroka koji ga mu~i.

Netko }e re}i - to su zaostale vrad`bine. Ali ipak, ako se bolje razmisli, ti zapisi su imali jaku sugestivnu mo}, kojom se i te kako sluì i najmodernija medicina, a poseb-no psihijatrija upotrebom tako zvanih “placebo” lijekova, koji nemaju nikakvo farmakolo{ko nego psiholo{ko-suge-stivno djelovanje.

Osim zapisa ~udovita Bosna ima jo{ jedan svoj “place-bo” - lijek za pruànje hitne pomo}i ~ovjeku ako mu izne-

ûdovita BosnaPi{e: Nasko Frndi}

nada na srce i na du{u legne kakva te{ka muka. To je “sa-lijevanje strave”, obred u kojem posebno nadarena èna iz mahale grumen olova rastopi u èljeznoj kutla~i na va-tri, i uz mrmljanje samo njoj znanih rije~i nad prekrive-nom glavom prepla{enoga rastopljeno olova izlije u legen s hladnom vodom. Od na~ina cvr~anja i od oblika kakvog poprimi vrelo olovo u hladnoj vodi, saliva~ica strave tuma-~i {to je ono {to mu~i bolesnika i kako se moè toga rije{i-ti. Da li odnijeti paket svije}a u turbe gdje su mezari {ehi-ta, ili dati sadaku petorici prosjaka. Ako je unesre}eni bo-gat, onda mora koju kesu dukata dati u vakuf da se po-pravi mekteb ili dàmija.

Ja~i ljudi od poduzimljivosti, trgovci, prekupci i sli~ni nji-ma, kada polaze u nove i krupnije poslove zatraè pomo} od starije naju~evnije bule u kasabi, da im klanja “istihare”. Tada odabrana u svojoj ku}i legne i zaspi, te prema tome {to joj je do{lo na san, bula kaè {to treba uraditi onaj koji

je u dvojbi izme|u dva puta, dva va`na posla, koji mu je bolji i koji }e mu donijeti vi{e koristi. Takve isti hare bogata{ pla}a zlatnim ru{pama ili dukatima.

ûdovitost stare muslimanske Bosne nije bila samo u tome {to je imala svoje posebne na~ine du-hovne pomo}i da svakodnevni ì -vot insanu bude lak{i i podno{ ljivi-ji. Ona je imala i razvijen sistem ne posredne materijalne pomo}i siroma{nim ljudima u imaretima, jav nim dobrotvornim kuhinjama, u kojima su se hranili gradski siro-masi, zatim putnici nahodnici, pa |aci koje roditelji nisu mogli izdrà-vati. Da je sarajevski imaret bio ku-hinja s kvalitetnim izborom jela, dokaz je i to da su u tom imaretu hranili se i vakufski zaposlenici. Po-sebno se spominjala imaretska ~or ba i imaretski pilav. Gazi Husrev-

begov imaret u Sarajevu osnovan je 1531. godine i ìvio je preko 400 godina, sve do Drugog svjetskog rata.

U manjim mjestima i dèmatima nije bilo imareta, ali je bila razvijena redovita kom{ijska pomo} starim ljudima i bolesnicima. Uz te svakodnevne moralno obvezne uza-jam ne brige dobro je funkcionirao sistem krupnih islam-skih du`nosti pla}anja godi{njeg zekjata. To je zapravo vjerski porez koji se ne pla}a dràvi nego narodu, u korist najsiroma{nijih obitelji i samaca. Zekjat ili ze}at kako se go-vorilo u mojoj Zenici, nov~ana je obveza da u visini 2,5 % od cjelokupne gotovine, dragocjenosti, trgova~ke robe i drugih pokretnih vrijednosti svake godine imu}ni podijele siroma{nima ljudima. To se ~inilo potkraj mjeseca ramaza-

P O E T S K I G L A S OV I

4 0 B E H A R 8 0 - 8 1

na. Tako su na ramazanski bajram i djeca siroma{nih rodi-telja imala nova odijela i cipele, jer su trgovci obi~no u naturi podmirivali zekjat.

Osim toga, nakon mjeseca posta ramazana i srednje stoje}i ljudi pla}ali su sadakai-fi tr, ili kako je narod govo-rio vitreta. Po islamskom propisu tu pomo} siroma{nima trebalo je dati prvi dan bajrama, prije klanjanja bajram-na-maza, jer je to milostinja omr{aja, da oni koji nemaju tog dana imaju bogat bajramski ru~ak. Po glavi svakog samo-stalnog ~lana obitelji vitreta su bila u vrijednosti 1,66 kg p{eni~nog bra{na ili 3,33 kg je~menoga bra{na po tr`noj cijeni. Za koga se ne dadne vitre, siromahu u gotovu no-vcu, tome Allah ne priznaje ramazanski post.

U staroj Bosni siroma{ni ljudi islamske vjere bili su dari-vani i za vrijeme kurban-bajrama, kada se dijeli brave}e i gove|e meso od zaklanih kurbana, kako bi i sirotinja tije-kom tri bajramska dana mogla uìvati u dobrome jelu.

A za siroma{nu, a nadarenu djecu koja su pokazala sklo-nost u~enju dugo se je odràla tradicija |a~kih domova s besplatnim {kolovanjem. Prije osnivanja svjetovnih obra-zovnih institucija za turskog vremena u takvim vakufskim ku}ama boravili su polaznici medresa. Za vrijeme austro-ugarskog razdoblja vlasti u Bosni otvaraju se internati za djecu svih triju glavnih vjera u Bosni. Za stare Jugoslavije u Sarajevu je bilo vi{e internata, a tri su bila za djecu siroma{-nih roditelja muslimana; dva za gimnazijalce (bio sam je-dan od njih), a tre}i uz Gazi Husrevbegovu dàmiju, za polaznike medrese. U internatu {erijatske gimnazije u Sa-rajevu, u Dobrovolja~koj ulici pokraj Miljacke napisao sam svoje prve pjesme. Kada sam u petom razredu za {kolsku zada}u sastavio referat o Shakespeareovom “Hamletu”, moj profesor knjièvnosti Salem ]ati}, pro~itav{i taj moj prvi mali esej, upitao me: “Odakle si to prepisao?” Iz inter-nata u Dobrovolja~koj svako jutro osim petka u pola osam svih osam razreda, u dvoredu pokraj ènske gimnazije, i{li smo preko mosta Drvenije uz Miljacku do Careve }uprije gdje smo skretali prema Dugom sokaku u na{u dvokatnu {erijatsku gimnaziju u kojoj se uz fi ziku, kemiju, matema-tiku i ostale stru~ne predmete, u~io arapski jezik, i dva eu-ropska - francuski i njema~ki, a od klasi~nih latinski jezik. Stru~nim dometom i profesorima od kojih su jedna tre}ina bili nemuslimani, ta je gimnazija bila izuzetno cijenjena.

Tako u mom pam}enju ~udovite Bosne ivi i ~udesno Sa-rajevo, grad moga {kolovanja, fi zi~kog i duhovnog sazri-jevanja, i prvih mojih objavljenih pjesama. Sve {to sam dalje proìvio za vrijeme studija knjièvnosti, fi lozofi je i psiholo-gije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i poslije za dugih desetlje}a rada u sferi kulture i knjièvnosti Hrvatske, sve je to bila samo dogradnja ste~enih moralnih vrijednosti u rod-noj mi Zenici i znanja i saznanja u nezaboravnom Sarajevu.

Bosna me prati kao moja sjena najneposrednije u mo-me imenu i prezimenu. Gdje god sam ga izrekao, ovdje u drugoj mi domovini, dragoj Hrvatskoj, ili drugdje u biv{oj Jugoslaviji, odmah se znalo da sam iz Bosne. Ona mi je u glasu i u ~ehri, kao maj~ina du{a u mojoj du{i.

To najbolje kazuju pjesme u ovoj zbirci koje sam pisao kao memento na staru Bosnu, jer se mi Bosanci od Bosne ne moèmo otrgnuti. Svoje fi zi~ke i duhovne korijene vu~emo iz ~estitih ìvota na{ih djedova i pradjedova.

To sam teìo potvrditi u ovoj zbirci pjesama u kojoj ima nekoliko ciklusa. Sredi{nji je posve}en velikom sarajev skom kroni~aru i pjesniku Mula Mustafi [evki Ba{eskiji, ko ji je svoje kratke nekrologe o umrlim Sarajlijama pisao u drugoj polovini 18. stolje}a na turskome jeziku, a s kojeg je te za-pise na bosanski jezik preveo i ùte listove u knjigu sloìo vrijedni Muhamed Mujezinovi}, te objavio kao Ba{eskijin “Ljetopis (1746-1804); Biblioteka Kulturno naslje|e, “Vese-lin Masle{a”, Sarajevo, 1968. godine. Neki od tih kratkih ì votopisa povukli su me da poku{am u stihu, strofi i rimi do~arati svijet Ba{eskijinih vi|enja Sarajlija od prije 250 go-dina. Sli~no radi i slikar Mersad Berber na manjim i ve}im platnima do~aravaju}i svoje doìvljaje likova i ambijenata stare Bosne.

Jedan je ciklus u “ûdovitoj Bosni” krik i bol kojeg je svi jetom pronijela srebreni~ka tragedija, a koja i danas traje novim otkrivanjem masovnih grobnica. Kad se glav-nina ratnih `rtava prona|e, i dostojno ih se smjesti na vje~ni po~inak u lijepo formirane mezare, sredit }e se i dru-gi ra~uni, pa }e Bosna i dalje trajati kao ~udovita zemlja tuhafl i Bosanaca, od kojih su jedni muslimani, drugi kr{-}ani, a tre}i hri{}ani.

U zavr{nom ciklusu pjesme su iz mog zagreba~kog privo|enja ìvota kraju uz sje}anje na davno djetinjstvo i odrastanje u Zenici, u roditeljskoj ku}i s trojicom bra}e i sestrom, u ~udovitoj {irom svijeta dobro upam}enoj Bosni i Hercegovini.


B E H A R 8 0 - 8 1 4 1

Rahat ìvot i smrtAko ho}e{ rahat biti -ne daj na se srkletiti, nego sve nek polahko te~e.Od rahatluka nema pre~eg.

I sjetim se kako mi je vaviknasihatila stara mati,da proìvim po svom namu,s hajir dovom, u islamu.U dobroti ne sustati;bogme i za svoj }eif znatibeg le}i i beg ustati.

Na kraju bi rekla mati:O, Allahu, daj insanu,dok je ìv mudar sabur,a kad umre - {irok kabur.

Pri~a iz ba{tineHrabar neki ~ovjek u davna{nje doba,gaze}i zakon prekr{aj uradi.Car ga utamni~i i ko bespravnog robaosudi na smrt od è|i i gladi.

Podvikne ~uvaru: Ni zalogaj jela,ni naprstak pi}a ne smije{ mu dati.Nek taj haber ~uje carevina cijela;kaznu je dobro na vrijeme znati.

Za k}er osu|enog to bi udar bolan.Ponizno izmoli carsko smilovanje,pa je mogla u zatvor u}i svaki dan,da ocu ilahijama olak{a umiranje.

Leè}i na postelji tvrdoj kao ledinazatvorenik je shvatio teìnu gubitka.Prosuzi kad stiè k}er mu jedina bez sahana hrane i {i{e napitka.

Ali ~uvari spazi{e nakon njenog posjetapromjenu: osu|enik je potiho pjevu{io.Odmah je caru poruka odnijeta;~uv{i je u razmi{ljanju mrko se natmu{io.

Nasko Frndi}

Iz starih zemanaPOSVE]ENO RAHMETLIJAMA ocu Aganbegu,majci Hatidà-hanumi, bra}i Safetu, Zuhdiji,

Osmanu i sestri Aji{i.

Kad je sutradan k}er ocu po{lau mra~nu tamnicu kroz guste straè,prije nego je do samice do{la,~uvari je od glave do peta pretraè.

îm ju je tamni~ar pustio u }eliju,pritajen uho je priljubio uz vrata,i ~u samo ilahanje i rije~ koju vreliju,kazanu glasnije iz ljudskog inata.

Na ~u|enje svijeta: bez hrane i vode,~etrdeset je dana ìvio osu|enik.Tada {irom carstva {ap-{apatom ode:Hrane ga mele}i, Allahov je {ti~enik!

Rasrdi se car i naredi da odmahdovedu pred njega k}er prekr{itelja.Kad u njenim o~ima ugleda strah,car svoj glas umek{a i s malo veselja

re~e joj: Ne boj se, pustit }u ti oca,ako kaè{ ~ime ga drì{ u ìvotu.Bit }e{ ~uvena i dobit }e{ novca,i dugo uìvat }e{ moju dobrotu.

Tada èna razotkri svoje bujne grudii kaza: Rodila sam, mlijekom ga hranim.Vidjev{i je zamamnu car se uzbudi,al se èna pokri zarom gusto tkanim.

Tako se osu|enik od smrti spasio,a k}er mu domogla se carskoga dara.Narod je pri~u izrekom ukrasio:Kad je èna mudra - nadmudri i cara.

Hair je dobroHair, hajir, hajr - sve je to sre}ai dobro. Hajde, sine, s hajirom ti bilo -materina hajir-dova rije~ je najpre~asinu kad ostavlja njeno toplo krilo.

Hair je i graditi po Bosni hajire,ali to nisu samo puste rije~i,nego i medrese gdje se znanja {ire,i gdje hair put hainu sprije~i.


4 2 B E H A R 8 0 - 8 1

Neka hajir svoje grane {iri -hair po te do{o je, Abdija -bogme }e{ se zakitit hajirom,jer ti draga knjiga i jazija.

Kasida o Ba{eskijiRodio se u Sarajevu Mustafa Ba{eskija.Kao mom~i} ne htje bit zana~ija svilar,nego u~evan i ugledan Begov medreslija.I postade mualim i narodni pisar.

U malom du}anu na niskome stoli}usastavljao tu`ne àlbe zakinutihs po~etnim rije~ima: “Lijepo molit }u...”,za sitnje` kitio Ba{eskija le|a svinutih.

Kad nevoljni nagrnu{e traè}i pomo},u ve}i du}an preseli Ba{eskija bilje`nik.I tu se naporno grbio i obdan i obno}Ba{eskijin jedan mu i drugi pomo}nik.

A efendi Mustafa, èljan novih saznanja,ode kod muderisa {erijatskog prava,da anlai{e sve zakone i ìvu}a stanja.A usput èljno astronomiju prou~ava.

Bunar nauke du{u mu dubini vu~e.U dervi{a spozna misticizam bez granice.Tada pred mualimom novi svijet pu~e:Ro|enje i smrt su samo dvije stranice

u sudbini dobra i zlodjela ~ovjeka.I zapisa: “Boè, spasi onog koji bjeì,a i onog koji tjera!”Jer nema lijekaubojici. Njegov je grijeh i teret najteì!

Zrele je godine proìvio ku}evno, tiho.Sa Safi jom desetero djece izrodio.Svoj Ljetopis sloìo prozom i stihom.Svoje doba mudrim pam}enjem oplodio.

Hiljadama umrlih Sarajlija ìvote opisao.Knjiga mu prepuna i po{tenih i krivih.

Iz ùtih listova svjetluca krupna misao:Ono {to je zapisano - i mrtvo - ìvi.

Kroni~ar i pjesnik, Mula Mustafa [evki Ba{eskija, sin Ahmedov, unuk Kadri-hodè. Ro|en u Sarajevu 1731. ili 1732. g. u Mimar-Sinanovoj mahali. Bio izu~en sasta-vlja~ molbi i àlbi, te zapisa protiv uroka. Kao kroni~ar doga|aja i ljudi, posebno umrlih Sarajlija, ostavio je iza sebe podebelu knjigu trajne vrijednosti. Preìvio mo`dani udar 1801. i jo{ osam godina bio kroni~ar umanjene ak-tivnosti. Umro 1809. u Sarajevu. Iza sebe ostavio k}er i sina Mustafu koji je s potpisom Firakija nastavio o~ev ljetopisa~ki posao.

Bo{nja~ki dertEnglezi govore splin.Bo{njaci dert vele.I tuga i jad fi nod iste su psihi~ke fele.

Ta tiha sablast stanuje u ljudskom tijelu i du{i.Engleze spleen osamljuje;Bo{njake dert gu{i.

Neki sarajevski bazr|an,davno, Ba{eskija zapisao,ùt ko ekser zahr|anu dertu na se kidiso.

Na Betba{i romanti~noju viru o~i sklopio.U Miljacku turio dert svoji rahat se - utopio.

Ba{eskijin bo{nja~ki jezikBolan ne bio, kuda ti to ju~erodde, otide, odpaha, odgmiza,a meni ni{ta, ni allahemanet,nego sa tom {epavom nogom i {~apom odlaza, i odplaza, i odganpa,ba{ kao kakav nikoji moj ni svoj,odtapa, odpeda, odgega se, o{{ipa.Pa kud ti se tako ùrilo, insanu,da onako odgelasa, odklipa, odhuka,ba{ ko da te svi {ejtani nekuda noseti odvurja, odherbeza, odtrapa,odbata, od{ata, odhunja, odkasa,odhlapa, odfi sta, i odgega se,i odzvizdi, i odklapa, i odhurlja.Meni du}an samom ostade da mipo njemu kojeko hurlja i burlja,a ti, brate ro|eni, ni pet ni {est,bez ijedne bijele rije~i od|ipa, odsunja,odlista, odvreba, odhega, ma {ta -odkreka, odklasa, odega, odstupa,


B E H A R 8 0 - 8 1 4 3

odskaka, odtavrlja, odbavrlja.Ne bi mi bilo krivo da nije doba od i}indije, pa du}an niti zat-voriti, niti otvorena ostaviti,jer ti, moj brate, odpla~a, odbatlja,odgaza, odtalja, odvrlja, i sad te nako vidim kako eno ju~er ti bogmebez maha rukom odbatina, odklada, a meneu ovako velikom du}anu ostavi sama.Eto, neka si, na {epavost odbijam ti i bra}a smo, ali bolan ne bio kako sad jedan somun i sahan }evapa po sahatajede{, gvaca{, zvoca{, pir}a{ i lavutri{,sublja{ i lotri{, i hapi{ i gloginja{,i momolji{, i hlapa{, i jo{ ~aluga{,a uz to o svemu meni ni crne ni bile,ko da su ti mozak klete vrane popile.

Kao {to su stari hrvatski pisci sluìli se latinskim jezikom, tako se Ba{eskija posluìo turskim jezikom u svome Ljetopi-su. Koristio je varijantu turskog jezika kakav se govorio u Bosni, a kojeg su Turci zvali “Bo{njak-lehdè” - bosanskim dijalektom. Ali Ba{eskiji je bosanski jezik bio materinski, i on je u svojim kronikama zapisao da je bosanski jezik boga-tiji od turskog, arapskog i perzijskog jezika. A to je ilustrirao na primjeru glagola i}i, koji u arapskom ima tri sli~na oblika, “Zehebe - raha - me{a”, dok u turskom jeziku ima samo jednu rije~ “gitmek”, a u bosanskom jeziku, zapisao je Ba{eskija, ima za glagol i}i ~etrdeset i pet razli~itih oblika. Zatim u turskom jeziku za glagol jesti ima samo jedan izraz “jemek”, a u arapskom je to glagol “ekele”, dok Bosanci za isti glagol imaju jedanaest razli~itih glagolskih rije~i. U stilu svog pristupa Ba{eskijinoj ostav{tini, ja sam od Ba{eskijinog citata bosanskih oblika glagola i}i i jesti sa-stavio prethodnu samostalnu pjesmu.

Progon emira-vaizaûdan neki hodà bio.On je ~etrnaest godinaprotivu Sarajlija vaizio -da su {ejtanima rodbina.

Petkom za vrijeme hudbes }ursa je ugledne blatio.I trajahu njegove kudbe,dok mu nije jedan uzvratio.

Je li to u~inio {ejhulislam,ili kadi-asker, ili tko od uleme,kome je bio izgaèn i}ram?Takvi vaizu ujdurmu spreme.

U odbranu vaiz isturi slijepefanatike koji ga {tite,i na o~igled uz hodù se lijepe,i sumnjivom dovom se kite.

Uz njih i jedna medresazvana Ina|ija na Bentba{i.Sarajevo se od muke stresa,i {alje mahzar u Travnik pa{i.

Od toga malo fajde ima.Netko odlu~an skajiti jaziju,uhvate vaiza i snagom muselimaprogna{e ga u rodnu mu Aziju.

Umrlima nikad krajaUmro je Ahmet Sudùka, u bezistanu trgovac.Iza njega ostalo tridesetero neja~i.Umro i neènja Kunovi}; imo nos kao krastavac.Iza njega ostade oru`je s kojim se u ferku prednja~i.

Ode i Hadì-Mustafa, Misirlija, i Mustafa Karpuz.Za njima i Avdija El~i}; kud god je hodaoza sobom je svoju ènu i djecu vodao.Umro i Hadì-Be{lija - volio pare i ugled mahsuz.


4 4 B E H A R 8 0 - 8 1

I pekar [olbat, koji je ljutito u susretune{to iz trbuha mrmljao i o~ima sijevao.I berber Ja{ar okrenuo je le|a svijetu,a ìv je lijepim glasom sevdalinke pjevao.

Mula Mustafa Dugali}, udarao je u saz,i u~io mevlud uz stambolske tekbire.Sad mu je zauvijek zanijemio glas,kao i Nurki, prodava~u podveza za ~ak{ire.

Tu|i ljudiU prazne ku}e i stanoveuselila neka nova lica.

Ali oni ne poznajuovaj bo{nja~ki grad,nit njih zna Srebrenica.

Dok lijeù i bude seu tu|im ~ardacima,kao na iglama oslu{kuju{kripu, {apat u budàcima.

[ta u Srebrenici traènezvani ljudi tu|ih imena?Zar misle, zar smatrajuda je povijest zavr{ena?

Vukovar i SrebrenicaI Hrvatska imatakav bolan dar,od istog darovatelja -

u du{u, u srceurezan Vukovar.

U njedrima Bosnekomad ledagodinama stoji.

Jer Srebrenicana tisu}e mrtvihjo{ iskapa i broji.

Izgubljeni sanIstrebljiva~iu ku}ama Srebren~anaspavati ne mogu.

Jer ih nevidljivi mrtvi doma}ini~ekaju na logu.

I pamet im smute,i san im rasturaju,dok no}ni sati traju.

I kad zaspu - sanjajuda se grobovi otvaraju, i da mrtvi ustaju...

[amarSvoje sam ra~une shodno podmirivao;vi{e one nov~ane nego me|uljudske.I sam krhak nisam slabe izrugivao,i radije sam otrpio nego uzvra}ao pljuske.

Jednu nezasluènu i dan danas pamtimod poletne ruke gimnazijskog profesora.Kasnije bi prilika da pljusku uzvratim,kad sam ja tuma~io lekciju odozgora.

Pustih neka ode kao da ga ne poznam,a kuhalo je u meni ko u parnom loncu.[amar mu tek sad ovim stihom vra}am,kad njega vi{e nema, a i ja sam pri koncu.

Pjesma o majci HatidìTu pjesmu odavno pi{em,samo ne znam gdje sam zametnuostih po stih i strofu po strofu,{to u obasjana jutra ìvljahu u meni,a onda u ùrbi posla odlagah pro{lo u rezbarenu ~ekmedù pam}enja.

Stara majko Hatidà, sva si pjesmasvakodnevno ìva u du{i mi i tijelu,pod obrvama u plavim o~ima.U zagonetnu osmijehu koji pra{ta.

[to sam bliè stiù}em kraju, sve ~e{}e te na|em u snu,i gleda{ me iz ogledaladok nam se lica u }ehri pretapaju,i tvoje rije~i u mom kazivanju.

Nema nas a na okupu smo:uz ~etvero mu{ki}a sestrica Aji{a,i otac jo{ u begovatu pjevu{i.U dimijama, pod jemenijom, majko Hatidà,ti si glavna osoba u toj postojbini.Neotklonjiv ìvot sa zeni~ke Londèovdje u Zagrebu sad se doga|a.Puna emocija, dosjetki, uzvika,{arena i zvu~na jo{ Bosnom di{e iz davnog djetinjstva ta muzejska slika.


Izab

rao:

Fili

p M

urs

el B

ego

vi}

B E H A R 8 0 - 8 1 4 5

Ideja biv{eg glavnog ravnatelja Na-cionalne sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu, Josipa Stipanova, bila je postaviti izlo`bu prema uzoru pari{ke nacionalne biblio-teke, koja je organizirala sli~ni postav. Autorski tim izlo`be u sastavu Julije Ko{, Adalbert Rebi}, Milan Topi}, Moran Raj-kovi} i Osman Mufti} osmislio je izlo`bu kao povijesni prikaz vi{evjekovne nazo~-no sti Svetih knjiga u na{im krajevima i kao dokaz duhovnog ìvota na{ih ljudi. Uz izlo`bu je bio zami{ljen i katalog iz lo`-be s prigodnim tekstovima koji su po da-strijeli opis navedene povijesti. Odmah treba istaknuti da je katalog daleko nad-ma{io pojam sli~nih publikacija te je sa svojim izgledom i sadràjem postao izvanrednom knjigom u kojoj je prikaza-na vrlo temeljito uloga, zna~aj predmetnih knjiga, a ~esto i mno{tvo zanimljivih ~injenica koje su u nekom {irem smi-slu spoznaje o njima nepoznate.

Po~etak izlo`be je bio prava sve~anost za mno{tvo ugled-nih posjetitelja me|u kojima su bili i uglednici iz dru{tve nog i politi~kog okru`ja kao i istaknuti predstavnici iz vjerskih zajednica. Pozdravnu je rije~ odrào glavni ravnatelj, a uz prigodno slovo izlo`bu je otvorio akademik Milan Mogu{, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kao urednik kataloga potpisuje se urednik Slavko Harni i savjet-nici Muhamed @dralovi} i Ivan Kosi}, te stru~ne suradnice Irena Gali}, Alma Hosu-Pezelj, An ka Ivanjek, Anita Marin i Lucija Rado{. Knjiga, s predgovorom Josipa Stipanova i po-ticajnim ~lankom Pierra Bordreuila pod naslovom Revolucija monoteizma i njegov kontekst, koji je bio objavljen u kata-logu: Livres de Parole Torah, Bible, Coran u Parizu: Bibliothe-que nationale de France, 2005., u ko jem je autor na vrlo saèt na~in dao povijesni pregled monoteizma i religijske evolucije u jednom dugovjekovnom pro cesu. Slijedi Pregled nastanka biblijskih predaja autora Adalberta Rebi}a u kojem je prikazan kronologijski pregled nastanka biblijskih predaja Staroga zavjeta u razdoblju od 3300 godina, zatim Novog zavjeta i naposljetku s pojavom kur’anske objave pa sve do dana{njih dana, u kojem su nazna~ena vremena, mjesta i doga|aji.

U dijelu Kataloga {to ga je napisala Julija Ko{, a koji se odnosi na temeljne tekstove u ìdovstvu, na vrlo zanimljiv

Knjige rije~i: Tanah, Biblija, Kur’an u Hrvatskoj Pi{e: Osman Mufti}

Osvrt na izlo`bu u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu koja je trajala od 14. prosinca 2006. do godine do 31. sije~nja 2007.

na~in prikazala je povijest nastanka he-brejskog Tanaha, kao drevnog izvori{ta Biblije (Starog zavjeta), povezuju}i ih s prihva}anjem u kr{}anstvu i u islamu, dodu{e pod drugim nazivima, primjeri-ce, kao Tevrat ili Tora. Tu je i obja{njenje o tome {to se podrazumijeva pod poj-mom Knjiga Tore (pet knjiga), uz daljnje dvije cjeline, Nevim (Proroci) i Ketuvim (Spisi), koje u stoljetnim procesima na-stajanja, tvore hebrejsku Bibliju. Na taj su na~in tri sastavna dijela obuhva}ena akronimom Tanah (T-N-K/H), koja se sa-stoji od 24 knjige, koje su u hebrejski izvornik prvi prenijeli rabin Jichak ben

rábi Nátan (1438. n.e.) i ne{to ranije prije njega, rabin [elonmo ben Ji{maell, preuzimaju}i je iz kr{}anskih izdanja iz 13. stolje}a. U daljnjem tekstu autorica daje pregled biblijskih knjiga povezuju}i ih s usudom idovskog naroda u obe}anoj zemlji, navode}i primjerice da se kao autor pojedinih biblijskih knjiga javlja Mojsije kao izravni prima-lac Bo`je objave na Sinaju, zapisav{i je u 12 primjeraka, po jedan za svako ìdovsko pleme. Istodobno se navodi i znanstveno utvr|ivanje mno{tva slojeva i smjerova utje-caja koji su u drevnoj mezopotamsko - egipatsko – kanan-skoj pretpovijesti i povijesti ìdovskog naroda djelovali na postupni nastanak Tore i drugih biblijskih tekstova. Vrlo zanimljiv pregled se nalazi u daljnjem tekstu o Tori, prvo s prijevodima, a onda i traènjem njezina dubljeg smisla kroz ìdovsku mistiku koja privla~i pozornost kroz tzv. ka-balu, za koju autorica kaè da je ~esto neznala~ki krajnje komercijalizirana, pa ~ak i grubo vulgarizirana. U daljnjem je tekstu kataloga dat prikaz najzna~ajnijih knjiga o sve-tim tekstovima u svakodnevnom ìvotu vjernika, a pogla-vlje zavr{ava s prikazom o ìdovima u Hrvatskoj i njihovim svetim tekstovima pisanim na hrvatskom jeziku.

Drugi su dio knjige pisala tri autora (Adalbert Rebi}, Mi lan Topi} i Moran Rajkovi}) prema podjelama na kr{ }an-ski, pravoslavni i reformatorski pristup u opisivanju Biblije. U prvom dijelu ove podjele, Adalbert Rebi}, kojega sma-tramo najmjerodavnijim poznavateljem Biblije, odmah na po~etku postavlja pitanje zna~enja rije~i “Biblija”, navode}i pojam gr~ke rije~i “ta biblija” {to ima zna~enje “sve{~i}i”, “knjiìce”, “knjige” smatraju}i pod tim raznorodne knjige

D O G A \ A N JA

4 6 B E H A R 8 0 - 8 1

{to su ih vjernici rabili na svojim liturgijskim sastancima, ~itaju}i iz njih Rije~ Bo`ju. Drugi je naziv “Sveto pismo” ili jednostavno “Pismo” utemeljeno tako da se se Biblija ili Sveto pismo dijele na dva velika dijela: Stari i Novi zavjet. S tim da je Stari zavjet Savez Boga s izraelskim ili ìdo-vskim narodom, dok je Novi zavjet novi oblik odnosa Bo-ga i ljudi koji je ustanovio Isus Krist.

Nastajanje biblijskih knjiga Staroga zavjeta i njihova re-dakcija, prema Rebi}u, trajala je gotovo jedno tisu}lje}e, i bile su defi nitivno zaklju~ene poslije pada Jeruzalema i raza-ranja Hrama 70. godine poslije Krista. Kr{}ani su pokraj pr-vog stolje}a dodali ve} postoje}im ìdovskim “svetim spisi-ma” jo{ i svoje “svete spise” - evan|elja, Djela apo stolska i nazvali ih “Novi zavjet”. U daljnjem nas tekstu autor s prvim prevo|enjem hebrejske biblije na gr~ki jezik pod nazivom “Prijevod sedamnaestorice”, koji nije bio u svemu istovjetan s hebrejskim tekstom, te su nastala dva slu`bena teksta ìdovske Biblije. [to se pak ti~e kanona Novog zavjeta stvari se doimaju jednostavnije. Katoli~ka je crkva oduvijek slijedila popis knjiga Prijevoda sedamnaestorice, donose}i tako i one dodatne knjige koje @idovi ne donose i koje oni i protestanti nazivaju deuterokanonskim (gr~ka rije~ deuteros, zna~i dru-gi). Prema katoli~kom popisu Biblija sadràva 46 (39 + 7) biblijskih knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta:

zna~i ukupno 73 knjige. Uz ovo se napominje i to, da ìdo-vska i kr{}anska Biblija nemaju isti sadràj.

U daljnjem tekstu, Adalbert Rebi} vrlo slikovito iznosi dvotisu}ljetno razdoblje Biblije kao knjige vjere, istine i ìvo-ta, kao knjigu iskustva jednog naroda. Razlaè i to tko su biblijski pisci i na~in njihova nadahnutog objavljivanja. Rije~ je o evan|elistima koji su zabiljeìli Isusove govore poslije nje gove smrti. Poseban se dio ovog poglavlja odnosi na pri-jevode Biblije u Hrvata, a posebno se isti~e kao najstarija Bi-blije zagreba~ke stolnice tzv. Radovanova Biblija koja se da-nas nalazi u Nacionalnoj knji`nici u Be~u (god. 1190., iz po-~etka zagreba~ke biskupije) u kojoj se nalaze mnogi rubni prijevodi (glose) na starohrvatskom jeziku. Vatroslav Jagi} je ustanovio da su one u~injene pod utjecajem ~e{kog jezika i da je autor tih rubnih prijevoda poku{avao stvarati hrvatski jezik. U Hrvata se u srednjem vijeku razvila tradicija zabiljeèna ve} 1248. godine kada im je sv. Jeronim Bibliju na glagoljici dao i na pu~kom latinskom (Vulgata) me|utim, danas je si-gurno, da su sv. Bra}a Konstantin (]iril) i Metod bili prvi koji su preveli Sveto pismo na jedan slavenski jezik.

Do prvog tiskanja hrvatskog prijevoda cjelovite Biblije do-lazi tek u 19. stolje}u, dok su do tada Hrvati prevodili Bibliju u dijelovima za liturgijske potrebe u formi lekcionara, koje je autor vrlo temeljito opisao. Pored toga, Adalbert Rebi} daje vrlo zanimljiv opis o prijevodu Bartola Ka{i}a (1575. – 1650) iz Dru`be Isusove, kojem je Kongregacija za promi~bu Sve-tog pisma povjerila prevo|enje Biblije na narodni jezik ({to-kavski i latinicom), a koji je on zavr{io 1630. godine, me|utim, njegovi protivnici u Kongregaciji su bili protivni bilo kakvog objavljivanja Biblije na narodnom jeziku. Djelo se je ~uvalo u rukopisu u Vatikanskoj knji`nici i kao prvo tisak otisnito je tek 1999.-2000. u Paderbornu (nakladnik, Schöningu) s uvo-dnim slovom kardinala Franje Kuhari}a. Pored ovog prijevo-da autor navodi jo{ nekoliko poku{aja prijevoda cjelovite Biblije na na{ jezik koji su ostali u rukopisu. Na zavr{etku, autor, nam daje pregled prijevoda Novog zavjeta i jednog prijevoda Starog zavjeta u zadnjih 40 godina, {to je bilo bo-gato ilustrirano i prikazano na izlo`bi.

U drugom dijeli ovog poglavlja, autor Milan Topi}, daje prikaz Biblijske knjièvnosti u Srba, po~ev{i s prikazom seo-be Slavena, s njezinim politi~kim zbivanjima, u kojima su se prvobitne dràvne jedinice spajale i ponovno razdvajale, uz procese dubljih etnopoliti~kih i kulturnih formacija naroda. Tu svakako spadaju i susreti s kasnoanti~kim, gr~kim i ri-mskim svijetom, a naro~ito poslije prihva}anja kr{}anstva, kada dolazi do odgovaraju}e kulturolo{ke i civilizacijske promjene u dru{tvima. I u ovom se poglavlju autor doti~e po~etaka srpske pismenosti povezuju}i je s Konstantinom (]irilom) i Metodom, koji su svoj misionarski rad zapo~eli u Moravskoj 863. godine, da bi ga zatim pro{irili i na susjed-nu Panoniju. Njihovi su se u~enici nakon Metodove smrti (885.godine) razi{li po zemljama slavenskog juga i u po-voljnim prigodama razvili, ra{irili i doveli do pobjede djelo svojih u~itelja. Za vrijeme ]irila i Metodija kr{}anstvo se je defi nitivno utvrdilo me|u Srbima.

Po~etak srpske knjièvnosti, prema jednom pismu {to ga je u to doba uputio Papa Ivan VIII. tada{njem knezu Mutimiru, u kojem ga poziva da svoju zemlju podredi pa-nonskoj dijecezi, na ~ijem se je ~elu nalazio tada Metod,

Jeruzalemski Talmud: zeraim- @itomir, 1866.

D O G A \ A N JA

B E H A R 8 0 - 8 1 4 7

jo{ uvijek ostaje otvorenim o tome da li je tada do{lo do prodiranja slavenske knjige me|u Srbe ili se to dogodilo kasnije, iz slavenskih kulturnih sredi{ta u Makedoniji i Bu-garskoj. Naime, svega je nekoliko spomenika, koji su po-tekli iz na{ih krajeva u nekoliko stolje}a slavenske pisme-nosti: glagoljsko Marijino evan|elje iz 11. stolje}a, zatim dva ulomka iz apostolskih djela i Gr{kovi}evi, odnosno, Mihanovi}evi ulomci iz Apostolskih djela. Pored toga, o postojanju slavenske pismenosti postoji pismo bosanskog bana Kulina, Dubrov~anima iz 1189. godine, a kao svi spomenuti epigrafi , bili su pisani }irilicom. Iz tog razdo-blja potje~u i najstarije }irili}ne knjige srpske redakcije, evan|elje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Ne-manje, Miroslavovo evan|elje, kao i navedeni niz srpskih redakcija (recenzija) na staroslavenskom jeziku.

Osnovna knjiga srednjevjekovne kulture i za Istok i za Zapad bila je Biblija, veliki zbornik spisa razli~itog karakte-ra i vjerskog u~enja, sabrana u dva dijela: Stari i Novi za-vjet, koje i jedni i drugi zovu Svetim pismom. U daljnjem tekstu autor nas upu}uje na pojavnost apokrifa, koji su ostavili tragove u usmenoj tradiciji i pisanoj knjièvnosti, a posebno u crkvenom pjesni{tvu. S vrlo zanimljivom ra-spravom koja se je odnosila na prikaz knjièvnosti iz doba Nemanji}a pa preko kasnog srednjeg vijeka, autor nas do-vodi do knjièvnog rada pod Turcima u kojem se razdo-blju srpski kalu|eri trude da odrè kontinuitet sve do pr-vih desetlje}a 18. stolje}a. Prikazana je naslovnica Novog

zavjeta u prijevodu Athanasija Stojkovi}a iz 1830. i Biblija \ure Dani~i}a iz 1915. Iza toga su jo{ prikazana pet prije-voda od 1824. do 1911. godine.

Zadnji dio ovog poglavlja je napisao Moran Rajkovi}, koji je svoje izlaganje o Bibliji i reformaciji sveo u neprihvatljivi kontekst podjele na Isto~nu crkvu (Pravoslavnu) i na Zapad-nu (Rimokatoli~ku) koja se je desila 16. srpnja 1054. godine kada su na oltar Sv. Sofi je u Konstantinopulu poloìli bulu prokletstva. Svi poku{aji da se crkve ujedine kasnije u povije-sti nisu do danas urodili plodom. Uz ovo se spominje i to da se Crkva nije prvi put razdvojila 1054. nego je to bilo u 5. i 6. stolje}u kada se je zbog kristolo{kih prepirki odvojilo neko-liko orijentatsko – nacionalnih crkava. Pojava Reformacije ~esto se pripisuje kao pojava jednog augustinskog redov-nika Martina Luthera, koji je 31. listopada 1517. pribio svojih 95 teza na latinskom i njema ~kom jeziku na vrata wittenber{ke dvorske crkve, a bile su prete`no odraz tada{njeg stanja u ljudskom dru{tvu kao i u samoj Zapadnoj crkvi. Zahvaljuju}i pojavi tiska (Johannes Gutenberg), omogu}ilo je Martinu Lutheru da napi{e, pored ve} prije objavljenih 14 prijevoda na jeziku gornje i 4 na jeziku donje Njema~ke, ali na dijalek-tu. Ujesen 1522. godine tiskan je prijevod Novog zavjeta, s tim da se je pojavio tek 1534. godine. U ~lanku je opisana i sudbina Martina Luthera glede njegovih saslu{anja, pa ka-snije ~ak i nagovaranja od novoizabranog njema~kog cara Karla V. koji ga je poku{ao nagovoriti da prizna zabludu, {to je ovaj odbio uz ~uveni odgovor. Autor Moran Rajkovi} u

Biblija Veteris Testamenti, 14. st, pergament, pismo gotica, uvez u koì s metalnim kop~ama, Zagreb Metropolitana, ms. MR 156.

D O G A \ A N JA

4 8 B E H A R 8 0 - 8 1

podnaslovu “Sola Scriptura” daje zanimljiv i saèt prikaz o temeljima Lutherova nauka i cjelokupne reformacije. Na kraju je ovog ~lanka autor dao pregled Reformacije i svato-pisamski prijevod u Hrvatskoj, opisav{i prvog najzna~aj nijeg sve}enika koji je pre{ao na protestantsku vjeru,a to je Matija

Vla~i} Ilirik. Sredinom 16. stolje}a postojale su dvije slaven-ske protestantske tiskare, jedna u Urachu, a druga u Tübin-genu, gdje su radili i prevodili biblijske knjige Prrimo` Trubar i Petar Pavao Vergerije.

Zadnje je poglavlje u Katalogu napisao Osman Mufti} s brojnim slikama za koja je posebno zasluàn Muhamed @dralovi}. ^lanak ima svekupno 19 potpoglavlja, po~ev{i od uvoda, pa se preko defi nicija Kur’ana ide na tuma~enje Objave i povoda objave. Zatim je dat opis oblika i podjele Kur’ana, Kur’anskog reda i raspodjele, te naziva poglavlja. Prikazan je ukratko niz povijesnih ~injenica oko sakupljanja Kur’ana, opisani su hafi zi kao ~uvari Kur’ana, zatim je prika-zano Ebu Bekrovo sabiranje Kur’ana, nastanak Mushafa i kodifi kacija Kur’ana, te naknadna pravopisna pobolj{anja vezana uz uvo|enje dijakriti~kih znakova, zatim kaligrafsko pisanje raznovrsnih oblika arapskog pisma. Pored toga da-no je obja{njenje o sedam harfova Kur’na kao sedam kirae-ta, ili kao sedam plemenskih narje~ja te naposljetku kao sedam nauka Kur’ana. Slijedi opis pravila ~itanja ili u~enja Kur’ana, zatim na~ini uvezivanja Kur’ana. Posebno je po-glavlje posve}eno fi lozofskom poimanju Kur’ana. Nadalje je naveden i pojam broja 19 koji je broj utvr|en kao za-porka Kur’ana. Slijedi i pregled Kur’ana na druge jezike, {to je prema poznatim spisima u~inio Perzijanac Salman al-Fa-risi, prvi u prvoj polovici 7. stolje}a (kada je i bio sa~injen kur’anaki arhetip) prevev{i sure Fatiha na perzijski jezik. Ko-liko je poznato, prvi prijevod, ili to~nije poku{aj prijevoda

Epistole i evangjelja, 1808., tiskano u Budimu sa slovima Kraljevske Magjarske Mudroskupshtine

To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik! Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isâu, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dìbrîlom ga podràli.

Baqara, 252-253

Najstariji sa~uvani primjerak teksta Kur’ana u hrvatskoj, privatno vlasni{tvo (8./9. st.)

D O G A \ A N JA

B E H A R 8 0 - 8 1 4 9

Prednja korica uveza Kur’ana, pozla}ena koà 16. stolje}e, Zagreb, Orijentalna zbirka HAZU. kat. Br. 167.

zna~enja Kur’ana na latinski jezik u~injen je u [panjolskoj 1143. godine. Ovaj je latinski prijevod sluìo punih pet stolje}a kao temeljna podloga u brojnim protuislamskim raspravama. Od 1543. godine pa nadalje javljalo se je jo{ nekoliko prijevoda kako na latinskom tako i na drugim jezi-cima, pa sve do izdanja Theodora Bibliandera u Zürichu 1547. koje sadrì predgovor Martina Luthera.

Prvi prijevod na moderni europski jezik bila je italijan-ska verzija Andrea Arrivabenea, objavljena 1547. godine. Premda njen autor tvrdi da je prevedena izravno s arap-skog jezika, izgleda o~evidnim da je to parafraza teksta Roberta Kettona. Prva francuska verzija potje~e od André-a du Ryera, “Sur de la Garde Malezias”, koja iza{la s ve-likim brojem izdanja u razdoblju od 1647. do 1775. Ova su izdanja bila povodom za prvi Kur’an na engleskom je-ziku od Alexandera Rossa, a istodobno su se za~ele verzije i na nizozemskom (Glazemaker), njema~kom (Lange) i ru-skom (Postnikov i Verjovkin). Druga zna~ajnija verzija na latinskom jeziku ura|ana je izravno s arapskog jezika od strane Ludovica Marraciae koja je prvi put objavljena 1698. godine i drugi put 1721.. Ovu je verziju kasnije pre-veo Nerreter na njema~ki jezik. Osamnesto je stolje}e obi-lovalo s prijevodima koji su bili ura|eni izravno s arapskog jezika (od Salea na engleski 1734., Savary-a na francuski 1751., i Boysena na njema~ki 1773.).

U devetnaestom stolje}u su ve}inom prijevodi ura|eni bez prevo|enja s arapskog jezika. U dvadesetom se sto lje-}u pojavljuju prve engleske verzije koje su uradili muslima-ni, dok oni iz ahmedijskog pokreta izdaju kur’anaske tek-stove s prijevodima na europskim i ~ak afri~kim jezicima. U dvadesetom su stolje}u ura|eni prijevodi od mnogih naj istaknutijih arabista i islamskih znanstvenika na sve glav ne jezike Europe.

O PREVO\ENJU KUR’ANA NA NA[E JEZIKE

PRIJEVODI NA SRPSKI ILI HRVATSKI JEZIK

1. Prijevod Mi}e Ljubibrati}a objavljen 1895. Ljubibrati}ev je prijevod Kur’ana tiskan o tro{ku Zadu`bine Ilije Milo-slavljevi}a Kolarca u Beogradskoj dràvnoj {tampariji. Za ovaj se prijevod tvrdi da je to prijevod s Francuskog jezika. Na temelju ovog prijevoda je Jovanovi} Batat, koji je bio profesor na Medicinskom fakultetu u Beo-gradu, u~inio izbor Kur’anskih odlomaka koji se odnose na zdravlje I objavio knjigu pod naslovom: “@ivot, zdra-vlje, bolest i smrt u Kur’anu” u izdanju Higijenskog za-voda u Sarajevu, a u tisku Dràvne {tamparije, 1927.

2. Slijede}i je poku{aj u~inio [ukrija Alagi} s tuma~enjem tefsira (umro 1936.), a za ìvota je uspio izdati ~etiri sveska pod naslovom “El-Kur’anul-Hakim- Kur’an mu-dri” prijevod i tuma~. I oko ovog se je izdanja pojavila odgovaraju}a polemika, koja je na razli~ite na~ine ocije-nila taj poku{aj.

3. Prijevod Ali Rize Karabega objavljen 1937. je prijevod s Arapskog. Neki kriti~ari smatraju da je to prera|eni Ljubibrati}ev prijevod.

4. Prijevod Muhammeda Pandè i Dèmaluddina au{evi}a objavljen 1937. Kriti~ari smatraju da je to prijevod s Turskog jezika, koji je opet prijevod s Engleskog.

5. Prijevod Besima Korkuta objavljen 1977. Jezik prijevoda je Srpsko-Hrvatski. Po svom izlasku u izdanju Orijental-nog instituta 1977. godine, Korkutov prijevod Kur’ana dobio je niz pohvala. Tako je primjerice na{ istaknuti orijentalist Daniel Bu}an ocjenio Korkutov prijevod boljim od njegovih prethodnika “zahvaljuju}i te~nosti i cjelovitosti preno{enjem iz arapskog u hrvatskosrpski (odnosno srpskohrvatski jezik)” (Vidi lit 17) Pohvale

D O G A \ A N JA

5 0 B E H A R 8 0 - 8 1

Korkutovom prijevodu uputili su i Ibrahim Kajan, knji-èvnik, orijentalista Sulejman Grozdani}.

6. Kuran s vremensko-tematski raspore|enim poglavlji-ma, priredio i komentirao Filip ]orluki}, Nakladni za-vod Matice hrvatske, Zagreb, 2001. O ovom tuma~enju Kur’ana vrlo su se povoljno izrazili Enes Kari} i muftija [evko Omerba{i}.

7. Kur’an âsni, prijevod na hrvatski jezik, Wikisource, 2006. O ovom bi se prijevodu moglo raspravljati, jer se doima da je prevodilac dosta formalno uklju~ivao neke prili~no proizvoljne hrvatske rije~i koje ne odraàvaju stvarni smisao Kur’ana. Primjerice ve} u prvoj suri 2. ajetu kaè: Slava Bogu, gospodaru svijeta; a rije~ je o mnoìni “Gospodaru svijetova” itd.

PRIJEVODI NA BOSANSKI JEZIK

9. Prijevod Mustafe Mlivo objavljen 1994. (I izdanje), 1995. (II izdanje) i 2004. (III izdanje),

10. Prijevod Enesa Kari}a objavljen 1995., 11. Prijevod Esada Durakovi}a objavljen 2004.

PRIJEVODI PRIJEVODA

1. Njema~ki prijevod od nepoznatog prevodioca, na Bosan-ski preveo Ramo Atai} 2002. Jezik prijevoda Bosanski.

2. Engleski prijevod Muhameda Asada, na Bosanski pre-veo Hilmo êrimagi} (?) ili êrimovi}. Jezik prijevoda Bosanski.

CILJEVI:

1. Za{tita Kur’ana od pogre{nog prevo|enja 2. Ulaganje napora da se zbog lo{eg prijevoda Kur’an

pogre{no ne tuma~i3. Razbijanje op}eg stava prosje~nog muslimana da je

svejedno kakav prijevod posjeduje i ~ita4. Suàvanja prostora za pristalice raznih sekti da Kur’an

tuma~e kako to njima odgovara5. Prezentiranje izvornog teksta i zna~enja pojedinih ajeta, 6. Dovo|enje u sklad “izvornog teksta” i prijevoda, 7. Eliminacija naivnih tuma~enja pojedinih ajeta, itd.

Alif i ba smje{teni u mreù kanona osam visina povezanih s harmonijskom kru`nicom

[iroka glazbena javnost, mo` da i ne uvijek svjesno, oda-vno ve} prièljkuje novi trend. Jer, predugo smo, naime, izvr-gnuti kontroliranom audio ka-osu, poreme}aju, turbulenciji dakle, koja poticana kreativ-nom nemo}i napada naj~e{}e jednostavan, ali raznolik sklad glazbenog naslje|a brojnih kul-tura {irom svijeta, pretvaraju}i ga i ispravno zvani turbo folk. Narod kontrolirano uzburkan. Ili poreme}en. Iako se ~ini da je, umjesto skladanjem, tradicionalno balkansko, bliskoisto-~no i latino glazbeno naslje|e ono koje se zbog sna`ne pri-sutnosti ritma turbo sklapanjem najvi{e zlorabi, istina je da i sva druga naslje|a nerijetko postaju turbinskim gorivom ne-za ja`ljive globalne diskografi je. êsto i pod krinkom ubla-ènog naziva poput fusion ili world. Eklektika nam nije ba{ kroz povijest donosila nove umjetni~ke vrijednosti. Za{to bi danas, i to u turbo varijanti?

Stoga me iskreno raduje oporbeni novi trend koji i kod nas kona~no ostvaruje diskografsku nakladu. Novi trend glazbenu tradiciju ne uzima kao uzorak za potencijalni turbu-lentni mix ve} joj pristupa s po{tovanjem i kreativno. Od naslije|e nog glazbenog sklada u~i te potom traì novi, vi{i stupanj formalnog reda u svom glazbenom umjetni~kom na-stojanju. Takva glazba rezultira novim glazbenim iskustvom, a ipak prepoznatljivo srodnim skladnom izvoru. Mjera takve glazbe nije dopadljivost, {to je maksimum koji se prepu{tanjem glazbenih uzoraka turbulentnom kretanju moè dosti}i, ve} ju zna svako srce. Mjera je stupanj ganutosti.

Vi{e od desetlje}a hor Sejfullah iz Konjica njeguje ilahije balkanskih i bliskoisto~nih tradicija. Pod vodstvom Ragiba Habibije, rijetkog glazbenog talenta koji u sebi ujedinjuje osobu kompozitora, aranèra i voditelja zbora, projekt se ne zadovoljava tek oboga}enim aran`manima tradicionalnih melodija. Sejfullahov CD pod nazivom Sjeta u Hayatovoj pro-dukciji uvodi nas u prekrasnu glazbu koja se napaja dirljivom melodiozno{}u bosanskih, arapskih i turskih ilahija, kao i naj-ljep{eg od bosanskog gradskog glazbenog naslje|a, tvore}i nove melodije nadahnute svjeìm umjetni~kim i duhovnim iskustvom. Posebno je dojmljiva ìvost zbornog pjevanja koja prisutno{}u i nadahnutom uskla|eno{}u brojnih dioni-ca za razli~ite vokale i instrumente potvr|uje nastajanje kompozicije u djelatnoj du{i zbora Sejfullah.

Ketebe Allahu ihsane ‘ala kulli {ej!

Preporod bosanske ilahijePi{e: Senad Nani}

Sjeta (Hor Sejfullah iz Konjica), Hayat Production, 2007., Sarajevo

Z V U KO M J E R

B E H A R 8 0 - 8 1 5 1

Jedan od autenti~nih pojava hrvatskog i bo{nja~kog slikarstva, koji nije dopustio da ga pomodni trendovi u umjetnosti zagu{e, svakako jest iznimno ativni umjetnik Di-no Trtovac. Ono {to je u njegovom slikarstvu dugi niz godi-na zrelilo poput starog vina odjednom je postalo pitkije i to nakon bogatih likovnih iskustava koja je stjecao prilikom svojih dugih boravaka u inozemstvu, posebice osamdese-tih godina kada ìvi na relaciji Pariz – Zagreb, te u Londonu i u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama. I ovom izlo`bom potvr|uje da je ustrajni slikar jedne slike s njenim nebroje-nim metamorfozama. Neukrotivost njegovih varijacija pra-timo kre}u}i se pomacima zvu~ne koloristike stazom “obojenih polja” bez prisu}a deskriptivnog i narativnog. Njegove se slike ne mogu prepri~ati jer Trtovac je slikar unutra{njih stanja i psihizma kromatskih ina~ica i ritmiza-cije, odnosno, proplamsaja svijetlih i tamnih pruga. Bogata aluzivnost njegovih slika prispodobiva je s glazbom i medi-tativnim sferama, a nabujale emocije uvijek iznovice pora|aju luksuz boja. Onima koji su u ovakvom postupku spremni prepoznati kli{ej ili matricu koja se u nedogled mnoì slikar suprotstavlja umreèno bogatstvo boje i njenu savr{enu utopiju koja stvara koloristi~ki ekran sa svekolikim nasrtajem psiholo{kih silnica. îste boje disperzijom naviru iz slike i obasjavaju promatra~a bude}i mu lirska sje}anja. Stoga i govorimo o Trtov~evoj lirskoj apstrakciji, a da pritom sklad i racionalnost ovih slika nedvojbeno postavljaju pi-tanje klasi~nosti. Upravo to lirsko sprje~ava pomisao o bilo kakvom ra~unalnom prodiranju u ovo slikarstvo.

Iako ne slika stvarne, zbiljske motive nego impulse koje proizvodi glazba i koji su predloàk za bezbroj informacija o istom, mi pratimo optimisti~ne i akcione poteze kistom u brzom i kontroliranom prelijevanju boje. No, ako je svaka slika li{ena reference na predmetni svijet, uzvi{eni smisao ne}e izostati. Dapa~e, fi gurativna askeza i redukcionizam nudi rasko{ semanti~ke izraàjnosti i vi{ezna~nosti i bit }e predloàk za bezbroj informacija o istom. Trtovac je zaista osposobljen da jednu maniru izdigne iz njene banalnosti te da na jednostavan i prirodan na~in izdvoji suvi{ne geste aktivnog i budnog duha. On s lako}om slijedi kretanje i artikuliranu brzinu boje koja nas za~udo ne poùruje (~ak

Multikolorna {uma i u njoj nevinost i ~isto}a zvonkih trakaPi{e: Sead Begovi}

Dino Trtovac: “Slikanje na dah ili s onu stranu kapaka” (U Galeriji Klovi}evi dvori u razdoblju od 5. lipnja do 1. srpnja mogli smo razgledati izlo`bu Dine Trtovca pod radno poetskim naslovom: “Slikanje na dah ili s onu stranu kapaka”)Koncepcija izlo`be, izbor djela i likovni postav: Dino Trtovac, Petra Senjanovi}Izlo`ba se odràla u godini kojom se obiljeìla dvadeset i peta obljetnica rada Galerije Klovi}evi dvori

ni u ishitrenim zaklju~cima) ve} smiruje brzinu otkucaja na{eg srca. U cijelosti Trtovac spiritualizira predmetnost slike na kojoj o~iti zanos i razum uravnoteùje bogatim pigmentarnim potezima. Koli~ina solarnog u slici pa i na cijeloj izlo`bi, ra~una na besmrtnost tvarnog (materijalnog) i vje~nost duhovnog raspoloènja. Ovo slikarstvo, razo~arat }emo mnoge koji krivo zaklju~uju, nije intelektualno, nije sra~unato, ve} je oplo|eno slikarevim o{troumnim duhom koji se svakog trenutka prepu{ta dinami~kom ustroju svoje nutrine i koloristi~kim akordima koje potom stvara. Va`no je ista}i da, iako slikar ispituje na{u estetsku uzdr`ljivost i

L I KOV N O O K N O

5 2 B E H A R 8 0 - 8 1

intuiciju, memoriraju}i svaki trenutak iz ìvota boje – nikad nas ne}e u~initi malodu{nima.

Slikar je zaboravio vrijeme koje je isteklo i prostor koji se neprestano {iri s pomo}u vertikalnih i okomitih poteza koji opet nude razli~ite informacije od metafi zi~ke nutrine do plakatne isturenosti koja bi da nam govori o nekom bogat-stvu i rasko{i. Naoko Rutinska mehanika otvara uvijek nova i nova uviranja u boje i njihovu prote`nost, a potom u njihovo toplinsko {irenje bez tro{enja i habanja, poput vje~nog mi-nerala koji nas zatravljuje ljepotom svoga zrcaljenja. Trtovac ne{to evidentira od svega onoga {to smo nau~ili vizualizirati, voljeti, i raspoznavati i {to sada na nas djeluje utje{no poput glazbe zvu~nih sfera. Te evidencije ne}e nas privoditi nekom kraju ve} uvijek novom i novom sje}anju. Uostalom svaka slika proishodi, a potom uvire u drugu, susjednu sliku, te nam je zaklju~iti da one posjeduju istu geneti~ku supstan-ciju, odnosno isto geneti~ko porijeklo. Ni{ta ne moè zama-gliti slikarevu meditativnu prirodu i savr{en vizualni senzibi-litet. Dapa~e, askeza i redukcionizam nude rasko{ introspek-tivne, cerebralne izraàjnosti i vi{ezna~nosti. Odjednom je uzburkan psihogram na{ih emocija koje ubrzo poti~u aluzije o glazbenim varijacijama i uzbudljivom kameleonstvu boja.

Po svemu sude}i Dino Trtovac je kreator multikolorne {ume u koju kad znatièljnik u|e otkriva unutra{nje scene i pri~e bez stvarnih sadràja i koje uglavnom evociraju stanja nesagledive sre}e. Slikar sam sebe iznova tematizira grade}i originalnost cjeline na temelju koloristi~kih atakiranja i puta u nedogled. Ako je po srijedi triptih dopustit }e mogu}nost razli~itih puteljaka i staza jednog te istog pravca. Zaklju~iti nam je da Trtovac nije sistemati~ni arhivist jer narav njegova djela jest o~igledni prilog evoluciji boje i studija o jednostav-nim morfolo{kim strukturama. Zaobilaze}i kategorije apsur-da, praznine, nihilizma i monotonije on nudi otvoreni, direk-tni kolorit koji u mreì slike naprosto zvu~i. Nakon izlo`be posjetitelj osje}a da je upravo otkrio ono {to “misle na{e o~i” (Cézanne). To }e osjetiti svaki pomni razgleda~ koji nije nasjeo povr{nim zaklju~cima ve} je u{ao u emotivni labirint koji je sve drugo samo ne eskalacija jednoli~nosti i monoto-nije. Variranjem gotovo istih elemenata unutar istog polja postiè se apsolutna vedrina i gusto}a neke nade. Kanalizi-rana i usredoto~ena, istom i impulsivna narav slikareva igno-rira tradicionalne frustracije i strasno se predaje boji, njenim vibrantnim toplinama, usmjerenih i dugih zamaha, no, kon-troliranih u svome slijedu i kompoziciji. Zanimljivo da autor u svome radnom postupku nije ekstati~an – tu ulogu preuzi-maju upravo boje koje su nano{ene istraìva~kom energijom kojom je, uostalom, slikar izgradio svoj autenti~ni put u sklo-pu recentne hrvatske i bo{nja~ke umjetnosti. Odjednom, njegov apstraktni modernizam postaje stvarna matrica za du{evna stanja radosti i sre}e.

Vizualne senzacije koje Trtovac nudi, bez predmetnog svijeta, nisu igra ve} 30-godi{nje strpljivo prou~avanje razli~itih kombinacija (suìvota) boja. Uz mnoge predika-te koje veèmo uz ovo slikarstvu, mogli bismo govoriti i o op-artizmu (specifi ~noj optici), stoga je potrebno pomno promatranje slike da bi se pohvatali svi elementi autenti~ne doìvljajnosti. Tek tada nailazi fascinantni osje}aj {irenja, bujanja i ostra{}enog pulsiranja ~iste, primarne boje koju su ve} jednom rabili i ekspresionisti. Trtovac biljeì upravo tu energiju praiskonske mo}i boje.

Kao prvo, zanimaju nas tvoji po~eci nakon svr{ene Akademije i {to te je nagnalo da za voli{ ~isto}u ~istih primarnih boja kao temeljni strukturalni element? Koji su stilski utjecaji i koji autori, u nas i u svijetu, bili pre-sudni za takvu o~aranost “àrkim povr{inama” i “zvon-kim trakama”?

Nakon svr{ene ALU u Zagrebu 80-ih bila su mi otvore-na vrata Pariza, to~nije, specijalizacija slikarstva na L’Ecole supérieure des Beaux- Arts, a ne{to kasnije, 1982., spe-cijalizacija na Slade Schoool of Fine Arts u Londonu. To su bili ozbiljni po~eci, moja promatranja, promi{ljanja, studi-ranja, zatim sazrijevanje i umjetni~ka katarza. Pravi i prvi

Intervju: Dino Trtovac

Kompozicija agonije i luksuza bojaRazgovarao: Sead Begovi}

L I KOV N O O K N O

B E H A R 8 0 - 8 1 5 3

po~eci su sigurno vezani za djetinjstvo kada bistrim i ~istim promatranjem prirode, boja u njoj i svjetlosti otkri-vate ~udo kojim }ete se kasnije ozbiljno pozabaviti.... Bukovac, Vidovi}, Reiser, Murti} su mi puno pomogli, ka-snije Shagal, impresionisti, newyor{ka koloristi~ka {kola, Barnet Newman, Sam Francis, Louis Maurice i drugi kolo-risti. Privla~ila me samo boja, njen pigment, njena ~isto}a, zvukovi i sjeìna koji se skrivaju u njima - to su mi bili uzo-ri koji su zra~ili s velikom privla~nom snagom.

Moè li se u jednom trenutku iscrpiti ovaj samo tvoj luksuz boja i planira{ li se vratiti nekom obliku fi -guracije: opisnom, deskriptivnom i narativnom, to jest konkretnim tematima i sadràjima?

Nemogu}e je iscrpiti ovaj luksuz boja, on je kao vlastiti krvotok i krvna grupa. Povremeno èlim naslikati i ne{to fi gurativno, narativno, ali ne volim deskripciju, reportaù i bilo kakvu narativnost. Poku{avam na svoj na~in vidjeti i interpretirati vi|eno. Dugo na taj na~in promatram i slikam Dubrovnik te sam ga ovoga ljeta izloìo u galeriji Seba-stian u Dubrovniku. Uspio sam ga interpolirati u svoju sliku. Mogu}e je to vlastitim slikarskim rukopisom, a tako }u povremeno raditi i na drugim temama. Nemam prema tome nikakvih predrasuda. Svi su veliki slikari radili i ap-strakciju i fi guraciju i ko-ristili druge metode i teh-nike u svom radu. Bitno je ostati svoj, imati svoj rukopis, svoje vi|enje bo-ja i njihovu is konsku pre-poznatljivost.

Kritika te stilski svr-stava u slikare lirske ap strakcije, a ~ini se da je za akceptiranje tvoje zadnje izlo`be potrebno i rafi nirano iskustvo op – arta, da bi se otkrile tanahne varijacije i rafi nirano pretapanje boja u naoko istom kompozicijskom predlo{ku. Slaè{ li se s takvim doìvljajem tvoje izlo`bene postave u Klovi}evim dvorima?

Da, {iroko je polje lirske apstrakcije, bilo je to u po-~etku... ima i op-arta i jo{ puno toga u dubinskim nasla-gama, u pozadini ve} zgotovljene slike i moje ideje. Ali s go dinama dolazi do vlastitog i naoko istog kompozicij-skog predlo{ka. Trenutno me opsjedaju vertikale i hori-zontale, ali u njima je jo{ bezbroj drugih likovnih kompo-nenata, ~itava jedna fi lozofi ja boja i njenih vi{ezna~nih manifestacija koje nas, napokon, neprestano o~u|avaju.

Kritika tako|er zaklju~uje da si se opredijelio za ta-kozvano “~isto slikarstvo”. Podsje}am te da i u poeziji postoji adekvat ovog kriti~ko-teorijskog termina. Nai-me, “~ista poezija” je oslobo|ena prljav{tine i ot pada s ulice te }e se kao gradivo za pjesmu rabiti samo iskonske i elementarne rije~i i metafore. U ~emu je taj-na ~isto}e tvojih poteza kistom?

To slike zaista jesu izraz ~istoga slikarstva, one su ta ko-|er ekvivalent ~istoj poeziji. Do tog stupnja nevinosti do-lazite dugim radom, vlastitim ~i{}enjem od suvi{nih bala-

stnih naplavina, katarzom i uporabom ~istih likovnih teh-nika i elemenata, specifi ~ne kompozicije, kao i alata. Vje-rojatno je i glavana tajna u ~istom vi|enju, promi{ljanju i reduciranju boja.

Likovna kritika tako|er isti~e angloameri~ke utjeca-je u tvojem radu. O ~emu je rije~?

Studirao sam u Parizu i Londonu, ali nekako mi je najblià bila newyor{ka likovna scena, posebno ona koloristi~ka. Amerikanci su bili uvijek ispred drugih, puno su istraìvali i eksperimentirali, stoga su dostigli najbolje rezultate. Narav-no da me je takva kvalitativnost i novina privukla te ba{ otu-da taj anglosaksonski element koji sam pohranio u mojim slikama. U svemu tome je trebalo prona}i sebe, svoje mjesto i zaista nije bilo lako, No, sada sam spokojan.

Nisi angaìrani slikar (to je vje~no u modi) ali si ak-cionisti~ki raspoloèn, prepun neuni{tive energije koja {iri neko pouzdanje i optimizam, ~ak i sna`no izraènu emocijsku poruku, osim terapeutskog (smiruju}eg) dje lovanja tvojih slika. Zanima me, vode li one neki dijalog sa stvarno{}u i sa zbiljom, imaju li neki daleki odraz te stvarnosti i zbilje, prije nego {to se krajnji u~inak pretvorio u meditaciju i ezoteriju?

Pouzdanost, optimi-zam, emocijske poruke, akcijsko raspoloènje, te-rapeutsko djelovanje, bitne su komponente onoga {to radim. Nisam sklon angaìranom u sli-karstvu. Svakako da ove slike vode svoj dijalog sa stvarno{}u i sa zbiljom i

one jesu odraz stvarnosti i zbilje jer se materijali i pigmen-ti nalaze i pronalaze u njima, tu se ra|aju i na koncu pre-laze u meditaciju i ezoteriju. Ali, prije toga i iza toga prebi-va jedan predìvot koji nije lako otkriti. Potrebno je mnogo akribije i zanesenja{tva, no, to je velika tema kojoj se prila-zi s oprezom i sistemati~no{}u.

Za~udo, nismo zasi}eni tvojom kromatskom ljestvi-com. U ovom ciklusu (postavu) primje}ujemo nje`na pre tapanja (preljevanja) boje. Nisu li to znaci raznje e-nosti i opu{tenosti, {to opet kompozicijama daje neku dramatiku – ~ak sfumato i agoniju boja?

Pretapanja, prelijevanja, interakcija boja samo su onaj vizualnidio slike, iza je prava vi{eslojna pri~a, a ona itekako moè biti dramati~na, svejedno {to je zamamno lijepa, bojama itekako moète apstraktno sugerirati agoniju, strah, veselje, harmoniju....

Iz svakog tvojeg platna kao da dopire glazba. Slike kao da “muzi~e”. No, nisam prvi koji traì poveznicu tvojih uradaka s glazbom. Bit }e interesantno ~uti ko-liko je to to~no i slu{a{ li glazbu dok radi{? Uostalom, je li ona tvoj poticaj ili su tvoja djela plod koncentra-cije potaknute iskustvom svjetske slikarske ba{tine i studijskim prou~avanjem boja?

L I KOV N O O K N O

Nemogu}e je iscrpiti ovaj luksuz boja, on je kao vlastiti krvotok i krvna grupa. Povremeno èlim naslikati i ne{to fi gurativno, narativno, ali ne volim deskripciju, reportaù i bilo kakvu narativnost. Poku{avam na svoj na~in vidjeti i interpretirati vi|eno

5 4 B E H A R 8 0 - 8 1

Slike trebaju imati i tu komponentu, da iz njih dopire glazba, da su muzi~ke. O njima kriti~ari povijesti umjetnosti nerijetko pi{u kao o muzi~kim partiturama, a ja zaista volim muziku koja me motivira, no, neovisno o njoj, nastojim stvo-riti vlastitu glazbu u svojim slikama. Ponekad, dok slikam ~ini mi se kao da sviram. Moje slike imaju mnogo elemenata muzi~ke kompozicije koju poku{avam har mo ni~no komponirati. Volim zvu~-nu kulisu dok slikam, ako je ona dobra, ukoliko ni je skladna promijenim je. Mo je slike su re zultat svjet-ske likovne ba {tine i vla-stitog trideseto godi{ njeg iskustva.

Ne bih rekao da sli-ka{ “na dah” kako neki ka u, ili se varam? îni mi se da kontrolira{ eruptivnost boja: njiho-vu brzinu, rezove i kom-ponira nje svjetlosti i tam nosti, pigmentira-nje i tako da lje? Koliko je to to~no?

Cijenjeni likovni kriti-~ar, knjièvnik i akade-mik dr. Tonko Maroevi} ~itavog mog radnog vije-ka pra ti moje likovno stva ra la {tvo i najkompe-tentniji je govoriti i pisati o njemu. On osje}a unos nove znakovitosti i naj-manju promjenu u nje-mu. Osobno mi je njegov stil likovnog promatranja najbliì. On je to~no osjetio da je ciklus slika izloèn u Klovi }evim dvorima doista odslikan na dah, jer ja tako slikam, no nastojao sam taj dah maksimalno racionalizira-ti, usavr{iti, reducirati na na~in kako to radi dobar kirurg nakon 30-ak godina rada. Ovo je slikarstvo na dah, ali su pripreme i preventivni postupci Dugotrajni. Potrebno je mnogo vje`be da biste ne{to odsvirali na dah, odnosno, u jednom dahu.. Da, sve mogu kontrolirati i ove slike jesu vrhunski kontrolirane da bi bile odslikane na dah, malo je u njima slu~ajnosti.

U svakom slu~aju spiritualizira{ poredmetnost slike na kojoj o~iti zanos i razum uravnoteùje{ punim i {iro-kim potezima. Jesu li po srijedi transcendentne nakane, neka besmrtnost i vje~nost duhovnog raspoloènja?

To~no je, postoji spiritualna komponenta u mome rad-nom postupku i nadahnu}u, perfektno si to percipirao. Poku{avam prona}i ono {to nema ni mjesta ni vremena, kao {to bi rekao veliki francuski pjesnik Jean Claude Re-nard, èlim u svojim slikama posti}i bezvremensko.

Moèmo li od~itati erotsko u tvojim kompozicija-ma, osim {to je skriveno u samom ~inu stvaranja, u {to ne sumnjam?

U mojim slikama sigurno postoji element erotskog, no to prepu{tam promatra~ima i povjesni~arima umjetnosti. Svi ljudi vide druga~ije i u tome je kontroverzni dijalog

izme|u djela i njih uvijek otvoren i ja ga ne defi ni-ram.

Ne strahuje{ li da }e popustiti na{a uzdr`lji-vost te nas u~initi zasi-}enim (ne i malodu{-nim) vidiocima tvojih dinami~nih kretanja i kontemplativnih zaple-ta na tvojim slikama? Zar se toliko pouzdaje{ u vje~nost vibrantne topline na tvojim slika-ma?

Ni{ta nije vje~no, mo-je slike su samo refl ek-sije, bezvremenske iskri-ce, i one me vesele jer sli kam zbog sebe i dru-ga~ije ne bih niti mo-gao. Mo`da }e one jo{ nekoga razveseliti kao {to mene iskreno vesele pri samom ~inu stva-ranja. Ne strahujem za njih, one su nepopravlji-vo iskrene i optimisti-~ne.

[to moè otkriti hr-vatska, a {to bo{nja~ka

likovna sredina u tvom apstraktnom modernizmu?Stru~na kritika posvuda vidi potpuno isto likovne vrije-

dnosti na mojim platnima, a publika posve individualno vodi vlastiti dijalog s mojim slikama, zato ih nikada ne defi niram do kraja. One su otvorene kao nebo.

Odaje{ se kao hipersenzibilni ~ovjek koji zaista ni~im ne bu~i i ne larma. Nisi li se stoga olako rije{io ornamentike, realne voluminoznosti i konkretnih etno simbola koje bi tvoj }utilni psihogram mogao proizve-sti?

Moj psihogram je tako {iroko i univerzalno strukturi-ran. Ponekad se zapanjim izljevima potisnutog. U mojem psihizmu nalaze se svi elementi etnosimbola i vlastitih pregnu}a ka neistraènosti. U zadnje vrijeme nastojim {to vi{e memorirati, vratiti se korijenima koji su nosioci otaj-stvene i magi~ne simbolike. Dugo sam letio po svijetu, od grada do grada, od dràve do dràve, kao p~ela od cvijeta do cvijeta i marljivo kupio duhovni pelud, no, treba negdje i sletjeti – a to sam upravo u~inio.

L I KOV N O O K N O

Dino Trtovac, Kompozicija 29, 2007.

Dino Trtovac, Kompozicija 44, 2007.

B E H A R 8 0 - 8 1 5 5

U zagreba~koj galeriji “Stan~i}” predstavljen je novi ciklus slika Izeta \uzela pod nazivom “Godine korova”. Iako danas \uzel svoj unutra{nji nemir izraàva na sofi sti-ciraniji na~in, bojom i kistom, naizgled zatvoren u svoj svijet i meditativno okrenut pejzaù, to ni na trenutak ne umanjuje njegovu angaìranost, niti ga li{ava osje}aja za prostor i vrijeme u kojem ìvi. U tom smislu \uzel je jo{ uvijek bijafranac. Duboko asocijativnim naslovom izlo`be “Godine korova” usmjerava nas na izvor svog nadahnu}a. \uzel u ovom ciklusu kre}e od intimnog pejsaà rodne Dervente gdje zati~e razru{eni dom zarastao u korov.

Korov nas sapli}e, gu{i, umrtvljuje i razara, ali za\uzela korov je i motiv koji otvara nove svjetove. Do-voljan je lom svjetla da sli-kara pokrene na istraìvanje. Odlu~nom informelisti~kom gestom biljeì sva neo~eki-vana zbivanja u mikrosvije-tu koji ga okruùje. Na po-liptihu “Pukotine”, kojeg ~i -ni dvadeset jednakih kva-dratnih platna, zaustavljeni su detalji senzacija uhva}e-nih brzinom oka. Sna`nu ekspresivnost (“Arabeskno kre tanje”, “Rez u memoriji”, “Razlistaj blje{tavila”, ”Cvat-nja korova”, “Razuzdano cvje tanje”) postiè o{trim potezima koji paraju platno i kidaju zadane okvire. Bura ìvota buja na \uzelovim plat nima u eksploziji mo-

Korov ponad razru{ena domaPi{e: Sena Kulenovi}

drih tonova kroz koje prodiru oker, crveni i zeleni potezi. Modrina platna okruùje nas melankolijom kojoj se \uzel ne prepu{ta, sve je vje~na mijena u sredi{tu u kojem tinja osobna radost i optimizam ìvota.

Rijetki su umjetnici, a ovdje kao paralelu moèmo spo-me nuti jednu od posljednjih velikih izlo`bi Ede Murti}a “Mon traker”, koji u svom opusu tako dugo zadrè snagu i svjeìnu izraza. Ciklus “Godine korova” svojim izvanred-nim stilskim i metierskim dosezima nagovje{}uje da nas Izet \uzel jo{ uvijek ima ~ime iznenaditi u vremenu koje je pred nama.

Akademski kipar i slikar Izet \uzel (ro|en Derventi, 24. kolovoza 1941.) {kolu za primijenjenu umjetnost poha|ao je u Sarajevu (1958.-1963.), a Likovnu akademiju zavr{io je u Zagrebu 1971. godine u klasi profesora V. Michiellia. Suradnik je majstorske radionice A. Augustin~i}a (1974.-1976.). Idejni je za~etnik i osniva~ grupe Biafra. Osnovao je edukativnu likovnu kolo-niju u Derventi. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, [tipu, Derventi, Banja Luci, Njema~koj i [vedskoj. Kao umjetnik koji je vi{e od tridesetak go-dina aktivan na likovnoj sceni, \uzel se u po~etku uspje{no dokazao kao ki-par istraùju}i fenomene oblikovanja u razli~itim materijalima skulpture koje predo~uju sjedinjenje i razaranje forme. Od osamdesetih godina pro{loga stolje}a \uzel se preteìto predstavlja kao slikar. Likovna kritika je primijetila

njegovu slikarsku preokupaciju stilski uobli~enih i ekspresivno uvjerljivih pejsaà. Posebno nadahnu}e \uzel nalazi u zavodljivo bogatom kolorizmu rodnog kraja Dervente. Upravo je izlo`bom Godine korova dokazao svoju ljubav prema zavi~aju. No, \uzel je majstor likovne performacije i vi{estruke sadràjnosti {to nije vidljivo prostom oku.

L I KOV N O O K N O

5 6 B E H A R 8 0 - 8 1

Ispunjavaju}i obra-zac, ne sje}am se gdje, u imigracijskom uredu ili sveu~ili{noj klinici, uz ime i prezime, go-dinu ro|enja, zanima-nje i ostalo, malezijske me vlasti pita{e i za moju – rasu. Ne zamje-raju}i narodu Malezije, doma}inu koji mi je omogu}io {kolovanje koje u domovini, kao i {to{ta drugo tada, ni-sam mogao ni sanjati, te shvativ{i zagu{enost sustava naplavinama biv{e britanske kolo-

nijalne vlasti u obliku morbidnih kategorizacija ljudi an-glosaksonskim pravom, pristupih samopropitivanju iden-titeta. Koje sam, zapravo, rase? Bijele, u slu~aju da jo{ postoje tek crna i ùta, ili, u sloènijoj varijanti, medite-ranske, slavenske, dinarske, koje li? [to mi to uop}e zna~i? Sjetih se u ~as da obrazac ispunjavam engleskim jezikom te se upitah jesam li doista Kavkaànin. Razumiju li ljudi u administraciji da to ne zna~i ê~en, Dagestanac ili Arme-nac, ne zato {to bi se tko prepao imena koje izvan Kavkaza me|u obi~ nim ljudima razli-ku ju samo Turci, ve} zato {to sam taj krasan planinski lanac pod snijegom gledao uìvo iz aviona i, zaista, ni na koji me na~in ne odre-|uje. Pa ma {to engle-ski jezik o tome mislio. Napisao bih mo` da i “orang puti” pa ~ak i “matsale” ili kako li se ve} taj pogrdni naziv za bijele okupatore pi{e, ali {to ako je, u ovoj poput Bosne izrazito multikulturnoj sredini, mom referentu malajski, iako slu`beni, ipak drugi jezik? Pi{i Senade, napokon, “Caucasian – white”, {togod to zna~ilo.

Uvjeren da sam ovom trulom konstrukcijom preduhitrio sve nejasno}e, samodopadno predaju}i obrazac s mislima o nu`di reforme naslije|enih pravnih sustava u svijetu, naro~ito u biv{im kolonijama kao {to su Malezija ili Hrvatska, putem izgradnje koherentne nove strukture sa svjesno odabranim izvorima prava, kao {to je Bo`ja i rije~ Razuma, a ne rije~ ocvale imperije, do~eka me namr{teno lice referentice s kla-si~nim kineskim iskazom nerazumijevanja. “So how?” re~e, “neto~no ste ispunili rubriku Rasa, morate napisati da ste

MENJ[EVICIPi{e: Senad Nani}

Malajac”. Malajac, molim? Nije li to ime pripadnika naroda? Ili sam toliko potamnio na tropskom suncu? Ali moj nos… koji je izrazito nespojiv s dalekoisto~nim antropometrijama, te sam bio uvjeren da me jasno odre|uje. Da, nekad sam bio ponosan. Ni meni ne preostade ni{ta drugo do re}i “So how?” Precizna administracija dala mi je u tren jednozna~an odgovor: “U rubrici religija upisali ste islam”. “Kakve, zabo-ga, veze ima vjera s rasom?!”, o{tro uzviknuh. “Pa Malajci su islamske vjere, a ne Kinezi ili Indijci”, obja{njava vrla admini-stratorica.

I sad ti iskaì svoj identitet! Objasni da stvari nisu tako jednostavne, da mora biti prostor za ne{to sloènije identi-tete jer postoje ljudi koji takve identitete ìve, ovdje i posvu-da. Uvijek druga~iji, odnosno tek u ne~em razli~iti, a zapravo isti, a samo gdje{to bogatiji. Mo`da ih je malo, ali trajno tvore sve ve}i broj kategorija. Nikad se u nemo}i svog izraza o identitetu nisam osje}ao manjim nego tada. Prava manji-na. Do nepostojanja, formalno-pravnog, dakako. No upravo to formalno-pravno poricanje mog postojanja kao posebno-sti jest po~etak i fi zi~kog uni{tenja, u rasponu od asimilacije do genocida. Dok je ve}ina, ili kako bi Rusi rekli, bolj{evici, nervozna {to ju neki nosonja maltretira svojom sloèno{}u identiteta i nespremno{}u na degradaciju kulturno-povije-sne sloènosti pojedinca u dru{tvu na nekoliko statisti~kih torova, menj{evici gube, ma koliko bili u pravu. Kao {to smo u povijesti i svjedo~ili. Vi{ekratno.

A tko nije manjina? Tko nije nikad osjetio pritisak bolj{evika u ma kojem dru{tvenom as-pek tu svoje osobe, er-go, svog identiteta, od profesionalnog, dob-nog, etni~kog do idej-nog, rasnog ili vjerskog? Pjesnici su, vele, ~u|enje svijeta. Malo ih je, ~ud-

ni su. Mi ostali, koji, kao i oni, ìvimo od profesionalnog rada, bolj{evi~ki samodopadno ne podnosimo nemjerivost njihova djela. Manjina su oni i prema bolj{evi~koj masi knjièvnih djelatnika drugih profi la. Med`nun, rekli su Mekkanlije, lu|ak, za Muhammeda Bo`jeg poslanika, ~uv{i njegovu rije~. Med`nun, med`nun, povika{e bolj{evici, pa zar bi i moglo biti druga~ije kada ga tako malo slijedi, mi{ljahu oni. Uvi{e se brzo u svoje snoplje jedinstva, fa{ije, po talijane{ki, ni trenutka ne traè}i kakva argumenta, smi-sla i potvrde svojim jednodimenzionalnim uvjerenjima koja se oslanjaju na golu prisutnost i broj, ma kako promjenjive te dvije kategorije bile. Nisu to, zapravo, uvjerenja, tek var-ljiv osje}aj nepovredivosti u izjedna~enoj ve}ini.

[to je toliko va`no? Moraliziramo li previ{e? Ne, bolj{evici proklinju elementarnu istinu svijeta i ~ovjeka, a to je da Bog

Kada kaèmo da smo pripadnici manjine, samo koristimo raspoloìv i uobi~ajen tehni~ki termin. Vi{estrukost na{eg identiteta, gdje puno}om i ljubavlju ìvimo i one takozvane ve}inske, ~ini nas putnicima k idealnom dru{tvu, k onom ~iju idealnost ne odre|uje odsutnost razlika, ve} naprotiv, odsutnost ve}ine.

M U LT I M O N O L O G

B E H A R 8 0 - 8 1 5 7

nije udahnuo iz svog Duha u ljude, ve} u ~ovjeka. Po Svojoj naravi. Zato ga i tvori tako razli~itim jednim od drugoga, tako sloènog identiteta, jer samo u sloènosti i proìvljenosti te u pojedina~nosti onog drugog u svakoj posebnosti, mo-gu} je pristup onome {to se jo{ ne zna, onom malom subjek-tivno spoznatom dijelu jo{ nespoznate objektivnosti koje se, kao potvrda istinitosti, mora i moè objektivno reprezentira-ti te tako aktualizirati vrijedno{}u kroz razine dru{tvenih identiteta. Aristotelova zabluda pseudo priznanjem po-stojanja Boga u obliku morbidno inferiorno zami{ljenog bi}a koje ne moè ni{ta kon-trolirati, ~ak se niti kre-tati, i moè proizvesti tek prvi pokret, stvorila je tisu}ljet nu kulturu po-gre{nog usmjerenja spo-znajnog puta. Zabluda je da nas vi{e znanje pri-bliàva Bo gu u mjeri svog pojednostavljenja, pa pogre{ no jezik istra-ù jemo pre ma pretpo-stavljenom prak ti~ki ono matopej skom isko-nu umjesto prema ide-alnom slu~aju ostvare-nja svih njegovih poten-cijala koji izrastaju iz nje gova organi~na bi }a. Pogre{no smiraj i pu-ninu spoznaje traìmo u prostoru bez suprot-stavljanja razlika, u bi-vanju bez razlikovanja, u nirvani, {to ona, kako neke {kole tuma~e, iz-vor no zna~i. Naprotiv, Bog je ìvu}i, mnogo-svojstven, stotinu Mu imena znamo, neposre-dan je izvor sve razno-likosti koja je, {to vi{e znamo, sve obilnija. Ot-kri}e jednostavnije for-mule od onih kojima smo do odre|enog tre-nutka ne{to proturje~no tuma~ili, istodobno zna-~i da smo proturje~nost razrije{ili, ali u vi{oj di-menziji stvarnosti, i da je otvoreno niz novih, jo{ sloènijih pitanja na koje treba na}i jo{ vi{i stupanj odgovora u jo{ vi{oj dimenziji jer }e se i ovo novo pokazati u ne-~emu proturje~nim, do sudnjeg dana nikad po-

sve univerzalnim. K tome, dano nam je otkri}e novih svemir-skih dobara, koje na{ rad ~ini sve svrsishodnijim i u~inkovitijim te bivamo sve bliì ve}oj raznolikosti i obilju Bo`jeg djela. Umjesto da tr~imo ususret raznolikosti i obilju Bo`jeg stva-ranja u vje~nom rastu, mi èlimo pojednostaviti svijet do beìvotnosti.

Zato ure|eno dru{tvo mora omogu}iti reprezentaciju svih dru{tvenih, dakle, politi~kih posebnosti identiteta, pa makar pojedinac sudjelovao u vi{e njih, {to i jest najbolji slu~aj. Ni jedno dru{tvo, kako je mudra glava primijetila,

raspravljaju}i o dostup-nosti obrazovanja - a mogla je i o dostupno-sti i kriterijima upo{lja-va nja, raznih imenova-nja i kandidatura - ma ka ko brojno, veliko i bo gato bilo, ne moè svo ju budu}nost gra-diti na talentiranoj dje-ci elite. Ona je ionako jednodimenzionalna u mje ri u kojoj ju je bolj-{evi~ki jednodimenzio-nalizam iznjedrio. Sa-mo nadarena djeca ci je-log dru{tva jam~e op -stanak. A vjerojatnost razvoja talenta je ve}i u okru`ju ve}e iz loènosti razli~itim kul tu rama. To nisu, dakle, manjine, ve} identiteti jednog dru {tva, u funk cional-nom smislu njegovi seg-menti, od radnih do re-gionalnih, kul turnih, idejnih, etni~kih i vjer-skih, i svaki treba biti zastupljen u poli ti~kom izvr{nom odlu~i vanju. Da nam odluke ne bu-du jednodimenzional-ne, povr{ne i glupe.

Kada kaèmo da smo pripadnici manji-ne, samo koristimo ras-poloìv i uobi~ajen teh-ni ~ki termin. Vi{estru-kost na{eg identiteta, gdje puno}om i ljubav-lju ìvimo i one tako-zva ne ve}inske, ~ini nas putnicima k ideal-nom dru{tvu, k onom ~iju idealnost ne odre-|uje odsutnost razlika, ve} naprotiv, odsut-nost ve}ine.

M U LT I M O N O L O G

Koje sam, zapravo, rase? Bijele, u slu~aju da jo{ postoje tek crna i ùta, ili, u sloènijoj varijanti, mediteranske, slavenske, dinarske, koje li? [to mi to uop}e zna~i? ... A tko nije manjina? Tko nije nikad osjetio pritisak bolj{evika u ma kojem dru{tvenom aspektu svoje osobe, ergo, svog identiteta, od profesionalnog, dobnog, etni~kog do idejnog, rasnog ili vjerskog?

5 8 B E H A R 8 0 - 8 1

[ejtan u lijevoj, i melek u desnoj komori srca

ASMIR KUJOVI] je ro|en 1973. godine u Novom Pazaru, gdje je zavr{io osnovnu i srednju {kolu. Od 1991. godine ìvi u Sarajevu. Studirao je romanistiku i knjièvnost naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavljivao je u brojnim knjièvnim ~asopisi-ma, a radio je i kao novinar u listovima: “Slobodna Bosna”, “BH Dani” i “Walter”. Bio je glavni urednik sarajevskog ~asopisa za knji-èvnost i kulturu “Lica”. Objavio je knjige pjesama “Vojni sanovnik” (1997.) i “Zagrobni ìvot” (2000.), te roman “Ko je zgazio gospo|u Mjesec” (2002.). Pjesni~kim, proznim i esejisti~kim tekstovima za-stupljen je u vi{e antologija, pregleda i panorama savremene bosan-skohercegova~ke i bo{nja~ke knjièvnosti. Za roman “Ko je zgazio gospo|u Mjesec” nagra|en je Godi{njom nagradom Dru{tva pisa-ca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godi-ni. Pojedini tekstovi su mu prevo|eni na engleski, francuski, turski, fl amanski, makedonski i slovenski jezik. Godine 2005. u Be~u je objavljeno dvojezi~no izdanje njegove knjige izabranih i novih pje-sama pod naslovom “Das versprochene Land /Obe}ana zemlja” na njema~kom i bosanskom jeziku.

Drvo ìvotaU po~etku svijeta zasa|eno je drvona svakom od njegova 22 lista Sunce dodirujepodzemne vode podzemne vatre podzemna nebasvaki njegov cvijet je slikapodzemnih vatri podzemnih voda podzemnih nebasvaka parna latica cvijeta izvire iz tamei svaka neparna latica uvire u tamu jercvijet je vrtlog stvoren da ispuni tamu

U po~etku svijeta zasa|eno je drvonjegovo korijenje raste vr{cima ìlicanjegov izdanak raste cijelim tijelomSunce nikako da svojim ljubavnim dodirima prodre kroz cvijet, da bude podzemna voda podzemna vatra podzemno nebo u ìli stablasamo plod ~uva ta~an oblik Sun~evih milovanjaizvla~i dugine strune uz koje se uspinje

U po~etku svijeta zasa|eno je drvonjegovo korijenje prodire kroz slojeve epohai minule epohe uporedo razrastajuìle mu se razgranavaju kroz svu utrobu Zemljeda oìve pepeo podzemnih vatrida oìve oblake podzemnih vodai vode podzemnih oblakada oìve pepeo uga{enih zvijezdai granama dodirnu zvijezde

U po~etku svijeta zasa|eno je drvoplodom u sjemenu ~uva knjigu ìvota

i niko ne smije ubrati taj plodniko ne smije pojesti taj plodjer bi tako otkinuo list jedne knjigejer bi otkinuo knjigu jedne knjigei drvo bi moralo biti ponovo zasa|enodo{la bi zima

NabukodonosorIz usta Nabukodonosorovih iza|e zelena golubicapoletje ka nebu i zapjevaNeka svaki od graditelja Babilonske kule, sa spratovima poredanim kao stepeni{te ka Nebu, vidi razli~it raspored stepenika – poput poloènih struna jedne beskona~ne harfe;Neka svaki od graditelja Babilonske kule mjeri ravnoteù izme|u njenih spratova da im raspored uskladi sa ritmom zvjezdanih putanja, sa ritmom otkucaja stotina ìvih srcaJer onaj koji je prvi izgovorio rije~ Du{asvojim ju je glasonosnim dahom stvorio, i usmrtio, a potom u tijelo zapisao, da bi je oìvio. Stoga je i ona - otisak pismena, kao {to koà, u vidu stara~kih bora, u samoj sebi ostavi trag Iz stidnice Salomine iza|e plava golubicavinu se ka nebu i zapjevaVODA

M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA

B E H A R 8 0 - 8 1 5 9

Obe}ana zemljaUlicom Mar{ala Tita - Isus te vodi za ruku.Vodi te - kao dje~aka kroz Samoposlugu;I ti si o~aran pokretnim stepenicama,O~aran vo`njom u invalidskim kolicima

Kolone mrtvih, kolone nero|enih,Kolone mrtvoro|enih, pored vas prolaze -I svi su tuìtelji, svi su optuèni,Svi su advokati - i svi vas mimoilaze

Isus te vodi kroz zadimljene kafane Gdje starci-dje~aci ple{u acid-jazz,Dok glave osciluju poput atomskih kuglicaSparene il rasparene, po zakonu ~estica

Preko pje{a~kog prijelaza Isus kora~aOdjeven u uniformu vojnog truba~a –Krst raskrsnice sje}a na Golgotu

Razapet na lan~i}u izme|u obnaènih grudineke djevojke sa Marijinim licem

Isus te doziva: Jahja! Jahja! –Jer ti si pro{ao kroz vatruI sad se zove{ Jahja

Njegov {tap se pretvara u ZmijuI Zmija se ponovo pretvara u {tap -

Gleda{ kako {tapom razdvaja dva mora I probija put kroz radio-talase.

Leonardov zapisna crteù srca[ejtan je u lijevoj komori srcatu gdje izvire novo gorivood oblaka i zemljinih plodovai stada {to ljen~ari izme|u njih.Melek je u desnoj komori srcagdje pristiè gare`, pepeo i dim – skr{ene kosti izre~enih rije~i.Taj gare` on mi baca u o~ii traì da ga od rijeke razdvojim.[ejtan udi{e, melek izdi{e.[ejtan {apu}e, melek zapisuje...Ali i ja, dok ovo biljeìm,Imam na umu da sam ro|eni ljevaki da su, mo`da, u mom slu~aju,ova dvojica, zamijenili mjesta.

Defi nicija ljubaviLjubav je volja, za zrenjem, u tu|oj koì.Dokaz:

Kad leè}i, u travi, za`miri{ na jedno oko,i cvjeti} zakloni hrpu grbavih brda,cvjeti} sa trnom, kog stado ne jede,no drhti i miri{e samo radi tebe;dok te povjetarac miluje ko majkai livada novembrom izatkana takoda se ne zna {ta je vez, a {ta podloga,u gnijezdu, iz jaja, izlije}u o~i mjesto pti}apod nebom na{minkanih kapaka.

Pofali}ka bitkaPred ku}om ~etni~kog vojvodena{li smo pripremljenugajbu pivskih fl a{a sa benzinom.Istim tim benzinomzalili smo i za`dili mu ku}u.I danas, kad se toga sjetim,sjetim se i sestre {to je izdahnulajer nismo imali ni kapi benzinada je prevezemo do bolnice.

@u~Za deset minuta kre}e akcija.Ne znam otkud mi se toliko spavadok granate sipaju zemlju u lice.Kroz otvor pu{karnicevidim: jedno drvo, drugo drvo- stupovi {to drè oblakei veo magle {to uzmi~e pred okom.To je veo nad maj~inim likom.


6 0 B E H A R 8 0 - 8 1

Hadis veli: Jedna no} na straìvaì kao sto godina molitve.Jer jedna no} provedena na straìte~e sporokao sto godina iskrene molitve.

Ki{ne kapi {u{kaju u li{}ukao oprezni koraci diverzanata.Za pet minuta kre}e akcija.Jedva gledam, o~i mi se same sklapaju.

Golo brdoVidio sam, ro|enim o~ima,kad je odletio, na sve strane.Sanjao je da postane najbolji golmanbje{e to Igitina posljednja parada.Trenutak ranije, smije{io se.Sutra je trebalo da se sastane sa Indirompomiri sa Almiromvre}u drva ponese ku}istaroj ubere hajdu~ke trave.Sutra je trebalo da pusti korijene.Ne znam {ta da osje}am.I ne mogu da vjerujemjer za rastanak se nismo pozdravili.- Otkako je rat, govorio je,u~im da ho}u {to Allah ho}e.I da ne}u {to Allah ne}e.U tom je sve umije}e.Ne mogu da vjerujemjer trebalo je, jo{ ne{to, da mi kaè.

BelkisaZa{to {apu}e{, ovdje nas niko ne ~uje?Pustila si da ki{a pokvasitvoje obraze pod korom stabla.Dok govori{, iz usta ti izlazi maglai, kao slu~ajno,breza je stresla mokri snijeg, sa grana,stali smo da nas razmine sahrana.Ptica kljuca zale|ena sunca.Vidi{ li isto {to i ja?Tebi lijepo stoji svaka ulica.No ove ispucale ruke, {to te grle,tebi previsoko stoje, kao vje{ala.

Boì}na razglednicaPo snijegu opale zvijezde –park je novogodi{nja razglednica.O~i {eta~a su opale zvijezde,du{e mrtvih lepr{aju sa ìca.Kroz zidove napu{tenih soba

mar{ira hor ~asnih sestara.Novine rasklopljene kao notepred svira~ima orkestra.Striptizeta, godina lanjska –u tami odba~en oklop raka;Onaj {to hodio je po vodibija{e lagan, kao slamka.

Najdalje neboAko pogledam najsitniju zvijezduUdaljenu od zemlje bilion svjetlosnih godina,Vidim je onakvu kakva je bilaPrije bilion godina.

Ako na najdaljem nebu stoji Adem I gleda u mene teleskopom,Vidi me onakvog kakav sam bioDok sam jo{ bio sa njim, u Edenu.

KiblaU sobi 507 hotela Roger Smith u New Yorkunaga|am: u kom pravcu se nalazi Hram u Mekki?


B E H A R 8 0 - 8 1 6 1

Da li prema prozoru? Ili ka vratima?Mo`da prema stonoj lampi?Ili prema televizoru?

Pitam sobaricu u hodnikusa koje strane izlazi Sunce?Gleda me blijedokao da sam pao s Marsa

Kip Slobode je, mislim, negdje prema prozoru...

Soba 507 hotela Roger Smith u New Yorkukroz zastakljenu no}plovi kao splav na Atlantiku.

MekkaIma jedno djevi~ansko mjesto u meni,odasvud poplo~ano bijelim mermerom;vidljivo samo krozzasljepljuju}u ~istotu sun~evog svjetla

Prijatelje prepoznajemkad lica okre}uka tom mjestu u meni.

Doti~em ga bosim stopalima.Osje}am njegovu toplinupod povr{inom bijelog pe{kira{to prekriva moju golotinju -upija moj znoj i vodu Zemzema

Tu su redovi poredaniIndoneàni, Iranci, Turci, Sudancisvijaju krugove laticaoko istoka, zapada, sjevera, juga

I ~ujem {um kolanja zajedni~ke krvi,i hiljade glasova tu|ih u mome glasu,i moj glas opet budi hiljade tu|ih glasova

I ti si taj koji zastupa{ sve njihi svi oni zastupaju tebe

Usnama doti~e{ grumen zemlje{to ga je Adem donio iz dènneta

I svi su ovdje mladii svi su ovdje istih godina

Kraj ~esme te pozdravlja djevojkasa stopalima najnje`nijimsa o~ima crnim, po danu zvjezdanim

Uzimam liru i svirammada nikad nisam znao da znam da sviram

Ovdje, na mjestu mog stidaspominjem se svega nepovratno izgubljenogdok se sje}am onog tamo, sada{njeg.

Svjetioni~arKa svjetlu u no}i sve stvari su sjeni.[ejtani su danju crni, a no}u vatreni.

Opleo sam mreù, oko pu~ine,i vu~em je, vu~em, o~ima,vade}i sa dna potopljene brodoveda sastavim {arene vagone.

Mjesec je nestao. Mo`da sam ja Mjesec?Evo, {est koraka u jednom koraku.Ja{u}i, ja krotim i u~im svoga konjai tu se ne vidi: ko je kome vo|.

Neko je sad isklju~io toni zbog prehlade ne poznajem svoj glas.Dodirujem zidove tu|im rukama.A kada ne{to krivo izgovorim,Mjesec se skrije iza oblaka.

Svjetiljka srca po~adilaod prejakog plamena.Znojem svojim uprljanano} dogorijeva upaljenasvjetiljka srca sjenke sija.

Zatim, izlazim iz tog trenai posmatram sebe ko krpenu lutku.

Dok svjetioni~ar pri~a sam sa sobom.Vrijeme je spalo, ko lanac na biciklu,i pedale se okre}u uprazno.

Vrata se, sama, ponekad, od{krinui tako ostanukao na kapiji ku}e u àlosti.

Izabrao: Filip Mursel Begovi}


6 2 B E H A R 8 0 - 8 1

êsto jedni pred drugima glumimo kako nam je do tra~a i mita stalo kao do lanjskog snijega, pretvaraju}i se da smo i jedno i drugo ve} davno nadi{li, ali ljubitelji i je-dnog i drugog znaju da tra~ i mit predstavljaju mehlem za njihovu du{u. U ~emu je razlika/sli~nost izme|u mita, tra~a i knjièvnosti? Mo`da nikakva, odgovorili bismo od-mah na po~etku, ali poku{at }emo ukazati na koji na~in funkcionira svaki od navedenih oblika.

Mitovi i danas nastaju samo je pitanje gdje i za{to. Za razliku od usmene kulture u kojoj je mit dobivao povla{teno mjesto, danas se stvaraju suvremeni mitovi koji imaju na-mjeru da se upotrijebe u odre|ene ciljeve. Zbog toga {to dana{nji mitovi razotkrivaju svoju po~etnu namjeru, oni prolaze lo{e, ali dok traju vrlo su u~inkoviti.

Dobro ispri~an tra~ mora imati fabularne dijelove, sli~no knjièvnom djelu: uvod, sredinu i kraj, a ~esto i poantu, ali gle vraga, ia-ko je tra~ dobro ispri~an on nije djelotvoran. Dje-lotvoran je onda kad ga shva}amo kao istinu, a shva}amo ga kao istinu onda kad obja{njava ne~ije porijeklo, ne~iji ne uspjeh, ne~ije pogre{-ne postupke, itd., a ka-da dosegnemo na{u istinu onda nam nikakvi dokazi vi{e nisu potrebni. Tra~ po~inje djelovati, iako u njemu nema ama ba{ ni{ta od provjerljive istine. Naklapanje i tra~ po-staju mitom onog trenutka kada nas po~ne zanimati ono {to se u njima govori, ne samo iz znatièlje, nego iz ne~ega {to ~ini temelj na{e ìvotne orijentacije. Milivoj Solar isti~e kako sve to predstavlja, ne samo krizu pojedinca, nego krizu dru{tva, politike i kulture.

Ne moramo biti sljedbenici mitologijskog mi{ljenja, ali se ono ipak nastanilo u svijestima onih koji se nalaze u

Mit u dana{njem vremenuPi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi}

na{em neposrednom okruènju. Zna~i da smo i sami, htje-li ili ne htjeli, na indirektan na~in uvu~eni u koloplet mi-tskoga koje posjeduje vlastite zna~enjske prakse, a time i osobitost jezika koji se koristi u ideolo{ke/politi~ke svrhe. Kako povezati mitske iskaze, mitsko mi{ljenje i da li se mo-è mitologija dovesti u vezu s npr. knjièvno{}u, ideolo-gijom, politikom?

Knjièvnost za razliku od mitologije predstavlja samo jedan od mogu}ih svjetova, ona predstavlja svijet koji bi se mogao dogoditi, predstavlja pri~u ro|enu u ne~ijoj ma {ti ili onu pri~u koja je umjetni~ki uobli~ena na osnovu ne~ijeg doìvljaja. Sve ono {to je osobno doìvljeno predstavlja na{ vlastiti emotivni svijet, a za emocije se veèmo na na~in da ih ljubomorno ~uvamo samo za sebe, pa prema tome sve osobno doìvljeno i proìvljeno ne moè pred-

stavljati istinu. Zbog to-ga osvije{teni ~itatelji ne traè istinu u knjiè-v nim djelima {to zna~i da se i ne trude povje-rovati knjièvnim ~inje-nicama kaje se nastoje nametnuti kao “prava istina”. Za razliku od njih, ~itatelji i slu{atelji mitskih pri~a ili oni koji su skloni mitskom mi{-

lje nju, svijet mitskog, ali na àlost i knjièvnog, pa i po liti-~kog i ideolo{kog razumijevaju jedino kada mitskim, knji-èvnim pa i politi~kim i ideolo{kim tekstovima vjeruju, a to im vjerovanje omogu}ava da iskaz ne shva}aju kao “pjes-ni~ku sliku” ili kao ideolo{ku i politi~ku rije~, koja uvijek po lazi od retori~kih principa, zasnovanih na uvjeravanju.

U svakodnevnom ìvotu ~esto smo i sami podlo`ni utje-caju mitskoga. Ako prihvatimo ~injenicu da je npr. na{a sada{nja dru{tveno politi~ka situacija (nazovimo to tranzi-cijskim vremenom) bolja od vremena socijalizma, ako nas u

Iskaz: “ Sve {to je bilo prije tranzicije moè se nazvati kaosom”, predstavlja pri~u o novom ìvotu koja postaje mitskim iskazom. Ovo razmatranje, naravno moè biti primjenjivo i u okviru politi~kih snaga koje politiku svojih stranaka propagiraju kao jedino ispravnu, smatraju}i kako je prije njih postojao samo kaos (na djelu je ljubavna veza retorike i mitologije).

M I T I S U V R E M E N O S T

B E H A R 8 0 - 8 1 6 3

to doista uvjere, onda se vi{e ne radi ni o kakvom teoret-skom zaklju~ivanju zasnovanom na literaturi nego o cjelini na{e egzistencije, radi se o “ìvotu”. Iskaz: “ Sve {to je bilo prije tranzicije moè se nazvati kaosom”, predstavlja pri~u o novom ìvotu koja postaje mitskim iskazom. Ovo razma-tranje, naravno moè biti primjenjivo i u okviru politi~kih snaga koje politiku svojih stranaka propagiraju kao jedino ispravnu, smatraju}i kako je prije njih postojao samo kaos (na djelu je ljubavna veza retorike i mitologije).

M. Solar isti~e kako vjerovanje mijenja na~in razumije-vanja. Uz pretpostavku bezuvjetnog vaènja, rije~i dobi-vaju strogo utvr|ena, naprosto zadana zna~enja. Dokazi kako je tranzicija bolja od socijalizma nisu zasnovani na znanstvenom jeziku nego su potvr|eni kroz osobno isku-stvo pojedinaca koji su u tranziciji vrlo dobro profi tirali. Mit se nikad ne zasniva na znanosti i njenim aksiomima nego na osobnom iskustvu koje se èli prezentirati kao jedino mogu}a istina, ne{to {to se ne moè provjeriti. Na taj se na~in iz osobnog iskustva pojedinca ra|aju op}e-vaè}i stavovi koji se lijepo upakiraju u mitsku pri~u koja nije ukori~ena kao knjièvna pri~a nego podlijeè dorada-ma, nadopunama i nadopunjuje se u nedogled, ovisno o potrebi trenutka. Nitko ne provjerava da li se kakva la` usput u doradama i nadopunama prilijepila. Jezikom se moè, ne samo spora-zumijevati, nego i laga-ti jer se rije~i mogu od-vajati od imenovanih stvari te se tako pre no-se na druge stvari.

Jezik uvijek pove zu-jemo sa “realnim stvari-ma”, {to zna~i da je je-zik “sama stvarnost” pa prema tome trebao bi biti i sama istina. Kako }e se on-da sna}i slijepi sljedbenici takve istine u paradoksalnoj si-tuaciji koja vlada na{im vremenom kad bi ono {to je naj-bliè na{oj duhovnosti, a to je misao, jezik i osje}aj treba-lo biti “sama stvarnost”, tj. “sama istina”. Svakodnevno smo bombardirani mitskim iskazima koji ne razlu~uju isti-nu od laì pa slijepi sljedbenici jezi~ne, misaone i emotiv-ne jednozna~nosti, koja ne posjeduje lice i nali~je, postaju tragi~ari, zalutali u {umi mitskog postmodernog vremena u kojemu se ne vrednuje naukovanje “kako govoriti isti-nu” nego kako uvjerljivo lagati i kako se moè {irim naro-dnim slojevima prezentirati “neprijatelj” kojeg je izmislila njihova ma{ta ili im je misao ro|ena iz ko{mara mitolo{kog svijeta nastanjenog davno u njihovom djetinjstvu koje je izrodilo duboke komplekse u njima. Mit pri~a o onome {to se zbilo, a njegov interes postaje samo ono {to je za njega “podno{ljiva istina”, a “podno{ljivo” uklju~uje one ~injenice koje }e prenositeljima i kreatorima mita sluìti za vlastite ciljeve.

KAKO NASTAJU MITOVI?

Solar na jednostavnom primjeru o nastanku mita o le-te}im tanjurima indirektno obja{njava nastanak bilo kak vih drugih mitova u na{em vremenu. Netko je vidio lete}i ta-

njur, onda su ga svi vidjeli pa se u to uklju~ila i znanost sa zaklju~kom da je pojava lete}ih tanjura mogu}a. Na tim presjecima se stvaraju zna~enja, najprije pojedinac zna, a onda svi znaju, na ~emu se konstituira mitolo{ka pri~a na-stala na jakim glasinama; {to zna~i da mitolo{ka pri~a ne traì nikakvog obja{njenja, ona je sama sebi svrha i cilj, ona ne traì razotkrivanje istine nego se moè uvijek iznova na-dopunjavati novim detaljima i nekim novim istinama. Za razliku od tra~a koji zahtijeva i odre|enu provjeru, sljedbe-nici mita svojeglavo su samouvjereni, egoisti~ni i ograni~eni, ne mare}i za istinom, ona ih ~ak iritira jer je pojam njihove istine i pravde uvijek jednozna~an i ne traì nikakvog obja{-njenja. Moè se zaklju~iti kako je tra~, iako ga se toboè ve}ina kloni, ipak na ne{to ve}oj vrijednosnoj ljestvici od mita, upravo zbog toga {to tra~ podlijeè provjeri i tra-ganjem za nekakvim oblikom istine. Mitu je svejedno. Bit-no mu je ispri~ati pri~u koja }e donijeti korist onome tko ga je lansirao u galaksiju ovozemaljskih ozna ~itelja. Svjedoci smo kako se mitom eli sa~uvati odre|ena pozicija u dru{t-vu, sa~uvati vlast itd. Pretpostavka kako je dru{tvo mitolo{ki i dogmatski na~in poimanja svijeta i njegovih vrijednosti ve} u naslagama godina iza sebe ostavilo, ali smo svjedoci da jednoumlje koje nikada za kompromise znalo nije, na àlost, i u na{em vremenu se iz kukuljice èli pretvoriti u

ìvahnog leptira. Kada mit i mitska

svi jest u nekom dru{tvu ili zajednici prevlada, {to sve postaje “prepo-znatljivo isklju~ivo na ra zini recepcije: mit pre tvara vi{ezna~nost u jednozna~nost i ne traì da samo isto misli-

mo nego traì jednodu{nost…”. Jednodu{nost predstavlja negaciju individualnih razlika, razlika na razini znanja, emo-cija, èlja, potreba i ìvotne orijentacije u cjelini. Pri sta{e mita ele da vide ono {to drugi ne vide, oni ~eznu da to {to èle vidjeti doista vide, pa onda u njihovim svijestima dola-zi do potpunog ko{mara, mrvice racionalnog ve} potoplje-ne u paranoju. Nesre}a sljedbenika mita nalazi se i u neumit-nom protjecanju vremena. Oni nisu nesretni zbog samog vremena nego zbog toga {to ne mogu vratiti vrijeme jer su u njemu èljeli vidjeti jedino svoj vlastiti uspjeh i zbog toga pristupaju razli~itim oblicima ritualnih seansi koje im nude la`nu mogu}nost da iskora~e izvan vlastitog vremena, {to zna~i da i vrijeme kao Bo`ju datost èle iskoristiti, ne za op}e, nego za vlastite ciljeve. Mit po svemu sude}i sigurno grabi ka prvobitnoj dogmatici i usmenoj kulturi, {to zna~i da i sljedbenici mitolo{kih pri~a bez obzira {to ìve u po-stmodernom vremenu koje vi{e ne karakterizira samo pisa-na kultura nego i elektroni~ki mediji, najbolje se snalaze u usmenoj kulturi, poku{avaju}i raspuhati skoro ugaslu vatri-cu s ognji{ta. Mit nema kraja kao {to ima npr. knjièvno djelo jer njegove bezbrojne varijacije uvijek stvaraju novu pri~u. Mit se temelji na laì, ali je poznato kako se la` uvijek izvodi iz istine, a ne obratno, kako bi ljubitelji mita èljeli. Mit ni{ta ne moè razoriti kao ironija, koja iznutra razara njegov samouvjereni, egoisti~ni i svojeglavi svijet i jezik.

Netko je vidio lete}i tanjur, onda su ga svi vidjeli pa se u to uklju~ila i znanost sa zaklju~kom da je pojava lete}ih tanjura mogu}a. Na tim presjecima se stvaraju zna~enja, najprije pojedinac zna, a onda svi znaju, na ~emu se konstituira mitolo{ka pri~a nastala na jakim glasinama…

M I T I S U V R E M E N O S T

6 4 B E H A R 8 0 - 8 1

Sklonost ka misti~kom na~inu ìvota u islamu je poznat pod nazivom tesavuf1 ili islamski misticizam. Nastao je iz unutarnje potrebe savjesti protiv dru{tvenih nepravdi koje se nisu odnosile samo na druge, nego i na osobne nedosta-tke povezane sa zahtjevima ka unutarnjem, duhovnom o~i{}enju. Na prakti~nom planu, tesavuf je teìo da nadi|e osjetilni svijet, te da dosegne svijet duhovnih realiteta. Taj prakti~an put se defi nira kao tarikat2. Tarikati su bili organi-zirani kao institucionalni tesavuf, a cilj im je bio osloboditi ljudski duh ropstva i mana i ukrasiti ga vrlinama. Ve} u de se-tom stolje}u postojali su sufi jski centri ili tekije u kojima su zagovornici tesavufa, poznati kao dervi{ki redovi, obavljali molitve i usavr{avali svoje znanje. Dervi{ki redovi su vezani za jednog u~itelja, odnosno osniva~a (pira) ~ije ime nosi odre|eni red. Usvajali su njegov metod obuke, koristili nje-govo sufi jsko iskustvo i slijedili pravila na koja je on upu}ivao. U~enje se prenosilo putem kontinuiranog lan ca (silsile). [ejhovi proizvedeni unutar odre|enog dervi{kog reda po-stajali su duhovni nasljednici osniva~a reda. Nak{i bendijski red je osnovan u Turkestanu i veè se za ime Mu hammeda Behaudina Nak{ibenda. Zasniva se na u~enju da je najve}i cilj ljudskog ìvota spoznaja Boga, a postiè se ra zumom i intuicijom. Razumom se moè upoznati vanjski svijet koji je vidljiv i materijalan, dok se intuicijom spoznaje samo duho-vni svijet. Sposobnost spoznaje racionalnog i intuitivnog postiè se askezom i zuhdom3. Te sposobnosti se razvijaju u tekijama kroz obrede poznate pod nazivom zikr4 koji se naj~e{}e obavljaju poslije no}nog namaza. Zikr kao vjerski obred zna~i slavljenje Allaha kori{tenjem ustaljenih fraza koje se ponavljaju prema obrednom redosljedu. Behaudin Nak{ibendi je smatrao da se zikr moè obavljati na dva na~ina: srcem i jezikom, te da oba na~ina imaju upo ri{te u Kur’anu5. Nak{ibendijski red je dugo njegovao stav Hora-sanske {kole da je “vanjsko za svijet, a unutarnje za Boga”.

NAK[IBENDIJSKI RED U BOSNI I HERCEGOVINI

U okviru cjelokupne tradicionalne kulture Bo{njaka, zna ~ajno mjesto zauzimaju dervi{ki redovi. Izvori i preda-nja sa~uvana u narodu govore da se nak{ibendijski red pojavio u Bosni i Hercegovini ve} u XV stolje}u. Prvi {ejho-vi nak{ibendijskog reda bili su Ajni Dedo i [emsi – dede. U Bosnu su do{li sa vojskom sultan Fatiha i poginuli 1463. godine. Smatra se da je prva nak{ibendijska tekija bila Ga-ziler tekija6 koja se nalazila u Sarajevu na putu ratnika Ga-

Melopoetski oblici dervi{a nak{ibendijskog reda uBosni i Hercegovini Pi{e: Jasmina Talam

ziler Yolu. Oko 1500. godine , Skender–pa{a Juri{i} je po-digao drugu nak{ibendijsku tekiju u Sarajevu sa imaretom i musafi rhanom. Nakon toga podignute su jo{ tri tekije u Sarajevu: Jediler tekija, tekija na Mlinima i tekija {ejha Ha-sana Kaimije. Pored Sarajeva, nak{ibendijske tekije su na-pravljene u Mostaru, Fojnici, Vukelji}ima i Oglavku kod Foj-nice, Visokom, Travniku, Fo~i i Seonici kod Konjica. U ovim tekijama okupljalo se srednje gradsko i seosko stanovni{tvo. Kao jedni od nosioca religiozno–moralnih uticaja, dervi{i nak{ibendijskog reda su razvili svoju kulturnu i umjetni~ku djelatnost po{tuju}i nepovrjedive principe vjere. Umjet-nost u tekijama se nije razvijala kao izolirana pojava, nego kao dio op}enitog smisla ivota. Smatra se da su, u razvoju kulturne i umjetni~ke djelatnosti, najzna~ajniju ulogu ima-le tekije u Vukelji}ima i na Oglavku.

Bosanskohercegova~ke nak{ibendije prakticiraju kombi-nirani zikr. U toku zikra, dervi{i stoje u halki (krugu). Ismail Anqarawi, pisac iz XVII stolje}a, za halku je dao sljede}e obja{njenje:” Smatra se da bi}e ima oblik kruga: s desne strane se nalazi vanjski svijet, a to~ka koja se nalazi nasuprot njoj nazvana je “stupanj ~ovjeka”. Svijet i ~ovjek duguju svoju pojavu o~itovanju ove to~ke biti i kre}u se du` kruga postojanja, prema rije~ima: “Onako kako smo prvi put iz ni-{ta stvorili, tako }e ponovo iz ni{ta stvoriti.” (Kur’an XXI, 104)... U tom ~asu se shva}a da je ljudsko znanje povezano sa istinskim izvorom i da je oslobo|eno neizvjesnosti i su-mnje.”7 Zikra dervi{a sastoji se od u~enja Kur’ana, pominjanja Allaha, dono{enja salavata na posljednjeg bo`jeg Poslanika, izgovaranja rije~i iskrenog pokajanja (tewbe i istigfar), u~enja prigodnih ilahija i upu}ivanja (ir{ada) u pravila tarikata. Po-red redovnog zikra koji se odràva uo~i ponedelj ka i uo~i petka, u tekijama se odràvaju mevludi i obiljeàvaju muba-rek ve~eri8. Mevlud podrazumijeva, prije svega , proslavu ro|enja Poslanika Muhammeda a.s. koja se obiljeàva 12. rebiu-l-evvela mjese~eve godine9. Sastoji se iz u~enja Kur’ana, u~enja i recitiranja odlomaka iz mevludskih spjevova i prigo-dnih ilahija. Mevludi se, u tekijama, odràvaju i drugim pri-godama, a za povod imaju neki radostan ili vaàn doga|aj i predstavljaju najljep{i izraz po{tovanja prema Poslaniku.

U dane kada se obavlja zikr ili obiljeàvaju navedeni praznici, za tekije se veè jo{ jedan obi~aj. Izme|u dva no}na namaza, ak{amskog i jacijskog, u mejdan odaji se u~e ilahije. Prije ezana koji poziva na jacijski namaz, redo-vno se izvodi sve~ani salavat. U tekiji u Vukelji}ima kod Fojnice, salavat i ezan redovno u~e dva ili tri u~a~a i to

E T N O M U Z I KO L O G I JA

B E H A R 8 0 - 8 1 6 5

ispred ulaza u tekiju. Izvode ih istovremeno ili naizmjeni~no, svaki po jedan dio tekstualnog obrasca. Za ovakvo izvo-|enje salavata i ezana biraju se dervi{i koji se odlikuju lije-pim i prodornim glasom. Poslije obavljenog jacijskog na-maza, dervi{i se redaju u halku i izvode zikr. Svi navedeni melopoetski oblici se u~e, a ne pjevaju. Ovaj svjesno upo-trebljeni izraz govori da se radi o melodiziranju teksta i jasno pokazuje stav o funkciji muzike u dervi{koj obrednoj praksi. Muzika se, zapravo, moè shvatiti kao odre|ena disciplina disanja i visine zvukova. U svojim raspravama o sufi zmu, Eva de Vitray Meyerovitch navodi da se “duhov-na glazba potvr|uje kao sredstvo nadahnjuju}e spoznaje, jer nastaje iz zahvalnosti, iz reminiscencije u platonskom smislu. Cilj nije slast slu{anja ljupkih melodija, nego doku~ivanje boànske aluzije. Glazba je bu|enje du{e, ona ukida vrijeme, jer ga pretvara u sje}anje. Utjecaji nevidljiva svijeta, slu{ni kao i vidni, proizvode mo}an u~inak na srce kada su s njim u skladu, to jest kada je srce ~isto.”10

ILAHIJE

Unutar nak{ibendijskih tekija u Bosni i Hercegovini, stvarala se i njegovala poezija na bosanskom, turskom i arap skom jeziku. To su bile ilahije, kaside, na’-to vi, muna dà ti. Ve}ina poetskih oblika je dobi-la jednostavnu melodiju koja je bila prilago|ena izvo|enju u skupnom dervi {kom obredu. U~e-njem melopoetskih oblika i ritmi~kim pokretima tijela misti~no se do~arava kretanje svega po sto je}eg oko Stvori-telja. Od navedenih melopoetskih ob lika naj~e{}e se u~e ilahije. Ilahije su dobile naziv od arapske rije~i Ilah {to zna~i Bog11. To je, u osnovi, melopoetski oblik koji govori o Bogu, ljubavi, po{tovanju i pokornosti prema Njemu. Ilahije imaju za cilj i uspostavljanje odre|e nog odnosa prema drugim ljudskim manifestacijama neposredno uzrokovanim ili pre-lamanim kroz taj sadràj kao {to su ìvot i smrt, smisao i besmisao, radost i àlost, i tome sli ~no. Nastale su na pjes-ni~kim osnovama kaside u drugom stolje}u po hid`ri, a svoj pravi izraz doìvjele tek nekoliko stolje}a kasnije prven-stveno zahvaljuju}i dervi {kim redovima. Veoma zna~ajan do prinos razvoju islamskih melopoetskih oblika dao je is-taknuti perzijski pjesnik i sufi ja Dèlaludin Rumi poznat pod nazivom Mevlana. Stvaranju i njegovanju ilahija u Bo-sni i Hercegovini veliki doprinos su dali, izme|u ostalih, Ab-durahman Sirija i Abdulvehab Ilhamija.

Ilahije su se, kao poseban vid oplemenjivanja islamskog poimanja i ìvljenja najvi{e stvarale i u~ile u tekijama. Na-stajale su kao individualni iskaz sa poznatim autorom ili kao kolektivni narodni izraz, pou~an i melodijski jednosta-van. Pisane su na bosanskom, turskom i arapskom jeziku, a {irile se usmenom predajom ili prepisivanjem alhamijado pismom. Osnovne karakteristike ilahija su melopoetske, to-nalno – melodijske i metro – ritmi~ke. U odre|ivanju tonal-no – melodijskih osobenosti ilahija potrebno je naglasiti da muzi~ka struktura nije precizno odre|ena. Na~in u~enja se

prenosio isklju~ivo usmenim putem, te se tradicija u~enja vremenom mijenjala. Promjene su ovisile o muzi~kim spo-sobnostima ljudi koji su ih prenosili. To se, uglavnom odno-si na stilske elemente: dinamiku, tempo, interpretaciju tek-sta i ornamentaciju. Postupci muzi~kog oblikovanja i ukra-{avanja predstavljaju individualnu kreaciju, {to zna~i da je melodija odlika stila u~enja svakog izvo|a~a. Tekst ila hija se nikada nije podre|ivao ambicijama vlastitog muzi~kog izra-àvanja. Za svakog u~a~a je bio toliko dragocjen da se nika-da nije mogao stavljati u drugi plan. Melopoetskom anali-zom se do{lo do zaklju~ka da se melopoetske strukture po-stiù sljede}im postupcima:

– povezivanjem stihova – ponavljanjem stihova – dodavanjem rij~i eksklamativnog zna~enja (hu Allah,

ja Allah, Allah Hakk itd.) – dodavanjem prostih i sloènih pripjeva – kombinovanjem navedenih postupaka.

Melostrofe se, u najve}em broju ilahija, sastoje od dvo-stiha ili bejta. U oblikovanju melostrofe uo~ljiva je poveza-nost teksta i melodije. Melostihovi su oblikovani kao rela-tivno zaokruèni odsjeci, ali su dovedeni u odre|enu ovi-

snost jedan sa drugim. Jedan melostih, u naj-ve }em broju ilahija, kon trastira drugom pa se doima kao pitanje koje traì odgovor. Naj-~e{}i oblik stiha je sed-merac. Oblik ilahija se

jednostavnim izlaganjem stihova, gradi i ras~lanjivanjem, tj. razdvajanjem stihova na ~lanke, {to tako|er podrazu-mijeva i odre|eno ponavljanje. Interesantnu osobinu u stvaranju pojedinih ilahija predstavlja refren koji stoji uz melostih ili melostrofu sa ulogom da dovede do potreb-nog zaokruènja melopoetske cjeline. Povezivanjem i po-navljanjem stihova, dodavanjem eksklamacija i pripjeva narod je stvorio odre|ene modele ilahija u koje je, na svoj na~in, uklopio poetsku i melodijsku sadrìnu. Mo`da ba{ u tome i leì odgovor na pitanje za{to u odre|enoj sredini nije te{ko ispjevati novu pjesmu.

Tonalno – melodijske karakteristike ilahija se mogu pro-matrati sa aspekta tonskih odnosa i melodijskih tipova kroz koje se oni ispoljavaju. Tonski odnosi ve}eg broja dosad snimljenih i analiziranih ilahija jasno ukazuju da se radi o napjevima ve}eg opsega ~iji ambitus dostiè i do dva tetra-korda. Ve}i broj napjeva je dijatonskog tipa {to zna~i da se u okviru jednog tetrakorda nalaze dva cijela stepena i jedan polustepen. Napjevi su, op}enito gledaju}i, uzlazno – silaz-nog karaktera. Ve}i broj napjeva po~inje fi nalisom. Poste-peno ili skokom, melodija se kre}e prema upori{nom tonu. Upori{ni tonovi koji se mogu javiti i nekoliko puta unutar jednog napjeva imaju veoma zna~ajnu ulogu. Stvaraju dojam napetosti i traè funkcionalno razrje{enje kojim se postiè formalna zaokruènost muzi~kog sadràja. Osnov-ni melodijski obrazac je oslobo|en duìh ornamentiraju}ih melizmatskih grupa, ali se ne izbjegavaju kra}i ukrasi koji ne optere}uju osnovnu melodijsku liniju.


Kao jedni od nosioca religiozno–moralnih uticaja, dervi{i nak{ibendijskog reda su razvili svoju kulturnu i umjetni~ku djelatnost po{tuju}i nepovrjedive principe vjere ... prakticiraju kombinirani zikr. U toku zikra, dervi{i stoje u halki (krugu)

6 6 B E H A R 8 0 - 8 1

U okviru zikra, ilahije se u~e na dva na~ina:– grupno u~enje u unisonu – solisti~ko u~enje uz ritmizirano izgovaranje odre|enih

tekstualnih fraza svih u~esnika u zikru (la ilahe illallah, Allah hak daim haj, Allah maliki jevmidin ili samo Hu).

Ilahije koje se izvode uz ritmizirano izgovaranje ostalih u~esnika u zikru karakteriziraju jednostavni i kratki melo-stihovi silabi~kog karaktera {to zna~i da je rije~ o funkcional-noj muzici u kojoj tekst ima primarnu ulogu. Interesantno je napomenuti da se javljaju sli~ni ili isti napjevi u ilahijama razli~itog sadràja. Postupak u stvaranju nove ilahije se, dak-le, moè sastojati od uzimanja ve} poznatih napjeva kojima se dodaje novi tekst. Ovakav na~in gradnje zabiljeèn je i u bosanskohercegova~kim tradicionalnim narodnim pjes ma-ma, a ukazuje na ~injenicu da je tekst glavni cilj narodnog stvarala{tva, a muzika sredstvo njegovog kazivanja.

Veoma je va`no spomenuti i metro – ritmi~ke karakteri-stike ilahija. Postojanje obilja tekstova razli~itih struktura i sadràja kazuje o bogatstvu stvarala{tva dervi{a nak{ibendij-skog reda. Tekstovi napjeva na turskom i arapskom jeziku uti~u na ritam melodije svojim strogim pravilima ispravnog izgovora. Ilahije na bosanskom jeziku su pisane u razli~itim stihovima: sedmercu (4,3), osmercu (4,4), desetercu (4,6) i (5,5), jedanaestercu (3,3,5) i dvanaestercu (6,6). Ova poe-zija je, po svojoj fakturi, zasnovana na metru ritma i into-naciji na{eg jezika, ali ne i na fakturi na{e narodne poezije. U shemi njenog stiha i oblika se osje}aju strukturalni ele-menti orijentalnih knjièvnosti. Izuzetak su one malobrojne ilahije koje su spjevane po uzoru na na{u narodnu poeziju u narodnom desetercu ili osmercu bez rime. Ritam se u ilahijama izraàva u dva osnovna oblika i to kao napjevu ritmu rije~i – parlando rubato i u ritmu pokreta – giusto silabik. Napjevi u ritmu rije~i sadrè duga, otegnuta i te{ko mjerljiva trajanja na jednom tonu koja se, u toku izvo|enja, smjenjuju s kra}im ritmi~kim grupacijama. Ove ilahije se ne izvode u zikru, nego u drugim prilikama kao {to je na pri-mjer vrijeme izme|u ak{amskog i jacijskog namaza. Metro – ritmi~ke komponente ovih ilahija u svojoj osnovi imaju rije~, odnosno tekst. Metri~ki i ritmi~ki odre|eni stih se ja-vlja kao osnova za obrazovanje i razvijanje melodije ilahije.Me|utim, tekst se nije priklonio postoje}oj ritmi~koj orga-nizaciji, {to je automatski dovelo do izvjesnih akcentskih pomjeranja u samom stihu. Ritam rije~i je, ina~e, kategorija koja preovladava u na{oj narodnoj tradiciji. Nije rijedak ni slu~aj da se posljednji slogovi melostihova produàvaju ~ime se postiè njihovo prividno rimovanje.

Drugi vid ritmi~ke organizacije je u ritmu pokreta i izraèn je kod u~enja ilahija u zikru. Nosi obilje`ja tradi-cionalnih obrazaca. U ovakvoj ritmi~koj organizaciji se primje}uje ve}i stupanj promjenljivosti govornih akcena-ta. Posebno se zapaà kod silabi~kih napjeva koji zavr{avaju dugim tonovima. Takva pojava je vjerojatno nastala iz po-trebe za jasnijim zavr{etkom.

SALAVATI

Salavati predstavljaju melopoetske oblike koji se izvo-de na razli~itim mjestima i u razli~itim prilikama. Rije~ sa-

lavat podrazumijeva blagoslov koji se obavezno u~i kada se spomene Poslanikovo ime. To zna~i da se uz ime poslje-dnjeg bo`jeg Poslanika Muhammeda a.s. obavezno treba izgovoriti alejhi selam ili sallallahu alejhi ve sellem {to proizilazi iz Kur’anskog ajeta: “Allah i meleki Njegovi bla-gosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i {aljite mu pozdrav” (Kur’an, XXXIII, 56). Salavati se raz-likuju sadràjno i melodijski ovisno od toga u kojoj se pri-lici u~e. Tradicija izvo|enja nalaè da se, nakon prou~enog salavata, nakloni i desna ruka stavi preko grudi. Svi sala-vati po~inju rije~ima kojima se blagosilja Poslanik i njego-va porodica. Dono{enje salavata je obaveza, ali i obi~aj {to svjedo~i tradicija u~enja salavata od svakodnevnog na-maza u kome se koriste kra}i salavati do ve}ih melopoe-tskih oblika. Izvode se u razli~itim prilikama i na razli~itim mjestima {to uti~e i na na~in interpretacije. Tekst je isklju-~ivo na arapskom jeziku koji, svojim strogim pravilima to~-nog izgovora, uti~e na ritam melodije.

Razlikujemo nekoliko melopoetskih oblika salavata. Naj kra}i i naj~e{}e izvo|eni salavat je Allahumme salli ala sejjidina Muhammed. Dervi{i nak{ibendijskog reda ga svakodnevno u~e. Ovaj salavat se sa istim ili veoma sli~nim melodijskim obrascem susre}e u cijeloj Bosni i Hercegovi-ni, {to zna~i da nije karakteristi~an samo za dervi{e nak-{ibendijskog reda. Napjev ovog salavata je veoma jedno-stavan sa malim tonskim nizom dijatonskog tipa. Dervi{ki salavat je ne{to slo e niji po svojoj strukturi i izvodi se pri-likom zikra i tevhida. Tek stualni obrazac dervi{kog salava-ta je nastao povezivanjem proznih re~enica, tako da rit mi-~ka struktura napjeva i metri ~ka struktura teksta ukazuju da se ritam napjeva i metar rije~i ne podudaraju. Za razliku od prethodno navedenog, tonski niz je labilnog tipa jer se javlja drugi labilni stupanj zbog kojeg dolazi do pomje-ranja poloàja polustepena.

Veoma je zna~ajan mevludski ili sve~ani salavat koji se, tako|er, izvodi u razli~itim prilikama. Kao zanimljiv primjer moèmo naglasiti da se u tekiji u Vukelji}ima kod Fojnice, tradicionalno uo~i mubarek ve~eri izvodi sve~ani salavat i to prije ezana koji poziva na jacijski namaz. Dva ili tri u~a~a stanu ispred tekije, stavljaju ruku iza uha i naizmjeni~no u~e tekstualne fraze salavata. Za ovo izvo|enje biraju se dervi{i sa lijepim i prodornim glasom. Obzirom da u~a~i nisu vjerski obrazovani, njihov na~in izvo|enja je veoma blizak tradicionalnoj seoskoj vokalnoj praksi. U~a~i u~e “iz glasa” sa snagom koji privla~i i odràva pa`nju slu{aoca. Salavat je, dakle, funkcionalni dio islamskog vjerskog obre-da i, kao takav, ima i odre|eni muzi~ki zna~aj.

U ovom radu, pa`nja je usmjerena na dva veoma va`na melopoetska oblika – ilahije i salavate. Me|utim, melopoet-ski oblici vjerskog sadràja koje prakticiraju dervi{i nak{iben-dijskog reda su daleko brojniji i raznovrsniji. U dosada{njim etnomuzikolo{kim istraìvanjima im nije posve}ena adekvat-na pa`nja. Razloga za to je vi{e – od nezinteresiranosti istra-ìva~a pa do nepruànja mogu}nosti malobrojnim za intere-siranim istraìva~ima da do|u do podataka. Zbog toga, ovaj rad ima za cilj samo da ukaè na jedan izuzetno vrijedan kulturni segment koji zasluùje da bude detaljno prou~en kako od strane etnomuzikologije, tako i drugim znanstvenih oblasti.


B E H A R 8 0 - 8 1 6 7

SA@ETAK

Nak{ibendijski red se, u Bosni i Hercegovini, pojavljuje ve} u drugoj polovini XV stolje}a. Osim redovnih vjerskih obreda, dervi{i nak{ibendijskog reda su njegovali islamsku kulturu, knjièvnost i umjetnost. U ovom radu prikazan je samo jedan segment njihove djelatnosti – melopoetski oblici koji su se stvarali i njegovali unutar nak{ibendijskih tekija.

Klju~ne rije~i: dervi{i, nak{ibendijski red, Bosna i Her-cegovina, melopoetski oblici

LITERATURA

Al - Farabi. 1930. La Musique Arabe. Paris: Librairie Orien-taliste.

Algar, Hamid. 1972. Some notes on the Naqshibandi tari-qat in Bosnia. Berlin: Die Welt des Islam. XIII.

êhaji}, Dèmal. 1986. Dervi{ki redovi u jugoslavenskim zemljama. Sarajevo: Orijentalni institut.

Hadìbajri}, Fejzulah. 1977. Zikr i ir{ad. Zbornik radova Prvog simpozija o tesawwufu. Zagreb.

[ukri}, Nijaz. 1977. Mjesto i uticaj tesawwufa na razvoj islamske kulture u nas. Zbornik radova Prvog simpizija o tesawwufu.Zagreb.

BILJE[KE:1 Tasawwuf: infi nitiv pete vrste glagola arap. rije~i suf – vuna. Ozna~ava obla~enje vunene odje}e i posve}ivanje misti~kom na~inu ìvota, sufi ja – mistik.2 tarikat: od arap. rije~i tariq, mn. turuq – put, metod pribliàvanja Bogu3 zuhd: uzdr`ljivost od grijeha, od onog {to je suvi{no, od svega {to udaljava od Boga4 zikr: slavljenje, spominjanje5 zikr gali: glasni zikr, zikr dali – tihi zikr koji se o~ituje srcem6 Ova tekija se prvi put spominje u testamentu Kemal – bega koji poti~e iz 1538. godine.7 Meyerovitch, Eva, Antologija sufi jskih tekstova, str.1638 Mubarek ve~eri koje se obiljeàvaju u tekijama: - Lejletu – l – regaib – no} u kojoj je Amina osjetila da je zanijela Muhammeda a.s., a obiljeàva se uo~i prvog petka u mjesecu redèbu; Lejletu – l – mirad` – no} u kojoj je Muhammed a.s. doìvio najve}e duhovno i fi zi~ko uzdignu}e i od Al-laha dobio zaduènje za pet dnevnih namaza. Obiljeàva se 26. dan mjeseca redèba; Lejletu – l – berat no} u kojoj, po islamskom vjerovanju Allah odlu~uje o ljudskim sudbinama. Obiljeàva se 15. no} mjeseca {a’bana; Lejletu – l – bedr –no} uo~i 17. ramazana, dana kada se dogo-dio prvi oruàni sukob izme|u muslimana Medine i mu{rika Meke u kome su malobrojni muslimani izvojevali prvu veliku pobjedu (marta 623. godine/ 2. godine po hid`ri); Lejletu – l – kadr – no} uo~i 27. rama-zana: Ova no} se smatra za najodabraniju no} u godini jer je tada po~ela objava Kur’ana.9 Prema izvorima, Poslanik je ro|en 20. aprila 571. godine, odnosno 12. rebiu – l – evvela mjese~eve godine.10 ibid., str.16311Akademik Cvjetko Rihtman navodi da su ilahije dobile naziv po pripje-vu “la ilahe illallah”. To mi{ljenje je neprihvatljivo jer veliki broj ilahija nema taj pripjev.


6 8 B E H A R 8 0 - 8 1

U SUSRET DRUGIM LJUDIMA

Mnoge ìvotinje su inteligentna bi}a koja posjeduju fantasti~ne mogu}nosti u~enja. No, nemogu biti nau~ena govoru. Ne znaju se koristiti ni jezikom znakova. @ivotinje tako nikada ne razmjenjuju iskustva i nikada ne rasprav-ljaju o tajnama ìvota. Nedostaje im mogu}nost izraàva-nja misli. Jezik je sposobnost ljudske vrste da misli i da se izraàva verbalno, on je ~ovjeku Bogom dana sposobnost koja ga uzdiè i pruà mu vi{u vrijednost od zvijeri. Jezik je ~ovjeku omogu}io da se dru{tveno i kulturno razvija i da okuplja i odràva zajednicu, {to otvara cijeli novi svijet me|usobno isprepletenih odnosa me|u pojedincima, a komunikacija otvara mogu}nosti inovativnog mi{ljenja, poti~e kreativnost i inteligenciju.

Sve ~etiri, kako ih Zapad naziva, kolijevke civilizacije: Egipat, Mezopotamija, dolina rijeke Ind i Kina – razvile su se otprilike u isto vrijeme, a ono {to ih je ujedinilo i isto-vremeno u~inilo razli~itim od okolnih dru{tava, u kojima se tako|er razvijala trgovina i obrada metala, bio je izum pisma. Glinene plo~ice kao rani oblici zapisa predstavljali su sredstvo mo}i. Zapisivali su se zakoni, temeljne ideje i dru{tvena pravila, porezna davanja i vojne zapovijedi. Pi-sani jezik izgledao je poput ~arolije. ârobno je dostupan i putem ove publikacije. Johannes Gutenberg je izumom tiskarskog stroja omogu}io da se kota~ po~ne kotrljati. Darovitim ljudima osigurao je pristup neophodnim jezi~-nim nadahnu}ima. Odjednom se otvorio put sna`nijem razvoju znanosti. Mijenja se na~in na koji ljudi doìvljavaju sebe i svijet koji ih okruùje. U toj pri~i jezi~nog razvoja i pismenosti Internet je ne{to posve novo. Odnosi me|u ljudima, institucijama, dràvama okre}u se oko sposob-nosti izraàvanja – i doista, ìvot sam po sebi, predstavlja ogroman i neizmjerno sloèn, ali profi njen proces komu-nikacije izme|u nas krhkih pojedinaca. Te{ko je ozbiljno tvrditi kako zna~ajan broj goru}ih problema na{eg doba – dru{tvenih, politi~kih ili osobnih – ima svoje korijene u nedostatku dijaloga. Ono {to nam danas nedostaje nije spremnost za dijalog, nego na~in i kontekst dijaloga. Ne-dostaju nam iskreni i kvalitetni odnosi.

Svi do odre|ene mjere patimo od krive predod`be o stvarima koje se doga|aju izvan na{eg malog dijela svije-ta koji nas neposredno okruùje. To nas pak nimalo ne spre~ava da stvaramo mi{ljenje o razli~itim stvarima, ~ak i onim kompliciranim o kojima imamo prili~no ograni~eno znanje. Ve}ina onoga o ~emu vjerujemo da ne{to znamo jest upravo to – vjerovanje da ne{to o tome znamo. Po-stupci drugih ljudi su nam utoliko razumljivi ukoliko doi-sta znamo {to oni vjeruju da znaju. Svijet je jednostavno

Jezik zablude i ograni~ene mo}i ~ovjekaPi{e: Denis Glibi}

prevelik i previ{e kompliciran da bismo mu se otvorili u svakom aspektu. Zbog toga stvaramo vlastite zamisli i pojednostavljujemo modele njegova funkcioniranja. Stal-na nepotpunost informacija zna~i da svakodnevno mora-mo plutati oceanom nesporazuma i bez orijentacije, {to predstavlja vrlo zahtjevan i skup proces.

PREDVI\ANJE GENOCIDA I DIJALOG GLUHIH

Dràvno (institucionalno) sponzorirani genocidi u Kambo|i, biv{oj Jugoslaviji i Ruandi najve}e su katastrofe dvadesetog stolje}a. Tisu}e javnih politi~kih djelatnika i njihovi agenti odgovorni su za stotine tisu}a ljudskih ìvo-ta. U slu~aju Ruande, jedan je ~ovjek jasno vidio {to }e se dogoditi te je molio za pomo} prije nego {to bude kasno. Traìo je od svojih nadre|enih da mu dodijele dodatan broj ljudi u mirovnim postrojbama, oru`je, i mandat da sprije~i ubijanje. Kao komandant UN snaga u Ruandi 1994., 47-godi{nji kanadski brigadni general Romeo Dallaire bio je u poziciji da sprije~i jednu od najve}ih katastrofa dana{njice, ali nitko od njegovih nadre|enih nije slu{ao njegova upo-zorenja. Ekstremisti~ka skupina Hutu terorizirala je manjin-sko stanovni{tvo Ruande, zvano Tutsi. U samo 100 dana Huti su poubijali oko 800.000 Tutsa i umjerenih Hutua. Bili su to trenutci kada je iskreni i otvoreni dijalog bio prilika da se promijeni situacija, kada su nadre|eni UN-a u sjedi{tu u New Yorku propustili priliku da ozbiljno shvate Dallairea i prihvate njegove napore za neizbje`nom intervencijom. New York je bio nedovoljno pripremljen da saslu{a Dallai-rea, a on nedovoljno snaàn da kroz dijalog natjera nadre|ene da prihvate njegove zahtjeve. Da je bilo druga~ije 800,000 ljudi bi danas i{lo u {kolu, na posao ili bi jednosta-vno ìvjeli ìvot na Ruandskom suncu.

Ruanda je dugo bila dom Hutusa, koji su ~inili 90% stanovni{tva i Tutsisa, 10%-tne manjine. Obje populacije, tretirane su kao etni~ke grupe, pri~aju isti jezik, ìvjele su izmje{ane u istim selima i sklapale su mje{ovite brakove. Nakon Prvog svjetskog rata, kolonijalna nasljednica Njema~ke nad Ruandom bila je Belgija koja je odlu~ila vla-dati isku{anom metodom “podijeli i pokori”. Belgijanci ocjenjuju kako su Tutsi superiornija populacija, s obzirom da su vi{i i svjetlije puti, dok su Hutusi primitivniji. I dok su Hutui prisiljeni odra|ivati posao za Belgijsku administra-ciju Tutsisi ih nadgledaju. Ovakva nametnuta podjela stva-ra povijesni jaz koji }e rezultirati tragi~nim posljedicama.

Prilikom odlaska u Kigali, glavni grad Ruande, gdje }e biti budu}e sjedi{te UN trupa, iskusni, karizmati~ni i cijenjeni Dallaire zahtjeva vojno osoblje od 4,500 vojnika (po mogu}nosti obu~ene i opremljene belgijske vojnike),

KO M U N I KO L O G I JA

B E H A R 8 0 - 8 1 6 9

te $ 200 milijuna za dvadeset i jedno mjese~ne operacije. Boutros Boutros-Ghali odobrava 2,500 vojnika (60% njih iz Banglade{a, bez treninga, neopremljene, bez iskustva) i $ 54 milijuna. Dallaireova misija u Ruandi bila je bez pra-vnih savjetnika, humanitarnih stru~njaka i predstavnika za ljudska prava. Svjestan u kome smjeru se situacija u Ruandi razvija, Dallaire otvara komunikacijski kanal pre-ma New Yorku i zahtjeva dodatno oru`je. Kofi Annan od-bija uz napomenu: “Izbje}i ulazak u bilo kakvu aktivnost koja moè voditi do uporabe sile. Uloga UN snaga u Ruan-di nije sprije~iti me|uetni~ko nasilje, nego pomo}i ruan-dskoj Vladi u spre~avanju istog”. Kasnije, 11. sije~nja 1994., Dallaire se ponovo obra}a Annanu s dodatnim in-formacijama vezanim za militantne planove, na {to An-nan promptno uzvra}a i upu}uje ga da o stanju na terenu direktno komunicira s predsjednikom Ruande Juvenal Ha-byariman. U velja~i iste godine specijalni predstavnik UN-a za Ruandu, J. R. Booh Booh upozorava Annana da Pre-dsjednik Habyariman nikada nije slijedio Dallaireove upu-te o militantnim pripremama Hutua za masovna ubijanja. Zapo~inju prva ubijanja (35 mrtvih u Kigali). Na udaru ek-stremista su i Belgijski vojnici u sastavu UN-a.

Dallaire je vjerojatno najbolje od svih na svijetu znao {to }e se dogoditi. Kada je New York potpuno ignorirao njegove informacije, poku{ao je sa alternativnim kanali-ma poslati poruku. Traìo je svoju vladu u Kanadi da rea-gira i uspostavi komunikaciju s onima koji donose odluke. Lobirao je kod klju~nih ambasadora u Kigali i radio je s me|unarodnim reporterima kako bi se kreiralo mi{ljenje. New York i Annan nisu reagirali. Kasnije je UN lamentirao kako je Dallaireovim infomacijama nedostajalo konteksta, te je na osnovu njih bilo te{ko formulirati slu`beni stav. Drugi su mi{ljenja kako je UN-ov ured bio istovremeno zaokupljen posljedicama krize u Somaliji i Bosni, te u tim uvjetima odgovorni nisu uloìli dovoljno napora da ozbi-ljno akceptiraju poruku iz Kigalia. Ve}ina ljudi kada stu-paju u diskusiju, dijalog ili bilo koji drugi oblik interakcije, prije svega o~ekuje da budu shva}eni. To je sasvim prirod-no. Me|utim, ako obje strane poku{avaju biti shva}ene, niti jedna zapravo ne slu{a. Ako smo fokusirani samo na svoje misli, apetite i osje}aje, ne usvajamo poruku s druge strane. Takav oblik interakcije jednak je dijalogu gluhih. Ne samo da je potrebno uloìti vlastite napore kako bi se shvatilo {to je druga strana htjela re}i, nego moramo biti svjesni i prihvatiti da je u svakom obliku konverzacije pri-sutna gre{ka. Mi jednostavno kreiramo na{e mi{ljenje na osnovu vlastitog iskustva i vlastitog razumijevanja ìvota. Treba priznati da frekventno kreiramo pogre{no mi{ljenje.

Brzopleto formiramo zaklju~ak. Klasifi ciramo sugovornike prema njihovom statusu, izgledu, pripadnosti grupi, rasi, spolu, religiji, politi~kom opredjeljenju i ~ujemo samo ono {to od pojedine klase o~ekujemo, a fi ltriramo stvarnu po-ruku. Takve predrasude sigurno odgovaraju na{im osob-nim interesima, ali moramo ih nau~iti razlikovati.

DIJALOG RAZUMNIH I OSVIJE[TENIH

Ljudi su u biti konzervativna bi}a. Pojedinci su skloniji starim na~inima pona{anja prema drugima, ljudima i ìvotnim prilikama, unato~ ~injenici da njihov tvrdoglav, nefl eksibilan, arogantan, autoritativan i sebi~an stav ne-ma upori{ta u modernom dijalogu. Takve osobe napa-daju, nare|uju, kritiziraju, prekidaju druge dok govore, drè im prodike i dijele savjete. Ne preuzimaju odgovor-nost za svoje probleme, nego zbog njih optere}uju druge, kruti su i neosjetljivi za tu|e osje}aje. Nadalje, nesigurni su, te{ko im je priznati gre{ku i ispri~ati se. Rigidno se drè svojih stavova jer su previ{e nesigurni da bi se otvo-rili za nove stvari. Razlog je tome da kod navedenih poje-dinaca, prevladavaju stara i poznata vjerovanja koja su

stoga i draga. Ona omogu}uju da se osje}amo mentalno udobno i vode nas do intelektualne lijenosti. Spremni smo poduzeti velike napore da zadrìmo status quo u na{im glavama, umjesto da se potrudimo razumjeti drugu oso-bu. Jer u trenutku kad moramo nau~iti ne{to novo, mora-mo promijeniti i svoj ìvot, svoj karakter i sebe cijeloga. To je jedan od razloga za{to su mogu}nosti kretanja pojedi-nih dru{tava povijesnom kartom zapravo vrlo male. I naj~e{}e vrlo nesretne. Netolerancija ili uskogrudnost ono je {to nas u bilo kojem dru{tvu nagoni na selidbu - fi zi~ku ili intelektualnu, svojevoljnu ili prisilnu.

Poslije Ibn Sine (Avicenna, 11. st.), Ibn Ru{da (Averroes, 12. st.), Al-Hawarizmija, povijest islamske narode vodi ka jednom zaklju~ku: da se njihovo okruènje kre}e i mijenja znatno brè od njih samih. Kretanje islamskih naroda u tim okolnostima ponajprije prisilna i nevoljka reakcija na vrtlog dru{tvenih sila i povijesnih interesa. Povijesni je proces pre-ma svojoj defi niciji ne{to {to se nalazi u pokretu. U skladu s tezom o kontinuiranom povijesnom gibanju, moèmo re}i da je ubrzanje jednostavnije za nekoga tko je ve} u pokretu, za razliku od onoga tko stoji na mjestu. Oni koji su u pokretu u ve}oj su milosti od onih koji nepokretno stoje. Ljudi s nerazvijenim talentom za dijalog, trebali bi biti svje-sni da se ~ovjek ne ra|a sa svim sposobnostima, ve} se treba obrazovati i oblikovati dugo vremena, uz velike na-pore, kako bi zasluìo epitet pozitivne konstante i vertikale.


7 0 B E H A R 8 0 - 8 1

U islamu, Kur’an-om je proces u~enja defi niran kao projekt koji traje cijeli ìvot. Danas nema niti jednog naroda, niti jednog dru{tva kojemu je u~ena, suptilna, nadahnuta i razumna komunikacija potrebna kao {to je potrebna mu-slimanima, a to zna~i: Iskrena i sadràjna razmjena mi{ljenja i ideja prije svega. Muslimani, kao deùrni krivci uvijek pri ruci, moraju jasno, izravno i bez straha govoriti o svojim osje}ajima. Ne smiju dopustiti da ih u dijalogu svladaju neugodne emocije poput: straha, ljutnje, srama, krivnje, neugode, bespomo}nosti i ovisnosti o drugome. Potrebno je iskazati interes za osje}ajima drugih ljudi. Postupati ra-cionalno i ispravno, a ne s osje}ajem krivnje ili prisile. Islamska dru{tva ne smiju biti previ{e pasivna i intelektual-no lijena, te samim time nedovoljno prijem~iva prema sofi -sticiranoj promid`bi novog vremena.

RJE[AVANJE IZAZOVA NASLIJE\ENIH NAVIKA

Zaista malo ljudi radi i postiè rezultate samostalno – mo`da par genijalnih umjetnika, nekolicina genijalnih znanstvenika, mali broj talentiranih sporta{a. Ve}ina nas radi s drugima i na taj na~in smo u~inkoviti. Preuzimanje odgovornosti za odnose s drugim ljudima sastoji se od dva jednako bitna elementa. Prvi je, prihvatiti ~injenicu da su drugi ljudi jednako individualni kao i mi sami. To zna~i da i oni imaju svoje ja~e strane i svoje nedostatke. Imaju svoje vrijednosti, svoj na~in u~enja i rje{avanja izazova. Osobno iskustvo, izraènost njegovih osjetila, kultura i na-s lije|ene navike ~ine mentalnu mapu pojedinca koja fi ltri-ra dolazne informacije na na~in da poznate stvari prihva}a, a nepoznate ignorira. Tako svaki pojedinac kreira svoju suènu sliku realnosti. Za prosje~nog Europljanina snijeg ima jedan naziv, a Eskimi imaju preko sedamdeset naziva za snijeg. Vjerski simboli nekome predstavljaju emotivno ispunjenje; netko drugi u njima vidi opasnost za svoju si-gurnost. Gandhi je postio da bi se duhovno pro ~istio; mu-slimani poste da ispune jednu od vjerskih du`nosti dok netko tre}i posti jer jednostavno èli biti mr{av. Grijeh i moral su osjetljive dru{tvene kategorije. [to je grijeh u jednom dru{tvu, ne mora biti u drugom. [to je moralno u jednom dru{tvu, ne mora biti u drugom. Ljudi stvaraju svoja vlastita iskustva. Istraìvanja pokazuju da se na{a iskustva, osjetila, kultura i navike, kao mentalne mape, u prosijeku minimalno poklapaju 2%. To su dodirne to~ke na kojima se moè uspje{no izgraditi odnos.

Svatko ima svoj na~in djelovanja, svoj na~in interakcije s drugima, svoje vi|enje okoline. Svoj, a ne moj ili na{. Ljudi ne moraju biti dobri i lo{i, oni samo imaju druga~ije unutra{-nje programe. Ne postoji idealan prijatelj ili suradnik. Ali, postoji potreba da se prihvate oni koju su razli~iti od nas. Tajna odgovorne interakcije jest shvatiti osobu i osloniti se na njene sna`ne osobine, njen na~in rada i njene vrijedno-sti. Kada bismo, umjesto da se bavimo ljudskim manama i propustima, u drugim ljudima traìli pozitivne osobine i na njima gradili na{ odnos, rezultati na{ih zajedni~kih po-duhvata bili bi mnogo vi{e uspje{niji.

Drugi dio odgovornosti za odnose jest odgovornost za komunikaciju. Ono {to smo mi izgovorili i poruka koju smo htjeli poslati ne mora biti jednaka poruci koju je druga stra-

na ~ula ili percipirala. Stoga mi koji komuniciramo imamo odgovornost jasno i shvatljivo artikulirati na{u poruku kako bi se postigao èljeni ishod. Dru{tvo je puno osobnih kon-fl ikata. Najve}i dio njih proizlazi iz istine da ljudi ne kreiraju svoje mi{ljenje na osnovu ~injenica, nego na osnovi pretpo-stavki i predrasuda, a {to }e re}i - na osnovu neznanja. Razlog za{to ne znaju je taj {to mi ne komuniciramo jasno, a oni ne pitaju, pa nemaju ni odgovor. Ova pogre{ka sna`no refl ektira ljudsku krhkost. Ve}ina ljudi danas sura|uje s dru-gim ljudima razli~itih znanja, stru~nih profi la i iskustva. Rav-natelj neprofi tne organizacije mo`da je prije radio kao gra|evinski inènjer i ima iskustva u konstruiranju sloènih gra|evinskih projekata, ali ne zna ni{ta o stvarima koje prije nije radio – o marketingu za neprofi tne organizacije, knjigo-vodstvu, pravnim aspektima i sli~no. Njegovi suradnici unu-tar neprofi tne organizacije koji se bave pravnim pitanjima, marketingom i knjigovodstvom moraju osigurati da ravna-telj shvati {to oni poku{avaju napraviti, za{to je to {to rade korisno, kako }e to ostvariti i kakve rezultate o~ekuju. Jedno-stavno moraju to~no informirati ravnatelja kako bi on svojim radom i postupcima pridonio ostvarivanju tih rezultata.

Razvoj timova, organizacija i dru{tava vi{e se ne zasniva na autoritetu i prisili, nego na komunikaciji i povjerenju. Postojanje zrele komunikacije i povjerenja izme|u ljudi ne mora nu`no zna~iti da se oni me|usobno vole ve} da oni razumiju i po{tuju jedan drugog. Za{to je potrebno ovo osvijestiti? Ljudi se dominantno druè s onima koji su im sli~ni. Tako lak{e uspostavljaju odnos uzajamnog povje-renja i razumijevanja. Me|utim u ìvotu je potrebno neka-da razgovarati i o neugodnim stvarima s ljudima koji nam ne “leè”. U takvim situacijama moramo biti spremni izra-ziti stav i odvesti razgovor u smjeru koji }e polu~iti najbolji rezultat, a da pri tom ne proizvedemo novi konfl ikt. Preuzi-manje odgovornosti za odnose apsolutna je potreba.

[TO NAS PRIVLAÎ, A [TO ZADR@AVA

Lijepi ljudi hodaju gradom, pomno odjeveni i dotjerani, istaknuti i uspje{ni. Pretpostavimo da vas neka od tih osoba toliko privu~e da joj pristupite i poku{ate ostvariti konverza-ciju. I da vam recimo uspije oti}i s tom osobom na ka vu. Uskoro ostvarite neki odnos. Postajete prijatelji, suradnici, par. Zapo~inje otkrivanje dobrih strana i mana koje se kriju iza vanj{tine. Otkrivate iskrenost, po{tenje, toleranciju, upor-nost ili lijenost, nefl eksibilnost, nemoral. Budu} nost va{eg od nosa po~iva upravo na koli~ini kvalitetnih osobina te se ova pri~a nalazi u korijenu svih odnosa. Pri vu~eni smo vanj-{tinom, izgledom, na~inom odijevanja, statusom, {armom, inteligencijom, ali rijetko kada nas to i za dr ava. Trajni od-nosi iziskuju prave vrijednosti, trud, pa opet trud, davanje, razumijevanje, pomo} i kulturu dijaloga. Kada vrijeme po-tro{i izgled, kad izblijede odjela, treba nam kvalitetan od-nos, ne~ija briga, razumijevanje, pomo} u rje{avanju proble-ma, ugoda komunikacije. Ina~e odlazimo dalje, u nove od-nose. Kvaliteta ìvota po~iva na kvaliteti odnosa koje smo uspjeli ostvariti s ljudima koji nas ok ruùju. Svi teìmo istin-skim, trajnim odnosima. Kako bismo ih stvorili i odràli tre-bamo u njih uloìti veliki dio sebe. Energija koju smo uloìli u odnose na kraju se uvijek vra}a.


B E H A R 8 0 - 8 1 7 1

Tarih (ar. historija) jedna je od najpopularnijih lirskih vrsta tzv. divanske knjièvnosti. Rije~ je o epitafi ma koje su bo{nja~ki pjesnici, naslanjaju}i se na predislamsku bosan-sko glagolji~ku tradiciju, ispisivali na kamenim nadgrobnim spo menicima (ba{lucima, ni{anima, bilizima, ma{etima), uglavnom na jezicima “isto~ne renesanse” (^. Velja~i}): tur-skom, arapskom i perzijskom. No, nisu se ti pobo`ni zapisi nahodili samo na nadgrobnim spomenicima ve} i na sve-mu {to je bosanski ~ovjek smatrao vrijednim, ~emu je bilo su|eno da traje i ~emu se divilo. Tako tarihe nalazimo i na vratima dàmija, tekija (dervi{kih samostana), mostova, biblioteka, {kola, kahvana, ljetnikovaca...

Osim {to su ispjevani u saètim formama i monorim-nim stihovima, ti uklesani lirski zapisi su imali svoj zna-~enj ski i formalnojezi~ki iktus u zavr{nom stihu u kome se davao tzv. ebdèd: niz izabranih slova toga stiha koji je davao godinu (tarih) datog doga|aja. Naime, hurufat (arapska alfabet), zastupljen u sva tri spomenuta jezika, ima svoju konvencionalnu broj~anu vrijednost. Valjalo je izabrati stih (obi~no neki ajet iz Kur’ana, izreku posla-

nika Muhammeda - mir i blagoslovi bili s njime – ili poz-natu mudrost) ~iji su harfovi (slova) davali zadati broj~ani zbir koji je bio ravan godini neke smrti, gradnje ili otvo-renja nekog lijepog objekta. U mno{tvu takve lirike, ipak se najuspje{nijim smatraju tarihi u povodu smrti mladih i dragih osoba, princeza, k}eri jedinica, sinova, supruga ili muèva.

Najistaknutiji pjesnik ove vrste (navodno uvr{ten u svjet-sku antologiju epitafskog stvarala{tva) bija{e Mehmed Gurani, ~iji je pjesni~ki pseudonim bio Mejli (doslovce onaj koji je sklon vjeri, blizak Bogu), sarajevski dervi{ i pjesnik ko ji je ìvio izme|u 1713. i 1781. godine. On je svojim ta-rihima obiljeìo najva`nije doga|aje svoga vremena. Dosa-da{ nji lo {i prijevodi i nikakva upjevavanja te neka vrsta “ekskomunika cije” ukupnog “isto~norenesanskog” stva-rala{tva iz europskoga knjièvnohistorijskog konteksta od-bijali su zna~aj niji interese za tarihe i druge sufi jsko lirske pjesni~ke vrste. Antologiju tariha ove godine u Sarajevu ob javljuju Lamija Hadì osmanovi} i Minka Memija u pre-pjevu Dèmaludina Lati}a.

Neka im hurije ne pokaù namr{teno liceUvod, izbor i prepjev: Dèmaludin Lati}

TarihiXXXVIIIKapija ovog dergjahaKapija ovog dergjaha – to je dènnetska kapijajer tude vladar carstva ugodnosti Boìje sniva!On bje{e prijatelj Fatiha, velikog sultana,savjetnik mu za pravila tokom ratnih dana.U ogledalu Boìje ku}e on traìo je odraz svoj,i tako se pribliìo Bogu, Ljepoti Vje~itoj!Njegova ~ista du{a u miru snije sada;{ehitskom smr}u u borbi ona se preseli mlada!Srce, sedam nebesa preleti, i kli~i, i pi{ti,“i dan njegove smrti u moru Boìje milosti i{ti!”

God. 866. h. (1461. – 1462.)S turskog: Mehmed Mujezinovi}

XLV

[ejh Ibrahim-efendija[ejh Ibrahim-efendija, muftija ~vrstog imana,ode sa ovog svijeta u vje~nost zarana!Uzvi{eni Kur’an i Hadis je mudri tuma~io;uto~i{te Hakka traìo, svoje skute svio.îm se saznade {ta se sa njim zbilo,kao da se sve u crno zavilo!

P R E P O R O D N I E P I TA F I

7 2 B E H A R 8 0 - 8 1

U rahmetu du{a neka mu je ~ista,a mezar nek’ mu prostran od svjetlosti blista!Na Mah{eru, nek’ mu Allah Ku}u uìvanja da!Iz gajba se Sukeriji ovaj tarih doda:“Sa zikrom,Allaha spominju}i, Ibrahim-efendija ode svojoj vje~noj ku}i!”

God. 1075. h. (1664.-1665.)S turskog: M. Mujezinovi}

XLIX

O, àlosti, ode sa ovog sv’jeta... O, àlosti, imenjak Halilullaha dunjalu~ka zatvori vrata,hadì Ibrahim, dervi{ kadirijskoga tarikata!Na Bo`’jem putu, k’o Edhem imetak sav ostavi,Allahovom zadovoljstvu on sve pretpostavi!“Vrati se” odabra rije~i taj insan tih i smirenpa s uìtkom i ~e`njom ode na Ahiret!Boè, nek nur tevhida sja u mezaru robu tom,odlikuj ga i uzvisi Svojom ljepotom!Za utjehu, Mejli, pi{u}i tarih, tajni glas slu{a:“Eno, kurbanom posta Ibrahimova du{a!”

God. 1154. h. (1741.-1742.)

L

Vo|a putnika na putuVo|a putnika na Boìjem putu, predvodnik siromaha,onih {to samo Njega traè stotinom vrelih uzdaha,onaj {to na tom putu nad pitanjem bdije nau~nimi pozna tajnu “Podu~i Adema imenima svim”,Sunce na nebu vo|enja na putu dervi{kom,onaj {to spozna tevhid prema putanji hode}i vi{oj,savr{eni pir, me|u dervi{ima odabranik,Mustafa, kadirijski {ejh, u~evni i znani!Na dunjaluku njemu sli~noga nije bilo,prvak svog doba, Gospodaru predan milom!Kada je naredbu “Vrati se” ~uo iznenada,ispusti du{u smjernu, u vje~nost ode tada.Zar je ~udno {to nije za ovaj mario svijet?!Znao je da je prolazan i da vje~an nije!Eto, ostavi ovaj svijet {tono ga vide o~i;Bog mu darova drugi, u koga sa ~e`njom kro~i!Ostavi drugove svoje, na rastanku sre}e,i ode u ba{~e Adna, te ku}e svoje vje~ne!Neka mu Allah mezar tevhidskim obasja sjajem,neka mu Svoje po~asti od prvog sastanka daje,neka mu dobro~instva {efa’at njegov budukada se bude dijelila pravda na savr{enom sudu!Mejli mu tarih napisa i ovu prou~i dovu:“Neka Gospodar pomiluje du{u njegovu!”

God. 1160.h. (1747.)

LI

[erif Ahmed-efendija[erif Ahmed-efendija, ponos uglednika, na bolji svijet ode!Ruka sudbine u knjigu ìvota upisa “Zavr{i se ovdje!”Nadaju}i se da u Dènnetu }e imati vje~ne odaje,

bi mu nare|eno da napusti zemlju i ìvot {to kratko traje!Na ovom varljivom svijetu niko ne na|e mira!Taman da pravdu dijeli, valja mu po}i do svemira!U vje~nost nebesku on posla sedàdu svoju zemaljsku!Boè, u~ini mu uto~i{tem huld-sudnicu rajsku!O njemu govore brojne osobine lijepe njegove.Nadamo se da }e Bog usli{iti njegovih dostova dove,da }e mu za sve donijeti dvostruku nagradui time mu otvoriti vrata u Dènnet-i Adnu.Bio je u~enjak blag, istinu {tovao je,krivce je osu|ivao, pravedne ~uvao je.Presude su mu uvijek i uvijek pravedne bile.Neka mu za to Hakk podari dènnetsko obilje!Nek mu na{ Resul zagovornik na Roz-i mah{eru budei neka Uzvi{eni spasi one {to osta{e ljude!Neka mu gre{ke budu opro{tene sa puno milosti!Nek mu u mezaru bude drug tra~ak Boìje svjetlosti!Po njegoovj smrti, Mejli u tarihu ovome i{te:“Neka [erifu Gospodar podari ’Adn za boravi{te!”

LVI

[teta, Muhammed-efendija... [teta, Muhammed-efendija u vje~ne saraje pohiti:sidìl ìvota dovr{i ~im ga na Svoj sud pozva Istiniti!On se uzda u milost beskrajnu na{ega Gospodara!Nek uvijek bude sa hurijama u sobi svog mezara!Odbiv{i ~etiri, Mejli posmrtni tarih mu {tije:“Neka je rahmet du{i svijetlog Muhammed-efendije!”

LVII

Jahja-efendija, ponos kadija Rumelije Jahja-efendija, ponos kadija Rumelije,ode da na vje~nom sv’jetu sebi gn’jezdo svije!Grad Kara Ferja dodijeljen njemu je krasni bio;znaju}i da je to privid, on nije poloàj htio!Napusti poloàj taj ~eznu}i da se sa Vje~nim sjedini.Uzvi{eni ga zauv’jek smjesti u Dènnet Svoj predivni.Prema svijetlom {eri’atu sudio on je uv’jek.“Jedan sudija u raju!” zar tako re~eno nije?Neka ga Milostivi u rajske saraje sretna preseli,a do Proìvljenja nek bude sa ljepoticama b’jelim!Neka mu Mustafa {efa’at da na Danu ra~unice!Neka mu hurije nikad ne pokaù namr{teno lice!Ovako pero ispisa tarih smrti mu, Mejli:“Jahja-efendija u ’Adn-i na’im preseli!”

LX

Onaj tek izrasli pupoljak O, àlosti, onaj tek izrasli pupoljak olistale ruè,Kantamirijin unuk, Mula Mustafa, napusti ove dane tu`ne!Prolaznost spozna ovoga sv’jeta on {to mla|ahan okusi smrt;du{u ispusti i s ~e`njom ode u vje~ni i svijetli vrt!Neka mu Allah ispuni mezar mirom na|enim u Kur’anu![efadìja neka mu Mustafa bude na velikom Sudnjem danu!Mejli se tariha od slova s ta~kama divnoga sjeti:“Ovoga ~asa u raj hafi z Mustafa odleti!”


B E H A R 8 0 - 8 1 7 3

LXIII

Dènneti}, taj insan po{tovani... Dènneti}, taj insan po{tovani, o, tugo,napusti ovu Ku}u ku{nje i u stani{te odseli drugo!Tri godine kajmekam ejaleta Bosne bija{e;niko u ovom gradu za njegovo zlo ne zna{e!Neka mu Svevi{nji primi du{u u tobe istigfaru,a melecima Njegovim neku bude drug u mezaru!Ja, Mejli, izrekoh mu tarih u tu`nom govoru:“Ismail-beg na|e uto~i{te u dènnetskom dvoru!”

LXVI

El-FatihaEl-Fatiha! Prvak evlija, predvodnik {ejhova,Mejli! U duhovnom sv’jetu je poznata u~enost njegova!U sarajevskoj tekiji mihrab tevhida na|e;tu se pribliì Istini, pred najve}e tajne iza|e.Njegova du{a u ba{~e Adna ode poput teku}ice:dobrinom i a{kom mnoge dovede pred Dèmal-i Lice.Uz Vehabovu pomo} tarih mu je izre~en:“Mejlijina du{a sada Bo`’joj blizini lije}e!”

LXVII

On je vje~no @iviPoznati alim, muftija pobo`ni, vrline vrelo,prvak u id`tihadu, te{ke mes’ele rje{avao je smjelo.Taj ~asni insan bija{e najbolji u fetvama niz godina;svi ga slu{ahu, jer bija{e sre|en, pun l’jepih osobina.Plemi}, Resulovih svojstava, more koje od dobrine bli-sta;po~a{}en Bo`’jom dobrotom, srca milostiva i ~ista.Prvak u~enjaka, s imenom Fahr-i Alema na{eg;dobar ahbab, po{tovan ~ovjek {to premca nema{e.Dok je slu`bovao, cvjetale su {eriatske odredbe sv’jetle;u vje~nom ìvotu neka ga za to nagrada Bo`’ja sretne.O, smrti! “Vrati se!” “U|i!” o, pozive ~asni! Istiniti nek mu podari stepen {ehida krasni!U vje~ne dvorce neka mu du{a leti na krilima ptica;u Dènnetu neka boravi u dru{tvu mladih ljepotica!Svoje potomstvo ostavio je u tuzi velikoj.Tu`na srca, tajni glas? Esad mu izre~e tarih poput Kerubijana:“Boè, rahmetliji neka je ba{~a Firdevsa darovana!”


7 4 B E H A R 8 0 - 8 1

LXVIII

Hajirsahibija Salih-pa{a Hajirsahibija Salih-pa{a, {to do ugleda Asafa stiè,u Bo`’je ime mnoge hajrate posvuda diè.Boìja uputa je bila dar za ovog dobrotvorapa zapis i spomen osta na plo~i od mramora.Nadahnut, Esad mu tarih, odu{evljen, re~e:“U prosvijetljenom dru{tvu ova evlija sebi mjesto ste~e!”

LXIX

Dènneti} Ali-beg, {to volje musafi re Dènneti} Ali-beg, {to volje musafi re,u ovom gradu nenadno preseli na Ahiret!Bje{e dare`ljiv, pun plemenitosti.Neka mu Bog obilno daruje milosti!Tarih mu izi|e iz pera rascjepana:“Ovdje je Ali-bega Dènneti}a stanak!”

LXX

Car zemlje sufi jske nauke Car zemlje sufi jske nauke ovdje spava, {ejh Husejn,od vojske Bo`’je dobrine nevidljiva bio je tvr|ava, {ejh Husejn.Izvor Boànskog nura, majdan bisera skupih i sjajnih,riznica blaga najve}ih, Boànskih tajni, {ejh Husejn.Ukras prijestolja nasljedstva, vrelo tajni Boànskih,okrunjena glava prijestolja velajeta carskih, {ejh Husejn.Pre~istih i savr{enih sufi ja bio je cvat bijeli,prvak, vo|a nak{ibendija, vojskovo|a smjeli, {ejh Husejn.Kod mulla Murada, drugoga pira, u Stambolu znanog,bio je vekil njegova hanikaha odabranog, {ejh Husejn.Pobo`njak, svjetlo Mjeseca u gradu u~enjaka,hafi z-Muhammeda, murid toga {ejha i prvaka, {ejh Husejn.Ugledni pro~elnik u dru{tvu gdje sjede evlije,Bo{njak po rodu i porijeklu on ti je, {ejh Husejn.Konju, Bagdad, Buharu i Semerkand on je obi{ao;k’o Sunce, ~etrdeset godina, s u~enjem nije stao, {ejh Hu-sejn.U rodnome mjestu edeb i ilum on je posijao;razuman i bistar, du`nosti pira ovdje obavljao, {ejh Husejn.S vrutka njegova vrela {ejh-Sirri Kevser je pio;savr{en mur{id, poput Hidra on je proìvio, {ejh Husejn.Kada duhovnom mu djedu da do|e Allah javi,“Ode {ejh Husejn!” tarih-i kamil [akir sastavi.

LXXI

Hatidà, Dervi{-begovaHatidà, Dervi{-begova, {to je kao ruìca bila,~a{u je smrti iznenada mlada ispila.O, velike {tete, ali -to je emer Boìji!Mlado{}u oki}ena, bila je ljep{a od svih!U ba{~i ovog svijeta kao ruà je stajala.Jesenski vjetar puhnu tek {to je olistala!Stiè jesenski vjetar, u crnu zemlju je savi!Ovaj svijet je prolazan, svakome zamku pravi!

A gdje je prelijepa [irin, zanosna Lejla gdje je?!Gdje je Zulejha? Vallahi, samrtno ovdje sve je!Boìja se ne obara, ona }e do}i svakom!Neka se majka i babo strpe zbog Njegovog emera takvog!Pa {ta ako odlazim sa ovog prolaznog sv’jetaako mi Bog podari mjesto u osam l’jepih Dènneta?!U Dènnetu ima hurija mnogo, b’jelih i crnookih,a i momaka, tako mi Boga, mladih i visokih!Ej, Emine, neka rije~i tariha njezine smrti budu:“Resule, budi joj zagovornik na Bo`’jem stra{nom sudu!”

LXXIII

Allah je vje~no @iviU trenu kad je u vje~nost se svio,svoje je ahbabe u tugu zavio.Kapije rahmeta i Ba{~a je sebi otvorio;u njegovom vaktu takvoga Bog nije stvorio.Zli jezici i licemjeri obijedi{e njega, sirotu,kad jesen stiè njegovom nje`nome ìvotu.Ispio je ma{trafu svoje samrtne gor~inehiljadu i dvjesta trideset sedme godine.Za {ehidsku smrt je ovo tarih uklesani:“Sejjid hadì {ejh Vehhab” ovdje se nastani.


B E H A R 8 0 - 8 1 7 5

LXXIV

Vladar bez premcaVladar bez premca, Asaf svoga doba Dèmove vrline,Ali Salih-pa{a, lav svijeta, vezir Hercegovine.Velikani i prvaci u sjenci njegove pravde bi{e;dobra djela more mu dare`ljivosti preli{e.Evo, on podiè i lijepi posmrtni biljeg ovi,koje s ljubavlju pohode nebeski katovi.Po~ivali{te ovog insana Kibla je nevoljnika,izvor mora blaènstva, Kjaba zaljubljenika.[ejh Sirri je ~isto ime, hazna gdje s’ krije Boànska taj-na;on je kutb sv’jeta, veliki gavs, predvodnik hadègana.Pero nije kadro ni dio njegovih vrlina opisati;ono je nemo}no, pisac na ovom ovdje treba stati.Mezaru moga oca, [akire, tajnim je glasom tarih dan:“Ovo turbe je oka srca i kutba vremena surmedan!”

LXXVIII

Iz ove Bosne na Rodos...Iz ove Bosne na Rodos doplovi s la|om sudbinei kao musafi r ostavi ovaj svijet ta{tine!Niko ne zna {ta je tu|ina, kud sudbina brodi;dàba je, od Adema svijet na ovaj na~in hodi!Sve {to ìvi smrtno }e {erbe da popije;dok je u t’jelu, to du{i nikako znano nije!Ne ostavi ga smrtni ~as, t’jelo mu u zemlju stavi.Neka mu du{a naselje rajsko za sebe pripravi!Dervi{-Fadil, mevlevi, po smrti tarih mu skiti:“Nek Mahmud-pa{i mjesto u raju podari Istiniti!”

LXXXII

Od valova sudbine...Od valova sudbine uma}’ ne moèmo;~a{u smrti pijemo, u vje~nost putujemo!Oh, àlosti, eto, na{em Ze~evi}ustiè poziv “Vrati se!” Besmrtnome Bi}u!Kao melek on je u davanju bioe da bi se sretan u raju stanio!Osim dove ’vamo mi ni{ta ne znamo;zbog rastanka pjev bulbula slu{ajmo!Pjesnik tarih re~e, jedan uzimaju}’:“Hadì Muhammed se naseli u raju!”

LXXXIV

Hadìomerovi}, ~uven po bogobojaznosti Hadìomerovi}, ~uven po bogobojaznosti i i}ramu,kome ne bija{e ravna u bosanskom vatanu.Dugo sarajevski muftija i reisu’l-ulema je bio;kao upori{te isprobanog puta svugdje se glasio.Kada, Bo`’jom voljom, osamdesetu napuni,napusti Ku}u ku{nje, u vje~noj se skljuni.Stiè jedan u~enjak, Enveri, pa mu tarih veli:“Mustafa Hilmi na po~inak u Dènnet odseli!”

XCI

Rijetko obrazovan ~ovjek Rijetko obrazovan ~ovjek Kadi} ovdje spije.Poznat pod imenom Obasjanog, Enverije.Kada ~u poziv:”Irdì’i...”, putovat’ odlu~io;u Dènet-i Adnu sebi je trajno gn’jezdo svio.Insan visokih vrlina i l’jepog ahlaka je bio;istrajnost, ~ednost i dostojanstvo du{e sastavio.Ko je muhta~ bio, on mu se odaziv’o rado,a pomag’o je kol’ko je mog’o i staro i mlado.On je napisao op{irno djelo iz na{e historije;ovakvo se djelo dosad pojavilo u nas nije.Ono sadrì doga|aje i silnu raspravu.Samo ~italac shvata pi{~evu vr’jednost pravu.Do nove ovakve knjige mnogo }e prote}i vode;njih pi{u samo oni koji za znanjem dugo hode.Nek Allah milo{}u obaspe na{eg Enveriju,Dènnetom Me’va neka nagradi ga u miru!Hilmijo, nakon razmi{ljanja izreci mu tarih:“Nek Allah Muhammedu Enveriji veselje podari!” “Neka mu mezarom radost gospodari!”

XCII

Allah je vje~no @iviûveni Mirza Safvet-beg, pjesnik poletan, budilica naroda na{eg, borac k’o arslan.Ovaj poznati emir u narod pisanom rije~ju si|e;u e{rafu, u pro~elju je bio, po{tovan i vi|en.Svakom je pomag’o, o nama vodio brigu;ìvot provede {ire}i korisnu, l’jepu knjigu.Njegova djela nalikuju svjeèm perivoju;u brojne pjesme i knjige metn’o je mudrost svoju.I mladi i stari u njegovim pjesmama uìvaju;uspomene na njega dugo }e da traju.Pogledaj rije~i ovoga tariha mu krasna:“U rajske ba{~e odleti slavuj l’jepoga glasa!”


7 6 B E H A R 8 0 - 8 1

U srpnju ove godine, u dvorani Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu, predstavljen je roman “Potkovani go-lubovi” jednog od najdarovitijih bosanskohercegova~kog pripovjeda~a Izeta Perviza (ro|en godine 1969. u Mutni ku u Cazinskoj krajini) koji je literarnom rekonstrukcijom stvar-nog zlo~ina koji je po~injen u Srebrenici (egzekucija bo{nja~kih mladi}a vezanih ìcom), uznemiruju}e i brutal-no, ali i spisateljski ingeniozno, kroz anamnezu jedne srp-ske obitelji, podsjetio na stvarno lice rata. Roman je u{ao u najuì izbor za knjièvnu nagradu V. B. Z.-a i Ve~er njeg li-sta. Perviz polazi od grozomorne tv-snimke koja je razotkri-la i ovjekovje~ila taj zlo~in. No, ponajvi{e ga zanima kako mali ~ovjek postaje zlo~inac i kako se u postratnom vreme-nu profi lira njegova }ud i moralni karakter. Posvema, pred nama je angaìrani pisac, dobar poznavalac svoga susjed-stva, koji prati tragiku jedne srpske obitelji u nekom srp-skom gradi}u. U romanu, u kojemu je gla va obitelji Stani-mir (Stani{a) po~inio zlo~in te je razotkriven na snimci koja je prikazana u Hagu na su|enju Slobodanu Milo{evi}u, iz pripovjeda~ke perspektive svih aktera (Stanimira, supruge Ljubice, k}erki Snjeàne i Anke, djeda Miodraga i sina Milu-tina) postupno se fabulira napeta pri~a. Dominantni stilski postupak je monolog, dakle, u ich-formi, kroz doga|ajnost, ocrtavaju se portreti likova koji zasebno pri~aju u pojedi-nim poglavljima. Obitelj nikada nije ~ula da se Srebrenicu napadalo. Znali su jedino da su srpske jedinice oslobodile taj grad koji leì na samoj granici uz Srbiju i koji je uvijek pripadao Srbiji. Uostalom, i sam je general Mladi}, kojega Stani{a naprosto oboàva, rekao da su Srbi napokon do~ekali dan kad }e se osvetiti za dahije.

Roman }e posluìti kao autoterapija svima onima ~ija je temeljna ~ovje~nost povrije|ena i dovedena u pitanje. Golub je simbol mira i slobode, a ako ga potkujete oteàt }ete taj let ka slobodi i poruci mira. Potkovani golubovi, ta nadrealna slika, ironijski se odnosi spram Stani{inog uvje-renja da je on zapravo istinski borac za srpsku stvar – koji je to i djelom dokazao. Re~ena kaseta sa snimljenim zlo-~inom godinama je kruìla gradi}em, a da nitko nije rea-girao, a govori nam da Stani{a nije detronizirani junak ve} zlo~inac kojega ~ar{ija {titi i slavi. Pisac se mjestimice

Ratni postupak prema tamo nekim balijamaIzet Perviz: “Potkovani golubovi”, V. B. Z.(Biblioteka Ambrozija, knjiga 137), Zagreb,2006., str. 179

Pi{e: Sead Begovi}

oslanja i na politi~ku, odnosno na netom odigranu povije-snu faktografi ju: ubojstvo premijera \in|i}a, slu~aj Milo-{evi} (oslikan kao bankar sa svinjskom glavom) te slu~aj [e{elj. Budu}i da je ve} u ekspoziciji nagla{en neposredni do ga|aj te se zaista ne manipulira i ne koketira s doku-men tarno{}u ({to mjestimice dokazuje srpski ili bo{nja~ki jezi~no leksikolo{ki fond: “pokupilo ga milicijsko auto”) manjak fi kcije ne}e i ne moè zasmetati. Rije~ je o romanu zbivanja i lika koji se ostvaruje i ocrtava u obiteljskom kru-gu. Uz zanatsko umije}e, pisac plete pleter stvarnog do ga-|aja i korespondira s vremenom. Tako usustavljena gra|a tvori socijalnu vrstu romana koji hrabro koristi fakcijske izvore i podatke iz suvremene povijesti. Odabirom pri~e i svojom umje{no{}u, Perviz umije doprijeti do {ire publike te }e se ovaj vjerodostojni roman o be{}utnosti jednog vre mena i ljudi uvelike ~itati, mo`da i stoga {to nije po-{te|en ni jedan segment dru{tvenog ìvota bez obzira na etni~ku skupinu, posebice onaj devijantni kao {to su ovi-snosti, alkoholizam, plja~ke i tako dalje, a nacionalisti~ki rekvizitarij ostvaren je na mitemima kao {to su maj~ica Srbija i srbomrzitelji.

N OV E K N J I G E

B E H A R 8 0 - 8 1 7 7

Perviz je dobro uo~io okru`je i atmosferu srpskog sel-skog i gra|anskog ìvota te slijedom toga i tradiciju srp-skog pu~kog romana koju su tako|er koristili, ali s drugim predznakom, srpski nacionalisti~ki pisci kao {to su Jovan Radulovi} (roman “Golubnja~a) i Vuk Dra{kovi} (roman “No`”) koji su, ni~im izazvani, veli~ali srpstvo i vlastitu, manijakalnu ugroènost. Ovaj pak roman ne emitira takve poruke, ali ukazuje na tragiku bo{nja~kog naroda ili bilo kojeg naroda. Na drugoj strani srpskim egzekutorima, u kolektivnoj svijesti srpskog naroda, raste ugled, a oni, po~inioci gnusnog zlo~ina: “hodali su s glavama u oblaci-ma, izigravaju}i opasne tipove s kojima nitko ne smije da se zajebava jer oni su laki na obara~u”. Iako su rijetki osu-|ivali smaknu}a mladih Bo{njaka smatrali su da to nedje-lo treba zatajiti, da ne do|e na vidjelo. Ve}ina nije raz mi{-ljala o genocidu i zlo~inu ve} o ratnom, vojnopoliti~kom postupku prema tamo nekim balijama. Naprosto, nije po-stojala dilema: naprasiti srpski junak ili ubica, a na kraju je prevladalo mi{ljenje da nitko nema pravo osuditi srpske junake. Takva mra~na retorika ve} odavno je poznata: Sr-pska majka ra|a one koji odmah stanu na branik domovi-ne, ~asti, obraza, istorije, juna{tva i ~ojstva.

Kao {to raspli}e klupko zlo~ina, Perviz svjedo~i i o po-rodi~nom rasulu i moralnim nedoumicama pojedinih ~lano-va obitelji. Primjerice, djed Miodrag se sje}a nekada{njeg smje{ka svog usnulog djeteta (Stanimira), a sad se pita: {to se ocrtavalo na njegovu licu u trenutku kada je pucao u bo{nja~kog dje~aka. Djed smatra da mu je sin po~inio ono {to se protivi moralnom zakonu koji su u~ili od svojih o~eva. Nadalje, Perviz biljeì i {izofrene oscilacije glavnog lika. Kada kum Sava odlu~i da pobije prekobrojnu {tenad spasi ih upravo Stanimir i podijeli susjedima - tada dopusti da ga jedno pseto (iz zahvalnosti za poklonjen ìvot?) liè po licu. Takve simboli~ke scene ukazuju na dvoli~nost i ne~ovje{tvo, na savjest koja nagriza Stanimira. Znakovito je i njegovo stalno brisanje ruku za koje on ima oprav da nje jer ga navo-dno smiruje. No, pisac nas o~igledno pod sje}a na metaforu ~istih ruku, odnosno, pranja ruku. Sim boli~nost zahva}a i grafi te, primjerice: “no`, ìca, Srebrenica” i potpis – lubanja s prekriènim kostima. Zatim: “Ratko Mladi} heroj” i “klat }emo vas opet”. Na neki na~in Perviz sugerira da obitelj ubi-ce, posebice djeca, uvijek ispa{taju i tegobno proìvljavaju kaznu namijenjenu njihovim o~evima te prolaze kroz svoje-vrsno ~i{}enje. Epiolog je vi{e nego tragi~an: mali Milutin nikada nije prohodao, ostao je u kolicima, Ljubica je pukla u du{evnoj bolnici, jedna od k}eri, Anka, zavr{i u talijanskom bordelu izgrièna spolnom bole{}u, djed se propije, a druga k}er, Snjeàna, zavr{i u Kongu kao njegovateljica djece rat-nih izbjeglica. Na kraju saznajemo da je ovaj roman napisa-la Snjeàna, a Milutin dopisuje epilog te zahva lju ju}i njemu saznajemo za krajnju sudbinu likova. Interesantno je to da autor postupno iznu|uje na{e razumijevanje za ovu stravi-~nu pri~u, koliko god to paradoksalno zvu~alo.

Nema sumnje da je Stanimirova obitelj `rtva njegova zlo~ina, a ako taj zaklju~ak pro{irimo na zajednicu i na dru{tvo, poruka je jasna: ne moè se smiriti na{ bijes, na{e poniènje i gubitak dragocjenih ìvota, a ne moè se ni prisilno iznuditi oprost za jezovit zlo~in koji se ne isplati jer zlo~inci bivaju uvijek ka`njeni – jo{ za ìvota.

N OV E K N J I G E

Prema procjeni autorice Vesne Miovi} dio je arhivsko-ga gradiva Dràvnoga arhiva u Dubrovniku poznat pod zbirnim imenom Acta Turcarum (“turski spisi”) i sadrì oko 15 tisu}a raznovrsnih dokumenata. Ovo vrijedno po-vijesno vrelo za hrvatsku povijest nastalo je 450 godina dugim prikupljanjem osmanskih dokumenata nastalih u svezi s osmansko-dubrova~kim diplomatskim i trgova~kim odnosima. Vesna Miovi} je ve}i dio ove knjige posvetila upravo manjem, no, mo`da i najbitnijem, dijelu toga gra-diva: sultanskim spisma. Naime, u drugom, ve}em dijelu knjige ~itateljima je predo~ila analiti~ki inventar ne{to manje od dvije tisu}e takvih spisa nastalih izme|u 1458. i 1805. godine. Jednostavnije re~eno, kratki sadràji tih do-kumenata opremljenih datumom i mjestom nastanka po-redani su kronolo{ki s datumom prema gregorijanskom i hid`retskom kalendaru. Snalaènje u tom golemom gra-divu dodatno je olak{ano odli~nim imenskim kazalom te kazalima zemljopisnih naziva i osmanskih upravno-su-dskih jedinica te upravno-sudskih funkcija i naslova.

U prvom dijelu knjige autorica je dala op}eniti pregled svoga istraìvanja sultanskih spisa. U prvom poglavlju prikazala je i ocijenila dosada{nja, jo{ uvijek nedovr{ena, istraìvanja Acta Turcarum i posebice sultanskih spisa, ~iji su tek manji dijelovi do sada obra|eni, saèto prikazani ili objavljeni u originalu ili prijevodu. Potom je autorica u drugom poglavlju dala osmanisti~ku diplomati~ku studiju o vrstama sultanskih spisa koji su se na{li u posjedu Dubrova~ke Republike. Ona ih klasifi cira u ~etiri katego-rije: me|udràvni osmansko-dubrova~ki ugovori (kapitu-lacije), fermani, povelje i hatt-i humayuni.

Doprinos poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosaVesna Miovi}: “Dubrova~ka Republika u spisima osmanskih sultana s analiti~kim inventarom sultanskih spisa serije Acta Turcarum”, Dràvni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik 2005.

Pi{e: Dino Mujadèvi}

7 8 B E H A R 8 0 - 8 1

Najstariji sa~uvani osmanski dokument Dràvnog arhiva u Dubrovniku: priznanica za upla}eni dubrova~ki hara~

(1500 cekina) za razdoblje od 1. studenog 1457. do 31. listopada 1458., koji je platio Laketa, ~ovjek dubrova~kog

kneza; 19. studenog 1458. (12. Muharrema 863.), Istambul (AD, 7/2.1, sv. 1, br.1).

Tre}e je poglavlje na zvano “Pregled os man sko-dubro-va~kih odnosa prema sultanskim spisima” i u njemu je do u detalje opisana gra|a koristi koju su obje strane izvla~ile iz stoljetnih bilateralnih odnosa. Osmanlije su, pi{e Mio-vi}, dobivali od Dubrov~ana redovit godi{nji hara~ kao znak priznanja vrhovni{tva osmanskoga vladara. U Istan-bul su stolje}ima odlazili i obavje{tajni podatci o kr{}an-skim zemljama. Preko Dubrov~ana su vra}ali u kr{}anskim zemljama zarobljene Osmanlije i prebjege iz Osmanskoga Carstva. Dubrov~ani su Osmanilijama tako|er pruàli transportne usluge na svojim relativno brojnim brodovi-ma. Kao osmansku korist autorica biljeì proslave i topo-vske plotune u ~ast novoustli~enih osmanskih sultana i njihovih vojnih pobjeda u Dubrovniku.

Najve}a korist koju su Dubrov~ani imali od svojih od-nosa s Osmanlijama bila je, kako se nagla{ava, za{tita dràvne suverenosti i cjelovitosti ozemlja Dubrova~ke Re-publike, koju je pruàla osmanska velesila po{tuju}i vjeko-vni sporazum s malom jadranskom republikom. Od pre-sudne va`nosti bile su, dakako, povlastice koje su na teri-toriju Osmanskoga Carstva uìvali dubrova~ki trgovci. Uìvali su carinske i druge pogodnosti za svoju djelatnost, a Vesna Miovi} detaljno prikazuje i s kakvim su se proble-mima susretali. Dubrov~anima su veoma lukrativni bili mo-no poli koje su uìvali u Osmanskom Carstvu: prodaja dub-ro va~ke soli te promet prema osmanskom teritoriju. Porta je tako|er vje{tim Dubrov~anima dala pravo loviti koralje u osmanskim vodama, uvoziti osmanske prehrambene proizvode, skrbiti se za dobrobit katolika bosanskoga eja-leta i imati dubrova~ke bogomolje na osmanskom terito-riju. Za kraj prvoga dijela knjige, Vesna Miovi} ostavila je Dubrov~anima preva`no pitanje sigurnosti i pravne za{tite koje su osmanske vlasti prema me|udràvnim sporazumi-ma morale dati Dubrov~anima. Dubrova~kim trgovcima i putnicima u Osmanskom Carstvu prijetili su ponajvi{e raz-ni razbojnici na kopnu i pirati na moru. Me|u ovima dru-gima osobito su se isticali libijski (“tripolitanski”) pirati ko ji su osim u vodama Sjeverne Afrike operirali i u Egej-skom i Jadranskom moru. Za njihovo podmi}ivanje pla}ali su velike svote do samoga po~etka 19. stolje}a.

Knjiga je izuzetno lijepo opremljena, posebno se isti~e nekoliko oglednih reprodukcija originalnih osmanskih do-kumenata u boji. Ova knjiga predstavlja jedan od najve}ih doprinosa poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosa do sa-da i daje gotovo potpun pregled nad 450 godina dugim povijesnim odsje~kom dubrova~kih odnosa sa zale|em. Vesna Miovi} je pri izradi ove knjige uz suvereno pozna-vanje arhivskoga gradiva pokazala zavidno poznavanje osmanskoga jezika i povijesti {to joj je omogu}ilo da napi{e mo`da i najkorisniju knjigu hrvatske osmanistike ikada.

Vesna Miovi} je pri izradi ove knjige uz suvereno poznavanje arhivskoga gradiva pokazala zavidno poznavanje osmanskoga jezika i povijesti {to joj je omogu}ilo da napi{e mo`da i najkorisniju knjigu hrvatske osmanistike ikada.

N OV E K N J I G E

B E H A R 8 0 - 8 1 7 9

Budu}i da se jo{ uvijek mlada autorica [ejla [ehabovi} (ro|ena 1977. godine u Tuzli) kao post diplomac bavi feministi~kim studijima, pomislili bismo da je naslov ove knjige “Make – up” (dotjerivanje, {minkanje lica) ciljano upu}en u obranu svih stigmatiziranih, a uglavnom poèlj-nih enskih atributa te otvara staru ranu: opreku mu{karac/èna koja je u povijesti zapadnja~ke kulture napokon po-stala dru{tveni i intelektualni pokret i popri{te rasprava koji }e kulminirati feminizmom. [ejla [ehabovi} nije zato~-nica enskog identiteta u toj mjeri da bi promicala agresiv-no ènsko pismo. No, ènsko iskustvo bit }e njen temat-sko motivski predmet pjesmovnog iskustva i u tom smislu ona }e blago i umjereno potkopavati pojmove i pretpo-stavke patrijarhalnog dru{tva. Primjerice: “U tvoje vrijeme / liberalni mu{karci su smatrali / da ène ne moraju kuhati / ali sami kuhati nisu znali”. Takva i jo{ è{}a licemjerja u nekim }e pjesmama razblaìti i moralno poo{triti postrat-no stanje i ratne traume u gradu Sarajevu i izvan njega. Naime, ~esta su njena pjesmovna iskustva i zabilje{ke s razli~itih putovanja po Europi ili sa seminara za nastav-nike, s ljetovanja i tako dalje s kojima komparira svoj svijet u kojemu do izraàja dolazi pitanje nasilne i nenasilne ko-munikacije. Ona }e se opredijeliti za evidenciju nenaklonje-ne joj stvarnosti i u tome skrivati intelektualne pomake koji nastaju kao rezultat komunikacije i sukoba sa svijetom i ljudima.

Poetski jezik [ejle [ehabovi} je ~ist i slijedi tekstualno naslje|e recitativnosti estradne sarajevske {kole koja je s minimumom ki}enosti i fi gurativnosti postizala efektne dojmove. Sintagma njene re~enice (stiha) svjedo~i o mo}i govora, ali }e njene lucidne intervencije, odnosno inte-rkulturalni zaklju~ci, izbje}i puko prepisivanje stvarnosti i nagnati nas da pa`ljivo pratimo njen lirski “ja”, koji ne-sputano luta razli~itim tematskim izvorima. Takve opser-vacije o vanjskom svijetu po~inju osloba|ati autoricu i ka-da pjeva o edukaciji, {minki, {ljokicama, ìvotu an|ela, iz-boru za miss, ilahijama, ekskurziji, razglednici s ljetova nja, pregledu knjièvnosti balkanskog naroda, kamenu za ku-mire, ljubavi i paklu. Dèhenem u pjesmi “Svjedo~enje”, koja ima i podnaslov “vjernik je vjerniku ogledalo”, poslu-ìo je za autoironijsku igru: “…Pakao jeste. / A ti ako ne vje ruje{ / pogledaj me u ogledalu.”. I ne samo jednom, autorica }e pribjegavati humornoj i ironi~noj slici svijeta: “…Boè, spasi me mutnih nogostupa i stihova / Velikih

[minka i bestijarijbalkanskog prostora[ejla [ehabovi}: “Make – up”, Naklada Zoro (Biblioteka Nulta stvarnost; knj. 1), Sarajevo - Zagreb, 2006., str. 66

Pi{e: Sead Begovi}

pjesnika.”; a to odgo-vara generacijskoj sli-ci poetika iz devede-setih godina pro {lo-ga stolje}a koja je jo{ uvijek aktualna. U toj poetikolo{koj slici ko-ja podsje}a na po eti-ku chick – lita (kokino sme}e) buntovni spol [ejle [ehabovi} je ma-nje vaàn, a vi{e }e do izraàja do}i njen ènski duhovni iden-titet s autobiograf-skim crticama ko je ima ju tendenciju vje~-nog kretanja – sve zbog ~e`nje za ne~im boljim. Recepijentu (~i -taocima) je olak{a na komunikacija jer se komentira zajedni~ka svakodnevica uglavnom u narativ-nom ruhu.

[ehabovi}ka hrabro {iri argumentacije o sebi bez ve}ih konfl iktnih odnosa. Ona se radije utje~e na autonomiju skrivene duhovnosti nego na istrgnutu doga|ajnost bi-zarne zbilje iz koje izvla~i iznova mi{ljenu egzistenciju svakodnevnog ìvota. Najbolje }e to ilustrirati pjesma po kojoj je naslovljena zbirka (“[minka”): “Ujutro, / Kad se prepadnem smrti / uzmem pincetu. / tako: ~up – ~up; / po pravljam oblik. // Obrve, kaù, drugome / nude pravi izraz. // Svakog jutra / U strahu pripremam prezentaciju.”. Njene pjesme odli~no emitiraju atmosferu nego zaokru-ènu pri~i. Neznatnim stvarima, koje su bile od presudne va`nosti u na{im ìvotima, ona }e udahnuti liri~nost, a istaknuti ono {to je do sada bilo umrtvljeno. Prije svega bit }e to psiholo{ka razina u me|uljudskim odnosima koja svojim prisu}em uop}e ne ~udi jer nakon rata, i pogaènih dostojanstava ljudi, u~init }e nam se da naprosto ne po-stoji druga~ija mogu}nost pjevanja. “Ima li i{ta osim va-{eg mraka, dragi moji ljudi?“, re}i }e pjesnikinja u pjesmi “Pregled knjièvnosti balkanskih naroda”, rado podsje}a-ju}i na bestijarij re~enog prostora.

N OV E K N J I G E

Gle, sâm sebi sam neznan, pa {to mi je, zaboga,~initi?Ne klanjam se ni kriù ni polumjesecu,nisam ni kaur ni ìdov.Dom mi nije ni istok ni zapad, ni kopno ni more;rod mi nije ni an|eo ni zemni patuljak.Nisam iskovan ni od vatre, ni od pjene,nisam sa~injen ni od praha, ni od rose.Nisam ro|en u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni uBugarskoj,ni u Indiji od pet rijeka;nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu.Ne stanujem ni na ovomu, ni na onomu svijetu,ni u raju, a ni u paklu.Ne otpadoh iz Edena, a ni iz Rizvana,niti mi je porijeklo Ademovo.U mjestu izvan najdaljeg mjesta, u predjelu bezsjene i traga,du{u i tijelo nadilaze}i,ja vazda nanovo ìvim u du{i mojega Ljubljenog!

Dèmaluddin Rumi: Divan-I [ams 31

Prevela Vesna Krmpoti}

B E R I ] E T R I J E ^ I

Behar br. 80-81

Documents

Transcript of Behar br. 80-81