Behar br. 100

BEHARPORTRETI:

MERSAD BERBER

ESAD ]IMI]

ISMET KURTOVI]

RAMAZANSKE VE^ERI:Zaboravljeni Branislav Nu{i}

AMIR BUKVI]: Rastanak

SAFVET-BEG BA[AGI]:Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA l GODINA XX l 2011. l CIJENA 20 KN100BROJ

20 godina “Preporoda”

2 BEHAR 100

BEHAR

SADR@AJ

RIJE^ UREDNIKASead Begovi}: 100 “Behara“ koji su oplemenili hrvatski i bo{nja~ki kulturni prostor 4

PORTRETI: Mersad BerberSead Begovi}: Mitopoetske i metafizi~ke tajne malog ~ovjeka i stradalnika 21Intervju - Mersad Berber (razgovarao Sead Begovi}): Mo`da je crte` najve}a napast koja salije}e duh ~ovjeka 22Mersad Berber: ûdesno poimanje svijeta 27

POVIJESNA ÎTANKAVesna Miovi}: Mudrost na razme|u:zgode iz vremena Dubrova~ke Re pu b like i Osmanskog Carstva (2) 35Safvet-beg Ba{agi} (pripremio Edin Urjan Kukavica):Kratka uputa u pro{lost Bosne 42

PORTRETI: Esad ]imi}Nikola Skledar: Isku{enja dinami~nihsocijalnih fenomena 48Intervju – Esad ]imi} (razgovarao Sead Begovi}): Vatromet ideja o vjeri i religiji 50Esad ]imi}: Bosanska raskri`ja 58

PREPORODOVA IZDANJAFilip Mursel Begovi}: ZaboravljeniNu{i} - Srca neka nam jednu vjeruvjeruju 64Branislav Nu{i}: Hatidìn grijeh 68Ajka Tiro Srebrenikovi}: Ti igra{ fliper, Amerika se trese... 70

Amir Bukvi} (izabrao Senad Nani}):Odlomci iz romana Rastanak 73

PORTRETI: Ismet Kurtovi}Intervju – Ismet Kurtovi} (razgovarao Filip Mursel Begovi}): Ja sam stari rocker koji je novu mladost na{ao u ilahijama i sevdalinkama 76Glazbeni album Ismeta Kurtovi}a 82

ETNOLOGIJA: Religija i kulturaElvir Duranovi}: Staroslavenski narodniobi~aji u religiji i kulturi Bo{njaka 83

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINUFilip Mursel Begovi}: Kako smo sepodijelili - na{ si ~o’ek, a kako ~udnopri~a{? 88

Na naslovnici: Mersad Berber

TEMA BROJA: 100 broj Behara – 20 godina Preporoda

Senad Nani}: Dnevnik jednog preporoda 8Ibrahim Kajan: Izlazak 13Faris Nani}: Poku{aj ogleda o misiji 16Muhamed @dralovi}: Novo vrijeme – sudbina Behara 18Mersija Omanovi}: Kako smo osnivali Preporod 19Zapisnik s Osniva~ke skup{tine KDBH Preporod 20

ZNANOST I DUHOVNOSTEdin Urjan Kukavica: Alkemija: vje{tina, znanost ili sveta umjetnost (2) 90

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}Edina Smajlagi}: “Farukov cvijet“ – gluhi smo i slijepi na patnju silovanih 100

IZ STARIH NOVINA, ÂSOPISA, KNJIGA...Re{ad Kadi} (pripremila Edina Smajlagi}): Kako je bosanski franjevac otac Peruan spasio Gazi Husrev-begovu knji`nicu 102

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis zakulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI] (od 2006.)

Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI] (od 2006.)

Uredni{tvo:Senad NANI] (od 2006.), Ervin JAHI] (od2007.), Sena KULENOVI] (od 2006.), AzraABAD@I] NAVAEY (od 2005.)

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: “STAJER GRAF”, Zagreb

Tiskano uz financijsku potporu iz Dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

3BEHAR 100

BEHAR

KDBH “Preporod“, povodom izlaska 100 broja “Behara“, zahvaljuje svim nekada{njim ured-nicima i ~lanovima uredni{ tva na dugo go di{ njoj posvema{njoj predanosti u izradi ~asopisa.

Prvi broj: srpanj-kolovoz, 1992.

Glavni i odgovorni urednici Behara:Ibrahim KAJAN (1992. - 2001.)Muhamed @DRALOVI] (2001. - 2006.)

^lanovi uredni{tva:Zija SULEJMANPA[I] (od 1992. ~lan ured ni{ -

t va, od 1999. po mo } nik je glavnog uredni-ka, od 2001. za mje nik glavnog urednika igra fi~ki urednik),

Fadil HAD@I] (1992., u prvom broju), Fikret CACAN (1992., u prva dva broja),Ned`at PA[ALI] (1992. - 1995.), Asim CRNALI] (1992. - 1995.), Edib MUFTI] (1992. - 1998.), Ismet VOLJEVICA (1993. - 1995.) Enes KI[EVI] (1994. - 1999.), Faris NANI] (1992., u prvom broju),

Ahmed SALIHBEGOVI] (1995. - 2003.), Remzija HAD@IEFENDI]- PARI] (1997. - 1999.) Muhamed @DRALOVI] (od 1998. ~lan ure d ni -

{ tva, od 1999. obna{a funkciju za mjenikaglavnog urednika, od 2001. do 2006. fun -k ciju glavnog ured ni ka)

Osman MUFTI] (1999. - 2005.)Ibrahim KAJAN (2001. - 2005.)Dino MUJAD@EVI] (2003. - 2009.)Zlatko HASANBEGOVI] (2003. - 2009.)Emsud SINANOVI] (2008., u dva broja)

Likovna oprema: Ismet VOLJEVICA (1992. - 1993.)Mesud BU@IMKI] (1993. - od broja 4 do broja 9)Nurudin Dino TRTOVAC (1995. - 1997.)

Ekonomski voditelji: Hilmija [ABI] (1992. – 1995.)Sadulah TUZOVI] (1995. – 1998.)

Od broja 4-6 izlazio je podlistak “Behar Journal“, kao posebni prilog “Beharu“. U prvimbrojevima ga ure|uje Ibrahim Kajan, kratko i Kenan Odoba{i} a zatim Faris Nani}. “BeharJournal“ je kasnije prerastao u informativni list KDBH “Preporod“ pod nazivom“Preporodov Journal“. Dugogodi{nji urednik mu je bio Faris Nani} (2003. – 2007.) a njego-vo mjesto je preuzeo Ismet Isakovi} koji ga ure|uje do danas.

Ovih dana slavimo jubilej 100 godina od prestankaizlaènja, u Sarajevu, ~asopisa za kulturu i dru{ -tvena pitanja “Behar”. Istodobno, ~asopis ve} dvade-set godina izlazi u Zagrebu (od 1992.), od osnutkaKulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske “Preporod”,koje tako|er biljeì dvadeset godina svoga postojan-ja i koje je ujedno nakladnik ~asopisa. Osnovna za -da }a ~asopisa ne mijenja se od njegovog osnutka uSa rajevu (kada su u redakcijskom odboru bili ugled-nici kao {to su osniva~i i pokreta~i ~asopisa: OsmanNu ri Hadì}, Ademaga Me{i}, Edhem Mulabdi} i Fe -him Spaho, a urednik je bio Safvet beg Ba{agi}), a toje ja~anje bo{nja~kog kulturnog i dru{tvenog iden-titeta. Do danas je u “Beharu” sura|ivalo mno{tvovrijednih suradnika. Neki su jo{ ìvi i djelatni, a nekisu na ̀ alost preselili na ahiret, ali i jedni i drugi bilisu neo dvojiv dio redakcijskog kolegija, ali i stoèrnidio hrvatske kulture, koju su participirali na ponos iHrvata i Bo{njaka. “Behar” u na{e doba posve slo -bo dno pristupa temama, {to se moè zahvaliti de -mo kratizaciji dru{tva ali i okolnostima u kojima pri -ma rna uloga ove publikacije nije vi{e podizanje mo -rala, ulijevanje sigurnosti i samopouzdanja te upoz -na vanje s pro{lo{}u i tradicijom, jer, to je ve} za

mno ge Bo{njake poznato i obra|eno. Naprosto vi{ese ne mora taktizirati i nespokojno oslu{kivati pulsule me i teku}ih vlasti. Porastao je i veliki broj visokoobra zovanih suradnika.U dana{njem dru{tvu spektakla i spektakularnih te -ma, u kojemu se kulturni sadràji prate informacij -ski {turo i komunikacijski hladno, te{ko je dosti}i~ak i osnovni kondenzat neke starine, ali i novih jo{ne poznatih kulturolo{kih mjesta. Po~esto su naovim na{im hrvatskim prostorima, dobre namjere,pri mjerice u knjièvnim napisima, popra}ene ideolo -{ kim mistifikacijama od kojih na kraju nitko nemako risti. Ni vladaju}i mo}nici (koji usput budi re~enos kulturom imaju bliske veze kao {to to ima i rukavpi dàme sa [enoinim “Zlatarovim zlatom”), a bomeni manjinski narodi koji u sklopu ve}inske kultur -nja~ ke energije poku{avaju osvijetliti i afirmiratine{ to svoje, osobito i prijem~ivo. I “Behar” je po ku -{a vao, nakon vrsnog urednikovanja Ibrahima Kajana(1992. – 2001.) i Muhameda @dralovi}a (2001. –2006.), kulturnoj javnosti predo~iti da i Bo{njaci uHr vatskoj, svojim umjetni~kim i kulturno znanstven-im preg nu}ima, nisu nipo{to efemerna skupinazalutalih zanesenjaka ograni~ena dometa, kao {to je

4 BEHAR 100

RIJE^ UREDNIKA

100 “BEHARA” koji su oplemenili hrvatski ibo{nja~ki kulturni prostor

Pi{e:Sead Begovi}

“Behar” u na{e doba posve slo bodno pristupa

temama, {to se moè zahvaliti demo kra tizaciji

dru{tva ali i okol no s tima u kojima primarna ulo -

ga ove publikacije nije vi{e po di zanje morala, uli-

jevanje si gur nosti i samopouzdanja te upo z na va -

nje s pro{lo{}u i tra di ci jom, jer, to je ve} za mno -

ge Bo{ njake poznato i obra |e no. Na p rosto vi{e

se ne mo ra tak ti zirati i nespokojno oslu { ki va ti

puls uleme i te ku }ih vlasti. Po ras tao je i veliki

broj visoko obr a zovanih suradnika.

to i do sada bilo razvidno. Naprotiv, mi polazimo odsaz na nja da bo{nja~ke mogu}nosti, na bilo kojimpros to rima jo{ nisu do kraja poznate, iskori{tene ipot ro {e ne te ih treba iznovice, ili po prvi put, pred-staviti u njihovoj lijepotnosti, mudroslovlju i bogat-stvu izvornosti. Naravno, zamjetna je i “Beharova”integracij ska uloga u Hrvatskoj, u smislu susjedstvai zajed ni~kog ìvota. Interesantno se osvrnuti na uredni~ke koncepcijedo sada{njih urednika ~ija je profesionalna ori-jentacija znatno pridonosila razvoju i usmjerenju~asopisa. Knjièvnik i sveu~ili{ni profesor Kajanznatno je pri donio literarizaciji i ba{tinskomnaslje|u Bo{ nja ka, a nadasve ugledni orijentolog@dralovi} povijesno po liti~kom rasvjetljenju nekihnedoumica spram Ori jenta, Zapada, Hrvatske i Sr bi -je. Zapaèni su njihovi tematski brojevi, primjerice, oSmailu Bali}u, Nerkezu Smailagi}u, Nas ku Frndi}u,Ibrahimu Ka ja nu, o bo sanskom jeziku i bo{nja~kimpis cima u Hrvatskoj. Pred stav lje ni su i mnogi sim-poziji o jeziku i bo{ nja~koj kulturi. Sada{nji urednik,autor ovog tek sta (pjesnik, pro zaik i knjièvnikriti~ar), zajed no s izvr{nim urednikom Filipom Mu -rselom Begovi}em (pu b licis tom i antologi~arem,potpreds je d nikom Dru { tva) ustrajno pro mi ~e nizknjièvnih, filozofskih, so ci o lo{kih, povijesno umjet-ni~kih (sli karstvo, kiparstvo, muzeologija…) teglazbenih, filmskih, novo me dijskih (intermedijalnih)i reli gij skih (uglavnom mis ti~ nih) tema ne libe}i setematskih brojeva zbog preg lednosti i ve}e do ra |e -no sti pojedine kul tu ro lo{ ke prob le matike. Od 2006.znatno je po ve }an i obim ~asopisa {to mo ̀ e mo zah-valiti dobrim financijskim izvorima, ali i snala`ljivostiured ni{ tva. Budu}i da prvi brojevi “Be ha ra” u Sa -rajevu nisu bili ispunjeni politi~kim temama, izlazakzag reba~kog “Behara” u jeku zlo gu kog rata uHrvatskoj i Bosni emi tirao je jake politi~ke porukeko je su tada bile od velikog zna ~aj a za Bo{njake.Uvrijeèno je mi{ljenje da se “Be harov” sjaj nije daointegracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. On je naj bo lji izraz povezanostinacionalne ma njine sa ìvotnom sredinom, di -jasporom u svijetu i mati~nim na rodom u Bosni iHercegovini. Iz mijenio se i sastav uredni{tva. Sasuradnjom su prekinuli Dino Mu ja dèvi} i Zlatko Ha -san be go vi}, a u jednom razdoblju pristupio je Ibra -him Kajan, uz ve} stalne re dakcijske ~lanove:

arhitekta i ma gistra islamskih znanosti Se na daNani}a (predsjednika “Pre po roda”), knjièvnika iurednika zagreba~ke naklad ni~ke ku}e V.B.Z. ErvinaJahi}a, povjesni~arke um jet nosti Sene Kulenovi} isveu~ili{ne profesorice Az re Abadì} Navaey. U tomsastavu, do sada je u peto go di{njem razdoblju izi{lo22 broja “Behara”, a u tu su brojku uklju~ena i petdvobroja. Ve} s prvim brojem “Behara”, usvojila se koncepcijate matskog broja ne bi li se na taj na~in zadobio cj e -lo vit pristup u neke goru}e i aktualne teme i sa d r ̀ a -je. Pristupilo se oprezno – prvotno s takozvanim po -lu tematskim brojevima, na primjer, o kulturno poli-ti~ ko povijesnom prostoru Sandàka i Bo{njaka saSan dàka, zatim o nobelovcu Orhanu Pamuku, kojije obra|en biografski i knjièvno kriti~ki, a objavlje-na je i njegova pristupna besjeda pri primitku No be -lo ve nagrade pod naslovom “Kov~eg mog oca”. Uzos talo u istom broju objavljen je i zadnji razgovor (in -ter vju) s pjesnikom, esejistom, romanopiscem i ra -dij skim urednikom Nusretom Idrizovi}em, nekolikotjedana prije nego {to je preselio na ahiret. U prvimbrojevima, a to }e biti pravilo i nadalje, objavljuju sepjes ni~ki i prozni ciklusi te prikazi knji{kih novitetaug lednih knjièvnika Bo{njaka iz Hrvatske i BiH. Touk lju~uje mlade, najmla|e i ve} trajno afirmiranestva raoce. Posebno je odjeknuo polutemat koji jeobuh va}ao sva relevantna znanja o Sefardima u BiHs naglaskom na djelo knjièvnika i sefardskog rabi-na Eliezera Papu. Pohvale su do{le od autoriteta kojise u na{oj zemlji bave manjinama. Re~eno je daljep {i primjer multikulturalnosti i multikonfesional -no sti jo{ nisu vidjeli u nas. “Zvukomjer” je rubrika oglaz bi, koju se tako|er poku{ava pratiti u kontinuite-tu, kao i rubrika “Likovno okno” u kojoj se predstavl-jaju likovni stvaraoci Bo{njaci. Do sada to su bili onis hrvatskom, bo{nja~kom i europskom verifikaci-jom. Nabrojimo samo slikarske velikane kao {to suMu nir Vejzovi}, Safet Zec, Dino Trtovac i Izet \uzel,a u ovom broju i Mersad Berber. Predo~ene su ikolor fotografije nekih njihovih slika preko cijelogformata ~asopisa. Polutematske cjeline u pojedinim brojevima “Be ha -ra”, zapremaju obljetnice od povijesne i knjièvno fi -lo zofske vrijednosti, primjerice, takav je prostor za -do bio i legendarni Mevlana Dèlaluddin Rumi sasvo jim Mesnevijama i Diwanom. Predstavljen je s ni -zom pri~a, stihova, pouka i alegorija, budu}i da je2007. godina bila godina Rumija, jednog od naj ve }ihsvjetskih mistika. Zatim, polutematom je obuh va -}ena i knjiga (monografija) Zlatka Hasanbegovi}apod naslovom “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.”(Do ba utemeljenja). Ubrojimo tu jo{ i stalne, intrig-

5BEHAR 100

RIJE^ UREDNIKA

Naravno, zamjetna je i “Be ha rova” integracijs-ka uloga u Hrvatskoj, u smislu susjedstva izajedni~kog ìvota.

antne i aktualne kolumne (iz broja u broj) SenadaNani}a (“Multimonolog”) i Ervina Jahi}a. (“Dru{tvo sograni~enom odgovorno{}u”). Kompletne knjièvnobiog rafske portrete, uklju~uju}i i intervjue, dobili su:bo{ nja~ki pjesnik i kulturni poslenik Dèmaludin La -ti}, zatim hrvatski i bo{nja~ki pjesnik, karikaturist iko mediograf Tahir Muji~i}, hrvatsko bo{nja~ki dra -m ski pisac i romanopisac Fe|a [ehovi} te pjesnik idramski umjetnik Enes Ki{evi}. Objavljeni su i naj -reprezentativniji ulomci iz njihova knjièvno umjet-ni~kog opusa.Po mnogima, posebno je bio dirljiv tematski broj osi lovanim ènama Bosne i Hercegovine, mahomBo{ njakinja, budu}i su jedino Srbi imali 6 bordela imno{tvo ku}a za silovanje sa zato~enim Bo{njakin-jama i Hrvaticama na podru~ju Bosne. Kori{teni suautenti~ni i vjerodostojni materijali. Naime, dio ob -

jav ljene bolne dokumentarne gra|e (izjave èna) pri -ku pio je na terenu rahmetli Nusret Idrizovi} te je po -tom to ostavio u naslje|e glavnom i odgovornomured niku “Behara”. Ne treba zaboraviti da su objav -lje na i izlaganja s odrànog okruglog stola o Me{iSelimovi}u. Izdvajaju se jo{ dva dvobroja, odnosnocje lovita temata, a to su tako|er izlaganja sa sim-pozija o dr. Ahmedu Smajlovi}u pod naslovom “Tra -gom uspje{nog rada dr. Ahmeda Smajlovi}a (1938.-1988.)”. Simpozij o ovom neumornom borcu za islami trudbeniku koji je bio spiritus movens pri gradnjidà mije u Zagrebu odràn je u Islamskom centru uZag rebu od 24. 4. do 26.4. 2008.. Treba svakako is -tak nuti tematski broj “Najljep{e orijentalne pri~e”(indijske, afganistanske, perzijske, arapske, turske,sefardske i bo{nja~ke) koje se i nadalje nude kaoizu zetno vrijedan poklon za knjièvne sladokusce.Sli~ no se desilo i s brojem 96 u kojem smo u surad-nji s Bo{nja~kim institutom u Sarajevu jo{ jednomotkrili za~u|uju}u vrijednost arhiva re~enog Insti tu -ta iz fondacije Adil-bega Zulfikarpa{i}a.Zadnji tematski brojevi, netom iza{li, posve}eni su uci jelosti intrigantnom pojmu i sadràju sufizma. Oku -p ljeni su radovi doma}ih i stranih autora na dvje s -totinjak stranica. Poznato je da sufizam nudi put nakojem se moè napredovati ka “uzvi{enom cilju” sa -mo ostvarenja i dostignu}u su{tine na{eg bi }a. Su fi -zam je put ljubavi, put znanja, put predanosti Uz vi -{enom Allahu. Upravo takav jedan kompendij znanjao sufizmu nudi dvobroj (broj 93/94). Prib ro ji mo tu jo{i broj koji je u cijelosti ispunio svojim ogledima [ejhEdin Urjan Kukavica pod naslovom “Sveta povijest iduhovno vite{tvo u Bosni i Hercegovini” s pod-naslovom: tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici. Na kraju ovog kratkog panoramskog pregleda kojine obuhva}a sve priloge, ve} samo one nosive (pomi{ ljenju autora ovog napisa), spomenimo jo{ i toda su suradnici “Behara” bili i bit }e pripadnici svihna ro da i narodnosti koji su na neki na~in vezani uzkulturni prostor Bo{njaka (ma gdje oni bili) i Bosnei Hercegovine. Uvaàva se intertekstualnost iinterkonfesionalnost u pristupu i odabiru tekstova iautora. Stoga su u “Beharu” do sada svoj prostordobili, primjerice, i polivalentni intelektualac Pre d -rag Mat ve jevi}, i romanopisac Ludvig Bauer i slika -ri ca Me li ta Kraus. Ono na {to je uredni{tvo “Be ha -ra”, kao i cijeli “Preporod”, posebno ponosno jestprimitak pr ve nagrade za najbolji ~asopis na Sa -rajevskom saj mu knjiga godine 2010. Posvema “Be -har” je uposebio hrvatski i bo{nja~ki kulturni pros-tor, a to je ujed no i njegova zada}a - da oplemenju-je ta dva prostora.

6 BEHAR 100

RIJE^ UREDNIKA

Po mnogima, posebno je bio dirljiv tematskibroj o silovanim ènama Bosne i Herce go vine,mahom Bo{njakinja, budu}i su jedino Srbiimali 6 bordela i mno{tvo ku}a za si lo vanje sazato~enim Bo{ nja kinjama i Hrvaticama napod ru~ju Bosne.

7BEHAR 100

TEMA BROJA: 100 broj Behara - 20 godina Preporoda

Književnik rahmetli Fadil Hadì}, ~lanredakcije u prvom broju

Rahmetli Edib Mufti}, dugogodi{nji ~lanredakcije Behara

Rahmetli Nedžat Pa{ali}, dugogodi{nji ~lan redakcije Behara

Rahmetli Osman Mufti}, dugogodi{nji~lan redakcije Behara

Slikar i karikaturista rahmetli IsmetIco Voljevica, dugogodi{nji ~lan

redakcije Behara koji je bio zasluàni za njegovo likovno ure|enje

Knjièvnik rahmetli Nasko Frndi},dugogodi{nji suradnik Behara

Knjièvnik Ibrahim Kajan, pokreta~ iurednik Behara (1992. - 2001.)

Zija Sulejmanpa{i}, obna{ao je funkcijegrafi~kog urednika i zamjenika glavnog

urednika Behara

Knjièvnik rahmetli Nusret Idrizovi},jedan od osniva~a “Preporoda” i

suradnik Behara

Rahmetli Muhamed @dralovi}, zamjenikglavnog urednika, a zatim glavni ured-

nik Behara do 2006. godine

8 BEHAR 100


Programski ciljevi “Preporoda”

Skup{tina, odràna 5. svibnja 2001., dala je podr{ku kva -li teti dosada{njeg rada KDBH “Preporod”, uz izraènu è -lju za pomla|ivanjem i osvjeènjem ~elni{tva. Tako i sas-tav Glav nog odbora reflektira upravo taj stav ~lanstva. Po -d r {ku je dobilo i uredni{tvo ~asopisa Behar. Kao pred -sjed ni k vrlo sam po~a{}en sastavom Glavnog odbora kojije jas no profiliran i uspje{no sura|uje jer odre|uje, pre -poz na je i podràva zajedni~ke ciljeve(...)Smatramo da “Preporod” moè dati svoj doprinos i kul-turnoj te znanstvenoj suradnji RH s BiH i drugim zemlja-ma. KDBH “Preporod” èli ukazati na univerzalni karak-ter kul tur nog proizvoda. Kulturni proizvod se pretvara ubeìvotnu ikonu ukoliko nije konzumiran izvan kruga et -ni~ ke kulture. Manjinski kulturni proizvod, po svojoj priro-di, teì ne samo integraciji u ve}inski kulturni sustav, ve}i povezuje mati~ni kulturni sustav s nama ve}inskim tetako tvori faktor zbliàvanja kultura i civilizacija. Niz kul-turnih dje latnika Bo{njaka u Hrvatskoj svojim vi{ekultur -nim is kus tvom na osebujan na~in oboga}uju mati~nu kul-turu. O~e kujemo da i ve}inski hrvatski kulturni krug pre -po zna na{ kulturni proizvod kao dio svoje kulture. Tektime za po ~et }emo ostvarivati svoju misiju trans gra ni~ -nog pove zi vanja kultura i civilizacija(...)“Preporod” je na{a va`na institucija. Mo`da nismo u mo -gu } nosti pripremati skupa doga|anja, ali na{ je cilj, vjeru-jem, mnogo va`niji. Pisana rije~ je ona koja postaje doku-ment na{e kulturne i dru{tvene prisutnosti. Ona jam~imo gu}nost integracije. Ona je politi~ki argument, sada i ubu du}nosti. Otvorena pisana rije~ je medij uvaàvanjana{ih interesa i dru{tveno angaìranih stavova(...)Dru{tvom najbolje upravljaju oni koji aktivno doprinose os -

tva renju njegovih programa. Samo oni mogu prepoznatisve kvalitete i pote{ko}e provedbe programa ponaosob(...)Sadràjno, nismo htjeli afirmirati bo{nja~ku kulturu, ve}naslje|e i stvarala{tvo Bo{njaka Hrvatske ~ijom integra -ci jom kao izvorne pojedinosti u hrvatsko kulturno bi}emo ̀ emo ostvariti svoj cilj, a to je interkulturni i intercivili -za cijski dijalog u obliku kreativne nove vrijednosti koja na -di lazi vi{estruko kulturno porijeklo i razrje{uje sve nje-gove stvarne i prividne proturje~nosti te nas osloba|ausa m ljenosti u getu na dru{tvenoj margini(...)Oblikovanjem novog Preporodovog Journala otvaramopros tor polemike i propitivanja upravo te na{e stvarnosti,bila ona kulturolo{ka, institucionalna i svaka druga. Pro -pi tujemo svoje mogu}nosti i svoju budu}nost. Tako i Be har{iri prostor polemike i interesa. U sve tri redakcije ima mosve vi{e mladih ljudi, pripadnika tako zvane druge ge -neracije koji su ìvotno zainteresirani za rasvjetljavanje iafirmaciju svog neizbje`no sloènog identiteta. Na{imknji gama, bile one u obliku kojeg knjièvnog ili publicisti -~kog ànra, ili pak znanstveno-istraìva~ke prirode, aktu -a li ziramo poziciju manjinskog u odnosu na ve}inski ili ma -ti~ni, u svim svojim ograni~enjima i potencijalima. Is pi tu -je mo opravdanost pojma manjina i pronalazimo vidovema njinskog identiteta i u pripadni{tvu ve}ini. Vje ru je mo dasu manjine, bilo etni~ke, vjerske, profesionalne, ra dne ilidobne, segmenti dru{tva i da svaki manjinski ide n titettvori vrelo kreativnih unapre|enja ukupnog dru{tva. I na{isu Bul buli tako vo|eni na “drugi na~in“, odnosno tak vomin ter pretacijom tradicionalnog bosanskog gradskog zvukako ja poga|a frekvenciju i ove sredine u potrazi za ~itkim ina dahnutim novim iskustvom, a ne tek za sta ndardnominterpretacijom naslje|a.

Op}enito o programskim aktivnostima “Preporoda”

Nakon ~etverogodi{njeg rada u Kulturnom dru{tvu Bo{ -nja ka Hrvatske “Preporod”, uprava moè zaklju~iti da jeza do voljna. S obzirom na uvjete od prije ~etiri godine, mo -èmo naglasiti prvenstveno kontinuitet kao veliko postig -nu}e. Za odrànje kontinuiteta bilo je potrebno uloìti ve li -ku energiju na vi{e frontova. U programskom smislu to jeprvenstveno zna~ilo o~uvanje kontinuiteta i standarda ~a -sopisa Behar kao i ukupne izdava~ke djelatnosti. Uzrocikoji su doveli do zahtjevnosti ovoga zadatka prvenstvenosu financijske prirode. Bilo je, naime, u nedefiniranim fi -

Senad Nani},predsjednik KDBHPreporod

Dnevnik jednog preporodaOdlomci intervjua, skup{tinskih izvje{tajai ~lanaka Senada Nani}a, predsjednikaKDBH “Preporod“ od 2001. do 2011.

9BEHAR 100

nan cijskim okolnostima te{ko o~uvati entuzijazam su ra d - nika Behara. Novi glavni urednik, dr. @dralovi}, us pje{ noje zadrào kontinuitet Behara u proteklom razdoblju(...)Svjesni na{ih financijskih ograni~enja, uspjeli smo zna -~aj no smanjiti reìjske i tro{kove pla}a i doprinosa. Krozsva ku prora~unsku godinu Dru{tvo dobiva malo linearnopo ve}anje ukupnog iznosa dotacija, ~ime smo, ~uvaju}istari cjenik, ipak uspjeli potpuno urediti financijsketokove, odnosno rije{iti problem likvidnosti Dru{tva, ~ak iuz po rast ulaznih tro{kova, posebno jedini~nih cijenareìja i us luga, neophodnih za djelatnost Dru{tva(...)“Preporod” treba i ljude koji dobro pi{u, ri{u ili pjevajukao i one koji to sve znaju uobli~iti, organizirati i prezenti -ra ti, sa svije{}u o svim ograni~enjima koje neprofesional-ni sta tus na{e udruge nosi. Pozivam tako|er i sve ~lanoveDru{ tva da preuzmu svoj dio odgovornosti, aktivnim u~e -{ }em ili makar svjesnim i odvaganim odabirom novih ~la -no va Glavnog odbora na Skup{tini(...)Obim na{e produkcije prvenstveno odlikuje kontinuitet.Me |utim, i u tim uvjetima uspjeli smo kontinuirane aktiv -no sti poja~ati. U programu informiranja godi{nje izdaje-mo 6 brojeva ~asopisa Behar, 10 brojeva reformiranog,dak le, oja~anog ~asopisa Preporodov Journal i 2 broja ~a -so pisa Jasmin(...)Za naglasiti je da smo uspjeli naslije|enu neredovitost ifi nancijsku nelikvidnost posve eliminirati {to je tako|erbio zna~ajan financijski napor za Dru{tvo kao i radni zare dakcije, a ~ime je realno obim zna~ajno pove}an(...)Osim u brojne manifestacije i diplomatske koridore, pro-drli smo i u gradske knji`nice, oformiv{i zasad prvi Odjelbo{ nja~ke knjièvnosti u Gradskoj knji`nici Sisak, OdjeluCap rag, na ~emu posebno zahvaljujemo Snjeàni [najderi Ismetu Isakovi}u. Na{a se sva izdanja odnedavno nalazei u Gradskoj knji`nici Hrvatska Kostajnica, a nastavljamos ovim programom u Puli i drugim sredinama. îtani smoi na katedrama slavistike, barem onoj u Rimu na Sve u~i -li{ tu Sapienza kod profesora Matvejevi}a. Na{a izdanjasku pljaju se u privatnim zbirkama sve do Melbournea.Ra dosni smo potvrditi ostvarenje ciljeva koje smo sizadali na po~etku mandata(...)Aktualno je pitanje i va`na potreba organizacije dopunske

{kole bosanskog jezika i sukladnih do -pun skih programa. Ovakav programSavjet ne smatra svojom nadle`no{}u,ve} je problem potrebno rije{iti u surad -nji s Mini star stvom znanosti, prosvjete isporta. Kako su hrvatski i bo san ski jezikposve srodni, Bo{njaci tendiraju previd-jeti va` nost ovog pitanja. Jezik je bitnaodrednica nacionalnog identiteta, ~ak ionda kada okru`je govori gotovo istimjezikom. Stoga }emo in zis tirati i da se tajjezik, ukoliko uspijemo os tvariti prog ram, naziva pravimimenom, a to je njegov povijesni naziv – bo san ski jezik(...)Upravi za zajedni~ke programe Mi ni s tar stva znanosti,obrazovanja i {porta pred lo ̀ ili smo i program Njegovanjejezika i ku lture Bo{njaka. Nastava bi se odr ̀ a va la u pros-torima najpovoljnije locirane {kole po dva do tri sata tjed-no, {to u~enicima ne}e predstavljati preveliko op -tere}enje, i to za u~enike uzrasta predmetne nastave os -nov nih {kola i srednjo{kolce u grupama od po dvije ge -neracije, {to ukupno iznosi 8 do 12 sati tjedno. Koristili bi -smo ud`benike iz Bosne dok ne izradimo “razlikovne“ud` benike za potrebe nastave Njegovanja jezika i kulture.Mi nistarstvo se obvezalo da }e, nakon {to ispunimo sveuvjete, financirati Program, {to uklju~uje i jedno radnomjesto. Profesori jezika, knjièvnosti i povijesti iz Zagrebave} su izrazili spremnost za provedbu programa. Ovajsmo program osmislili jer vjerujemo da je na{a du`nostvri jednostima kulture Bo{njaka na kontinuiranoj osnoviupo znavati mlade u {to ranijoj dobi, u dobi emotivnog i in -te lektualnog sazrijevanja. Samo takvi mladi ljudi mo}i }eu budu}nosti iskazati entuzijazam i ostvariti kvalitetanraz voj kulturne svijesti Bo{njaka u Hrvatskoj. Mo}i }e,dak le, stvarati i ìvjeti sadràj politi~kog identiteta Bo{ -njaka(...)Naglasio bih onaj aspekt na{ih ciljeva gdje smo dosadauvi jek {epali, odnosno ~injenicu da smo previ{e vezani naza greba~ki krug, da vrlo te{ko prodiremo izvan za gre ba~ -kih adresa. Na dva polja mislim da zna~ajno mijenjamosituaciju. Jedno je da ljudi koji nisu iz Zagreba postaju~la novi redakcije Journala i intenzivno pi{u, poput IsmetaIsa kovi}a iz Siska i Amine Alijagi} iz Lovrana. U tom smis-lu {irimo na{e pozicije na cijelu Hrvatsku, {to je jako va` -no. Taj se krug sve zna~ajnije {iri(...)Zbog èlje za o~uvanjem standarda, urednici zapadaju une prihvatljivu poziciju, a to je neredovitost izlaènja. Vje -ro vao sam da }emo do ovog trenutka ipak imati ohrabrenve }i broj redovitih suradnika spremnih na barem nekolikostru~nih kvalitetnih tekstova godi{nje. Svoje sam uvje re -nje temeljio na ~injenici nemalog broja visokoobrazovanihBo{njaka mla|e i srednje generacije u Hrvatskoj. Na daosam se i ve}em broju izdava~kih projekata stru~nog iznan stvenog profila u svrhu vjerodostojnijeg osvjetljava -nja bo{nja~ke i islamske stvarnosti u Hrvatskoj i {ire. Mojosob ni anga`man na pokretanju dopunske nastave jezikai kulture Bo{njaka, uz otvorena vrata Ministarstva, nije sepo ~eo ostvarivati jer u tu svrhu okupljeni profesori davnopre uzetu obvezu izrade programa ve}inom nisu ispunili.

Vjerujem da je od po~etka djelovanja “Pre po -rod” najpoznatiji po ~asopisu za dru{tvena ikul turna pitanja Behar. Ideja obnove povije -snog Behara nije slu~ajna niti izvan konteksta.â sopis ima misiju osvjetljavati i promi{ljatikul turnu i dru{ t venu stvarnost Bo{njaka, s na -glas kom na Hr vat sku. Takvoga profila ~asopisje prili~no jedinst ven u bo{nja~kim suvreme -nim relacijama te je pre poznat kako u Hrvat -skoj tako i u Bosni, a ot ka ko ga objavljujemo idistribuiramo u elektronskom obliku, sve je~itaniji {irom dijaspore.


Po ve}anjem broja dru{tava koja se na amaterskim osno -va ma bave glazbenim i folklornim naslje|em i izrazom,“Pre porod” se moè osloboditi pritiska za reprodukcijomtra dicionalnog naslje|a i sna`nije se posvetiti cilju ostva -re nja referentne institucije stru~ne i znanstvene misli teum jetni~kog djelovanja Bo{njaka u Hrvatskoj. Bo{njaci uHr vatskoj svakako imaju potencijala za ostvarenje takvogci lja. Vjerujem da im i “Preporod” to moè omogu}iti(...) Po ve}an je broj, kvaliteta i posje}enost manifestacija. Zna -~a jno je pove}ano aktivno u~e{}e “Preporoda” u man i fes -ta ci jama {irom regije (Sarajevo, Jajce, Br~ko, Sisak, Dub -ro v nik, Trebinje, Stolac, Novi Pazar, Bijelo Polje, Pod go ri -ca, St. Gallen) gdje u~estvuju urednici, ~lanovi redakcije isu ra dnici Behara i Preporodovog Journala, dramski studioOrient Espresso svojim predstavama i zbor Bulbuli. Na s ta -vljen je program predstavljanja “Preporoda” uz do na cijeknjiga i ~asopisa putem sustava gradskih knji`nica u Hrv a -tskoj. Predstavljeni smo na Me|u na rod nom sajmu knj i ga uSarajevu i to do sada s najve}im obi mom izdanja. Mo ̀ e mozadovoljno re}i kako je na{a pro dukcija kontinu ira na, ali siskazanim pove}anjem obi ma i sve vi{om kvali te tom.

O Beharu

Behar uspje{no prati, dokumentira i stvara kulturno dob -ro Bo{njaka u Hrvatskoj. On je trajna materijalna potvrdadru{tvene prisutnosti i duhovnog stvarala{tva bo{nja~kezajednice u Hrvatskoj, {to je ~lanstvo i prepoznalo(...)Vjerujem da je od po~etka djelovanja “Preporod” naj poz -na tiji po ~asopisu za dru{tvena i kulturna pitanja Behar.Ideja obnove povijesnog Behara nije slu~ajna niti izvankonteksta. âsopis ima misiju osvjetljavati i promi{ljatikul turnu i dru{tvenu stvarnost Bo{njaka, s naglaskom naHr vatsku. Takvoga profila ~asopis je prili~no jedinstven ubo{ nja~kim suvremenim relacijama te je prepoznat kakou Hrvatskoj tako i u Bosni, a otkako ga objavljujemo i dis -tri buiramo u elektronskom obliku, sve je ~itaniji {irom di -jas pore. Glavni urednici, ~lanovi redakcije i brojni su rad -nici te sugovornici, uvijek su bili ljudi vrsnog pera, re le -vantni poznavatelji {irokog spektra tema kojima je Be haroblikovan, poznati u stru~noj i {iroj hrvatskoj te bo san skojjavnosti. Glavni urednik Behara sada je Sead Be govi}, ~ijeje djelo nezaobilazna ~injenica suvremene hrva tske poez-ije i knjièvne kritike(...)S rado{}u izdvojiti valja ~asopis Behar, koji je pod vodstvomglavnog i odgovornog urednika Seada Begovi}a do se gaorazinu i prepoznatost u {iroj, prekomanjinskoj jav nosti,kakvu do sada svakako nismo imali. âsopis je ostv a rio ja -s nu ure|iva~ku profiliranost u kulturolo{koj rele va n tnostiru brika, tema i suradnika. Ostvarena je rav noteà aktual-nih kulturnih, dru{tvenih i tema naslje|a. î tati Behar da -

nas zna~i ̀ ivo propitivati i izgra|ivati svoj iden titet. Ne ~ude,stoga, brojne pozitivne reakcije u jav nosti(...)Napustila su nas dva velikana kul ture Bo{njaka u Hrvat -skoj, svojim djelom neizbrisivo ve zana uz “Preporod”.Knjièvnik Nusret Idrizovi}, preselio je na bolji svijet tekpo{to je dovr{en njegov posljednji in ter vju objavljen uBeharu. Dr. Muhamed @dralovi}, preselio je na ahiretiznenada, odmah nakon odluke o njegovom povratku uGlavni odbor u kojem je toliko godina djelovao. Kao vi {e -go di{nji glavni i odgovorni urednik Behara i dugogodi{njivoditelj Orijentalne zbirke Hrvatske akademije zna nosti iumjetnosti, nizom je stru~nih tekstova otvarao na ma testru~noj i {iroj hrvatskoj javnosti uvide u zane ma rivanedijelove vlastite povijesti i kulturnog naslje|a iz gub ljenogu ideologiziranim simplifikacijama. Hvala vam Nus rete iMuhamede, neka vam je sveobuhvatna Milost Bo`ja sadavje~ni dom.

O Preporodovom Journalu

Mjese~nik Preporodov Journal izrastao je iz potrebe arti -ku lacije aktualnih politi~ko-dru{tvenih stavova u turbule -n tnim globalnim i lokalnim uvjetima s po~etka desetlje}ana izmaku. Svjesno inicira polemike i otvara prostor dis -ku sijama i dijalogu o brojnim aktualnim dru{tvenim te -mama. Biljeì i analizira sve relevantne doga|aje kojimasu nositelji Bo{njaci u Hrvatskoj kao i one koji se na njihodnose. Kronika je to na{e stvarnosti(...)Svojom koncepcijom, usmjerenom ka obradi aktualnih iva`nih pitanja dru{tvenog i kulturnog ìvota, Journal od -go vara na potrebu za razli~itim profilima informativnih iz -da nja manjinske zajednice. Reakcije koje smo primili vrlosu pozitivne(...)

10 BEHAR 100


Najsna`niji pe~at prvom i bitno teèm te opasni-jem desetlje}u “Preporoda” nesumnjivo je daopre d sjed nik Dru{tva i glavni urednik Beharaknji ̀ evnik Ibra him Kajan. Uz pomo} velikih ime -na hrvatske kultu re kao {to je rahmetli Ismet IcoVoljevica, profilirao je Behar i otvorio prostor zaglas naroda suo~enog s prijetnjom politi~kom,kul turnom i fizi~kom op stan ku. U Beharu je ne -b ro jene koprene s na{eg na s lje|a razotkrivaorah metli dr. Muhamed @dra lo vi}, voditelj Ori jen -tal ne zbirke Hrvatske akademije znanosti iumjetnosti i drugi glavni urednik Be ha ra.

11BEHAR 100

Journal je postao vrlo rado ~itan mjese~nik i izvan bo{ nja -~ kih krugova. Svojom otvoreno{}u za polemi~ka i raz li~itavi|enja na{e dru{tvene i kulturne stvarnosti, opravdao jesvoje pokretanje, trasirav{i mogu}nost ostvarenja kulturedijaloga, kako interbo{nja~kog, tako i {ireg(...)Proteklu godinu ozna~ila je i promjena na ~elu Pre po ro -do vog Journala. Odlaskom Farisa Nani}a u inozemstvo,ne koliko je ve} brojeva kao vr{itelj du`nosti glavnog i od -go vornog urednika iznio Ismet Isakovi}. Uz posve o~uvansa dràjni i kvalitativni kontinuitet ~asopisa, Isakovi}, svo-jom privrèno{}u temama iz rubrike Bo{njaci u Hrv a t -skoj, ko ju je do tada ure|ivao, daje sve ve}i naglasak up -ravo ovom podru~ju. Porast broja suradnika koji prate sveve}i broj doga|anja argument je vi{e ovom novom ure |i -va~ kom naglasku i zahtijevanom pove}anju obima lista(...)Raduje me {to uvjerenje o kvaliteti Preporodovog Jour na -la kao i o potrebi za listom takvog profila dijeli sve vi{e lju -di, a posebno me veseli kada to potvr|uje saborski zas -tup nik. Preporodov Journal biva{e od po~etka jedinstve -nim glasilom na{e zajednice otvoreno{}u svog prostora.U njemu ni~im ograni~en niti revidiran prostor za rije~ima do{e svi u na{oj zajednici i {ire, oni relevantni, a spre -mni za iskorak u prostor javne argumentacije, “od kul turedo dru{tvenih pitanja“. Dokad god redakcija istinskipo{tuje vrijednosti slobodnog medija te odràva i una pre - |uje sadràj i kvalitetu, “Preporod” }e podràvati ~a so pis.To je dogovor stariji i od “Preporoda” i od Pre po ro do vogJour nala i od njega “Preporod” odstupiti ne moè, ali se unje govu okviru dogovoriti moè mnogolika suradnja.

O Jasminu

Dvaput godi{nje izdajemo Jasmin, ~asopis za djecu i mla -de, koji tu grade prostor izraza svog sloènog identiteta unas tajanju. Urednica Azra îmi} sasvim se je dobro sna{ -la u pronalaènju i izboru prikladnih tema i sadràja zamla |u populaciju. Posebno smo ponosni da je uspjela,kroz suradnju sa nastavnicima u hrvatskim mektebima,otvo riti prostor za najmla|e koji svojim likovnim i tekstua -l nim prilozima sukreiraju sadràj tog ~asopisa.Te matska odre|enja i sadràjnost Behara postaju pre -poz natljivo visoko profilirana. Stupanj i obim obuh va }e no -sti bo{nja~kih tema u Preporodovom Journalu ~ini ga te -me ljnom referencom bo{nja~ke dru{tvenosti u Hrvatskojovog vremena. Tematsko-grafi~ka uskla|enost Jasmina~i ni ga prepoznatljivim listom za mlade. Upravo takva in -for mativna uskla|enost ~ine Preporodovo izdava{tvo pre -po znatljivim i referentnim izvorom za sve segmente ìvotaBo{ njaka u Hrvatskoj.

O ènskom zboru Bulbuli

Voditeljska kvaliteta Ismeta Kurtovi}a posebno se o~itujeu njegovoj sposobnosti da kreira takve aran`mane kojitra dicionalno vokalno solisti~ki ànr uspje{no prevodi uzborsko pjevanje uz isticanje posebnosti i ljupkosti me lo -dije sevdaha. Oslobo|eni izvorne vokalno solisti~ke orna -me ntiranosti, takvi aran`mani doimlju se izuzetno bliskimi ovda{njem uhu {to CD Bulbuli ~ini projektom namijenje -nim vrlo raznolikoj publici, mnogo {iroj od na{e bo{ nja~ -ke. Tradicija doma}ih rock balada, sevdahu u biti srodna,prostor je u kojem je Kurtovi} “doma“ i koji je ovdje pri ro -dno okru`je kojim se sevdah {iri tvore}i ànrovski novumu odnosu na suvremene raznolike interpretacije sevdaha.Stu dijski uvjeti omogu}ili su Kurtovi}u precizno bru{enje,nag la{avanje i ravnoteù svih vokalnih i instrumentalnihpo jedina~nosti i kvaliteta zbora(...) @enski zbor Bulbuli ve} skoro desetlje}e i po strpljivo ob -li kuje specifi~an glazbeni izraz. Sevdah Bulbula rado slu -{a vrlo raznolika publika, mnogo {ira od bo{nja~ke i bo -san ske dijaspore. Pro{le smo godine izdali CD Bulbulisni mljen i obra|en u studijskim uvjetima. Dugogodi{njitrud ut kan je skladnim aran`manima dvanaest tradicio -na lnih me lodija u vez toplih vokala i vje{tih instrumenta-la. Vje ru jem da }e njegovu kvalitetu i originalnost prepoz-nati svi re levantni poznavatelji sevdaha.

O dramskom studiju Orient Espresso

Dramski studio Orient Espresso je vrlo dobro prihva}ensvo jom prvom dramom, monodramom Kameni spava~ potek stu Maka Dizdara, koja je pretpremijerno prikazana nasamom kraju godine, uz Kurban Bajram. Rije~ je o izvan -re d no oìvljenom tekstu sa svim simbolima i kvalitetnomglu ma~kom interpretacijom, gdje u kratkom vremenuglu mac Filip Mursel Begovi} izmjenjuje {esnaest likova.Ri je~ je o izuzetno dojmljivoj predstavi koja, osim simboli -ma, obiluje i referencama na onaj proro~anski aspektDiz darove poezije koja se lako referira na srebreni~kutra gediju i uop}e na tragi~ne aspekte povijesti bo{nja~kogna roda. Redateljica i dramaturginja Lana Bitenc je vrlo

@enski zbor Bulbuli


us pje{no multimedijalno komponirala te`nje kreativnogdu eta da sve simbole, zna~enja i podzna~enja, putem nesamo gluma~kog izri~aja ve} i pa`ljivo odabranih slidesho wa i glazbe, prenese na najbolji mogu}i na~in i o~uvapub liku posve zainteresiranom do kraja predstave(...)Mul timedijalnom simultano{}u ostvareno dinami~nootva ranje simbola klasi~nog teksta koji obiluje metafora-ma, odlika je i nedavno praizvedenog scenskog upri-zorenja Rumijeve “Mesnevije“ u reìji Lane Bitenc i dra -ma turgiji Filipa Mursela Begovi}a. U suradnji s Iranskimku l turnim centrom iz Zagreba, predstavom se obiljeàva800 go dina od Rumijeva ro|enja. Naoko zatvoren tekst,glu mci prenose izravno i uz pomo} kazali{ta sjena kojedra matur{ki omogu}uje o~itovanje i razumijevanje broj -nih zna ~e nja i simbola izvornika te ujedno nagla{ava te -me ljnu ideju predstave o uzletu du{e na putu od materija -l nog svi je ta k duhovnom upotpunjenju. Gledatelj je, um je -sto da slu {a tuma~enje, upu}en k sublimaciji, istodob-nom do ̀ iv ljaju vi{eslojnosti zna~enja koji su ocrtani ri je ~ -ju i slikom, pokretom i sjenom, glasom i glazbom. Pred -sta ve su odl i~no, nerijetko s ovacijama, prihva}ene nadas kama Hrv atske i Bosne te susjednih zemalja.

O izdava{tvu “Preporoda”

Godi{nje izdajemo prosje~no tri knjige, tako da se krozova gotovo dva desetlje}a oblikovala ove}a i raznolika bib-lioteka na{ih izdanja. Na}i }e u njoj ~itatelj razne knji ̀ ev -ne ànrove, od poezije i drame preko putopisa i pripovijet -

ke do romana, ali i antologije te znanstvena i publicisti~kadje la o knjièvnosti, povijesti i drugim temama. Gotovo sviau tori Bo{njaci su iz Hrvatske {to ovu kvalitetnu biblio -teku ~ini jo{ dojmiljivijom.

O manifestaciji Bo{nja~ke rije~i

Za naglasiti je s ponosom na{u tradicionalnu godi{nju ma -ni fes taciju Bo{nja~ke rije~i u Hrvatskoj. Uz na{e izdava~kepro jekte, na manifestaciji stru~no predstavljamo i druga iz -da nja od zna~aja za bo{nja~ku kulturu i dru{tvenu stv a r -nost. U okviru manifestacije organiziraju se i brojne iz lo`be,tribine, okrugli stolovi i simpoziji. Svake godine nag la {a va -mo ne ku od va`nih obljetnica bo{nja~ke kulture i povijestiuz koju veèmo sredi{nju priredbu Bo{ nja~ kih rije~i.

O nagradama

Za na{e aktivnosti priznanje su nam dodijelili Savjet zana cionalne manjine RH povodom 10. godi{njice Ma nifes -ta cije kulturnog stvarala{tva nacionalnih manjina, Na cio -nal na i univerzitetska biblioteka BiH u Sarajevu, Pu~kaknji ̀ nica i ~itaonica Daruvar za vrijedne donacije knjiga i~ a sopisa te Australian Bosniak Association za izvanrednupo dr{ku i doprinos Bo{njacima Australije(...) Posebno smo ponosni na veliki uspjeh na{eg dramskogpis ca Amira Bukvi}a. Njegovoj drami u na{oj nakladi “Aris -totel u Bagdadu“ Ministarstvo kulture RH 2004. je do dijelilonagradu za najbolji dramski tekst. Objavili smo i njegovudramu “Djeca sa CNN-a“ koja je u reìji Aide Bu kvi} na Ma -ru li}evim danima u Splitu 2009. osvojila nag radu publike zanajbolju predstavu i glavnu mu{ku ulo gu koju igra AmarBukvi}, a na Festivalu glumca u Vin kovcima nagradu zanaj bolju predstavu i glavnu mu{ku ulogu. Predstava je vi -{e kratno izvo|ena i nagra|ivana i u Sarajevu(...) Svake godine rado se odazivamo pozivu Ministarstva di ja -s pore da na njihovom {tandu na Sarajevskom sajmu knji - ga predstavimo svoja nova izdanja. Nepripremljeni i pos - ve neo~ekivano, nesvjesni da se nagrade uop}e dodje lju -ju, 2010. dobili smo nagradu za Behar kao najbolji ~a so -pis na Sajmu. Jedinstvenost profila i visoka razina kva li -tete Behara, o ~emu smo navikli slu{ati naj~e{}e u ne for -malnom obliku, sada su dobili slu`benu potvrdu ovomnag radom u impresivnoj konkurenciji i odlukom kompe -te n tnog ìrija. No, tome nije kraj. Godine 2011. na Sajmuknji ga u Sarajevu “Preporod” i njegovi urednici dobili suna g radu za ìvotno djelo na polju izdava{tva. Posebno ve -seli ~injenica da smo prepoznati u matici. Ovim nag ra da -ma, stoga, ~itam potvrde na{eg uvjerenja da se stvara la~ -kom usmjereno{}u ka kulturnoj vi{estrukosti ne gubiizvor nost. Naprotiv, ona se osvjetljava.

O Savjetu za nacionalne manjine, financijeru “Preporoda”

Savjet za nacionalne manjine Re pub li ke Hrvatske pred-stavlja napredak u odnosu na prija{nje stanje. On je pr -

12 BEHAR 100


ven stveno politi~ke naravi u smisluda definitivno afirmira pravo nacio -nal nih manjina da participiraju u do -no{enju politi~kih odluka koje se ne -pos redno njih ti~u. To je va`na poru-ka javnosti. U prakti~nom smislu, po -ka zalo se, Savjet nema mo} bitno po -bolj {ati svakodnevni ìvot pripadnikana cionalnih manjina. Njegova je mo}og ra ni~ena ~injenicom limitiranihiznosa iz Dràvnog pro ra ~u na za fi -na n ciranje rada udruga nacionalnihma njina. Prostor djelovanja Savjetaomo gu}it }e artikulaciju i pred stav -lja nje problema manjina na mjestimagdje to dosada nije bilo mogu}e uovako {irem obliku(...)Savjet za nacionalne manjine je do b -ra institucija. Za uspje{no funkcioni -ra nje Savjeta svi smo se morali na vi -k nuti na dodatni napor. U Savjetu supredstavnici mnogih nacionalnih ma -nji na i morali smo se nau~iti ar gu - me ntirati svoje zahtjeve u kon tek stuuku pne manjinske problematike uHrv atskoj. Savjet ima svoja fi nan cij -ska ograni~enja, pa velike pro m je nenisu mogu}e. S druge strane, us pi je -va se izboriti svake godine za po ve }a -nje ukupne mase sredstava, {to je,imaju}i u vidu budget cutting mnogihprograma u Dràvnom pro ra ~unu,zna ~ajno dostignu}e(...)Obim na{ih aktivnosti relativno je~vr sto odre|en sustavom financira -nja kojeg, stoga, moramo prvog raz -ma trati. On se su{tinski ne mijenjaiako smo sredinom mandata doìvjelipromjenu statusa manjina u Hr vat -skoj, kada je Savjet za nacionalnema njine Republike Hrvatske zapo~eora dom. Time je raspodjela sredstavapre nesena s Ureda za nacionalnema njine Vlade RH na izabrane sa bor -ske predstavnike nacionalnih manji-na i one od Vlade imenovane koji za -jed no ~ine Savjet. Na{a se pozicija utoj promjeni, na àlost, ne mijenjazna ~ajno na bolje, jer godi{nja nomi -nal na pove}anja ukupnog budèta,ko ji se iz Prora~una RH izdvaja zapot rebe nacionalnih manjina, u naj -zna ~ajnijem dijelu odlaze novim ud -ru gama te udrugama takozvanih sta -rih nacionalnih manjina zahvaljuju}ili nearnoj raspodjeli u postotku pre -ma ve} dosegnutim financijskim pra -vima(...)

Ovo je prvi broj Behara, ~asopisa Mus li ma -nske narodne zajednice u Republici Hr vat skoj,koji }e, ako Bog da, izlaziti svakog drugogmjeseca. To~no tako: ~as-opis. Opis doba ukojem ni tko ne ìvi sam, nitko kao otok, nit koizdvojen - nego integriran po diktatu stra { nogvremena o kojem }e preìvjeli svjedoci ima ti{to pri~ati. Postaje uo~ljivo pravilo da se mus -limanski lis tovi javljaju uo~i ili u tijeku zgus -nutih vremena. U Hrvatskoj, prethodili su namPutokaz Hasana Ki k}a i Dogu ve Bati, list naturskom jeziku (za{ to ba{ na turskom?),Hivzije Bjelevca (1944.). I to je sve u na{emsto godi{njem ìv ljenju pod Sljemenom. Da, u1990. pojavilo se i Ogledalo da najavi prom-jene u Bosni, da promovira nova imena i za t -vori svoju “bosansku redakciju”.A {to nama treba, danas? List na turskomjeziku? Kiki}eve socijalne analize od kojih sediè kosa na glavi? Ogledalo s ju~era{njim sa -ra jevskim suradnicima i s (trajno pomirljivim)bo san skim problemima? Ne treba nam list natur skom, jer je nama jezik porijekla bosanski ago vorni i obrazovni hrvatski; ne trebaju nam niki ki}evski jednokratni putokazi; i najposlije,“svijet vi|en iz Sarajeva” - dakako: u miru! –sa mo je svijet vi|en iz Sarajeva! PripadniciMus li manske narodne zajednice su u svojoj do -movini Hrvatskoj, za njezinu su neovisnost gla -sovali i u njezinoj su obrani prolijevali krv. Su -djelovali su u postotku branitelja ve}em ne go{to kao nacionalna i vjerska zajednica sud je lujeu statisti~kom pokazatelju hrvatskog pu -~anstva. Svetost obrane domovine u kojoj sesve mije njalo linijom razvoja povijesti i nas unjoj, sada nam otvara kona~no pravo na upo -rabu hrvatske domovnice, hrvatskog pra va,hrvatskih imenica i hrvatskih pridjeva. Dak le,hrvatska Mu sli man ska narodna zajed ni ca inte-grira se na na~in kojem nema prigovora: naekonomskom jedinstvu (pro ̀ i ma ju }em, sup ra -na cionalnom), kul tur nom pluralizmu (usvaja -njem hrvatske a nje go vanjem i da ljim razvojemvlastite narodne kul ture), te du hov noj islamskojkomponenti oslobo|enoj na cionalnih granica.

Nama treba takav Behar - kao susret koji obe -}ava poznanstvo i prijateljstvo, a ne separat -no, izdvojeno muslimansko glasilo - samo zaMu s limane. Kao {to su piscu potrebne sve ri -je ~i, nama su potrebni svi ljudi. Osje}aj i ~v r -sta veza s mati~nim bosanskim, muslimans -kim narodom ali i duboka hrvatska domovin-ska svijest. Oni koji nam prilaze s drugim na -ka nama, neka se ne ~ude {to je uvijek istood sto janje me|u nama. Da, to~no je rekaopri jatelj: ne }e mo nikome sluìti kao most zaga ̀ e nje, sastajanje i rastajanje, vje~no u pro -p nju spa janja uda ljenih obala. @elimo bitimje ra de mo krat skog razumijevanja ve}inepre ma ma nji ni i mjera brige mati~nog narodakoji je u ma }e hin skim vremenima oholo od -ba civao si no ve ispu njene ùdnjom za promje -na ma i sr cem prkosnim... od sna. Da jedna idru ga strana uzrastu do sebe, dugo po ma ̀ e -mo na raz li ~i te i vidljive na~ine. Jer, ako sei{ta voli, onda su to majka i dom. A ni jednoni drugo ne mora bi ti na jednom mjestu.Tako vidimo Behar. Kao Muju u Zagrebu kojije dav no oti{ao iz onog vica, i mada su to svivid jeli, nitko nije primijetio. Obgrljene, a ci je -le, Hrva tsku i Bosnu, i kako pjesnik re~e: kaosvijet u susretu.)I, evo, Behar u ratno doba. U Hrvatskoj, gdjeje prakti~ki gotov, i u Bosni gdje je u punomjeku. Be har o kojem smo sanjali dok su namprijatelji odlazili u Liku i Slavoniju, u Baniju ineku Kra jinu, sada su posmrtno odlikovani. IzBos ne, po Beharu, po zelenoj grani prska krvsestara na{ih i bra}e na{e. A iza svega ìvot,gotovo kakav jeste, prepisan da bi sutra, udolaze}im brojevima, bio komentiran.

13BEHAR 100

Pi{e: Ibrahim Kajan

IZLAZAKUvodnik Behara br. 1.


Mislim da je dosta va`no, a nije uvijek shva}eno od nekih~la nova Savjeta, da postoje kriteriji po kojima se financijs-ka podr{ka iz prora~una moè vrlo precizno kvantificirati,po kvaliteti i obimu djelovanja. U vi{e smo navrata vidjelida se to nije ili po{tovalo ili razumijevalo(...)Nismo sposobni samostalno preìv je ti bez podr{ke izPro ra~una RH na ovoj razini kvalitete i kva ntitete progra-ma. Zato i postoji ovaj sustav financiranja programa upod ru~ju kulturnog stvarala{tva manjina. Mo gli bismosa mostalno preìvjeti, ali tada sigurno ne bismo ostvari-vali ciljeve zbog kojih smo osnovani ve} bismo zadovolja -vali pojedina~ne interese. Ni ve}inski kulturni programine mogu komercijalno i sponzorski preìvjeti osim ako ni -su izrazito popularni, a kamoli manjinski(...)

O donatorima

Zna~ajna sredstva dobili smo od Ureda za nacionalnemanjine Vlade RH, Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjineGra da Zagreba, koje je tada bilo registrirano na na{ojadresi i koristilo na{e prostorije, te Ambasade IslamskeRe publike Iran za potrebe financiranja elementarnog teh -ni~ kog odràvanja (sanacija dvaju krovi{ta, li~enje i re -kon strukcija poda, oprema Bulbula), na ~emu im toplo iis kreno zahvaljujemo. Da vanjem svoje prostorne i ine in - fra strukture na slobodnu nam upo trebu, zna~ajno sunam po mogli u ostvarenju manifestacija Islamska zajed -ni ca i Bo{nja~ka na cionalna zajednica kao i Kul tur ni cen-tar Centra Kaptol u slu ~aju Bo{nja~kih rije~i(...) Zna~ajna je bila podr{ka opremom, ali i organizacijskiIran skog kulturnog centra u Zagrebu za dramsko uprizo -re nje Mes nevije Dèlaluddina Rumija u izvedbi na{egdram skog studija Orient Espressa. Svoju zahvalnost“Pre po rod” je iskazao po~asnim ~lanstvom ljudima kojisu ne izbri sivo doprinijeli aktivnostima Dru{tva. To suJafar Shamsian, Naima Bali} i Snjeàna [najder(...)Sretno je koincidirala mogu}nost zadovoljenja stare pot -re be i èlje za zapisom glazbenog djelovanja Bulbula sasp remno{}u Grada da zapis financijski usmjeri k izdavan-ju prvog CD-a. Podr{ka Grada i svih drugih sponzora, gdjese isti~e SDAH, omogu}ila nam je da projekt CD Bul buliostvarimo iskoristiv{i sve adute ovog zbora.

O funkciji predsjednika Dru{tva

[okirani smo ostali ~injenicom da se unato~ na{em an -ga` manu u razgovoru s pojedincima i vrhom na{ih insti -tu cija te u vi{e medija istaknutom javnom pozivu zamjesto predsjednika “Preporoda” nitko nije htio kandidi-rati osim, po du`nom osje}aju odgovornosti, mene. Ovimese mo ja èlja o nu`nosti kandidiranja vi{e ljudi za svakufun k ciju izjalovila. Znam da nije privla~na materijalnaodgovornost bez materijalne naknade, ali vjerovao sam uvi{i stupanj zrelosti na{e zajednice(...) Iz iskustva proteklih skoro devet godina mogu re}i da suse sve funkcije u sazivu Glavnog i Nadzornog odbora u od -re |enim situacijama pokazale izuzetno va`nim. Za kvali -

te tnu upravu, odlu~ivanje, izradu i provedbu programapot rebni su ljudi koji razumiju ciljeve i organizaciju Dru{ -tva, na~ine i mogu}nosti financiranja, dru{tveno okru ̀ e -nje, ali istodobno svojim kreativnim, po`rtvovnim i inten -zi v nim radom financijski slabo, a ~esto i nikako nag ra |e -nim, u~estvuju u oblikovanju i provedbi na{ih aktivnosti.Osoba koja najbolje odgovara navedenom opisu kandidatje za predsjednika. Zbog zna~aja Dru{tva i u~vr{}enja nje-gove relevantnosti, predsjednik mora biti osoba koja svo-jim javnim djelovanjem potvr|uje navedene ciljeve krozdu lje razdoblje. Va`no je da ju ne samo mi ve} ukupna jav -nost prepoznaje upravo takvom(...)Mjesto predsjednika kulturne udruge ni na koji na~in nenu di ostvarenje popularno shva}enih koristi javne funkci-je. Kada osoba, koja smatra da se tu moè dobro manipu -li rati i financijski potkoìti, shvati da to nije tako, ambicijenag lo opadaju. Zadovoljstvo dje lo vanjem na mjestu pred -sjed nika Dru{tva moè biti svakojako osim financijsko. Po -~a{}en povjere njem ~lanova, kao i mnogih su ra d nika i in -stitucija u proteklih de vet godina, svakako jesam. No nevide svi granicu izme|u ~asti ste ~e ne odgovornim izvr{ a -va nje m po vjerene du`nosti i ponora ~a s to hleplja. êstosam svje do ~io su kobima unutar i oko Dru{ tva ini ciranimtom vrstom emotivne i mo ralne nezrelosti. Velik je trudulo ̀ en u prevladavanje sukoba, ali zadovoljstvo je tim ve -}e kada rezultati pokazuju rast i zrelost. Predsjednik sto -ga mora biti osoba velikog entuzijazma i spremnosti naiscrpljuju}e iznalaènje suglasja.

O nu`nosti novog prostora za “Preporod”

Nama drag i prakti~no lociran prostor “Preporoda”, osimdot rajalo{}u, zadovoljavaju}e uvjete, naàlost, vi{e nepru ̀ a ni brojnim aktivnostima. Potreban nam je prostorma le scene s odgovaraju}im minimalnim prate}im pros -to r ima za pripremu i izvedbu programa Bulbula i Orientes pressa, ali i manifestacije Bo{nja~ke rije~i kao i drugihtri bina, predstavljanja i okruglih stolova. Stari plan o otva -ra nju Preporodove knji`nice tako|er nije mogu} bez za -se bnog prostora dovoljnog za dostupnost i pravilnu poh -ranu knjiga koje je “Preporod” prikupio svih ovih godina.“Pre porod” se slu`beno obratio Gradu Zagrebu molbom sna vedenim obrazloènjem. Molba je u proceduri ve} duljevri jeme. Imaju}i u vidu trenutnu situaciju, te{ko je ocije -niti kolika je vjerojatnost pozitivnog odgovora i u kojemraz doblju. Bit }emo uporni.

14 BEHAR 100

Savjet za nacionalne manjine je dobra institucija.Za uspje{no funkcioniranje Savjeta svi smo se mo -rali naviknuti na dodatni napor. U Savjetu su pred -stavnici mnogih nacionalnih manjina i mo rali smose nau~iti argumentirati svoje zahtjeve u kontek-stu ukupne manjinske problematike u Hrvatskoj.


O bo{nja~kim asocijacijama

Od osnutka “Preporoda” i drugih bo{nja~kih udruga na -me ta lo se pitanje jedinstva. Sna`no je bila zastupljenaideja da bi sve organizacije trebale biti stavljene pod jedankrov s ~ijeg bi se sljemena imale koordinirati aktivnosti.No to ni je prirodno. Ba{ zato {to na{ identitet ima svojvjerski, kul turni, politi~ki i druge relevantne dru{tveneaspekte, osnovali smo organizacije razli~itih programa ici ljeva. U Glavnom odboru “Pre poroda” ljudi su koji os mi -{ ljavaju i pro vode programe u podru~ju kulture. Oni neupravljaju Islamskom zajednicom ili udrugom branitelja,jer su naj kreativniji upravo u kulturi. To ne zna~i da se ui~emu su kob ljavamo s drugim institucijama Bo{njaka imu slimana ili da ne u~estvujemo u njiho vom ìvotu i stva -rala{tvu. Jed nostavno, brinemo o razli~itim manifestaci -ja ma na{e dru{ tvenosti, ~ak i kada se preklapaju, pamnogo toga i za jedno ostvarujemo. A jedinstvo, {to se o~i -tuje na razini te meljnih na~ela i prava muslimana i Bo{ -njaka, neupitno je i vi{ekratno dokazano.

O odnosu s hrvatskim medijima

Odnos s hrvatskim medijima od po~etka je dvojakog ka -rak tera. S jedne strane, na{ je rad odli~no, redovno i u ne -upi tno dobroj vjeri pra}en od onih redakcija elektronskihme dija koje se bave pitanjima manjina i ljudskih prava,na ro~ito na Hrvatskoj radio-televiziji. Na{e aktivnosti ra -do }e i s puno po{ to vanja popratiti lokalni elektronski itis kani mediji u sredinama gdje gostujemo, kao {to su Si -sak i Rijeka. S druge strane, prodrijeti u “mainstream“me dijske prostore kulture na nacionalnom nivou, gotovoje nemogu}e. îm se u potpisu organizatora kakvog kul -tur nog doga|aja ili imenu nakladnika o~ita naziv kultu r -nog udruènja nacionalne manjine, poziv se prepu{ta re -dak ciji za manjine, ~ak i kada su u~esnici ljudi poznati nana cionalnoj razini i koji s manjinom nemaju nikakve krvneniti formalne veze. No to je problem afirmacije svakogma njinskog segmenta dru{tva. U biti, svako je od nas pone kom va`nom aspektu svog identiteta pripadnik manji -ne. Ne samo nacionalno ili vjerski, ve} i zavi~ajno, profe -si onalno, dobno. Svako dru{tvo sastoji se od segmenata,ma njinskih grupa ljudi koji dijele vaàn aspekt svoje dru{ -tve nosti. Koliko hrvatska “{ira“ javnost zna o doprinosuBo{ njaka hrvatskoj modernoj kulturi, zna i o doprinosuhrvat skih arhitekata me|unarodnoj prepoznatljivostihrvat ske kulture. Koliko zna o problemima stjecanjadrà v ljanstva Bo{njaka u Hrvatskoj, zna i o problemimaodr ̀ ivosti socijalne, tehni~ke i gospodarske infrastruktu -re rijetko naseljene Like ili jadranskih otoka.

O dvadeset godina “Preporoda”

Veliki potencijal kulturnog stvarala{tva Bo{njaka konti nu -i rano se ostvaruje u hrvatskoj kulturi odavno, mnogo prijeos nivanja “Preporoda”. Nezaobilazna imena modernehrvatske kulture izme|u dva svjetska rata ljudi su na{ega

po rijekla. Osniva~i su to kulturnih i znanstvenih instituci-ja, od kazali{ta i ~asopisa do fakulteta i istraìva~kih cen -tar a, knjièvnici i znanstvenici, dramski i scenski te glaz -beni i likovni umjetnici, publicisti i novinari, diplomati, li -je~ nici, inènjeri i mnogi drugi. Jo{ i prije Drugog svjet-skog rata nezaobilazan je doprinos na{ih ljudi razvojuhrvat ske znanosti i umjetnosti. Nakon posljednjeg rata ja -v ni i kulturni ìvot svojim djelom iznova ozna~avaju ljudibo { nja~kog porijekla, a pojedinci afirmirani prije rata us -p ijevaju unaprijediti svoj doprinos.Vi{e je uzroka ovoj afirmiranosti unato~ grubim smjena-ma sklonih i onih drugih vremena. Bo{nja~ka imigracija uHrvatsku, nagla{enije u prvoj nego u drugoj polovici pro{ -log stolje}a, bila je vrlo ~esto obrazovnog karaktera. Ljudisu u Zagreb dolazili studirati sve dok Sarajevski uni-verzitet programski i kvalitetom nije oja~ao do mjere daza to vi{e nije bilo potrebe. K tome, jezi~no, kulturolo{ki islo ̀ e nim povijesnim iskustvom ìvota pod razli~itim up -ra vama razli~itih kulturno-civilizacijskih krugova, Bo{ nja -ci i Hrvati u su{tini su vrlo bliski(...) Mnogi pojedinci koji zna~ajno doprinose hrvatskoj kulturiaktiv ni su nositelji Preporodovih aktivnosti. Tako dokazu-ju da, kreativno djeluju}i u kontekstu hrvatskog kulturnogì vota, afirmiraju izvornu posebnost hrvatskih Bo{njakapro mi{ljaju}i svoje djelo i u bo{nja~kom naslje|u i suvre -me nosti. Vi{estruko kulturno iskustvo pojedinca jamac jeno ve vrijednosti samo kada je svako kulturno iskustvoistin ski spoznato i doìvljeno. Najsna`niji pe~at prvom i bitno teèm te opasnijem de -set lje}u “Preporoda” nesumnjivo je dao predsjednik Dru -{ tva i glavni urednik Behara knjièvnik Ibrahim Kajan. Uzpomo} velikih imena hrvatske kulture, kao {to je rahmetliIsmet Ico Voljevica, profilirao je Behar i otvorio pro stor zaglas naroda suo~enog s prijetnjom politi~kom, kul turnomi fizi~kom opstanku. U Beharu je nebrojene ko prene s na -{eg naslje|a razotkrivao rahmetli dr. Mu hamed @dralovi},vo ditelj Orijentalne zbirke Hrvatske aka demije znanosti iumjetnosti i drugi glavni urednik Be hara. Dru{tveno-poli-ti~ke tabue, lokalne i globalne, ot va rao je publicist FarisNani} oblikovav{i u kona~nici Pre po rodov Journal. îtavje niz ljudi svih tih godina rije~ju i djelom stvarao i sna`nopo dupirao rad “Preporoda”. Hva la im na entuzijazmu ihra brosti bez kojih u ta te{ka vremena ni{ta ne bi bilomo gu}e. Nedavno sam na diplomatskoj razini imao priliku ukratkopredstavljati djelovanje “Preporoda” u kontekstu dru{ tve -nih mijena od njegova osnutka. Zadatak je, uvidio sam, bioteàk. No rezultat, bila je to sugovornikova fascinacija vi -|e nim, ali i moja ispunjenost osje}ajem ponosa.

15BEHAR 100

Dva se desetlje}a napunjuju od osni va nja Dru{tva.Prigoda je to za prisjetiti se onih koji su ne sebi~noizgra|ivali “Pre porod” u vremenima jednako te{ -kim i onima jo{ teìm, a uspjeli su za so bom osta -viti jasan znak i djelo.


Koincidencija izlaska 100. broja Behara – ~asopisa za kulturu idru{tvena pitanja i 20. godi{njice kontinuiranog rada njegovaizdava~a – Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske “Preporod” nepredstavlja samo dvojni jubilej, kao ovovremenu reduciranu in -ter pretaciju odredbi Levitskog zakonika o oprostu dugova svak-ih 50 godina, ve} nagoni na ozbiljna razmi{ljanja o trenutku ukojem ìvimo, njegovim izazovima, opasnostima i vlastitom dop -ri nosu, u dobru i u zlu. Svojevremeno sam, povodom skore 10.godi{njice “Preporoda” i 50. broja Behara, zapisao kako je uloga~asopisa, a time i izdava~a, da oblikuju}i autohtonu tradicijuhrvatskih Bo{njaka iz tzv. izgubljene generacije, kao autohtonihgra|ana Republike Hrvatske, u punoj i aktivnoj koegzistenciji sasvijetom oko sebe i narodom ~iji su ponosni pripadnici kao koz-mopolitiski gra|ani Svijeta, odnosno ljudi, Bo`ji namjesnici,njima pomogne da se aktivno u lokalne, regionalne i globalneprocese i uklju~e, kao misle}i ljudi i aktivni sudionici. Tada suzapo~eli procesi nu`nih preoblikovanja u Dru{tvu i dru{tvu. Kul -minirali su dvjema radikalnim promjenama. U Dru{tvu su kroznekoliko godina na ~elna mjesta do{li pripadnici “izgubljenegeneracije“ i uveli neke zna~ajne novine te Dru{tvo profiliraliprema temeljnim dokumentima i tendencijama prvih desetakgodina djelovanja. U hrvatskom je dru{tvu potpuno izmijenjenjavni diskurs prema tzv. neautohtonim manjinama, odnosno pri-padnicima biv{ih jugoslavenskih konstitutivnih naroda, a procesje kuliminirao dono{enjem Ustavnog zakona o manjinama, teizmjenama izbornih zakona kojima se napokon priznalo pravopostojanja Bo{njaka i pravo njihove politi~ke zastupljenosti kaoBo{njaka. Ovaj potonji proces dobio je i svoju sarkasti~nu zavr -{nicu, gotovo pa burlesku, poznatim amaterskim, neuspje{nim iza Bo{njake poniàvaju}im politi~kim trgovanjem zastupnikaex-jugoslavenskih manjina u Saboru s biv{im premijerom.

Multi i interkulturalizam

Naime, u procesu pribliàvanja europskim integracijama, odnos-no poku{ajima ulaska u EU, jedan od prioriteta je bio odnos premamanjinama. To je otvorilo sijaset temeljnih pitanja o poloàju i ulozimanjina u europskim dru{tvima, posebno odnosa prema tzv.neautohtonim ili novim manjinama koje pripadaju drugim kul-turno-civilizacijskim krugovima, a za koje se na~elno smatralo dasu u zapadnim dru{tvima privremene pojave, sitnije elementarnene po gode, gastarbeiteri koji }e nestati kada za njihovim radompres ta ne potreba. Da bi se opravdalo getoiziranje takvih manjinakroz ne koliko generacija, izumljen je koncept multikulturalnostikoji je u praksi zna~io paralelni ìvot u okvirima iste polti~ko-teri-torijalne za jednice, ali u sasvim odvojenim svjetovima, stvarnimgetima, odi jeljenim nevidljivim zidovima obostranih predrasuda,podozrenja, odbijanja razumijevanja i dijaloga na temeljnim prin-cipima. Ne tre ba zaboraviti da su prve generacije “neautohtonih“manjina po ~ele dolaziti jo{ od naglih poslijeratnih obnove i razvo-ja, financiranih Marshallovim planom, kada je, barem deklara-tivno, sustav vrijednosti Zapada bio potpuno kompatibilan sa sus-tavima vrijednosti zemalja, regija i kontinenata iz kojih su dolazilikao jeftina radna snaga Turci, Pakistanci, Indijci, Filipinci,Tuniàni, Marokanci, Gan ci, Gvinejci, Kongoanci, Jamaj~ani... Daim je tih godina potajice èljene privremenosti pruèna prilika zaintegraciju, ne asimi lia ciju, barem na nekim primarnim razinama,pedesetak godina pos lije, ~ak i unato~ promjenama prev la da va ju -}ih vrijednosti u ze mljama Zapada koje direktno kontradiciraju

16 BEHAR 100

Poku{aj ogleda o misijiPovodom dvadesetogodi{njice “Preporoda” i 100. broja Behara

Tendencije autogetoizacije nisu se smanjivale po -rastom zakonskih rje{enja regulacije statusa manji-na, a tendencije integracije, odnosno oblikovanjaautohtone tradicije hrvatskih Bo{njaka postajale susve vi {e marginalizirane, pa su promotori potonjihpostali sve manje javno prisutni, bez obzira na njiho -ve sta vo ve i djela. Promotori prvih postali su prisut-nijima, posebno u sferi incid entnog ili eg zo ti ~ nog, po -put sa bor skog zas tupnika Tankovi}a ili re duk cio nis -ti~kog, poput predsjednika Me{ihata Omer ba{i}a kojise pro metnuo u ovla{tenog tuma~a, ali i arbitra sve -ga {to ima veze s bo{nja~kim ili islamskim u hrv a t -skim me dijima, ~ak i kada je epohalno grije{io u pro -cje na ma i karakterizacijama ljudi i do ga |aja. Bo{ nja -ci su se, paradoksalno, medijski po~eli do ̀ ivljavatikao et ni~ki mali privjesak, Europe ra di ili, jo{ gore,vjer ska manjina ~iji je predstavnik njihov vrhovni“sve }enik“.

Pi{e: Faris Nani}


17BEHAR 100

osnovama kulturno-civilizacijskog krugakoji tvore, koncept geta i multikulturalnos-ti paralelnih svjetova navodno nespojivihrazlika danas bi ve} bio uspje{no supsti-tuiran konceptom inte r kulturalnosti i zna -~io bi platformu za mir i stvarni suìvot sve} stvarno, iako ne i zakonski, autoh to ni -zi ranim manjinama. No, dogodilo se upra-vo suprotno. Dvadesetak godina puzaju}a ekonomskare cesija, koja polako prelazi u fazu depre-sije rezultirala je gubitkom socijalne sig-urnosti domicilnih stanovnika, a ista ta kri -za je ve} osamdesetih godina u zemljamaimi granata dovela do pravih ekonomskih idru{ tvenih slomova ili radikalnih politi~kihprom jena. To je rezultiralo pove}anjem po -nude doma}eg rada na trì{tima Zapada,ali i sve ve}im dotjecanjem prili~no des-peratnih radno sposobnih ljudi iz Tre}egsvijeta koji su spremni raditi bilo {to za bilokoji novac. Na tim se osnovama tvorio ani -mo zitet doma}eg stanovni{tva prema do{ -lja cima koji im “uzimaju kruh iz ustiju“ ido{ ljaka prema domorocima koji ih nisuspr emni integrirati u dru{tvo, ve} ih sus-tavno marginaliziraju. Sve manja potra`njaza radom zbog sve ve}e ekonomske krize,veliki dio do{ljaka ostavila je bez mo gu} no -sti legalne i sigurne egzistencije i gurnulaih u radikalizam ili ilegalne djelatnosti. Re -zul tat je propagandom augmentirani ra si -zam i {ovinizam klasi~nog zapadnog tipa,fa {isti~ke provenijencije s jedne, te buntov -ni{ tvo, kriminal i trajno nezadovoljstvo sdru ge strane. Idealno tlo za izbijanje svihobli ka terorizma, dràvnog, represivnog ispon tanog, ali iz nekih nedràvnih krugovaobi lato financiranog, desni~arsko-ra sis ti~ -kog, ali i islamom inspiriranog. Konceptmul tikulturalizma preoblikovao se u ge to i -zam, pa je u pravu Angela Merkel, nje ma~ -ka kancelarka koja se prva usudila javnoizre}i ono {to svi “autohtoni“ Europljanimisle – multikuluralizam je mrtav. A getoje, uostalom, stara europska tradicija rje -

{a vanja etni~kih, vjerskih, a primarno kul -tu ralnih razli~itosti. Jer, problem domi -nan tne europske misli i leì u polaznomkonceptu Svemira kao kaoti~nog suìvotasu p rotnosti, a ne kao sparenog sustavakom plementarnosti. Otuda europska mi -sao, a posebno praksa poznaju tek tolera -n ciju izme|u nespojivih, dok, recimo is -lam ska, poznaje suìvot i proìmanje kroz~ak i multikanonizam u okviru jedne terito -ri jalno-politi~ke zajednice. Da, ponovimo,mul tikuluralizam odvojenih, paralelno eg -zistiraju}ih zajednica jest mrtav jer je biobaziran na pogre{nim premisama koje ni -su pretpostavljale zajedni~ke vrijednosti,ve} samo etnicizirane, razli~ite i suprots -tav ljene pseudo vrijednosti na ~ijoj se os -novi moè one druge samo tolerirati, a nes njima aktivno i miroljubivo koegzistirati.Da je preìvjela politi~ka platforma JohnaFitzgeralda Kennedya koju je on nazvaoNo vim granicama, a ~iji je motto bio da ra -z vijaju}i druge, razvijamo sebe, ekonoms-ka se depresija ne bi dogodila na Zapadu, azemlje Tre}eg svijeta ne bi potonule u ka -os bezna|a. No, pobijedio je spekulantski,parazitski mentalitet parentalnih bankara injihovih filijala, naoruàn do neba, a up ravooni diktirali su zakonska rje{enja ko ja suonemogu}ila stvarne, razvojne in vesticije uzemlji i inozemstvu, te manjinske regula-tive u zemlji.

Auto i endogetoizacija i stvarna integracija

Ako se vratimo na primarnu ciljnu skupinuBehara – Bo{njake u Hrvatskoj, ve} tada,prije skoro 11 godina, primije}ene su dvijetendencije u djelovanju njihovih sve brojni-jih udruga ~ija je kvaniteta, ali ne i kvalite-ta, u me|uvremenu, metastazirala, djelo-mi~no i ustavnopravnim i zakonskim rje {e -nji ma poloàja manjina, auto i endogeto i -za cija i poku{aji stvarne integracije, boljere ~eno reintegracije u hrvatsko dru{tvo.

Pri mijetit }emo da se bitni pomak od zazo-ra ve}inskog medijskog i svakog drugogprostora prema rezultatima primarno kul-turne produkcije nije promijenio. Ostao je,naime, tek tolerantan, marginaliziran namanjinske rubrike u nekim medijima i kvo -te pri zapo{ljavanju u dràvnim institucija-ma, ali tek do razine primarne za pos le -nosti, a ne i izvr{nih ili odgovornih fu nkcija.Tendencije autogetoizacije nisu se smanji -va le porastom zakonskih rje{e nja regula -ci je statusa manjina, a tendencije integ ra -cije, odnosno oblikovanja autohtone tradi-cije hrvatskih Bo{njaka postajale su svevi{e marginalizirane, pa su promotori po -to njih postali sve manje javno prisut ni, bezobzira na njihove stavove i djela. Promotoriprvih postali su prisutnijima, po sebno usfe ri incidentnog ili egzoti~nog, po putsaborskog zastupnika Tankovi}a ili re duk -cionisti~kog, poput predsjednika Me {i hataOmerba{i}a koji se prometnuo u ov la { te -nog tuma~a, ali i arbitra svega {to ima ve -ze s bo{nja~kim ili islamskim u hrvatskimmedijima, ~ak i kada je epohalno gri je{io uprocjenama i karakterizacijama lju di i do -ga |aja. Bo{njaci su se, paradoksalno, me -dijski po~eli doìvljavati kao etni~ki ma lipriv jesak, Europe radi ili, jo{ gore, vjer skama njina ~iji je predstavnik njihov vr hovni“sve}enik“. Politi~ki, desio se drugi paradoks – ma nji -n ski su zastupnici, birani s minimalnimbro jem glasova postali jezi~ac na vagi kojije omogu}avao prevarantskoj, kasnije ko -ru p cijom diskreditiranoj relativnoj ve}inida to postane mehani~kim zbrajanjem ma -njin skih zastupnika u svoju “koaliciju“ kojato, sa stajali{ta barem Bo{njaka, nikadastvarno nije bila. Jer bo{nja~ki zastupnik nio ~emu bitnom za dru{tvo nije niti iskazi-vao svoj stav, niti sudjelovao, osim diza -njem ruke ZA sve prijedloge vladaju}e poli -ti ke u dono{enju odluka. Prijezir i animo zi -tet prema manjinama time je samo rastao,a nevoljkost da ih se stvarno integrira bi va -la u~vr{}enom. Manjinska je produkcijapostala tek zgodnim argumentom u pris -tu panju Hrvatske tzv. euroatlantskom inte-gracijama, dobro se ugnijezdiv{i u europe -r cepciju manjina kao dijela multikulturnogmozaika. Problem je {to su, osim u vrloma lom broju slu~ajeva, u koje spada i Be -har te ve}i dio djelatnosti “Preporoda”,Bo{ njaci na tu vrstu prevare pristali i timeodustali od svoje misije koju sam prièljki-vao u naprijed navedenom tekstu. Vre me -nom, “Preporod” je bivao sve osamljenijim

Koncept multikulturalizma preoblikovao se u getoizam, pa je u pravu AngelaMerkel, njema~ka kancelarka koja se prva usudila javno izre}i ono {to svi“autohtoni“ Europljani misle – multikuluralizam je mrtav. A geto je, uostalom,stara europska tradicija rje{avanja etni~kih, vjerskih, a primarno kulturalnihrazli~itosti. Jer, problem dominantne europske misli i leì u polaznom kon-ceptu Svemira kao kaoti~nog suìvota suprotnosti, a ne kao sparenog susta-va komplementarnosti. Otuda europska misao, a posebno praksa poznaju tektoleranciju izme|u nespojivih, dok, recimo islamska, poznaje suìvot iproìmanje kroz ~ak i multikanonizam


NOVO VRIJEME - SUDBINA BEHARA(Ne grdi vrijeme jer je ono tvoj gospodar!)

Pi{e: Muhamed @dralovi}

Zna se da su listovi, ~asopisi - publikacije uop}e,u neraskidivoj vezi s vremenom. Za one kojima sedesi da iskliznu iz kolote~ine veli se da su zas-tranili, a za one koji nastoje i}i ukorak s vre-menom i odràti redovitost izlaska, zna se da ihvrijeme melje. Za one, me|utim, koji izgube vezusa vremenom u bilo kojem smislu, kaè se da ihje ono pregazilo. Ali svejedno - i pregaèni ulazeu povijest. U kakvu? Eh, to je drugo pitanje! Ipovijesti su kao i vrijeme raznolike, jednako kaoi mjerila njihovih prosudbi. Nijednom dokazanevrijednosti nisu nu`na konstanta, a jednom zgaèni i odba~eni se nerijetko trgnu iuklju~e u sada{njost i budu}nost, ili barem pre|u u grupu trajnijih vrijednosti. Beharuje izgleda su|eno da prolazi sli~ne putove i da se pojavljuje u nepravilnim intervalima,a da oni najmanje ovise o njemu samome i onima koji se trude da odrè njegovu vezus vremenom. Kad }e beharati odlu~uje se izvan njega. Ve} od samih po~etaka sli~iponornici koja na trenutak i{~ezne pa se opet vrati, nekad tiho, nekad silinom ve}omod one koja ga je natjerala na poniranje.Zagreba~kom Beharu, na sre}u ili naàlost, bar za sada sudbinu kroje Bosanci iBo{njaci, dakle samo oni kojima on, uglavnom, pripada. Mnogi vele da ga vole, adosta je i onih koji mu se istinski raduju. Ima svakako i onih koji bi htjeli ne{to drugo.I mi koji se oko njega najizravnije trudimo smatramo da nije ono {to bi mogao pa itrebao biti. Otvoren je za sva pitanja koja se ti~u Bo{njaka ovdje i u bilo kojem kutkusvijeta; poku{ava od zaborava otrgnuti i pribliìti ba{tinu kojom dokazujemo tko smo;daje priliku stvarala{tvu i temama za koje se po klju~u nacionalnog interesa dràveu kojoj ìvimo treba izboriti za izdava~a. Ujedno, pri svemu tome, nije jasno trebamoli Behar takav ili bilo kakav. Do sada nismo dobili ozbiljnije ni pohvale ni kritike. ûlismo da je najbolji u listovima nacionalnih manjina Republike Hrvatske! Bravo nama,rekli bismo! S toga bismo aspekta mogli biti i zadovoljni, ali samozadovoljstvo namnajmanje treba kad Behar neki vide ali u njemu ne vide sebe. Ne vide jer se ne traè;a ako se traè i ne na|u sliku kakvu èle, onda ga odbacuju bez poku{aja da s tekmalo dobre volje sami sprije~e nasilno uvehnu}e. [utnja kao odgovor na pozive nasuradnju u pro{lim brojevima i na apele odgovornima o~igledno su znakovite. Mo`daje do{lo vrijeme da ponovno propitamo {to ho}emo i {to trebamo.Da bismo to znali, moramo odlu~iti tko }e pisati na{u povijest, èlimo li ponovno svojukulturu sagledavati kroz tu|u prizmu, ho}emo li se pomiriti s prosudbama da nam jeumjetnost hibrid i kvazi tvorevina, ho}emo li dopustiti da na{ jezik postaje bo{nja~kim,onim od kojega mnogi bjeè, a ne bosanskim kojemu svi Bosanci teè. Sebi moramoodgovoriti jesmo li mi - bosanski, hrvatski i svjetski Bo{njaci - postigli sve? Treba li namjo{ {to? Dràva, nacija, jezik, umjetnost, kultura... Time }emo odgovoriti i treba liBeharu osigurati ne{to bezbri`niji i lak{i put do izlaènja. Odgovorni moraju ponijeti svojteret. Na suradnicima je da se javljaju, a na ure|iva~ima da list prirede kvalitetno i navrijeme.Ne èlim biti pateti~an, ali ako se Behar ubudu}e i ne bude tiskao, siguran sam da }ese lijepe rije~i i misli kumulirati u du{ama zaljubljenika i stvaratelja lijepe rije~i, i da }eu~initi da on opet probehara u punome sjaju po ve} gotovo zakonitoj tradiciji.

18 BEHAR 100

u po ku {a jima o~uvanja tako shva}ene misije, ali i svevi{e guranim na suprotstavljeni pol prema drugimmanjinskim organiza ci jama i udrugama, gotovo dora zi ne prijezira i ne pri jateljstva. Istovremeno, nekadjako glasno ne po liti~ke organizacije i udruge sve su sevi{e uk lju ~i vale, katkada vrlo upitnim metodama u po -li ti~ ku agi taciju bolj {e vi~ kih manira za izbore u Us tav -nim za konom predvi|ena, a potpuno neefikasna Vi -je}a na cio nalnih ma njina i izbore za saborskog zastu -p nika ex-ju goslavenskih manjina. Od misije nije osta -lo gotovo ni{ ta, a interkulturalni dijalog, koji pod ra zu -mi jeva me |u sobno oboga}ivanje i zajed ni~ ki na pre -dak manjina i ve }ine, zamro je do grobnih ti{ina. Tra nsgrani~no poslanje Behara i “Preporoda” kao na - do gradnja unutra{njeg hrvatskog interkulturalnog di -ja loga, koje smo tako|er èljeli, o~uvano je i una pri je -|e no prema dvjema susjednim zemljama u kojima suBo{ njaci ve}ina ili zna~ajna manjina, Bosni i Her ce go -vini i Crnoj Gori, dok se donekle us pjelo, ali samo “Pre -po rodu” u poku{aju prodora svoje kulturno univer zal -ne, a bo{nja~ki specifi~ne produkcije, u hrvatska pro -vin cijska sredi{ta, {to su pratili samo lokalni mediji.

Vrijeme ~asti ili be{~a{}a

Stoga se, o dvadesetgodi{nici “Preporoda” i 100. bro -ju Behara, trebamo upitati jesmo li i dalje svjesni cilje -va stvarne integracije i interkulturalnog dijaloga, me -|u sob nog oboga}ivanja i zajedni~kog razvoja ili smospremni na faustovski ugovor sitne politi~ke trgovineu propalom multikulturnom modelu prividno slobod-nih, a stvarno getoiziranih gra|ana, po et ni~kom, na -ci o nalnom, kulturnom, ali i svakom dru gom kriteriju.Gra nice niza geta su nevidljive, ne primjetne, ali vrlo~vrste i postojane. U njima se mo ̀ e tek duhovno ìvo -ta riti, a ne stvarno ìvjeti. Na damo se da da }e “Pre -po rod” i Behar nastaviti, bez ma lignih upliva sa stra -ne, ìv jeti, suo~avaju}i se s onto lo{kim paradoksima irje {a vaju}i ih primjenom univerzalnih na~ela, a da ne -}e po ~eti duhom ìvotariti u auto i endogetoizacijskimtrendovima prevla da vaju}e ve}ine bo{nja~kih institu-cija. Da }e, na te me ljima oblikovane autohtone tradi-cije te spoznatih i ìvljenih univerzalnih vrijednosti,pos tati vinovnicima uklju~ivanja hrvatskih Bo{njaka ulo kalne, re gio nalne i globalne procese kao misle}ihlju di i ak tiv nih sudionika. Nadamo se, dakle, da ne }e -mo pos tati dijelom pogubnog, politikantskog i ne ukogprag matizma u postoje}im okvirima dru{tvene stvar - nosti, pa makar nas zvali posljednjim Mo hikancima.Imade, naime, vremena, a ovo je ba{ tak vo, kada je~asnije i Bogu ugodnije, ostati na bojnom polju, a nevratiti se bez {tita. I ~asti. Jer na bojnom po lju borbeprotiv op}e duhovne ispraznosti imamo {an su namet-nuti, neprirodni i artificijelni dru {tveni okvir nevidljivihgeta promijeniti na bolje. To na re |i vanje dobra i izbje-gavanje zla jest trajni kur’anski imperativ ~ovje ~an -stvu, pa i Bo{njacima, ma {to ve }ina od njih o tomemislila.

Uvodnik Behara br. 60./61.


Godine 1990. bila sam u Sarajevu na Danima bosan-skomuslimanske knjièvnosti, i tih se dana najvi{egovorilo o obnovi Kul turnog dru{tva Muslimana “Pre -porod”. Tada sam upoznala prof. dr. Muhsina Rizvi}a,koji mi je dao sve uzorke pisanih materijala kako setakvo dru{tvo osniva. Vrativ{i se u Za greb, sastala samse s Ibrahimom Kajanom i Abdulahom Mufti}em, panam je to pos tala tema razgovora, tog i idu}ih gotovostotinjak dana.

Ibrahim Kajan je napisao jedan divan tekst za bu|enjebo{ nja~kih du{a, s ele mentima koji osvje{}uju iistodobno pozi vaju da se zainteresi rani priklju~eInicija tiv nom odboru. I za ista, pismo je imalo odjeka:formirani Ini cijativni odbor ubrzo je zapo~eo s radom;sastajali smo se cije loga tog mjeseca, ra mazana, dva-tri mje seca se radilo...

U tom su se od boru susreli brojni intelektualci Bo{nja -ci, (pa i Hrvati bo{ nja~kog porijekla), od kojih se dobrosje}am Ismeta Ice Voljevice, Nusreta Idrizovi}a, dr.\emala Pezerovi}a, Amira Bukvi}a, dr. Zije Haz na -dara, Ediba Mufti}a, Asima Crnali}a, Kemala Nani}a,dr. Sulejmana âm dì}a, Nusreta Meki}a, MirsadaSreb renikovi}a, te dragih rahmetlija dr. Huseina Dà -ni}a, dr. Nedàta Pa {ali}a i dr. Sulejmana Ma{ovi}a ibrojnih drugih koje do tada ne samo da nismo po -znavali, nego, jednostavno, nismo znali ni da postoje!Svaki je od njih dao svoj prilog u radu, a ja sam, kolikose sje}am, najvi{e potegla na pozivnicama...

Veli~anstvena Osniva~ka skup{tina je odràna uInterkontinentalu, 2. svibnja 1991. godine, na koju jedo{lo 800 ljudi! Ja sam odràla referat o razvitkubo{nja~ ke knjièvnosti od njezinih po~etaka do na {ihdana.

Na toj sam Skup{tini izabrana za glav nu tajnicuDru{tva. Zapo~eli smo bez igdje i~ega: bez prostorija,bez lista papira, olov ke, o telefonu ne}u ni govoriti.Susretljivo{}u Islamske zajednice, naskoro smozapo~eli dijeliti prostor na II. katu u Toma{i}evoj 12,gdje je ve} bila SDA.

Nikada ne}u zaboraviti jedan dan, a to je vrijeme za po -~i njanja srpske agresije na Hrvatsku, kada je Ibrahim,èle}i biti svi ma pri ruci, tek {to je do{ao, ostao i blo -kiran cijeli dan: zaurlale su sirene, pro tuavionske, jersmo svi vjerovali da }e tada do}i do bom bardiranjaZag re ba. Donose}i, dru gom zgodom papire na potpis,ostao je s mojom bolesnom majkom (bila sam na tr` -nici), tako|er blokiran uzbunom.

Eto, to su bili dani i straha i tr~a nja, ali i radosti prepoz-navanja svo jih vlastitih ljudi.

Prosto je nevje rojatno koliko se to ga napravilo s takomalo ljudi! Mada sam vi{e godina izbivala zbog njego -vanja bolesne maj ke, a potom sam imala i osobnu ne -sre}u, lomljenje no ge, ipak sam po ne{to i dala i pone -{to pratila. Sje}am se prvog ~asopisa u na{oj izda -va~koj djelatnosti - biltena Telal! Pa izu zetnih tribina,me|u kojima su mi u naj ljep{em sje}anju gostovanjaNorveànke Tone Bringe, dr. \enane Buturovi}, padivne novozelandske pjesnikinje Rosemary Menzies.Jesmo li mi odigrali neku ulogu? Zar se to uop}e moèpostaviti kao pi tanje!?

Behar, onaj ~asopis koji je zapo~eo izlaziti 1900.godine, zapo~eo je na{ ukupni novovjekovni, bo{nja~kikulturni preporod, a ovaj dana{nji Behar, koji izlazizahvaljuju}i Ibrahimu Kajanu i suradnicima ~asopisa,jasno govori da se bo{nja~ki duh sna`no osje}a i uHrvatskoj, i u Zagrebu, gdje taj Bo{njak ìvi stvara,objavljuje i ono {to je nekad bilo, kao i ovo {to sede{ava danas.

Behar Journal, br. 25-26, 1998.

19BEHAR 100

KAKO SMO OSNIVALI “PREPOROD”

Mersija Omanovi},prva glavna tajnica“Preporoda“


Prisutno: 750 sudionika.

Prije po~etka rada Osniva~ke skup{tine izveden jeumjetni~ki program u reìji Amira Bukvi}a, dram-skog pisca i glumca iz Zagreba. U programu susudjelovali: \elo Jusi}, skladatelj, Amir Bu kvi},glumac, Enes Ki{evi}, pjesnik, i grupa dje vojaka,~lanica MOS-a iz Zagreba. Uz glazbenu pratnju\ele Jusi}a, Amir Bukvi} je recitirao stihove W.Shakespearea, M. Selimovi}a, T. Uje vi }a i M. ].]ati}a, a Enes Ki{evi} je govorio vlas tite stihove.Po za v r{etku umjetni~kog prog ra ma prisutnimase u ime Inicijativnog odbora ob ratio Asim Crnali}.U kra}em je govoru istaknuo zadovoljstvo zbog ve -li kog odziva i nazna~io razloge zbog kojih Ini -cijativni odbor predlaè osnivanje Kulturnog dru { -tva Muslimana “Pre po rod”. Nakon toga je poz-dravio ug ledne zva ni~ nike iz javnog i kulturnogìvota Republike Hrva t ske i zahvalio im {to su svo-jim sudjelovanjem uka zali ~ast tom skupu.

Predloèn je sljede}i

Dnevni red:1. Izbor Radnog predsjedni{tva2. Izbor Kandidacione komisije3. Programski i pozdravni govori4. Dono{enje odluke o osnivanju Dru{tva5. Dono{enje odluke o Statutu Dru{tva6. Izbor tijela Dru{tva

a) Glavnog odborab) predsjednika i dopredsjednikac) Nadzornog odbora

Ad. 1

Nakon {to je aklamacijom usvojen Dnevni red,bez ijednog glasa protiv, A. Crnali} je predloìoRadno predsjedni{tvo:Dr. Meliha Aganovi},Dr. Zijad Haznadar,Dr. Asim Kurjak,Ismet Voljevica,Asim Crnali}, predsjednik.

Ad. 2

Prisutni sudionici Osniva~ke skup{tine akla-macijom su izabrali Radno predsjedni{tvo.Na prijedlog predsjedavaju}eg za ~lanove Kan -di dacione komisije aklamacijom su izabrani:Emir Alti}, predsjednik,Meliha Mehmedagi},Nordin Smajlovi}.

Ad. 3

Predsjedavaju}i je dao rije~ Mersiji Omanovi},koja je iznijela Kratak pregled povijesti Kul tur -nog dru{tva Muslimana “Preporod”. Po tom suSkup{tinu pozdravili gosti:Stjepan Sulimanac, potpredsjednik Sabora Re -publike Hrvatske,Dr. Rusmir Mahmut}ehaji}, potpredsjednik Vla -de Bosne i Hercegovine,Dr. Muhsin Rizvi}, predsjednik KDM “Preporod”Bo sne i Hercegovine,Mr. Zdravko Mr{i}, ministar u Vladi RepublikeHrvatske,Vlado Gotovac, predsjednik Matice Hrvatske,Draèn Budi{a, predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke,Dr. [emso Tankovi}, predsjednik Strankedemokratske akcije za Hrvatsku.

Ad. 4

Zagreba~ki imam dr. Mustafa Ceri} govorio jena temu Odnos izme|u religije i nacije u islamu.

Ad. 5

Knjièvnik Nusret Idrizovi} govorio je o kulturo-lo{kim dimenzijama muslimanske dijaspore, aknjièvnik Ibrahim Kajan o povijesti Muslimanau Hrvatskoj i njihovom doprinosu vlastitoj ihrvatskoj kulturi.

Ad. 6

Skup{tina je jednoglasno aklamacijom donijelaodluku o osnivanju Kulturnog dru{tva Mus li ma -na “Preporod”.

Ad. 5

Asim Crnali}, kao predsjednik Radnog pred-sjedni{tva, obrazloìo je prijedlog Statuta KDM“Pre porod” i u ime Inicijativnog odbora pred lo -ìo izmjene u odnosu na predloèni tekst: ^la -nak 17. se mijenja i glasi: “Glavni odbor se sas -toji od 24 ~lana, ~ije su funkcije: l predsjednik l 4 potpredsjednika l tajnik i blagajnik l 17 redovnih ~lanova Glavnog odbora s poseb-nim zaduènjima u skladu sa odredbama ovogstatuta

Glavni odbor, predsjednika i potpredsjednika bi -ra Skup{tina, ve}inom glasova, aklamacijom.Jed noglasno je donijeta odluka o usvajanjuStatuta.

Ad. 6

Na prijedlog Kandidacione komisije, koji je uime Komisije iznio predsjednik Emir Alti}, Skup -{tina je jednoglasno izabrala:

Glavni odbor:1. Ibrahim Kajan, predsjednik,2. Nusret Meki}, potpredsjednik, 3. Dr. Nedàt Pa{ali}, potpredsjednik,4. Ismet Voljevica, potpredsjednik,5. Asim Crnali}, potpredsjednik,6. Mersija Omanovi}, tajnica ,7. Midhad [e}erkadi}, blagajnik,8. Murat Alihodì}, ~lan, 9. Amir Bukvi}, ~lan, 10. Fikret Cacan, ~lan,11. Selma âmdì}, ~lan, 12. Dr. Sulejman âmdì}, ~lan,13. Dr. Husein Dàni}, ~lan,14. Zinka Hadì}, ~lan,15. Dr. Zijad Haznadar, ~lan,16. Uzeir Huskovi}, ~lan, 17. Dr. Asim Kurjak, ~lan,18. Dr. Sulejman Ma{ovi}, ~lan,19. Abdulah Mufti}, ~lan, 20. Edib Mufti}, ~lan,21. Kemal Nani}, ~lan,22. Dr. Dèmal Pezerovi}, ~lan,23. Mirsad Srebrenikovi}, ~lan, 24. Hilmija [abi}, ~lan.

Nadzorni odbor:Za ~lanove Nadzornog odbora izabrani su:

1. Sulejman î~i},2. Enisa Mufti},3. Nermina Huskovi}.

Nakon izbora knjièvnik Ibrahim Kajan je zah-valio na ukazanom povjerenju u ime ~lanovaGlav nog i Nadzornog odbora i u svoje ime.

Predsjedavaju}i je zaklju~io rad Skup{tine u21.30 minuta.

Zapisni~ar: Mersija Omanovi}

20 BEHAR 100

ZAPISNIKs Osniva~ke skup{tine Kulturnog dru{tva Muslimana “Preporod”, koja je odràna 2. svibnja 1991. godine u Kristalnoj dvorani hotela

“Intercontinental” u Zagrebu, s po~etkom u 18.00 sati.


21BEHAR 100

PORTRETI: Mersad Berber

U povodu 100. broja “Behara” predstavljamo jednog od najve}ih bo{nja~ko-hrvatskih slikara dana {njice -Mersada Berbera, na{eg dugogodi{njeg suradnika

MITOPOETSKE I METAFIZI^KE TAJNEMALOG ÔVJEKA I STRADALNIKA“Behar” ima ~ast predstaviti jednog od slikarskih velikanana {ega doba koji je cijenjen i kvalitativno verificiran podjed -na ko u Bosni, u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Mersad Berberdos tojno nas predstavlja na tim prostorima kao “umjetni~kiam basador”, emitiraju}i svu rasko{ slikarske tehnike, pre -fe riraju}i iznad svega crte` kao temeljac svoga veli~ajnapos la. Obrazovan i zanatski savr{en, referirat }e se, kao in -te lektualac osobite slikarske poetike, na mnoga zna~ajna iutjecajna imena iz podru~ja povijesti umjetnosti, filozofije iknji ̀ evnosti. Ni{ta manje nije va`na i njegova misti~ka pri -ro da, uglavnom islamske provenijencije.Na ravno, po{tuje i svoje suputnike i uzore,za koje nalazi mnogo lijepih rije~i, primjericeza Ismeta Mujezinovi}a, Gabrijela Jur ki }a,Vla hu Bukovca, Safeta Zeca, Fadila Vej zo vi}ai druge. Kritike, one u negativu, go to vo izo s -taju, osim poneke i to vrlo obazrive – to da jeizvrstan u malim formatima, a da su mu mo -nu mentalna platna isuvi{e pompozna. Bu du}i da ima povi{enu svijest o svome ra du,Be rber se ne osvr}e na te zavidljive pro su d -be ne tlapnje, kao {to tako|er nikada ni je bioza veden popularnim, prolaznim i pot ro{nim –nekim ad hoc intervencijama ili kon k re tis ti~ -kim i multimedijalnim eks pe ri me n tima. Nje -gove mjestimi~ne aplikacije, ko jima in ter ve -nira na nekim svojim slikama, dobrodo{le su po pud bi ne cje -lovitosti slike, a da pritom klasi~na izri ~aj nost nikada nije do -vedena u pitanje. Naprosto, ne zanima ga aneg do talno ve}supstancijalno i esencijalno u ljudskom eg zis ten ci jal nombivanju. Ima neke dirljive tragike na Ber be ro vim slikama,ne{to iskonsko {to je vjerojatno rezultiralo i rastom ci je nanjegovih slika. Blizak mitopoetskom, dramatskom strukturiranju i povjes -ni com, vje{to }e izbjegavati deziluzioniranu, rascjepkanusup kulturnu stvarnost i urbanu hladno}u, traè}i uto~i{teu simbolnoj metaforici i metafizi~kim tajnama malog ~ov -je ka (on trijumfira sa svojom figurom u koloristi~koj sve ~a -no sti) – emotivno i smisleno. Potonje }e dolaziti do izraàjaka da je rije~ o istan~anim i nje`nim glazurama koje isti~uka rakteristi~ni, berberovski impast. Povjesni~ari umjet-nosti isti~u da on u okviru postmodernisti~kog eklekticiz-ma izra |uje kompozicije prepune povijesnih asocijacija ire mi ni scencija koje kombinira sa scenografskim dosjetka-

ma, a ra di i predlo{ke za tapiserije i ilustrira mape grafika.Ber ber se razvija od figuralne reprezentacije na tragu tali-janskog quatrocenta i {panjolskog baroka do simboli~nihsku po va asocijativnih nivoa. Napokon napu{ta poetski li ri -zam i nag la{ava dokumentarne elemente. [karama reèpo vr {i nu lista koju izdvaja i aplicira u nove slikane prostoreu kom binaciji kola`-crte`. Nastaju samostalni monumen -tal ni pergameni preparirani na maglajskom natronu, po ve -za ni u cikluse u kojima razigrana emocija nastavlja da prati~u dnu lepezu ljudskih sudbina, a to dobro ilustrira “Hro ni -

ka o Sarajevu” iz 1975. Rani su mu bakropisimonokromni i crta~ki vrlo disciplinirani. Iz -ra ̀ ajna je snaga postignuta crno bijelim ko -n trastima i kombinacijom linoreza, akva tin -te i suhe igle. U prvoj fazi istraùje slo ̀ e negrafi~ke sustave u drvorezu (poslije i u ta -piseriji) i asimilira tradicije tkalja i veziljasvo ga kraja (“Ljetni sonet za Adaletu” iz1967., “Gospodin Gustav Harold putuje Bos -nom” iz 1970. i “Infant u crnom” iz 1973.Posebno treba izdvojiti i akcentuirati njegovcik lus posve}en tragediji Srebrenice koji jenas tajao desetak godina. Umjetnik se koris-tio svjedo~anstvima preìvjelih, filozofskim iliterarnim zapisima, a to je napokon po lu ~i -lo desetine skica, crteà, grafi~kih listova i

ulja na platnu te je objelodanjeno u reprezentativnoj i vrije -d noj monografiji pod naslovom “Srebrenica”. Smatra se daje ovim ciklusom Berber stvorio suvremeni anti~ki mit p o -la ze}i od mita o Dedalu i Ikaru koji u njegovoj interpretaci-ji, u bijegu s Krete, 1996. godine padaju na iskopine bosan-skih masovnih grobnica. Po vlastitom priznanju, èlio je iz -b je}i jeftino lamentiranje i vratiti `rtvama njihovu osobnost,ka rakter i cijeli jedan ìvot koji je nestao te se pri iskopa-vanju pretvorio u broj. Monografiju definiraju lica, posebiceljud ske o~i, koje kao da posmatramo kroz neki daleki veobo li, koje kao da dozivaju, mole i govore o uàsu smrti. Ber -be rova tema Srebrenice pomaè nam da se takav genocidne zaboravi, a suprotno uputama vjere, kaè umjetnik, mo -` da ne moè ni oprostiti. Monografija je dijelom inspiriranari je~ima i esejima profesora Abdulaha Sara~evi}a, knji ̀ ev -ni ka Dèvada Karahasana i pjesnika Abdulaha Sidrana.Sve je to bio povod za na{ razgovor s ovim odista velikimumjetnikom.

Pi{e: Sead Begovi}

Naravno da Vas zanima povijest Bosne, naime, mnogo je togatransponirano iz njene povjesnice. Iz kojeg to misaonog ra -kur sa proishodi Va{ pogled na Bosnu, kako ste vidjeli njenupro{lost, a kako budu}nost?U Velikoj Alegoriji o Srebrenici, koja je ru{evina svega ljud-skoga, kako bi rekao da je ìv danas Benjamin Walter, biosam u pratnji Dedalusa i Ikarusa, Pictor Imaginarius Bos nie -nsis Familius ljudima koji svojom ~a{}u potpisa{e ~isto ne boAntike. Ove vrle anti~ke junake, u bijegu iz palate tiraninaMinosa sa Krete, vjetar je udario u le|a i nanio ih na sje ve ro -is to~nu Bosnu, na iskope bo{nja~kih `rtava u ranu je sen go -di ne 1996., na Pilice, ̀ itna polja ~etrdesetak kilo me tara sje ve -ro isto~no od Srebrenice. Na iskopima je bio ameri~kiantropolog William Haglud.Ikarus je jo{ u ranoj mladosti, u Gimnazyonu na Kreti, poka z -i vao veliki dar crtanja. Uza se je nosio teke u kojima je crtaoBosnu. Pokazao sam mu sve one majstore iluminacije kojipohodi{e Bosnu stolje}ima: Itinerarium Benedikta Ku ri pe -{i}a, gravire Leona Arndta, bijele prtine kupre{ke visoravnigdje su franjevci umotani u sme|e habite na platnima Ga b ri -je la Jurki}a, Krvavu }upriju kod Ala|i dàmije u Fo~i, bak ro -

22 BEHAR 100


Intervju: Mersad Berber

Razgovarao: Sead Begovi}

MERSAD BERBER – Slikar, grafi~ar i tapiserista ro|en je u Bo san -skom Petrovcu godine 1940. Zavr{io je Akademiju likovnih umjet-nosti u Ljubljani godine 1965. u klasi prof. Maksima Sedeja te speci-jalizirao grafi~ki te~aj kod R. Debenjaka, tako|er godine 1965. Bio jevanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu odgodine 1978. Opremao je i ilustrirao grafi~ko poetske mape, bibliofil-ska izdanja i razli~ite publikacije. Samostalno je izlagao u Beogradu,Sarajevu, Zagrebu, Trstu, Kairu, Hamburgu, Kölnu, Ljubljani, Splitu,Münchenu i drugdje. U Dubrovniku je 1981¸ izloìo ciklus od 30 por -tre ta Miroslava Krleè. Dobitnik je mnogih na{ih i stranih nagrada ipriznanja.Prva samostalna izlo`ba realizirana je u Gradskoj galeriji u Ljubljanive} godine 1965. Ubrzo postaje jedan od najtraènijih i najpoznatijihsu vremenih svjetskih umjetnika. Njegovi su radovi postali sastavnidio brojnih javnih i privatnih zbirki kao i muzeja u ~itavom svijetu. Zabrojne ilustracije knjiga primio je najvi{e me|unarodne nagrade. Nje -go va su scenografska rje{enja prezentirana na pozornicama u Sa ra -jevu, Washingtonu i u Zagrebu gdje je u HNK-u radio scenografiju zaGunduli}eva Osmana. Autor je crtanog filma “Tempo secondo” (Za -g reb film, 1980.-1985.). Od 1967. dobio je pedesetak umjetni~kih na -grada u svim ve}im gradovima ex-Jugoslavije. Me|u svjetske va`ne nagrade ubrajaju se one koje je dobio u Sao Pa -olu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Deliju kao i Velika premija LalitKa la Academy (1978.), zatim, Prva nagrada World Book Faira (1980.),na grada ICOM-a (1978.), nagrade gradova Madrida, Leipziga, Warne,Krakowa te nagrade Trijenale iz 1997. Od 1992. ìvi i radi u Zagrebu.

MO@DA JE CRTE@ NAJVE]A NAPAST KOJA SALIJE]E DUH ÔVJEKA

MO@DA JE CRTE@ NAJVE]A NAPAST KOJA SALIJE]E DUH ÔVJEKA

23BEHAR 100


pi se mog profesora Boìdara Jakca, zelene gajeve i procvalelipe Safeta Zeca.Hitan odgovor dao sam u zapisima o Bosni: Bosna je sve {toimam (Skender Kulenovi}). Mala voda da bi se morem zvala,opet golema da bi je zemlja upila (Me{a Selimovi}). Il’ su tokrik ovi il’ su procvali krinovi (Mak Dizdar). Za one koje smomis lili da su nam rod davno su nas zaboravili (Me{a Se li mo -vi}). Zbog visokog gorja, sunce kasno izlazi, a rano zalazi, otudta kratko}a svjetla i duljina tame nad Bosnom (Ivo An dri}).Moram priznati, u islamskoj kozmologiji, u poslanici o ro |e njuljudske supstance Ikhwan Al Safe koji je u hijerarhiji kosmosaispod univerzalnog uma, apsolutne du{e i izvornoga tijelapostavio izvornu tvar, koja je sveta supstanca ro|enja ~ov jeka.To je moje jedino pribjeì{te, to se zove domovinom Bosnom.Tako smo i mi nekad nikli, iz onih svetih humki gdje po~ivajuna{e majke sada, kao {to trava ni~e iz njih (sje}anje na temuslavnog soneta o Mrtvoj majci mojoj Skendera Kulenovi}a).Kao i svi veliki apatridi u povijesti, Andrej Tarkovski kaè da jedo movina za njega nostalgija. Domovinu sad u tu|ini nazivano stalgijom i veliki njema~ki pisac Sebald (Austerliz, Emi g -ran ti). Naziva je velikom dekonstrukcijom vlastite zavi~ajnepovi je sti. Kod gr~koga pjesnika Seferisa su to sva rastajanja(gdje god otputujem Gr~ka me ranjava). Moram priznati, kodmene ima uvijek, kao kod djeteta, jedna himni~ka zanesenostBosnom, ja to zovem Arhiv, arhiv Zemaljskog muzeja u Sa ra -jevu veliko je odlagali{te svih votivnih memorablija mog nar-oda. Ontolo{ko uto~i{te, zadnji han za putnike namjernike kojidobronamjerno ulaze na brodska vrata u Bosnu.Mrka, garava ljepota Bosne, govorili su na{i franjevci.

Smatra se da ste kao slikar, bosanske, hrvatske, europske pai svjetske kvalitativno kriti~ke verifikacije zadràli Andri}evutra diciju, takozvani eglen, to jest smirenu naraciju, a tako|erkao i u Andri}a Va{e slike nisu distancirane od svoje poruke.Ko liko je to to~no?Naracija je dio njegovanog metijera bosanske duhovnosti.Prisje}am se Andri}a koji je govorio da je njegovanje formepri~e va`nije od samog usuda i sudbine ljudi.Kao uvijek, autenti~ni glas se {alje iz dubine sudbine, ~uje seod ~ovjeka koga je poharao vlastiti usud. Kao kod Imre Ker -tésza (Dnevnik sa galije) bosanski narod nikad u povijesti, nijemogao biti probira~ me|u mogu}im sudbinama. Kod svih tra -gi~ nih junaka Bosne: “Pobjeda mita nad sudbinom naroda.Ne imati pravo, ni na ìvot, ni na smrt.“ (Abdulah [ar}evi})

Na ovom mjestu zanima nas Va{a suradnja s Enesom ên gi -}em i uop}e utjecaj Krleè na Vas?Jo{ kao gimnazijalac nau~io sam od Krleè da u umjetnostipi sa nja eti~ko-politi~ka povijest postaje povijest slobode, po{ -to uz diè slobodu na prijestolje vje~nog tvorca povijesti. Po vi -jest – mi sao je povijest nad povijestima (Benedetto Croce).Slo bo da po staje na~elo koje tuma~i povijesni razvoj i moralniideal ~ov je ~anstva. Na àlost, osvajanje slobode poplo~ano jepu tem pu nih grobova nedu`nih `rtava (Me{a Selimovi}, Pas -ter nak, Ca mus).Povijest nije povijest idile, ni tragedija, to je pomije{ano dobroi zlo. Me{a Selimovi} kaè: “ôvjekove osobine su izmije{anekao mirisi, ljudi su zli i dobri“(u svojim Sje}anjima, prva post -

mo derna kritika postkomunizma u biv{oj Jugoslaviji).

Neosporno, Va{e slike emitiraju poetske vizije. Da li su onena dahnute lirskom poezijom, literaturom uop}e, ili je to nap -ros to dio Va{e emotivne konstitucije?Nikad me nije zanimala slika kao goli, apstraktni, geometrijs-ki konstrukt. Ako se poezija hrani fantazijom, dakle literar -nom kategorijom, slikarstvo se temelji na mimezisu. Neko tozo ve naturalizmom ili realizmom koji ~uva umjetni~ku au to -no mi ju djela. Renesansna estetika, utvr|uje epohalno Wil he -lm Wo rringer, je utvrdila figurativni pristup iskustvenom svi -je tu, tj prirodi.Studija ~ovjeka, homometrija, je vrh piramide istraìvanja u re -nesansi do dana dana{njega. To potvr|uju djela Becona, Lu - cia na Freuda, Safeta Zeca i Lovre Artukovi}a. Gusti usud lju di(Ba {eskija, Su{i}, Skender Kulenovi}, Sidran, Ibri {i mo vi}), au -ten ti~ni krik sa dna jame usuda, bio je bezbroj puta te ma mojihvarijacija. Gluhi sonet, Gluha poema, Gluho gla mo ~ ko polje.

Mnogo ste svojih radova poklonili Bo{nja~kom institutu uSarajevu. Slijedom toga gdje je najbolja dosada{nja recepcijaVa {eg djela – u Hrvatskoj ili u Bosni?Po{tanske razglednice Bosne (daleka i votivna Bosna) krepos -ku larna, Illiricum, refugium haereticorum, ~arobne razgledni -ce, ~udnih toponima i hidronima, kao razglednice Austro ugar -ske monarhije, ~arobne, jo{ kao dijete sam gledao u kabinetumo ga oca, govori Carlos Fuentes, veliki latinoameri~ki spi sa telj.Ta moja zbirka u Bo{nja~kom institutu je moja posveta dani-ma moje mladosti u Banjoj Luci, Petrovcu i Sarajevu. FilozofPre drag Finci govore}i o egzilu kaè: “U Sarajevu sam ostavioneg danji ìvot, u tu|inu sam ponio uspomene, pau~ine svojihsa nja“. Dio tog velikog spomenara, oko 60 radova, darovaosam Bo{nja~kom institutu nakon velike izlo`be Instituta u Pa -la ~i Dolmabahce u Istambulu. To je bio moj poklon fondacijiAdil bega Zulfikarpa{i}a. Bili smo veliki prijatelji. Bio je veliko,za neseno dijete Bosnom. Teìo je nekom dijakronijskom, pa -tar enskom, konstruktu Bosne. U svojim snovima traìo je Pa -raklita, koga nikad nije do~ekao.

Kako osje}ate svoje Bo{nja{tvo – kao umjetnik, kroz povratnodjetinjstvo i mladena{tvo, kao politi~ko bi}e? Kroz sva ova stanja koja ste naveli u Va{em pitanju. Uvijeksam pre zirao tri stvari: rasizam, fa{izam i politi~ku ideologi-ju. Fi lo zof Berdjajev to krasno kaè: “Zapad je pobrkao dvasuprotna pojma li~nosti (persona) i pojedinca (individua). Po -je dinac je ideolo{ko bi}e, dio etno kolektiviteta. Persona jesve, i bitak i bi}e, duboko ~ovje~na, ispunjena moralnim i du -hov nim vrijednostima. Plemeniti glas koji se prelijeva na ~o -vje~nost. Nema sretnog ~ovjeka bez sretne okoline i ljudi. Po -je dinac (individua) je dio one strasne sinergije, prahistorije,~o vjek-vo|a, u zajednici sa kolektivitetom ubica“ (S. Freud,To temi i tabui).

Osje}ate li se kao manjinski umjetnik u Hrvatskoj? Da li se iVi pitate kao i rahmetli Nusret Idrizovi}: Tko je onda ve}ina,ako sam ja manjina? Nusret Idrizovi}, vrsni prozaik, bio je u potpunom pravu kadaje ovo ovako formulisao.

Imponira li Vam to {to ste jedan od najskupljih slikara kojisvo je adorante ima izme|u ostalog i u Seulu, Londonu, Bar -ce loni, To kiju, Firenzi, Sao Paolu, Alessandriji, u Indiji?Moja ku}a u Bosanskom Petrovcu i u Banjoj Lu ci izgledala jekao stara renesansna manufaktura. Moja je rah metli majkaSadika, veliki majstor klasi~nog, tradicijskog }i limarstva, upoznim godinama svog ìvota napravila ve li ~an stven opustapiserija po mojim nacrtima. Imala je vlastitu {ko lu tkanja uBanjoj Luci. Puno se njenih radova razi{lo svijetom. Iz lagala jena Olimpijadi u Sarajevu, u Olimpijskom muzeju. Usvojio samone principe Albrechta Dürera koji je svoje gra fi~ ke multiple(bakropise, drvoreze, bakroreze) prodavao na obr t ni~kim saj-movima u Ulumu, Kolmaru i Nürnbergu. Kao moja maj ka, kaomoj otac, uvijek sam ìvio od svojega zanata, od svo je manu-fakture. Veliki bosanski povjesni~ar Hamdija Kre {ev ljakovi}pi{e o jednom kre{evskom kova~u iz pro{loga sto lje }a. Da biostvario putovanje na Had`, u sveto mjesto Je ru za lem, zaputiose na daleki put iz Bosne, iz Kre{eva, iz dr ̀ a va ju }i sebe i fami -liju na putu prodavaju}i bijele angele koje je iz re zivao od papi-ra. âk je za artisti~ke zasluge dobio medalju 4. reda odSultana Abdulhamida II., kako ve} prili~i rangu umjet nosti.

Ne{to o Va{oj impresivnoj tehnici. Jesu li zlatni listi}i zapravozla tna podloga koja predstavlja vje~nost, prisutnost boàn -skog duhovnog prostora?Nekad davno, sedamdesetih godina pro{log stolje}a, rade}iciklus Vizantija, u slavu Velasqueza, i zlatno doba Ottocenta,po segao sam za aplikacijom zlatnih listi}a na podlozi slike igra fike. To mi je donijelo, u to doba, neke najve}e nagradekoje sam osvojio: Grand prix Alexandrije, Tokyo, New Delhi,Firen za, Krakow, Monte Carlo, Madrid. Upotreba zlata uslikarstvu, tis karstvu, umjetnosti multiorginala, iluminaciji imanuskriptima je metafizi~ka kategorija, pribliàva ~ovjekastanju fene, po ni{tavanju i nestajanju ~ovjeka u Bogu, kao udoktrini su fiz ma. Zlato, za razliku od stvarnoga bi}a, antropomorfnog pred-meta, mimezisa prirode, ne pripada stvarnom svijetu. Kasnijesam od materijala uzeo opore papire natrona, koji proizvodiTvo rnica papira u Maglaju.

Biti dosljedan figurativnom, akademskom, ponekad fres kal -nom, strasnim zanosima kada je rije~ o egzistenciji ~ovjeka injegovoj unutarnjoj snazi koja se oslanja na dramati~ni tokhistorije, snagu osje}aja i strast subjektivnih vrjednota fan-tazije – niste li po tim odlikama neoromantik?Pripadam konzervativnom krugu akademske tradicije, uvijeksam se divio milenijskoj tradiciji europskog slikarstva i gra fi -

ke. David, Ingres, Delacroix, Gericault, Courbet, Degas, Co -rint, Menzel, Gustav Klimt, Max Klinger, na{a zlatna trijadahr vatskog slikarstva Ra~i}, Kraljevi}, Beci}, Medovi}, Bu ko -vac, Jurk i}, Zec, Jordan, Stan~i} i Vejzovi}i. Ovu drugu struju figurativnog diskursa, koja je bila optuìvanaza akademski eklekticizam, branio je u jednom pari{kom sa -lo nu veliki slikar Degas: - Ne ~ini li Vam se da su figure Ingresa pretjerano ugla|ene

u modulaciji kao da su ra|ena od cinka?-Da, one su od cinka, al’ ne zaboravite, Ingres je velemajstoru cinku, odgovorio je Degas.

Koliko je u tom smislu na Vas utjecao ideal Francisca Goye?Nadalje, moèmo li govoriti o utjecaju Eugenea Delacroixa,po sebice kada je rije~ o àru i zanosu boje, pa i kada su zag-asite, i njenim kontrastima? Goya, u mojoj mladosti, bio je inspirativna koordinata mog ma -gis tarskog rada “Fantasti~no u europskoj grafici“. Najmanje150 godina prije svoga vremena anticipirao je tehnolo{ke i ko -m pozicijske naume u tehnici bakropisa, napose akvatinte, zbogvelike mogu}nosti valera (Desastres de la guerra, Tau ro ma - quia). Bio je prorok, izazov, novovjekovnim novim gra fi ~a ri ma,Klingoru, Corintu, [vabinskom, Picassou, Jirìju, An de r leu.Goya je jo{ davno uvidio “da iz propasti svetog dru{tvenogporetka nalazi u odgovoru uspona velikog JA“. Ispravnopostaje privatno, uzvi{eno podru~je unutra{njeg monologagdje potrebe postaju ~injenice. (Germano Celent) Berdje je v -ska pot ra ga za novim svijetom, novim krajolikom, stvarala~ki~in pred stavlja transcendiranje, izlazak iz granica imanentnestva r nosti, proboj slobode ka nu`nosti, nemogu}nostnikakvog osta janja u ovome svijetu.

[to za Vas kao vrsnog anatomistu zna~i ljudsko tijelo? Usvakom slu~aju ono nije samo neporo~na nje`nost ve} i vi {e -s truka poruka. I jo{ kaèmo da tijelo (put) u Vas nije ni di ja bo -

24 BEHAR 100


Ovih dana, u ozra~ju na do la ze }ih velikih blagdana,prije no}i Lejletu’l Kadr, u veliku pretprazni~ku ve~errodila se na{a unuka Mey, k}er Ensara i Ire, koju suu na{e porodi~no gnijezdo donijeli bijeli meleci. Ko -liko to zvu~alo pateti~no, gledaju}i zasanjane o~imale Mey, kako spavaju iznad svakoga zla ovoga svi-jeta, u ~ovjeku se pojavi ona iskonska nada o novojsre}i nad gajevima Bosne.

li~no ni isklju~ivo sveto (jer po~esto predo~ava takozvanogmalog ~ovjeka – radnika i seljaka), ali pokazuje svoju krhkosti pro laz nost u svojoj naturalnosti (verizmu), no, na kraju kaoda ga ipak ne{to povezuje s Boànskim (duhovnim), jer prim -je }u je mo zaista malo klica poro~nosti, odnosno, èstoke sek-sualnosti. Moèmo li zaklju~iti da je u Vas ljudsko tijelo raza-peto iz me |u duha i bezdana zbilje?Tijelo je sve. Degas o crtanju tijela kaè: Crte` nije oblik, to jepro mi{ljanje o formi. Bi}e (forma, tijelo, tvar) kod Ibn Sine,kod Aristotela obrazuje donju osnovu, postament, zadnju me -kam sku stanicu primitka Boìje Objave. [to je god anatomijabi }a savr{enija i istinitija (Velasquez, Rembrant, Leonardo)bli ̀ e je Nu`nom bi}u koji je vrelo svih istina. Ljudsko bi}e jestvar nost svih tvari, personalna povijest svijeta koja nikad nijena pisana.

Taj ~ovjekov moralni pad monstruozno se pokazao u zadnjemratu. Va{ ciklus Srebrenica (to da se ne zaboravi) iznovice ak -tu alizira strahotne doga|aje. S pravom, naravno, jer je u~injenve liki grijeh jednog naroda nad drugim. Zar Vam je bila pot reb -na distanca od desetak godina da biste na svoj originalni na ~inpredo~ili svoju ljudsku, umjetni~ku i gra|ansku hrab rost? Puno je mraka, tisu}ugodi{nje tmine koja stoji izme|u ljudi(Amos Oz) kao naroda na dvije obale Drine, izme|u Zvornika iSre brenice. Sje}am se davno da je Adorno govorio izAuschwitza - {to ostaje u umjetnosti, u izri~aju? - Ostajesamo ljudski krik, nadnaravni poj ne~eg dubokog, au ten ti~ -nog vapaja ~ovjeka. Berdjajev kaè da povijest be{}utno mrvi~ovjekovo bi}e. Nema razumijevanja za njegovu sudbinu.Te{ko je artikulirati u umjetnosti, iza ovakvih tragedija, novunadu. Moram ne{to priznati, ovih dana, u ozra~ju na do la ze }ihvelikih blagdana, prije no}i Lejletu’l Kadr, u veliku pret praz ni~ -ku ve~er rodila se na{a unuka Mey, k}er Ensara i Ire, koju su una{e porodi~no gnijezdo donijeli bijeli meleci. Ko liko to zvu ~a lopateti~no, gledaju}i zasanjane o~i male Mey, kako spavaju

iznad svakoga zla ovoga svijeta u ~ovjeku se pojavi ona is kon -ska nada o novoj sre}i nad gajevima Bosne. Tada sam prvi putosjetio, kao slikar, da ne mora kist uvijek biti umo~en u ù~.Sjetio sam se uz ovu veliku sre}u moje porodice, dolazak Meyna svijet, jedne sekvence prije rata o pravoj idili sre}e bo -sanske porodice na imanju obitelji prijatelja Faruka Konj ho -dì }a na imanju u Pazari}ima, pokraj Sarajeva. Kao kod ZijeDiz darevi}a, idila, zlatna jesen, mje{tani zidaju {eref na bi jelojdàmiji, dobro se ~uje kao kru{ke jer basme i napukli orasitut nje po ba{~dìku i muklo udaraju po travi. Ra hat luku nikadkraja nema. Grana od bora pala kraj dvora...Krat ki su interegnumi mira i sre}e u Bosni.

Je li jedan od Va{ih poticajnih uzora i Vlaho Bukovac, kojemse neskriveno divite i kojeg citatno unosite u svoje slike?Vlaho Bukovac je dio moje biografije kao i Lozica i Dub rov -nik.To je onaj mali komad zemlje na Peleponezu koji se zoveu mitu Arkadija. To je moja Lozica. Uvijek iznova sje}anje naMe do vi}a i Bukovca.To je ljeto pokraj Dubrovnika.

Iz dana{nje perspektive, kada Vas se obilato uvaàva i kada seozbiljno prou~ava Va{a poetika kao izdvojen fenomen, {to zaVas zna~e malobrojne kriti~ke primjedbe, primjerice one Ive[i mat Banova koji je svojedobno izvr{io napad na Va{e sli kar -stvo predstaviv{i ga kao suhoparni akademizam i anakroni -zam, iako je, barem ovo potonje, u svijetu normalni radnoumjetni~ki postupak?Figurativna umjetnost je najozbiljnija stvar {to su ljudi stvoriliu sferi umjetnosti oblika.

Ima li pravo jedan od autoriteta iz povijesti umjetnosti, JiriAnderle, kada kaè da ste uistinu upori{te na{li u svijetu novihfi gurativaca? Moè li se antropomorfizmom, odnosno re~e -nom figurativno{}u, ozna~iti i predo~iti sva bol i jad ~ovjekoveeg zistencije i njegov na~eti psihizam? Smatrate li da likovnusce nu iznovice osvajaju oni koji ne podlijeù pomodarstvu(mo ̀ da nekoj vrsti konkretizma i apstrakcije) i koji se vra}ajutra diciji i zanatu, ba{ kao i Vi?Edward Lucie Smith je rekao da ovaj bosanski slikar, pripadaonom krilu postmodernog slikarstva, na tradicijskoj osnovibez subverzije. Ostalo je sve u njegovim esejima o meni.

Jeste li ikada ponovili zaista veliki uspjeh koji je polu~ila Va{aizlo`ba u Umjetni~kom paviljonu u Zagrebu? Uos ta lom, Vasuvaàva ~uveni galerist Fach koji je najodlu~nije skre nuopozornost ka “figurativcima”.Mislim da je moja velika retrospektivna izlo`ba u MuzejuCaixa Forum Barcelona 2009 imala preko 80000 posjetitelja i

25BEHAR 100


Pripadam konzervativnom krugu akademske tradicije,uvijek sam se divio milenijskoj tradiciji europskogslikarstva i grafike. David, Ingres, Delacroix, Gericault,Courbet, Degas, Corint, Menzel, Gustav Klimt, MaxKlinger, na{a zlatna trijada hrvatskog slikarstva Ra~i},Kraljevi}, Beci}, Medovi}, Bukovac, Jurki}, Zec,Jordan, Stan~i} i Vejzovi}i.

mislim da je po recentnosti postava bilo ne{to ponajbolje {tosam napravio u svom slikarstvu. Ne treba zaboraviti da Bar -ce lona ima tri velike donacije Miróa, Tapiesa i Picassa. Gradslikarstva. Izlo`ba ima samo jednu posvetu, neznanoj mlado -sti Bosne koja je izginula brane}i domovinu.

Jesu li Va{i veliki formati apoteoza neke za Vas veli~ajnezgode iz povijesti ili iz neke zna~ajne pri~e, mo`da Andri}eve?Osamdesetih godina napravio sam monumentalnu repliku“Splav meduze Theodora Gericaulta“, na taj splav sudbinestavio sam svoje prijatelje. To je bilo kao neko predskazanjeono g velikog ratnog uru{avanja Bosne. Kasnije sam radio Po -lip tih o mladom regentu Osmanu (Smaknu}e mladoga re ge -n ta sultana Osmana) uz predstavu Gunduli}evog Osmana uHrvat skom narodnom kazali{tu u reìji Georgija Paroa.Zadnji veliki poliptih koji sam napravio vaàn je za moje us po -mene na moje posjete u Sankt Petersburg i posve}en je Ka -zi mi ru Maljevi~u (Maljevi~ zadnji put sanja crvenu konjicu naNev skom prospektu).Pole Valery govore}i o jednome eseju o Degasu: “Taj slikar jeu jednom vrlo dobrom svom sonetu zapisao o konju - sav ne -miran i gol odjeven u svili“. Konj je znao biti heroi~an, repre -zen tant povijesti, kao veliki Marko Aurelije na bronci.

Zanima nas Va{a fascinacija dervi{ima (nak{ibendije i rifaije)jer, na Va{im slikama prepoznajemo, izme|u ostalih, i {ejhaMus tafu âjlakovi}a iz Srebrenika. Jeste li u sufizmu prepoz -na li ishodi{te duhovnosti bosanskih muslimana?Bosanski sufizam, nastao kroz povijest na na{em zemljovidu,ri faije i nak{ibendije, koje ste spomenuli u Va{em pitanju, kao ios tali tarikati, zasigurno imaju onu duhovnost, duboku pot re buza izbavljenjem iz svijeta nesavr{enosti u Svijet Svjet lo sti. Od la -zak iz stvarnog svijeta punog gre{aka i priprema du{e za ka tar -zu iz svijeta ~ula, kulminiraju}i u iluminaciju i gnozu te ispravl-

janje du{e koja stalno grije{i, znamenitost je na{ih hamzevija,bajramija i melamija. Iluminacije su to ~ovjeka koji uskrsavaiskustvo autora. Bliska im je philosophia perennis. “Unutarnjeputovanje (tesavvuf) je zbirka doktrina, duhovna tehnikakona~ne milosti barakaha, a to ~ini totalitet i su{tinu islama,realizacije jedinstva (tawhid)”, mudro kaè Hossein Nasr.Mnogi dervi{i (muridi) pogotovo iz tekija isto~ne Bosne, kao iostali ìtelji iz tih krajeva, bili su `rtve krvavog rata i borci zaob ranu domovine. Uvaènog {ejha âjlakovi}a, i mnoge mu -ri de, upoznao sam u tekiji u Srebreniku gdje sam bio po -~a{}en da sudjelujem na obredu zikra gdje sam istom i crtao.Bosna je dala velike pjesnike sufizma, na primjer AhmedaVahdetija, mis ti~nu li~nost Hamze Balije Bo{njaka iz GornjeTuzle, osniva~a sinkretisti~kog reda koji je u krvi ugu{en odos manlijskog carstva. Taj gusti veo tame i koprene ponad bo -san ske povijesti, sa za~u|uju}om erudicijom i entuzijazmompre do~io je {ejh Edin Urjan Kukavica u svojoj knjizi Hamzevije:“Sva ko bi}e posjeduje tajnu, koja je svejednako op}a i samonje gova te uìva u blagoslovljenim visinama i dubinama Nje -go ve blizine, odnosno, posjeduje potencijalitet da realizira se -be kao “al insan al kamil”. Za mene kao slikara to je velika izah tjevna tema. Poku{ao sam jo{ u monografiji “Srebrenica”,ra de}i na temi dervi{a, prvi put u jednom dijelu povijesti, li -kov nim mimesisom dodati jednu likovnu komponentu tom is -tra ̀ ivanju u sferi islamske metafizike.

Smatra se da je konj jedan od glavnih arhetipova koji su seutisnuli u ljudsko pam}enje. Kao univerzalan simbol on jeslika ljepote ostvarene vla{}u duha nad osjetilima. Snagasimbola konja sadràna je u tome {to je on ìvot i stalnost unestalnosti ìvota i smrti – povezan u gornjem nebeskom svi-jetu s tri ma osnovnim elementima: zrakom, vatrom i vodom.On je Apo lonov atribut, simbol plahovitosti i ùdnje, snage,stvarala~ ke mo}i i mladosti. Naravno, postoji i konj smrti,smrti koju u nekim prizorima konj navje{}uje od antike dosrednjeg vijeka pa sve do europske narodne ba{tine. Usvakom slu~aju sim bol konja u Vama budi neke instinkte,ne{to nesvjesno i psi hi~ko. Kakve zapravo mo}i Vi pridajetekonju i koja sje}anja u Vama budi njegova slika?Mene je zanimao bosanski brdski konj. îtava povijest na{egna roda jedan su uz drugoga, ~ovjek i konj. Opjevan je na ste} -ku iz Zgo{}e. To je najljep{a nekropola u bosanskoj povijesti.Profesor Ivo Frange{, govore}i u Umjetni~kom paviljonu o mo - jim konjima, 1998 godine, doslovno je napisao “Prije svato va,pri je paleì, prije ratova ~uje se topot konjice na visoravni“.Konj je po svom savr{enom konstruktu uz ljudsko tijelo najo -mi ljenija antropometrija umjetnosti crtanja. O toj opsesiji cr ta -nja konja, Paul Valery, misle}i na Degasa, rekao je jednu is ti -nu: “Mo`da je crte` najve}a napast koja salije}e duh ~ovjeka“.

Na kraju, kakvi su Vam budu}i planovi, mo`da nove slike snovim motivskim prosedeom ili novi jo{ ve}i i agresivnijiizlo`beni projekti na radost po{tovalaca? Kako }ete proslaviti50-godi{njicu svoga zaista vrijednog umjetni~kog rada,ovjen~anog mnogim uspjesima?Od novih izlo`bi, mo`da jedna nova izlo`ba - Sarajevski ate -lier-ru{evine, Ecce homo (Poslije \ume u Umolja ni ma), crta -nje Bosne, mogu}i su projekti na putu.

26 BEHAR 100


27BEHAR 100


Mersad Berber:^udesno poimanje svijeta

28 BEHAR 100


29BEHAR 100


30 BEHAR 100


31BEHAR 100


32 BEHAR 100


33BEHAR 100


34 BEHAR 100


Vratolomije dubrova~kih diplomata

Od suza do samoubila~ke tvrdoglavostiDubrova~ki poklisari hara~a samo su se jednom suo~ili sprete{kom nevoljom. Ta nevolja zvala se Kara-Mustafa.Kara-Mustafa je uzeo Dubrov~ane na zub jo{ u vrijemekad je bio zamjenik velikog vezira, jer mu nisu dali darkakav je traìo. Za osvetu je iskoristio prvu priliku, najteùdubrova~ku tragediju.Dana 6. travnja 1667. godine Dubrovnik je pogodio strahovi-ti potres. Poharao je cijelo podru~je Republike, sru{io dobardio grada i pobio polovinu stanovni{tva. Du brov~ani su seothrvali i ovom jadu. Odmah nakon potresa us pos ta vili suprivremenu vlast, takozvanu “Kriznu vladu”. Ve} u lipnju,institucije dràvne vlas ti djelova -le su nor malno pre mda je u pot -re su izginulo vrlo mnogo ple mi -}a. Du b ro v ~a ni ma je slijediooporavak od te{ kog {oka, op la -ki vanje mr t vih, obnavljanje ra zo -re nog gra da (koje }e trajati de -set lje }i ma). Kao da to nije bilodos ta i pre vi{e, na Porti ih je do -~ekao no vi {ok. Ba{ na te me ljupos lje dica potresa, Kara-Mus ta -fa skovao je plan kako iz Dubro -v nika izvu}i novac. Ima ju }i naumu izginule dubrova~ke ple - mi} ke obitelji, sjetio se za konapo kojemu imovina os man skihpo danika, umrlih bez nasljedni-ka, prelazi u vlasni{tvo os man -ske dràve. Za imovinu izginu lihple mi}a napamet je od redio pro -tu vrijednost u iznosu od 150.000talira (oko 5,5 dubrova ~ kih ha ra -~a). Dub rov ~a ni su mu uzvratilipr otuargumentom: “do sad susvi sultani ja m~ili da imovina Dubrov~ana umr lih na pod -ru~ju Car stva ni u kojem slu~aju ne moè pripa s ti osman-skoj dràvi. A sad, polaè se pravo na imovinu Du brov~anaumrlih u Dubrovniku!’ Uzalud. Kara-Mustafa ni je odu stajaoi nije ga imao tko zaustaviti. Njegov gospodar, veliki vezirAhmet Kop rulu, ve} je godinama ratovao na Kreti. SultanMeh med IV. uglavnom je ìvio u svom dvo rcu u Jedrenima,lu tao okolnim {umama i lovio div lja~.Nekoliko mjeseci nakon potresa, na Portu su pristigli po -k lisari hara~a Nikolica Bona i knjièvnik Jaketa Palmoti}

(Palmotta), dvojica vrlo hrabrih ljudi. Bona je bio ~lanspomenute “Krizne vlade” u koju su bili birani najsr~anijiplemi}i. Palmoti} je bio poklisar hara~a 1665. Vijesti opot resu zatekle su ga na putu povratka s tog poslanstva.Sti gav{i u Dubrovnik, shvatio je da na svijetu vi{e nemanikoga. Pod ru{evinama svoje ku}e na{ao je mrtva tijelasu pruge i sve ~etvero djece. Ve} dva mjeseca kasnije opetje morao u Istanbul.îm su Palmoti} i Bona stigli u Jedrene, do~ekao ih je Ka -ra-Mustafa, bijesan, jer mu nisu donijeli onih 150.000 tali-ra: “Sli~io je na Etnu koja je iz ognji{ta svojih o~iju rigalavat ru, neobi~no je bio nalik nekoj furiji stigloj iz pakla, jerje njegovo crno lice postajalo u ljutnji jo{ crnje i stra{nije,a svojom bezobli~no{}u ono je prestravljivalo nazo~ne’!

Dubrova~ke vlasti naredile suBo ni i Palmoti}u da za sultanapri preme govor, koji }e mu op -sje dnuti i du{u i misli. Poklisarisu tako i u~inili. Jaketa Pal mo ti}tada je bez sumnje napisao svo jenajbolje knjièvno djelo, go vornad govorima, izgovoren sa su -zama u o~ima, koji je du bo ko dir-nuo sul ta na:“Primogu}i, pri ~es -titi, ne pri dobitni milostivi ca re,koga slavnomu imenu sve ~etirstra ne od svijeta sa svojim kra -ljim klanjaju se,... umiljeno temo limo za veliko veli~anstvo tvo -je za slavne du{e svijeh roditelja,djeda i pradjeda tvojeh, za ~estitezakletve i njihove i tvo je pomilujnas, pomozi nas, za hrani naspod krilom tvojem mi lo stivi care,da se opeta na{ Grad ponovi, dati vje ran bude u vi jeke ko ti je idosle bio. Izvan {to }e carstvotvoje ovako milostivijem djelom

ugodi ti i nebu i svijetu i od Istoka do Zapada slavnijem gla -som vje ko vito u~init ime svoje, mi zavi{e tvoji vjerni hara~arisa svijem pukom i rusagom na{ijem ne}emo pristat mole}iGos po dina Boga da te uzvisi u svakom dobru i u dugu ìvotui da dopusti da Veli~anstvu tvomu vas saj svijet ro buje i sveohole glave neprijatelja tvojeh da pod slavnijem carskijemnogami sple{ane i za vas vijek satrene ostanu..!’Govor je preveo dubrova~ki dragoman. Cijeli dvor netre -mi ce je slu{ao. Potreseni sultan preki nuo je {utnju i nare-dio Kara-Mustafi da upita poklisare èle li jo{ {togod re}i.

35BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Mudrost na razme|u: zgode iz vremena Dubrova~ke Republike i Osmanskog Carstva (2)Pi{e: Vesna Miovi}

Dubrova~ki diplomati bili su u stanju lijevati ri -je ke suza u pravom smislu rije~i kad god i ko -liko god je bilo potrebno. Lijevali su ih po na -re |enju, slijede}i uputstva Sena ta, koji bi imto~ no odredio pred kim, kada i uz koje rije~itre baju po~eti plakati: “Bacite se velikom ve zi -ru pred noge i briznite u pla~ mole}i ga da vamradije odrubi glave nego da vas otpusti s kob-nom odlukom o uni{tenju nesretnoga i siro-ma{ nog grada. Naglasite da }e za go dinu da -na do}i novi poklisari koji }e svojom krvlju i ì -vo tima tako|er potvrditi istinu o stra{ nomdub rova~kom siroma{tvu, poznatom i Bogu ici jelom svijetu. Takvim i sli~nim rije~ima po -ka ̀ ite da ste potpuno smeteni, da se ne mo -ète podi}i na noge i da }ete radije umrijeti ne -go u Grad donijeti zlokoban glas koji }e ucvili-ti dràvu toliko privrènu sultanu.”

Odvratili su da je velikom i mudrom sultanudovoljno i pola rije~i da shvati trage dijujadnih Dubrov~ana. Kara-Mus tafa moraose povu}i. Iako je bio vrlo utjecajan, tada sejo{ nije usudio vr{ iti svoju volju do kraja.Palmoti} je kasnije ovo dramati~no pos la n -s tvo detaljno opisao u spjevu Du b rov nikponovljen. U stihovima je pri ka zao susrete sministrima Po r te, ne prijateljstvo Kara-Mus -ta fe, sve mu ke koje je prolazio za -jed no sa svo jim kolegom Ni ko -licom Bo nom. Svi dubrova~ki pok -li sari ha ra ~a, nakon zavr{enogpos lanstva, bili su du`ni napisatita ko zvani za vr{ni izvje{taj o razgo -vo rima ko ja su vodili na Porti. Do -bar dio Pal mo ti}eva spjeva mo ̀ e -mo sma trati pre ciznim zavr{nimiz vje { tajem po k lisara napisanim ustihu.Godine 1676. Kara-Mustafa je po -s tao veliki vezir ~ijoj mo}i vi{e nijebilo kraja. Odmah je la`no op tuìoDubrov~ane da su tijekom ne da v -nog Kandijskog rata os man skimtr govcima napla}ivali ca rinu vi{uod dogovorene. Na ime od {te teza traìo je 2.150.000 ta lira, ~ija jevrijednost iznosila otprilike ko li ko70 dubrova~kih ha ra~a.Njegova optu`ba uistinu je bilala` na, ali ta ~injenica nije vrijedilani{ ta. Dubrova~ke vlasti znale suda im jedino preostaje pregova -rati i poku{ati maksimalno sma -nji ti iznos navodne od{tete. S Ka -ra-Mustafom su pregovarali sve -u kupno osmorica dubrova~kihpo k lisara, pri ~emu su upoznalinaj stra{nije osmanske tamnice, iskusili najgora mu~e nja,pri jetnje i poniènja. Za nevolju, me|u osmanskim dosto -jan stvenicima nije bilo ama ba{ nikoga da se za njih za lo -ì. Svi su ih vrije|ali i bili nemilosrdni. Evo {to se do godi-lo kad je poklisar Marojica Caboga poku{ao isprositi mi -lo st od Kara-Mustafe.Kara-Mustafa: “Van, kauri!”Marojica Caboga: “Milost, gospodaru!”Kara-Mustafa: “Van! Rasr|en sam supro} vami jer ~initeinad, ko{ulja je na vami od laà vragovi kaurski. I da lazitetrbuhom golijem po zemlji i bez ruka i bez noga ve}e vamse ne vje ruje ni{ta’.’Marojica Caboga: “Gospodaru, ja se u Dubrovnik ne smi-jem vratiti dok ne zavr{imo po sao jer }e mi dubrova~kagospoda glavu odsje}i’”Kara-Mustafa: “A ti, ako ne smije{ otiti, ostani, ter sepotur~i”Poklisari su isku{avali sve mogu}e pregovara~ke taktike i

metode. âk su i plakali. Dubrova~ki diplo-mati bili su u stanju lijevati rijeke suza upravom smislu rije~i kad god i koliko god jebilo potrebno. Lijevali su ih po nare|enju,slijede}i uputstva Sena ta, koji bi im to~noodredio pred kim, kada i uz koje rije~i tre-baju po~eti plakati: “Bacite se velikomveziru pred noge i briznite u pla~ mole}i gada vam radije odrubi glave nego da vas

otpusti s kobnom odlukom o uni{ -te nju nes retnoga i siroma{noggrada. Nag lasite da }e za go dinuda na do }i novi poklisari koji }esvojom kr vlju i ìvotima tako|erpo tvrditi is tinu o stra{ nom dubro -va ~kom sir oma{tvu, poznatom iBo gu i ci jelom svijetu. Takvim isli~ nim ri je ~ima pokaìte da stepot puno sme teni, da se ne moètepo di}i na noge i da }ete radije um -rijeti ne go u Grad donijeti zlokobangla s koji }e ucviliti dràvu tolikopri vrènu sultanu.”Sekundo Gozze nesumnjivo je po -kli sar koji je vje{tinu plakanja raz viodo savr{en stva. U vrijeme su ko ba sKara-Mustafom koristio ju je dokarikaturalnih razmjera. Pla kao jestalno i svugdje. Plakao je toliko daje osmanskim ugled ni cima do s lov -no bilo zlo od sa mog spomena nje-govog imena. Ka da se po tko znakoji put htio sa s tati s jednim od njih,taj mu je po ru~io: “Moè, ali akomisli pla ka ti neka mi ne dolazi.”Kad se za je dno s jo{ trojicom dub -ro va~ kih poklisara na{ao pred Ka -ra-Mu stafinim zamjenikom, za m je -nik je uznemireno pokazao na

njega i nervozno upitao: “Je li ovo onaj koji pla~e?”Me|utim, ~im bi se pokazalo da poniznost natopljena su -zama ne donosi korist, dubrova~ki diplomati potpuno bipro mijenili taktiku. U trenu bi postali nepokoleblji vi ihrab ri, spremni `rtvovati vlastiti ìvot. Takvima su se iska -zali mnogi, me|u njima i diplomatski borci protiv Kara-Mustafe: Nikolica Bona, Marojica Caboga, \uro Bu}a, iisti onaj pla~ljivac Sekundo Gozze.Marojica Caboga, Sekundo Gozze i \uro Bu}a dospjeli su uzloglasni zatvor Yedi-kule: “Odvedeni smo u grobnicu za ì -ve, mra~nu, bez tra~ka svjetlosti, punu mokra}e i iz me ta.Nisu nam dali unijeti ni prostirku. Na{li smo se u dru{ tvudvanaestorice razbojnika, koji su ti jekom sljede}ih ne ko -liko dana jedan za drugim skon~ali na vje{alima. Oni sunam se prve no}i smilovali i dali nam svije}u, vr~ vode i jed -nu prostirku punu izmeta i razne gamadi. Ako usko ro neoti|emo s ovog neopisivog mjesta, buhe }e nas ìve izjesti.”Zato~enici nisu pokazivali strah. Nisu htjeli popustiti pod

36 BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

“Primogu}i, pri~estiti, nepridobitni mi los ti -vi care, koga slavnomu imenu sve ~etirstrane od svijeta sa svojim kraljim klanjajuse,... umiljeno te molimo za veliko ve li ~an -stvo tvoje za slavne du{e svijeh roditelja,djeda i pradjeda tvojeh, za ~estite zak let vei njihove i tvoje pomiluj nas, pomozi nas,zahrani nas pod krilom tvojem mi los ti vicare, da se opeta na{ Grad ponovi, da tivje ran bude u vijeke ko ti je i dosle bio. Iz -van {to }e carstvo tvoje ovako milostivijemdjelom ugodi ti i nebu i svijetu i od Isto ka doZapada slavnijem glasom vjekovito u~i nitime svoje, mi zavi{e tvoji vjerni ha ra ~ari sasvijem pukom i rusagom na {i jem ne}emopristat mole}i Gospodina Bo ga da te uzvisiu svakom dobru i u dugu ̀ i vo tu i da dopustida Veli~anstvu tvomu vas saj svijet ro buje isve ohole glave neprija te lja tvojeh da podslavnijem carskijem no gami sple{ane i zavas vijek satrene ostanu..!’

Jaketa Palmoti}:

pri jetnjama i pritiscima. Dràli su se kao ljudi koji se ni -~e ga ne stra{e, jer ionako nemaju {to izgubiti. Os man -lijama su poru~ivali da }e stanovnici Dubrova~ke Re pub -li ke zbog postupaka Kara-Mustafe svi zajedno napustitisvoju zemlju, a onda, tko zna {to }e se dogoditi. Ovakvatvr dnja bila je diplomatska metoda, koju su Dubrov~aniko ristili samo u kriznim situa cijama. I uvijek je palila. Os -man lije su morali znati da dubrova~ki diplomati pretjeru-ju, no nisu htjeli ni najmanje riskirati. Uz sve mogu}e ra -to ve koje su vodili, uz sve probleme koji su u to vrijememo rili osmansku dràvu, najmanje im je trebalo novokriz no àri{te.Osmanski uglednici koji su po dr ̀ avali Kara-Mustafu uz -ne mireno su govorili: “Nije potrebno da Dub ro v ~ani bjeèiz Du brovnika, jer valjda vide ko li ko ih sul tan voli. Vi uì -vate njegovu milost i ìvite u miru pod kri lima njegoveza{ tite. Nema raz loga da nadrugim str anama svijeta tra ̀ itebolju sre }u... “Dugotrajna tvrdoglavost dubro-va~kih poklisara kona~no je po ~e -la donositi rezul tate. Kara-Mus ta -fa je drasti~no obu zdao pohlepu ipristao uzeti 60.000 talira, iznos35 pu ta manji od onoga koji jeispo~etka traìo.U dubrova~kom sukobu s Kara-Mus tafom pao je jedan ìvot. Ni ko -li ca Bona zavr {io je u zatvoru u Si -li striji. Te{ko se razbolio i u ko lo vo -zu 1678., umro okovan lancima. Senat mu je u znak zah val -no sti dao postaviti spomen-plo~u u dvorani Velikog vije}a.

Marojica Caboga, poklisar vrele krviKao {to smo vidjeli, Marojica Ca bo ga dao je svoj obol ute{kom sukobu s Kara-Mustafom, ali o tom neobi~nomdubrova~kom ple mi}u treba jo{ pripovijedati.Ca boga se rodio 1630. godine i izrastao u krupnog ne -obuz danog mladi}a duge kose i brade. Duhoviti Dub rov -~ani nadjenuli su mu nadimak “Mrvica”. Mrvica je naj vi{eod svega volio ban~iti i izazivati skandale. Recimo, jednomje ma~em probu{io {e {ir na glavi sve}enika samo zato {toga nije pristojno pozdravio.Caboga je odli~no govorio osmanski turski jezik. êsto sedruìo s osmanskim podanicima, koji su ga srda~no i lakoprih va}ali. Dolazili su u Cabogin ljetnikovac na rijeci Om -bli, gdje bi prvo jeli i pili, a onda zajedno i{li u lov. Na rav -no, vlastima se nije svi|alo {to pripiti Caboga i osmanskipo danici neobuzdano vitlaju oru`jem po dubro va~kompod ru~ju. Ipak, ni{ta nisu poduzimale. U to vrijeme, pose lima na istoku Re publike harali su neki razbojnici iz os -man skog Herceg-Novog.Jednog dana 1662. godine, Caboga je pozvao u goste ba{os manske podanike iz Herceg-Novog. Kap je prelila ~a{ukad se pro~ulo da je jednome od njih darovao pu{ ku. Poz -van je da se smjesta pojavi u Kneèvom dvoru i opravdasvoje pona{anje. Osedlao je konja i uputio se u Grad, ljut

{to su mu vlasti pokvarile zabavu. Pred vrati ma Dvora,sudario se s bratom sestrina muà Nikolom Sorgom, kojije na prethodnoj sjednici Senata o{tro kritizirao Caboginoprijateljevanje s osmanskim podanicima. Caboga se zatobacio na njega ~im ga je ugledao i smrtno ga ranio. Za vr -{io je u tamni ci u Kneèvom dvoru i tamo ~amio pet godi -na. Tada je gruhnuo onaj stra{ni potres, protresao Kneèvdvor, na Caboginoj }eliji otvorio se procijep kroz koji se,neozlije |en, provukao i do~epao slobode. Ni na pamet munije palo da iskoristi priliku i po bjegne, ve} se stavio na~elo vojnog odreda zaduènog za odràvanje reda i sigu r -no sti u poru{enom gradu. Vlasti su ga imenovale ~lanomKrizne vlade. Opasnost od tamni ce vi{e mu nije prijetila.Marojica Caboga je ~etiri puta bio poklisar hara~a, askoro svako od tih poslanstava obiljeìo je na svoj na~in.Tijekom poslanstva 1659. stavio je na glavu ~almu i po{ao

gledati sultana Mehmeda IV. kakolovi u blizini Jedrena. Dub ro va~kiSe na tori ~upali su i perike i koseod bijesa. Kako je mo gu}e dajedan dubrova~ki dip lomat zabo-ravi na protokol? Kako je mogu}eda na glavu stavi ~almu, i to samozato da se {to bolje uklopi u svjet-inu koja gleda sultana u lovu?Nikako ga nisu mogli shvatiti.U vrijeme sukoba s Kara-Mus ta -fom (1676.-1682.), poklisari su bilina rubu ìv~a nog sloma i stalnosu se me|usobno sva|ali. Na rav -

no, prednja~io je Marojica Caboga. Kad su se svi poklisarivratili u Dubrovnik, vlasti su pokrenule sudsku istragu.Naime, sumnjale su da su pregovori s Kara-Mustafom tra-jali dugo ba{ zbog sva|a i nesloga me|u poklisarima. Svje -do~ili su ~lanovi pratnje, dragomani, sluge i vojnici. Is pos -tavilo se da su se Marojica Caboga i Sekundo Gozze sva|alineprekidno. Ni jadi koji su ih sna{li u zatvoru Yedikule nisuim ohladili glave. Tamo su se potukli. Sva|ali su se i na kon{to su iza{li iz zatvora. Sekunda je izlu|ivalo {to Caboga ikolega mu poklisar \uro Bu}a razgovaraju na osmanskomturskom samo da ih on ne bi razumio. Poku{a vao je nagov-oriti dragomana Pera Baletina da mu prevodi. Ali, Baletinse Caboge toli ko bojao da se nije usu|ivao ni rije~i progov-oriti. Kao {to se i moglo o~ekivati, sukob je jednog danaproklju~ao. Marojica Caboga i Sekundo Gozze isukali suma~eve i na valili jedan na drugoga. Sre}om, na vrijeme suih razdvojili dvojica vojnika i dragoman Baletin. Iz sobe suizveli Sekunda koji je i dalje bio oran za sva|u deru}i se naCabogu: “lopove, lopove!” Tek kad je pro{la opasnost odoruànog sukoba, oglasio se dragoman Baletin posje~enpreko ~ela i nosa: “Gospodo presvijetla, mene vlasti nisuovdje poslale da me vi sije~ete, pa vas zato molim da meotpustite’’ Iako su ga skoro ubili a da to nisu ni pri mijetili,nisu mu dopustili da ode.Na koncu, vlasti nikoga nisu kaznile, {to je bilo i za o~eki-vati s obzirom na strahote koje su u Istanbulu proìvjeli. Ito ne samo strahote, nego i studen, i è|, i glad. Toliko su

37BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Naklonosti i prijateljstva pojedinaca uvijeksu bila, jesu i bit }e presudna u diplo -matskim odnosima. Nerijetko, dub ro va~ kipoklisari sklapali su na Porti prija telj stvakoja su nadilazila okvire golog politi ~ koginteresa. Najiskreniji prijatelji bili su imdo stojanstvenici rodom iz Bosne i Her -cegovine. S Dubrov~anima su se sus re talira{ire nih ruku, srda~no se pozd rav ljali,radosno razgovarali na materi njem jeziku.

novaca potro{ili na mito da su na kraju ostali bez nov~i}au dèpu: “studen je nevi|e na, a mi nemamo ni za drvo, niza ugljen. Ne moèmo ni jesti, ni piti jer nam se vino i kruhsmr zavaju na stolu. Jo{ samo ~ekamo da nam se ovatro{na ku}a koju smo unajmili sru{i na glavu”.Naklonosti i prijateljstva pojedinaca uvijek su bila, jesu i bit}e presudna u diplo matskim odnosima. Nerijetko, dub -rova~ki poklisari sklapali su na Porti prijateljstva koja sunadilazila okvire golog politi~kog interesa. Najiskreniji pri -jatelji bili su im do stojanstvenici rodom iz Bosne i Her ce -govine. S Dubrov~anima su se susretali ra{ire nih ruku,srda~no se pozdravljali, radosno razgovarali na materi njemjeziku. O tome {to se sve moglo posti}i kad bi se sus reli dvo-jica prijatelja iz Bosne i Dubrovnika, go vori do ga |aj iz 1687.godine. U tijeku je bio austrijsko-osmanski rat. Dubrov~anisu vjerovali da }e Austrijanci osvojiti Bos nu, pa su austri-jskom caru po~eli pla}ati tribut od 500 zlat nika. Pla}anje togiznosa progla{eno je nastavkom ve} spominjane dubro va~ketributarne obveze prema hrv a tsko-ugarskim kraljevima od1358. do 1526. godi ne. Dub rov~ani su poduzeli sve da ovunovu vezu s austrij skim carom zadrè u tajnosti. Me|utim,car je u Dub rov nik poslao svojeg rezidenta i time, usred rata,javno dao na znanje da su Austrija i Dubrova~ka Republikadvije ite kako prijateljske zemlje. Vlasti su morale hitno ne{topo du zeti znaju}i da }e Osmanlije po~eti sumnjati. âk suraz mi {ljale da rezidenta uklone uz pomo} ~a{ice otrova. U tovrijeme, u Be o gra du se nalazio general osmanske voj ske,veliki vezir Su lej man-pa{a, rodom iz Bosne. S Ma ro jicomCabogom susretao se u Istanbulu i Jedrenima tko zna kolikoputa. Postali su dobri pri jatelji, a zatim i po bra timi. Sasvimlogi~no, vlasti su izabrale Marojicu da ode u Beo grad i oprav-da ih. Osim te vrlo neugodne i osjet lji ve du` no sti, zapalo gaje i da ve zi ru po ku{a predati hara~ u no v cima lo{e kvalitete(Dub rov ~a ni su hara~ u vi{e navrata pre dali os manskimgeneralima u Be o gra du). I tako se Marojica za pu tio uBeograd da ispita gra nice Su lejman-pa{ina prija telj stva. Po -kazalo se da je ono bez gra ni ~ no.Sulejman-pa{a nije okoli{ao: “Zlo ti jutro Marojica, da vini jeste pridali grad }esaru?” Ma ro jica mu je odvratio:“Prisvijetli gospodine, da smo to u~inili, zar bih ja do{aoovdi, pred tvoje noge da mi glavu odsi je ~e{? Da smoDubrovnik predali }esaru, ~emu bi moja gos poda sada

~estitomu sultanu hara~ poslala?” Iako je znao ili baremslutio istinu, vezir je zaklju~io: “Ja ne znam ni{ta, ma ako{to bi, te{ko tebi Mrvica, i tvojoj glavi, jer ne ka mi svi laù,ma ako uhi tim da mi ti, u koga se uzdam i otkrivam ti svesvoje srce, laè{ i najmanju stvar, nas tra dao si.”Caboga je zatim svojem prijatelju ponudio hara~, ~ija sepolovina sastojala od ne kvalitetnih dubrova~kih dinari}a.Iako je u sebi ve} znao da }e popustiti, vezir se nasmi jao: “E,ba{ bi bilo lijepo da uzmem va{e srebrnjake, u kojima je vi{ebakra nego srebra.” Cabo ga je uporno tvrdio da su srebrn-jaci kvalitetni, kao {to su i prije bili. “ôvje~e, kako }emo tou~initi, ja tega caru ni smijem rijeti, ni ukazati” - odgovorioje vezir radoznalo i{~ekuju}i {to li }e mu Ca bo ga sada izmu-drijati, a onda je ~uo: “Sultan nikad ne}e saznati u kojimsmo novcima platili ako ih Va{a Visost uz me i odmahpotro{i, recimo na pla}e vojnicima.” Su lej man-pa{a je zas-tao, onda opet prsnuo u smijeh, uhvatio Cabogu za ruku irekao: “Kunem vam se mojom vjerom da ovo ne bih u~inionikome na svijetu, ali zbog naklonosti koju prema vamaosje}am, zbog toga {to ste se tako bolesni i stari potrudilido}i i vidjeti me, ne mogu vas odbiti.” Rizni~ar, koji je slu{aocijeli razgovor, stresao se od glave do pete. Veziru je uzru-jano rekao da }e sultanovu riznicu o{tetiti za 2000 zlatnikaako prihvati takav hara~. On mu je, me|utim, odrezao: “Ovosu moji ljudi i sad }u im oprostit sve ove zlatnike”Mrvica i Sulejman-pa{a vi{e se nikad nisu sreli. Tri mje -seca kasnije, Sulejman-pa{a je pogubljen zbog zanemari -va nja vojnih du`nosti. Mrvica je umro 1692. Ali, njihovopri ja teljstvo nije umrlo. Nastavili su ga njihovi sinovi Ju -suf-beg i Marin Caboga.

Iznimka koja potvr|uje pravilo: diplomatska katastrofa 1606.Dubrov~ani su plemi}a Marina Getaldi}a (1568.-1626.)smatrali ~udakom. ̂ ak su ga se pomalo i bojali. Ne znamoza{to, zvali su ga “Bete”. [aptali su da je Bete vje{tac ivilenjak koji ìvi u morskoj {pilji, “Betinoj {pilji”, ispodsvoje ku}e. Vjerovali su da tamo “poàrnim zrcalima”spaljuje brodove na morskoj pu ~ini. A {to je Marin Getaldi}ustvari tamo radio? Definitivno nije spa ljivao brodove, ve}je kons tru irao paraboli~no zrcalo, ~iji se primjerak danas~uva u Po morskom muzeju u Green wi chu. Istaknimo dase pro s lavio i kao matemati~ar. Nje govo ì vot no djelo nosina s lov De reso lutione et compositione mathematica (Oma te ma ti~koj analizi i sintezi).Na ulazu na Getaldi}evo ima nje stoji natpis, koji u prijevoduglasi:Budite daleko, zavisti, sva|e, ta{ tine, brige!Mir i spokoj krase pe}ine, pe rivoje, hridi.O~ito, ovaj zaneseni znan s tve nik od ìvota je traìo samoma lo mira i spokoja. Ali, 1606. go dine, ba{ dok je cijelimsvojim bi }em stvarao djelo Apolonije us krsli (Apolonije,ro |en u 1. sto lje}u u gradu Tijani u Ka pa do kiji, u dana { -njoj Turskoj, bio je sljedbenik pitagorejske filo zo fije), vlas -ti su ga izabrale za po klisara hara~a.Tko zna kako se Getaldi} os je }ao u tom trenutku. Mo`dase ra dovao nadaju}i se da }e u Is tan bulu nai}i na Apo lo ni -

38 BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Raspravljalo se i o hara~u koji su Dubrov~ani u 18.stolje}u pla}ali u srebrnjacima, umjesto u zlatnici-ma, uvjeravaju}i Osmanlije da druk ~i je ne mogu jersu silno osiro ma{ili. Istina je bila potpuno druk~ija.Poklisari su iz Dub rov ni ka odlazili s bisagama punimzlatnika, koje su putem kri{om i po vrlo povoljnimte~ajevima mijenjali u sre brnjake. A kada je reis-efe n dija zatraìo zlatnike, Zarini mu je odvratio:“Va{a visosti, nama je zlatnik isto {to i Fe niks, zanjega smo ~uli ali ga nikad nismo vid jeli.” “Vi stepravi eru dit’, zadivljeno je za klju ~io reis-efendija.

jeva dj ela prevedena na arapski. Mo` da je bio uàsnut, jersu ga dub ro va~ke vlasti prekinule u znan stvenom ra du. Uoba slu~aja, ni je te{ko zamisliti na {to je mo gla sli ~iti nje-gova diplomat ska misija. Da bi nesre}a bila pot pu na, upratnji Getaldi}a i njegova kolege Jakova Bo ba lija na {aose jedan nevje{ti dragoman. Naime, te go di ne vla sti nisuimale profesionalnog dragomana na raspo la ga nju, pa sudubrova~kog trgovca u Sofiji Nikolu Po po vi }a, koji je znaoosmanski turski, silom i prijetnjom nat je rale u Istanbul.Bobali, Getaldi} i Popovi} uputili su se jedne nedjelje predatihara~ sultanu. Sve je bilo u redu dok nisu do{li do vra ta sul-tanove sale za audijencije. Dragoman Popovi} za teturao je,problijedio i priznao da od treme nema hra b rosti ni u}i nipre voditi. Od govornost za to dobrim je di je lom leàla napok lisarima. Popovi}a nisu pripremili za nas tup. Nema su -mnje da o ceremonijalu pred sultanom ni su ni rije~i progov-orili. Zbog tog propusta, korak ih je di je lio od diplomatskogskandala, a zatim i od bijesa dubrova~ kih vlasti.Ali, u tom kriti~nim trenutku javio se dobri duh, veliki ve zir,rodom iz Bosne. ̂ uv{i Popovi}ev pla~, poklisarima je ka zao:“Recite sultanu {to god ho}ete, ja }u vam biti dra go man.”Nakon {to su poklisari predali hara~, du`nost im je bila dazatraè potvrdu o uplati. Radilo se o uobi~ajenoj adminis-trativnoj proceduri, ali ni ona u ovom poslanstvu nije pro{lakako treba. Osmanski pisar gre{kom je izdao potvrdu da suplatili hara~ za 1604., umjesto za 1605. godinu. Iako su ipoklisari i dragoman dobro znali da tekst po tvrde morajuprovjeriti, to nisu u~inili. Nitko je nije ni pogledao. Sre}om,dubrova~ke vlasti bile su odavno uvele propis da poklisaripotvrdu, ~im je dobiju, odmah po hit nom kuriru morajuposlati u Dubrovnik. Kad je potvrda stigla i kad je prevede-na, u Senatu je nastala uzbuna. Za to vrijeme poklisari sumirno putovali natrag u Dubrov nik. Hitni dubrova~ki kurirpresreo ih je u Plovdivu i predao im vrlo neugodno pismoSenatora. Morali su se vratiti i ispraviti gre{ku.Dragoman ovog poslanstva nije bio dorastao du`nosti, no

tim ve}a bila je odgovor nost poklisara. Ne znamo {to seto zbivalo u glavi Jakova Bobalija, a sasvim je jasno da serastreseni znanstvenik Marin Getaldi} nije znao sna}i.Te{ko je zamjeriti mu {to su ga druge stvari interesiralevi{e od diplomacije. Tijekom poslanstva izmjerio jezemljopi snu {irinu Istanbula i predano (i uzaludno) tragaoza arapskim prijevodom znanstvenih radova Apolonija,kojim se bavio kad su ga natjerali s hara~em u Istanbul.

Vrsni znalac osmanskog turskog jezika: dubrova~ki dragoman

Dubrova~ka dragomanska {kolaDiplomatske vje{tine dubrova~kih poklisara su bile klju ~ neza odnose Dubrovnika i Porte. Ali, jednako su zna~ajne bilei sposobnosti njihovih prevoditelja - dragomana. Svjes ne te~injenice, sve europske zemlje koje su kontakti rale sOsmanlijama, domi {ljale su se kako do}i do vje{tih i vjernihprevoditelja. Ve}ina se odlu~ila na {kolovanje doma}ih, tekstasalih mladi}a. Tako su poku{ali u~initi i Dubrov~ani, i tove} polo vinom 16. stolje}a.Kako je teklo {kolovanje dubrova~kih dragomana?Dubrova~ke vlasti prvo bi raspisale natje~aj: “pozivamomla di}e koji èle u~iti za dragomana da se prijave u taj -ni{tvo Kneèvog dvora” Zainteresirani mladi}i dobili bi de -talj nije informacije na licu mjesta. Vlasti su im nudile pla -}eno {kolovanje, pomo}, podr{ku i uzbudljivo radno mjesto.Mladi}i su u~ili prvo u Dubrovniku, a podu~avao ih je u~i telj,to jest “hodà”. Hodù bi u Osmanskom Carstvu iza b rali i saso bom doveli dubrova~ki poklisari hara ~a. Vlasti bi s njim sk -lo pile ugovor na godinu dana i pruìle bi mu smje {taj u stanuu gradu. Tamo su mladi}i dolazili svaki dan, u~ili dva sataujutro i dva sata poslijepodne poku {a va ju}i svladati arapskopis mo i osnove osmanskog tur skog, arapskog i perzij skog je -zika. Naàlost, ne znamo ni{ ta ni o pedago{kim metodamaho dà, ni o njiho vom od nosu prema studentima. Moèmo je -dino pretpostaviti da je me|u najuspje{ nijim i najomiljenijimhodàma bio je dan Omer. Njegova osobnost i mudrost tolikose dojmila Dubrov~ana da su ga prozvali “Homer”.U~enike koji su se tijekom u~enja u Dubrovniku pokazalina darenima, vlasti bi slu`beno imenovale “mladi}ima je -zika”, odnosno studentima jezika kako bismo to da nas rek -li. Zatim bi ih uputile na daljnje {kolovanje u Os man skoCarstvo. U trenutku kad su napu{tali Dubrovnik, imali su 15do 20 godina. Prve godine studija provodili su u So lu nu,Jedrenima, Sofiji, Smirni, Plovdivu, gdje su ih i dalje u~ilipa`ljivo izabrani hodè. Stjecali su i znanja o osmanskompravu, povijesti, zemljopisu, knjièvnosti, na ro~ito o vrlopopularnoj perzijskoj poeziji i prozi. Knjiga im nikad nijenedostajalo. Bilo je dovoljno da jave u Dubrovnik koja knjigaim treba i vlasti bi im odmah poslale novac.Dubrova~ki mladi}i jezika zavr{avali su {kolovanje u Ista -n bulu, gdje su stjecali prva prakti~na znanja. Iskusni du -b rova~ki dragomani vodili su ih sa sobom na Portu, gdjesu u~ili kako funkcionira osmanski dvor, svladavali pravi-la ceremonijala i stvarali prva poznanstva s osmanskimdo stojanstvenicima.

39BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Znaju}i da su Dubrov~ani dobro obavije{teni o svim zbivanjima, sultan BayezidII. uputio im je 1482. godine ferman da mu jave sve {to doznaju o njegovom

odbjeglom bratu D@EMU. Ferman je posebno vrijedan zato {to je pisan talijan-skim jezikom. (Državni arhiv u Dubrovniku)

Istanbul: grad u kojemu su mladi}i jezika gubili pametStudij dubrova~kih mladi}a jezika trajao je od pet do dva -na est godina. Trajanje studija je ovisilo o sposobnostimapri lago|avanja, nepokolebljivosti, usredoto~enosti. Tu seIs tanbul pokazao kao najve}i izazov. Naime, u ono dobago vorilo se da je taj grad poput zlatne posude koja je punaotrova i da bi, ìve}i u njemu, posrnuli i sami an|eli.Prema tvrdnjama dubrova~kog dragomana i konzula uIstan bulu \ura Curi}a, u drugoj polovini 18. stolje}a tri sunaj pogubnija poroka bila vino, karte i blud, iza ~ega je ne -izb je`no slijedilo zapadanje u dugove. Potkrepljuju}i svojutvr dnju, Curi} je u jednom od svojih pisama ukratko opi -sao sudbinu dubrova~kog mladi}a jezika Iva Mitrovi}a,ko jega su dubrova~ke vlasti izbacile iz slu`be zbog nepod -no {ljivog pona{anja i agresivne naravi:“Mitrovi} se du{om i tijelom predao vinu, kartanju i razuz-danosti. Na{av{i se bez novca za skitnju i poroke, u tre -nutku bezna|a pre{ao je na islamsku vjeru. Ovdje ìve imnogi drugi raspojasani i besposleni mladi Dubrov~ani ine daj Boè da se ikome od njih dogodi ovo {to se zbiloMit rovi}u. Ja ~inim sve {to mogu da ih odavde otpremim.Oni, me|utim, izmi{ljaju razne izgovore i tvrdoglavo nam -je ravaju ostati i besposleno skitati.”Vlasti su ~esto raspravljale o problemati~nim mladi}ima, pasu bogati podaci o nji ma ostali zabiljeèni u raznim ar hiv -skim spisima. Uzorni mladi}i jezika trudili su se, u~ili i pri -stojno pona{ali. Zato su nam pojedinosti iz stude n t skogìvota takvih mladi }a nepoznate, osim kratkih ko mentara:“Mladi Luko Lu~i} ve} sad ~udesno vje{to prevodi na turski”.

Tri radna mjesta dubrova~kih dragomana: Dubrovnik, Bosna, IstanbulDubrova~ki dragomani provodili su dio svog radnog vijekau Turskoj kancelariji koja se, zajedno s ostalim dràvnimuredima, nalazila u Kneèvom dvoru. Tu su sva kodnevnopris tizali razni osmanski spisi koje je trebalo prevesti i ar -hi virati. U kancela riju su stalno pristizala i pisma dubro-va~ kih vlasti Osmanlijama koja je trebalo prevesti na os -man ski turski jezik. Dubrova~ki poklisari vrlo su ~esto i{liu susjednu Bosnu. Iako je u Bosni pre vladavalo doma}esta novni{tvo, a i sami namjesnici Bosanskog ejaleta kat -kad su bili bosanskog podrijetla, slu`beni jezik bio je os -man ski turski pa je dragoman i tamo bio potreban.Tre}e va`no podru~je djelovanja dubrova~kih dragomanabi la su poslanstva po klisara hara~a u Istanbul.Od 1688. godine poklisari hara~a imali su na raspolaga -nju jo{ jednog dragomana koji je obavljao du`nost dubro-va~kog konzula u Istanbulu. Po svemu sude}i, Dubrova~ -ka Republika bila je jedina zemlja koja je za konzule u Is -tan bulu postavljala dragomane, {to je bio vrlo mudar po -tez. Jer, dok su dubrova~ki konzuli na osmanskom tur -skom opu {teno }askali s Osmanlijama, konzuli drugih ze -ma lja gu{ili su se u frustracijama:“Kroz dragomanova usta govorimo. Njegove sposobnostiod re|uju uspjeh svakog na{eg posla. Sav novac koji pot -ro{imo na Osmanlije prolazi kroz njegove ruke. On, ug lav -nom djeluje samostalno, sam rje{ava sporove, sam nas tu -pa kao diplomat, odvjetnik i poslanik. Sve u sve mu, te{ ko je

re}i tko je za dràvne poslove va`niji, konzul ili dragoman.”Za Dubrov~ane je posebno vaàn bio dubrova~ki konzul uIstanbulu Luka Chirico. ̂ injenica da je Chirico u isto vrijemevr{io i du`nost engleskog dragomana doni jela jeDubrova~koj Republici veliku korist. Naime, tijekom rata1714./18., Mle~ani su Osmanlijama preoteli podru~je du`cijele dubrova~ke granice. Kad je rat pro{ao, Du brov~ani suMle~ane htjeli po svaku cijenu ukloniti i opet grani~iti samos Osmanlijama. Ali, na mirovnim pregovorima u Poàrevcuni su imali pravo na zastupnika. Po srednici izme|u za ra -}enih strana (Osmanlija, te Austrijanca i Mle~ana) bili suEn glezi i Nizozemci. Za dubrova~ke interese uspje{no seza lagao Luko Chirico kao dragoman engleskog posrednika.Mle ~ani su se morali povu}i s dubrova~kih granica.I jo{ ne{to. Da nije bilo Luka Chirica, Dubrova~ka Re pub -li ka nikad ne bi imala zgradu konzulata u Istanbulu. Na -ime, Chirico je u Peri, u ulici Polonye, koja se sada zoveNu ri Ziya Sokagi, dao izgraditi obiteljsku ku}u. Godine1709., kada je progla{en dubrova~kim konzulom, ta je ku -}a automatski postala dubrova~ki konzulat. Chirico je nanjeno pro~elje postavio plo~u sa svojim imenom i du`nos-tima koje je obna{ao. U toj ku}i ìvjeli su i radili njegov sin\uro i unuk Frederik, koji su tako|er bili dubro va~ki kon -zuli. Tog neobi~nog dubrova~kog konzulata danas vi{ene ma. Ostala je tek plo~a s imenom Luka Chirica, iz lo ̀ e -na u dvori{tu Arheolo{kog muzeja u Istanbulu.

Sudbina dragomana kukaviceDubrova~ke vlasti su poduzimale sve da svoje dragomane{to bolje osposobe. Za uzvrat, od njih su o~ekivale dasavr{eno vladaju osmanskim turskim jezikom, da budu spo -sob ni pronicljivo raspravljati i nadmudrivati se, te da svojimnas tupom bude sim patije Osmanlija. Vlasti nisu imale ni tru -nke milosti prema neznalicama i kukavica ma, {to pokazujepri mjer Andrije Andriascija. Andriasci je bio dragoman du -brova~kih poklisara u vrijeme sukoba s velikim ve zi rom Ka -ra-Mustafom. Krv mu se sledila u ì lama kad mu je Kara-Mus tafa zaprijetio da }e ga okovati na galiji ako mu se jo{jed nom pojavi pred o~ima. Pobjegao je u smrtnom strahu ipo klisare zato~ene u tamnici u Silistriji ostavio na cjedilu.Du brova~kim vlastima je poru~io da se te{ko razbolio i davi{e ne moè raditi. Vlasti su ga poku{ale primiriti i urazumi-ti. Bezuspje{no. Zato su ga proglasile izdajnikom i osudile gana smrt. Raspisale su visoku nov~anu nagradu onome koji

40 BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Dubrova~ke vlasti prvo bi raspisale natje~aj: “poz i -va mo mladi}e koji èle u~iti za dragomana da sepri jave u tajni{tvo Kneèvog dvora” Zainteresiranimla di}i dobili bi detaljnije informacije na licu mjes-ta. Vlasti su im nudile pla}eno {kolovanje, pomo},po dr{ku i uzbudljivo radno mjesto.Mladi}i su u~ili prvo u Dubrovniku, a podu~avao ih jeu~i telj, to jest “hodà”. Hodù bi u Osmanskom Car -stvu izabrali i sa sobom doveli dubrova~ki poklisarihara ~a. Vlasti bi s njim sklopile ugovor na godinu da -na i pruìle bi mu smje{taj u stanu u gradu.

ga prona|e i ubije. Me|utim, Andriasci se tako dobro skrioda ga vi{e nitko nikad nije vidio.

Miho Zarin: kruna me|u dragomanimaMiho Zarini rodio se u Dubrovniku po~etkom 18. stolje}a.Progla{en je mladi}em jezika u dobi od 25 godina. [kolo-vanje je zavr{io u rekordnom roku, proboraviv{i u Plo v -divu svega tri godine. Kao dubrova~ki dragoman radio jesko ro puna ~etiri deset lje}a (1727./65.).Tijekom dugog radnog vijeka Zarini je bezbroj puta bio uBos ni. I{ao je kadijama kada je trebalo rije{iti kakav su kobizme|u osmanskih i dubrova~kih podanika. I{ao je her ce go -va~ kim sandàkbezima i bosanskim namjesnicima ras pra -v ljati o politi~kim i trgova~kim problemima. Katkad je pra tiodu brova~kog poklisara, ~e{}e je odlazio sam. Imao je prija -te lje posvuda, a posebno na bosanskom dvoru, gdje su gasmatrali “iskrenim ~ovjekom koji uvijek radi na dobrobitobi ju strana” Mnogi su mu pisali topla i sr da~na pisma:“Po{ tovani i iskreni moj prijatelju, otkako smo se sprijateljilisva ki dan se na dam da si dobro i zdravo i ~ekam tvoje pis -mo. Danas je kona~no stiglo, a s njim i dar koji si mi poslao.Ne mogu ti opisati koliko sam se obradovao... “Zari ni je vrlo uspje{no radio i u Turskoj kancelariji u Du b rov -niku. Kad je umro, vlasti su posebnu pa`nju posvetile njegov-im prijevodima osmanskih spisa, tako da su mnogi i do danassa ~uvani. U njegovoj ostav{tini na{lo se i 25 stru~nih knjiga,rje~ni ka, priru~nika, gramatika, zbirki poezija, djela iz ze m -ljopisa, astronomije i povijesti Perzijanaca, Arapa i Osmanlija.Vlasti su ih otkupile i predale Turskoj kancelariji.

Tijekom ~etrdeset godina Zarinijeva rada, dubrova~ki poklis-ari 13 su puta nosili hara~ sultanu (jer su ga tada pla}alisvake tre}e godine). Zarini ih je pratio svaki put, {to zna~i daje u Istanbulu proveo ~etvrtinu svog radnog vijeka. I tamo jeuìvao nepo dijeljene simpatije Osmanlija. Zabiljeèno je dase jednoga dana 1744. godine uputio na Portu u dru{tvudubrova~kog konzula. Tamo su ga srda~no i toplo do~ekali.Reis-efendija (ministar vanjskih poslova) kazao mu je: “Do -bro, moj dragomane, i tako ste nam opet do{li? ̂ ini se da nemoète bez Istanbula i istanbulskih prijatelja?” Zarini mu jeodvratio: “Najve}a je moja utjeha i sre}a {to Va{e Gos pod -stvo nalazim na istom poloàju. To zna~i da ste se opo rav iliod bolesti. Previ{njemu sam se molio za va{e zdravlje, sre}ui blagostanje’! Konzul je usko~io i dodao: “Gos po daru, stal-no se za vas raspitivao!” “Siguran sam u to”, re kao je reis-efe ndija ozarena lica, i dodao: “Vrlo sam zadovo ljan {to ga vi -dim, jer on je kru na me|u dragomanima na Po rti’ A kada jeZa rini biranim rije~ima ~estitao na nedavnoj po bjedi u Per -ziji, nazo~ni su bili odu{evljeni: “Jeste li vidjeli rje ~itost ovogadra gomana? Bla goslovljen bio! Svi na Porti znaju da se odsrca raduje na{im pobjedama i rastu sulta no ve slave!”Raspravljalo se i o hara~u koji su Dubrov~ani u 18. stolje}upla}ali u srebrnjacima, umjesto u zlatnicima, uvjeravaju}iOsmanlije da druk~ije ne mogu jer su silno osiro ma{ili.Istina je bila potpuno druk~ija. Poklisari su iz Dubrovnikaodlazili s bisagama punim zlatnika, koje su putem kri{om ipo vrlo povoljnim te~ajevima mijenjali u sre brnjake. A kadaje reis-efendija zatraìo zlatnike, Zarini mu je odvratio:“Va{a visosti, nama je zlatnik isto {to i Feniks, za njega smo~uli ali ga nikad nismo vidjeli.” “Vi ste pravi eru dit’, zadiv -ljeno je zaklju~io reis-efendija. Zlatnike vi{e nije spominjao.Znalo se da su Dubrov~ani snala`ljivi lukavci, koji su svesamo ne siroma{ni. Reis-efendija bio je svje stan da Zariniradi svoj posao, pa je lako pre{ao preko njegove laì i od -lu~io uìvati u ugodnom razgovoru.Premoren od stalnih putovanja, 1763. godine Miho Zarinihtio se povu}i iz slu`be. Vlastima je uputio molbu:“Po{tovana gospodo, ve} je skoro ~etrdeset godina daimam ~ast sluìti vam kao dragoman. Pre{ao sam {ezdese-tu, onemo}ao sam i izmu~en od dugih i te{kih putovanja.Vi{e ne mogu putovati i nositi se s golemim teretom drago -ma n skog posla. Uz najve}e po{tovanje koje vam mogu is ka -zati, ìvo vas molim da mi se smilujete i oslobodite me dra -go manske du`nosti. @ivot mi je pri kraju, a cijeloga sam gapos vetio sluè}i domovini. Htio bih sada ovo malo preo stal-ih dana posvetiti pripremi za susret sa smr}u...”Na svoju nesre}u, Zarini je bio previ{e dragocjen da bi ga sevlasti tek tako odrekle. Dvije godine kasnije, opet su gaimenovale za dragomana poklisara hara~a. Nije se po bunio.Nije se naljutio. Ni{ta nije rekao. Napisao je oporuku ispakirao se. U Istanbul je stigao toliko slab da se odmahsru{io u krevet. Umro je par mjeseci kasnije, to~no ona kokako je predosjetio da }e mu se dogoditi.

Nastavak u sljede}em broju

Knjiga istoimenog naziva iza{la je u nakladi Udruge za promicanjemultikulturalnih vrijednosti KARTOLINA u Dubrovniku.

41BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Dana 24. studenog 1756. godine sultan Osman III. potvr|uje odluku Mustafe II. opla}anju dubrova~kog hara~a svake tre}e godine dok se u Dubrovniku ne po bolj -{a materijalna situacija. U gornjem lijevom kutu spisa Osman III. vlastoru~no jedo pisao: Nişan-i hümayunum mucibince amel oluna, (neka bude u skladu s mo -jim plemenitim znakom). Svi sultani 18. stolje}a potvr|ivali su odluku Mustafe II.

iz davanjem sli~nog dokumenta. Naàlost, sa~uvan je samo ovaj primjerak.(Dràv ni arhiv u Dubrovniku)

42 BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Nekoliko je djela i autora koji me u isti mah nagone napomisao da vi{e nikada ne napi{em ni red u jednu ruku, au drugu da na svaki na~in poku{am izna}i modus da svojjezik i stil – makar u ma{ti – oplemenim redom i radomnalik njihovom; ultimativni autor tog tipa je van svakekon kurencije Fernand Braudel (La Méditerranée et lemon de méditerranéen à l’époque, 1990.) nakon ~ijih prvihstranica sam poèlio i sam pisati, a nakon sklapanja kori-ca i zaàlio {to mi je to ikada naumpalo.Nedavno sam – po ko zna koji put – otvorio Ba{agi}evuKrat ku uputu u pro{lost Bosne i Hercegovine, od 1463. -1850. (Vlastita naklada, Sarajevo, 1900.) i sve karatkeristi-ke stila i rje~nika koje sam zavolio i zamrzio kod Braudelapro na{ao i kod ovog vrlog Bo{njaka. Ba{agi} historiju osmanskog perioda Bosne i Her ce go vi neprepri~ava rje~nikom i uvjerenjem svjedoka/o~evica, go -tovo filmskim, ili stripovskim, kadriranjem najzanim lji vi jihscena i prizora, minucioznim – iako nevje{tom oku o~i -glednim - izborom likova za svaki kadar. Nadalje, jezikomsvejednako objektivnim i pristrasnim, istovremeno obes -hrabruju}i sve potonje autore koji bi poèljeli sebe ispi satiu predmetnom periodu i kopkaju}i znatièlju ~itatelja kojiùde za istinskim doìvljajem da ~itaju sve dalje – doposljednje stranice – sklapanjem zadnje korice izazivaju}idojam slatkog razo~arenja i radosti {to nema jo{. Ki rur -{kom, radije patolo{kom - precizno{}u Mirza Safvet se -cira doga|aje koji su se odvili bezmalo ~etiri i pol sto lje }aprije njegovog spu{tanja pera na hartiju. S druge str a ne,~ak i prije stotinu i kusur godina Ba{agi} konstatira nesre-tnu situaciju koja je ve} u njegovo vrijeme oprav davala epi-tet davne potrebe – koja se do danas nije promijenila – pave} u Predgovoru kaè:

Odavno se osje}ala potreba, kako za stranca, tako isto i zadoma}ega, da se napi{e bar kratka povjest Herceg-Bosneod pada bosanske kraljevine 1463. (867.) i utjelovljenjaHercegovine 1482. (886.) pod tursku vlast. Kako je pozna-to ovo doba na{e pro{losti ne samo da nije rasvjetljeno,ve} je tamnije od zemana Kulina bana radi oskudice gra-diva, jer jo{ fermani, bujruntije i druge listine, koje truhnupo tavanima i policama, nijesu ispitane. Isto tako razni

nat pisi po javnim gragjevinama iz re~enoga doba, kojipropadaju s dana na dan, nijesu istraèni i povjesni~kiobragjeni. Kad se to gradivo malo po malo obradi i ta~no ispitaju svaisto~na i zapadna vrela, a to }e vi{e radinih sila stajatidos ta truda i vremena; istom onda }e po}i za rukom jed-nome povjesni~aru od zanata, da sastavi potpunu povjestpo nosne Bosne i juna~ke Hercegovine, koje su, kao drà -ve u dràvi sve do Omer pa{inih vremena 1850., sa~uvalesvoju narodnu i povjesni~ku individualnost u formi aristo-kratske zadruge prkose}i istoku i zapadu. Nu usprkos svoj oskudici gradiva s velikim trudom po tur-skim i doma}im vrelima, po kronici rahmetli Muvekita inapokon po maloj zbirci listina u mom arkivu, odlu~ih, dasastavim bar preglednu sliku iz svega, {to sam pro~itaokroz vi{e godina biljeè}i razne zgode i nezgode od prveturske provale pod Timurta{ pa{om 1384. (786.) do koncaprve polovice XIX. vijeka. No prije nego pregjem na povjest mislim, da je veomanu` no upoznoti {tovane ~itatelje u kratko s onim naro-dom, koji se kroz vjekove igrao sa sudbinom na{e domo-vine; na ime s Turcima (Osmanlijama). Uz to sam mimo-gred razloìo odno{aje Turaka prama bosanskim kraljevi-ma i patarenskim velika{ima, da se bolje razumije kata-strofa, ukupni prelaz bogumila na islam, njihov poloàj udomovini i u turskoj dràvi. A sada jo{ nje{to o ovome djelcu i njegovim vrelima, oda-kle sam crpio gradivo i kako sam ga obragjivo. Turska vrela: Muvekitova kronika, rukopis, vlasni{tvozem. vlade za Bosnu i Hercegovinu; ]atib-êlebi: Fez le -ke, 2 sv. ({t. u Car. 1286. (1869.); Nuhbetut-tevarih, (s do -dat kom) ({t. u Car. 1284. (1867.); Tadùt-Tevarih, 2 sv^({t. u Car.); Tarihi-Vasif, ({t. u Car.); Hadikatul-vuzera, 5sno pi}a ({t u Car.); Ilaveli-esmarut-tevarih (litgr. u Car.);Kanià-tarihi ({t. u Car. 1290. (1873.); Tarihi-osmani ({t. uCar. 1290. (1873.); [ekaiki-Numanijje ({t u Car. 1291.(1874.); Razne listine, popisi bos. namj., bosanski kalen -da ri, koji se u mojoj zbirci nalaze. Doma}a i zapadna vrela: Smi~iklas: Povjest Hrvatske; Kla -i}: Pov. Bosne do propasti kraljevstva (Zagr. 1882.); Kne -èvi}: Kratka pov. bos. kraljeva (Dubrovnik, 1883.); Kneèvi}:

Safvet-beg Ba{agi}

Kratka uputa u pro{lostBosne i Hercegovine(izvadci iz intrigantne pri~e o padu Bosne pod tursku vlast)

Pripremio: Edin Urjan Kukavica

43BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Pad Bosne (Dubrovnik, 1884.); Kne ̀ evi};Car. tur. namj. u Bos. i Herc.; Lo pa{i}: Biha}i bih. Krajina (Zagreb. 1890.); Lopa{i}: OkoKupe i Korane (Zag reb. 1896.); Asboth:Bosnien und Her ce go vi na (Wien. 1888.);Zinkeisen: Geschichte des. osm. Reiches(Hamb. 1840.); Ha mmer: Geschichte des.osm. Reiches (Bu dim-P. 1828.); Juki}:Bosanski prijatelj (Za greb, 1850. — 1870.);Hammer: Die Staats-Verfassung u. Verwaltd. Osm. (Wien.); I druge histori~ke raspraveu raznim listovima i novinama. Eto to su djela, koja sam imao pri ruci sas -tav ljaju}i povjest Heceg-Bosne. Navodimih ovdje za to, jer bi mi, da sam ih citiro uknjizi, zauzeli puno prostora. Koliko je bilomo gu}e nastojao sam, da usporedim, kri -ti~ no ispitam, pa tek onda napi{em; a sadapo onoj staroj: [to sam znao, to sam napisao; Ko zna vi{e — bujrum neka pi{e!

Nakon kratkog pregleda doga|anja kojasu unekoliko uzrokovala nastanak Os man -skog sultanata, u kojem nije ispustio nije-dnu zna~ajniju li~nost koja je imala ulogu utom historijskom procesu, Ba{agi} se ok -re }e razvoju doga|anja na Balkanu, osobi-to u Bosni, unekoliko uspostavljaju}i – ilima kar temeljem svojih izvora – nudi zna -ko vito druk~iji vremenski raspored. Pritomtre ba imati na umu da se vrijeme pisanjaKratke upute preklapa sa po ja vom/bu | e -njem nacionalnih pokreta i teri to rijalnihpre tenzija, {to joj daje dodatnu teìnu.

...U bitci kod êmamena 1371. (sultan Murat I) porazi uje-dinjene Srbe i Bugare i prisili ih na pla}anje danka. Od ovepobjede Osmanlije postale su strah i trepet balkanskimdràvicama, a njihova provala u Bosnu1 pod Timurta{ pa -{om 1384. opomenu i mo}noga kralja Tvrtka I Kotro ma -no vi}a, da se ugleda za saveznicima, s kojima bi poprimiozajedni~ku ofenzivu ili defenzivu.Megju tijem sultan opremi svoga poslanika u Bosnu i zat ra ̀ idanak od kralja. Tvrtko i ostale vojvode s obe}anjima ot praveposlanika. Koliko se vidi do tih obe}anja nije mno go dràoMurat, ve} se ozbiljno spremao za rat. Isto tako Tvrtko i drugibalkanski vladari}i nijesu stajali prevjenih {aka, nego radilina sve strane, da se ujedinjenim silama obore na Osmanlije,potuku ih i, ako bude mo gu}e, protjeraju iz Europe. U tomesa ve zu svakako Tvrtko je igrao prvu ulogu.

Tako god. 1387. dogje do bitke kod Plo~ ni -ka. Tvrtko i saveznici poraze Murata i za -do volje se samo pukom pobjedom. Da os -ve ti poraz kod Plo~nika upne Murat svesile i nakon dvije godine sakupi veliku voj-sku i sagje na Kosovo polje. Tu ga do~ekara{ki knez Lazar Grebljanovi} na Vidovdan 1389. s pomo}nim bosanskim ~etamapod Vlat kom Hrvatini}em, ali ovaj put sre -}a pos luì Osmanlijama, pa hametom po -tu ku Sr be i saveznike. Knez Lazar izgubiglavu, a sultan Murata jedan te{ko ranjenivoj nik iz Novog Pazara po imenu Kisrag-oglu Milo{ (Milo{ Kobili}), kad je razgledaoraz boji{te, iz potaje probode noèm.2 Pos -lje dica kosovske bitke je, da su Bugarskadi rektno, a Ra{ija indirektno potpale podtur sku vlast. Dvije godine iza kosovske bitke, odmah izasmrti slavnoga Tvrtka na mig iz Edrenepro valio je u{}upski namjesnik Orno{ begu Bosnu, te je harao i plijenio uzdu` i pop -ri jeko.3

Ovaj put Turci se zadovolje samo plijenom ivrate u U{}up. Uspjesi osmanlijskoga oru -`ja i ~este provale akindìja u ju`nu Uga rskuveoma zabrinu{e ugarsko-hrvatskoga kra-lja Sigismunda. Vide}i kako pra ma megjinjegove dràve, tako po cijelome Bal kanupadaju gradovi i pokrajine pod tur sko gos -podstvo i nadaju}i se sasvim up ravdano, da}e skoro na red do}i i Ugar ska, sakupi kri -àr sku vojnu i krene na Edrenu, da jednomza uvijek protjera, Turke iz Europe. God.1396. zametne se bitka kod Nikopolja.

Kriàri budu do nogu potu~eni. Sam Si gi smund s ne{toprat nje jedva umaknu na jednoj lagji u Ca rigrad. Tom pob-jedom Bajezid je osigurao opstanak Osmanlijama u Evropi. U to iznenada, ba{ kad se Bajezid bje{e spremio, da ob sje -dne Carigrad, osvanu Timurlenk (Tamerlan) na vratimaosmanskoga carstva. Sa 120.000 vojnika pogje mu Ba jezidu susret. Obje se vojske srazi{e kod Angore god. 1402.(805). U valovima nebrojene Timurove vojske izgubi seosmanlijska sila. Sam sultan dopade suànjstva, gdje zakratko vrijeme umre od te{koga jada. Na ~udo svega svi -jeta, a na radost balkanskih dràvica raspada se os man skocarstvo u vi{e dijelova. Ne{to pojagmi{e stari bezi anatol-ski, a ne{to raspa~a{e megju se Bajezidovi si no vi, doknakon deset godina bezvlagja êlebi-Mehmed I. 1413. nezasjede u Edreni na prijestolje osmanskih careva. Njeganaziva turska povijest drugim osnovateljem turske dràve.

Mislim, da je veoma nu` -no upoznoti {tovane ~i ta -te lje u kratko s onim na -ro dom, koji se kroz vje -ko ve igrao sa sudbinomna {e domovine; na ime sTur cima (Osmanlijama).Uz to sam mimogredraz lo ̀ io odno{aje Turakapra ma bosanskim kra -lje vi ma i patarenskim ve -li ka {ima, da se bolje ra -zu mi je katastrofa, ukup-ni pre laz bogumila na is -lam, njihov poloàj u do -mo vini i u turskoj dràvi.

1 Nekibul e{raf Abdulkader veli, da su tom prigodom Turci osvojili:Prijepolje, Pljevlje, âjni~e, Fo~u, Konjic i Nevesinje, ali ta se vijest~ini ne osnovana. Mo`da su samo uplijenili re~ene gradove i odmahse povratili na trag.

2 U tome se slaù sve turske povijesti, koje su mi do sad pro{le u ruke.Za njima su se poveli i mnogi evropski histori~ari kao Hammer i dru -

gi. Svagdje izri~ito stoji: “bir srbli nefer” (jedan srpski baka.) Po svojpr ilici narodna ma{ta od Milo{a na~inila je kneza i Lazareva zeta ipjes ni~ki okitile Muratovu smrt u svagji Brankovi}a s Obi li }em. Neznam, za {to bi u tome slu~aju turska vrela drug~ije pisala!

3 Majkov veli, da je ovaj put Bajezid bio u Bosni, dok o tome turskavrela ni{ta ne biljeè.

44 BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

Mehmed I. a za njim sin mu Murat II. osvoji{e sve izgublje-ne zemlje u Maloj Aziji, pa nastave opet osvajanja u Europi.Po{ljedni uzdrma dapa~e carigradske i biogradske zidine,ali mu sre}a ne posluì, da na njima razvije crveni bajrak spolumjesecom. Ta je slava Fatiha ~e kala. Megju tijem su uBosni neprestano trajale borbe iz megju kralja i velika{a inapose izmegju pojedinih vel mo ̀ a. Glasoviti bosanski veli-ki vojvoda i herceg od Splita Hrvoje Vuk~i}-Hrvatini} bje{ese ljuto zavadio s ugarskim kraljem i Sandaljom Hrani}em. Jo{ odmah iza bitke kod Dobora god. 1408., gdje je sas -je~eno 126 bos. patarenskih plemi}a u vjerskoj gorljivostiugarskih kriàra, Hrvoje se ogledao na Edrenu, ali zaple-taji na istoku bjehu zaokupili sultana, pa mu ne moèpruìti pomo}i. Istom god. 1415. nalazimo turske ~ete uBo sni, gdje s Hrvojom vra}aju pokrajine, koje pado{e podugarsku vlast. Nu ovaj put Turci ne ostavi{e Bosnu, ve} sestal no nastani{e u osvojenim krajevima, da utjerivaju ha -ra ~ od bosanskoga kralja. Neposredno gospodovali su uTa slidì, âjni~u, Fo~i i Nevesinju. Naredne godine umrehe rceg, koji je ~etvrt stolje}a tresao sudbinom Bosne,Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, pa donekle i Ugarske. Kako ve} prije Hrvoje bje{e predloìo Edreni, sultan Meh -med I. imenuje bosanskim begom god. 1418. Ishak bega,koji izabra sjedi{te u Fo~i.4 U prolje}e naredne godine dogjuIshak begu pomo}ne ~ete s kojima zauzme Vi {e grad i Sokol(na utoku Lima u Drinu). Na povratku sjavi u Sa rajevskopolje, te osvoji malu utvrdu Kresavicu. Dvije mo} ne herce-gova~ke porodice Kosa~e, gospodari Za hu ma i Pavlovi}i,go spodari Travunije vodile su zatomi rat jed na s drugomkroz dulje vremena. Napokon i jedna i dru ga zat ra ̀ i pomo}od bosanskoga namjestnika. I sultan i Ishak beg dugo su sepremi{ljali, kome da se pridruè. Po{ to je Sa dalj Hrani}Kosa~a bio tada najugledniji faktor u Bosni, dapa~e mo}nijiod samoga kralja, nije nikakovo ~u do, {to je Ishak beg stu-pio s njime u savez. Tako nalazimo god. 1426. Sandalja iIshak bega, gdje osvajaju Tra vu niju i dijele je megju se. Odsada po~ne Sandalj u listinama pisati se: “Boìjom milosti ivelikoga cara Mehmed bega gospodar Zahumia itd.5

Iza toga o Ishak begovim poduze}ima u Bosni i izvan njekroz punih osam godina nije nam ni{ta poznato. Mo`da jeuregjivo i utvrgjivo ste~ene gradove. Istom god. 1434. na zapovijed iz Edrene provali Ishak begu ju`no-isto~nu Ugarsku, te je pohara i oplijeni sve do Te -

mi{vara i s bogatim plijenom vrati se u Bosnu. U plijenubilo je dosta lijepili robinja i pristalih jenji~ara.6

Megju tijem je neprestano trajalo trvenje megju bosan-skim velmoàma. Ishak beg je sve to pratio budnim okom,da pa~e ondje-ovdje bacao kamen smutnje. U sred tihàlosnih prilika umre i veliki vojvoda Sandalj, jedini veli-ka{ kojim bi mu mogao nanijeti neprilika. Tako se pruìlijepa zgoda, koju Ishak beg izrabi bez oklijevanja. Provaliu srednju Bosnu, pa poru{i vi{e manastira i crkava i usputosvoji nekoliko tvrgjavica, medju ostalijem i Vrhbosnu,7

gdje prenese namjesni~ku stoliku 1436., da mu bude blièpruàti se prama sredi{tu Bosne i naru~nije mije{ati se ubosanske poslove. Iste godine Srebrenica i Zvornik budupripojeni bosanskome begluku. God. 1439. (843.) zazasluge Ishak beg bude premje{ten u U{}up (Skoplje). ana Bosnu opremljen Himmeti-zade Nusuh beg.8

Pod stare dane sultan Murat II. odrede se prijestolja nakorist sina Mehmeda II. Ugarsko-~e{ki kralj Vladislavmi{lja{e, da je upravo zgodan ~as navaliti na malodobnogi neiskusnog sultana, pa protjerati Osmanlije iz Europe iraspa~ati im dràvu. Eto ti opet kriàrske vojne, u kojojsudjeluju svi kr{}anski vladari i vladari}i. ûv{i za to stariMurat brè-bolje doleti u Edrenu i sakupi vojsku, kojoj sepostavi na ~elo i ode u susret kriàrima. Bitka se zametnekod Vame 1444. u kojoj pade sam kralj i ve}ina vojske. Zatijem je porazio Murat na Kosovu polju 1448. i Hunjadiakoji bje{e do{ao da osveti poraz nesretnoga kralja. S tombitkom izbi jasno na povr{inu premo} turskoga oru`ja nadsusjednim dràvama.9

Godine 1451. umre sultan Murat, a na prijestolje zasjedeopet juna~ki Mehmed II. prozvan kasnije Fatih (osvojitelj).[ta je radio bosanski namjesnik u to vrijeme? Ni{ta drugo,

Vjerska mr`nja, koja se u bogumilima kroz stolje}auvrijeìla prama katolicizmu, sada prevr{i svakumjeru. U tome kriti~nome stanju odlu~e `rtvovati sa -mos talnost i vjeru, samo, da se osvete kralju i papi.Mno gi velika{i, koji na oko pregjo{e na katoli~ku vjeruos taju}i i na dalje vjerni bogumilstvu, preko bosan-skog namjesnika izvje{}ivali su Mahmud pa{u o sve -mu, {ta se snovalo i kovalo na bosanskom dvoru.

4 Muvekit str. I2.5 Asboth misli jo{ god. 141 5., da su Hrvoja 1 Sadalj priznali tursko

gospodstvo.6 Muvekit: str. 13.7 Asboth tvrdi, da su jo{ 1415. Turci osvojili Vrhbosnu i tamo se ustoli~ili.8 Godine 840. (1443.) nekakova Hase}i-hatun sagradila je dàmiju u

Sarajevu - u Cemerlinoj ulici, gdje se na spomeniku nalazi re~enagodina.

9 Ovom prigodom i nehote nam se name}e pitanje, {ta je uzrok, da suOsmanlije toliko puta nad brojnijim kr{}anskim vojskama odràli pob-jedu? Mislim, da na to pitanje nije te{ko odgovoriti. Tursko konjani{tvo,koje je uvijek bilo prete`no u vojsci, sastojalo se od pla}enih i lenskihspahija i od akindìja, koji su dragovoljno i{li u rat radi plijena i da u novoosvojenim pokrajinama budu ovr{teni u red spahija. I jedni i drugi bili sulako oruàni. Ni spahije ni akindìje nijesu imali drugoga zanata negovje`bati se u jahanju i dìlitanju, da budu spretniji i vje{tiji u boju. I jed-nima i drugima ne samo du`nost prama dràvi, ve} i osobna korist leb-

dila je pred o~ima, kad su i{li u boj. Ako oni poginu, dobro su znali, da}e njihovi nasljednici biti udiouici u svemu; za to su slijepo srtali u smrt.Turska pje{adija sastojala se od uvje`bane kr{}anske djece tako zvanihjenji~ara, koje su Turci kao Spartanci uzgajali za juna~ku smrt na boj-nome polju. Na protiv kr{}ansko konjani{tvo bilo je te{ko oruàno. Unespretnim oklopima nije se moglo slobodno kretati ; za to su uvijekostali kratkih rukava na bojnome polju, a pje{adija bila je ve}inomala{a, koja nije ni znala baratati oru`jem. Osim toga turska konjica uvi-jek je napadala, a janji~ari ~ekali su u meterizima neprijateljski napa-daj. Eto to su u glavnome uzroci, {to su Turci malo ne uvijek bili pob-jednici, gdje je do{lo do bitke na otvorenome polju. U prvi napadaj onisu polagali sve nade. Kad su se jenji~ari izopa~ili, a kr{}ani pobrinuli zalako oru`je i nau~ili turske ratne finte odmah je po~elo plaviti bojnooru`je prije nepobjedive vojske. Toliko radi razja{njenja, da se vidi, kakosu Osmanlije od jedne zadruge kroz dva vijeka stvorili najmo}nijudràvu na svijetu. Da kako, da je bilo i drugih razloga, ali pomnijenjuve}ine historika to su glavni.

45BEHAR 100

POVIJESNA ÎTANKA

nego budnim okom pratio vje rske borbeizmegju bogumila i kraljevskoga dvora.Kralj Stjepan Toma Ostoji} obe }a v{i papi iHunjadiu, da }e izkorjeniti pa ta renstvo izBosne obori se na njih svom vjerskom gor-ljivosti. Kako je àlosno stanje bilo u Bosni,dosta je navesti histori~ku ~i njenicu, da sevi{a polovina ostaviv{i ku }u i ognji{te raz-bjegla na sve strane. Tu rak-ranu najvi{e jepodjario papin poslanik i hvarski biskupToma s revnim Fra njev cima. U bogumilimaizgubila je Bosna naj ̀ ilaviji elemenat. Do40.000 du{a praznih {aka potucalo ih se poHercegovini. Ko liko ih je prebjeglo pod vlasttursku ni broj se ne zna. Ovo malo, {to ih jeostalo u sre dnjoj Bosni povuklo se u nepri-stupne {u me i o~ajno se borilo sa kraljev-skim ~e tama. Ovaj zatorni gragjanski rat Nusuh beg- je izprikrajka promatrao budnim okom i sp re -mao izvje{}a u Edrenu. Za {to Turci u ovimàlosnim prilikama nijesu provalili u Bos -nu? Prvo imali su na istoku pune pre g r{tiposla, a drugo ~ekali su dok se kra ljev ske ipatarenske sile sasvim istro{e u megju-sobnom trvenju. Mada su patareni traìlipomo} od Nusuh bega i preko Ma h mudpa{e pozivali sultana s obe}anjem, da }ega objeru~ke do~ekati, ipak osim di p -lomatske isprike, laskavih obe}anja i su -hoga savjeta Turci im ni{ta ne dado{e, po -{to su znali, da kralj, uza svu pomo} s va ni,ne moè patarene zatrati. Da su katolicipolu~ili samo mali uspjeh, odmah bi sepromijenili odno{aji; na ime Turci bi pro va -lili u Bosnu, ako je ne bi mogli osvojiti,pomrsili bi osnove katoli~koj propagandi ikraljevskome dvoru. Teda-negda uvigjekralj Toma, da je proma{io cilj i po~inio veliku pogre{ku sasvojim pokusima, za to prestane proganjati patarene. Punoje truda ulagao, da povrati iseljenike i uspostavi red i mir udràvi, nu ve}ina bogumilskog pu~anstva nije imala povje-renja u kralja. Slatki snovi, da }e se mo}i prija{nje blago-stanje povratiti, nigda se ne ostvari{e. Dodu{e jenjao jegragjanski rat, ali i na dalje buktila je vjerska mr`nja inesno{ljivost izmegju patarenskoga i katoli~kog elementa. Kad je (1451.-1453.) plamtio rat megju herceg-Stjepanom iDubrov~anima, kralj Toma ljut na hercega, {to je primaobogumile u svoju za{titu i zapustio njegovu punicu Jelenu, azamilovao lijepu Fiorentinku, obe}a pomo} republicimisle}i, da se pruìla lijepa zgoda i osvetiti se i okoristiti ses tijem ratom. Za to pozove sve bosanske velika{e, da sepridruè njegovim ~etama proti hercegu. Nu na njegovoveliko razo~aranje mnogi od njih kao Petar Vojsali}, vojvodadoljnih krajeva i Vla di slav Kle{i}, vojvoda zapadnih strana igo s podar Duvna i Glamo~a, izjavi{e, da ne }e ratovati protisvome sudrugu i prijatelju. Tako opet buknu zatomi ratmegju kraljem i vlastelom. Ko je izvuko iz toga korist? Nit -

ko drugi nego herceg, koji ostade junak namejdanu, a kralj i vlastela, po{to su izne-mogli zatirati se, sklope mir. Dok su se te nesre}e u Bosni odigravale,Mu rat II. bio je zaokupljen navalama kri -à ra i nemirima na istoku, a mladi Meh -med osnovao je sa svojim prijateljemMah mud begom Jankovi}em, kad zasjedena prijestolje osmanskih careva, kako }eudariti na Carigrad, i uni{titi ostatke bi -zantskoga Carstva. “Ko osvoji Carigraddo bar ti je vladar megju vladarima i dobrati mu je vojska megju vojskama,” taj hadi-si-{erif zaskupljao je mnoge islamskevla dare, ali ni jednome ne pogje za ru kom,da se uzdigne do te ~asti. Sve {to tre ba zatakovo poduze}e, pripremi Meh med II. zadvije godine, te 1453. godine sagje podCarigrad i na ~udo svemu svijetu stupi naprijestolje bizantskih careva, sjeknu sab-ljom o podno`je i re~e poznati distihon: U dvorani ]esarevoj pauk plete svojumreù,Dok u tvrgji Efrasjaba glasi sova odlieù.

Osvojenjem Carigrada ispunio je najvi{uèlju. Tom prigodom prvi put pope se nastolicu velikih vezira ~ovjek iz na{ih kraje-va Mahmud pa{a Hrvat, za koga neki mi -s le, da potje~e iz plemenite hrvatske po -ro dice Jankovi}a, poznati prijatelj bo gu -mila, koji je svakom prilikom podupiraonji hove interese u Bosni. Koliko se moè vidjeti iz poznatih vrela,miroljubivi bosanski namjesnik Nusuhbeg kroz petnaest godina svoga vladanja,nastojao je, da uzdrì “status quo” nepoduzimaju}i nikakove akcije u kraljevim

zemljama. îni se, da mu je bila glavna zada}a ureditiste~ene zemlje i osigurati ih od vanjskoga napadaja. Zanjegova begovanja nedavno osnovani grad Sarajevo, kojije jo{ njegov pred{astnik Ishak beg izabrao za sredi{te,znatno se podigao brojem ìteljstva i procvjetao pod upli-vom isto~ne kulture. Nusuh beg umre u Sarajevu, a nanjegovo mjesto bude imenovan ratoborni Gazi Isa beg1454. (858).10

Kako su Turci u ovo doba stajali ~vrstom nogom u Bosni,dosta je samo navesti za dokaz, da je Isa beg s bosanskomvojskom 1466. sudjelovao sa sultanom u ratu na Srbiji. Kadse sultan povratio u Ca ri grad, sam je nastavio osvajanje, temn oge gradove i palanke direktno sku ~io pod tursku vlast.Megju tijem Fi ruz beg u novopazarskom san dà ku zauzo jepreostale gradove sve do Hercegovine, koji po naredbi sul-tana budu pripojeni bosanskome namjesni{tvu.

Glasoviti u~enjak Ali Bes -ta mi (Mu sa nifek) izdadefe tvu ({erijatsku osu du):“El muminu la juldegfumin dù hrin merretejni”(pra vovjerni nek se ne daug risti dva puta iz jed neru pe) i kinu sablju, pa od -ru bi gla vu za dnjem bo sa -n skom kralju Stje pa nuTo ma {e vi}u. Ista sudbinastig la je i strica mu Ra di -vo ja. Da taj po s tu pak op -ra vda pred budu}ijemna ra { ta jem naredi sul-tan, da se spo me nuta os -u da na ka me nu ukle{evi {e jaja~ke ka pije. Sa smr}u Stjepana To ma -{evi}a ci je la Bo sna po s ta -la je tur ski vilajet pod is -tim imenom.

10 Kad je Isa beg imenovan na Bosnu ne zna se sigurno, ali povjesni~ariuzimaju re~enu godinu, jer u njoj iz Sarajeva javlja sultanu da jesrpski despot pobjegao u Ugarsku.

46

POVIJESNA ÎTANKA

Kroz to razdobje od 1463.-1457 ìvu}i umiru s Turcima kralj Toma ogledao sena sve strane, da {to privrijedi za Bos -nu. Smrt hrvatskoga bana Petra Ta lo -vi }a uzvitla cijelu buru na zapadnojgra nici njegove kraljevine. Kao glavnejag madìje mleta~ka signorja i hercegStje pan, pomagan Fran ko panima i ce -lj skim grofovima prvi se istaknu{e. Da -ka ko i kralj Toma na osnovi starogana ziva “kralj Hrvatom i Dalmaciji” neos tade previjenih {aka, ve} stupi na po -pri {te sa sinom Stjepanom, da ga oè -ni mladom banicom Hedvigom i na tajna ~in prisvoji svu ba{tinu bana Ta lo vi -}a. Nu herceg Stjepan, samo da ne do -gje do te ènidbe, diè golemu vojsku iza prijeti Hrvatskoj stra{nim ra tom.Kad se kralj Toma spremo, da oru ̀ a -nom rukom zauzme zemlje Ta lo vi}a,bu knu rat izmegju Turske i Uga rske.Go dine 1456. dogje do bitke pod Bio gra -dom, u kojoj Turci izvuko{e kra }i kraj,da su se morali potegnuti iz Sr bi je. Kralj Toma osokoljen tom kr{} a n -skom pobjedom upne sada sve sile,da se dobro spremi za sveti rat. Dig -nuv {i vojsku oko bosanske graniceos voji neke srpske gradove, ali Isabeg provalom u kraljeve zemlje prisi-li ga na povratak. U velikoj stisci kraljsklopi mir s Turcima i obe}a pla}atistari hara~. Na to Isa beg s velikimpri pravama provali u ju`nu Ugarsku,pa je pohara uzdu` i poprijeko. Godine 1456. umre stari despot Gjo r -gje Brankovi}, a dvije godine za njimsin mu Lazar, kojega k}i Jelena bje{ezaru~nica bosanskog kraljevi}a Stje -pa na. Tako opet nastane jagma okonje gove despotije. Megju prvima bo -rio se kralj Toma s prili~nim uspje-hom posvojiv{i neke gradove. Na sa -boru u Segedinu kralj ugarski MatijaKorvin imenuje Stjepana Tomina srp -skim despotom i na{ljednikom svihimanja, koja su posjedovali despoti uUgarskoj. Malo za tijem oèni se novidespot Jelenom La za re vom. Eto takose vlast kralja Tome protegnu doSmedereva i Morave. Nu to sve ne potraja za dugo. Godine1469. opremi sultan velikog vezira Ma -h mud pa{u Jankovi}a, da ponovnoosvoji Srbiju. Padao je grad za gradom,dok napokon dogje red i na Sme de re -vo, u kome despotova{e bosanski kra -lje vi}. Vide}i, da se ne moè oprijeti

turskoj sili, u ime dugova od zaostalogha ra~a, predade ga Mahmud pa{i i za -puti se sa ènom u Bosnu. Sada grak-ne svak na kralja Tomu, a osobito kraljMa tija, koji ga obijedi na sve strane, daja Smederevo za novce prodao Tur ci -ma. Papa mu se zagrozi crkvenim pro -k letstvom, a herceg upobriebi tu prili-ku, pa se zakva~i s njime radi gradaZa zvine. K tome jo{ zaplete se u rat sba nom Speran~i}em, u kome ga i smrtzate~e 10. jula 1461. O njegovoj sm rtipripovijeda{e koje{ta. Jedni ho }e, dasu ga umorili sin i brat, drugi pa ko, daje umro od svoje, dok neki dr ̀ e, da nijeni umro u Krajini, ve} u Bi je lom poljukod Sutjeske. Ko ima pra vo, te{ko jeodlu~iti, ali svakako moralo se ne{to~udnovato dogoditi, kad je Toma{ za -kla pao o~i na vje~naja. Ina~e ne bi imaosmisla, kako }emo poslije ~u ti, kralji~inpostupak. Kralj Toma{ os tavio je izasebe troje djece, i to: Stje pana od prveè ne Voja~e, a od her cegove k}eri Ka -tarine: Sigismunda i Katarinu. Naj sta -riji sin Stjepan To ma {evi} zasjeo je nabosansko prijestolje. Prvo njegovo djelo kao bosanskog kra -lja bija{e, mjesto, da pridobije za sebogumile i energi~no stupi na pop ri{tesvima vanjskim neprijateljima, ̀ alosnaispovijed papi: da je pravi katolik, da }ezatirati patarenstvo, da mu prijeti po -gi belj od Turaka, i molba, da mu dadepo mazanu krunu i skloni kr{}anskevla dare, da mu pruè pomo}, ako biTur ~in zavoj{tio na Bosnu. Ne{to mubi usli{ano. Po papinom legatu u Jajcubu de krunjen i pomazan u prisutnostibo sanskih magnata. Papinim posre -do vanjem izmuri se prividno s kraljemMa tijom i hercegom Stjepanom. Odsve ga toga Bosna nije ni{ta imala osimpo s pje{enja katastrofe. Vjerska mr ̀ -nja, koja se u bogumilima kroz stolje -}a uvrijeìla prama katolicizmu, sadapre vr{i svaku mjeru. U tome kri ti ~ no -me stanju odlu~e `rtvovati samo stal -nost i vjeru, samo, da se osvete kra ljui papi. Mnogi velika{i, koji na oko preg-jo{e na katoli~ku vjeru ostaju}i i nadalje vjerni bogumilstvu, preko bosan-skog namjesnika izvje{}ivali su Ma h -mu d pa{u o svemu, {ta se snovalo iko valo na bosanskom dvoru. Oni pa ko,ko ji su prebjegli u tursku granicu ili uHer cegovinu, rovarili su na sve straneproti kralju katoliku. K tome se jo{ pri-

druì{e savjeti iz Rima, a na ro ~ito izBudima, da se jednom za uvijek uni{tebogumili, koji su stajali u savezu s~e{kim husitima i njihovim vogjomGju rgjem Podjebradskim, s kojim seMa tija tada borio za ~e{ku krunu. Tetu gje interese na {tetu svoga kra ljev -stva poduprije Stjepan Toma{evi}. Ta -ko prija{nja vjerska nesno{ljivost pre -tvori se s obje strane ‘u najè{}i fa na -ti zam, koji, kako }emo odmah ~uti, po -s pje{i propast staroj bosanskoj dr ̀ avi,koja je na vjekove odolijevala va nj skimneprijateljima i uvijek sa~uvala svojuslobodu i nezavisnost. Herceg bje {epo ku{ao ve} prije, a kralj poku{a sadaoso koljen slatkim obe}anjima iz Rimai Budima, da se li{e hara~a, ali obojicamorado{e pristati ne samo, da ugovo-renu svotu plate, ve} da im se jo{ i po -vi si. Prvi, ne dobiv{i, od Matije po mo}i,pritisnut bosanskim begom, pris tanena sve uslove, a drugi vide}i, da ne }edobiti potpore od hercega, i svih pata -re nskih velika{a, povisi ha ra~, da sepri bliì sultanu. Toj neda}i pri druì sejo{ i tajno umorstvo kralja To me, kojeuz vitla cijelu buru proti kra lju Stje pa -nu; na ime: da je sa stricem Radivojemubio oca, da se pri je do~epa kraljev-stva. Kraljica Katarina, poticana bogu-milskim velika{ima, zatraì prijestoljeza svoga sina Sig is munda. U sred togameteà, na ~iji po ziv samo se razumi-je, provali u{~upski na mjesnik Ishakbeg i bosanski Isa beg, koji uspostavena ~udo svih pata re na red i mir u pri-log kralju Stjepanu. Uzrok je ~isto poj-miv, da patareni svo ga kandidata nepodignu na prijestolje, jer bi to ote{ -~alo poloàj Osmanlijama u Bosni.Mla di Sigismund i sestra mu Ka tarinapanu Turcima u {ake. U Sa ra jevu preg-ju na islam i odu s Ishak be gom putCarigrada.11 Tom prigodom osnovali

11 [ta je bilo od njih, nigda nijesam mogaodoznati; na ime: je li Sigismund u ti op}e ipod kojim imenom igrao ulogu u turskojdràvnoj ili vojni~koj slu`bi?

BEHAR 100

47

POVIJESNA ÎTANKA

su Turci [amac12 i ostavili u njemuposadu. Naravno, da je bilo kraljuMatiji trn u oku, {to su Turci uveli red imir u Bosni, za to, kad sultan ode naVla{ku, da osveti poslanike, pro vali uBosnu, da podigne na novo ugledugarske krune i prisili kralja Stje pana,da otkaè hara~ sultanu. I jed no idrugo pogje mu za rukom. To ma {evi}znaju}i, {ta ga ~eka ustupi sje verni dioBosne Matiji u nadi, da }e ga s tijemobvezati za izda{niju pomo}. To svepotanko javi sultanu zvorni~ki sandàkAli beg Mihajlovi}. Na to sultan odmahopremi poslanika kralju, da traì ispla-tu hara~a, a Ali begu naredi, da nau{}u Drine u Savu podigne tvr gja vu,kojoj poslije nagjenu ime Be gur delen([abac).13 Kad mu stigo{e vi je sti, da jekralj poslanika nedostojno pri mio iodbio, po~e sakupljati vojsku, da krenena Bosnu. U prolje}e godine 1463. diè se sultaniz Edrene na ~elu vojske i pogje naBos nu. U U{~upu stigo{e mu glasovi,da su kraljevske ~ete razorile nedavnoos novani Samac i poubijale tursku po -sa du. To veoma rasrdi sultana, pa od -mah opremi velikog vezira Mahmutpa {u Jankovi}a s jednim odjelom voj-ske, da naglo i neo~ekivano udari usrce Bosne, a sam s ostalom vojskomza puti se preko Srbije u Posavinu. Bez otpora Mahmut pa{a sjavi pod iBobovac, koji mu prepade pod izlikompokr{teni knez Radak. Ispod Bobovcadi ̀ e vojsku pod Jajce i obsjedne ga sasvih strana. Saznav{i tu, daje kralj po -b jegao u grad Sokol, odmah se dadeza njim u potjeru. Pod Sokolom dozna,da je kralj pobjegao u Klju~.14 Za to smjesta opremi Torhanzade Omer begas 1000 lako oruànih konjanika, ne bi li

ga stigao i ustavio, dok onstigne s os ta lom voj-

skom.

Kod }uprije na Sani dos tiè Omer begkraljevsku pratnju, ali ne moè zapri-je~iti ulaza u Klju~, ne go samo sa~uva}upriju, da je ne po ru{e. U to stigne iMahmud pa{a pregje Sanu i obsjedeKlju~ sa sve ~etiri str ane, da mu ne biumakao u Hr vat sku. Stjepan To ma se -vi} uvjeren, da je ne mogu}e obranitise, a jo{ ne mo gu} nije umaknuti u Hr -vat sku ili Dalmaciju, stu pi u pregovores Mahmud pa{om. Na kon kratkih pre -go vora Mahmud pa {a mu dade pismo,u kome mu jam~i svo jom rije~i, da muse ne }e ni{ta do go diti, ako se preda ioso bno pokloni sultanu. Kralj je na topri stao.15 Kad se pod Jajcem Mahmutpa {a sastane sa sul tanom, izvijesti ga,da je kralju To ma {evi}u svojim pis -mom zajam~io slo bodu i neka prava.Ko liko je to Fa tihu bilo nepravo, dostaje, ako navedemo, da je Mahmud pa{u,ne raz dru ̀ i voga prijatelja jo{ od mladihda na, jako ukorio radi netakti~nosti.Ne ki pov jesni~ari u tome nalaze po -~etak zag jevice izmegju sultana i Ma h -mud pa {e, koja se poslije pretvorila uo~i tu ne milost. Jasno se razabire izcijele stvari, da je Fatih s lu~em traìo,kako bi maknuo kralja sa zemaljskepo v r {i ne. Uzrok toj ̀ elji lako je razumi-ti, na ime: on je u osobi kralja predvig-jao ve li ke zapletaje i neprilike u Bosni.Kralj je tu, ali kako, da ga makne, kadmu je nje gov veliki vezir (absolutnizastupnik) zajam~io slobodu. Ne znaju}i drugoga puta obrati se na

ule mu. Glasoviti u~enjak Ali Bestami(Mus anifek) izdade fetvu ({erijatskuosudu): “El muminu la juldegfu mindùh rin merretejni” (pravovjerni nekse ne da ugristi dva puta iz jedne rupe)i kinu sablju, pa odrubi glavu zadnjembo sanskom kralju Stjepanu Tom a {e vi -}u.16 Ista sudbina stigla je i strica muRa divoja. Da taj postupak opravdapred budu}ijem nara{tajem naredisul tan, da se spomenuta osuda na ka -me nu ukle{e vi{e jaja}ke kapije. Sa smr}u Stjepana Toma{evi}a cijelaBos na postala je turski vilajet podistim imenom.Eto to je kratka pro{lost islamskogele menta u Bosni i Hercegovini, koji sesada poteè u kraj, a kr{}anska raja iturski asker stupa na povr{inu. Rajaoso koljena porazom gospodara dièus tanke, dok Osmanlije s nizamomna s toje udu{iti te ustanke i obranitiBos nu od napadaja sa strane. Tome svemu u~inio je konac berlinskiugovor od 13. jula 1878., koji povjeriaustro-ugarskoj monarhiji, da zapo-sjedne Bosnu i Hercegovinu.

Za nauk i na radovanje, jetko i pomalozlu rado konstatiram da je i ovo djelo,bez kojega bi pro{lost Bosne i Her ce -go vine ostala uskra}ena za mno{tvo iz -vo ra pro~itanih na jeziku na kojem supi sana i prevedenih i iskori{tenih u Ba -{a gi}evom djelu izdato u vlastitoj nak -la di.

Kralj Stjepan Toma Ostoji} obe}av{i papi i Hunjadiu, da }e izkorjeniti pata-renstvo iz Bosne obori se na njih svom vjerskom gorljivosti. Kako je àlosnostanje bilo u Bosni, dosta je navesti histori~ku ~injenicu, da se vi{a polovinaostaviv{i ku}u i ognji{te razbjegla na sve strane. Tu rak-ranu najvi{e je pod -ja rio papin poslanik i hvarski biskup Toma s revnim Franjevcima. U bog u m -i lima izgubila je Bosna najìlaviji elemenat. Do 40.000 du{a praznih {aka po -tucalo ih se po Hercegovini. Koliko ih je prebjeglo pod vlast tursku ni broj sene zna. Ovo malo, {to ih je ostalo u srednjoj Bosni povuklo se u nepristup-ne {ume i o~ajno se borilo sa kraljevskim ~etama.

12 Turska vrela zovu ga Agad`-hisar.13 Prozvan po graditelju [abanu,14 Meni se ~ini, da nije trebalo davati mita, da

se sazna, gdje je kralj, kad je bogumila bilosvuda na pretek, kako navagja nekakovKon stantitiovi} od Ostrvice, koji nigda niop stojo nije, kako se opravdano misli.

15 [to neki kao Kneèvi} tvrde, da se kralj trigodine mogo braniti iz Klju~a, ne da se razu-miti. Sila, koja je prije deset godina za kratkovrijeme razbila velike carigradske zidine,sila, koja bi u stanju bila za tri godine poru{iti

Kineski zid, re}i, da ne bi mogla osvojiti maliKlju~, to je vi{e, nego pre}erano.

16 Mnogo se toga do sada napisalo o umorstvuToma{evi}a i grozotama, kojim je umoren,ali to su sve samo puke fraze, kao na pr. : sa“ìva koù su ogulili” ili “na mijeh su ga sadr-li”. Takovi na~in umorstva izhitrila je narodnatradicija megju kr{}anima, da se zastra{edrugi kr{}anski vladari, a povjesni~arima toje dobro do{lo, da poeti~nije istaknu turskivandalizam. Mehmed je sretan bio, da sesamo li{io kralja.

BEHAR 100

Esad ]imi} ro|en je u Mostaru 3. lipnja 1931. godine. Srednju {kolu za -vr{io je 1951. u Mostaru, filozofiju diplomirao 1960. na Filozofskom fa kul -te tu u Sarajevu, gdje je i doktorirao 1964. godine tezom Socijalisti~kodru{tvo i religija (predsjednik Komisije prof. dr. sc. Vanja Sutli}, mentorprof. dr. sc. Ante Fiamengo). Tada je izabran u zvanje docenta Teorijskeso ciologije na istom Fakultetu. Tek {to je izabran za redovitog profesora,na kon zabrane i uni{tenja knjige ôvjek na raskr{}u (Svjetlost, Sarajevo,1975.), isklju~en je s Fakulteta zbog navodne “moralno-politi~ke ne po -dob nosti”.Od 1976. godine radi u zvanju redovitoga profesora Teorijske sociologijena Filozofskom fakultetu u Zadru. Jedan je od osniva~a i utemeljitelja stu -di ja sociologije na ovom Fakultetu. Nakon osmogodi{njega rada u Zadrui bezuspje{noga nastojanja da na|e radno i stambeno uto~i{te u Zag re -bu, zaposlio se (1983.) na Filozofskom fakultetu u Beogradu kao redovitiprofesor Sociologije religije i Sociologije morala. Za vrijeme rada u Beo -gradu kontinuirano je odràvao nastavu i na Filozofskom fakultetu u Za d -ru. Ovome valja dodati i to da je u dva navrata na poslijediplomskim studi -ji ma, u okviru Sveu~ili{ta u Zagrebu, vodio kolegij Sociologija religije. Na -po minjemo da je, u me|uvremenu, bio mentorom dvanaestorici kandida-ta koji su magistrirali i ~etvorici doktoranda. Bio je vi{e puta sudionik naSve }eni~kom tjednu, ponekad i kao predava~. Kontinuirano je gostovao,odrà vaju}i razli~ita predavanja, na Fakulteti za sociologijo, politi~nevede in novinarstvo u Ljubljani, Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zag -re bu i na Pravnom fakultetu u Splitu.U vi{e navrata predavao je na poslijediplomskom studiju Sociologija religi -je na ljubljanskoj Univerzi. Od 1992. godine radi na Institutu za primije nje -na dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta u Zagrebu u zvanju znanstvenogasav jetnika. Profesor je na Hrvatskim studijima (Studia Croatica) od osnut -ka, gdje predaje Op}u znanost o dru{tvu. Od prosinca 1993. obna{a du` -nost ravnatelja Instituta, a od rujna 1994. predsjednika Znanstvenog vi je -}a. Godine 1996. vra}a se na Filozofski fakultet u Zadar, gdje je predsto-jnik Odsjeka za sociologiju do umirovljenja, i gdje jo{ i danas predaje kaoprofessor emeritus splitskoga Sveu~ili{ta. Dr. ]imi} je istaknuti znan stve -nik i istraìva~ i plodan sociolo{ki pisac. Njegov je ukupni opus znatan iod velike znanstvene i stru~ne vrijednosti. Zapaèn je osobito zna~ajanrad dr. Esada ]imi}a, kako na popularizaciji tako i na promociji sociolo{kestruke. Na toj crti je odrào mno{tvo predavanja na stru~nim i javnim trib-inama, dao brojne intervjue u kojima njeguje sociologijski diskurs, nastu-pao na razli~itim programima Hrvatskoga radija i TV, te u dnevnom i peri -o di~nom tisku. Jo{ kao student u Sarajevu bio je glavni urednik lista Na{idani, a od 1966. godine glavni i odgovorni urednik ~asopisa Odjek.U razdoblju od 1985. do 1987. bio je glavni i odgovorni urednik ~asopisaSociologija. Drào je mno{tvo predavanja na seminarima za sred njo {kol -

ske nastavnike u okviru Sociolo{ke ljetne {kole. Uveo je predmet So cio -logija religije i izvodio nastavu na Filozofskom fakultetu u Zadru, te naposlijediplomskim studijima u Zagrebu i Ljubljani. Prof. ]imi} je, znala~kii s velikim trudom, usmjeravao rad mnogih magistara i doktora znanosti,koji su - gotovo svi - uspje{no zavr{ili svoj rad. Na njegovu znanstvenomopusu magistrirali su Mirko [ikic i don Josip Mrkonji}, a doktorirao Ra -di{a Anti}. Neki njegovi radovi prevedeni su na ma|arski, francuski, ruskii talijanski. Prikazi o njegovim knjigama objavljeni su i u stranim ~asopisi-ma, a citiran je u nekim knjigama ameri~kih autora. Dr. ]imi} je autorzapaènoga srednjo{kolskog ud`benika (1974.) Osnovi nauke o dru{tvu,po kojemu se predavalo u srednjim {kolama Bosne i Hercegovine sve donjegove zabrane (1976.). Prof. ]imi} autor je preko 10-tak stru~nih knjigai 90-tak izvornih znanstvenih i stru~nih ~lanaka. Bio je pokreta~, voditelji sudionik brojnih znanstvenih skupova i znanstveno istraìva~kih pro-jekata. Svojom ukupnom djelatno{}u i svojim znanstvenim radovima kojisu, nedvojbeno, misaono samosvojni, i po mnogim svojim dosezima ino -va tivni, obogatio je razvoj i afirmaciju sociologijske znanosti u Hrvatskoj.Njegovi su prinosi osobito zapaèni na polju sociologije religije, kojoj je unas jedan od utemeljitelja i rodona~elnika. Isto su tako zna~ajni njegoviprinosi sociologiji kulture i sociologiji politike. Njega odlikuje istan~ansmisao spajanja teorije i empirijskih istraìvanja, originalnih tipologija imetodologijskih novuma.Od brojnih njegovih knjiga izdvojit }emo samo one najva`nije i ukratko ihprikazati.

48 BEHAR 100

PORTRETI: Esad ]imi}

Isku{enja dinami~nih socijalnih fenomenaPi{e: Nikola Skledar

Snim

io A

. Vas

iljev

i}

Prof. dr. sc. Esad]imi} – istaknuti

znanstvenik,istraìva~ i

plo dan pisac izpodru~ja

sociologije religije, kulture

i politike.

1. DRAMA ATEIZACIJE Knjiga je doìvjela 5 izdanja. Nedvojbeno je da je ovo veoma sloèno,vi{eslojno i bogato djelo, pa se moè ~itati s razli~itih stajali{ta i s raz li ~i -tim interesima. Nadasve, ono je poticajno za svakoga tko se bavi socio lo -gijom, posebno sociologijom religije; name}e ~itav niz izazova za kriti~kopromi{ljanje bitnih pitanja iz toga podru~ja. Kao {to je pri mi je }e no umno{tvu kriti~kih osvrta u zemlji i inozemstvu, ovdje je rije~ o djelu ko je jesvojevrstan traktat iz sociologije religije, djelo koje nije tako izve de no i unekom drugom obliku u na{oj sociologijskoj literaturi. Radi se o originalnojsociologijskoj studiji religijskoga fenomena u na{oj suvremenosti. To je prvipoku{aj doista oslobo|en politi~kih preduvjerenja i op te re }enja. To se od -no si i na katoli~anstvo, i na pravoslavlje, i na islam. Knji ga sadrì i raspravuo problemima odgoja i obrazovanja, te odnosa prema re ligiji i religioznimu~enicima. Taj dio je gotovo cjelovita studija o suvre me noj omladini, gdjese problemi odnosa mladih naspram religije i Crkve smje{taju u {iri dru{ t -ve ni i kulturni okvir, koji odre|uje osobitosti op}ega dru{ tvenog poloàjamla dih. Knjiga je u cjelini impregnirana svojevrsnim te orijsko-filozofijskimnabojem koji se o~ituje u kriti~nosti (teorijskoj i hu ma nisti~koj), kako spramteologijskoga, tako i ateisti~koga dogmatizma. Autor je me|u prvima u na -{oj sociologiji religije napravio izvanrednu dis tin kciju izme|u religije i religi -o znosti. “Drama ateizacije” je puna trezvenih intelektualnih analiza, o{tro -umnih psiholo{kih zapaànja i smionih hu manisti~kih poruka. Kao {to suprimijetili mnogi kriti~ari i me|u socio lo zima i me|u teolozima, knjiga pred-stavlja optimum objektivnosti i mak simum uìvljenosti.

2. POLITIKA KAO SUDBINA (Stvarnost, Zagreb, 1989., 279 str.)Ve} i letimi~an dodir s ovim {tivom pokazuje da ga tvore tri sloja: teorijs-ki, dokumentarni i literarni. Teorijski nije prisutan samo u po~etku da biutemeljio zamisao, udahnuo koherentnost idejama, te nazna~io me to do -lo gijsko ishodi{te; njime je, u stanovitom smislu, protkana cijela studija.Do kumentarni sluì da bi se moglo provjeriti kako je uloga junaka u ovomdi jelu ne{to {to se zasniva na tvrdim ~injenicama. Literarni treba posvje -do ~iti granice znanosti i mo} knjièvnoga prosedea. Distinkcijama rele va -n tnih teorijskih pojmova kojima se operira u ovom djelu, prethodi anali zapojma politike. Po prvom zna~enju, to je djelatnost na javnom pod ru~ ju,samodjelatnost slobodnih ljudi; po drugom zna~enju, politika je pove za nas upravljanjem dràvom, vla{}u, kojoj pripadaju tehnike upravljanja i ma -ni puliranja ljudima. [to se ti~e odnosa izme|u znanosti i politike, autoris ti~e da one nisu sukobljene po sebi, ve} da sukob izbija na crti po liti~keinterpretacije i pristupa znanosti.

3. METODOLOGIJSKI DOSEG ISTRA@IVANJA UNUTAR SOCIOLOGIJERELIGIJE U HRVATSKOJ (IDIS, Zagreb, 1991., 150 str.)U ovom djelu ]imi} se odlu~io da prvi metodologijski ocijeni i procijenidoprinos sociologije religije u Hrvatskoj. On najprije pruà naznake teori-jsko-metodologijske situacije. Oslanjaju}i se na klasike iz ovoga podru~ja(Weber, Durkheim i Marx), on markira osnovne metodologijske probleme.Govori o tipologiji empirijskih istraìvanja religije u nas. Potom prelazi napojedine najzna~ajnije autore, pri ~emu ~ini rangiranje njihovih doprinosana osnovi analize njihovih djela. Premda ne eksplicira i ne ra{~lanjuje nji -ho vu teorijsku poziciju (jer to nije predmet njegova istraìvanja), on jeipak podrazumijeva i implicite veè za njihovu metodologijsku okosnicu iis hodi{te. S minuciozno{}u i bogatim uvidom u stvarala{tvo doma}ihautora, on ra{~lanjuje njihov opus da bi, razlo`no i dokumentarno, ozna -~io bitna metodologijska dostignu}a i prate}e-metodologijske proma{aje.

Knji ga pokazuje autora kao erudita, bogata istraìva~koga iskustva i od -mje renoga i utemeljenog kriti~ara i ispitiva~a na sad ve} {irokom poljuso ciologije religije u Hrvatskoj.

4. SVETO I SVJETOVNO (Biblioteka Filozofska istraìvanja, Zag reb,1992., 269 str.)Ovu zbirku ogleda autor je podijelio u dva dijela: Promi{ljanje posljednjegazna~enja i Izazovi i odzivi. U prvom dijelu autor je usredoto~en na prob lemereligije i kulture, religije u svakodnevnom ìvotu, obitelji i religije, a u dru-gom dijelu zanima ga problematika religijskoga odgoja, odnos izme|u svje-tovnoga i duhovnoga, pravda i sila, te {ire podru~je politike i politi~koga.Ovaj sociolog religije, kuda god se kre}e, neprestance vidi umjesto smje nji -va nja svijetlog i tamnog - smjenjivanje svetoga i svjetovnoga. U ovom djelu,jednako kao i u svim ranijim, promi~e se rasprava koju bismo mogli ozna~itikao otvoreni obzor koji je dovoljno prostran da uvaàva dru{tvenu i kultur-nu (i politi~ku) dimenziju, funkciju i posredovanost religije, ali je nikako nesvodi na njih, ve} je shva}a i fenomenologijski, kao religio, tj. kao pove za -nost ~ovjeka s nadnaravnim bi}em, dakle, i u njenoj eminentno metafizi~kojdimenziji. Iz ovoga pak proizlazi da je ~ovjek bi}e {to je svojom antropo-psihi~kom konstitucijom upu}eno da posredstvom religije, uz ostale oblikeduha, transcendira puki empirijski realitet. U tom ozra~ju ovi prilozi - implicitno ili pak izrijekom - odupiru se svakojna vadi uspostavljanja hijerarhije unutar oblika transcendencije: religijsko-ga, umjetni~koga i filozofijskoga. Ako je autor i{ta unaprijed zacrtao kaoop}u zamisao, onda je to prije svega nastojanje da religiji prilazi kao ne -odvojivom dijelu kulture. U tom smislu zasebno uzeta nacionalna kulturauklju~uje u sebi i religiju u jednom od konkretnih oblika njenoga manife-stiranja - kao konfesiju. Konfesija kao konstitutivni dio nacije, to je pitan-je iz domena na{e aktualnosti. I u ovom djelu do{le su do izraàja ve}utvr|ene karakteristike prof. ]imi}a kao sociologa: bogat uvid, misaonaprodornost, teorijska utemeljenost, metodologijska obazrivost i krajnjaskrupuloznost u zaklju~ivanju.

5. ISKU[ENJA ZAJEDNI[TVA (Did, Sarajevo, 2002., 201 str.) Ova zbirka ogleda u svakom slu~aju zasluùje pozornost. Ve} sam tematskiras pon - od Star~evi}evih preokupacija do Domovinskoga rata i fenomenaBo{ njaka - upu}uje na sloènost problema na koje se autor usredoto~io. Uovis nosti od teme primjenjuje se odgovaraju}i diskurs koji je objedinio teori-jsko i metodologijsko i u misaonom ishodi{tu prona{ao pravu mjeru odnosateorijskoga i empirijskoga. Ovdje se relevantne ~injenice ~esto podrazumije-vaju i prinu|uju ~itatelja da ih naknadno “rehabilitira” i da sam izgradi ko na -~an stav. Pisca zanimaju isku{enja sociologijskoga pristupa nekad udalje nimtematskim sklopovima, pa knjiga odi{e intelektualnom svjeìnom, kako poizboru prosedea, tako i po iznijansiranoj analizi dinami~nih socijalnih feno -me na koji se tako ~esto opiru i deskripciji, a pogotovo analizi.Upravo ovdje je do{la do izraza njegova imaginacija koja se ponekad hra nirealnim u nadrealnom. Neo~ekivani obrati u kona~nici vi|enja onoga {to seiskazuje, iznova su pra}eni neo~ekivanom kombinacijom “sociolo gij ske sin-takse”, {to se zamje}uje u stilskim spiralama koje, za~udno za dr ̀ avaju pre -ciz nost i jasno}u. Iako pisani u desetljetnom rasponu, ovi pri lo zi nose teorij -sku konstantu te varijabilnost i gipkost metodologijskoga zah vata. Oviznan stveni eseji sadrè zgusnut naboj ideja koji ne}e ostaviti ravnodu{nimni autora, ni eventualne tematske sljedbenike ove knjige. Ovdje autor uspi -je va pisati tako kako bi “rije~ima bilo tijesno, a mislima prostrano”.

Uz 70. obljetnicu ìvota

49BEHAR 100


Svakog na{eg sugovornika kao prvo pitamo: [to je za njegazna~ila i {to za njega sada zna~i Bosna i Hercegovina?Konstatiram da je BiH od svih dràva ex –Jugoslavije najpriv-ilegiranija iz jednostavnog razloga {to je njena multikonfe-sionalnost i multikulturalnost ~ine izuzetnom u duhovnojdomeni i ona nije nipo{to, kao {to neki brzopleto zaklju~uju,predisponirana za konflikte, naprotiv, ona je podatna za pot-icajna duhovna stanja, a sposobna je i za jedan demokratskisustav koji }e biti dovoljan okvir i poticaj da se sve kultureuzajamno isprepli}u i da svaka za sebe, “~uvaju}i“ svoj iden-titet, prima i oda{ilje vlastite utjecaje. Samo interakcijaizme |u tih kultura moè stvoriti ne neku jedinstvenu kultu-ru, ali ipak kulturu s tri (uvjetno govorim) osebujna kulturnaiden titeta koja su prava rijetkost u mnogim drugim drà va -ma. Mo`da je dovoljno lakonski odgovoriti na pitanje: imamli simpatije za ~ovjeka s vi{e kulturnih identiteta? Vi{e kul -tur nih identiteta ne do vo di u pitanje sr`ni kulturni identitet,nego ga oboga}uje no vim dimenzijama.Kada je Ante Star~evi}, Otac domovine, primio fratra Juki}a,i tom ga prilikom upitao - {to si ti: Bosanac ili Hrvat? Juki}mu je odgovorio: Ni jedno ni drugo, nego bosanski Hrvat {tozna ~i, O~e na{e domovine, da mi bosanski Hrvati imamo jo{je d nu specifi~nost jer ja imam hrvatstva vjerojatno koliko i vi,

a vi nemate jo{ ovaj na{ bosanski dodatak koji upravo zna~ije dnu dimenziju, islamsko-orijentalnu, koja se utkiva u hr -vat ski iden titet i ~ini ga jo{ bogatijim. To vrijedi isto tako i zana {u bra }u muslimane jer i oni, ìve}i u Bosni s Hrvatima iSr bima, nje guju svoj bo{nja~ki identitet, ali, u isto vrijeme,ne zatvaraju se za utjecaje hrvatskog i srpskog identiteta.Za to je Bosna zah valni ambijent toga proìmanja jer postajepo dloga s jedne strane, zbliàvanja u svim podru~jima i ot -vo renosti za izvorne utjecaje kulturâ koje su ipak zasebite iosobite, a imaju i ne{to zajedni~ko. Mislim da nije dobro akose suvi{e inzistira na razlikama ali jednako nije dobro ako sezatvaraju o~i spram onog {to nam je zajedni~ko. Ni{ta netreba umjetno poticati nego stvarati ambijent u kojem }e sete kulture po{tivati i uzajamno oboga}ivati i na taj na~instvoriti jedinstvenu leguru s tri nacionalne dimenzije.Drugo obilje`je Bosne, koje meni upada u o~i, je to da je onaimala dramati~nu i mra~nu povijest i da negativne strane ipojave ponajprije donose okupatori s kojima nikada nismooskudijevali, ali s vremenom, okupiraju}i Bosnu, inficirali suBosance i Hercegovce svih vjera i nacija i to tako da se oni“prire|uju“ za uzajamne sukobe. Okupatori su nas navikli dastvaramo konflikte na oskudnom podru~ju u mnogo ~emu,ali ne malo du{evno impregniranom. Mo`da se povijest mo -

50 BEHAR 100


Razgovarao: Sead Begovi}

Intervju: Esad ]imi} (U povodu 80. godi{njice ìvota i 55. godi{njice rada)

VATROMET IDEJA O VJERI I RELIGIJI

VATROMET IDEJA O VJERI I RELIGIJI

Snim

io: F

. M. B

egov

i}

è predo~iti tako da su konflikti uvezeni sa svim vrstamaokupacije i da su nastajali kao slabiji, a ponekad ja~i konti-nuitet onih koji su nas na neki na~in “{kolovali“ za konflikte.Treba istaknuti i to da (kao {to pokazuje moje istraìvanje)vrijednosne usmjerenosti katolika, pravoslavnih i musli-mana otkrivaju (navodim u svojoj knjizi “Isku{enja zaje d ni{ -tva“) {to je bitno, a {to razli~ito (preko nekih vrjednota) i to jeprofilacija – i kulturna i socijalna i etni~ka – jer ako se ljudidijele na religiozne, ateiste i agnostike, ja tvrdim da treba uso cio logiji, kao {to sam to prvi poku{ao, ustvrditi da postojeateisti katoli~kog, pravoslavnog i muslimanskog porijekla.Ima ateista, moglo bi se re}i, koji se iskazuju kao jedna is -pra znost duha, bez kulture koja je uvijek prethodno bilareligijski obojena i uvijek je bila podloga za stvaranje na cio -nalne kulture. Ako je tome tako onda je sigurno da nemauvjeta za konflikte u mjeri u kojoj se po{tuju vrijednostireligija, kojim su ti ljudi pripadali ili pripadaju. Sada je Bosnana sudbonosnom raskri`ju jer svako raspa~avanje vodi usamoubojstvo tog dru{tva. Ne pretjerujem ako kaèm da jeiznu|eni Day ton ski sporazum zaustavio rat: me|utim, rat sena tom tlu ne moè zaustaviti pasivnim perpetuiranjem tihodluka. Day ton ski sporazum mora doìvjeti stanovitu trans-formaciju da bi se omogu}ili oni procesi koji }e neke kriteri -je tog sporazuma revidirati. Treba i}i na regionalizaciju ima -ju }i na umu predratno stanje pu~anstva u kulturnom i poli-ti~kom smislu, te takve regione integrirati u jednu cjelinu.Nije rje{enje jednom narodu dati entitet, a drugi smjestiti udrugi entitet. Nije izlaz ni sve narode smjestiti u “svoje en -titete“ (koji su ~esto umjetni), nego imati na umu Bosnu ka -kva je zate~ena ovim ratom, a ne priznavati granice {to suna stale agresijom. Tek poslije toga izvr{iti regionalizaciju(ka ntonizaciju) po ugledu na [vicarsku. Tada bi dobili plat -for mu kao solidnu osnovicu za gra|enje utemeljenog politi -~ kog sustava. Unutar tog sus ta vu ne}e biti odlu~uju}i ~im -be nik religijska i nacionalna pri pa dnost nego “organi~ka“cjelina koju je povijest formirala. Tu reviziju mogu obaviti isteone snage koje su i donijele spo menuti sporazum.

Upoznali ste i prou~avali svete knjige kr{}ana (ortodoksa ika tolika), muslimana i jevreja. Jeste li kao znanstvenik, uznu` nu objektivnost, imali poneki put povoda da se, ozarenipos redovanom Bo`jom rije~ju, emotivno integrirate u nekuod tih vjera ili ste zadràli istraìvala~ku distancu i prosud -be ni racio?Kad god znanstvenik, uvjetno re~eno, u|e u svoj laboratorij,da obavlja svoj znanstveni rad, kad pi{e svoje djelo, on je pot-puno autonoman. Navest }u primjer dobitnika Nobelovenagrade za fiziku, Amerikanca Taunusa. Pri ulasku u svojka binet ostavio bi svoj {e{ir i {tap i svoju predod`bu Boga naulazu. To je potpuno legitiman postupak s religijske i mo ral -

ne strane jer upitan je Bog u laboratoriju koji se “po prirodistvari“, dakako, ne moè eksperimentalno provjeriti. No, kadse znanstvenik vrati i po|e ku}i, on moè zaboraviti i {tap i{e{ir, ali – ako je teist – predstavu o Bogu nikada. Znan st -venik tad kaè da upravo izlazi na pu~inu koja se zove svijet(ili “dùngla“). Znanstvenik se naprosto mora u tom pros-toru, budu}i teist, na duhovnom planu, kompletirati Bogom,kao za{titom od toga mno{tva proturje~ja koje ga moguprogutati. Bog je dakle utjeha, za{tita i podr{ka. Kaoznanstvenik ostajem, uz nu`nu objektivnost, koja nije ni~imposredovana – budu}i sam agnostik – u sferi autonomnogpona{anja i samim tim ne treba o~ekivati da se veèm zabilo koju religiju. Znanost ima racionalno-znanstvene krite -rije, a religija teolo{ke (osebujno religijske).

Moram Vas to pitati. Jeste li postali vjernik, jer, sedamde-setih godina pro{loga stolje}a, izjavili ste da ste ateist (inter-vju: “Na{i razgledi”, Ljubljana, 1983.). Primjenjujete li nekistrogi tretman vjere, ne{to Vas svakako odràva, ili àrgon-ski re~eno servisira, jer ste za~udno vitalni? Imao sam i imam tri faze u svom misaonom razvoju, odnos-no ìvotu. One sadrè moju r/evoluciju. Ovo pi{em tako jersve {to sam stariji primje}ujem da mi je primjerenija evolu-cija, nego revolucija. Ja sam odgojen u muslimanskoj obiteljii zavr{io sam mekteb s odli~nim uspjehom. Imao sam sja-jnog u~itelja, Sto~anina, rahmetli Piti}a koji je umje{no izvo-dio nastavu vjeronauka poti~u}i nas da usput, u mjeri u kojojse poima islam u elementarnom smislu rije~i, nau~imo va -lja no izgovarati (gramati~ki) na arapskom jeziku. Tada samja de facto, a to prosu|uje moja naknadna svijest znan stve -ni ka i filozofa, bio na stupnju emotivnog vjernika. Slijede}a moja faza zbila se kad sam s 14 godina (1945.) bioprimljen u SKOJ, a mogao sam biti primljen samo kao ko m -u nist. Ta moja transformacija me je dovela do tradicionalnous mjerenog vjernika te se ova faza u~vrstila do polaganjama le mature. Upisuju}i se u srednju {kolu, a u me|uvreme -nu je rasformiran SKOJ – nisam odmah primljen u KPJ. Tadsam imao i jednu fazu u kojoj sam bio pokolebani vjernik,od nosno pokolebani ateist.Tre}a faza, budu}i da sam u me|uvremenu bio primljen uSKJ (1950.), karakteristi~na je po tome {to sam postao ate ist,ili preciznije emotivni ateist – nipo{to ne racionalni. Kad samse po~eo intenzivno baviti religijom i kad sam temeljito stu -dirao filozofiju i teologiju (ìdovstvo, kr{}anstvo i islam) ondasam, kao veliki zaljubljenik u Emanuela Kanta, postao i ostaoagnostik.

[to za Vas zna~i hrvatstvo, a {to Hrvatska u kojoj odra|ujetei u kojoj ste odradili najve}i dio svog radnog vremena, sada ikao profesor emeritus?

51BEHAR 100


Danas nisam sklon pozitivno vrednovati to da se ne kidek lariraju kao Muslimani, a ne}e prihvatiti da su Bo{ -nja ci, jer, previ|aju razliku izme|u religije i na cije idrugo, to je diferencijacija koja ne daje mogu}nost tojna ciji da se integrira.

Racionalno i iskustveno ne{to dokazati zna~i – os -vo jiti ga znanstveno. Tu je pou~an Einstein koji jere kao: “uz sve ovo {to sam otkrio nisam nai{ao naBo ga, me|utim, ono {to je ostalo, a to je bes ko na~ -nost, ne daje mi pravo da vr{im generalizaciju”.

Budu}i da sam po podrijetlu muslimani da sam se za~eo na tradiciji musli -man ske kulture ja sam od ranog djeti -nj stva, zahvaljuju}i obiteljskom odgoju,bio otvoren prema svojim kom{ijamakoji su preteìto bili (u Stocu) Hrvati, pai na{i kumovi, Radi}i, bili su katolici, ta -ko da sam imao tu kop~u u ranom dje -tinj stvu koja me je orijentirala premanji ma, ali imao sam prijatelja i me|uSr bima. Me|utim, budu}i da mi je i su -s jed bio Mak Dizdar koji je imao mnogoknjiga i najbogatiju biblioteku tada, kaoi njegov brat Hamid, tako|er pjesnik,do mene je dopiralo pone{to od toga.Imao sam, dakle, jedan izvor rane du -hov nosti jer su neke knjige ostale i kadsu oni oti{li u Sarajevo pa su se stvorilineki “knji{ki“ afiniteti. Kad sam odras-tao i krenuo u srednju {kolu senzibi-lizirao sam se za ijekavski jezik. Uos ta -lom u Stocu svi, i muslimani i Hrvati iSrbi govore ijekavski, a kasnije samuo ~io da je to prije svega karakteristikaHr vata. Zatim, akademik Brozovi} mi jere kao da ikavskim govore samo Hrvatii muslimani.Ja sam rano ostao bez oca. On je biopret pla}en na knjige Matice Hrvatske istoga sam imao prve kontakte koji pri-padaju hrvatskoj knjièvnoj kulturi. Zamene je hrvatstvo kulturolo{ki bilo vrloizazovno. Imao sam dojam da starijimuslimani u Stocu u njima gledajubliske kom{ije koji imaju svoju kulturu,koja je tada bila vrlo religijski zasno-vana, ali me to nije smetalo, kao,dakako, i muslimanska i srpska kul-tura. No, Hrvatska kultura je bila supe-riornija s ob zirom na druge dvije. Naprimjer mo ja majka je mene po du ~a -vala: kad pro |e katoli~ki sve}enik daustanem i ka ̀ em: vele~asni ljubim ru -ke. Kad pro |e pravoslavni sve{tenik dakaèm – po moz Bog. Pitao sam je – a{to kad pro |e na{ hodà? Kaè ona -ako gleda u tebe reci mu selam alej -kum, a ako ne gleda i ne mora{. Ja ka -èm – mâ mo, pa za{to, jer me to zabo-

lilo, budu}i pripadam muslimanima pasam tr~ao ispred hodè i vikao – selamalejkum. Ona mi kaè: Eso, na{a jenesre}a u to me, a ti }e{ to vidjeti kadodraste{, {to on nema {kole. Naimehodè su bili sa mouci, autodidakti. Eto,to je muslimanima smetalo.Me|utim, danas kad imamo fakultetesi tuacija se bitno promijenila. Vi{e ne -mamo one oblike siroma{tva iz kojegsu stasali “divlje hodè“ te su musli -ma ni, a {to dokazuju i moja istraìvan-ja, me|u najobrazovanijim. Naàlost,pra voslavni sve{tenik je na zadnjemmjes tu ove obrazovne skale, jer oni susmat rali da je vjerska slu`ba za njih za -ni manje, dakle, netko je elektri~ar, anet ko sve{tenik. Dakle, oni ba{ mnogone vrednuju svoju slu`bu. Katoli~ki sve}enici, nerijetko, su zav r -{ili, uz teolo{ki fakultet – jo{ jedan.Dak le, odnjegovalo se moje nagnu}esp ram hrvatskog jezika i kulture. Ni -sam ni slutio da u svemu tome musli -ma ni ne}e imati svoju naciju.

[to treba znati da bi se vjerovalo? (izknjige “Sveto i svjetovno”)Najva`nije je pro~itati temeljne knjige:svake religije: Talmud, Stari i Novi Za -v jet i Kur’an. To je vrlo va`no. Pa`ljivostu diranje tih djelâ mene navodi nazak lju~ak da u tim knjigama i religija-ma, primjerice, nema nikakve osnoveza rat, i da je vjerski rat pogre{an ter-min. Rat moè biti samo crkveni,odnosno vjerske zajednice, a ne vjere.To tre ba u ud`benicima ispraviti; reci-mo, ne moète vi katoli~ke vjernike isamu vje ru osu|ivati za kriàrskeratove, ali moète – crkvu.

Uo~ili ste nedjeljivost religije i kulture.Kako tuma~ite {okantni manjak i od -su}e transcendentnoga u na{oj suvre-menoj knjièvnosti, koja vrvi uglavnomonim {to zovemo celebrity te ekscen-tri~nom, devijantnom i tzv. èstokomseksualno{}u?

Za mene su tri transcendencije bitne.Jedna bi se mogla nazvati religijskom,druga umjetni~kom i tre}a filozofskom.Ovdje znanost ne spominjem jer tran-scendencija je iskorak u nepoznato ustalnom stanju pokretljivosti ljudskogduha. Jasno je da ona nikad ne}e nesta-ti, jer nikad ne moèmo u cjelini ~itavsvijet istraìti, a to su dvije najve}e tajne:~ovjek i svemir. Ako je tome tako ondaja, za razliku od drugih filozofa i so -ciologa, ne pravim hijerarhiju ovih tr an -scendencija. Primjerice, Hegel sma trada je najve}i oblik transcen di ra nja filo-zofija, pa onda umjetnost pa tek ondareligija. Drugi pak, kao teolozi, smatrajuda je prva transcendencija religija, pafilozofija pa umjetnost, a um jetnici }epolaziti, naravno, od um jet nosti. U svo-joj realizaciji transcen de ncija ne trpi hi -je rarhizaciju. Biti inte le ktualac zna~iuje dno i posjedovati sve tri transcende -ncije i one se uzajamno isprepli}u i sin-tetiziraju i ~ine od inte lek tualca kre ati -vno i kriti~ko, ali u pozi tiv nom smislunezadovoljno bi}e koje je stalno u stvar-ala~kom gr~u kad po ku {ava rije{iti nekiduhovni problem sa sve tri navedenetran scendencije. Smat ram da su onejed nako vrijedne, a kad je rije~ o zna n s -tve nim teorijama ve}e realizacije pru -àju egzistencijalne intencije. [to se ti~e sociolo{kih teorija svaki se

52 BEHAR 100


Sa suprugom Melihom, 1964. godine, Sarajevo

No, kad se znanstvenik vrati i po|e ku}i, on moè zaboraviti i {tap i {e -{ir, ali – ako je teist – predstavu o Bogu nikada. Znanstvenik tad kaèda upravo izlazi na pu~inu koja se zove svijet (ili “dùngla“). Znan s tve -nik se naprosto mora u tom prostoru, budu}i teist, na duhovnom pla -nu, kompletirati Bogom, kao za{titom od toga mno{tva proturje~jako je ga mogu progutati.

znanstvenik mora opredijeliti za onu{to pruà ve}e kreativne mogu}nosti,ali ne smije se odre}i jedne vrste inter-disciplinarnog pristupa. Bez toga se nemoè domo}i onog nedohvatnog {to nemoè ni jedna disciplina duha uzetaza sebito. Za sintezu treba iskoristitimno { tvo raspoloìvih teorija. Mnogeda nas idu na groblje teorija.

Jesu li ateisti oni koji ne prakticiraju ni -jed nu vjeru, a agnostici oni koji nevjeruju, ali se ni jedne vjere ne odri~u?Oni koji kritiziraju religiju pitaju sekako se racionalnim putem moè do -ve sti u pitanje iracionalnost. I timeprestaje sva rasprava. Ja smatram dapo s toji religijska istina, sa svojim para -me trima, postoji umjetni~ka istina, te -o lo{ka i filozofska. Svog cijenjenogpro fesora Bo{njaka (autora knjige “Fi -lozofija i kr{}anstvo”) kritizirao samzbog te racionalne kritike iracionalnogfe nomena. Mi ne moèmo kritiziratijed no sa stajali{ta drugog. Me to do lo -gij ski to je neodrìvo, stoga, sve pole -mi ke su proma{ene na tom planu. Jer,kod ~ovjeka, kao misle}eg bi}a, nemakraja argumentima za i protiv. Svakozato prati za{to. Vatromet ideja je sja-jan za ljudski intelektualni rast. Agnostici pak nalaze da se znanstven-im (~itaj: racionalno-iskustvenim) pu -

tem ne moè jednako ni dokazati ni po -re}i postojanje Boga. Bo`ja egzistenci-ja pripada nadracionalnom svijetu. Poag nosticima Bog postoji onima koji unje ga vjeruju, ali ne i za one koji u njegane vjeruju. Kad je govor o znanstvenici-ma, oni su nu`no agnostici u tijeku tra -ja nja znanstvenog zahvata, bez obzirana to jesu li ili pak nisu teisti. “Mi je{a -nje“ Boga u proces bavljenja znano{}uza mene je, u neku ruku, drasti~no uni -à vanje Njegovo, budu}i da se On tadaizje dna~ava sa svim bivstvuju}im pojav nostima i time skida sa pijadestalasve tosti. Zar to ne bi bio pa ra dig ma ti -~an slu~aj Njegovog uniàvanja?!

Svojedobno ste u intervjuu za sara-jevski “Svijet” izjavili da postoji reli-giozni ate izam i ateisti~ka religija, no,po ne kima izostanak vjerovanja nijevjerovanje (A. Grayling) i na njemu sereligija ne moè temeljiti. Religijapo~iva na pov la{tenim tuma~ima re li -gije, u vje ro vanju u natprirodno bi}e,na objavi. Ate isti~ke konvencije to ne -maju u sebi (mo` da poneku knjigu(Daw kins: “Ilu zija o Bogu”), a to suzap ravo ateisti~ke ka rikature vje ro va -nja. [to mislite o to me?Ako nije rije~ o vjerovanju onda se po -stavlja pitanje nije li ateizam superio-ran spram vjerovanja. Kad kaèm daate izam moè biti vjera, ja mislim dare ligiozni vjeruje da vjeruje, ateista vje -ru je da ne vjeruje. Ako i ne vjeruje davje ruje i to je vjera. Klonimo se tih is -praz nih dijaloga, nadmetanja koja ni -kad nemaju ishodi{te. To vi{e nije gim -nas tika intelekta nego napor onih u ko -me se ljudi vrte u krugu.

Ima li {anse da se ateistima podastresolidna evidencija da Bog postoji?Nikakva evidencija koja ima konzistent-nu intelektualnu osnovicu ne moè sasigurno{}u dokazati da Bog postoji. Sveje uzro~no-posljedi~no povezano, ali nakraju do|emo pred zid, pred neznanje i

mi tu lociramo Boànstvo. To je izrazna{e nemo}i. Ateisti kaù: Ako miporemetimo uzro~no-posljedi~ni slijed,to ne zna~i da je on prekinut u svemiru,dapa~e, on se nastavlja. Uzmite, reci-mo, znanost za koju tvrdim da ima van -znanstvenu osnovu, to je je dan pa ra -doks. Jer, da bi se ~ovjek ba vio zna -no{}u i da bi znanost bila konzistentnamora postojati dokaz da svijet po stoji, aza to nemamo znanstvene do kaze, aliimamo filozofske postulate, a to nisuzna nstveni dokazi. Ako bi se znan st -veno dokazalo da svijet postoji, pa ~ak ida mi postojimo, to bi bilo kraj zna nostii kraj povijesti, jer, do{li bi do zak lju~kada smo sve otkrili, a to je ne mogu}e.Racionalno i iskustveno ne{to do kazatizna~i – osvojiti ga znanstveno. Tu jepou~an Einstein koji je rekao: “uz sveovo {to sam otkrio nisam nai{ao na Bo -ga, me|utim, ono {to je ostalo, a to jebeskona~nost, ne daje mi pravo davr{im generalizaciju”. Osobno smat -ram da je on bio agnostik. Vi ste lucid -no primijetili da u na{oj knjièvnostiodu mire transcendencija, a bez njeumjet nosti nema. Uzmite bilo koju gra -nu umjetnosti, recimo glazbu, {to bi odnje ostalo da nije religijske inspiracije.Ili, {to bi u tom smislu bilo od likovneumjetnosti da nema kristolo{kih scenai simbola raspela. To je i danas inspi ra -ci ja za one koji vjeruju. Tu je za meneve liku ulogu odigrala religija – ne crk va.

[to mislite o spekulaciji da svaka teo -lo gija nije filozofska disciplina ve} odv-jetni{tvo iracionalnih ideja kojem, kaoni bilo kojem drugom odvjetni{tvu, nijecilj spoznati istinu nego braniti svog“klijenta”?Profesija je ono kad ~ovjek otaljava po -sao, a poziv je vokacija. Postoje profe-sije koje su automatski pozivi, primje ri -ce knjièvnici. ̂ ovjeku pristaje da svojuprofesiju pretvori u poziv. Religijsku iznanstvenu istinu neute me ljeno je po -isto vjetiti!

53BEHAR 100


Na Ohridu, 1967

Intelektualci su oni ljudi u dru{tvu koji su stalno nemirne savjesti,kriti~ki raspoloèni i odgovorni. Mislim da je moralna kategorija pre-sudna za ìvot intelektualaca. Biti uspravan, {to bi rekao Bloch: “Nje -go vati ortopediju uspravnog hoda”. U socijalizmu, primjerice, {to se ti -~e inteligencije, to je bila takozvana reìmska inteligencija. Vi znateonu frazetinu – “po{tena inteligencija”.

Zar ne prolazi crkva, primjerice k a to -li~ ka u nas (sjetimo se don Ka~unka iZla tka Sudca) i u svijetu, svojevrsnu es -tra dizaciju?Ja bih rekao to je pomodno, a ispostavit}e se na kraju da je to u sukobu stemeljima religije, ja to pretpostavljam,ali to se prepu{ta crkvi – da li }e tosuzbiti i dopustiti, no, ona je oportuna i –ok li jeva. Kad sam pitao jednog sve }e ni -ka – za{to vi molite ne bi li suzbili najez-du skakavaca i mi{eva? Odgovorio mi jeda je to zbog obrazovne razine nje govihvjer nika i da on to ~ini ne bi li ih pri vu -kao. U protivnom bio bi slab odziv mi s -nom ritualu. Ovo sujevjerje pot rebno jejer “puni crkvu“. Barem po njemu.

Kada sam radio intervju s Alainom Fin -kiel krautom za zagreba~ki “Vjes nik”is pri~ao mi je ishod susreta velikog je -ru zalemskog rabina i glavnog jeruzale -mskog muftije koji su u razgovoru dije -li li Jeruzalem. Zastoj je do{ao onogtre nutka kada je muftija neshvatljivozat raìo i “zid pla~a”. Vi ~esto u sklopure ligioznog i nacionalnog promatrate ipra tite, s bogatim uvidom i me to do lo{ -kom obazrivo{}u, trijadu – katolici,pra voslavni, muslimani. Je li po Vamamo gu}e ono {to zovemo ekumena iz -me |u ovih semitskih vjera koje veèpos lanik Ibrahim ili Abraham?

Ja drìm da je ekumena sasvim mo gu -}a po svojoj humanisti~koj usmje re no -sti, artikulaciji i strukturi i da je Abra -ham, odnosno, Ibrahim ~imbenik ko -he zivnosti. Samo mene je uvijek ~udilokao znanstvenika i kao intelektualca -za{ to se ta ekumena ne odnosi i namus limane? Jer, ekumena nije eku -me na ako se odnosi samo na kr{ }an -ske vjernike. Gdje se god spominje Ab -ra ham (Ibrahim) tu je ve} mo gu} nosteku mene. Jedan me je biskup pi tao –kako biste vi lapidarno odredili eku me -nu – odgovorih: pa ~isto etimo lo {ki,ona je prirodno integriranje crkava.Sve je u redu profesore samo vam nijeu redu naglasak. Ekumena nije uje -

dinjenje crkava, ve} ekumena crkava (usmislu odumiranja).

Sve nas zanimaju ~uda i misterije. Pos -toje li ona i ako postoje nije li to kr{enjeprirodnih zakona?“Ako postoje ~uda”, a postoje, jer pos -toje ~ak i unutar znanosti. Recimo, je -dan mi je ~ovjek, koji se znanstvenoba vi medicinom, rekao da su neka pod -ru~ja privilegirana za ~uda, kao {to jeto kod lije~enja raka. Mi, kaè on, ope -ri ramo ljude od te opake bolesti, daje-mo im biokemijsku terapiju, me|utim,ni jedan konzilij na kraju ne zna za{to

je i kako doti~ni preìvio, a bome i ìviojo{ dvadeset godina. Pretpostavlja seda su to ~uda. Ima i u toj tuzi hu mor -nog. Re~e mi da je jedan pacijent na -kon operacije i turobnih prognoza po -~eo bjesomu~no piti rakiju i potom ne -o bja{njivo ozdravio. I sama ~uda spa -da ju u prirodne zakone samo {to minis mo doku~ili uzroke. To moè biti ipsi holo{ke naravi, a poznato je da nekilju di proizvode ~uda koja se spontanopo javljuju, a drugi to prihva}aju. Gra ni -ca izme|u prirodnog i neprirodnog jevrlo nesigurna.

[to je za Vas zapravo sveto, a {to svje-tovno, u na{e turbulentno, strahotnodo ba poljuljanih moralnih vrijednostika da politi~nost utje~e na religioznost iobr nuto? Gdje su granice koje razdje -lju ju sveto od svjetovnog? Ako religijane i{~ezava, po Vama, na koji se tona~in mijenja?Mo`da je pojava takozvane svjetovnereligije u socijalizmu (SSSR) i civilnere ligije u kapitalizmu (SAD-e). Klasi~niprimjer civilne religije je i kada pred-sjednik izjavi “tako mi Bog pomogao “.Politika, naime, prodire u sve poredru{tvenog ìvota i kao {to sam na pi -sao u jednom radu: ako se vi ne bavitepo litikom, politika }e se baviti vama.Aris totel je rekao da je ~ovjek dru{ t ve -no bi}e, ali i politi~ko bi}e. Ljudi koji neizlaze na izbore zapravo glasuju za onekoji su izabrani. Ja svjetovno i religijskorazlikujem utoliko {to se svjetovno isve to (duhovno) opire sekularizaciji usvo jim najvi{im dosezima. Osobnomis lim da najve}a socijalizacija i seku -la rizacija ne moè ugroziti Boga. On jeiznad svega. Stoga ne znam za{to sesve }enici pla{e sekularizacije. I kao {toje pokojni Marde{i} rekao, ona je jednavrst pro~i{}avanja religije. Vrijednost,ne rijetko ostaje vrijednost, unato~ se -ku larizaciji za onoga za koga se ona ut -ki va u njegov svjetonazor. Moè se po -s tavit teza da sveto postaje svjetovno, asvjetovno postaje sveto.Pou~an je primjer doma}eg srpskogpra voslavlja na ovim prostorima. Re -li giju koja je spiritualna ~injenica,pretvorili su u naciju. To je klasi~niprimjer pre laènja duhovnog i svetogu svjetov no. Stoga ne ~udi {to se SPCu ovom ratu ne{to vi{e uplela nego

54 BEHAR 100


Nije izlaz ni sve narode smjes titiu “svoje entitete“ (koji su ~e s toum jetni), nego imati na umuBo snu kakva je zate~ena ovimra tom, a ne priznavati granice{to su nastale agresijom. Tekpo s li je toga izvr{iti regional-izaciju (ka ntonizaciju) po ugleduna [vi car sku. Tada bi dobiliplat formu kao solidnu osnovicuza gra |e nje utemeljenog poli -ti~ kog sus ta va. Unutar tog sus -tavu ne}e biti odlu~uju}i ~im -benik religijska i nacionalna pri -pa dnost ne go “organi~ka“ cjeli-na koju je po vijest formirala. Ture viziju mo gu obaviti iste onesna ge koje su i donijele spo me -nu ti sporazum.

druge crkve. [ansa je za pravoslavljeda dos tigne duhovnost jednog Dos to -jevskog. No, svetosavlje je za njihnajve}i oblik trans cendencije. Tu sepruàju mogu} no sti da se duhovnopretvori u svjetov no.

Koje su bile Va{e moralne dileme u so -ci jalizmu, koje za vrijeme Do mo vin -skog rata i rata u Bosni i nakon njega?Naravno zanimaju nas one intelektu-alne za koje ste rekli: “Bez njih ~ovjekgu bi svoje lice”.Unutar sociologije prihva}ena je dis-tinkcija pojmova intelektualac iinteligencija. Pri tome se ne misli napsi hi~ki proces kada je rije~ o in te li -gen ciji – koliko je tko inteligentan, ne -go se misli na sloj ljudi koji su u krle ̀ i -jan skom smislu inteligenti. Inte lektu a -l ci su oni ljudi u dru{tvu koji su stalnone mir ne savjesti, kriti~ki raspoloèni iod govorni. Mislim da je moralna kate -go rija presudna za ìvot intelektualaca.Biti uspravan, {to bi rekao Bloch: “Nje -go vati ortopediju uspravnog hoda”. Uso cijalizmu, primjerice, {to se ti~e in -te ligencije, to je bila takozvana re ̀ im -ska inteligencija. Vi znate onu frazetinu– “po{tena inteligencija”. Inteligencijaje, po definiciji, konformisti~ka, lojalnaaktualnom reìmu, bez obzira kakavmu je predznak. Za mene je najve}e zlo{to se u socijalizmu enormno {irio brojkonformista. Grupa intelektualaca jebila u opadanju, a grupa inteligencije upo rastu. Ni{ta se zna~ajno u dru{tvune moè dogoditi bez asistencije inte -lek tualaca. U ovo na{e doba, da nijetimova ekonomskih intelektualaca, li -je~ ni~kih i drugih, koji ho}e da nas “iz -vu ku iz krize“, vlada bi bila bes po mo } -na. Zdravko Mr{i}, Slavko Kuli} i sl.kad govori na televiziji, oni su, nedvoj -be no, intelektualci, a oko njih raznieko nomisti, agronomi, lije~nici itd. ko jiho}e da nas izvuku iz krize, pa Vla da,slu{aju}i vi{e njih, biva bes po mo} na.Ovi potonji su inteligencija koja naj -~e{}e telepatski ot~itava ~ime je Vladazaokupljena, {to kani raditi…

Za{to je, slijedom toga, zabranjeno iuni{teno kompletno izdanje Va{e knji -ge “ôvjek na raskr{}u” i za{to je go di -ne 1976. u BiH zabranjen Va{ ud` be nikza srednje {kole pod nas lo vom “Osnovinauke o dru{tvu”‘To je zato {to sam ja u tom trenutkuimao ulogu intelektualca i opirao sedijelu reìmske inteligencije. Dakle, biosam krajnji nekomformist, bez obzirana sve konsekvence koje iz toga proi-zlaze, {to zna~i vi{e odvaàn negohrabar. Bio sam na raskri`ju, napadanda sam protiv bratstva i jedinstva, {to jebilo kao da vas izjedna~avaju s naj lju }imneprijateljem. Uostalom, {to se ti ~ebratstva, to nije sporno, ali za jedinstvonisam nikad bio. Biti protiv bratstva jeantihu ma no, a ja sam barem to liko in te -li gentan da protiv toga ne bih jav no go -vo rio ni ti pisao. Ja sam htio na primjerusa mo upravljanja demonstrirati da oniko ji su na vlasti i u politici za pravo sa -mo upravljaju. Ja mislim da je njih za -boljelo to {to sam ja i{ao u ko rijene, jer,srpski narod nije lojalan ap ri orno, zato{to je, bar kad je rije~ o si tuaciji u Bosni,zadobio dominantnu po ziciju. Istina tajje na rod sudjelovao u naj ve}em broju una rodno-oslobodi la~ kom ratu, tu nemapri govora, ali od laze}i u partizane neri -jetko su spa {a va li glave, a da nisu no {e -ni nekom idejom. To su oni koji su sekasnije odvoji li u ~etnike.Kad je rije~ o muslimanima, oni su upo ziciji da se pona{aju fleksibilno jersu se pla{ili tko }e u svemu tome pobi-jediti, pa bi se moglo re}i da je po sri-jedi bi la bifurkacija – jedan je i{ao ujednu voj sku, drugi u drugu. Simp to -ma ti~no je da su muslimani i Hrvatisluìli iste voj ske zato {to su imali istogneprijatelja. Hrvatima iz NDH nije bilojednostavno oti}i u partizane. Kom{ijesu mogli re}i – bjeì{ iz vlastite dràve

u {umu. S druge strane postojala jepo sve ma{ nja neizvjesnost. Uvrijeìlose mi{ljenje jedna~enja usta{tva i hr -vat stva {to je bi lo vrlo pogre{no i nehu-mano. U Hr vat skoj je bio masovni par-tizanski po kret. îtao sam jednu knjiguna rus kom jeziku u kojoj se tvrdi da jecentar otpora zapravo Zagreb jer unjemu je bila tradicija radni~ke klase ikomunisti~ke partije, a nije slu~ajno{to je i vo |a bio Hrvat. U petoj ofenzivipoginulo je najvi{e Hrvata.Nikad se nisam obru{io ni na jedan odtih naroda ve} sam poku{ao racional-no odgovoriti za{to, primjerice Hrvati,manje sudjeluju u samoupravljanju.Uzrok nije samo politi~ki, nego i religi-jski. Katoli~ka crkva je u socijalizmupru ̀ ala najve}i otpor tome sustavu iona je kr~ila put drugim vjerskim za -jednicama da traè vjerske slobode.Ni tko to nije doveo u pitanje kao istinu.Oni su bili u pravu {to su me kritiziralijer sam pisao o poltronstvu, a oni su sepre poznali pa im je bilo krivo, a ja pos -tao neprijatelj bratstva i jedinstva. Krivsam bio i zato {to sam doveo u pitanjeetni~ki status muslimana. Naprotiv, jasam za muslimane traìo institucije.Je dan sociolog, Boò Jak{i}, rekao jeda sam ja na povijesnoj razini postaviomus limansko pitanje, a ne plenums -koj. Nisam znao za{to sam nepodobantra ̀ e}i stabilnu podlogu, a ne neod re -|e nost. Zato su mi govorili da mo`daima vi{e razloga {to su me, dodu{eusamljeni pojedinci vi{e optuìli zamus limanski nacionalizam koji je“prikriven i lukav“.Me|utim, nema osnova ni za jedno niza drugo jer sam ja rekao da su musli -ma ni zakasnili da budu narod, a pr e -ura nili da budu nacija. Naime, bili sunarod od kako postoje. Nisu nacija jertraè ne{to ~ega nema, a nema institu-cija. Daj im institucije pa }e biti – naci-ja. Jednostavno su mnogi muslimaninasjeli na to. Ima u “Islamskoj misli”,gdje ja o tome govorim – ne moè senacija graditi na dàmijskoj avliji, dà -mi jama i vjeri.

55BEHAR 100


Rat moè biti samo crkveni, odnosno vjerske zajednice, a ne vjere. Totreba u ud`benicima ispraviti; recimo, ne moète vi katoli~ke vjernikei samu vjeru osu|ivati za kriàrske ratove, ali moète – crkvu.

Ja sam rekao da su muslimani zakasnili da budu narod, a preuranilida budu nacija. Naime, bili su narod od kako postoje. Nisu nacija jertraè ne{to ~ega nema, a nema institucija. Daj im institucije pa }e biti– nacija.

[to se ti~e mog ud`benika, on nije zabranjen odlukom suda,ve} zbog pismene odluke ministra koji je napisao obraz lo ̀ e -nje koje je meni prihvatljivo: ud`benik se povla~i ne zato {toje nekorektan i neznanstven, nego zato {to ga je napisao po -liti~ki nepodoban autor. Tada je u tuzlanskoj gimnaziji, jedanprofesor, da bi se dodvorio komitetu, naredio da |aci baceud`benik na sred {kolskog dvori{ta. Tada su zapalili knjige ioko loma~e plesali kozara~ko kolo.

Koje su to osobitosti nacionalnog formiranja muslimana?Drìm da sam u ~lanku koji nosi takav naslov postavio jednutezu i napisao jednu misao koju }u sada parafrazirati. Oso bi -tost je u tome {to je, primjerice, jedno sekularno sredstvokao {to je jezik Slovencima i Makedoncima donio naciju, a nere ligija. A {to se ti~e hrvatsko-srpsko-muslimanskog pod -ru~ja jedina diferencija specifica je religija jer Srbi, Hrvati iMuslimani govore jezikom za koji nije potreban prevoditelj.Razlike su uglavnom mjestimi~no leksi~ke i u prijeglasu,odnosno refleksu jata ije, je i e. Ukratko, u po~etku je bitnavo dodjelnica – religija. Pogotovo kod muslimana, budu}i da jekatoli~anstvo i pravoslavlje jedna religija, a dvije crkve, dok sumuslimani – druga religija. Moram re}i da Crnogorci svo juposebnost moraju zahvaliti geografskoj izdvojenosti. Dràvaim je me|u brdima. Njego{ je klju~ni faktor u stvaranju naci-

je jer je u svom opusu stvorio originalan sistem eti~kih vrijed-nosti, koji nije srpski. Milovan \ilas mi je govorio “da su mus-limani naj~istija nacija zato {to oni ne pripadaju, kao Srbi iHrvati jednoj vjeri s dvije crkve. Muslimani pripadaju sasvimdrugoj vjeri i civilizaciji”. To me uvjerava, zak lju~io je \ilas, dasu muslimani nacija. Zato su me stavili na crnu listu jer samza muslimane traìo naciju pod spomenutim uvjetima.Musliman ne ide blièmu ve} ja~emu. Nije to nemoralno, toje zbog egzistencijalne sigurnosti. Da se nisu tako pona{aline bi opstali. (I ovako su doìvjeli 9 genocida!)

Kakav je bio i kakav jest poloàj Bo{njaka muslimana iMuslimana u Hrvatskoj?Iz moga iskustvenog uvida slijedi da su muslimani u Hr vat -skoj bili relativno povoljno tretirani. Naime, ~uo sam od vrloko mpetentnih ljudi da su profesori iz Sarajeva dolazili u Zag -re b, u zagreba~ku dàmiju, da bi proslavili neke vjerskeblag dane dok ih je to bilo strah u~initi u Sarajevu. [to se ti~eop }eg stanja, danas nisam sklon pozitivno vrednovati to dase neki deklariraju kao Muslimani, a ne}e prihvatiti da suBo{ njaci, jer, previ|aju razliku izme|u religije i nacije i dru -go, to je diferencijacija koja ne daje mogu}nost toj naciji dase integrira. Svi muslimani i Srbi koji ìve u Hrvatskoj su po -li ti~ki Hrvati. U socijalizmu se nije znao to~an broj musli-mana jer je bilo u njihovim redovima i Srba i Hrvata i ne -opredije lje nih, a najvi{e Jugoslavena. Ta diferencija nije bilaprinud na ve} spontana uz nedostatak kriti~ke svijesti da je ibroj ne{ to {to odlu~uje u podru~ju politike.

Ponovit }u Va{e pitanje koje je i za nas interesantno. Kolikoje prihva}anje islama s dolaskom Turaka bilo simuliranje, akoliko stvarno uvjerenje?Ovdje su Turci bili 400 godina i nitko nije nau~io turski. Ta -lijani su u Stocu bili tri godine i svi su nau~ili talijanski. Kakoto tuma~iti? Prvo, bilo je za vrijeme turske okupacije ne sa -mo privilegiranih nego i ugroènih muslimana, nisu svi bilibe govi. Dakle, iako je okupator donio vjeru koja je prih va }e -na, narod je zadrào kriti~ku distancu jer je bio siroma{an,bez sredstava za ̀ ivot. Raje je bilo ne samo me|u kr{}animane go i me|u muslimanima, a to Srbi i Hrvati stalno pre {u -}u ju. To je muslimane odvra}alo da u~e turski. Ne mogu jau~i ti jezik okupatora koji mi ne da kruha. Talijan u Stocu nijebio fa{ista, za razliku od Dalmacije gdje je vr{io zlo~ine. UBos ni i Hercegovini Talijani su se pona{ali humano, primje -ri ce, ni jedan slu~aj silovanja nije zabiljeèn. Kad su vodiliko muniste u zatvor, bilo je slu~ajeva da su ih talijanski stra -à ri pu{tali da “kidnu“ u partizane. Osobno znam bar petna -e st takvih slu~ajeva. Bilo je to tako do pada Italije, a onda sudo{li Nijemci. Nije to za podcjenjivanje, ta relacija prema Turcima. Mislimda su Turci, zahvaljuju}i franjevcima (koji su vodili vrlo flek -sibilnu politiku) u Bosni bili obazriviji nego u Srbiji. Nemaslu ~ajeva da su ru{ili crkve, a priznavali su i pravo na vjeru i{ko lovanje. U zadnjem ratu, znate kako je bilo: sve samazga ri{ta!

[to je to vjerski rat i je li imao udjela u zadnjem ratu u Bosnii Hrvatskoj?

56 BEHAR 100


Svako povijesno u~enje, recimo, doktrina katoli~kecrkve je ujedno i primjer ideologizacije. (Ponekaddjeluje kao da ~ita{ program Saveza komunistaJugoslavije suprotnog predznaka.) I tu bi trebalodo}i do reforme jer se prvi koncil ne provodi, a zadrugi ne}e ni crkva da ~uje.

Predloìo sam da u Hrvatskoj razlikujemo, u interesu socio-lo{kog zahvata u religiju, vjeru, religiju i crkvu. [to je zamene vjera? Ona je religioznost, intima, ne{to blisko, ona jefenomen koji je univerzalno rasprostranjen gdje god ~ovjekìvi. Mogao bih ~ak filozofski obraniti tezu da su svi ljudi naplanetu vjernici. Neki vjernici su religiozni, a neki religioznipripadaju crkvi, odnosno, vjerskoj zajednici. Primjerice,netko vjeruje u znanost, vi u umjetnost. Vjera je fenomen kojise ne moè institucionalizirati. Drugo, vjera se ne moè ide-ologizirati i tre}e ne moè se brkati sa svjetovno{}u jer jeona isklju~ivo i vje~no transcendentna kategorija. Nju seuop}e povijest ne ti~e. Religija je pak spu{tanje vjere nazemlju i pretvaranje u socijalnu ~injenicu. Religija je, dakle,socijalna ~injenica i zbog toga se de{ava ovo: ne moè{ imati~iste cipele ako si u blatu.Dakle, ne moèmo govoriti o vjerskom ratu, donekle oreligijskom, ali naj~e{}e o crkvenom. [to je onda vjera?Vjera je jednako Bog. Religija je socijalno povezana ~injeni-ca koja se moè ideologizirati, ispolitizirati i koja se moèupregnuti u razli~ite anga`mane na zemlji kao takvoj gdjemoè da se izopa~i. Recimo fundamentalizam moè bitiizraz i svojstvo nekih religija. I tre}e – crkva. Ne da se nemoè uprljati, ona je ~ak djelom osu|ena na to. Svako povi-jesno u~enje, recimo, doktrina katoli~ke crkve je ujedno iprimjer ideologizacije. (Ponekad djeluje kao da ~ita{ pro-gram Saveza komunista Jugoslavije suprotnog predznaka.)I tu bi trebalo do}i do reforme jer se prvi koncil ne provodi,a za drugi ne}e ni crkva da ~uje. Srbi nemaju koncile – vladastatus quo. Isto se de{ava i s muslimanima koji Kur’an èledirektno prevesti u ìvot, a to se ne moè. Sve vjerske zajed-nice, a ne vjera, su bile upletene u ovaj rat – u razli~itomopsegu i razli~itim inten zitetom. Tko je najodgovorniji?Tvrdim, to je Srpska pra voslavna crkva i jugoslavenski gen-eral{tab. îtao sam u Beo gradu, gdje sam bio profesor,ratno hu{ka~ke tekstove u te olo{kim ~asopisima. Bilo je to~ak i prije Memoranduma.Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavnacrkva i CKSKS direktni su krivci za rat. Milo{evi} je prvo biobolj{evik koji se priklonio svom narodu i koji je bio dobranonacionalisti~ki impregniran.

Srbi su u zadnjem ratu u Bosni imali {est bordela i mno{tvoku}a za silovanje Bo{njakinja i Hrvatica. Je li to odista bilanji hova ratna strategija, poniàvanja, zastra{ivanja i jo{ koje~ega? Nema nikakve sumnje da je to bio sastavni dio programastva ranja Velike Srbije i da je to vrlo vaàn element te strate -gije jer oni su smatrali da silovanje nije samo navla~enjesra mote, demoralizacije, nego je silovanje strategija utoliko{to ona umnaà broj Srba s obzirom {to su prinudno za~etudje cu smatrali Srbima.

Oni koji su Vas svojedobno u ex-Jugoslaviji precijenili, koji sumislili da moète sru{iti dràvu (jer ste znanstveno dokazalida Srbi, Hrvati i Muslimani ne participiraju podjednako uvlasti) i koji su ishitreno zaklju~ili da ste protiv bratstva ijedinstva, ve} su davno oti{li s politi~ke scene. No, jeste li Vidobili bilo kakvu zadovolj{tinu, napokon podr{ku, barem u

znanstvenim krugovima i u inteligibilnom ~itateljstvu?Ogromno mno{tvo ~itatelja, koji su mene u ~etiri oka kri-tizirali, bilo je sa~injeno od ljudi koji u 99 posto slu~ajeva nijeni{ ta ~italo od mene i sve su bazirali na napadima “Oslo bo -|enja”. To je za mene kao autora najbolnije.

U kojoj je sredini bila najbolja recepcija Va{ih knjiga i Va{egznanstvenog djelovanja: U Sarajevu, Zagrebu, Beogradu,Zadru ili Ljubljani?Moram re}i da sam ja prvo rukopis ponudio Zagrebu. Knji -èvnik Milan Miri} mi je rekao, primiv{i me i saslu{av{i mojkoncept te primijetiv{i da mu se knjiga neobi~no svi|a, da biona mogla do}i u obzir za tiskanje tek za tri godine. Bila je toknjiga “Politika kao sudbina”. Kad je to ~uo Slavko Goldsteinhvatao se za glavu jer je u knjizi prepoznao kvalitet. Knjigu jeobjavio izdava~ CK Omladine Jugoslavije “Mladost”. Direktorje bio Braco Grubi{i} koji mi je rekao: Nemoj misliti da }emose s tvojom knjigom zamjeriti Bosni, jer, tvoja knjiga i knjiga\ure [u{nji}a spasile su nas i produìle izdava~ki ìvot zajo{ dvije godine. Knjiga je objavljena u sto tisu}a primjeraka,ali su mi platili za samo petnaest tisu}a. Bila je to u Srbijinaj~itanija knjiga te godine. Bili su redovi pred knjiàrama, aza promociju u Domu omladine napla}ivale su se ulaznice.U Bosni se prodavala umotana u “Oslobo|enje” iako nije bilazabranjena i to zbog straha. Potom je izi{la u Sloveniji, a trigodine nakon izlaska u Beogradu tiskana je u Zagrebu unakladi od tri i pol tisu}e primjeraka, ali se je ve} mnogoprije kupovala od beogradskog izdanja. Knjigu su htjeli i dramatizirati i to je u~injeno u Beogradu.Odi grane su tri predstave, a onda su je skinuli s repertoara.U Bosni je prodano 4 000 ulaznica za predstavu. Ovo }e vasmo` da za~uditi – na Kosovu je knjiga prodana u 25 tisu}apri mjeraka na srpsko-hrvatskom. Nakon toga bila je do{ -tam pana u jo{ 50 000 primjeraka. [to su je vi{e napadali onaje bila vi{e ~itana. Ko~a Popovi} mi je rekao: “To je u fran-cuskoj literaturi sociolo{ki roman”.

[to je napokon primjerenije za nastavni program u {kolama– religijska kultura ili religiozna kultura (vjeronauk)?Najprije treba uo~iti razliku izme|u pojmova koje sam zap -ravo osobno uveo u uporabu: religijsko i religiozno. Re ligio -z na kultura je vjeronauk koji je na dobrovoljnoj osnovi, a reli -gij sku kulturu smatram obvezatnom kao i druge predmete. Religijska kultura ili kultura religija, po meni koncipirana jein formativno, a ne kao religiozna (vjeronauk) doktrinarno.

Na kraju, je li neminovan suodnos religije i nacije?U na{im uvjetima jest jer u nekim religijama, kao {to su ka -to li~anstvo, pravoslavlje i islam vjera je konstitutivni elementnacije. Dodu{e, nije religija stvorila naciju nego je njenomnastajanju i razvijanju silno pridonijela. [agi Buni} je govorioda katoli~anstvo nije stvorilo hrvatstvo nego crkva kao insti-tucija koja je bila uz narod i za nacionalnim identitet. Mislimda je u definiciji religije taj nacionalni identitet nezaobilazanjer je on integralni dio kulture jednog dru{tva, bez obzira imali vi{e ili manje ateista. Uostalom imamo ateiste katoli~kog,pravoslavnog i muslimanskog tipa, bilo im to drago ili ne. Tose moè protegnuti i na – agnostike.

57BEHAR 100


Kada politika kao elementarna nepogoda, kao fatum, poga|apojedinca ili socijalnu grupu, onda znanost ne moè biti iscr pljenasamo u analiti~kom diskursu i osvjetljavanju onog {to se zbilo ne -go se treba - kao {to je napisao Bismarck - “pobrinuti da se to vi{ene ponovi”. Samo izme|u nade i sje}anja moè se prona}i vrelo ra -dosti svakom ~ovjeku kojega je pogodila povije sna nepravda. Jes -mo li mi - suo~eni s temom {to nas zaokuplja - su~eljeni s pro b -lemom ili pak s misterijem? Ako za problem ve ̀ emo ne{to {to namzatvara put, {to nam je pred-metnuto, a za misterij ne{to u ~emuse ve} u polazi{tu nalazimo zatvoreni, ne {to u ~emu i{~e za va zna -~enje razlikovanja onoga u meni i onoga preda mnom, onda je ovdjena djelu ovo potonje. Zato mislim da je situacija {to nam je pri -re|ena izvan na{e volje, za misle}e ljude ne samo izazovna ne go iobvezuju}a sa stajali{ta angaì ranosti. Kada bismo odustali odangaìranosti, pristali bismo na pasivno sudjelovanje u uspostav lja -nju onog {to povijesni reali tet nosi. Uostalom, prava mjera an ga -ìranosti i neangaìranosti uvijek je bila temeljni problem kod sva -kog djelovanja, a javljala se u dramati~nom obliku u izraàvanjupoziva svakog intele ktualca. Rijetki su oni koji nalaze svoju rav no -teù, koja, dakako, nije optere}ena prisutno{}u umjetne simet ri je.No ~ovjek nika ko nije ukupnost svojih angaìranja. U tom bi slu ~ajubio rob (“hereza akcije”), posebno u svijetu u kojem kolek tiv namreà postaje sve tje{njom a interakcija izme|u pojedinca i gru pasve uòm. Akcija i kontemplacija komplementarni su ~initelji ljud -skog ìvota, a nikako ne suprotnosti li{ene sukladnog odnosa.Razmi{ljaju}i o korijenima svega ovoga {to nas je zadesilo, sklonsam interpretaciji koja uvaàva naslije|eno socijalno-duhovnostanje kao bitnu determinantu ovih drasti~nih doga|aja. Povi jestnas u najmanju ruku pou~ava da promjena politi~kog ustro ja nijenikakvo jamstvo, nego tek uvjet radikalnijih socijalnih pomaka.

Svodi li se sukob u Bosni i Hercegovini na vjerski rat?Kolikogod to djelovalo kao “otklanjanje” pitanja, odnosno izbje -ga va nje odgovora, precizno se moè odgovoriti: i ne i da! Evo o~emu se ra di.Moè se kategori~ki re}i ne iz jednostavnog razloga {to je ovdje rije~o dvjema religijama (kr{}anskoj i islamskoj) i trima vjera ma (ka -toli~koj, pravoslavnoj i islamskoj); sociologijski precizni je: rije~ je otrima crkvama, tj. vjerskim institucijama, odnosno vjerskim zajedni-cama. Gleda li se izvanjski, u sukobu bi bile jedna te ista religija,odnosno njezini pripadnici (dviju crkava) od kojih se jednoj(katoli~koj) “priklju~uje” posve druga religija (islamska). Da je rije~ oizvornom vjerskom ratu, polarizacija bi bila mnogo “~istija”. Uos ta -

lom, da je sintagma “vjerski rat” u ovom slu~aju contradictio inadjecto dovoljno upu}uje spoznaja da spomenute religije - unato~svim razlikama - imaju zaje dni~ku moralnu okosnicu koja usrdnoustrajava na dostojanstvu ljudske osobe, slobodi, ravnopravnomtretmanu ~ovjeka kao ~ovjeka, bez obzira o kojem je religijskompodrijetlu rije~. Budu}i da su religije nu`no povijesno posredovane(preko crkava, odnosno vjerskih zajednica), postoji mogu}nost (ukoju smo se i sami uvjerili) manjeg ili ve}eg odstupanja od izvornihreligijskih na~ela. Ovaj se raskorak, pak, uvelike duguje povijesnim(ne)prilikama, koje - ovisno o stupnju otpornosti ove ili one vjerskezajednice - podlijeù isku{enju vlastite posvema{nje degradaci je. Prislonimo li ovu pretpostavku uz deklarirane programe svih trijuvjerskih zajednica, ne}emo na}i niti jedan element koji upu}uje ilipak obvezuje na iznevjeravanje prvo tnih (religijskih) na~ela. Drugimrije~ima, ekstremno se pona{a nje veè isklju~ivo za ovog ili onogpripadnika vjerske zajednice, a nipo{to ne za bilo koju vjersku zajed-nicu kao cjelinu. Dakle, ni motiv niti poticaj za ovaj rat nije do{ao odreligija, odnosno vjera, a jo{ manje ih se moè optuìti za samo nje -go vo izvo|e nje. Nema ni~eg proturje~nog u tome kada primje}ujemda se uvjetno moè re}i i da. Za{to? Kob ovog rata izrasla je na posvedru gim pretpostavkama, ona ima druga izvori{ta, ali se moè - {toje tako ~esto ~injeno - obu}i u religijsko ruho trude}i se na taj na~inpri kriti svoje stvarne motive. Jed nos tav no re~eno: iako nije vjerski,ovaj rat povr{nom promatra~u mo ̀ e izgledati kao da jeste vjerski.Na tome rade ne samo politi~ki mo} nici nego - {to izaziva za pre pa -{ tenost - i dio hijerarhije vjerskih za jednica, posebno unutar Srpskepra voslavne crkve. To su oni prividno bogobojazni ljudi {to svojimstavom, pona{anjem i po s tupcima nude premise “gospodarimarata” kako bi im pribavili pr ijem~iv izgovor i “razlog” ovog iznu|enogsu koba. Vidljivo je da su u ovom ratu u ~udovi{nim razmjerimauni{teni i zatirani sakralni objekti. Znakovito je me|utim da su, pri -mjerice, svugdje gdje je hrvat sko pu~anstvo ve}insko, uni{teni svi iligotovo svi objekti Ka to li~ke crkve; jednako je tako znakovito da su, upravilu, ovi objekti po{te|eni u svim sredinama gdje su Hrvati man-jinska etni~ka gru pa, pod uvjetom da ìve izmije{ano s ve}inskimmuslimanskim pu ~anstvom. Nedvojbeno je da je ova selektivnost ufunkciji sija nja ne povjerenja izme|u Hrvata i Bo{njaka, kako bi seovim potonjima vid ljivo stavilo do znanja da “krst” nije u ratu s “kri -òm”, nego s “po lumjesecom”. Time se sugerira neutemeljena pre-dod`ba o vje r skom ratu, koja opet nailazi na plodno tlo zbog o~i gle -d ne ~i nje nice da napada~ nema nikakvog, pa ni takti~kog, razloga daodus ta ne od nemilosrdnog zatiranja svih tragova orijentalno-islamske kulture: dàmija, groblja, spomenika kulture...No nemogu}e je valjano osporiti tezu da ovaj rat nije vjerski a dase istodobno ne poku{a barem nazna~iti odgovor na pitanje {to gaje bitno uzrokovalo. Kaè se samo dio istine kad se skre }epozornost na mno{tvo nagomilanih proturje~ja iz kojih je emani-rala sve ukup na ekonomska, politi~ka, kulturna i, nadasve, moral-na kriza dru{ tva. Njezin je zajedni~ki imenitelj, nedvoj beno, odsut-nost de mok racije. Uza sve tegobe, ne bi se ratu pribjeglo kao sred-stvu “rje {avanja” svekolike konfuzije na ovim socijalnim prostori-ma da se njemu nije priklju~ilo kao motiv, cilj i sredstvo upravofatalno na ~elo koje glasi: Svi pripadnici je dne nacije u jednudràvu! Nije ni potrebno naga|ati do ~ega to dovodi - svakodnevnoisku{avamo stravi~ne posljedice realizira nja takve politi~ke usm-jerenosti. Otu da se ~initelj koji je neskriveno istaknuo takvo na~elou prvi plan javlja kao bitni uzro~nik ratne kataklizme. Sastavnicesu ovog ~ini te lja, po mojem uvidu, gledano kroz prizmu hijerarhije

58 BEHAR 100


Esad ]imi}

Bosanskaraskri`ja

Dobra iskustva varaju, a zla nikad nisu uzaludna.Ivo Andri}

uzro~nosti: Srpska akademija nauka i umetnosti, General{tabJNA, Slobodan Milo{evi} kao poosobljenje slu`bene politike iSrpska pravoslavna crkva. Ideo logijsko je utemeljenje, zaogrnutopla{tom autoriteta znanosti, pruìla upravo spomenuta akademi-ja; General{tab JNA kreirao je strategijsku i takti~ku viziju stva -ranja Velike Srbije pod maskom o~uvanja tada{nje Ju go slavije;svojim mentalnim dispo zi cijama i prepoznatljivim karakte rolo{ -kim profilom, Slobodara Mi lo{evi} je sve to politi~ki operacionali -zirao i u po~etku bio instrument provo|enja ove zamisli, da biubrzo i Akademiju i Ge ne ral {tab instrumentalizirao ostavljaju}ineizbrisiv trag na fizionomiji i tijeku sumornih doga|aja; Srpskapravoslavna cr kva je u po~etku davala samo diskretnu potporu, dabi kasnije i blagoslivljala, preko mnogih svojih episkopa, svakikorak aktual ne srpske politike.Pod pretpostavkom da su ciljevi ovoga rata povijesno utemelje ni (anisu!), da su oni {to ga zagovaraju humano motivirani (a nisu!) -~ak i pod tim pretpostavkama - on je ljudski neodrìv (neshvatljiv!)zato {to se njegovo realiziranje ne moè posredo vati druk~ije negometodom (pri)sile, tj. nasilja. Drugim rije~i ma, nisu u pitanju ni -kak vi religijski odnosno vjerski motivi, ve} se radi o profanim, po -li ti~ kim interesima koji se u osnovi svode na: rat za teritorije koje- i kada nisu - moraju postati etni~ki homogene i biti oslonac za st -va ra nje ~iste nacionalne dràve. Svi - stvarni ili fiktivni - problemipri pad nika drugih nacija u dràvama ex-Jugoslavije (s Ustavom iz1974., ve} tada realno pri znatim i postoje}im, makar i s og ra ni ~e -nim suverenitetom; hegemonistima je i u takvoj formi suvereni tetrepublika smetao, stoga su ga htjeli pod svaku cijenu ukloniti, ma -kar i ratom, ru{e}i time dràvu a istovremeno za to optuùju}i onekoji su krenuli vojno uni{titi, a ne tek vojno pokoriti) ne mogu seu~in kovito rije{iti na civiliziran na~in i uz pomo} me|unarodne za -jed nice (dijalog, dogovor, argumenti) - takvo uvjerenje i usmjere -nje izravan je poziv na primjenu sile pomo}u koje treba us postavi-ti pravdu za “svoje”. Svatko tko je imalo razborit mogao je nasluti-ti, ako ne i egzaktno predvidjeti, tragi~nu bilancu takve politike: svisu u njoj gubitnici! Njezine gorke plodove svi osje}aju - netko izra -v no, a netko posredno - ili }e ve} sutra osjetiti. Jer, ona je li{enamo gu}nosti otjelovljenja bez primjene biolo{kog istrebljenja (ge -no cida - “etni~kog ~i{}enja”) ili, u blaòj varijanti, preìvlja vanjepod uvjetom masovnih migracija-takozvanog “humanog preselja -va nja”. Moè li se bilo ~ime opravdati nasilno odvajanje bilo kojeg~ov jeka, a kamoli ~itavih socijalnih grupa, iz njegova zavi~aja, mo -è li se bilo ~ime opravdati njegovo napu{tanje sve ga onoga {to sumu preci ostavili ili {to je sam stvorio?Odre|ivanjem ovoga rata kao vjerskog prikriva se agresija i - {to jepo sebno va`no - agresor. Rat se pak svodi na unutra{nji kon flikt iti me se poni{tava legitimitet mogu}e akcije me|unaro dne zajed -

ni ce. To je, nedvojbeno, sukladno interesu onoga tko je rat po~eo,ka ko bi ga bez “mije{anja” i “podr{ke” me|unaro dnih politi~kih,voj nih i moralnih ~initelja po vlastitoj zamisli okon~ao. Znano je,da kako, da je eventualni nepovoljan poloàj etni~kih zajednica udru gim dràvama mogu}e na mno{tvo na~ina u~inkovito rje{avatimir nim putem. Takva usmjerenost, me|utim, automatski se na -pu{ ta iznu|ivanjem ratnog konfli kta i primjenom nasilja.Mnogi drè da je “me|uetni~ka zakrvljenost” dostigla razinu kojaosu je}uje bilo kakav oblik zajedni~kog ìvota i nalaè uspostavlja -nje etni~ki ~istih socijalnih prostora. Ako je tome tako, onda sumra~ ni ciljevi ovoga rata ve} ostvareni! Me|utim, ipak vidim zra~akna de u tome {to bi uspostavljanje normalne (mirotvorne) situacijenap rosto iznudilo druk~ije pona{anje i pojedinaca i socijalnih (et -ni~ kih) grupa. îm, primjerice, bude potisnuto na~elo da se lojal-nost, ~ak rodoljublje, cijeni po spremnosti ubijanja pripadnikadrugih etni~kih zajednica, onog trenutka kad se identificiraju iprimje r no kazne osvjedo ~eni zlo~inci, kad se uspostavom mira i uznad zor sile nad njima apsolutno izoliraju vrela zlo~ina - uspostavit}e se socijalna situacija radikalno druk~ijeg individualnog igrupnog po na{anja u kojoj }e, posve prirodno, valjda i{~ezavatitamne, a prev ladati svijetle strane ljudske naravi. Nedopu{teno jepo op }a va ti pato lo{ku (ratnu) situaciju, jer pravda mora sve vi{eposjedovati silu (kao vlastitu za{titu), dok sila u principu ne posje-duje pravdu kao mjeru, motiv, posljedicu.

Isku{enja zajedni{tvaNa na{em socijalnom prostoru susre}u se i ispreple}u, pa u izvje s -nom smislu i suprotstavljaju, katoli~anstvo, pravoslavlje i islam. Onise javljaju kao osobiti civilizacijski segmenti specifi~nih kultura,predaja, poimanja, duhovnosti. Njihova obnova, redefinicija i re va lo -ri za cija postaju povijesni imperativ na{ega posvema{njeg in teg - riranja u svijet, i, posebno, u Europu. Odnos religija - nacija pos tajejedno od sredi{njih pitanja. Re ligija je, uvjetno, univerzalna za jedni-ca na nebu, dok je nacija partikularna zajednica na zemlji. Ve} je iztoga bjelodano da religija per se ne moè biti oslonac na cio nalnogdiferenciranja, ali je nedvojbeno da to - u odre|enom po vijesnomkontekstu - moè biti konfesija, crkva, vjerska zajednica. Na{a soci-ologij ska ispitivanja pruàju osnovu za zaklju~ak: re li gija je dublja,~vr{}a, trajnija, stabilnija, dok je nacionalni osje}aj raz liveniji,povr{niji podlo`niji hirovitom politi~kom pona{anju; re li gi oznost jeprete`no imanentna, dok je nacionalno podlo`nije ko le banju, oscili-ranju. To je zato {to religija ne odgovara samo na onto -an tro po -logijska pitanja: ona je organizator kolektivnog rituala, sna`no jeupletena u socijalne zajednice. Teza o homo religio su su, ~ovjeku“neizlje~ivom” od religije, zapravo je dru k~ije iskazana misao o pos-tojanju samo jedne vjere u povijesno razli~itim obli ci ma javljanja. Nou religiju spada i to {to je ona “osu|ena” na ìvot u odre|enim povi-jesnim oblicima, ali, zauz vrat, u tome se nipo{to ne iscrpljuje.Max Weber tvrdi da vjera u zajedni~ko podrijetlo, koje se temelji nasli~ nosti obi~aja, jezika i kulture, ~ak i bez obzira na to koliko je po -vijesno zasnovana, stvara izniman “osje}aj etni~ke ~asti” pomo}ukoje se uspostavlja jedinstvo heterogene zajednice. Po njemu,sli~nost podrijetla nije dostatna za stvaranje nacije, jednako kao{to ni razli~it jezik i religija ne zna~e relevantne zapreke. No ovajje sociolog iznova nagla{avao ~initelj politi~ke mo}i ne samo kaoizvor nacionalnog osje}aja nego, {tovi{e, nje gove specifikacije.Tre tiraju}i naciju kao eminentno etni~ko-kulturni fenomen, Weberje bio sklon civilizacijsku zrelost i kulturnu razinu jednog dru{tva

59BEHAR 100


Izvjesna se duhovna glad o~itovala da se preko toga odgonetnei kulturni i etni~ki identitet, da se spoznajno doku~i podrijetloBo{njaka, njihov sada{nji poloàj i izgledi u budu}nosti. Postaoje transparentan tzv. merhamet. Naime, Bo{njak pos je dujejedan osobit humani zam, kojega je valjda sto lje }i ma ob likovaoìve}i u razli~itosti socijalnih sredina: eti~ki i re li gij ski mozaikje ne{to {to on zatje~e ro|enjem. Otuda drugi i raz li~it nijepredmet odbacivanja i prezira, nego uvaàvanja i po{ tovanja uonoj mjeri u kojoj se uzvra}a priznanjem vlastite razli~itosti.

mjeriti po tomu koliko je u njoj zna~ajan upravo ovaj kulturni~initelj. Ovome valja dodati i to da svaka nacionalna zajednica uprocesu vlastitog oblikovanja ovisi o potencijama duhovnostizapretanim ili iskazanim u do ti~nom narodu, s tim da je sudbinanaklonjenija onim nacijama koje se spram drugih nacija us pos -tavljaju u razlici ponikloj na sekularnim ~initeljima. Su kladnotome, i temporalna struktura pruà suène ili uve}ane mogu}nostisamorazvitka nacije - sve u ovisnosti o tome je li pro{lost ili pakbudu}nost paradigma njezina posvema{njeg uzleta. Povijest naszacijelo nije pitala o tomu kako }e djelovati, ali smo du`ni - kakobismo smanjili u~inak iznena|enja i nepoèljnog usmjerenja -spoznati ono {to nam je ona ostavila u “amanet”.Nedvojbeno je da je bio na djelu, a i sada traje, utjecaj islamskecivilizacije na kr{}ansku duhovnost i vice versa. Proces eu ro pe i za -cije koji je kasnije zahvatio ove predjele po tencirao je unutar mus -li manskog etnosa izvornu slavensku (nadasve: bosanskokrstjan-sku-glagolja{ku) komponentu i time pridonio intenziviranju pov -rat ka njihovu iskonu, sada ve} s oboga}enim oduhovljavanjem jed-nom novom dimenzijom orijentalno-islamske artikulacije i odnje -go vanom sposobnosti njenog {ireg utkivanja u kulture na ovimprostorima. Time otpo~inje proces razvidne interakcije, ~estomno gostrukih to kova i neo~ekivanih ishodi{ta. Muslimani i katoli-ci sve su vi{e bili upu}eni jedni na druge, i to ne samo - {to je slu~aju novijoj povijesti - da bi se za{titili od zajedni~kih du{mana nego ida bi iskoristili ono ~ime se jedni od drugih mogu obogatiti naprostranom podru~ju civilizacije i kulture.Podsjetimo se u ovom trenutku na to da je katoli~ka duhovnostiinter nacionalnog dosega, posvema{nje inspiracije i zavidne mi sa -one artikuliranosti U njezinoj je tradiciji da okuplja inte lektualnueli tu, da asimilira vremenske mijene, da ne pristana na pasivnuulo gu povratnog ~initelja. Ona neskriveno i uznosi i osu|uje. Nje -go vanje osje}aja individualnog i grupnog dignite ta, sadràjne opo -r be i diskretnog politi~kog anga`mana - sve to ulazi u zna~ajkenje ne duhovnosti.Duhovnost unutar srpskog pravoslavlja ~ine prije svega religija, na -cionalni mit i narodna poezija. U ovoj religijskoj zajednici naj bo lje sevi di utjecaj povijesnog. U njoj se, naime, znakovito po kazuje ka ko na -rod ne stvara povijest, ve} povijest kreira njega. Svaka religija imasvoj osobit sustav vrijednosti, samosvojan svjetonazor i - {to je zn a -~a j no - osobit model kulture. Orijentalno-islamski model kultureov dje je naprosto situiran {to je, dakako, za dru{tvo blagodat: izraslaje jo{ jedna civilizacija, imamo jo{ jednu kulturnu boju, {to je mo gu -} nost za jedan organi~ki posve prirodno utemeljen raznovrsni kul -tu rni koncept. Taj bi pluralizam ovdje trebao ìvjeti kao jedna ste ~e -vi na, a ne bi trebao biti razlogom tenzije ili pak izv jes nih do mi{ ljan-ja kako bi se ta ste~evina dovela u pitanje. Otuda Bo{ njaci, jednakokao i Srbi i Hrvati, duguju svojoj religiji svoju nacionalnu samobi t -nost, iako ta religija sama po sebi tu samobitnost nije uspo stavila,ne go je ona formirana na prostranijim socijalno-povijesnim pretpo -stavkama. Sasvim je izvjesno da se ta na cio nalna samobitnost nika-da ne bi uspostavila da nije bilo ove kul tu rne i civilizacijske razlike.Da su se, svojedobno, uspostavile osobite nacionalne instituci je,lak {e bi se lu~ilo izme|u svjetovnog (nacionalnog) i duho vnog(religijskog).Na{ao sam karakteristi~nim za vjernike muslimanske proveni -jencije da se s lako}om prepu{taju religijskoj kontemplaciji. To jesvijet koji voli meditirati bez obzira na obrazovnu razinu, svijet kojise bez te{ko}a prebacuje u podru~je transcendencije i svijet koji s

podjednakom pozorno{}u nastoji de{ifrirati ne samo ovostranuscenu nego i onostrano. Izvjesna se duhovna glad o~itovala da sepreko toga odgonetne i kulturni i etni~ki identitet, da se spoznajnodoku~i podrijetlo Bo{njaka, njihov sada{nji poloàj i izgledi u bu du -} nosti. Postao je transparentan tzv. merhamet. Naime, Bo{njakpos jeduje jedan osobit humani zam, kojega je valjda stolje}ima obli -kovao ̀ ive}i u razli~itosti socijalnih sredina: eti~ki i religijski mo zaikje ne{to {to on zatje~e ro|enjem. Otuda drugi i razli~it nije pre dmetodbacivanja i prezira, nego uvaàvanja i po{tovanja u onoj mje ri ukojoj se uzvra}a priznanjem vlastite razli~itosti. To je pose b noizraèno u urbanim sredinama koje su vi{e kulturno artiku li ra ne ikoje diskretno ustrajavaju - ne feti{iziraju}i ih - na raz li ~i tostima,duboko osvije{teni da time unose novu dimenziju u ovaj kul turnimozaik. S druge strane, Bo{njaci na selima imaju jednu crtudu{evnosti koja nije nadogra|ena duhovno{}u, ali je vrlo zahvalnapodloga za ovu potonju. Mislim da je tajna Bo{njaka kao etni~kezajednice na ovom tlu u tome da budu neokrnjena muslimani, alida budu isto tako - Europljani. Ovaj spoj islama kao religije, kaokulture i civilizacije i posvema{njeg europskog kulturnog konteks-ta moè dati - a da uop}e ne okrzne teologijski koncept - takvu ino-vaciju koju }e sve vi{e uvaàvati muslimani diljem svijeta. Zato tajkulturno i nacionalno impresivan mozaik nije nikakva zapreka,nikakav uteg koji vu~e u pro{lost, nego moè biti novo nadahnu}e,nova inspiracija da bi se pokazala samosvojnost u konteksturazli~itosti, da bi se, dakle, oplodili drugim i da bi op lodili druge.U strukturi religijske svijesti, primjerice, ìtelja na selu, kod musli -ma na prevladava vi{e fatalisti~ko poimanje boànstva, a manje je -dan racionalno-teologijski odnos. Oni kao da ljubomorno ~uvajuukup nost razlika i time sebi uskra}uju one kulturne tvorbe kojima bi- ba{ zato {to su im razli~ite, a ne i suprotne - obogatili vlastitu kul -tu ru, ni trenutka ne ugroàvaju}i njenu samosvojnost. Ta sa mo svoj -nost bi, paradoksalno, na ovom bogatom temelju jo{ vi{e do{ la doizraàja. Religija je ono {to muslimane neraskidivo pove zu je ucijelom svijetu, ali muslimani na ovom socijalno-kulturnom tluimaju tu prednost da, otvoreni prema utjecaju i proìmanju dru gihkultura, dobiju nove nijanse u bogatom kulturnom registru, a da neizgube ni{ta bitno od onog {to ih ~ini osobitim. Ishodi{ta ovog proce-sa ovise o interakciji i recipro~noj spremnosti drugih da prime ioda{ilju ono {to ih uznosi u vi{e sfere individualnog i dru{ tvenogstvarala{tva.Religija se u svojoj samointerpretaciji mora neprestano o~itovati isvjedo~iti u ìvotnoj praksi, u svakodnevici. Bez toga, ona bi posta-la izvanjska, bigotna — prestala bi biti izvorna.Mo`da; je u svim trima religijama o~uvan kontinuitet, ali se on raz -li ~ito iskazivao. Katolici imaju najvi{e oblikovanu intelektu alnu for-

60 BEHAR 100


Posve je izvjesno da se u preru{enom obliku u Bosniuspostavila odre|ena orijentalna despocija. Pogre{no je,me|utim, misliti da se to odrazilo samo na mentalitet Bo{ nja -ka. Dovoljno je ski nuti kulturne omota~e pa }e se brzo ukaza-ti u biti isti ljudski sadràji. Razlike se ~esto svode na kulturnuvrijednost. Ilustra cije radi, spomenimo mentalitet bosanskihfranjevaca koji su sretno kombinirali ono {to su donijeli u svo-joj vjeri s onim {to su asimilirali iz islamske kul ture. Vjerojatnoi tomu treba zahva liti {to im je podarena iznimna vitalnost i {tosu tako uspje{no odolijevali svim pritiscima ostaju}i na “mrtvojstraì” katoli~an stva.

maciju teista. Unutar Katoli~ke crkve religija je bila, i u mnogim seg -mentima suvremenog dru{tva ostala, unutar svojih bogomolja koli-jevka govorne, glazbene, likovne i - u boljim slu ~ajevima - filozofskekulture. Pripadanje njoj bilo je znakovito za raspoznavanje visokogstupnja samosvijesti. Katolici tradici onalno sudjeluju u manifestnimoblicima religije. Kad god se zbude, identifikacija religijskog inacionalnog vrlo ~esto ide u korist religije, a samo u kriznim situaci-jama u korist nacije. Kad katolici uzimaju religiju kao sredstvonacionalnog za{ti}ivanja, to je samo dokaz da je njihova nacija ug ro -èna. Ovaj proces nikad ne ide na {tetu religije kao spekulativne~injenice i izraza osobnog senzibiliteta. Jedva da se moè navestiijedan zna ~a jan osporavaju}i argument da velika zasluga za to pri-pada intele k tualnoj eliti sve}enika. Nije za podcjenjivanje da brojonih koji su me |u Hrvatima primili sakrament kr{tenja dostiè 90%.Religija pravoslavnih je vi{e obi~ajna ~injenica, a manje spiritualnistav i spekulativni odnos. Optere}ena uplitanjem povijesne zbilje,ova se religija isuvi{e transponirala u svjetovno, ~esto se iscrplju-ju}i u etni~koj dimenziji. Na djelu je nesumnjiva formalizacija od -no sa Srba prema pravoslavlju: istraìvanja upu}uju da broj kr { te -nih Srba varira izme|u 7% i 20%. Doda li se tome da je u strukturireligijske svijesti pravoslavnih Srba prisutan tanak sloj au ten ti~ -nog kr{}anstva, a sve je ostalo sinkretizam impregniran elementi -ma poganstva, onda nije te{ko stvoriti dosta utemeljenu pesimis -ti~ nu predod`bu o duhovnoj fiziono miji ove religioznosti. Pas to ral -na aktivnost gotovo da je svedena na liturgiju. Ova postaje tipi~anprimjer utapanja religijskog u nacionalno. Tu je najvjerojatnije vre -lo silne politizacije, ali i sklizak teren svakovrsne manipulacije.Kod pripadnika islama to je u izvjesnom smislu kompleksnije. Ovare ligija ima svoje svjetovne konzekvencije. Ona se najprije inkor-porira u obitelj i susjedstvo te poku{ava normirati ~itav svjetovni ̀ i -vot. Islam je izvorno mnogo totalitarniji: svjetovnost i duhovnost -vi {e nego kod drugih - pomije{ani su. Ovu okolnost komplicira i ~i -njenica da su muslimani do priznavanja nacionalnog statusadoìvljavali Islamsku zajednicu kao surogata nacionalne zajednice.Nemaju}i razvijene nacionalne institucije, svagda su bili upu}enina to da religiju naseljavaju u svjetovne zone, a da se svjetovnoiznova inkorporira u religijsko tkivo. To je jedan od razloga {to suprocesi suvremene sekularizacije silno zahvatili ovu vjersku skupi -nu. Istraìvanja pokazuju da je dva polovica Bo{njaka biva uk lju ~e -na u razmjerno kontinuirani religijski ìvot.Ovo su samo ovla{ skicirane pretpostavke na kojima se - uza sveraz like - pojavljuju i neke zajedni~ke mentalne crte osobite za fe -nomen bo{nja{tva. Tako se ustanovljuje da je Bo{njak du{evan,spon tan, povjerljiv, topao i da se ~esto uporno othrvava navici lice -mjer nosti. On nije bez izvjesne doze srame`ljivosti, nesigurnosti,

na ivnosti... U njemu se osje}a povijesno taloènje i straha koji iznu-tra intenzivira otpor prema javnosti i javnom i djelovanju. Prem dazna biti nekonformisti~an u intimnom krugu, ~im iza|e iz nje ga tose smanjuje ili potpuno nestaje.Razmi{ljaju}i o svemu tome, sigurno je da se moramo osloniti napovijest, koja je bila ispunjena brojno{}u okupatora i dugotrajno{}uokupacije. I tri vjere i na njima izrasla kultura jednako su izazov iisku{enje ({to }emo argumentirati poku{amo li bar za trenutak za -bo raviti na zlo koje nam se dogodilo, ustrajavaju}i u vi{e nego na -ivnoj vjeri kako nam se sve to nije moralo, a nije niti smjelo dogodi-ti, mo`da ideologijski vjeruju}i u trajniju, ili ~ak trajnu i neprijepornuvrijednost interkulturalizma). Izazov zato {to je ne ma la prednostposjedovati na jednom socijalno-kulturnom pros toru tri kulturnapojasa. Kulturne tradicije i aktualne kulture {to di jelom izrastaju nanjima omogu}avaju, nude i poti~u vi{edimen zio nalno oduhovljava -nje. To postaje izvori{tem svakodnevnog kri ti~ kog odnosa spramsvo je i dru gih kultura, stalno upozorenje ne sa mo da pokraj vasnego i uz vas, pa - u boljim slu~ajevima - i u va ma ìvi ono “drugo”koje moè biti i produktivnije od “ovoga”. U bo sanskim sredinamavi{eg stupnja demokratskog ̀ ivota, uz uva ̀ a vanje svake osobite kul-turne individualnosti, kulturne podjele sve manje idu izme |u posto-je}ih kultura i ljudi, a sve vi{e kroz lju de. Nije mali nedostatak {to tone uvi|aju mnogi ljudi. Isku{enje - zato {to ove razlike u zatvorenim,tradicionalisti~kim, ukru}enim so cijalno-kulturnim sredinamamogu biti izvori{tem udaljavanja, od bacivanja, sumnji~avosti. Tadanastaje situacija u kojoj se raz li~it - unato~ prirodi artikuliranosti,usmjerenosti i dosega do ̀ iv lja va ne samo kao drugi nego postajevrelo napetosti, su mnji~enja, op reza. Upravo na ovom tlu iskusilismo povijesnu istinu da u na{oj pro{ losti nije bilo etni~ke grupe kojanije - u nekim intervalima - bila ~as privilegirana, ~as ugroàvana.Ovu “ravnopravnost” mnogi ne èle osvijestiti jer bi htjeli - upiru}ipoglede na isklju~ivu ugro ̀ e nost vlastite grupe u pro{losti - pri bav-iti razlog za povla{tenost u sada{njosti. Takvo rezoniranje i o~eki-vanje ne samo da ne sluì raz voju kultura i uzajamnom duhovnomoplo|ivanju nego izravno eg zistencijalno prijeti.S druge strane, ne treba ni spominjati koliko je fatalna okolnost {tonam je oskudna tradicija egzistiranja pravne dràve ili, dru gim ri -je~ima, civilnog dru{tva. Dràva napu{tenog politi~kog ustroja nijese mnogo trudila oko toga. Bila je, u izvjesnom smislu, blokirana i,u isti mah, impresionirana teorijom o vlastitom odumiranju, ~ega suprotagonisti bili nitko drugi do njezini (dràvni) utemeljitelji. Ali povi-jesna ironija je htjela da se spo menuta teorija javi samo u zavodljivojformi ~ija je supstancijalnost bila zapravo suprotnog u~inka (kao daje slijedila “Murphyjeve zakone”): “odumiru}a” dràva slabila je onefunkcije dràve koje su trebale ja~ati, a ja~ala je one koje su trebaleslabiti. Tu je korijen procesa uspostavljanja rigidne svijesti, koja, kaodomi nantna, izravno ugroàva osobne slobode i elementarna ljuds-ka prava. To je bio silan poticaj za - {to grubu, {to perfidnu - priva -tizaciju politike. Slutim da bi sociologijska istraìvanja pokazala da jeona na ovom tlu dostigla kulminacijsku to~ku.Posve je izvjesno da se u preru{enom obliku u Bosni uspostavilaodre|ena orijentalna despocija. Pogre{no je, me|utim, misliti dase to odrazilo samo na mentalitet Bo{njaka. Dovoljno je ski nutikulturne omota~e pa }e se brzo ukazati u biti isti ljudski sadràji.Razlike se ~esto svode na kulturnu vrijednost. Ilustra cije radi, spo -m enimo mentalitet bosanskih franjevaca koji su sretno kombini-rali ono {to su donijeli u svojoj vjeri s onim {to su asimilirali izislamske kulture. Vjerojatno i tomu treba zahva liti {to im je poda -

61BEHAR 100


Islam je izvorno mnogo totalitarniji: svjetovnost i duhovnost -vi{e nego kod drugih - pomije{ani su. Ovu okolnost kom plici-ra i ~injenica da su muslimani do priznavanja na cio nalnogstatusa doìvljavali Islamsku zajednicu kao su ro gata na -cionalne zajednice. Nemaju}i razvijene nacionalne institucije,svagda su bili upu}eni na to da religiju naseljavaju u svjetovnezone, a da se svjetovno iznova inkorporira u religijsko tkivo. Toje jedan od razloga {to su procesi suvremene sekularizacijesilno zahvatili ovu vjersku skupinu. Istraìvanja pokazuju daje dva polovica Bo{njaka biva uklju~ena u razmjerno kon-tinuirani religijski ìvot.

re na iznimna vitalnost i {to su tako uspje{no odolijevali svim pri -tis cima ostaju}i na “mrtvoj straì” katoli~an stva. Bio bi znak du ho -v ne inferiornosti ako bismo bili isklju~ivo zaokupljeni time koliko jeko ja kultura utjecala, a zanemarili ko liko je utjecaja primila. Os vi -je{ teni u ne malu prednost prirodno-povijesnog za je dni{tva kul-tura, nu`no je da se koris ti mo dinami~nim snagama tradicije te seti me otvaramo za razli~i tost u sada{njosti i sve procjenjujemo uob zoru bu du} no sti koja }e biti onakva kakvom je mi ob likujemo.Onaj strah o kojem sam maloprije govorio i koji se povijesno ta lo -ìo duàn je di jelom i novijoj povijesti. Mlada (socijalisti~ka) dràva,kad god joj se ~inilo da je - ili kad je stvarno bila - ugroàvana - le -gi timirala se raspolaù}om politi~kom silom. A nikad nije oskud i -je vala dovoljnom koli~inom - stvarnih ili izmi{ljenih, neprijatelja.Zato i mislim da na{a novija povijest nije nimalo nevina i ne su s pre -èm se ustvrditi da joj je tako ~esto po lazilo za rukom da kolosalnouspostavi negativni kontinuitet. Ovo je pak bilo tim u~inkovitije {tose politika ogla{avala u demokrat skom obli~ju i {to je uspje{no pe -netrirala ne samo u socijalnu nego i u in t imnu sferu dru{tvenogbi}a. A to zaci je lo nije moglo biti jednostavno uklonjeno uvo|enjemsamoupravljanja, jer je i ono do{lo na krilima dràve, tj. medeno jeputem pravnih normi. Re kon s truk ci jomanatomije politi~kog vla da nja, stila po -liti~kog (ruko)vo|enja, analizom struk-ture svijesti uop}e, a politi~ke posebno,dobili bismo odgovor na mnoge nepoz-nani ce i upot pu nili spoznaju o podrijetlustarih i novih strahova o korijenima ne ot -pornosti, uzajamnih animo zi te ta, otugaljivom oprezu i sumornomsumnji~enju... I to je, nedvoj beno, jednood izvori{ta aktualnog rata.

Vrijednosna svijest teista

Jedno moje sociologijsko istraìvanje davne 1965. godine i sada jeu mnogo ~emu znakovito. Makar na jednom segmentu ta da{njegdru{tva ~ini mi se da su se prelomili i zrcalili zna~ajni strukturnielementi {to sugeriraju tektonsko podrhtavanje vi{e slojnog soci-jalnog reljefa.S obzirom na afinitet na{ih ispitanika, vrednote se, o~igledno,grupiraju oko zanimateljske usmjerenosti u uèm i oko socijalno-du hov ne vrijednosti te`nje u {irem smislu. Evo kako izgleda ta vri-jednosna ljestvica u razli~itim konfesionalnim zajednicama:

KATOLICI1. Sve}enik kao intelektualni i moralni autoritet. Katolici smatrajuda sve}eniku, za razliku od drugih zanimanja, nije dopu{teno daijedan trenutak zaboravi na to kako je njegov poziv izniman, svet.On je u intelektualnom smislu autoritet i po formalnim kvalifikaci-jama, ali i po stvarnom znanju; kod njega se dobija uputa za vrloudaljena podru~ja ìvota, on je vrlo obavije{ten i djelomi~noiskustveno pokazuje doseg i mo} vlastite misaonosti. Ako je rije~ omoralnom autoritetu, onda se prije svega misli na to da se sve -}enik pona{a u svim situacijama dosljedno.Tehni~ki intelektualac. Tu ima udjela naklonjenost iskustveno|svijesti koja daje prednost intelektualcima koji obavljaju odre|eniposao, zahva}aju}i u ìvot prakti~nim u~incima. Tu je, iako uograni~enom dosegu, prisutan racionalizam zapadne civiliza cije.

Ovo podrazumijeva nemalu dozu nezadovoljstva spram razineinstitucija koje oblikuju humanisti~ku inteligenciju.Intelektualac humanisti~kih znanosti. Njega, u neku ruku, do ̀ iv -lja vaju kao “neuspjelog” sve}enika. Jer, po njima, on se bavi ne -em pirijskim ìvotom, ali u ovostranosti. U tom smislu, odsutnostne kih u~inaka u sve}enikovu djelovanju unaprijed ga ispri~ava, jerse oni o~ekuju s one strane granice ìvot! (ovozemaljskog). Dje lu -ju }i isklju~ivo u dimenziji ovostranosti, humanisti~ki intelektualacmo ̀ e neke u~inke odgoditi, ali ne u neizvjesnu budu}nost. Na tojcrti on je stalno, na izvje{taj na~in, u procesu provjere, koja mu - uve }ini slu~ajeva - ne ide u prilog.4. Politi~ki aktivist. Gotovo nijedan ispitanik ne vrednuje ovaj pozivpo sebi, nego u odnosu na stvaranje prostora za nesmeta nootjelovljenje drugih poziva. Sude}i po odgovorima ispitanuka,poimanje politike u smislu prevladavanja njene partikular nosti iotu|enosti daleko je od toga da bi ovladalo svije{}u ljudi. Politikase, zacijelo, doìvljava kao sudbinska sila koja se izdvaja i moè bitiu~inkovit sluga, ali i zlo}udan gospodar.5. Dobrotvor. U ispitanikovu poimanju to je onaj koji pomaèslabom, nejakom. U ovoj vrijednosti dolazi do izraàja religij sko

milosr|e: sve simpatije prema onom kojitrpi mogu proiste}i iz antipatije pre matrpljenju. Saàljenje nastupa samo pov -redom tu|eg nagona sre}e. Stoga vlas -tita sre}a nije cilj morala, ali je nje go vaosnova i pretpostavka. Bar dva mo me ntaobja{njavaju za{to je ova vrijednost do{laba{ na ovo mjesto: jedan je da se ona,najvjerojatnije, pod razumijeva u svakojreligiji; drugi je, mogu}e, da se time nes -vjesno, na posredan na~in, iskazuje

te`nja oblikovanja dru{tva u kojemu }e dobrotvorstvo biti svemanje potrebno.

MUSLIMANI1. Politi~ki aktivist. Valja primijetiti da je visoko kotiranje ovog pozivaisklju~ivo vezano za specifi~nu oznaku: nosilac i za{ti tnik ideje brat-stva i jednakosti. Ovo je dijelom na tragu islam skog “merhameta”(humanizam). Ali, bilo bi pojednostavljeno ako bismo ga svodili najednu islamsku (religijsku) istinu koja se prenosi s koljena na kol-jeno. Ona, posve sigurno, vodi svoje podrijetlo iz bliè pro{losti, kadaje socijalna nesigurnost, pone gdje goli biolo{ki opstanak, jednos-tavno iznudila jedno ovako {iroko humanisti~ko na~elo i zahtjev. Stim u suglasju, politi~ari se primarno vrednuju po svom odnosuspram ove ideje i spram njezine realizacije, pa tek onda prema svo-jim ostalim aktivno stima. Uklije{ten izme|u “krsta” i “krià”, musli-man je kroz povijest kultivirao socijalnu nesigurnost i smatrao priv-ilegijom ako mu je po{lo za rukom da bude jednak s drugim.2. Tehni~ki intelektualac. Mjesto koje zauzima ovaj poziv ne pro-turje~i orijentalno-islamskoj tradiciji koja je dijelom i pra gmati~kiobojena. Sve ostalo vrijedi kao i za katolike.Intelektualac humanisti~kih znanosti. Razlozi su potpuno isti kao,ikod katolika.3. Sve}enik (hodà). I za tradicionalnu muslimansku svijest nije ka -ra k teristi~no da se ovaj poziv posebno izdvaja, jo{ manje da mu sesta vlja aureola svetosti. Ovo je u suglasju s teologijskim koncep-tom islama. (Otuda je posve razumljivo da je znatno vi{e vredno-van poziv, primjerice, {erijatskog sudije-kadije u odnosi na hodù.)

62 BEHAR 100


Religija je ono {to muslimane neraskidivopo vezuje u cijelom svijetu, ali musli ma ni naovom socijalno-kulturnom tlu imaju tu pre -d nost da, otvoreni prema utjecaju i pro ̀ i - manju drugih kultura, do bi ju nove nijanse ubogatom kulturnom re gistru, a da ne iz gu -be ni{ta bitno od onog {to ih ~ini osobi tim.

Otkad se intenzivno {koluju, ~ak i na najvi{oj razi ni sveu~ili{nenaobrazbe, is lam ski }e se sve}enici, vjerojatni povoljnije vredno-vati, jer upravo oko lnosti da su - s malim iznimkama - upravo bilibez formalnih i st varnih kvalifikacija, priu~eni, najvi{e ih je de -gradiralo u o~ima vjernika.5. Dobrotvor. Vrijedi isto kao i za katolike.

PRAVOSLAVNI1. Ratnik, epski junak. Kult heroja, junaka, sve do danas ostao je uprivilegiranom poloàju na ljestvici vrijednosti. On je idealizi rani bra -ni~, on je jamstvo da }e pleme ostati za{ti}eno. Njemu je namije nje -na uloga i osvaja~a novih prostora u funkciji ja~anja plemena. Na to -me izrasta fanati~an vid rodoljublja koje iznova osloba|a nove ener -gi je u svakom ustani~kom pokretu. Idealizirani junak stalno se na -d nosi nad narod i upozorava ga da se nikad ne zna na kojem ras -kri` ju ~eka smrt i nikad nije posve sigurno je li no` pod vratom ili uru ci. (Na jednom mjestu u Deobama ]osi}ev junak kaè: “Volimopr vo no`. Deca vole no`. Mu{ko gine za pu{ku. Njiva za pu{ku. Zak -li njemo se na noù. Takvi smo... Kad ima{ pu{ ku, ima{ njivu. Ima{glavu. Sa noèm i du gove oduì{ i parnice dobije{. Uz pu{ku svakamora da legne. [ta smo krivi. Nismo krivi...Od kad postoji, tako je na svetu.”)2. Intelektualac humanisti~kih znanosti.Ra zlog za visoko vred novanje ovog pozivasa dràn je u izraènoj razlici koja se svodina to da se u ovaj poziv unosi i ne{to ro ma -n ti~arsko na crti bor benosti. Od sut nostpo tpunog zahtjeva za trenuta~nom is kus -tve nom u~inkovito{}u jest ono ~emu trebazahvaliti ovoliko uz no {e nje ovog poziva~ijim se prakticiranjem junak u biti bodriza pothva te ili se naknadno “opijeva” njegova hrabrost i slava.3. Politi~ki aktivist. Po vi|enju gotovo svih ispitanika on nije is klju -~i vi izvor mo}i. Njegov je ugled dobrano ovisan o tome ko liko svo-jih mogu}nosti utjecaja u dru{tvu u~inkovito pretvara u njegovepromjene. Postoji razlog da se ovaj poziv gleda sa staja li{ta objelo-danjivanja epske tradicije (juna{tva) i humanisti~ke angaìranostiintelektualca u njenoj funkciji.4. Tehni~ki intelektualac. On zauzima ovo mjesto po tradiciji kojaga gotovo bez ostatka svodi na spretnost, zanatsku vje{tinu, a ne ina sposobnost duha. Premda je to paradoksalno, upravo zbog toga{to se ovaj poziv u procesu vlastitog obavljanja demi stificira, on neko tira visoko. Ovdje se u~inkovitost “osve}uje”, jer ne daje prostorza razmah ma{te, umovanja. Sve je u tom pozivu toliko jasno da neostavlja mogu}nost nedoumicama i ne moè se dovesti u vezu sepskim uzno{enjem hrabrih ljudi.5. Sve}enik. U ovom pozivu za ispitanike nema ni~eg svetog. On jesveden na - zanimanje. âk postoji sklonost da bude vrednovanprema popadiji (sve}enikovoj supruzi): svaki proma{aj, u izboruvlastite supruge automatski diskvalificira popa kao ~ovjeka odkojega treba traìti savjete, upute za ìvot, a pogotovo oslonac urje{avanju misaonih dilema.

* * *Kako interpretirati ove nalaze? Uo~ljivo je da vrijednosna svijest svo-jom nutarnjom strukturom do~arava dramati~an fokus soci jalne iduhovne fermentacije. Tu se ogleda vitalna snaga pro bu |e nihenergija i izdvajaju gorljivi nositelji odre|enih ideologija; koje su vi{eili manje religijski obojene. Gotovo po prirodi same stvari, tra dicija je

prepu{tena ne samo strukturi religijske svijesti nego i so cijalnomu~inku na~ela na kojima se uspostavlja sama konfesija. Zato je sud-bina tradicije determinirana onim {to je religija eo ipso i onim {to odnje naprave socijalna sredini i njene osobite za ko nomjernosti.U odre|enom socijalnom kontekstu religijska energija moè uz -nije ti tradiciju, da bi je prihvatila s njene oplemenjene strane i ne -ut ralizirala njene negativne potencije te da bi s nje skinula aureoluuko~enog otpora i neizmijenjenog trajanja, kako bi je iskazala unje nom vi{ezna~ju. Jedva da je potrebno bilo koga uvjeravati daona moè, s jedne strane, podjednako aktivirati emocionalnu ene -r giju i li~nosti i socijalnih grupa, a tradiciju (zatvorenu u samodo -volj nost i ve} oko{talu) neracionalni okrenuti protiv drugih tradici-ja kako bi uobraènu superiornost nesmetano sa~uvala.Interpretativni okvir ljestvice vrednota konfesionalnih zaje dnicazah tijeva dopunska istraìvanja, ~ak interdisciplinarnog dosega.Ima, me|utim, dovoljno osnove da se rezultati do kojih sam do{aosociologijski interpretiraju u ozra~ju triju determi nisti~kih para -me tara: a) svijest o me|ukonfesional nim kon fliktima u daljnjoj i,posebno, u bli ̀ oj pro{losti; b) percepcija o konfe sio nalnom podri-jetlu preobra}enika (mu slimana) i c) stupanj sro d nosti u je zi ku,

obi~ajima, folkloru, us me noj pre da ji iknjièvnosti.Utvrdili smo da na razini pu~ke kulturene postoji velika udalje nost izme|u mu -sl imana, na jednoj, i kr{}ana, na drugojstra ni. Svijest o vjerovanju u jednoga Bo -ga kojemu su dostupni razli ~iti putovismanjuje udaljenost, ali sva ko doziranjepovijesnog iskustva i pam}enja pove}avaje u raz li ~i tom intenzitetu. Kad je rije~ ou~enoj kulturi, ta se distancija, para do -

ksalno, pove}ava - postaju}i rigidnom.Ljestvica vrednota katolika i muslimana svoju srodnost i iden ti~ -nost duguje ponajprije povijesnoj situaciji jednako kao i udaljenos-ti od pravoslavnih. Ve} je na prvi pogled uo~ljivo da muslimani ikatolici imaju tri vrednote identi~ne i po mjestu {to ga zauzimajuna ljestvici. Specifi~an poloàj muslimana kroz povijest i u aktual-noj situaciji donio je bitnu razliku kad je rije~ o prvoj vrijednosti.Pra voslavni, pak, kao prvu vrijednost imaju kategoriju koja seuop}e ne pojavljuje kod katolika i mu slimana.Uo~ljivo je, me|utim, da je vrijednosni sustav pravoslavnih ku di ka -mo konzistentniji u odnosu na, oprezno re~eno, “smu {e nost” vri-jednosnog sustava katolika i muslimana. Ovo je tim ute me lje nijeuzmemo li u obzir aktualni socijalno-politi~ki kontekst u ko je mu sevrijednosni sustav pravoslavnih gotovo doslovce afirmira: naime,pravoslavci su, kako se ustanovilo, po svom mentalnom us trojstvuratnici (junaci), narod kojemu inteligencija treba da bi ga uz nijela iopjevala njegovo juna{tvo, politi~ki aktivist da bi osvojeno po liti~kioperacionalizira tehni~ki intelektualac da bi na osvojenom or -ganizirao ìvot i, napokon, sve}enik da bi sve to skupa blagoslovio.Upravo ovi redoslijedom zapo~ela je “balvan revolucija” u “Krajini”.Jedna od mogu}ih interpretacija nazna~ene ljestvice vrednota jestnjihova analiza u ozra~ju osobitog poimanja nositelja suvereniteta.Upravo je zato u ovoj ljestvici metafora za suverenitet muslimanavezana za gra|anina, ~iji je nositelj politi~ki aktivist; kodpravoslavnih ona je vezana za poimanje suvereniteta naroda, ~iji jenositelj junak; kod katolika ona je vezana za suverenitet nacije, ~ijije nositelj, i povijesno provjeren za{titnik, upravo - sve}enik.

63BEHAR 100


I tri vjere i na njima izrasla kultura jednakosu izazov i isku{enje ({to }emo argume n tiratipoku{amo li bar za trenutak zabo ra viti na zlokoje nam se dogodilo, ustraja va ju}i u vi{enego naivnoj vjeri kako nam se sve to nijemoralo, a nije niti smjelo do go diti, mo`daideologijski vjeruju}i u trajniju, ili ~ak trajnu ineprijepornu vrijednost inter kulturalizma).

U vrijeme kada se u Srbiji zatire osmanskonaslije|e te se gradi neka nova i “bolja“ Sr -bi ja, pritom se i nesmetano ru{i bogata os -manska arhitektura, Branislav Nu{i} pi{epa negirik jednoj kulturi koju Srbi u da na{ -nje vrijeme uglavnom pripisuju onima koji“nabijaju na kolac“. U “Ramazanskim ve -~e rima“, drugoj zbirci pripovijetki Bra nis -la va Nu{i}a, najznamenitijeg srpskog ko -me diografa epohe realizma, nema ni nat -ruhe mr`nje prema muslimanima i islamu,nema cini~nog podmetanja, nema zle krvina koju smo ve} navikli kada govorimo oju` noslavenskim prostorima. [tovi{e, Nu -{i} je dobronamjeran i ne pi{e iz pozicijestra nca koji se na{ao u tu|oj kulturi, pi{e izpo zicije onoga koji je temeljito istraìo is -lam i boravio s muslimanima. Srpski knji -èv ni povjesni~ari vjerojatno nisu znali ob -jas niti za{to i kako je mogu}e da vrsnisatiri~ar i kritizer srpskog dru{tva s tolikimus hitom i neskrivenom pristranosti opisujeono muslimansko. Za~u|uju}e jest da Nu -{i} u nekim pri~ama pi{e iz pozicije musli-mana (drsko bi bilo re}i da je time postaomuslimanski pisac) i pokazuje nevjerojat -nu koli~inu ljubavi prema onome {to opi -su je. Iz pozicije muslimana pi{e kadaopisuje i kr{}anski praznik: “Ih, da jesvakad ta kijeh dana, ~ovek bi druk~iji bio,jer kad je tako lijep dan a ti se se}a{ Alahai njegove milosti, pa na zlo i ne misli{. Adanas jo{ ri{ }anski praznik...“ Ljubav iushit se po naj bolje moè i{~itati iz pismana po~etku knjige koje je, kao posvetu,uputio prijatelju i pjesniku Jovi Ili}u, ocupjesnika Vojislava Ili}a, ~iji je dom biosjeci{te tada{njeg knji ̀ ev nog Beograda.Ako je Nu{i} {togod i kri vo protuma~io, ati~e se islamske kulture ìvljenja i vjerskihpravila, onda je to, du boko smo uvjereni, izneznanja a ne zbog zle namjere. On ipakne}e uspjeti ukazati na sve istan~anostiislamske kulture, jer je ipak izvanjski pro-

matra~, ali nitko tko pro ~ita “Ramazanskeve~eri“ ne}e mo}i us tvr diti da pisac nijenaklonjen svojim likovima - muslimanima.U vi{e navrata Nu{i} }e ci ti rati Kur’an ihadise, potkrepljuju}i napisano.

Mo`da je upravo zato dana{nja srpska inekada{nja jugoslavenska knjièvna histo-riografija zanemarila Nu{i}eve “Ra ma zan -ske ve~eri“. Jednostavno nije znala kako sepre ma njima odnositi, nije muslimane zna -la gledati Nu{i}evim o~ima, pla{e}i se prit-om da }e isticanjem “Ramazanskih ve ~e ri“umanjiti zna~aj svome stoèrnom na cio -nalnom piscu. U doba realizma mijenja sei polje utjecaja u kojem se razvija srpskaknji ̀ evnost. Njema~ki utjecaj, dotada do -minantan, ustupa mjesto ruskom. Prevodese i ~itaju najvi{e ruski realisti: Gogolj, Tur -genjev, Tolstoji i Dostojevski. Kako po tomeobjasniti Nu{i}ev interes prema musli-manskoj ~ar{iji i njenom orijentalnom du -hu? Upravo zato i nije ~udo da su “Ra ma -zanske ve~eri“ do sada bile zanemarene ida je ovo izdanje prvo samostalno nakononog izdatog 1922. godine u Beogradu.Istom za~u|uje da bosanska knjièvnajavnost nije prepoznala vrijednost ovihpripovijetki, barem kada je rije~ o poticajuna ko ris ni me|uknjièvni dijalog. Nu{i}u jeon da{nja srpska kritika po~esto neoprav-dano zamjerala da je zapadao u nisku, vul-garnu i laku komiku, a nije pokazao razu-mijevanje za dublje moralne i dru{tvenete`nje (ne ka Nu{i}eva djela su zbog togadugo ~e kala na izdavanje). Glavne odlikepre po znat ljivog Nu{i}evog knjièvnog stila(hu moreska, ironija i satira, kritikabirokratizma i malogra|an{tine...) u “Ra -ma zanskim ve~erima“ primjetno izostaju.Naime, Nu {i} ne}e zazivati novo doba kojeje nastupilo osipanjem Osmanskog carst-va, na prijelazu s 19. na 20. stolje}e, ne}esuprotstavljati novi svijet onome starom

64 BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Zaboravljeni Nu{i}: Srca nekanam jednu vjeru vjerujuBranislav Nu{i}, “Ramazanske ve~eri“, pripovijetke, KDBH “Preporod“, 2011.

Pi{e: Filip Mursel Begovi}

Koliko je identiteta u sebi nosio

Nu {i}, uz to {to je neosporno srp -

ski nacionalni pisac, to samo on

zna. To {to je po Dereti}u bio gr~ -

kog podrijetla (odnosno cincars -

kog ili Grko-cincarskog) te je svo -

je pravo obiteljsko ime promije-

nio, go vori samo u njegov pr i log.

Nije us amljen primjer inter kul -

turalnog i me |u iden titarnog pro -

ìmanja u ju` no slavenskim knji -

èvnostima

koji je na umiranju, ve} }e muslimansku~ar{iju opisati u njenom punom vitalitetubez mra ~nih i pesimisti~nih tonova ili àlaza minulim vremenima. Time je potpunozanemario glavne postulate srpskog real-izma koje je ustanovio Svetozar Markovi},prvi ideolog i propagator realizma u srp-skoj knji ̀ ev nosti.: “Izlaz iz krize jestevra}anje ìvotu i stvarnosti. Knjièvnostmora sluìti dru{tvo, ona mora da pretresai podiè sav remena pitanja, da predstavljaistinski ì vot narodni, da govori o njegovimpatnjama, sa gledi{ta savremene nauke,jednom re ~i da je po mislima i ose}anjimasavremena.“

Knjièvni povjesni~ar Jovan Dereti} us tv r -dio je da je druga zbirka Nu{i}evih pripovi-jetki napisana za njegovog boravka u Tur -skoj (1898.), te je “ipak vi{e plod lektire ne -go neposrednog iskustva“. Ova konstataci-ja, povjesni~ara knjièvnosti rodom iz Tre -binja, dakle onog koji je morao imati nepo -s redno iskustvo muslimanske ~ar{ije, iznavedenih razloga ne treba ~uditi. Nu{i}je st pisao iz neposrednog iskustva, danasbi rekli u najboljem duhu interkulturalnogknji ̀ evnog i me|uljudskog dijaloga. Na pi -sao ih je za vrijeme svojeg diplomatskogsluènja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skopljui Pri{tini, u kojima je proveo preko desetgo dina, intenzivno se druè}i sa musli-manima. Iz posvete saznajemo da supripovi jet ke vjerojatno nastale (ili suzavr{ene) u Se rezu, Gr~koj Makedoniji.Protagonisti Nu {i}evih pripovijetki nisuTurci, tj. Nu{i} ih ni jednom prigodom utekstu tako ne oz na ~uje, ve} Bo{njaci iArnauti (Albanci) koji su preteìto nastanji-vali ta podru~ja. Nu{i} }e u pripovijetkamauspjelo upotrebljavati tada{nji govor mus-limanske ~ar{ije, to jest probat }e ga imiti-rati, a jaki upliv turcizama s refleksijamaijekavskog i ekavskog govora tvorit }e zan-imljivu vrst jezi~ne miksacije koja, osimarhaizama, ne}e bosti uho ~itatelju.

Iako je u svojim pripovijetkama posvemapristran muslimanima, Nu{i} kao pisac sis tan~anim unutarnjim okom ne}e ostatiimun na neke dru{tveno – socijalne i rodnene pravde koje je o~ito neposredno svje do -~io. Za “Ramazanske ve~eri“ slobodnomo` emo re}i da su studija o poloàju mus -li manske ène Balkana na prijelazu s 19.na 20 stolje}e. Upravo je muslimanska è -na glavna Nu{i}eva preokupacija. Za Nu -

{i}a je ènski svijet pod feredòm, dakleono {to je mogao samo naslutiti, o~ito iza -zo van, fantasti~an i tajanstven. On ne}ekri tizirati poloàj ène u odve} patrijarhal-nom okruènju, on }e prije svega s njomesu osje}ati, ne prekora~uju}i granice i neskr nave}i islamske vjerske postulate. Vje -rojatno je bio svjestan da nije islam taj kojipod jarmljuje ènu ve} po~esto krivo tu ma -~enje nekih mu{kih glava. Uostalom, ono{to je u ovim pri~ama prikazano kao patri -jar halna nepopustljivost na {tetu ène,sim ptomati~no je i za kr{}ansku sredinuto ga vremena. Ono {to mu nije poznato,da kle intima ènskog harema ili odnossup ru`nika u bra~noj lo`nici, pisac }e iz -bje gavati ili izrazito oprezno opisivati. Spa -janje dvoje ljubavnika Nu{i} }e opisivati na

slje de}i na~in: “Ne svira vi{e dolje u Mah -mut-begovoj mahali garneta; ne odgovarajoj iz Loka~-mahale def... [to }e dva raz-govora za jedno srce?“

Znatièlja koju osje}a prema pokrivenojmus limanskoj èni, ono {to pisac samona zire pa postaje dio ma{te, rezultirat }esup tilnim eroti~nim nabojem, {to }e ovimpri ~ama dati posebnu obojenost i priv -la~nost. “A pod onom feredòm i pod gus -tim pe~etom, krije se kaù, blago kakvo uca ra nema; kakvo na zemlji ne}e{ na}, ako zna i tamo gore u dènetskim bah~amaho }e li je bit, manj ako je zemlja nebu nepoz ajmi. Kazuju {arkije njenu ljepotu i njendil berluk, ama {ta znaju {arkije! Bar dapo lovinu kaù pa bi dosta bilo re~eno. [ar -ki je }e ti napraviti }eif uhu; otatlisa}e tidu{ u ama oko, oko... osta}e pusto i prazno,a kad bi mogao Hatidù sagledat’ jednom

samo, nek bi i slijepo ostalo, ne àli!“ – sa -mo je jedan od primjera ekstati~kog erot-skog naboja kojeg Nu{i} do~arava kadaopi suje ène pod feredàma. Iako je rije~ opiscu epohe realizma, u ovim pri~ama se{armantno uvode odjeci romantizma krozopise a{ikovanja i prirode koja posvemuzra~i sevdalijskim duhom.

Svoju zbirku pripovijetki Nu{i} zapo~injepri ~om “Prvi ja{mak“ o odve} razigranojdje voj~ici Zini{e koja neprestano radi bela-je i ùstro se sva|a sa kom{ijskim dje ~a -kom Jonuzom. Da bi ju primirili majka i te -tka predlaù da obu}e ja{mak, tj. da se po -krije. Zini{e naivno pristaje ne slute}i da }etime za nju trajno zavr{iti razdragani svijetdjetinjstva. Ono {to joj je bilo dopu{tenokao djevoj~ici nije kao odrasloj djevojci kojaje pokrivena te }e Nu{i} uspjelo opisatinje nu tugu, ali i novonastale emocije pre -ma Jonuzu. Onaj s kojim se energi~no sva -|a la vi{e nije mom~i} ve} mu{karac u ko -jeg se zagledala.

U pri~i “Sevdah“ pisac }e ljepotnim opisomak{amskog ugo|aja udovoljiti svim pret-postavkama koje su potrebne za sevdalijskia{ik. Daut-efendija je mladi} kojemu iznadusana jo{ nije ogarilo ali ve} izaziva uzdahena ~ar{iji, a Zilfije je djevoj~e koja je “tekizrasla, tek se pokrila. A vrijeme je bilo dase pokrije; da je jo{ malo a~ik odila, njene bio~i bacile jangiju u ~ar{iju pa kraja ne bibilo sevdahu i jadu.“ Zilfije ̀ eli saznati tko jenjen budu}i dragi te }e pisac upotrijebiti, nemoèmo znati da li svjesno, klasi~ni motiviz orijentalne knjièvnosti. Naime, Zil fije }elik Daut-efendije na}i u ogledalu pu tem pu -nog mjeseca i tetke koja joj iza le|a u}i suruJa’sin iz Kura’na. Koriste}i elemente fan-tasti~nog, Nu{i} }e ono {to je sudbinskoobistiniti na ~udesan na~in te postaviti ustvarnost. A sudbina se ne moè izbje}i,pogotovo kada je rije~ o sevdahu. Pisac nasvodi na sam izvor sevdah pjes me, {tovi{e,ukazat }e na koji na~in nastaje. Naime, zaDauta i Zi lfije sve je bilo neo d re|eno doknisu za vr {i li u narodnoj pjesmi. Zilfiji suizvadili pjesmu (opjevali njenu ljubav), anakon {to je njena ljubav postala javna vi{enema {ale. Ulog je golem; njen obraz i ~astjer iz pjesme, kada krene, ne moè sepobje}i. No, iako je Zilfije u ogle da lu vidjeladragoga, on nju nije te je ne èli uzeti dokmu ne pokaè lice. Nu{i} }e mo ti vom ski-danja zara, prvog vi|enja i prvog a{ik

65BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Kako po tome objasniti Nu{i}evinteres prema muslimanskoj ~ar -{iji i njenom orijentalnom duhu?Upravo zato i nije ~udo da su “Ra -ma zanske ve~eri“ do sada bile za -nemarene i da je ovo izdanje prvosamostalno nakon onog izdatog1922. godine u Beogradu. Istomza ~u|uje da bosanska knjièvnajavnost nije prepoznala vrijednostovih pripovijetki, barem kada jerije~ o poticaju na korisni me|u -knjièvni dijalog.

poljupca zavr{iti pri~u koja odi{e elementi-ma sevdaha.Na koji na~in muslimani teferi~e i sijeleNu{i} }e prikazati u pri~i “Hatidìn grijeh“.O Hatidì saznajemo opisom opu{tenogizleta u prirodi gdje se svi zabavljaju a onatu`no postrance gleda. Sada smrtnobolesna, nekad je bila prelijepa djevojkakoja se oènila za ne ba{ tako lijepogefendiju te je zbog toga bila pod stalnimogovaranjem ~ar{ije koja nije vjerovala daga je voljela. Tek pred smrt svojoj tetkiotkriva istinu i svoj grijeh: muà zaista nijevoljela, ve} ne kog drugog. To ne bi bio toli-ki grijeh da nije voljela |aura (nevjernika). Ikako da se pred smrt pokaje kada ga voli idalje te se uz to toga ne stidi? Nu{i} ovompri~om ul azi u prostor koji je po~esto tabutema sva ke muslimanske ~ar{ije. No, onnije ispripovjedio ne{to {to se nije dogodiloili se ne do ga|a u na{em vremenu. On }e~itatelja, bez osude, suo~iti s jednommogu}om si tu acijom i jednom mogu}omdu{evnom bo li koja izaziva fizi~ku bolest sasmrtnim pos ljedicama. Iako mu je bilopoznato da je mus limanki takva ljubavzabranjena, to je st da time izlazi iz svojevjere, Nu{i} ne}e osu diti vjerske propise iliulaziti u opravdavanje takve ljubavi.Mogu}e je da je Nu{i}, uslijed svoje o~ara-nosti islamom i musli ma nskom ènom, uovoj pri~i upravo po s vje do~io nemo} koju jeosje}ao – da kao ne musliman pristupimuslimanki. Dublja ras trganost glavnoglika, izme|u odanosti vje ri i zabranjeneljubavi, nije vidljiva, a psi ho lo{ki uvid u likHatidè je odve} plo{an i romanti~an. Tone zna~i da Nu{i} nije znao opisati ono {tobi se moglo dogoditi kada èna kreneputem zabranjenog, smatramo da to izpo{tovanja prema islamu nije èlio.

U pripovijetkama je razvidno da Nu{i}ubolje leè duè forme u kojima }e mo}irazviti mreù suodnosa glavnih likova tedobro postavljenim pripovjednim nizanjemzainteresirati ~itatelja i dràti ga unapetosti. U kra}im formama je odve}lakomislen, neuhodan, banalno didakti~an

i predvidljiv, {to ne}e ~uditi s obzirom navrijeme u kojem pi{e – kratka pri~a se kaoforma razvija puno kasnije te bez modela-tivnog uzora Nu{i} i nije mogao bolje.Primjerice, u dana{nje vrijeme nezamislivoje da se djeca od deset godina ène. Nu{i}u pri~i “Mejrem-hanumin berzu|ar“ ne}eproblematizirati slu~aj roditeljske samo-volje, on }e se ponajprije pozabaviti opisomfolklornih elemenata svadbenih sve~anos-ti. U spomenutoj pri~i je opis folklora“svadbe o kojoj se pri~a i pri~at }e se“ jedi-no {to je zanimljivo – a pri~a o dramiènidbe dvoje nezrele djece i svimmogu}im negativnim implikacijama takvogodnosa je izostala. Ne{to je bolje izgra|enakra}a pripovijest o siroma{nom mladomparu Etemu i Nadìje u pri~i “Bedelj“.Etemu je jedina èlja da opremi svoju ènukako dostoji njenoj ljepoti i da joj sa{ijeprikladnu odje}u, jer “sevdah jednakoosje}a i bogata{ i fukara“. Etem se `rtvujei postaje bedelj (zamjena) bogata{evomsinu koji treba po}i u vojsku. Za to dobivanovac kojim }e dostojno opremiti Nadìje,ali nakon njegovog odlaska pripovjeda~saàlijeva nad Etemom i sugerira da seNadìje odala nemoralnom ìvotu.

U pri~i “R’z“ (obraz) ~itatelj bi o~ekivao da}e pisac krenuti konvencionalnim putem –dvoje mladih koje se voli ali to roditeljizabranjuju, a ljubav ni{ta ne moè sprije~iti– no, pripovijedanje kre}e neo~ekivanimsmjerom. \ulsime je mezimica svoga ocakoji je po{tovan u ~ar{iji, ali djevojka sezagleda u [erifa koji je pijanica, karta{ inevaljalac. Bez opisa kako je do sljubljivan-ja do{lo, Dùlsime ostaje trudna i ne èliotkriti tko joj je dijete napravio te je otacisprva èli ubiti da spasi svoj obraz, ali uzpomo} o{troumne majke ona uspijevapobje}i. Nu{i} }e u ovoj pri~i s tragi~nimkrajem (u dramskom opusu pokazao se ikao uspje{an pisac tragedija) zagrepstinekoliko vru}ih tema: {to obraz zna~i upatrijarhalnom dru{tvu i da li se moè spa-siti jedino oduzimanjem ìvota, temuneèljenog djeteta i odricanje od vlastite

k}eri. Tragi~nost ovakvih slu~ajeva Nu{i}}e dodatno razraditi u dojmljivoj pri~i “Salipi~“ o Ilvije-hanume koja je lijepa i vrijedna,ali je u ~ar{iju donijela Saliju koji je pi~(vanbra~no dijete). Kada odraste, uz stalnozadirkivanje ostale djece, Sali po~inje razu-mijevati {to zna~i pi~ te je tragi~ni krajneizbjeàn. Zanimljiv je podatak da je ovapri~a zaintrigirala i inspirirala StanislavaBini~kog, autora poznate srpske kora~nice“Mar{ na Drinu“, da komponira prvu srp -sku operu. Po odlomku iz dramati~ne i tra -gi~ne pri~e o vanbra~nom djetetu Saliju,Nu{i} je napisao libreto za operu “Nauranku“. Bini~ki je zapisao da je te{kommu kom nagovorio Nu{i}a na taj posao:“Obratio sam se Nu{i}u i molio ga da minapi{e libreto za operu. On isprva nije hteoni da ~uje za moj predlog. Kona~no sam gaipak slomio. Ali je i{lo te{ko; re~ po re~morao sam mu, tako re}i, otimati ispodpera...“

U jednu od najdojmiljivijih pri~a zasigurnospada ona o robinji (dàriji) Zelhi kojukupuju u po~etku {armantni Halil i Hatu{e,da bi im rodila toliko èljeno dijete. Nu{i}potpuno izbjegava opis samoga spolnog~ina, time gube}i na mogu}em opisuHatu{ine ljubomore i dvojbe, ali i Zelhinenemo}i pred voljom robovlasnika. U ovojpri~i se, za dana{nje vrijeme, krije i pedofil-na situacija jer je Zelha bila tek petnaestgodina stara kako joj je Halil za~eo dijete.Sli~nu dramu je dramati~nije i uvjerljivijeopisao B. Stankovi} u svojoj “Ne~istoj krvi“.U tada{nje vrijeme dobna granica za spol-ni odnos je po~injala od prvog ènskogkrvarenja te je to bio obi~aj i u drugih vjer-skih i etni~kih skupina. Iako nije krenuo usmjeru ljubavno-spolnih me|uodnosa, neuga|aju}i time znatièlji ~itatelja, Nu{i} seneo~ekivano bavi socijalno-dru{tvenimstatusom jedne robinje u Osmanskomcarstvu na izdisaju. I u tome je itekakouspio, jer, iako je Zelha majka njihovogdjeteta, Halil i Hatu{e ne}e dvojiti da juprodaju da bi u potpunosti ispunili svojesnove i poslali dje~aka na {kolovanje uvojnu {kolu. Pisac je uspio u ~itatelja izaz-vati zavidnu razinu empatije te }e on,zajedno s likom robinje, proìvljavati tugu,bol i prije svega nepravdu. Bez da eksplic-itno iznese svoj sud, pisac }e dojmljivoprikazati sebi~nost bra~nog para, koji }e sepoigrati sudbinom jedne ène.O poloàju ène toga doba, osveti i ukalja -

66 BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Upravo je muslimanska èna glavna Nu{i}eva preokupacija. Za Nu{i}a jeènski svijet pod feredòm, dakle ono {to je mogao samo naslutiti, o~ito iza-zovan, fantasti~an i tajanstven. On ne}e kritizirati poloàj ène u odve} patri-jarhalnom okruènju, on }e prije svega s njome suosje}ati, ne prekora~uju}igranice i ne skrnave}i islamske vjerske postulate.

nom obrazu Nu{i} je progovorio u jednakodojmljivoj pri~i pod naslovom “Talakiselase“. Sam naslov zna~i rastava pododre |enim uvjetima koji su za dana{njevrijeme smisleno i izvedbeno te{ko shvat -ljivi. Naime, po {erijatu, prenosi Nu{i},mu` “kad pusti prosto ènu, moè je uzetinat rag kad ho}e, a kad je pusti na talaki-se lase, ne moè je uzeti natrag, osim akobi se ona, kao pu{tena, za koga drugogudala, pa je i onaj pusti na talaki-selase, teje onda prvi mu` moè uzeti, jer je neuzima kao svoju pu{tenu ènu, ve} kao tu -|u ènu, koja je pu{tena.“ Upravo je takavslu~aj bio s Nafije, koja je kod muà Eminaizazvala pogubnu sumnju i ljubomoru kadaga je nevino ispitivala o tome “da li svimu{karci jednako ljube“, uvjerena da onljubi najbolje. Emin traì rastavu na talakiselase, ali jo{ uvijek je voli i kada se uvjeriu Nafijinu nevinost i saznaje koliko jo{ uvi-jek za njime pati, odlu~i je vratiti pod izraz-ito kompliciranim uvjetom da se ona pono-vo oèni za drugoga i da ju taj mu{karacostavi. Me|utim, potrebno je da jednu no}provede s njegovim prijateljem od pov-jerenja, koji je dao rije~ (besu) da je ne}edirati i da }e mu je sljede}e jutro vratiti.Pri~a kre}e neo~ekivano jer je prijateljRagib ustuknuo pred Nafijinom ljepotom.Kada je Nafije otkrila da svi mu{karci neljube jednako i da Ragib ljubi bolje odEmina, tragi~ni zavr{etak pri~e sa sna`nimerotskim nabojem je neminovan.

U pri~i “Hadì Jakub“ pisac svjedo~i iz pr -vog lica te prijem~ljivo opisuje ljepote ra -ma zanskih ve~eri. Jakub je vidio svijeta te jeautenti~ni ~ar{ijski usmeni pripovjeda~. On}e pri~om zabavljati muslimane za vri je meposta i kratiti im vrijeme. Nu{i} }e pripovi-jedaju}i o Jakubovim dogodov{tinama shadà, uz vje{to kori{tenje pri~e u pri~i, obi-lato koristiti fantasti~ne elemente – zmija(èna) koja ima ljudske osobine i zavodimu{karca te ga odvodi u carske odaje ukojima se hadìji sve prikazuje kao lijepo ibajno, ali zmija postavlja uvjete... Nu{i} }e u“Hadì Jakubu“ pokazati koliko je upioatmosferu sijela, muhabeta i sohbeta zaramazanskih no}i. Pri~aju}i iz prvog lica, neonog koji gleda izvana, ve} onog koji sud-jeluje (mogu}e je da je i postio zajedno smuslimanima), Nu{i} nimalo ne}e zaosta-jati za ponajboljim uzorima bogate pripov-jedne tradicije orijentalnih hikaja. U pri~i “Du{mani“ posluìti }e se Shakes -

pe arovskim motivom o dvije suprotstavl-jene obitelji tj. kom{ijske begovske ku}ekoje se mrze nao~igled ~itave ~ar{ije,truju}i je svojim inatom. No, izme|u njihìvi hodà ~ija èna smisli plan kako ihpomiriti – prevarom, tako da ne znaju iz~ijih su obitelji, navesti njihovu djecu da sezavole. Pri~u odlikuje izvrstan opis nev-jerice i zbunjenosti dvoje ljubavnika koji neznaju kako ustuknuti pred ljubavi – kadase, ni sami ne znaju}i za{to, njihove ku}emrze. Kada zajedno pobjegnu to }e izazvati{ok ~itave ~ar{ije a ponajprije njihoviho~eva koji “drhte i bijesne kao povrije|enezvijeri“. Mladi par ìvi u siroma{tvu i dobivadijete te }e hodà, na jednom ramazan-skom iftaru, pri~aju}i pou~nu sufijskuhikaju razrije{iti nesuglasice i zlu krvizme|u dvije obitelji. Nu{i} je kroz likhodè, koji je djedovima pokazao unuka,postavio su{tinsko pitanje: moè li seAllahov amanet dijeliti? Dijete koje jepomirilo dvije begovske ku}e ne moè sedijeliti i u sebi je poni{tilo zle krvi.

Pri~a o du{manima i zagriènom inatu tekje uvod u zavr{nu pri~u ove knjige. Ragib-aga je oteo (njenom voljom) kr{}anskudjevojku Cvetu i dao joj novo ime – Lale pokojem ova pri~a nosi ime. On je Albanac imusliman te se slu~aj pro~uo ~itavim kra-jem. Za njenu obitelj Cveta je umrla kada jepo{la za muslimana, ali on joj ne brani daostane kr{}anka i da ide u crkvu, jer, zarazliku od èna muslimanu je dozvoljenoda se èni za nemuslimanke pod uvjetomda su monoteisti~ke vjere. Ragib }e jojporu~iti da ide u crkvu jer srca im ionako“jednu veru vjeruju“. Cveta èli u crkviproslaviti svoju obiteljsku slavu\ur|evdan, ljubiti ikonu svoje obitelji, ali jojje jasno da je to sada prakti~ki nemogu}e.[to je ovom zavr{nom pri~om èlio poenti-rati Nu{i} nije posve jasno, tj. nije vidljivoda li je Ragib na kraju postao kr{}anin ilinije, jer kako re~e Nu{i}ev lik na krajuknjige: nije mu dosta jedna nevolja ve} jeu~inio dvije. Naime, Ragib Cveti otkriva da

je i njegova obitelj nekada bila kr{}anska ida je njihova slava tako|er bila \ur|evdante iz kov~ega vadi obiteljsku ikonu koju sunekada oboàvali njegovi djedovi, zak lju ~u -ju }i pritom da }e Cvetu morati vratiti jer suod sada brat i sestra. Te{ko da je Nu{i}èlio poru~iti muslimanima da su, kako todanas ~esto rade oni neskloni i neuki, et -ni~ ki i vjerski neprihvatljivi kao poturice ko -ji su “nekada ionako bili ili Srbi ili Hrvati“. Sobzirom na ostatak knjige bit }e da je Nu -{i} èlio na}i neki zajedni~ki jezik, pomiritii pobratimiti dvije kulture i vjere, dvije civi-lizacijske tekovine. To }e se razotkriti u Ra -gi bovoj konstataciji o dva srca i jednoj vjeri.Upravo je to su{tinska poruka islama – oJe dnom i Jedincatom Bogu kojega obo ̀ a -vaju mnoga srca i mnoge vjere, i Koji je Ne -d jeljiv. Na na{im ju`noslavenskim prosto -ri ma, kako nekad tako i u dana{nje vri-jeme, ova je ideja jedina mogu}a i odrìva.Svi oni koji su zagovarali suprotno – jednuna ciju s vi{e vjera ili jednu naciju s jednomvje rom (na u{trb drugih) nisu opstali te sunji hove ideolo{ke zamisli urodile krvopro-li}em. Nu{i} je, stoga, u svojim “Ra ma zan -skim ve~erima“ re volucionaran i uzoran,ba rem kada je rije~ o interkulturalnom di -ja logu onih koji su uvrijeèno vjerski i et -ni~ ki suprotstavljeni. Koliko je identiteta use bi nosio Nu{i}, uz to {to je neosporno sr -p ski nacionalni pisac, to samo on zna. To{to je po Dereti}u bio gr~kog podrijetla(odnosno cincarskog ili Grko-cincarskog)te je svoje pravo obiteljsko ime promijenio,go vori samo u njegov prilog. Nije usamljenpri mjer interkulturalnog i me|uidenti-tarnog proìmanja u ju`noslavenskim knji -èv no stima, a bilo bi drsko i za samogNu{i}a ne prihvatljivo, iako mnogi na na{impros to rima ne prezaju od raznih oblika oti -ma ~ine knji ̀ ev nih identiteta, da ga odjed-nom nazovemo muslimanskim piscem. Tonije su{ tinski duh “Ramazanskih ve~eri“koje }e, ovim izdanjem, nadamo se, dodat-no uka zati na prijeko potreban dijalog ju` -no sl avenskih naroda.

67BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Nu{i} jest pisao iz neposrednog iskustva, danas bi rekli u najboljem duhuinterkulturalnog knji ̀ ev nog i me|uljudskog dijaloga. Na pisao ih je za vri-jeme svojeg diplomatskog sluènja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju iPri{tini, u kojima je proveo preko deset godina, intenzivno se druè}i samuslimanima. Iz posvete saznajemo da su pripovijetke vjerojatno nastale (ilisu zavr{ene) u Serezu, Gr~koj Makedoniji.

68 BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Valja da petnaest do dvaest dekika od gradapre k rasna je {uma u Bej-bah~ama. Te su bah~evakufske, te su i otvorene svakome. Debelahladovina a bistra voda, koja te~e iz dva studen-ca, a iza {ume otvoreno polje te otud vjetar pop-uhuje. E, ne mo’{ ljeti traìti ni na}i lep{egteferi~a.Kad se ljeti usija grad pod suncem; kad umorivru}ina - hode tu mnogi te se malo rashlade inapiju studene vode. A petkom hode hanumetamo. Misli{ ni jedna ne ostane u gradu. I siro-ta i bogata, sve to hodi. Vidi{ samo, od sabaileprohode gomile sokakom; za njima natovareneizme}arke nose sidàde, jedan, dva li jastuka;jednu kro{nju i u njoj malo jemeka, dèzvu zakavu i kave u maloj kutiji od tene}ke; tu no`,fildàn, hljeb, po malo vo}a i ve} {ta je kojaspremila, jer hanume kad odu iz jutra vra}ajuse tek u ak{am.Taj dan teferi~ u Bej-bah~ama izgleda kaokakvo selo ili grad. Na polovin’ sahata daleko,pa ~uje{ }a-}u i dèvu i kikot.Tamo pod rastom, kraj gornjeg studenca, velikiadèmski }ilim; na njemu, po krajevima neko-liko jastuka. Na jastuke se naslonile, te pijetutun, mutesafir-pa{inica, dèza-reizova hanu-ma i jo{ dvije-tri. Po travi, van }ilima, dvije-triizme}arke, jedna se igra s djecom, druga namali mangal kuva kafu a tre}a samo sluì loku-mom i pravi cigare.Tamo dolje ~ak, na jednom sidàdetu, sjedibimba{inica i jo{ dvije hanume pa se ne{toozbiljno razgovaraju a na travi, do njih, gorimala vatrica od suvaraka i dèzva jednako vri upepelu.Blizu do njih, na jednoj asuri, sjedi amamdìjinahanuma i poveliko dru{tvo. Tu se isjekle dvijelubenice pa na sred asure gomila par~adi.Amamdìnka otkida par~ad od kore i baca senjima na Litfije-hanumu tarirat-mudirovu, kojasa miftijinim haremom sjedi tu blizu na jednom

sidàdetu.Dolje, gdje sjedi [ukri-begov harem, udara ManaCiganka u def i pjeva hrapavnm glasom pjesmu,kako su sevdisali neki Sadik i Aj{a, pa kadponovi rije~i: “Ja sev, ja vaz’ged`“ a hanumeciknu i pljeskaju {akama, te i same ponavljaju.Iza donjeg studenca, na jednom proplanku,prostrto je {iroko crveno sidàde, ba{ pod jed-nim grdno debelim hrastom. Tu sjede Mejrem-hanume alaj-begova, \ulizar-hanume kolazova iEsma-hanume tabor-}atibova i jo{ dvije-tri. Svemlade ènice, bijele i rumene kao jabuke, pavesele kao {to je mladost vesela, te muha-beti{u sve nesta{ne muhabete, kao {to ve}pusta mladost i ne moè druk~ije.Na donjem studencu opet puno djece; kojeuzelo testijicu da napuni svjeè vode; kojedonijelo dèzvu da propere, a neko opetlubenicu, da je spusti u studenac te da se hanu-mama ishladi. I izme|’ sidàdeta, gdje je osta-lo mjesta i trave, tr~e, muvaju se i igraju djeca;djevoj~i}i se uhvatili u kolo te poje; poto~i}ùbori; Manin def ravnomjerno ~uka; hanume}askaju, {ale se, smiju se u jedna drugoj, jednas jednog a druga s drugog kraja dobacuju {ale,te nema kraja dèvi i kikotu i huci.I sve tako ide i i}i }e do pred ak{am... Samo, naonoj uzvi{ici, na onom modrom sidàdetu, {tosjedi sama samcita Hatidè-hanuma i oko njese nahodi teza joj. Ona je bona i nema joj ilja~a,blizu joj je pisani dan, pa se zaèljela da je jo{jedan put iznesu na teferi~, da jo{ jedan put vidisvijet, svoje prijateljice i ono veselje i onaj ìvot,koji je ona tako voljela.A zaèljela je i da na ovom mjestu sjedi; naovom mjestu i ni na kom drugom; pod ovimhrastom i ni pod kojim drugim. Kad ju je dovelateza ovdje bje{e zauzeo mjesto Alaj-begovharem a Hatidè ne}e na drugo mjesto, te siro-ta teza ode u Alaj-begovice i izmoli joj se,sevapa radi, da se preseli kad je bolesnica

toliko merak na to mjesto.Sjedi tako sama na sidàdetu i dvori je teza. Ne volida joj ko do|e; ne muhabeti{e, ne smije se. Mladaje, pa joj ̀ ao umrijeti valja da! A sunce ve} prevaliloi hladovina sla|a i mek povjetarac pu{e, te li{}e{umori i {apu}e. Brdo se ivicom zlati i nebo po dnurumeni, zraka trne... skoro }e ak{am!Hatidì treba prije nego svakome poùriti da neduhne studen ve~ernji vjetri}. Njoj ~isto àoovoga mjesta; mo`da ne}e vi{e do}i a i sad {toje do{la, i ako bona i prebona, htjela je da sepozdravi sa svijetom ili je moè biti i drugo {tohtjela?... Kad htjedo{e po}i a ona zavara tezu;zamoli joj se da ode do Alaj-begove i da joj re~ejo{ jedan put hvala, {to joj je dala ovo mjesto nakome je Hatidè i od prije, dok je bila zdravauvijek sjedila. Ode teza i kad izma~e, a Hatidèosta sama, osvrte se da je ko ne gleda, pa ondau rupu, pod korijenom debeloga hrasta, turinaglo jedno ~evre, u koje je zavila mali ka mi -~ak* ... [ta li je to i kome li je to?!Do|e teza pa je diè, te polako, polako, krozhareme hodi, oslanjaju}i se na tezu. Pozdravljai lijevo i desno; smije{i se na sve ali joj natrepavicama dr{}e suza...Mlada je, pa joj ào umrijeti valja da!

*Hatidè, aman, Hatidè!Ko }e ti kazivati Hatidìnu ljepotu koja se etougasi!... Ugasilo se i ono lijepo fildàn-oko;ugasila se i ona tatli du{a Hatidìna!...Haj, a da si je vidio kada Hatidè i{eta kroz~ar{iju samo, a svako je pozna; pozna je pohodu, po tananu struku, po ponosu, posaltanatu. Odi kao gugutka, sitno, smjerno aopet ponosito. Kamo tog du}andìje {to ne}eostaviti posao iz ruku te da se osvrne zaHatidè-hanumom? Selvije-hanume, tako jezovu u ~ar{iji, sa njena ponosna boja i hoda.A pod onom feredòm i pod gustim pe~etom,krije se kaù, blago kakvo u cara nema; kakvona zemlji ne}e{ na}, a ko zna i tamo gore udènetskim bah~ama ho}e li je bit, manj ako jezemlja nebu ne pozajmi. Kazuju {arkije njenuljepotu i njen dilberluk, ama {ta znaju {arkije!

Hatidìn grijeh.

Dekik — minut; vakuf — zadu`binsko dobro; teferi~ — lijepo mjesto za

uìvanje, izlete;sabaile — ranom zorom;izme}arka — sluàvka;kro{nja — sepet, korpa; jemek — jelo; dèzva — bakreni sud, u kome

se kava kuva; fildàn — porculanski sudi}, iz

koga se kava pije;

ak{am — ve~e; }a-}u — nadgovaranje; dèva — larma, vika; adèmski — perzijski; tutun — duhan; mutesarif — okru`ni na~elnik; dèza-reiz — predsjednik krivi~ -

nog suda; mangal — pokretno ognji{te, na

kome se vatra loì; lokum — slatki kola~; bimba{a — major;

amamdìja — vlasnik kupatila; asura — prostirka opletena od

{a{e; par~e — komadi}; tarirat-mudir — glavni sekretar; miftija — vjerski dostojanst ve nik; harem — porodi~no ènskinje;Ja sev, ja vaz’ged`!” — “Ili ljubi,

il’ me se okani”; alaj-beg — {ef àndarmerije; kolaz — kapetan; tabor-}atib — pisar bataljona;

muhabeti{u — razgovaraju; testija — zemljani sud za vodu; teza — tetka; ilja~ — lijek;

*kami~ak kaè se ta{, te po

sliku “Ta{-ak’t ma |ozen-

den ja{!” zna~i: “Neka mu

ne teku suze za mnom!”;

sevap — dobro~instvo;

merak — volja;

~evre — marama ki}ena srmom;tatli — slatka; saltanat — rasko{;gugutka — kumrija; selvija — ~empres, tanko, visoko; pe~e — {to i ja{mak, samo crn,

pro z ra~an veo, kako Ca ri -gra |anke nose;

dènet — raj; {arkija — pjesma; dilber — nao~it, vi|en.

Branislav Nu{i}

Bar da polovinu kaù pa bi dosta bilo re~eno.[arkije }e ti napraviti }eif uhu; otatlisa}e tidu{u ama oko, oko... osta}e pusto i prazno, akad bi mogao Hatidù sagledat’ jednom samo,nek bi i slijepo ostalo, ne àli!Pa nije u Hatidè lijepa samo kosa i ono ~elopod kosom i one o~i pod ~elom. Ni obrazi, niusta samo, ni vrat, ni grlo, ni grudi, ni pâs sa -mo... sve, sve i sve drugo je lijepo i prelijepo, ikad hodi i kad zbori, i kad pjeva... Ah, kadpjeva!... Treba da zaboravi{ sve; da zaboravi{ ioca i majku; da zaboravi{ ku}u; da zaboravi{svijet. Ku}u, ku}u nad glavom valja ti zapaliti,manji {enluk ne mo’{ u~initi, kad Hatidè pjeva!Ima mali male~ak def, tek koliko da joj je ne{tou ruci. Pa kako je meraklija, obojadisala ga, izli-jepila mu oko obru~a neke amajlije; podvezalamu dàngarace pantlji~icama, pa kad udari unje ga a ono ne zna{ u {to prije da pogleda{: uonaj veseli def; u njene li bijele prsti}e i rumenenokte, kako po njemu igraju; u nju li, kako ~aszatvori o~i, ~as zanese u natrag glavu, ~as jojse dignu grudi, kao mali talas koji prijeti buroma ko{ulja joj se izvla~i iz pasa, koliko je grudizateù. âs se hvata rukom pod srcem, da mupomogne... jer Hatidè {to pjeva - od srcapjeva!Ali i nema{ kad gledati je, mora{ je slu{ati. Kadsu tako hanume u nje, o ramazanu u ve~e, paje slu{aju, za}ute sve ispuste ruke sa cigaromna koljeno, cigare se polako, polako gase; onezatvorile o~i, zavalile glave, te misli{ ne }e sebuditi. Ali kad Hatidè uzvikne i pljesne se{akom pod srcem, a one sve kao da su poma-nitale, te za njom i ne zna{ koja }e koju vi{enadvikati. Pa kad Hatidè objesi def a tek vidi{ma{ica sa àrom ide od ruke do ruke, te hanu-me pripaljuju cigare koje im se pogasile bile.Nije tako vesele hanume, kao {to je Hatidè.Ona muhabeti{e, ona utje{i, ona nasmije. Ko li -ko puta samo njen efendija do|e sumoran i bri -àn, pa ona {alom i slatkim muhabetom rast-jera mu gajle. Ho}e druge hanume i da je ogov-ore. Kad su me|’ sobom, kaù i ru`ne rije~i zanju, ali je opet vole, ne mogu bez nje. A i {to ka -ù za to je samo, {to joj ne vjeruju da voli svogaefendiju, jer joj mu` nije na oko ~ovjek. Kolikoput, pa i ljudi u ~ar{iji reko{e, kako je je {teta{to takav ~ovjek dobi onaku ljepotu.Pa koliko god da se govorilo i koliko god da suhanume i nju pitale i onako razbirale, nikad seni{ta ru`no ne ~u i ne razabra za Hatidè-hanu-

mu. Sve {to se za nju ~ulo to je, da je lijepa, daje prelijepa, da vrijedi da se njenom ljepotom~ovjek kune. Pa eto, ta ljepota sad je bona i pre-bona i ilja~a joj nema!Hatidè, aman Hatidè!

*Prostrana haremska odaja, pa ~ista i svijetla.Pod prozorima, zatvorenim re{etkom, prostirese du` cijelog zida minder, pokriven modrombasmom; na drugom zidu odàklija, a u jednom}o{ku tri du{eka jedno na drugo, i u njima leìbona Hatidè. Ima ve} tri dana bori se s du{om,i bijedna teza sluì je i godi joj, ali joj ne moèugoditi. Kad joj do|e te{ko i ne{to je zapti ugrlu a ona {~epa tezu za ruku, te drì je ~vrstoa suze joj se potokom liju iz o~iju.Kao da bi htjela da se uhvati za ovaj svijet i dase ne da onome. Po cio dan svojim lijepim,velikim o~ima gleda u pendère, da se nagledalijepa Bo`ja dana i da, valja da ispije o~imasvjetlost, koja se do malo dana i iz njenih o~ijutako àrko razlijevala. Ne govori ni{ta ili malo,no gdjekoju rije~ samo...- Tezo! - re}i }e jednoga dana, kad joj bi malolak{e. - Umire li se lak{e kad se kaè grijeh?- K’zm, zar ima{ grijeha? - pita je teza.- Imam tezo!Teza joj uze glavu na desnu ruku, na joj lijevomgladi kosu i ljubi joj ~elo i o~i.- Kaì, elmas’m, mladost je mladost, nije bezgrijeha a Alah je veliki pa pra{ta.Hatidè otvori ja~e o~i i stade uzbu|enije disati.- [ta da ti kaèm. Zna{ i sama... ào mi ga je,sad mi ga je ào. Bio mi je dobar, gledao me jei pazio me je, ali... nijesam ga voljela. Od onogadana, kad me je uzeo nijesam ga voljela... vol-jela sam drugoga... drugome sam poklonilamoju du{u...- Drugoga? - u~ini teza, pa se zamisli i u}uta,u}uta se i Hatidè, te se jasno ~uja{e kakomuha zu~e uz dàm i kako Hatidè te{ko di{e,te joj se dah jedva penje uz grlo.- To gajle neka te ne mu~i! - progovori najzadteza. - Nijesi imala muà prema sebi, pa {ta}e{, a mladost je mladost, ho}e svoje...- Grijeh je pogolem, nego {to ga ti misli{, tezo...Ja sam ljubila drugu vjeru... |aura...- \aura?! - u~ini teza i svo joj tijelo pro|e nekastuden i jeza, pa zanijemi, a uprla o~i u Hatidù,te ne umije da progovori.Teza je od starih èna, za nju je din din; za nju

je grijeh, grijeh. Nju je ova ispovijest uàsnula,jer to bje{e grijeh, koji Alah ve} ne moè opros-titi, ali je bolesnicu valjalo tje{iti, pa ma i la`nimutjehama.- Grijeh je, Hatidè, pregolem. Ja ga ne}u nikomre}i, ali ga Alah zna... opet, oprosti}e ti valjada. Eto, ti se kaje{, ti si ga zaboravila... onog...pa se kaje{... tebe je stid od tvoga grijeha...Teza je to sve brzo i potresenim glasom govo-rila.- Ne! - doda}e Hatidè, koja je tezu mirnoslu{ala. - Ne, ne}e meni Alah oprostiti!...- Ho}e, kz’m, ho}e!...- Ne}e, tezo, jer ja se ne kajem, ja ga nijesamzaboravila, mene nije stid... ja ga i sad volim; jaga ne mogu izvaditi iz srca... Ja znam, kolikigrijeh nosim, ama mi je sladak taj grijeh, jaho}u da umrem sa tim grijehom... ja ga i sadvolim!...- Hatidè! - ciknu teza i pljesnu se {akama apogled upravi gore nebu i osjeti kako je pro|egroznica i izlomi joj sve kosti.- Ja ga i sad volim! - dodade Hatidè tiho,mirno, ali odlu~no, pa zavali glavu i sklopi o~i,kao da zaspa a valja da da budna sanja.

*Tog istog dana zamoli ona tezu, sevapa radi, daode u “Bej-bah~e”, pod onaj rast, i da potraìima li ~ega u onoj rupi, gdje je ona ~evre ostavi-la. Teza ne htje, ali kad vidje da Hatidè brojipo{ljednje sahate, u~ini joj i ode tamo, pa na|epod rastom drugo ~evre a ne ono {to je Hatidèostavila.Kad joj ga donese, pa vidje Hatidè da to nijenjeno ~evre ve} drugo, obli je rumen po blije-dom licu i slatko se i zadovoljno nasmije{i.Razvi ~evre i unutra na|e mali komadi}}umura. A }umur zna~i: “Bog ti ìvota dao!“Hatidè gr~evito sti{te u {aku taj maleni znak i- kad su je mrtvu namje{tali i rasklopili jojgr~evito stisnutu desnu {aku, sav joj je dlan biocrn, te su se ~udili svi, osim teze, koja je àlos-no klimala glavom àle}i Hatidù vi{e radi grije-ha no radi smrti.

*Jo{ jednom pro|e Hatidè-hanume kroz ~ar{iju,ali ne onim ponosnim hodom kao {to gugutkaodi, ne kao Selvije-hanume. Osvrnu{e se i sadsve du}andìje za njom, koliko da reknu: Alahrahmet ejles’n!

69BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

}eif — volja; otatlisati — zasladiti;{enluk — veselje; meraklija — strastvena; amajlija — zapis;

dàngaraci — praporci;

minder — kanabe slamom natrpano;

basma — {arena pamu~na tkanina;

odàklija — ognji{te;

zapti — steè, zadràva; dàm — staklo na prozoru;

gajle — briga; |aur — hri{}anin, nevjernik, nemusliman;din – vjera; Alah rahmet ejles’n. — Bog da je prosti!

U Bukvi}evom romanu Rastanak okos-nicu pri~e predstavljaju stvarni doga|aji,rat i ratna stradanja, koja su se obru{ilana ìvote dvoje mladih, Dinu iz Srebrenicei Doru iz Vukovara. Oni se susre}u nazajedni~koj postaji, u podstanarskom izb -jeg li~kom stanu, u Zagrebu. Autoru nijebio cilj prikazati stvarni doga|aj, negokroz prizmu realiteta otkriti dru{tvenouvje tovanu psiholo{ku dramu, ali u poza-dini i skrivenu ljubavnu pri~u, prvotnouko ri~eno u Bukvi}ev dramski tekst Dje -ca sa CCN-a, ali tek kao zaplet Rastanka,tada jo{ nedovr{enog u smislu refleksijauàsa antiterorizma.Polifonija glasova u Rastanku reflektirase u lepezi razli~itih tipova iskaza i pro -mi{ljanja, po~ev{i od svakodnevnog sag -le davanja svijeta do onih reflektiranih ukanoniziranoj paleti ljudske duhovnosti,skri venih pod pla{tom intertekstualnogpa time i interkulturalnog izri~aja, oznakapostmodernog vremena. Autor uzro~no-pos ljedi~ne veze u svijetu registrira, aliim ne daje dovoljno prostora u romanes -k nom svijetu jer su proizi{le iz bezumneide ologije kreirane u glavama intelektu-alne i politi~ke elite, obru{avaju}i se naìvote i sudbine obi~nih ljudi, ratnestradalnike. Lijepo upakirane ideolo{kepri~e, “velike ìvotne mudrosnice”, samoproviruju u Bukvi}evom romanu, ali suvrlo efe ktne, ne samo na razini temato-lo{kog ra zumijevanja pri~e, nego i nanjenom se manti~kom tuma~enju. Kon -tek s tual no st razotkriva autorov neindef-erentni od nos prema “velikim ìvotnimmu dros ni cama” zbog njihovog izravnogut jecaja na ìvote tisu}a ljudi. Rastanakpredstavlja svjedo~anstvo o jednom vre-menu u ko jemu je najja~i glas onaj kojiu{ utkuje sva ku ljubav, talent, savjest,zaglu{na tut njava koja je stra{nija odtopova i sm rti. Dino ra~una vrijeme od

pre seljenja iz Srebrenice u Zagreb, odma j~ine smrti. Di nino i Dorino vrijemeodrastanja mjeri se brojem ubijenih,pregaènih, izgubljenih, nestalih, prog -na nih…, smrt je oz na ~ila Dinin i Dorin ì -vot, a usamljenost im je donijela usamlje -nu misao, koja jo{ uvijek zna, Bo`jomprovidno{}u, raspoznati svjetlo od tmine,ne ignoriraju}i druge i druga~ije od sebe,u ~emu se skriva vje~ no st razlikovanjadobra od zla i mo gu} nost ~ovjekovog kre-tanja naprijed. Rastanak po~inje mrmorom grumenada lekog vremena, Dininim susretom smrt vima u snu i sje}anju, maj~inim rije ~i -ma o ìvotu: Svi sretni snovi, sine moj, gotovo da su uzeru isti. Puni la`na ushi}enja, neobuzda-na smijeha i lako zaboravljivi. Dok onipra vi snovi, dobri moj Dino, {to ih bi lje ̀ i -mo kao vjesnike va`nih doga|aja, mogupro ganjati danima, jer su mo`da na tragune ke te{ke sudbine koja se tek trebaostvariti. Taj dahtavi oìljak vremena biti }e tolikostvaran u Dininoj sada{njosti da }e ga po -hoditi u svakom trenutku postojanja. Aliìvot je toliko grubo realan da Dino nemavremena misliti i ìvjeti pro{lost, osim usamotnim trenucima prizvati u sje}anjebajkovite snove iz djetinjstva. Kod njega jejedino vje~ita sanjana sada{njost i onogpro{log, ali i budu}eg vremena. Majka ne predstavlja samo ènu, po ro di -teljicu ìvota nego na vi{oj semanti~kojrazini tuma~enja ovog Bukvi}evog romanapredstavlja drugi dio Dinine svijesti koji gaupozorava da i nemirni snovi, do lut ali iztame podsvijesti, mogu biti slutnja inagovje{taj onome {to }e tek do}i. Odre|eni dijelovi mirnog toka pripovi je -da nja vezani su za Dinino sje}anje napred ratnu svakodnevicu, koja se u cje lok -upnom romanesknom svijetu Rastanka

70 BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

TI IGRA[ FLIPER, AMERIKASE TRESE… Amir Bukvi}, “Rastanak“, roman, KDBH “Preporod“, Zagreb, 2010.

Rastanak je duboko slojevitaromaneskna pri~a koja se nereferira samo na realni bosan-ski prostor nego u svojoj bitiima oznaku sveukupnosti ~ov -je kovog stradanja. Autor nijeslu~ajno imenovao svoje likoveNurudin (Dino) i Harun, asoci-raju}i na Selimovi}eve junakeAhmeda Nurudina i brata nje-gova Haruna jer je prapo~etakBukvi}eve suvremene pri~eukorijenjen u svim onim nes -ret nim sudbinama ~ovjeka ~ijije ìvotni put odre|ivala bez -umna ideologija, politika, vlasti mo}nici.

Pi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi}

reflektira kao svojevrsna zabluda obezbri`nosti ìvljenja, ~ega Bukvi}evilikovi nisu do kraja svjesni, ali implicitniautorov glas kao izvantekstna instanca,kroz prizmu sveznaju}eg pripovjeda~a,unutartekstna instanca, svjesno potireob ma nu sretnog ìvota te radnja krene kadramatskim sekvencama, reflektiranim udu bokom unutarnjem doìvljaju ve} pro -ìv ljenog. I jedan i drugi glas se kre}u u“ne fikcionalnim” iskazima proizi{lim izpo vijesnog realiteta, pozicioniraju}i sepre ma izvanliterarnoj zbilji kao njezini za -interesirani tuma~i.Vrlo bitan problem u Rastanku je prob lemvremena koje se reflektira kao dio struk -turalne koncepcije romana (pro{ lost sa -gledana kroz junakove snove i sje }anja,pripovjeda~eva sada{njost i bu du} nost ko -ja je jako neizvjesna) te poimanje vremenau kontekstu tuma~enja njegove ontolo{kevrijednosti. Vrijeme Dinine sa da{ njosti is -pre pli}e se s vremenom dje tinj stva prove-denog u Bosni, u bez bri` nosti roditeljskogdoma koga vi{e ne ma, a onda se vrijemesnova ne~ujno u{e ta u sada{njost kako binjihovi svjetli to novi osjen~ili nesigurnuDininu bu du} no st. Na po~etku romana, autor preko motivapoljana, dje~ja igra, ìca, vojnici, kontej -ner, gradi opreku zna~enja ne samo tihmotiva nego i cijele pri~e. Poljana i dje~jaigra predstavljaju bezbri`nu stazu djet-injstva na koju se isprije~io ìvotni usud,smrt i gor~ina odrastanja ozna~eni mo -tivima ìca, vojnik, kontejner, vojni aerod -rom itd. Rastanak je duboko slojevita ro -ma neskna pri~a koja se ne referira samona realni bosanski prostor nego u svojojbi ti ima oznaku sveukupnosti ~ovjekovogstradanja. Autor nije slu~ajno imenovaosvo je likove Nurudin (Dino) i Harun, aso -ci raju}i na Selimovi}eve junake AhmedaNurudina i brata njegova Haruna jer jepra po~etak Bukvi}eve suvremene pri~euko rijenjen u svim onim nesretnim sud -bi nama ~ovjeka ~iji je ìvotni put od re |i -vala bezumna ideologija, politika, vlast imo} nici. Dino broji vrijeme od maj~inesmrti, za razliku od Selimovi}evog Nu ru -dina koji u svojoj ìvotnoj pri~i niti jedan-put nije spomenuo njeno postojanje, nes -vjesno prave}i odstojanje od svog pori-jekla, izvornog prabitka, ali ga liri~nostizraza o ìvotu koji se moè pretvoriti upje smu, sje}anje na brojalicu iz djetinjst-va, uspavanku i pticu zlatnih krila mak si -malno izdaju. Bukvi}ev Dino je literarna

konstrukcija koja egzistira u postmoder-noj poeti~koj praksi, promi{ljaju}i o vre-menu koje ga se ti~e, za razliku od Se li -mo vi}evog Nurudina koji do svoje ~etrde-sete godine vrijeme shva}a i tuma~i krozprizmu njegovog ideolo{kog odre|enja.Tek od bratovog uhi}enja i Harunove sm -rti, Selimovi}ev Nurudin se okre}e svomevremenu, vremenu “koje ga se ti~e“. Bu -k vi}ev junak upravo zbog svoje mla -dala~ke iskrenosti, neobaveznosti, po {te -nja i nemirne naravi je na dobitku. Ide o lo -gi ja se nije uspjela, bez obzira na gor~inuì vo ta, uplesti u zdravorazumsko pro su -|i va nje, ~ime mu autorova pozicija dis -kre t no otvara naznake, ako ne sretne, aono mr` njom neoptere}ene budu}nosti.U struk turu i Selimovi}evog i Bukvi}evogro mana ugra|en je problem krivice o ko -joj se razli~ito promi{lja.Kod Selimovi}a problemu krivice se pri -la zi s razli~itih stajali{ta: filozofskog, eti -~ kog, moralnog, dogmatskog itd. Pro -mi{ ljanja i traènja odgovora na uz ro~ no– posljedi~ne veza u svijetu Se li mo -vi}evog Nurudina jo{ vi{e ìvot zapli}e ukrvavi ~vor kojemu se ne moè nazrijetipo~etak ni kraj. Bukvi}evog Dinu pro mi{ -ljanje o krivici ne baca u o~aj. Pro blemkrivice u njegovoj svijesti samo pre le tikao neuhvatljiva misao jer suvremeni na -~in ìvota u kojemu dominira individualnaborba za vlastitu egzistenciju, ali i ì votnoneiskustvo i mladala~ka neoba vez no stprije~i mu dugu stazu na putu pro mi { lja -nja o datom problemu. Dino, taj mladi ~o -vjek svjestan je da postoji razlika u smrti: Nasilna smrt izaziva bijes i budi osje}ajkrivice… da si mogao ne{to u~initi, spri je -~i ti ili barem poku{at bilo {to, a nisi?Te{ko je s takvim promi{ljanjima mislitina budu}nost, kad ga je sve vra}alo pro{ -losti gdje ra~uni nisu bili svedeni kakotreba!Bukvi}evi likovi Dino i Harun su svjesnisvog porijekla i maj~ine uloge u odras-tanju, njenih rije~i – zatvorenog, kratkog,jez grovitog pa i hereti~nog jezika kojeg,ka ko re~e pjesnik, vi{e nema. Na pozornici je ljudska drama gdje suv -remeni ~itatelj i gledatelj ne trebaju ku -ca ti na vrata antike, jer ona je tu, pres-likana iz ukori~ene forme u vrlo ìvotanoblik. Na intertekstualnoj razini razumijevanja

Bukvi} je u Rastanak ukomponirao imotive iz Zlo~ina i kazne i U o~ekivanjuGodota, iz dva razloga. Autor je svjestan

kako se suvremeni ~itatelj jo{ uvijek nijeuspio odlijepiti od tradicionalne kulture injenih posljedica te se prilagoditi novojkoncepciji umjetnosti, ali to pam}enje nadrugu kulturu predstavlja i autorov svjes-ni pristanak protivljenju vlasti vremena. Uromanu je do{lo do sjedinjavanja neko-liko vrsta umjetni~kog izraàja: pisane islikovne rije~i, a Bukvi} je literarne mo ti -ve pobunjenog ~ovjeka iz Zlo~ina i kazne,slijede}i duh svoga vremena, prenio uRastanak, kojemu se pridruìo Dino igospo|a [lik, s ciljem ukazivanja, ali ne inagla{avanja, kako sve proistje~e izlogike jedinstva, iz uzro~no – posljedi~nihveza kako u duhovnom tako i konkretnomsvijetu. Glavni junak Dino je, bez obzira na svuproìvljenu tragediju, veseo, optimisti~an,dobrodu{an i pomalo naivan. Ma{ta jeono {to Dinu u stvarnom svijetu odràva: Ma{ta ga je spa{avala. Takvo bogatstvoma{te, gdje bi on, bez muke, ulazio uizmi{ljenu stvarnost smatrao je Bo`jimdarom. Razmi{ljao je sad o tome kako nadaren~ovjek moè izma{tati sve ono {to drugiìve, i biti na neki na~in sretan, iako ustvarnosti to nikada nije proìvio, ali jeostalo upe~atljivo sje}anje kao da jestproìvio. Ne ostaje li samo sje}anje i kodonih koji su to stvarno proìvjeli? I koja jeonda razlika izme|u stvarnosti i upe~atlji-vo izma{tana ìvota, pitao se Dino?Autor ne daje povjerenje umjetnosti i lje-poti jer je svjestan kako umjetnost nije umogu}nosti preobraàvati dru{tvo. Zbogtoga u romanu dominira gor~ina, a onise gmenti radnje koji asociraju na op}ukulturolo{ku oznaku iz koje se i{~ahuriousud i neznanje pojedinaca vje{to susjen~eni crnim humorom i groteskom, sciljem da Rastanak bude odraz nemirnesavjesti na{eg vremena. Pro{lost ne pos-toji na na~in kako smo je nekad doìv -ljavali, nje vi{e nema, jer sve {to je u njojbilo realno i bivstveno u{lo je u Dininu iDorinu sada{njost kao pokidane krpicevremena, koja neumitno te~e i na krajujedino izri~e pravdu. Iz straha da dana{nji~ovjek zbog sada{njosti ne vidi bu du }n -ost, a kamoli pro{lost, autor je te ma ti zi -rao rat i ratna stradanja. Jedan od aut o -ro vih ciljeva bio je ukazati kako je bezus-pje{an svaki onaj poku{aj koji ide ka tomeda se ignorira ili iskorijeni tradicija iz sje -}a nja. Ni{ta ne nastaje samo po se binego se formira u kolopletu ljudske po vi -

71BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

je sti, preta~u}i se u rije~, kamen ili sliku,razli~ite tekstove Kulture, a Bu k vi }evi ju -naci nisu ni svjesni da je Kultura odabralanjih a ne oni nju. Utoliko su likovi Ra s ta -nka multikulturalne konstrukcije koje seo~ituju u pripovijednim glasovima i dobi-vaju odrednice prepoznatljive kao spe -cifi~ne identifikacijske znakove klasnog,religijskog, nacionalnog i spolnog iden-titeta. Zbog neznanja, svjesnog zatiranjaili odbacivanja predod`bi o tradiciji do lazido toga da se tradicija neminovno sveti.Upravo zbog toga u Rastanku jedan od li -ko va, gospo|a [lik, doìvljava sr~ani udarjer Dino nije bio u stanju de{ifrirati zna -~e nje znakovlja iz druge i druga~ije kul -turne, knjièvne tradicije, sjekiru i Ras -koljnikova iz Zlo~ina i kazne. Ova se k ve -nca pri~e nije ozna~ena nedu`nom i hu -mo risti~nom junakovom naivnosti, ne goupu}uje na promi{ljanje o po je di na ~ nomi kolektivnom raspoznavanju i tu ma ~e njuznaka/ova {to biva jednim od bitnih po k -re ta~a u ìvotu pojedinca i kolektiva. Au -tor nastoji ukazati kako tradiciju nismobi rali, ona je birala nas, prisutna je i ondakad se pre{u}uje ili osporava. Svaka rije~ima odjeke u vremenu, kao i svaka {utnja. Autor u romanu ne prikazuje logore,zbje go ve i strati{ta nego vrlo suptilno sje -n ~i ra s polovljene i ratom napukle svi je stidvoje mla dih ljudi, njihove du{evne oì - ljke. Buk vi }evi junaci su junaci patnje, za - ~udnosti, napetosti, raspon osje}aja ko jise drobi u fragmentima tjeskobe, oza - renosti, dobrote, izgubljenosti i blis kosti.êsto se Dino osje}a izgubljenim u gluhojsamo}i svijeta. Svijet je stra{an, a on sesuo~en s takvim svijetom osje}a nejakimi nemo}nim.Na sceni je vrijeme kad se pojedinac uuta kmici sa svijetom ne moè nositi. Mla -dost je napu{tena, otjerana i zaboravljena.Teìnu ìvota Selimovi}ev Nurudin po ~injeosje}ati onog trenutka kad se upu{ta upotragu za ve} ubijenim bratom Ha runom.U pitanju je pojedina~na tragedija, i sudbi-na jednog ~ovjeka. Buk vi }e vom Nurudinu(Dini), tom mladom ~ovjeku, sudbina jepredodredila da se mora no siti ne samo saobiteljskom tragedijom (o~e va, maj~ina ismrt dvojice bra}e), tra ge dijom vlastitognaroda, ali se na njegova nejaka ple}aobru{ila i sumnja za teroristi~ke napade,samo zbog toga {to nosi “pogre{no ime iprezime“. Najgori Dinin usud je onaj kadsaznaje da je njegov mla |i brat Harun,nakon {to je kao izb jeg lica stigao u

Dansku, bio uhap{en pod su mnjom da pri-pada teroristi~koj organizaciji. Harun jeimao tek {esnaest godina. U ìvoteBukvi}evih junaka kao da je av e ti nj skistiglo vrijeme iz kletvi. Zajedni~ki os je}ajotu|enosti i bespomo}nosti natjerao jeDinu i Doru da poku{aju prona}i sig urnostu me|usobnom prijateljstvu i pri vrènosti. U romanu je na djelu tragala~ka avantu-ra nespokojnog duha, koji stvara Ras ta -nak, uto~i{te stvarala~kom umu, s na m -je rom da se vrati ugroèno dostojanstvooni ma koji su protjerani, kroz fiktivne li -kove Dore-simbola stradanja Vukovara iDi ne-simbola stradanja Srebrenice.Autor u kulturolo{kom smislu dvije nes -po jive sredine i dva suprotna mentalitetaspaja u simbiozi umjetni~kog na realnimosnovama teìne ìvljenja uzrokovaneratnim pohodima. Bukvi}ev stil u ovom romanu ne gradi sena neposrednim doga|ajima, iako jeokosnica pri~e konfuzno ratno/postratnovrijeme, nego je satkan od ljepote misli ipromi{ljanja, od neizravnih asocijacija narazli~ite kulture, {to predstavlja opti-misti~nu naznaku kretanja u budu}nost.A onda kad se govori o realnim toponim-ima, primjerice Zagreba, autor ne oslika-va njegovu arhitektonsku niti prirodnupo sebnost nego predo~ava zaustavljenuat mosferu ulica i trgova, {to je u funkcijipredo~avanja unutarnjeg stanja likova.Crnim humorom se do ogoljelosti raz -otkriva mentalitet obi~nog ~ovjeka koji nezna za uzro~no-posljedi~ne veze u svije-tu, osim {to mu se teìna ìvljenja ukaèbez njegov udjela i pristanka. Sje}a se Di -no kako je jedna nena potiho molila Boga

za ameri~ke vojnike, {to su nas iz {atorapremjestili u kontejnere, a proklinjalaone nizozemske, {to su nas trebali {tititi.Na kraju, su umukle bosanske i hrvatskeratne prangije, ali je ostala druga ne do -vr{ena pri~a, prepu{tena ~itatelju dazaokruì njen smisao o vje~itoj tjeskobiDi ni ne egzistencije, Sizifov kamen, tajapsurd kojeg mora kotrljati naprijed: Ti igra{ fliper, Amerika se trese, a svijetpo drhtava. Avionima na njujor{ke ne bo -de re, oni idioti… tisu}e mrtvih… Avio -nima... ona tvoja luda Al-Kaida ho}e sru -{iti svijet! - povikne opet Gogo i lupi {a -kom po stolu. Kakve ja imam veze s tomAl-Kaidom?- pobunim se. - I za{to bih jaru {io svijet?Dinin slaba{ni glas na Gogovu optu`buodgovara protu pitanjem u kojemu se nevidi naznaka srd`be, osim poku{aja ob ra nevlastite pozicije ugroènog ~ovjeka koji neosje}a mr`nju prema svijetu, iako je taj istisvijet bio apsolutno indeferentan u situaci-jama kad se odlu~ivalo o sudbini njegovognaroda. Dino bilo kakav oblik na silja osu -|u je jer je svjestan kako se nji me naru{avapravo drugoga na ìvot. Zbog tragi~ne sud-bine, Dino je, mo`da, jedini u Rastankusvjestan kako bilo koja ide olo{ka svijestnije u stanju osloboditi ~o vjeka. Kako bi serazrije{io ~vor ispetljan od nepravde, siro-ma{tva, tragedije itd. potrebno je prona}iprvotni uzrok i rije{iti ga u korijenu. O timprovotnim pro blemima Bukvi} govori krozpri povje da ~evu objektivnu poziciju u tre -}em licu, i kroz Dininu vizuru gledanja uprvom licu, {to predstavlja subjektivnu to~ -ku pozicio ni ranja prema svijetu i problemi-ma u njemu. I jedan i drugi glas me|usob-no se nadopunjuju na na~in da objektivnostne moè postojati bez unutarnjeg du hov -nog svijeta pojedinca niti obrnuto, u protiv -nom bi ~ovjek bio zakinut za dio univer zal -nih vrijednosti. Beketova drama ap sur da inesretna sudbina Kafkinog Jozefa K. izum jetni~kog oblika se preslikala u “re al -nu” ìvotnu sudbinu Bukvi}evih ju na ka.Istraìtelj traga za imaginarnom Dininomkrivicom kako bi se dodvorio svojim pret-postavljenim i svjetskim mo}nicima, a sveu cilju vlastitog interesa. Naravno, karijerei uspjesi su se oduvijek u ovome nepraved-nom svijetu gradile na tragediji drugoga.Lice i nali~je bosanska tragedija se ukaza-lo u posljednjem Dininom dijalogu smrtvom bra}om kad im govori da odu doNizozemske kako bi pokidali odlikovanjaonim vojnicima koji ih u~ini{e mrtvima.

72 BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Autor u romanu ne prikazuje lo -go re, zbjegove i strati{ta negovrlo suptilno sjen~i raspolovlje-ne i ratom napukle svijesti dvojemla dih ljudi, njihove du{evneoì ljke. Bukvi}evi junaci su juna-ci patnje, za~udnosti, napetosti,ras pon osje}aja koji se drobi ufrag mentima tjeskobe, ozareno-sti, dobrote, izgubljenosti i blis -k osti. êsto se Dino osje}a iz -gub ljenim u gluhoj samo}i svije-ta. Svijet je stra{an, a on se su -o~en s takvim svijetom osje}ane jakim i nemo}nim.

*“Moj, Dino, svi sretni snovi, ma gotovo da su u zeru isti. Puni blje{tavesvjetlosti, nekakva ushi}enja, razbaru{enosti, varljivih obe}anja (toupamti), i onih, nekakvih, neobuzdanih smjehova, kratkih i vrckavihpogleda i svi do reda lahko zaboravljivi. Dok su ti oni pravi snovi, ìvotnisnovi, dobri moj Dino, {to ih biljeìmo kao vjesnike va`nih doga|aja, pa inesre}a - tamni kao nebo pred oluju, obavijeni sjetom i svaki na svojna~in obiljeèni ponekim upe~atljivim detaljima, koji mogu proganjatidanima!“

*A onda mu pade na pamet kako su snovi jedina veza ìvih s mrtvima. Usnovima ih vidimo i prozborimo koju rije~ s njima iako su mrtvi! Mo`da postoji neki na~in da i oni vide nas ìve?, pitao se sad Dino. Mo`da su na{i ìvoti za njih neki ìvi san kojeg oni povremeno prate i~ude se? Mo`da se oni ~ude nama ìvima i sebi kad su bili ìvi? I mo`da bi sve ~inili druga~ije da opet oìve, pa nam putem sna oda{iljuneke poruke? I mo`da je onda na nama da razotkrivamo te poruke, koje bi trebalepostati ìvotne vodilje onima koji nemaju nikoga, kao {to je on?

*11. septembra, prije dvanaest godina, to~no na dana{nji dan, u ono lijeposun~ano septembarsko poslijepodne umrla mi je majka! I pogled mu se zaustavi na onom metalnom neboderu koji je od svih zgra-da najvi{e str{io u nebesa.Pa i nije ba{ ne{to str{io. I to mi je neki neboder, pomisli Dino, i prisjeti se slike iz novina na kojojsu bila ona dva spojena nebodera u Kuala Lumpuru, u Maleziji.A kakvi su tek bili oni “blizanci” u New Yorku, zapita se Dino i osmjehnunostalgi~no. A onda mu se u trenutku taj osmijeh zamrznu i on osjeti stra{an udar uglavu, da je mislio kako }e tog trenutka doìvjeti neku vrstu mo`danogudara i da }e mu ne samo lice, ve} cijela jedna strana ostati oduzeta.- 11. rujan! Blizanci! San! Godi{njica maj~ine smrti! Kakva stra{na veza?!

*“Crni Dino, {to uradi{e oni tvoji?”, vrati mu se ono Gogoovo zloglasnopitanje. “Koji moji? Ja nemam nikoga…”, pravdao se pred Gogoom trinaestogo-di{nji Dino, koji je ba{ te godine prolazio stra{nu krizu osamljenost inapu{tenost.“O, ima{, ima{… ime ti to kaè… a prezime potvr|uje!”, nastavljao jeGogo prijete}im tonom, a on nije imao pojma {to mu to ime kaè, a prez-ime potvr|uje.“Crni Dino, nije im to trebalo… nije!”, nastavljao je Gogo hvataju}i se za

glavu. Nikad ga nije vidio tako zabrinutog, a nije bio pijan.“Kome”?, prozbori o~ajno Dino, ni{ta ne shva}aju}i. “Tvojima!”, poviknu Gogo, a on se jo{ vi{e prepade i osjeti kako mu neu-godni `marci prolaze tijelom. “Ne razumijem, ni{ta ne razumijem.”, povikne sad malo i Dino, i dalje neshva}aju}i ni{ta. “Nemoj mi re}i da ne zna{ ono o ~emu cijeli svijet ve} nekoliko satibruji?”“Mrtve mi majke, ne znam.” Rijetko se Dino zaklinjao, ali ovaj put mu se sve ~inilo tako ozbiljnim, paizre~e i tako ozbiljnu zakletvu spominju}i kao zalog mrtvu majku.Gogo ga je promatrao podulje i sve ne{to pogledom sumnji~avo mjerkao:“Nisi gledao televiziju?”, upita ga.“Gdje? [likova nema ni telefon, a kamoli televiziju!” - pravdao se Dino, {to

73BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Amir Bukvi}

RASTANAK(odlomci iz romana)

Rastanak je roman koji svojim dramskim inten-zitetom i dosljedno{}u nepogre{ivo upu }u je nasvog autora. Amir Bukvi} je dramski pisac vi{e -struko nagra|ivan najvi{im nag ra da ma uHrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Drama Djeca sa CNN-a osvaja du{e brojnih gle -datelja jer u njenim li kovima motre svoj vla stitinapa}eni, ali ìvotan odraz. Pri~a Dine i Do resada, u romanu Rastanak, tvori tek zaplet jo{dublje drame pojedinca na realisti~noj uni-verzalnoj ravni. Roman je to koji, nadalje, dra-matur{ki vr sno tematizira sazrijevanje mladih`rtava rata iz Srebrenice i Vukovara u sve in ten -zivnijim mijenama dru{tvenih i globalnih ok viradana{njice. U sudbini pojedinca saèta jedru{tveno i psiholo{ki posve realisti~na, uvje r -ljiva i proìvljena bol svake na{e `rtve, sa da pro-dubljena i strepnjom sva kog na{eg ~ov jeka.Nismo ni malo zatomili bol, a ve} poniremo kdnu pod valom globalnih manipulacija.Fascinantna je autorova mo} konstrukcijemnogo-dimenzijskog dramatur{kog prostora. Dobola i do ganu}a iznena|uju nas brojne i in ten ziv -ne koincidencije. No to nisu slu~ajnosti, svaka jeplod dugo i pa`ljivo gra|enog organizma dram-skog univerzuma. Ni~ega u Buk vi }e vom dram -skom pismu nema {to nije vi {es tru ko utemeljenou sloèni kontekst same drame. Za to koinciden-cije i doìvljavamo realisti~nima i osobno. Prepo -znajemo ih svojima i univerzalnim.

Senad Nani}

eto nije, ni sam ne zna zbog ~ega, gledao televiziju.“A tamo, u lokalu ima televizija?”“Tamo gdje igram fliper, nema!” “Ti igra{ fliper, Amerika se trese, a svijet podrhtava. Avionima naNjujor{ke nebodere, oni idioti… tisu}e mrtvih… shva}a{… avionima, onatvoja luda Al-Kaida ho}e sru{iti svijet.”, poviknu opet Gogo i lupi {takompo stolu.“Kakve ja imam veze s tom Al-Kaidom?”, pobuni se Dino. “I za{to bih jaru{io svijet?”, opet }e Dino buntovno.“Znam ja kako kod tebe stoje stvari. Ali drugi ne znaju.”, ublaì maloGogo i odmah mu dade savjet: “I zato, Dino moj, dobro je {to ne govori{svoje pravo ime, ali brate, skrati malo ono duga~ko prezime. [to }e ti onohadì… i taj neki hafiz…”“Meni i ne treba.”, sloì se Dino misle}i da je tu kraj ovom ~udnom raz-govoru.“Hadì… to je onaj koji hodo~asti u Mekku?”, upita Gogo.“Pa jest, hadìja, tako se to kaè!”“To je k’o neka titula, prosvijetljeni, plemeniti, ha?”“Valjda.”, nevoljko }e Dino.“E jeste prosvijetlili Ameriku”, smijulje}i se provocirao je Gogo.“Ma, nisam ja ni{ta.”, pobuni se opet Dino.“To ti misli{, a korijeni su tu, moj Dino… i nikad ne zna{ {to }e iz tih kori-jena jednog dana izniknuti.”“Ne}e ni{ta, ne bojte se, duboko su zakopani!”“Ma nemoj? A taj hafiz, tko je taj?”, uporan je bio Gogo.“Onaj koji zna Knjigu napamet.”“Koju knjigu?”“Pa… Kur’an!”“A tako zna~i… jo{ i Kur’an zna{ napamet, crni moj Dino.”Dino se osje}ao kao da je na policiji na ispitivanju. A vidio je on na filmu,kad zagusti najbolje je govoriti da ni{ta ne zna{.“Ne znam ja ni{ta.”“Dok ti Amerikancima dokaè{ da ne zna{ ni{ta, ode glava moj Dino.Slu{aj… ionako si skratio ime, a sad skrati i prezime…”, posavjetova gaGogo. “Ma meni dosta, ali moji su umirali kao Hadì...”“A kad }e{ ti ve} jednom shvatiti da su oni mrtvi, a ti si ìv.”, prekine gaGogo. “I stoga, moj Dino, od danas pazi na sebe.” upozori ga na kraju.

*- Moj Fahro kaè, da je Bosna uvijek bila u malom i ostala u malom. Prvoje bila: Jugoslavija u malom, a sad je, kaè on, Bosna: Svijet u malom. Apo njemu Bosanci ni u ~emu ne mogu biti savr{eni jer su kroz povijest ikroz kojekakve okupacije bili tako izmije{ani, da u njima jo{ uvijek ìverazli~ite aveti pro{losti, koji ih ~ine neobi~nim i u mnogo~emu nadaren-im, ali daleko od bilo kakvog savr{enstva.

*- A zna{ li za{to je u zatvoru? Je li ne{to ukrao?Dora zanije~e glavom.- Je li nekog, ne daj Boè… ubio? – zabrinuto }e on.Dora opet zanije~e glavom, a onda tiho izusti: - Ni{ta od toga!- A {to je onda uradio? – u ~udu }e Dino, ~ije lice pobijeljelo kao snijeg.- Sva sre}a, jo{ ni{ta. - izre~e Dora brzo, da ga barem za trenutak utje{i.A onda nastavi nimalo utje{no: - Spremao se, kaù… ubiti nekoga…- Koga?

- Mo`da i vi{e njih… - nastojala je Dora biti {to manje konkretna, kako bion postepeno doku~io pravu istinu. - Vi{e njih? – ~udio se on.- I sebe!- Sebe i vi{e njih? Kako? – pitao se Dino ne shva}aju}i ubila~ke porivesvog mla|eg brata. - Pa nije valjda?.. - sinu mu u glavu i on zanijemi, kadmu se ukaza slika brata opasanog eksplozivom.- Jest… upao u neku grupu… kaù, njih ~etvero, sve mladi… gdje su im,kaù, neki fanatici s bradama ispirali mozak…- Pa gdje su mislili ubijati? – poslije duè {utnje, tiho }e on.- Kaù… u Bosni!- Budale… zar u Bosni nije bilo dosta ubijanja!

*Stidio se svega. I svoga porijekla u ovom druga~ijem svijetu i svih nesre}akoje su ga sna{le, mo`da ba{ zbog tog porijekla; stidio se i sebe, jer sesvim silama nastojao utopiti u taj druga~iji svijet i postati dio njega. Alinajgori stid, od svih drugih, bio je stid {to je ìv! Kao da je, upotrijebiv{i sva lukavstva ovoga svijeta, iznevjerio svojemrtve, pa i jedinog ìvog nesretnog brata, koji nije upotrijebio ni trunlukavstva da ne zavr{i u zatvoru, ve} je kao leptirica srljao u plamen, nemare}i za svoj ìvot. Nesretnog se brata nije stidio, jer bi mo`da i on pokleknuo na njegovumjestu, i onako usamljen u tu|em svijetu, predao se bezna|u. Zapravo se najvi{e stidio one tamne strane svoje sudbine, koja ga nijeostavljala na miru, nego bi ga povremeno peckala, prokazivala ipodsje}ala da se ne moè opustiti onako kako bi on htio i zaboraviti nasve. Nurudin! Svjetlo vjere! lijepo su mu ime dali otac i mati, samo {to vi{e nezna: kakvo je on to svjetlo i kakve vjere?Mo`da mu se sve to i doga|a {to nosi takvo ime, a u njemu ni svjetla nivjere?

*

S jedne strane osje}ao se potpuno bezvrijednim bi}em na Zemlji, a sdruge strane, budu}i da vi{e ni{ta ne moè izgubiti, osje}a snagu, jer neovisi ni o kome, a o njemu - da je kojim slu~ajem ispranog mozga – sva{tabi moglo ovisiti. Tako je nekako i sebi poku{avao objasniti situaciju u kojojmu se na{ao mla|i brat. Nikada mu u takvu ne~emu ne bi dao potporu,ali ne moè ga ni osu|ivati, jer s kim se on mogao posavjetovati, osim sasje}anjima, koja po~esto iz nemo}i, ra|aju bijes!

*Svijet se i{~u|ava, suosje}a, a brata mu drè u zatvoru. Zlikovci na slo-bodi, snimaju svoja zlodjela i slobodno se kre}u svijetom!Osje}a kako mu mozak preplavljuje bijes, {iri se tijelom, o~i mu poprima-ju odlu~nost, spreman je u~initi ne{to stra{no, bilo kad, bilo gdje i bilo{to, kako bi se svijet prestao i{~u|avati, suosje}ati i kona~no da zapo~netraìti uzroke tom bijesu koji pobje|uje razum i ostavlja stravi~neposljedice, zbog nekih prija{njih stravi~nih posljedica, gdje nisu svedenira~uni kako treba.

*Snimali neki kako mu ubijaju bra}u… i poslije dvanaestak godina taj sni-mak obi|e cijeli svijet, da se koju sekundu prenerazi i opet sve zaboravi,a njega valjda da do kraja obiljeì i dotu~e.

74 BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

A on u tom i takvu svijetu, sam sebi prepu{ten, sa stra{nim teretom tr~ilu|a~ki maraton koji nema cilja. Kao da je neka velika, okrutna igra upitanju, u kojoj se sve vrti oko njega, gdje }e se na kraju pokazati dokleseè njegova izdr`ljivost. A ve} sad osje}a kako mu je izdr`ljivost prikraju, i da tom lu|a~kom maratonu jedini cilj moè biti ludnica…

[to bi to njima moglo biti interesantno? Da im pri~a {to je proìvljavaokad je gledao na snimkama kako mu ubijaju bra}u? Da im pove}agledanost?

*- Pogledaj… Evo, kad ubija ovog ovdje… to je Fahrin brat, Ibrin {kolskidrug… Vidi… on zna, osje}a da je zlotvor cijev uperio prema njemu… a onni da vikne… ni da trepne… a kamoli da po~ne bjeàti… A sad, pogledaj…isto i moj brat Ibro… On vidi kraji~kom oka kako ovaj podigne cijev premadrugu mu… i ni{ta… Ni{ta ni kad zlotvor ispuca rafal na druga mu… i kadse sru{i… Ni{ta… ni da trepne… I gledaj sad… kada onda ovaj drugizlotvor uperi cijev u njega on se nije ni pomaknuo… kao da se njega tone ti~e… kao da to sve rade nekim drugima, a ne njima… Kakvamirno}a… ni truna straha… ni zere strepnje… Ni{ta. Ama ba{ ni{ta….Osim zastra{uju}e mirno}e…Dino zamrzne sliku, gdje u kadru treperi lice brata mu Ibre, trenutak prijenego li }e biti ubijen. - I {to ho}e{ time re}i? – oprezno }e Dora.- Oni su… preselili prije smrti… Bog im je olak{ao, uzev{i im du{u prije…A ovi zlotvori odra|uju svoje… da bi se pokazali do kraja kakvi jesu!

*- êsto bi me tetka u Zagrebu vodila po velikim du}anima… Nismo ni{takupovali… Samo razgledali… Ja sam najvi{e volio i}i u one velike du}anegdje se prodaju televizori… kau~i… stolovi… kuhinje… zna{ ono sve zaku}u… Jednom smo bili tamo gdje je mnogo televizora… zna{ ono… tele-vizija do televizije… i sve upaljene… I tako gledam ti ja te programe natelevizijama… a tetka se zagledala u neku muzi~ku liniju… I odjednom…vidim ti ja sebe na televiziji… Viknem ja k’o iz topa: “Tetka, evo me … evome na televiziji!” Tetka dotr~i do mene i mi gledamo ono iz Srebrenice…Ono kad su nas pokupili i kad smo ~ekali autobuse… Mi djeca stojimokod ograde… pored mene najmla|i brat Harun i drug mi Fahro… A onisrpski vojnici… oni zlotvori dijele nam bombone… I onda do|e onajzlotvor, onaj general Mladi}… i stavi onu svoju ru~etinu na moju glavu…i kao pomiluje me… I tu zaustave film… ja krupno s ru~etinom onogzlotvora na mojoj glavi… A tetka se raspametila i vi~e ljudima oko nas:Vidite ga… vidite ga… dijete sa CNN-a! I okupilo se ljudi da gleda taj film…a ona sve malo pokazuje ljudima na ekran, pa na mene: Vidite ga, dijetesa CNN-a… dijete sa CNN-a…- Zar i ti? – iznenadi ga pitanjem Dora.

*- Ma {to je mogao... on je jo{ dijete – pobuni se Dino - Nisam znao datamo u tim demokratskim zemljama maloljetnike strpaju u zatvor samozato {to su ne{to krivo pomislili, a ni{ta nisu u~inili.Istraìtelj se naglo pridigne, dlanovima lupi po stolu i nadvije se kao jas-treb nad {}u}urenim Dinom na onom stolcu bez naslona.- A {to je trebalo? êkati da se dogodi novi 11. rujan? Je li? I da se pobi-je novih tri tisu}e ljudi? Je li? – povi{enim glasom priupita ga Isljednik.Dini odjednom udari krv u glavu, ustane i jo{ glasnije uzvrati:

- A kad je pobijeno osam tisu}a ljudi u Srebrenici, onda ni{ta? Je li? Cijeli

svijet {uti? Je li? I jo{ one Nizozemce odlikuju {to su nas trebali {tititi, anisu? Je li?

*Snovi su mu tako neobi~ni i te{ki, s onom dvostrukom svije{}u; onomkojom sanja kao i svaki drugi ~ovjek... i onom drugom, kad mu je i u snuznano da sanja, ali se ne moè probuditi. Mo`da su ovi njegovi ovakvi snovi blizu smrti, pa se jednom ne}e niprobuditi, ve} }e tom drugom svije{}u promatrati odozgor zemaljski ìvoti tako se rastajati s njim.Prisjeti se da mu je majka jednom rekla kako su snovi sestra smrti.

*[to je ìvot, pomisli, kao dijete sanjao je o tome da }e jednog dana polet-jeti ameri~kim vojnim avionom, a sad ga proganjaju grozni~avi sni u koji-ma leti ameri~kim vojnim avionom u najzloglasniji zatvor na svijetu. I opetse prisjeti kako je kao desetogodi{njak u izbjegli{tvu kod Tuzle i{ao sostalom djecom do vojnog aerodroma kako bi gledali ameri~ke vojneavione. Tad su svi, vra}aju}i se ku}i, ma{tali kako lete tim avionima.Amerikanci su za njih tad bili sve… i saveznici i oslobodioci… a sad bi ontrebao, ni kriv ni duàn, postati njihov najve}i neprijatelj! Obiljeìlo ga ime i nesre}a!

*Preveliki bi rizik bio kad bi sve okrenuo i na Dinin mlin i pusti ga. Nedostajumu neki konkretni razlozi koji bi Dinu oslobodili... mo`da neki svjedoci kojiga dobro znaju i na koje bi se mogao pozvati. A i to {to ga gotovo nitko nezna, osim iz vi|enja ne spada u olakotne okolnosti, ve} suprotno. A ni izjava mlade povjesni~arke umjetnosti kako Dino ima nevjerojatnoop}e likovno znanje koje ba{ i nije uobi~ajeno za nekog uli~nog ~ista}a. [to, ako Dino fantasti~no glumi uro|enu naivnost, a zapravo je pripreml-jen za najsloènije teroristi~ke poduhvate?Nisu li i oni teroristi koji su prouzro~ili tragediju 11. rujna gotovo svi biliakademski obrazovani?Po tome bi Dino mogao biti nova generacija svjetskih terorista koji seznaju u trenutku kamuflirati i izmigoljiti naivnim istraìteljima.To bi tek mogla biti katastrofa, da ga pusti i da se poslije to takvim pokaè.

*- Dobije{ dràvu... izgubi{ brata! Dobije{ dràvu... izgubi{ ènu! Dobije{dràvu... izgubi{ sina... a uvjeravaju te da si sretan {to si dobio dràvu…pa ti se onda ~ini da je na svijetu prvo postala dràva, pa da je tek ondapostao ~ovjek... Zna on dobro da je i sa dràvom kao i sa svim drugim u ìvotu, netko dobi-je, netko izgubi, a opet ni{ta nije vje~no, pa ni dràva!

*- Svi putovi, Dora, vode u Hag!- Kakav Hag? [to govori{?- Oti}i }u do njihovog Parlamenta... i re}i da sam iz Srebrenice...- I?- Ako je mogla pasti vlada zbog Srebrenice, onda bi moglo pasti i jednoradno mjesto u Dinine ruke, shva}a{?- Ne, ne razumijem.- Bit }u uli~ni ~ista~... u Hagu... na trgu pred sudom... i ~istit }u... i ~ekat}u... i ~istiti... i ~ekati...Dora ga uhvati objema rukama, prigrli ga i poljubi... - Misli{ li... jo{ uvijek, da Bog ~uva neke ljude? - Mislim! - Jer, ina~e, ne bismo preìvjeli niti jedan dan.

75BEHAR 100

PREPORODOVA IZDANJA

Odrastao si u Sanskom Mostu i vrlo rano si do{ao uZagreb gdje si zapo~eo svoju glazbenu karijeru. Jo{ uvijekse moè ~uti neke Sanjane da o tebi pri~aju kao o “~udunevi|enom“. Naime, zbog duge rockerske kose bio siskandalozna pojava u svome gradu. Moè{ li nam opisatiokolnosti svoga dolaska u Zagreb?Kao dijete od 5 godina doselio sam u Sanski Most, a ro|ensam u Srnetici koja se nalazi izme|u Klju~a, Petrovca iDrvara, divlje mjesto koje vi{e ne postoji, usred {ume.Svega {to se sje}am iz perioda Srnetice je prelijepo, kaokada kakav romanti~ni pjesnik pri~a o ìvotu. No,trbuhom za kruhom, ali i iz razloga {to je tamo bilo samo3 razreda {kole, moji roditelji prelaze u Sanski Most. Otacje bio èljezni~ar, a majka do ma }ica i te{ko smo ìvjeli.Bili smo podstanari po raznim mahalama. Majka jeKlju~anka, bila je iz bogate obi telji, ali ‘45 obitelji su ~etni-ci sve popalili, djeda nikad nisam ni vidio. Maj~ina obiteljse nikad nije oporavila. Po vijest se ponovila i oca su mipred kraj rata 90-ih, za jedno sa sedamdesetak Sanjana,istjerali iz ku}e i hla d nokrvno ustrijelili. Sanski Most je biolo gi ~an izbor za ìvot, s obzirom na zanimanje oca. Za vr -{io sam osnovnu {kolu i gimnaziju gdje su po~eli mla da -la~ ki buntovi – kud dalje, {to sa sobom. Pri~a je sli~ na kaoi kod mnogih drugih: slu{ao sam ra dio Luxemburg iodmah bio rocker po uvjerenju, s ve li kom èljom da i sampostanem muzi~ar. Do gitare ta da nisam mogao do}i,stari jest obe}avao, ali nije ju mo gao kupiti od svoje pla}e.Prvu gitaru sam kupio va de}i fini pijesak iz rijeke Sane.Bio sam samouk jer u Sa ni nije bilo muzi~ke {kole, mada

76 BEHAR 100

PORTRETI: Ismet Kurtovi}

Intervju: Ismet Kurtovi}

Ja sam stari rockerkoji je novu mladost na{aou ilahijama i sevdalinkamaRazgovarao: Filip Mursel Begovi}

ISMET KURTOVI] (ro|en u Srnetici, 1951.), slobodnije umjetnik, kompozitor, producent, pjeva~, flautist igi tarist. Proslavio se kao dugogodi{nji frontmanrock grupe „Drugi na~in“. Dirigent je i voditelj è n -skog pjeva~kog zbora „Bulbuli“ u KDBH „Preporod“.Svoje veliko iskustvo u komponiranju, snimanju,pro duciranju i aranìranju zborskog pjevanja potvr-dio je nedavno izdanim CD-om 12 antologijskih sev-dalinka pod naslovom „Bulbuli“. Osniva~ je i neka-da{nji voditelj Zbora Islamske zajednice „Arabeske“,s kojima je radio 15 godina, snimio tri glazbena albu-ma i tom zboru osigurao regionalnu prepoznat lji -vost. Njegov muzi~ki rad kao autora, producenta iizvo|a~a procjenjuje se na preko 20 sati originalneglazbe, a njegova pjesma „Mojoj dragoj BiH“ dugo jegodina smatrana himnom BiH. ^lan je Zajednicesamostalnih umjetnika Hrvatske.

Snim

io: F

. M. B

egov

i}

su Sanjani a i Kra ji{ ni ci odli~ni muzi~ari. Moj prijelomni peri-od nastao je na kon dugo gruntanja kako da osmislim svojodlazak u Zag reb i kako da upi{em Muzi~ku {kolu. Tada samse ve} za pa lio za sviranje flaute. U gimnaziji sam propao i toje bio ì vi kur{lus – moja duga kosa, neobi~no obla~enje, masva |ao sam se sa ~itavim gradom. Bilo je toga i u ve}im gra -dovima, ali u malom mjestu to je bilo zaista intenziv -no. Nema te tko ni savjetovati. Stari mi je rekao da }e me, akose ne uozbiljim, poslati ili u vojsku ili u Njema~ku. Oti {ao samu Zagreb s 16 godina, a roditeljima nisam ni re kao. UGunduli}evoj sam poloìo prijemni za Muzi~ku {ko lu. Nudilisu mi violon~elo, ali traìo sam flautu. Sve je to bilo izazovno,s dozom traume; zamisli, do{ao sam 100% bez para u stranigrad. Sre}om, sreo sam neke mo m ke iz Sane koji su studiraliu Zagrebu i koji su me na hra nili. Na Vrbiku sam na{ao prvistan. Kada sam se vratio ku}i, nastala je kuknjava. No, uspiosam to “na silu“ pro gurati.

Kako je po~ela tvoja glazbena karijera?U Zagrebu sam odmah shvatio da se ne moè ìvjeti od“{aranja“. Vrlo brzo sam se po~eo baviti raznim zanimanjimavezanim uz kazali{te. U ITD-u sam bio statista, druìo sam sesa finim ljudima. Me|u ostalima, tu je bio i Enes Ki{evi}.Statista je tada zara|ivao fini no -vac. To je bilo lijepo iskustvo. Iz tihdruènja se izrodila svirka. Ja sampr~kao po gitari, onako za se be, abilo mi je jasno da s nov cem koje-ga sam dobivao od ku }e ne}u mo}iìvjeti. 1972. upoznao sam gi taristeHalila Me ki}a Sosa i Bra n ka Po ̀ -ga jeca te bubnjara Ado ni sa Do ku -zo vi}a. Ni{ ta nisu znali osim da biradili neki bend. Odmah su mi po -nu dili mjesto pjeva~a. Sko mpalismo se, bilo je to zaista ve liko pri -ja telj stvo.

Je li te netko u Zagrebu podozrivogledao zbog tvoga porijekla?Mene su u bendu zvali Bosanac, alito nije bilo podrugljivo. Vremena su bila druga~ija, ljudi suvi{e-manje bili operirani od nacionalisti~kih gluposti. Poslijesam u muzi~koj {koli, a u klupi sam sjedio za Husom iz Pa r -nog Valjka, doìvio {ok kada nas je profesor povijesti prozvao:“Turci, dignite se!“ Nisam mogao shvatiti kakve veze imam sTur~inom. Roditelji me nisu odgajali da ikoga prozivam.Nedavno je zvao ~ovjek iz Sremske Mitrovice da me oba vijestida }e “202“ izdati album 60 najuspje{nijih pjesama u povijestiJugoslavije. Moje dvije pjesme su na tom albumu. U Zagrebuse takva situacija, naàlost, nije dogodila. Sva{ta su stavljalina antologijska izdanja, ali moje pjesme nisu.

Pjesme “Drugog na~ina“ danas se smatraju evergreenima.Opi{i nam kako je nastao prvi album?Prvo smo se zvali “Novi akordi“ i snimili smo dva singla. Obasu dobro pro{la. Taj naziv benda mi je i{ao na ìvce, nisamnalazio smisao u tom imenu. Tada su neki ljudi, koji su se

motali oko nas, imali ideje da sviramo {lagere, htjeli su do ves tiDu{ka Lokina da ga pratimo... Vukli smo se dvije godine kao“Novi akordi“. Godine 1973. svirali smo klasi~nu ~vrgu u hoteluAdmiral u Slanom i tada smo prvi put uspjeli izgurati svojrokerski repertoar. To je bio prvi ozbiljan znak kojim putemtreba i}i. To ljeto je bilo odlu~uju}e. Tada sam zajedno saSosom i Po`gajecom dogovorio da }emo raditi novi be nd, snekim novim ljudima. 1974. pristupili su nam Boris Tu ri na -Turko i @eljko Mikul~i}. To je bila prva postava benda “Drugina~in“. Te godine nastupili smo u Trpnju, {to je postalo kultnomjesto rockerske scene. To su bili lijepi trenutci – od svirki,gostiju, ljudi koje smo upoznavali – to su sada naj emi nentnijiintelektualci i umjetnici na prostoru biv{e Ju gos la vije. Recimo,uz Ki{evi}a koji je govorio, pojavljivao se i Zi jad Sokolovi}, tadapotpuno nepoznat... pa da sada po~nem na b rajati ne bih dosutra zavr{io. “Azra“ nam je tada bila pred grupa, nismo ihzvali, oni su nas ìcali da do|u. Danas se pri~a posve druga~ijei to nije to~no. Stvari su se potpuno dru ga~ije odvijale.Moji prvi autorski koraci bili su koaranìranje nekih stranihpje sama i to je odli~no prolazilo. To mi je bio lauf da krenem.Te 1974. po~eo sam ozbiljnije komponirati. Usporedno samse druìo s reìserom i scenaristom Gojkom Bjelcem, i za svoj}eif sam s njime uradio “Stari grad“ i “Lile su ki{e“, koje su

pos tale antologijske pjesme. Naprvom albumu imali smo 6 pje-sama. On je bio neobi~anpo tome {to su pjesme bile du -ge i {to je bio konceptualan, uk -lju ~uju}i i dizajn omota albuma.Sni mili smo ga u Ljubljani. Ju -go ton nas je odbio, onda smo gaodnijeli u Suzy. Tamo se dogo-dio jedan eksces. Poslije mi jebilo ào {to to nisam prihvatio.Potpisali smo ekskluzivni ugov-or, ali nismo znali da je sastav -ljen posebno za svakog iz gru -pe. Meni su dali druga~iji ugo -vor - kao pjeva~u, kao vlasnikuimena grupe i kao kompozitoru.Dakle, bez obzira na ostale, da

sve nosim ako se posva|amo. Odbio sam i, nakon ko n -zultacije s de~kima iz grupe, pred svima poderao te ugovore.Prvi album smo izdali u beogradskom RTB-u. Tamo je direk-tor pogledao omot i odmah pristao da izda album. I dobio jezlatnu koku. Nismo dobili status Zlatnog, ali on je sigurno 5-6 puta Zlatni. Naime, nismo dobili dijamantnu platinu, {to jepo tiraù zasluìo, iz razloga {to tada to vi{e nisu radili.Uspjeh smo postigli preko no}i. Svirali smo puno i uìvo. Ljudine znaju da sam ja cijeli prvi album, osim prve pjesme, i kom-ponirao i otpjevao. Kasnije se ispostavilo da mi je deranjeugovora u Suzy-u bila mo`da najve}a gre{ka u ìvotu. I dan-danas ratujemo oko imena grupe.

Jo{ i danas se pri~a o tvom “nenormalno“ visokom glasu.@ena mi je tek nedavno otkrila kako su slu{atelji mislili dakada visoko pjevam “Stari grad“ istodobno sti{}em distorti onpapu~icu za gitaru. Te visine koje sam pjevao, to jednostav no

77BEHAR 100


Pjesma “Mojoj dragoj BiH“, kao i snimanjepo p ratnog spota, je bio prekrasan projekt.@ao mi je, kada se sjetim kako su ljudi nanju re agirali, da se te ekstati~ke emocijevi{e ne po navljaju. Kao da smo to izgubili,kao da je pre vi{e ru`nih stvari uni{tilo onolijepo {to smo imali. Kako god, ta pjesma jeodradila svo ju svrhu. Gotovo svi su je koris -ti li: od te le vizije i radija do vojske na rati{tukada su di zali zastavu i kada su kretali u bi -t ku. Ko ris ti li su je na sve mogu}e na~ine, aja od toga ni sam dobio ~ak ni zahvalu, a ka -mo li nov~i}a za autorska prava.

nije bilo normalno. Bio sam na rubu 4 oktave. Bilo je stra { noglasno. Morao si biti izrazito koncentriran da taj ton mo ̀ e{kontrolirati. Ponekad pomislim da sam se ipak trebao vi {e{tedjeti.

Kako je tvoj rodni grad reagirao na taj iznenadni uspjeh?Kada sam do{ao u Sanu, nakon {to mi je iza{ao LP, nitko minije vjerovao. Poslije toga sam shvatio koliko je ~ovjek mali.Nisu mislili da laèm, jednostavno u njihovu glavu nije moglostati da netko ode iz Sane prije par mjeseci i da se vrati sasnimljenom plo~om. Poslije mene u Sani se pojavilo nekolikoglazbenih grupa, desio se glazbeni bum. Istovremeno je pro-radila i sarajevska {kola. Kada otvori{ te godine (‘74.,’75. i‘76.) vidi{ da se pojavila “Te{ka industrija“, “Bijelo dugme“,“Korni grupa“, “Parni Valjak“, “Time“... i sve to u par godina.Smatram da je prvi rock autor u Jugi bio Drago Mlinarec sgrupom “220“. Kada smo ‘74 svirali u Gri~u, tada je “Bijelodugme“ sviralo po ~vrgama i ljetnim tezgama. Bendovi koji suse tada pojavili, do dan-danas ostali su autorski najproduk-tivnija generacija.

Kako je do{lo do prve sva|e u bendu?Po`gajec je, nakon nekih nesporazuma, koji mi i dan danasnisu posve jasni, a mislim da je bila u pitanju ljubomora,autorska neplodnost i egotrip, oti{ao u vojsku. On je bio dobarmuzi~ar i pjeva~, ali tada je polako nestajao u drugi plan i tomu je te{ko padalo. Bio je ljut na plodnost Ismeta Kurtovi}a iHalila Meki}a – Sosa. Nakon prvog albuma se desio kur{lus.I ja sam tada morao u vojsku, imao sam 28 godina. Bend seraspao. Jednom prilikom, u Big Benu, dok je Po`gajec bio uvojsci, pri{la mi je jedna ènska i traìla autogram. To je bilanormalna pojava, ali nisam znao da u stvari potpisujem ugov-or u kojem se odri~em prava na “Drugi na~in“ u ime BrankaPo`gajeca. Nastala je rupa, a ja sam imao nove pjesme. Imaosam zavr{en master snimljen u RTB-u a nisam mogao izdatialbum. Zato sam osnovao grupu “Drugi na~in DVA“, neznat-no kasnije promijenjenu u “Nepo~in“. Od tog falsificiranogugovora se nikada nisam oslobodio. Branko je do ‘91 negiraoda stoji iza toga, a kasnije sam utvrdio da je on bio naru~itelj.îtavo vrijeme osamdesetih sam mislio da on sa ti -me nema veze. To je razlog zbog kojega sam s njime i danasu lo{im odnosima. No, poslije vojske, po~etkom osamdesetih,po mirili smo se, a bio mi je i vjen~ani kum.

Po mnogima, u toj pauzi, napravio si zaista otka~en album, pomnogo ~emu progresivan za to vrijeme?Moj album “Svijet po kojem gazim“, otka~en je album. Tadasam se prvi put razi{ao sa ekipom iz “Drugog na~ina“ i osno-vao prvo bend “Drugi na~in DVA“, a zatim “Nepo~in“. To nijebio komercijalan album, ali odraàvao je neki bunt, nezado-voljstvo vremenom u kojemu ìvimo, isprobao sam neke novena~ine sviranja i aranìranja. Nije bio komercijalan album.Nisam sve uradio kako treba ali napravio sam album koji jena{ao svoju publiku. Neki mi i danas tvrde: kakav “Drugina~in“, “Nepo~in“ je bio progresivan. Taj album je dodatno za -nim ljiv jer je omot likovno rije{io Igor Kordej, koji je dizaj -nerski sve tekstove i poruke albuma preto~io u strip. Spo me -nu ti pristup dizajnu albuma je mo`da prvi poku{aj takve vrste

na svijetu. Komercijalno gledaju}i, ne mogu usporediti “Drugina ~in“ i “Nepo~in“. Da sam nastavio raditi na projektu “Ne po -~in“, umro bi od gladi. Moram re}i da je s tim prekidom u radugrupe “Drugi na~in“ prekinut i moj autorski rad vezan uz gru -pu. Trebat }e 3 godine da se izda drugi album “Ponovo na pu -tu“. Izdao ga je Suzy i bio je tako|er Zlatni. Na njemu se nalazimoja najpoznatija pjesma “Pi{i mi“.

Razilazili ste se i sastajali, kada je i za{to nastupio kona~nirazlaz “Drugog na~ina“?Po~etkom 80-ih imali smo drugu postavu grupe “Drugi na~in“i do ‘92 smo non-stop svirali. U me|uvremenu sam snimiohrpu stvari sa drugima, a ‘92 smo se razi{li. To vi{e nije bilasva|a ve} raspad benda “Drugi na~in“. To jest, prekinuo nasje rat i dogovorili smo se da ime “Drugi na~in“ vi{e ne}emodirati. Po`gajec je, usprkos tome, nakon rata osnovao bendpod tim nazivom, ma{u}i falsificiranim ugovorom, i do danassvira i radi koncerte pod la`nom najavom da nastupa stara

78 BEHAR 100


Ezan je ponudio prvi izraz

Koja je razlika u radu sa zborom koji pjeva sevda lin ke ionog koji u~i ilahije? Ima{ li razli~ite me to do lo{ ke pris-tupe? Jedno je sakralna, sveta glazba, a dru go gra |an -ska ili...Ti sustavi su jako bliski. Ne mora{ ~ak ni izu~avati tesus tave, samo se opusti i slu{aj i uvidjet }e{ blis kost.Sev dalinka jest svjetovnija po tekstu, ali po me lodiji onesu sli~ne. Ilahije i sevdalinke su uni so ne melodije. Od ku -da dolazi spomenuta unisonost? O~ito da dolazi od eza -na. Njega se ne moè ignori ra ti ni na koji na~in. Uvijek jeJedan u islamu. Ezan je ponudio prvi izraz.

ekipa. Dakle, kr~mi moju os tav {tinu, anije ni duhovni ni kompozitorski vo |abenda. La`no se predstavlja i po mnoskriva tko je autor i vokalni solista pje-sama koje se danas izvode jednako kaoi prije 30 godina. Spor se rje{ava naPatentnom zavodu za intelektualnovlasni{tvo.

Jedna od tvojih najuspjelijih pjesama je“Mojoj dragoj BiH“, koja je dugo godinasmatrana neslu`benom himnom BiH.Zanima nas tko je sve s tobom su ra -|ivao na tom projektu te da nam opi{e{ratne okolnosti u kojima si radio?Godine 91./92. angaìrao sam se u anti-ratne prosvjede i glazbene projekte uHrvatskoj. Bio sam sudionik snimanjaspota “Moja Domovina“, zajedno s os ta -lim hrvatskim glazbenicima. U to vrije -me zapo~eo sam suradnju s dje~jimzbo rom “Pahuljice“, s kojima sam krozne koliko godina izdao tri albuma. Zaalbum “Junaci crtani“ nominiran samza Porina. Tada sam radio i s ka za li{ -nom druìnom “Bon-ton-ton“. Krajem‘92. vidio sam kuda stvari idu u Bosni.Zajedno s bratom Fikretom, on je ura-dio tekst, zavr{io sam pjesmu “Mojojdragoj BiH“. To se pokazalo kao jednaod najboljih stvari koje sam napravio uìvotu. Ta pjesma, na poprili~no neoz-biljan poziv Bakira Izetbegovi}a, bila jepredloèna za himnu BiH. Naime, ni -

sam znao da je slu`beni konkurs ve} bioras pisan. Dugo je bila neslu`bena him -na. Napravio sam nekoliko verzija, ali zaslu`benu nije pro{la. Zvali su me nakonnekoliko godina kada su raspisali kon -kurs za novu himnu. Za tu prigodu tra -ì li su da nema rije~i. Nisam pristao, anaj novija himna je, po mojem mi{ljenju,ne uspjela. Kakva je to himna ~iju me lo -di ju ne moè{ zapamtiti?Pjesma “Mojoj dragoj BiH“, kao i sni -ma nje popratnog spota, je bio pre kra -san projekt. @ao mi je, kada se sjetimka ko su ljudi na nju reagirali, da se teek stati~ke emocije vi{e ne ponavljaju.Kao da smo to izgubili, kao da je previ{eru` nih stvari uni{tilo ono lijepo {to smoimali. Kako god, ta pjesma je odradilasvo ju svrhu. Gotovo svi su je koristili: odte levizije i radija do vojske na rati{tu ka -da su dizali zastavu i kada su kretali ubit ku. Koristili su je na sve mogu}e na -~i ne, a ja od toga nisam dobio ~ak nizah valu, a kamoli nov~i}a za autorskapra va.Suradnici su bili sjajni. Na toj pjesmi jeradio i @eljko Bebek, Amir Kazi}, ToniJan kovi}, Zele Lipova~a, Fikret Kur to -vi}, Deja Mu{i}, Senad Galija{evi}, êhaiz Divljih jagoda, franjeva~ki zborovi, padjevojke iz Zagreba~ke dàmije, statira -le su prve izbjeglice, bilo je i Srba poje -di naca... ma mnogi su pomogli, a mo -ram re}i da su 97% angaìranih okospon zorstva bili Hrvati. Oni su najvi{epo mogli. Snimatelj je bio Denis Mu ja -dì}, reìser Zoran Sudar, na kameriGo ran Me}ava, {minka Halid Re d` e ba -{i}, Zdravko Madàrevi} je bio organiza-tor snimanja, Fuad Rekanovi} je vodioodnose s medijima, a Jadran film je bioglavni sponzor. Dubravko Merli} je pus-tio spot u emisiji “Slikom na Sliku“ i samnom napravio intervju, koji su vidjeli uBosni, i nakon toga ta pjesma po~injesvoj put. Bio je to veliki projekt, i trebalaje velika financijska pomo}. Od musli-mana mi financijski nitko nije pomogao.Osim Hilmije [abi}a i Junuza Ha{i}a,ko ji je vodio vojne muslimanske forma-cije pod nazivom “Zmajevi od Bosne“.Na toj pjesmi nema ni{ta uvredljivo zabilo koju naciju, ali tada je trebala hra b -rost da u tome sudjeluje{. Ne}u o ime -nima, ali nisu ba{ svi bili spremni da seizloè u spotu i na foto snimanju. Svaka~ast onima koji su to uradili. Poslije suneki ljudi prozivani zbog toga: kao bali-

je. Gadna su vremena bila. Moju majkusu u Sani Srbi tukli zbog prvog albumako jeg sam snimio sa zborom “Ara bes -ke“, a hvala Bogu nisu je ubili kao oca.Svi projekti i doga|aji, koncerti i hu ma -ni tarni prosvjedni skupovi, koji su bilive zani za ratno stanje u Bosni u tom pr -vom periodu, ja sam radio. Nigdje nijebi lo nikoga od tih vrlih muslimana iBo{ njaka, od tih faca koji su i danas ak -tu alni u na{oj zajednici. Obe}avali supu no, a na kraju ni{ta nisu dali. Zbognjih sam ostajao duàn mnogim ljudi-ma. Molio sam i visokopozicioniranedu ̀ nosnike Islamske zajednice, nosioim materijale, ali nikada se nisu javili.Ka da govorimo o emocijama, rado sesje }am tog perioda, ali kada se sjetimpro blema oko financija muka mi je o to -me pri~ati. Ako ja ne bih bio uklju~en,ne ki projekti se ne bi ni ostvarili. Tvrdimda ovo nije ta{ta samohvala ili jadiko-vanje, to je istina. Tako|er, od ‘93 do ‘97nije bilo nikoga, osim mene, da pred-stavlja Bo{njake na Smotri nacionalnihmanjina u Lisinskom. Sre}om da nika-da nisam razmi{ljao na taj “dèmatskina~in“, razmi{ljao sam kao Bo{njo, Bo -sa nac i za moju domovinu, koja je tadakrvarila, nije mi bilo te{ko.

Sa Zborom “Arabeske“ izdao si tri albu-ma, profilirao si ih u zbor koji je postaopre poznatljiv i u Hrvatskoj i u BiH? Za{ -to je nakon toliko godina do{lo do preki-da suradnje?Po~eli smo su sura|ivati na pjesmi“Mo joj dragoj BiH“ i na nastupu u Li sin -s kom, kada sam pozvao djevojke iz Za -g re ba~ke dàmije da me prate na pjes-mi “Pi {i mi“. Poslije su me pozvali dado |em u dàmiju, da tamo ima par curai da treba napraviti ozbiljan zbor. Pu to -va li smo posvuda, sjajno smo sura|ivali.Bio je doga|aj gdje god smo se pojavili.Dao sam sve od sebe. I{li smo nastupatiu BiH kada nitko ìv nije i{ao, prolazilismo ra vno kroz srpske paravojneforma cije. Za misli hrabrost tih djevoja-ka. Na prije d log Mirze Serdarevi}a, naprvoj probi tek formiranog zbora, dalismo ime “Ara beske“. Jedno vrijeme, ato go vo ri o utje caju, u Bosni je bilo de -se tak zbo rova ko ji su se zvali “Ara be s -ke“. Ni prib li`no ni su bili na na{em ni -vou. Iako me ra zo ~a rao i dèmat koji senije za lo ̀ io, a up zna li su me kao rad ni -ka i ~ov je ka, ra z la zu je najvi{e kumovao

79BEHAR 100


nekada{nji pre d sjednik Med`lisa IZZagreb Mirsad Sre brenikovi}. On jeprekr{io sve mo gu }e granice toleranci-je, u sve se petljao. Petljao mi se i ukreativni dio, a o financijskom da nepri~am. Novac od koncerata i donacijekoje sam osobno dobivao na ime“Arabeski“, zbor ni ka da nije vidio i odtoga nije imao ni kak ve koristi. Ne mogutvrditi da je novac ukraden ili ne { tosli~no, ali tvrdim da nije zavr{io na mje -stu za koje je bio na mi jenjen. Jedinibre nd Islamske zajednice bile su “Ara -be ske“, a taj brend sam ja, naravno uzpomo} djevojaka, stvorio. Na kraju kra-jeva, to je i sam muftija Omerba{i} usvo jim intervjuima ~esto nag la{avao.Mir sad Srebrenikovi} je sve to rasturio,a u na{em zadnjem razgo vo ru mi je re -kao: “Nama Arabeske io na ko ne treba-ju!“ Moram istaknuti trud Dènana â -u {e vi}a, koji je predstavljao Zbor preddà mijskim Odborom, i nje go vo zalaga -nje da se stvar odrì. Na ̀ a lost, nije us -pio. Prekid se nije dogodio od jednom,lo {i odnosi su trajali dvije go dine.

Unio si razne inovacije u pristupu iz vo -|e nja ilahija. Bilo je primjedbi jer ila hijepodrazumijevaju prostor svetoga, a ti siunosio elementa etno zvuka. Su ra |ivaosi i sa “Zabranjenim pu{e njem“... Potvo jem razumijevanju, ko li ko je dozvo lje -no mijenjati kanon te tra di cionalne vjer-ske pjesme, koje su gra nice?S Arabeskama sam ̀ elio napraviti ko rak

dalje, da ne upadaju u stereotipe u iz vo -|e nju kako to rade neki bosanski zb o -rovi. U tom smislu radio sam i svoje vr -snu modernizaciju. @elio sam ilahiju pri -b liìti svima, i ne samo muslimanima.Na ime, ne magranica, uz uvjet da za do -vo lji{ osnovnu formu - to je prven s tvenote k st i melodijska linija koja je blià Bos -ni nego dalekom Orijentu. Ta ko |er, ni -ka da nisam dirao u tekbir ili Kur’anskeaje te ili Kelime-i tevhid, oni su uvijek biliu izvornoj melodiji. Ilahija u sva kom slu -~a ju nije komercijalna i za{ to ne bi ìv je -la neki novi autorski ìvot. To je jedinina~in da taj glazbeni izraz ne pre sahne.Produkciju “Arabeski“ sam è lio odvojitio folklornih ugo|aja. Zvuk sam htio ugo -di ti na na~in da ne bude imi tacija ili po -na vljanje, ve} da bu de prepo znatljiv, daide svojim autenti~ nim pu tem. No, mojevi zije na koncu ni su nai{le na plodno tlo.Ina ~e, u na{oj bo{ nja~koj i islamskoj za -jednici mi ras po laèmo sjajnim pojedi n -ci ma ali kao kolektiv jo{ uvijek {tekamo.Prelijevamo iz {upljeg u prazno, igraju}irazno-ra z ne folklorne igre, koje ne nudenovi po g led na Bosnu i Bo{njake. Ne -mam ni{ ta protiv folklora, ali on ne mo -è u punini predstavljati na{ kulturniiden titet. To nije ni koncept ni recept zabu du}nost.

Koliko su inovacije dozvoljene u sevdali -nci? Pretpostavljamo vi{e nego u ilahijijer ipak nisu prostor svetoga, no, ta ko -|er su kanon, onaj nacionalne tradicije?

Na youtubu sam gledao razne festivalevjerske i narodne glazbe – iz Maroka,Af ganistana, Indije, Pakistana... Tolikusi interpretativnu slobodu dopu{taju, usebi srodnim ljestvicama, u sebi srod-nim vjerama i narodnostima, da je tojednostavno prekrasno. Imam osje}ajda ti ljudi na sve to puno ljep{e gledajunego mi. Mi smo tako daleko, a ho}emobiti dio toga, a ne moèmo i uporno neèlimo biti dio onoga {to jesmo. Moè{li se sjetiti kada je tko napisao novu sev-dalinku koja je zaìvjela, s namjerom dadonekle prati duh stare pjesme? Ve} ustartu, ako poku{ava{ gluhome do ~a ra -ti harmoni~nost i polifoni~nost tih pje -sa ma, ulazi{ u sukob. Za{to? Objek tiv -no, sevdalinka ne podnosi vi{eglasje.Na starim snimkama ima{ saz i ima{glas. Te snimke, za dana{nje vrijeme,zvu ~e uàsno. Ljubav sa za i sevdalinkeni kada nisam mogao razumjeti do kra -ja, jer u toj pjesmi ~ujem bogatstvo har -mo nije, a saz to ne moè pratiti sa ì -com koja tambura i svira pasaè iz me -|u pjesama. Mislim da se time dobivakriva slika i onoga {to nam poru~ujurije~i. No, to je moj autorski stav i do -pu{ tam da netko dru ga ~ije razmi{lja.Mi mijenjamo, vrijeme je da moèmo, aja sam um noìo jedan glas dvadesetputa i zvu~i kao jedan. Even tu alno odemna tercu. U ilahijama sam bio puno slo-bodniji – i{ao sam na dvoglasje i tro-glasje i dobio ~isto}u. Ja bih dozvoliopuno vi{e slobode, naravno ne diraju}i u

80 BEHAR 100


Kako sam otkrio da su bosanske ilahije u stvari melodijeturskih, perzijskih i arapskih pjesama. Nije li Zele Lipova~a, sa svojim produkcijskim aran`manima, zapo~eo trend fol -klo ri zacije. To jest, od ilahije je, u produkciji, radio ono {to ona nije – narodnupjesmu. Uga|ao je zvuk na na~in da odgovara slu{ateljima. Tu nam ~injenicudokazuju i neki zadnji uradci hafiza Alilija, koje je radio s iranskim ansamblom- lijepi tradicionalni aran`mani, lijep glas, ali ne po ukusu na{eg ~ovjeka – kojina koncu nisu ostali zapaèni.Kada se otvorio prostor za bosansku ilahiju, prvo mi je bilo ~udno da se tvrdi da suto na{e ilahije. Osim podatka koji je tekst Dème Lati}a a koji nije, nisi mo ga o saz-nati ama ni{ta o melodijama. 90 % melodija tih ilahija su od nekih dru gih naroda,a mislili smo da otvaramo prostor za bosansku ilahiju. îtavo vrije me sam bioodu {evljen kako te ilahije dobro zvu~e ali... po~eo sam dobivati ara p ske, turske,per zijske verzije iste pjesme koju nazivamo bosanskom. I Zele Li po va~a je {utio,bio sam uvjeren da je vi{e sebe u to ugradio. Mislio sam da u to me ima genijalno -s ti hafiza, da su ne{to oni unijeli, a onda... razo~arenje. Lo{e je i krivo poku{avatiod ilahije napraviti narodnu pjesmu. Slaèm se, rije~ je o pri stupu produkciji.

osnove tradicije. Bez slobode nema napretka, i u sevdalinci iu ilahijama. I to je u svakom slu~aju bolje nego rad nekih emi-nentnih estradnih zvi jezda. Mnogi govore da izvode sev-dalinku i da su u tome du hu, a nisu. Nitko od njih, uklju~uju}ii one najve}e na sceni, ni kada nije odvojio malo vremena dase ozbiljnije posveti is tin skom sevdalijskom duhu. Ve} 50-takgodina traje jedan fenomen – jedini stvarni ~uvari na{eg iden-titeta, etnosa, melodija... su kulturna dru{tva koja ulaù svojtrud i novac u nova tuma~enja sevdalinki. Profesionalci su sedavno preselili u kafane i tamo obavljaju svoj privatni posao.Vi{e se oko sevdalinke trudi Amerikanka Mary Sherhart.

Slu{aju}i prvi CD “Bulbula“, ostat }emo zapanjeni kvalitetomsnimljenog materijala. Nitko od amaterskog zbora nije o~eki-vao da }e posti}i razinu koja moè konkurirati bilo kojemrazvikanom zboru u Hrvatskoj i {ire. [to si to druga~ije, a tebisvojstveno, primijenio na izradi tog CD-a?S “Bulbulima“ sam tako|er èlio napraviti druga~iji CD i stilskisam radio kompromis izme|u etno zvuka i tradicionalnog sev-daha, onako kako ga nosim od ro|enja, prilago|en mogu}nos-tima pjeva~ica. Moj zaklju~ak je da sam u ve}ini pje sama utome i uspio, a neki aran`mani su mnoge ljubite lje sevdalinkeodu{evili. Slijede}i put }emo i}i u jo{ ve}e eks pe rimente. Zarazliku od prije, dogodilo mi se da sam od raz li~itih ljudi ~uo daim se svi|aju razli~ite pjesme. To smatram uspjehom. Ara n -`mani su pitki, teku kao med i mlijeko, a volio bih napravitispot barem za jednu pjesmu. Na{e druènje traje od krajadevedesetih. Moji stalni poku{aji da se stabili zi ra ekipa i stalnesmjene generacije napokon su urodile plo dom. Taman ne{touhoda{, a netko iz ~istog mira ne{to raz bu ca. Godinama smopoku{avali na}i zajedni~ki jezik s vodstvom “Preporoda“ i tonije bilo uvijek uspje{no. Nakon mno go godina uspjeli smo sni -miti prvi CD i nazvali ga jednostav no Bulbuli. Po{to je ovo ama -terski zbor, upustio sam se u eks periment za koji nisam znaoka ko }e zavr{iti. Ne mogu svi pje va~i otpjevati sve, mora{ ra -zumjeti ljude i njihove mo gu}nosti, a poklopilo se da sam uspioupotrijebiti ~etiri razli~ita solo glasa.Ovaj projekt ne bi uspio da nisam izabrao kvalitetne suradnikei instrumentaliste. Prvo da spomenem Dragomira Herendi}aDragiannija, biv{eg gitaristu “Zabranjenog pu{enja“. Dru ̀ e -nje s njim i njegova bezrezervna podr{ka je bio jedini na~in daus pijemo. Proveli smo bezbroj sati u Klo{tar Ivani}u, gdje sena lazi njegov studio, i treba za to imati ìvaca. Devet mjesecismo snimali i vi{e nismo ra~unali sate, a projekt smo radili odprolje}a do Nove godine. Dragomir je izvrstan muzi~ar i kra -san ~ovjek. Na{li smo zajedni~ki jezik i napravio je krasan mixte iskoristio maksimalno od svog studija. Moram pohvaliti islav nog ~lana “Novoga kvadrata”, poznatog strip crta~a IgoraKordelja, koji je napravio izvrsno likovno rje{enje i dizajn CD-a. U~inio je to potpuno besplatno, kao poklon starom prija te -lju. Edin Dàferagi}, stalni ~lan “Bulbula“ i moj dugogodi{njisuradnik u raznoraznim muzi~kim kreacijama, prekrasno jesvirao harmoniku na ovom albumu i bez njegovog osje}aja tone bi bilo to. Snimit }emo mi jo{ toga. Moram pohvaliti i klari -ne tista koji je maestralno odsvirao svoje dionice. To su bilipra vi trileri, nisam ga uop}e posebno pripremao, samo smouz kavicu okvirno dogovarali u kojem smjeru treba i}i i I ma -n}e Kadrijev – [tip je to krasno odradio. U realizaciji CD-a

gla zbeno je pomogao i profesor violine Bruno Urli}, biv{i ~lan“Za branjenog pu{enja“, koji je odsvirao sve guda~e. Paul Ke -mph – Pavo je na klaviru tako|er maestralno odradio sve {tosam od njega traìo. Posebno bi naglasio Kemphov solo klavirna pjesmi Kad ja po|oh na Bemba{u. Uz ostale, hvala Sa fi u -di nu Alimoskom - Safiju, na krasnom kaval (naj) solu u pjes-mi Jutros mi je ruà procvjetala. Htio sam vi{e koristiti naj, aliga je te{ko tehni~ki iskoristiti jer ornamenti u sevda lin kamane dopu{taju njegovu izvornost pa funkcionira kao flauta. [a -lio sam se da }emo drugi put vi{e koristiti naj i egipatsku lut-nju. Zahvalni smo i Turisti~koj agenciji “Dado To urs“, koja jesponzorirala “Bulbule“. Naime, svu vo`nju ve za nu uz snima -nje CD-a, “Dado Tours“ je besplatno odradio. Di rek tor i vlas-nik ]azim Asovi} je veliki poklonik “Bulbula“. No, na kraju, aliprije svega toga, ni{ta to ne bi bilo mogu}e da nije bilo mojihvrijednih i entuzijasti~nih Bulbulica. U zadnje vrijeme me iz ra -zito veseli suradnja sa knjièvnikom i prevodite ljem SeadomMahmutefendi}em, koji zajedno sa nama nas tu pa i bezrez-ervno promovira sevdalinku. Sjajnu suradnju smo uspostavilisa Kulturnim dru{tvom Crnogoraca “Mo n te ne gro“ Zagreb.Zahvaljuju}i trudu gospodina Asovi}a nastu pili smo u nekimcrnogorskim gradovima i pritom upoznali po vjesni~ara iurednika “Almanaha“ [erbu Rastodera i ured ni ka “Mo ni tora“Esada Ko~ana., koji su nam svesrdno po mogli u povezivanjus Bo{njacima u Crnoj Gori. Na taj na~in “Bul buli“ su svojuetno-sevdalijsku misiju prenijeli pre ko granica. Kul minacija jebila na koncertu u Bijelom Polju gdje je 6000 ljudi skandiraloposlije na{eg nastupa. To je je dan od na~ina da na ìvotuodrìmo ~uvaricu bo{nja~kog ide n ti teta – sevdalinku. Kakostvari stoje, ona vi{e ~uva nas nego mi nju.

Uz zbor “Bulbuli“ vodi{ i zbor Crnogoraca. Koliko su glazbenisustavi naroda na{ih prostora me|usobno bliski? Koliko jesevdalinka bliska klapama, me|imurskoj popievki, makedon-skoj narodnoj pjesmi, srpskim gra|anskim pjesmama...Ilahijski, sevdalijski, makedonski, starocrnogorski i vranjans-ki srpski melos imaju isti korijen. Me|imurski je ne{to drugo,dru gi svijet. Osim Slavonaca, jer ~im pre|e{ Savu ima{ drugisvi jet. Slavonci, po mojem uvjerenju, mogu osjetiti taj melos,imaju ga u sebi od pamtivijeka. Tko }e znati, mo`da zato {tosu oni nekada bili ti koji su ga pjevali, a sada se zovu dru ga ~i -je. Podru~je o kojemu govorimo ima puno zajedni~kog. Primi -jetio sam da su harmonije sli~ne. Neke starocrnogorske suis te ili zapanjuju}e sli~ne sevdalinci, ali nisu tako nazvane jerne pripadaju sandà~kom prostoru ili jer ih je napisao Cr no -go rac. Mnoge melodije svojataju svi zajedno. Da li je to zbogsi roma{tva duha ili nedostatka autora, ne znamo. Autora mu -zi ke je bilo puno manje nego pisaca tekstova, to znamo. Jed -nu melodiju sre}emo uz razne tekstove na raznoraznim pros -to rima. Primjerice, “Kad ja po|oh na Bentba{u“ svojatajumno gi. Ta bliskost je fascinantna i ne treba je se bojati jer onau pravilu oplemenjuje. Ljudi mije{aju emotivne i melodijskesu s tave. Kada je rije~ o melodijskim sustavima, kao {to jeme |imurska popievka i sevdalinka i klapska pjesma, zatimbi lo koja druga tradicionalna glazba nekih drugih naroda, mo -è mo pri~ati o razlikama i srodnostima. Kada je rije~ o emo -tiv nim sustavima, onda govorimo o jedinstvu – jer izvor suzeko ja potekne je samo jedan.

81BEHAR 100


82 BEHAR 100


Drugi na~in DVA, 1978., Zagreb

Drugi na~in, Trpanj, uìvo, 1976. Ismet Kurtovi}, Ljubljana, 1975.

Kazali{na druìna Bon-ton-ton, 1991., Ismet Kurtovi}, Sanja Vejnovi}, Mirza Kurtovi},Kajo Aleksandar Cvjetkovi}

Snimanje spota Mojoj dragoj BiH, Zagreb, 1992.

“Drugi na~in”: Prvi album smo izdali ubeogradskom RTB-u. Tamo je di rek -tor pogledao omot i odmah pristao daizda album. I dobio je zlatnu ko ku.Nismo dobili status Zlatnog, ali on jesigurno 5-6 puta Zlatni. Naime, nis modobili dijamantnu platinu, {to je potiraù zasluìo, iz razloga {to ta da tovi{e nisu radili. Uspjeh smo pos tiglipreko no}i. Svirali smo puno i uì vo.Ljudi ne znaju da sam ja cijeli prvi al -bum, osim prve pjesme, i kom po niraoi otpjevao. Kasnije se ispostavilo da mije deranje ugovora u Suzy-u bila mo` -da najve}a gre{ka u ìvotu. I dan-da -nas ratujemo oko imena grupe.

Glazbeni albumGlazbeni albumIsmeta KurtovicaIsmeta Kurtovica

Osnovna ljudska djelatnost od postanka svijetado dana{njih dana jeste opskrba hra nom. Sa vre -meni ~ovjek u tu svrhu koristi nau~na i tehni~kadostignu}a koja mu znat no olak{avaju postizanjeèljenog cilja. No, u prastara vremena ~ovjek je upotpu nos ti bio ovisan o prirodi i njenim }udljivimsi lama: Suncu, ki{i i vjetru. Vrlo rano ljudi sushvatili da im kvalitet ìvota zavisi od Su nca, togàrkog nebeskog tijela koje tje ra zimsku studenpomaù}i biljkama da ras tu i daju plodove i raz-goni mra~ne no} ne tmine spasonosnom zorom.Ali, Sunce ne donosi samo dobro. êsto su ljetneè ge znale uni{titi cjelokupan rod, pa su ljudi, dabi se za{titili od zla i osigurali neprestanu nak lo -nost ovog dragocjenog nebeskog ti jela, po~eliSunce smatrati boànstvom ko jem su se molili ipri nosili `rtve. Tragovi kul ta Sunca vidljivi su usvim dru{tvenim za jednicama na svim meridijan-ima, od da le kog istoka do krajnjeg zapada.1 UzSu n ce, ki{a je najva`niji element potreban za do -bru ljetinu i izda{nu ispa{u, pa su i ki{u lju di nas-tojali kontrolisati magijom, religijom, bajanjem,molitvom ili izvo|enjem ri tu alnih obreda. Na {ipreci, Slaveni, tako|er su, poput drugih na ro dana sli~nom nivou dru{ tvenog razvoja, razvilicjelokupan obre dni i ritualni sistem ~ija je funkci-ja bila obe zbje|ivanje plodne zemlje, rodnih usje-va, te ~uvanje stoke od zlih demona.2 Svet ko vinedonesene iz pradomovine nastavili su njegovati uBosni i Hercegovini, do sko re pro{losti, a u nekimslu~ajevima do da na{ njih dana. Dolazak prolje}a do~ekivao se sve~anostima smagijskim karakterom uz obavezno u~e stvovanjedjevojka koje su igrale kola po red mlinova, izvorai rijeka, dok su mla di }i pravili trube od lijeskove ilivrbove kore za bavljaju}i svijet i tjeraju}i zleduhove.3 Na kon prihva}anja kr{}anstva, sre d njo -

vje ko vni stanovnici Bosne i Hercegovine nas ta vilisu s paganskim svetkovinama, s tim da je sadràjsve~anosti ostao isti, dok su se od pret kr{ }an -skih svetkovina uglavnom razlikovali samo poimenu.4 Umjesto obreda posve}enih staroslaven-skom boànstvu Ja rilu, svoje proljetne rituale sre -d njovjekovni stanovnici Bosne i Hercegovine pos -vetili su uspomeni na sv. Juraja ili \ur|a; sv. Ilijapreuzeo je odre|ene funkcije vrhovnog boànstvastarih Slavena, Peruna, a sve ~a no sti u ~ast ra |a -nja i ja~anja Sunca, zami je nili su Boì}ni obi~aji iobredi. Na taj na ~in u tradiciju Bo{njaka u{lo jeobiljeàvanje Jurjevdana, Ilindana i Boì}a ~ija ge -ne za seè duboko u pro{lost, u vrijeme prije prih -va}anja kr{}anstva. Dolazak Osmanlija polovi-nom XV. stolje}a i prihva}anje islama nije zna -

~ajno utjecalo na obiljeàvanje ovih svetkovina.âk se ni imena ovih blagdana, osim u slu~ajuIlindana, nisu mijenjala. Jur jevdan i Ilindan, terje|e Boì} duboko su u{li u tradiciju bosansko-herce go va~ kih mus limana koji ih i dan danas uodre|enoj mje ri po{tuju i na poseban na~in: va {a -ri ma, sve~anostima i magijskim radnjama obi -ljeàvaju.

Jurjevdanske svetkovineZa bosansko-hercegova~ke muslimane Jurjevdanili \ur|evdan je bio najva`niji predislamski blag-dan. Prema starom, julijanskom kalendaru,vaè}em za vrijeme osmanske vladavine u Bosnii Hercegovini, Jur jevdan su {estog maja obi lje ̀ a -va li mus li mani i pravoslavci, dok su katolici nakonre forme kalendara5 1582. godine po ~eli Jur jev -dan obiljeàvati dvadeset tre }eg apri la.6 No, prijeanalize jurjevdanskih obi ~aja potrebno je dati {irii jasniji odgovor na pitanje za{to su muslimani uBosni i Her ce govini uop}e obiljeàvali i stolje}imana kon prihva}anja islama izvr{avali obrede i ri tu -ale na dan nekih kr{}anskih svetaca? Primarnicilj proljetnih svetkovina jeste po maganje prirodida ozeleni i bude spremna pri miti sjemenke biljkikoje ìvot zna~e, a taj cilj se postiè obredima iritualima koji su se vjekovima kasnije uobi~ajilikod svih na roda u umjerenom pojasu bez obzirana religijsku i etni~ku pripadnost.7 Ni na{i pre ci,stari Slaveni, nisu bili izuzetak od tog pra vila.Proljetne obrede i magi~ne radnje vr{ile su pod -jed nako djevojke i mladi}i u Ru siji, Bugarskoj,Polj skoj, ali i Bosni i Her cegovini. [ire}i kr{ }an -stvo me|u pa gan skim narodima, crkva se na{lapred di le mom: ili prihvatiti duboko ukorijenjenena rodne obi~aje i postepeno ih ukidati, ili od usta-ti od misionarskih aktivnosti? Slavni an tropolog

83BEHAR 100

ETNOLOGIJA: Religija i kultura

STAROSLAVENSKI NARODNI OBIÂJI URELIGIJI I KULTURI BO[NJAKA Kalendarski, biljni i animalni kultoviPi{e: Elvir Duranovi}

1 Dèjms Dòrd` Frejzer, Zlatna grana – pro u~a vanjemagije i religije, Ivani{evi}, Beo grad, 2003., str. 86-89.

2 Petar Kosti}, “Godi{nji obi~aji u okolini Zaje~ara“, Gla -s nik etnogra-fskog muzeja, 42/1978., Beograd, str.399-436.

3 Muhamed Hadìjahi}, “Sinkretisti~ki ele me nti u islamuu Bosni i Hercegovini”, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29,Sarajevo, 1980. godine.

4 Kr{}anstvo je utjecalo na promjenu imena pro ljetnih sve ~a -nosti dok je forma ostala go tovo ista. O svetkovanju Jur jev -

dana me |u Ju` nim Slavenima napisani su brojni ra do vi odko jih su: Koleva, T., A., “Geor giev deń u Ju`nih Slav jan(oby ~ai, svjazannye s ìbo tno vod s t vom)“, Sovetskaja etno-grafija, 2., 1987., str. 25-38.; Kosta Kova ~e vi}, “O \ur |evu-dne – Srp ski nar. obi~aj djevojaka mu hamedove vje re“,Bosanska vila, Sa ra jevo, IV, 1889., str. 119.; Ha mdija Kre {e -v lja ko vi}, “Jurjevo (Sa ra je vo u Bos ni)“, Zbornik za narodniìvot i obi ~a je Ju`nih Sla ve na, Za greb, XVI, 1911., str. 158-160.; Mu ha med Ha dìjahi} i H.H.S. “Pe }ina u Bra te ljevi}makod Kladnja kao kultno mjesto“, Glasnik VIS-a u SFRJ, br.

3, 1981. godine, podno`na napomena, str. 481. 5 O reformi kalendara, te op}enito o kalenda ri ma u upo -

t rebi u Bosni i Hercegovni vidi: “Ko mparativna analizaka len dara po kojima se mjeri sveto i profano vrijeme uBo s ni i Hercegovini”, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, vol.LXXI, br. 11-12, novembar-decembar 2009., Sarajevo,str. 1103-1110.

6 Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi …, str.316.

7 Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 319.

Dèjms Frejzer smatra da pos to janje brojnihpodudarnosti izme|u hri{ }anskih svetkovina spaganskim obredima pruà jasan odgovor na na -vedenu dilemu: Crkva je bila prinu|ena da na~inikompromis s narodnim vjerovanjima i ob re dima.Izme|u ostalog Frejzer navodi: “Nes a vit ljiviprotestantizam prvih misionara i njihovi vat reninapadi na neznabo{tvo zamjenjeni su savitljivompolitikom, lakom tolerancijom, {irokogrudomljubaz no{}u lu kavih du hovnika, koji su jasnouvi|ali da je hri { }anstvo moglo osvojiti svijetsamo ako olabavi isuvi{e krute principe svogosniva~a, ako malo pro{iri isuvi{e uzana vratakoja su vodila spasenju.8

Tako su proljetni obi~aji i obredi, ranije po sve }eniJarilu9, Perunovom sinu, postali sa s tavni dio obi -lje ̀ avanja dana svetog Ju raja, a njegov dan poz-nat je kao Jurjevdan, dok su ljetni obredi, nekadavr{ eni iz po ~as ti prema Perunu, zamijenjeni svet -kovi na ma u ~ast svetog Ilije10, odnosno sv. Vida.11

îni se da je i s Boì}em, napravljen kompromis.S obzirom da Evan|elja ne govore ni{ta o datumuIsusovog ro|enja, crkva taj blagdan u najranijedo ba nije proslavljala. Me|utim, egipatski hri{ }a -ni vremenom su po~eli obiljeàvati {esti januarkao datum Spasiteljevog ro|enja. Taj obi~aj vrlobr zo se pro{irio i uskoro bio prihva}en u svim is -to~ nim crkvama. Krajem tre}eg ili po ~et kom ~et -vrtog vijeka zapadna crkva usvojila je dvadesetpeti decembar kao istinski da tum za obiljeàvan-je Isusovog ro|enja, {to je kasnije prihvatila iisto~na crkva. Odluku cr kvenih otaca da uzmudva deset peti de cembar kao datum Isusovog ro -|enja jedan sirijski hri{}anin objasnio je nasljede}i na ~in: “Razlog zbog kojeg su oci pomer-ili pro s lavu od {estog januara na dvadest peti de -cembar je ovaj. Obi~aj neznaboàca bio je da togistog dana, dvadeset petog de cem bra, proslavlja-ju ro|enje Sunca, i tom prilikom su palili svjetlostu znak sve~anosti. Hri{}ani su tako|er u~estvo-vali u ovim svet kovinama. Kad su crkveni ocizapazili da su hri{}ani naklonjeni ovom prazniku,

oni se posavjetuju i rije{e da se Hristovo ro |enjeproslavlja tog dana, a Bo go jav lja nje {estog janu-ara. Prema tome, u vezi s tim obi~ajem zadràlase i praksa da se vatra pali do {estog.”12 PoredBo ̀ i}a, Frej zer navodi da je ~ak i najve}i kr{ }an -ski blag dan Uskrs zamijenio kult anti~kog bo ̀ a n -stva Atisa koji je, prema gr~koj mitologiji, po ~e -tkom pro lje}a, dvadeset petog mar ta uskrsavao,kao {to se sli~no vjero va nje vezuje za Isusa.13

Jurjevdan je za bosansko-hercegova~ke mus li ma -ne do nedavno predstavljao ka len darski me|a{.14

Kad bi planirali svoje pos love, govorili bi da je ne{ -to dobro uraditi prije, a ne {to poslije Jurjeva.

Jurjevdan je datum s kojim su otpo~injale tzv.,jurjev ske dove koje su trajale sve do Ali|una, dru -gog augusta. Ajvatovica se, tako, ra~u na la sed-mog ponedjeljka po Jurjevu, a dova kod Dje vo ja~ -ke pe}ine u Bra te lje vi}ima kod Kladnja, odràvalase posljed njeg utorka pred Ali|un.15 Jurjevdan susi ro ma{niji muslimani iz Sarajeva do nedavnoobi ljeàvali ne kao vjerski praznik, ve} kao po -~etak ljeta.16 Prema Kre{evljakovi}u Jur jevdan jeomladinski praznik, a omladina ga je koristila zaodlazak na teferi}e izvan grada gdje su igrali, pje-vali i zabavljali se do kasno u no}.17

Rasko{ zelinila i olak{anje koje je nakon du ge hla -

d ne zime donosilo prolje}e ljudi su koristili za ma -gij ske radnje i vjerske ob re de mole}i se za dobruljetinu, ispa{u i za {titu stoke. Vjerovali su da }eim u tome po mo}i i sveti, odnosno zeleni Jurajko ga su smatrali za{titnikom sto~ara i ratara.18 Uoko lini Visokog uo~i Jurjeva oko ku}e se ob nosioKur’an, a oko {tala se prosipao je ~am radi za{titesto ke.19 Hadìjahi} navodi da su: “Teàci-ho do -~asnici koji su pohodili Aj vatova~ku pe}inudonosili ku}i dio stijene koji su drobili i pra{inomposipali polja i njive kako bi rod {to boljeponio.“20 Mus li mani nekih sela na planinskimobroncima oko Sarajeva su od “pamtivijeka“ pri -re |i va li derneke na nemuslimanske svece, a bilisu isklju~ivo vezani za njihove teà~ke ra do ve.Tako je dernek na Jurjevdan od r ̀ a van u slavutoga {to im je posijano ìto do b ro niklo.21 NaJurjevo su odràvani sto~ni va {ari, prodavali sejanjci, a kupovale pro lje tne potreb{tine.22 UVisokom i Kaknju è ne bi na Jurjevo palile oko{tala balegu da bi za{titile stoku od zmija. Pored za{tite stoke i obezbje|ivanja rodne go dineJurjevdanski obredi i magijski ~ini imali jo{ su dvijeva`ne funkcije. To su: izbor bra~nog druga i posti-zanje dobrog zdravlja.23

Djevojke su na Jurjev izvr{avale magijske ob redegataju}i za koga i kada }e se udati, te kakvu }ebra~nu sre}u na}i. Zanimljivo pripovijedanje otome kako su muslimanske djevojke prije vi{e odstotinu godina vr {i le magijske radnje za Jur jev -dan u cilju pos tizanja bra~ne sre}e, zabiljeèno jeu Bo sanskoj vili: “Uo~i sv. \ur|a iza|e dje voj ka uvrijeme otpo~inka Sunca u avliju, pa stane uztarabe tako da je licem okre nu ta zapadnoj stranii ~eka kada }e Sunce po ~eti otpo~injati. Kada seSunce priku~i go ri i ho}e ve} da za|e, onda djevo-jka go vo ri svoju vra|~ku kojom okre}e momka zasobom: ‘Oj basnice, po Bogu sestrice, ti ne zap-inji za me, ni za moje skute ni rukave, ni zaZemlju, ni za nebo, ni za goru ni za vodu, ve} zaMehmedov um i pamet.’ Sutradan dje vojka usta-je prije Sunca, pa ~eka kada }e Sunce po~eti iza

84 BEHAR 100


Od godi{njih, predislamskih praznikamuslimani u Bosni i Hercegovini naj-manje su sa~uvali obi~aje vezane zaBoì}, {to je i razumljivo s obzirom da jeobiljeàvanja blagdana s ovim ime nom(mali bog) u direktnoj sup rot nosti sislamskim u~enjem. Po z nato je daislam zastupa ~isti monoteizam kojiisklju~uje davanje ljudima bo ̀ an s kihepiteta. Nje go va nje Bo ̀ i} nih obi ~aja odpo~etka se na {lo na uda ru kri tike is -lam skih u~e njaka s ob zirom da premaKur’anu Bog: “Nije rodio, niti je ro|en.”

8 Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 361.9 Prema slavenskoj mitologiji Jarilo je sin Peruna i Mo ko{i.

Rodio se na Velju no}, krajem februara i po ~etakom mar -ta. Ljudi iz svijeta mrtvih su ga oteli i odveli Velesu u pod -zemni svijet. Veles ga je po sinio, a zvali su ga Jarilo ili Ja -ro vit tj., onaj koji je prepun mladala~ke snage i ìvotneenergije u pro lje}e. Kada je za nekoliko tjedana odrastao,kre nuo je natrag preko mora po nevjestu. Pre {a v{i velikuvo du, donio je u zemlju proljetnu rosu, ze lenu travu i mla -di ce stabala. Vi{e o Jarilu i dru gim slavenskim boànstvi-ma i njihovim kr{ }an skim zamjenama vidi u: Vitomir Belaj,“Pa ganski bo govi i njihovi kr{}anski supstituti”, Studiaethnologica Croatica, Vol. 21, br. 1., 2009. godine, str. 169-197.

10 Ilija je starozavjetni prorok. @ivo je u devetom sto lje }u pri -je Krista. Prema Starom Zavjetu po drugoj knjizi o kraljevi -ma po Iliju su do{la ognjena ko la i ognjeni konji i on je uvi horu uzdignut na nebo. S obzirom da se cijeli ìvot bes -po{tedno borio protiv zemaljskih Boìjih neprijatelja: idol-

opoklonika i gri je{nika, uzdignut na nebo Ilija je posluìokao ide alan svetac za{titnik od nebeskih nepogoda: gro -ma, munje i ki{e, kakvim ga smatraju Grci, ali i Slaveni.

11 Vitomir Belaj, op.cit., str. 169-194. 12 Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 356-358.13 Dèjms Dòrd` Frejzer, op.cit., str. 359-361.14 Do ukidanja velikog dijela jurjevdanskih obi~aja do{lo je to -

kom agresije na Bosnu i Hercegovinu u pe riodu od 1992.-1995. godine. Brutalnost agresora i strah za goli ì votodvojili su ve}inu sta nov nika Bosne i Hercegovine od ra -nije ustaljenih obi ~a ja i prakse {to se svakako reflektova-lo i na jurj re vdanske svetkovine. Nakon rata u pojedi nimmje stima zahvaljuju}i folklornim dru{tvima pos te pe no sevra}aju prijeratni obi~aji. Bilo bi dobro, sa sta nov i { ta nar-odne kulture, da se obnove i jurjevdanski obi~aji koji susve stanovnike Bosne i Hercegovine: Bo{njake, Srbe i Hr -vate povezivali sa zajedni~kim precima, starim Sla ve ni ma.

15 Muhamed Hadìjahi}, “Jo{ jedno bogumilsko-isla mskokultno mjesto”, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1981., str. 480-481.

16 Hamdija Kre{evljakovi}, “Jurjevo (Sarajevo u Bos ni)”,Zbornik za narodni ìvot i obi~aje Ju`nih Sla ve na. Knj. 16.Zagreb, 1911. godine., str.158.

17 Ibid., str.158.18 Branko Fu~i}, “Sveti Juraj i zeleni Juraj”, Zbornik za nar-

odni ìvot i obi~aje, JAZU / HAZU, knj. 40., Za greb, 1962.godine., str. 133.

19 Milenko S. Filipovi}, @ivot i obi~aji narodni u Vi so~ kojnahiji, Mak, Visoko, 2003., str.136.

20 Muhamed Hadìjahi}, “Jo{ jedno bogumilsko-islamskokultno mjesto”,… str. 481.

21 Sulejman Suljagi}, “Zanimljivosti iz planinskih krajevaoko Sarajeva”, Novi Behar, br. 9-13, Sarajevo, 1936., str.136-137.

22 Sto~ni va{ar u Jajcu, na primjer, odràva se 6. maja zaJurjev.

23 T.,A., Koleva, “Georgiev denj u Ju`njih Slavjan”, Sov -etskaja etnografija, knj., 2., Moskva, 1978., str. 25.

gore izlaziti. îm do|e do tarabe, okrene seistoku i kaè: ‘\ur |ev-dan~e, moj lijepi dan~e,pomozi mi mo lim ti se okrenuti moga predragogi pre lijepog Mehmeda.

@arko Sunce na nebu iza|e,I prije|e stotinu planina,I tri stotin’ i vi{e vrhova,

Pa obasjaj moje bijele dvore,I Mehmeda moga predragogaI nas dvoje u meku du{eku.’

îm ovo izgovori bjeì u ku}u i ne obazire se, teima tvrdu nadu, da }e joj se èlja ispuniti.“‘24

Ai{a Softi}-Ali~i} u interesantnom tekstu “@e ni d -beni obi~aji muslimana Sarajeva“ na vodi da bi dje -vo jke za Jurjev: “Oko sebe ve zivale vrbove graneuz izgovaranje sljede}e gatke: “Ove godine vr -bom, dogodine trbom“, izraàvaju}i tako èlju zaskorom udajom i potomstvom.“25 U srednjoj Bosnidje vojke uo~i Jurjeva podrezuju dva pera od luka,a zatim jedno pero okite zlatnim, a drugo svilenimkoncem. Nakon nekoliko da na ~ekanja djevojka javjerovala da }e na}i sre}u ako bude vi{e naraslopero sa zlatnim koncem, odnosno nesre}u, ako jeobrnuto.26 U Hercegovini se smatralo da }e sedjevojka udati za momka ako je vi{e naraslo perosa zlatnim koncem, odnosno za udovca, ako jevi{e izraslo pero sa svilenim koncem.27

U vrijeme kada je u jednoj ku}i ìvjelo po de setaki vi{e uku}ana, kojima su trebale biti na usluzi,djevojke su àrko èljele znati koliko }e nakonudaje biti ìtelja u ku}i. Da bi to saznale, djevojkebi uo~i Jur je va iskopale male jamice u zemlji i sta -v ljale u njih komadi}e {e}era. Kada ujutru us ta nupro vjere koliko se mrava nalazi na {e }e ru.Smatralo se da }e djevojka zate}i ono likouku}ana koliko je mrava na {e }e ru. Ako ne budemrava na {e}eru, sretnica bi vjerovala da }e bitisama sa svojim mu ̀ em.28

Kada }e se udati, gatalo se tako {to bi dje voj kaiza{la u vrt i do{la do ograde, a po tom dodirivalarukom svaku dasku u ogradi. Kod prve daskedjevojka bi rekla: “Ta”, a kod sljede}e: “Tu”. Takoje ponavljala sve do zadnje daske u ogradi. Ako bina zadnjoj das ci izgovorila: “Ta”, vjerovalo se da}e se uda ti te godine, a ako bi pak kod zadnjedas ke izgovorila: “Tu”, smatralo se da }e te go -dine ostati neudata.29

Svrha navedenih obi~aja i magijskih ~ina je s tepriprema djevojaka za eventualnu uda ju sljede}ejeseni. Po{to se svadba obi~ no de {avala na jesen,

u vrijeme kada su ham ba ri bili puni, a poljoprivred-ni pos lo vi za vr {e ni, djevojka je od Jurjeva do je se niimala do voljno vremena da se spremi za eventu a -lnu svadbu. Uz pomo} svojih ma gijskih radnjidjevojka je upoznavala svog izabranika i na tajna~in mu stavljala do znanja da je spremna zaudaju. Ljepota i zdravlje tako|er su se postizali ma gi~nimradnjama i jurjevdanskim obre di ma. No} uo~iJurjeva donosila se “oma ha“, voda s mlinskogkamena. “Omaha” se donosila jer se smatralo daproljep{ava li ce i ~ini da kosa bude ljep{a i ja~a.“Oma ha“ nije smjela preno}iti ispod eksera jer sevje rovalo da ekser, odnosno metal, odu zi ma ma -gi~nu mo} vodi, pa se “omaha“ obi ~ no skrivala uzemlji prekrivena biljem. Dje vojke su ustajale prijezore i kupale se, od nosno umivale “omahom“.Pored estetske funkcije, vjerovalo se da “omaha”po bolj {ava zdravlje osobe koja se njom okupa iliumije. U Jajcu bi na jurjevsko jutro, om la dina i{lapo selima i svakog na koga bi na i{la “àrila“koprivom, jer se smatralo da je to dobro za zdravl-je. U Visokom su na jur jevdansko jutro djecu blago{ibali dre no vinom da budu zdrava kao dren. Radizdra vlja, a posebno da bi se izlije~io svrab, ku palibi se prije izlaska Sunca u teku}oj vo di.30 Za Jur -jev dan su se pravile trube od lje skove i vrbove kores kojima su djeca i od rasli po ~itav dan trubili tjera -ju}i na taj na ~in zle duhove. Za Jurjev su vezani brojni tabui od kojih is ti ~emone ke:1. Ne valja: brojiti janjce prije Jurjeva – ne }e seda ti u njima. 2. Ne valja: do Jurjeva obdan spavati – dri je ma}ese cijelo ljeto.3. Ne valja: haljine prati onaj dan u koji je prvi putiza Jurjeva zagrmilo – da se ne ras padnu. 4. Ne valja: kupati se prije Jurjeva u teku}oj vo di– sluti siroma{tvu ili }e zmija ujesti.5. Ne valja: me|u Jurjevo plesti – uple{}e se vuku stoku. 6. Ne valja: me|u Jurjevo obdan spavati – bo lje}eglava i bi}e teàk cijelo ljeto.7. Ne valja: na Jurjev nositi drva – zakotiti }e sestjenice u ku}i.8. Ne valja: na Jurjev prispati – hvata}e groz nica,ili ne}e mo}i uraniti cijelo ljeto.31

Metereolo{ke prilike tako|er su se od re |i va le poJurjevu. U okolini Visokog vjerovalo se da ne valjaka da grmi prije Jurjeva, jer koliko god dana grmi

pri je Jurjeva toliko }e dana do Ali|una padati grad.Magi~na mo} Jurjevdana vremenom je gubila nazna~aju, tako da danas uspomenu na ovaj neka-da{nji svenarodni praznik ~uvaju uglavnom bo san -sko-hercegova~ki Romi. Me|utim, i povr { na anal-iza proslavljanja Praznika rada prvog ma ja, zornosvjedo~i ìlavost, snagu i prilagodljivost narodnihobi~aja. Novim dru{tvenim ure|enjem i uvo |enjemnovih praznika, narodni obi~aji su upor no sastarog prelazili na novi blagdan blizak po datumu.Iako su {irom svijeta prvomajski praz nici koriste zaisticanje radni~kih prava, u Bos ni i Hercegovini ovajpraznik obiljeàva se na sli ~an na~in kao {to senekada proslavljao Jur jev dan koji mu je sli~an podatumu. Prvomajski ura nci, odlazak u prirodu,teferi~i, igra i zabava, sve to jasno asocira na jur-jevdanske obi~aje i nekada { nje svetkovine.

Obiljeàvanje Ali|unaNakon Jurjeva, muslimani u Bosni i Hercegovinipo{tovali su Ilindan ili Ali|un drugog augusta. Ve}smo napomenuli da je sv. Ilija kr{}anska zamjenaza staroslavenskog boga gromovnika Peruna.Hadìjahi} pi{e da su: “U muslimanskom svetkova -nju Ali|una do{le do izraàja staroslavenskepaganske tradicije povezane s kultom Sunca, gro -mova i ki{e.“32 Smatramo veoma interesantnim tu -r ski naziv ovog praznika - Ali|un. Vlastito ime Alipr edstavlja muslimansku zamjenu za kr{ }a n skogsv. Iliju, a rije~ gün na turskom jeziku zna ~i dan. Je -dnostavnim prevo|enjem Ilindana u Ali gun ili Ali -|un muslimani nisu htjeli da skriju nje govo porijek-lo. ̂ ak naprotiv, izrekom: “Do po d ne Ilija, od podneAlija”, u narodu je ostalo ìvo sje }anje na proces{irenja islama u Bosni i He r ce go vini koje nije obuh-vatalo samo predislamsko sta novni{tvo Bosne iHercegovine, ve} i njegove bla gdane. Naj~uvenijiilindanski derneci odràvali su se u Gerzovu, op }i -na [ipovo, pored turbeta ~u ve nog bo{nja~kog ep -s kog junaka, \er zelez Alije, {to tako|er upu}uje nasp omenutu povezanost Ilija-Alija. [irom Bosne odràvali su se i dan danas se odr ̀ a -vaju va{ari i teferi}i na Ali|un.33 Muslimani Sa -rajeva imali su obi~aj da na Ilindan rano ujutroodlaze na Trebevi}, gdje su do mrklog mraka jeli,pi li, pjevali i igrali kola vesele}i se na razli~ite na -~i ne.34 Ilindanski derneci odràvali su se u Ve ~i }i -ma pored Kotor Varo{i i u Gerzovu kod [ipova.Naj atraktivniji dio ilindanskih derneka predstav lja -le su moma~ke igre i juna~enja. êsto su se tak -

85BEHAR 100


24 Kosta Kova~evi}, “O \ur|evu-dne“, Bosanska vila, br.8., Sarajevo, 1889., str. 119.

25 Ai{a Softi}-Ali~i}, “@enidbeni obi~aji muslimana Sa ra je -va“ str. 191. u: Hadì}, Hajrudin, Hadìja, Tradicionalnebo{ nja~ke igre i njihova veza sa obi~ajima, Sarajevo,1990. godine.

26 Vidi: Milenko S. Filipovi}, @ivot i obi~aji narodni u Vi so~ -koj nahiji, Mak, Visoko, 2003., str.136; Hamdija Kre{ev -lja kovi}, “Jurjevo (Sarajevo u Bosni)”, Zbornik za na -

rod ni ìvot i obi~aje Ju`nih Slavena, knj. 16. Zagreb,1911. godine., str. 159.

27 Ismet [ari}, “Jurjev”, Zbornik za narodni ̀ ivot i obi~aje Ju` -nih Slavena. knj. 32., sv.1., Zagreb, 1939. godine., str. 225.

28 Hamdija Kre{evljakovi}, “Jurjevo...”, str. 159.29 Ibid.30 Milenko S. Filipovi}, op.cit., 137. 31 Riza-beg Kapetanovi}, Edhem Mulabdi}, “[ta ne valja“,

Be har: list za pouku i zabavu, god. I-X, odabrali Alija

Isa kovi} i Hadèm Hajdarevi}, El-Kalem, Sarajevo,1990. godine., str. 89-95.

32 Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi u islamuu Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29,Sarajevo, 1980. godine, str. 320.

33 U dana{nje vrijeme ~uveni je va{ar u Visokom koji seodràva za Ali|un.

34 Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi u islamuu Bosni i Hercegovini,…str. 321.

mi~ili jedni protiv drugih pripadnici razli~itih kon -fesija. Gerzovske igre za Ilindan bile su veoma ~u -vene, pa su na njih dolazili takmi~ari iz udaljenihkrajeva.35 U Gornjevrbaskoj regiji za Ali|un odr ̀ a -vani su va{ari na Treskavici iznad Gornjeg Va kufai u Kop~i}u izme|u Bugojna i Donjeg Va ku fa. Me|u Ju`nim Slavenima postoji vjerovanje, dalje{njaci ne}e dozriti ako za Ilindan bude grml-javine. To bi moglo zna~iti da je lijeska bila pos -ve }ena bogu groma Perunu, kao {to mu je bilapos ve }ena i kopriva, {to se da zaklju~iti iz naro-dne pos lovice: “Ne}e grom u koprive”. Odgodi{njih, pred islamskih praznika muslimani uBosni i Her cegovini najmanje su sa~uvali obi~ajevezane za Bo ̀ i}, {to je i razumljivo s obzirom daje obi lje ̀ a va nja blagdana s ovim imenom (malibog) u di rektnoj suprotnosti s islamskimu~enjem. Poz na to je da islam zastupa ~istimonoteizam koji isk lju ~uje davanje ljudimaboànskih epiteta. Nje go va nje Boì}nih obi~ajaod po~etka se na{lo na udaru kritike islamskihu~enjaka s obzirom da pre ma Kur’anu Bog: “Nijerodio, niti je ro|en.”36 Od nos muslimana premaBoì}u formirao se pod direktnim uticajemuleme. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine me|umuslimanima je bilo ra{ireno vjerovanje da se zaBadnjak zemljom {iri utjecaj zlih duhova i aveti.Od zla Badnjaka u Prozoru su se ~uvali bijelimlukom. Prije spavanja djeca i odrasli su se maza-li bijelim lukom, a mije{ali su ga i u hranu, kakobi neutralisali zle duhove i aveti. Sljede}i dando~ekivali su radosni jer su se sa~uvali od zla. Tajdan su muslimanska djeca u Prozoru37 i Jajcuobilazila ku}e traè}i darove i poklone.38

Muslimani u krajevima oko Jajca izbjegavali suovaj predislamki blagdan nazivati njegovim prav-im imenom Boì}, jer su to smatrali grijehom iuvredom Bogu. Umjesto toga nazivali su ga Roì}.

Ratarski obi~ajiDefini{u}i magiju kao: “Prakti~nu vje{tinu koja sesastoji u ~inovima koji sluè za postizanjeodre|enog cilja za koji se o~ekuje da }e se kasni-je ostvariti’, Malinovski39 je zapravo odgovorio napitanje za{to su ljudi posezali za magijskim ~i ni -ma pri svakom va`nijem doga|aju u ìvotu nasto -

je }i da postignu {to povoljniji rezultat. Obez bje |i -va nje hrane svakako je najva`nija ljudska ak tiv -nost, pa nije nikakvo ~udo da kod primitivnih na -ro da postoje obredi i rituali za bolji lov, ~uvanjestoke ili dobru ljetinu. Na{i preci, stari Slaveni, bilisu zemljoradni~ki narodi40 s veoma razvijenimma gijskim obredima koji su trebali osigurati rod -nu godinu i obilje plodova.41 Dolazak modernihvre mena i razvoj savremenih sredstava za po ljo -priv redu i sto~arstvo neminovno je vodio do uki -da nja, iz perspektive dana{njeg ~ovjeka, smi je{ -nih i besmislenih obi~aja koji su pak za na{e pret -ke bili veoma bitni i va`ni. Jedan od tih arhai~nih obi~aja koji se do nedavnoo~u vao me|u muslimanima u okolini Novog Trav -ni ka, jeste simboli~no zakopavanje sjemena uzem lju. Naime, u Liscu pored Novog Travnika, bioje obi~aj da se prilikom zakopavanja prve kū}ekro mpira, dovede dijete s najve}om glavom u se -lu. Djetetu se stavi kapa na glavu, a zatim onogla vom zakopa prvu kū}u. Funkcija ovoga ar ha i~ -nog obi~aja je postizanje velikih i jedrih kū}a, sobi ljem krompira u njima.42

Majka ZemljaZemlja je ljudima od njihovih po~etaka nep res ta -no pruàla hranu, pa su je zbog te njene izrazitehra niteljske uloge nazvali “Majkom Zemljom”.Me |u slavenskim narodima, kult Majke Zemljenaj vi{e je sa~uvan me|u Rusima. Izme|u osta-log, u Rusiji je djeci zabranjivano da ~upaju travuiz zemlje, jer to zna~i ~upati kose svojoj majci.43

Sli~ na vjerovanja u svetost zemlje bila su ra{irenai me|u na{im narodima. I danas, kada osoba umi -re, u okolini Bugojna, stavi se na zemlju s ciljemda snagu koju joj je Zemlja podarila, vrati Maj ciZemlji. Nekada su Majci Zemlji pripisivane raz -li~ite mo}i, me|u kojima su mo} lije~enja bo les nihi zaljubljenih bile najzna~ajnije. Spomen o to meostao je sa~uvan jo{ samo u narodnim knji gama,pjesmama i poslovicama. U jednoj narodnoj pjes-mi se spominje kako je djevojka, nakon {to je uza-lud zvijezdu zaklinjala da joj vrati dragog, metnu-la ruku na Zemlju i u Zemlju gledaju}i, govorila:

“Crna Zemljo, po Bogu majko,ova se basna ne primila ni mene, ni tebe,

ni ba{te gradene, ni vo}ke sa|ene,

ni ovce jalovice, ve} Muje i Mujina srca,dìgerice, i njegovih sedamdeset sedam damara,

osamdeset osam zglavaka, devedeset devetkostiju,

njegova uma i pameti, i njegovog srca,i njegovog {ah-damara o ~emu mu srce visi.

kud god hoda nek’ o meni misli.“ 44

“Boìja brada“ i Boìji bereketObilje plodova oduvijek se vezivalo za naklonostBoga Koji je bio dare`ljiv prema ljudima. Sa svojestra ne, ljudi su posredstvom `rtava koje su prino-sili, nastojali umilostiviti Boga da i sljede}e godi-ne bude dare`ljiv i izda{an prema njima. Na danpri kupljanja plodova, primitivni narodi su pos ve -}ivali prvi ili zadnji klas ìta i prinosili ga Bogu.Tra gove tog op{tenarodnog obi~aja nalazimo ime |u muslimanima u Bosni i Hercegovini. Mus li -ma ni u Jajcu i Pruscu imaju obi~aj da, kada seujesen prikupljaju plodovi s njiva, za malu ko li ~i -nu plodova koji ostanu zakopani u zemlji kaù:”To je ostavljeno radi bereketa.”45

Sli~an obi~aj nalazimo kod drugih slavenskihnaroda: Bugara, Makedonaca i Srba. @ene u Ma -ke doniji uveù bijelim i crvenim koncem ne po ̀ -nje vene klasove i kaù: “Da e zdrav, silan berike-tat i ubav kako kitka.”46 Vjerovatno se to ~inizbog toga {to su stari Slaveni prilikom ètve os -tav ljali na njivi po jedan struk nepo`njevenog ìtaiz po~asti prema svojim boànstvima. Uz to, vje -ro valo se da se ìtni demoni, bjeè}i ispred srpa,sklanjaju u te preostale, nepo`njevene klasove.47

Vrlo je interesantno da islam traì od svojih sljed-benika da i oni na dan ètve i berbe podijele od -re |eni dio plodova siromasima. U Kur’anu stoji:“On je taj koji stvara vinograde, poduprte inepoduprte, i palme, i usjeve razli~ita okusa, imasline, i {ipke, sli~ne i razli~ite, - jedite plodovenjihove kad plod dadnu, i podajte na dan ètve iberbe ono na {ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte,jer On ne voli rasipnike.“48

Biljni i animalni kultoviRanije smo napomenuli da je cijeli svijet za primi-tivnog ~ovjeka ìv. Ljudi su vjerovali da ìvotinje,biljke i kamenje49 imaju du{u, te da utje~u na nji-hov ìvot. U vrijeme kad su ogromne {ume prekri-

86 BEHAR 100


35 Miroslav Ni{kanovi}, “Ilindanski dernek kod turbetaDjerzelez Alije u Gerzovu“, Novopazarski zbornik, br. 2.,1978., str. 165.

36 Kur’an, Ihlas, 3.37 Alija âti}, “Boì} kod muslimana (Prozor u Bosni)“,

Zbornik za narodni ìvot i obi~aje Ju`nih Slavena, Zag -reb, XXVI, 1928., str. 379-380.

38 Prema kazivanju Muje i Pa{e Duranovi} iz Divi~ana kodJajca.

39 Bronislaw Kasper Malinowski smatra se jednim odnajzna~ajnijih antropologa XX stolje}a. Ro|en je u Kra -kovu 1884. godine, a umro je u Sjevernoj Americi 1942.godine. Smatra se utemeljiteljem etnografije.

40 Muhamed Hadìjahi}, Porijeklo bosanskih muslimana,

Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1990. godine.41 Boàna ]iri}, “Narodna znanja i verovanja o vremenu i

obi~aji vezani za plodnost useva i stoke u kraljeva~komkraju“, Na{a pro{lost, br.1, 1986. godine, str. 97-114.

42 Prema kazivanju Sulje ef. âki}a.43 Petar Bulat, Mati Zemlja, Etnolo{ka biblioteka 9, Zag -

reb, 1930., str. 4.44 Petar Bulat, Mati Zemlja,...11.45 Prema Nerkezu Smailagi}u bereket je blagoslovljena

sna ga, boànskog porijekla, koja dovodi do obilja nama terijalnom planu, a napretka i sre}e na du{evnompla nu. Vidi: Smailagi} Nerkez, Leksikon islama, Sa ra je -vo, 1990. godine, str. 94-95.

46 [piro Kuli{i}, “Zna~aj slovensko-balkanske i kavkaske

tradicije u prou~avanju stare slovenske religije (II)“,ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanolo{ka ispitivanja,Knjiga 9., Sarajevo, 1973. godine, str. 145.

47 Petar Bulat, Pogled u slovensku botani~ku mitologiju,Zagreb, 1932., str. 16.

48 Kur’an, Al-An’ām, 141.49 Postoje dva, za ovu temu, vrlo interesantna predanja

koja su vjerodostojnom predajom prenesena od BoìjegPoslanika, a.s., o tome da kamen i drvo nisu tek mrtvapriroda. U prvom predanju stoji da je Allahov Poslanik,a.s., rekao: “Ja zbilja znam jedan kamen u Meki koji jemeni selam nazivao prije mog poslanstva; i sada gaznam!” El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – saètak,prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi} …, El-Kalem,

vale Europu, gajevi hrastova, lipa, borova i jela,smatrani su stjeci{tima bogova i mo}nih demona.Cijelim svojim bi}em priklonjeni prirodnoj vjeri,na{i preci nisu pravili hramove za po{tivanje bogo-va i prino{enje `rtvi, ve} su za te svete funkcijekoristili gajeve. Helmold navodi da su sjeverozapadni Slaveni ima -li mno{tvo praznovjerica i predrasuda o gajevimai izvorima. On tvrdi da su se Slaveni zaklinjalidrve }em, izvorima i kamenjem, te da su kr{ }a -nima zabranjivali da ulaze u njihove svete gajeve.O tome kaè: “U njihove svete gajeve hri{}animaje bio zabranjen pristup jer smatraju da bi ih hri{ -}ani svojim prisustvom oskrnavili.”50 Gajeve suposve}ivali svojim boànstvima, u njima obavljalibogo{tovanu slu`bu i prinosili `rtve. Slaveni su posebno po{tovali drve}e koje se odli -ko valo svojom dugovje}no{}u poput hrasta i lipe.Ma gi~na mo} pripisivana je tisovini,51 imeli, vrbi ili jeski, dok je orah bio prekriven velom tabua i za -b rana.Iz reda animalnih kultova, u tradiciji slavenskihna roda sa~uvana su raznovrsna sujevjerja o da` -dev njaku i ku}nim zmijama, {to je direktno po ve -za no s kultom predaka.52

Kult lipeSvi slavenski narodi po{tuju lipu. Po lipi su dobilaime brojna naselja. [esti mjesec narodnog kalen-dara nazvan je lipanj, po lipi koja u njemu cvjeta.U Rusiji, Poljskoj i ê{koj po lipi nije nazvan {esti,ve} sedmi mjesec jer tada kod njih na sjeverucvatu lipe.53 Za razliku od drugog drve}a, Slavenisu lipu sadili usred naselja, obi~no ispred ili porodbogomolja, spajaju}i na taj na~in drevna vjerovan-ja sa novom religijom. Sa razgranatom, {irokomkro{ njom, prekrasnim, miri{ljavim cvijetom, i ~i -nje nicom da grom veoma rijetko udara u nju, lipaje pobu|ivala ma{tu starih Slavena uzrokuju}i po -ja vu sujevjreja o njenoj svetosti. Vjerovalo se da jelipa sveto drvo, pod za{titom bogova, te su je raditoga sadili u centralnom dijelu naselja, oko nje seokupljali i ispod nje vije}ali i donosili va`ne odlu-

ke. [ulek navodi da kod Slovaka nema ni jednogse la, a da usred njega nema posa|ena lipa, nitiima i jedne crkve, a da pored nje nema lipa, da segotovo pored svih crkvi u Istri nalaze lipe, da sestare lipe nalaze svuda pored starih crkvi, a da semlade lipe sade pored tek napravljenih crkvi.54 I uBosni i Hercegovini kao i u drugim slavenskimdrà vama lipa je cijenjeno i po{tovano drvo. Pre m -da su sujevjerja vezana za kult lipe me|u bosan-sko-hercegova~kim muslimanima izgubljena, vrloje interesantno, i u potpunom suglasju sa ranije na -vedenim primjerima po{tovanja lipe, da su se po -red dàmija i drugih vjerskih objekata u Bosni iHer cegovini uglavnom sadile lipe. Tako se stara li -pa nalazila u haremu Sultan Ahmedove dàmije uBu gojnu. Lipa je stradala tokom agresije na Bosnui Hercegovinu u periodu od 1992.-1995. godine, paje 2005. godine oborena, a na njenom mjestu suzasa|ene dvije nove. Lipa se nalazi i ispred dà mi -je u Dugama, op}ina Prozor. Nedavno je poredBa{ -dàmije u Donjem Vakufu zasa|ena lipa. Ha -dì jahi} navodi da je lipa sve do u najskorije dobabi la posebno {tovana kod bo sanskih muslimana.55

Kult ku}ne zmijeOd animalnih kultova me|u muslimanima u Bosnii Hercegovini rasprostranjen je kult da`devnjaka iku}ne zmije.56 Da`devnjak je vrsta vodozemca.Po javljuje se nakon ki{e. Ne smije ga se uznemi-ravati jer se vjeruje da moè tako jako pisnuti daogluvi onoga ko ga ~uje. Prema narodnom vjerovanju ku}nu zmiju zabran-jeno je ubijati jer ona ~uva uku}ane. Ukoliko bineko ubio ku}nu zmiju, smatralo se da }e tu ku}uzadesiti nesre}a.57

Kult ku}ne zmije ostatak je staroslavenskog vje-rovanja u duha – za{titnika ku}e. To doma}e bo -àn stvo, prema ve}ini istraìva~a, predstavljaduh nekog od predaka koji ~uva uku}ane i bdijenad njima.58

U Te{nju vjeruju da je velika grehota ubiti ku}nuzmiju koja se na|e u sijenu ili be{ici. Vjeruju da,ako se ubije zmija u be{ici da }e umrijeti i dije-

te.59 Ku}na zmiju nazivaju ~uvarku}a jer se vjero-valo da ~uva ku}u i uku}ane. Smatralo se da jeku}na zmija poseban za{tinik male djece.60

Vrlo je interesantno da i prema islamskom u~enjunije dozvoljeno ubijati ku}ne zmije. U Mus li mo vomSa hihu postoji poglavlje pod naslovom Za b ra na ub -ij anja ku}nih zmija. Pod ovim naslovom na vedenoje sljede}e predanje: “Od Ebu Saiba (Abu Saība) seprenosi da je jednom prilikom u{ao u ku}u kod EbuSei’da (Abu Sa’īda) kojeg je za tekao u namazu.êkaju}i ga da zavr{i s namazom sjeo je i tada je,u jednom kraju ku}e, u palminoj grani punoj datu-la, ~uo pokrete i okrenuo se. Kad - tamo bija{ezmija! - Ebu Saib je odmah sko ~io da je ubije, alimu je Ebu Sei’d i{aretom po kazao da sjedne, {toje on i u~inio. Kad je za vr{io namaz, pokazao mi jena jednu ku}u u blizi ni i rekao mi: ‘Vidi{ li ovuku}u?’ ‘Vidim’, kazao sam, a on mi je rekao: ‘Tu jebio jedan na{ mla di}, koji se tek bio oènio. Kad smo mi s Boìjim Poslanikom, a.s., krenulipre ma Hendeku, taj je mladi} u po bijela danazat raìo od Boìjega Poslanika, a.s., dopust i takose vra}ao ku}i. Jedanput je, tako|er, od njegazat raìo dopust, pa mu je Boìji Poslanik, a.s., re -kao: ‘Ponesi sa sobom i oru`je, jer - pla{im se zatebe od plemena Kurejza!’ ôvjek je uzeo svoje oru`je i vratio se nazad. Ta moje svoju ènu zatekao kako stoji na vratima, pa jepo{ao prema njoj da je ubode kopljem - bu du}i gaje bila uhvatila ljubomora, ali mu je ona rek la: ‘Sebikoplje i ulazi u ku}u da vidi{ {ta me je istjeralo!’Kad je u{ao, ugledao je ogromnu zmi ju, sklup~anuna postelji, te se ustremio na nju kopljem i proboje njime. Zatim je iza{ao i kop lje zabio na ulazu uku}u, a zmija se potom izvila na njega i ne zna seko je prije umro: zmija ili mla di}! Potom smo oti{likod Boìjega Poslanika, a.s., i to mu ispri~av{irekli: ‘Zamoli Allaha da nam ga oìvi!’ On je rekao: ‘Zamolite Boga da va{em prijateljuop rosti grijehe! U Medini ima dìna koji su primiliislam, pa kada neku od njih (zmija) ugledate, triputa traìte od nje da izi|e. Ako vam se i nakonto ga pojavi, ubijte je, jer je to {ejtan!”‘61

87BEHAR 100


Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1528., str. 678.; Premadrugom predanju dok bi Muhammed, a.s., drào hutbu,stoje}i duè oslonio bi svoju plemenitu ruku na panjposje~ene palme. Kada se broj klanja~a pove}ao,ashabi mu na~ini{e minber na kom }e stajati dok drìhutbu. Poslanik, a.s., sljede}e dùme pro|e pored pa -nja i uspne se na minber. Ashabi tada za~u{e jecaje,toliko glasne da se mesdìd tresao, a panj je pucao.Jecaji se nisu smirili sve dok Poslanik, a.s., nije si{ao sminbera, spustio svoju plemenitu ruku i pomilovaopanj. Obgrlio ga je rukama i privio na svoje ~asne grudi,te se panj potpuno smirio. Poslanik, a.s., mu tada dadeda izabere jednu od dvije radosti: da postane drvo oddènnetskog drve}a, da mu ìle piju iz dènnetskih rije-ka, ili da opet postane plodno drvo na Dunjaluku. Panjje odabrao prvu radost, a Poslanik, a.s., mu tri putaobe}a da }e, ako Allah da, biti tako. Zatim je Poslanik,a.s., ashabima rekao:”Tako mi Onog u îjoj je ruci mojadu{a, da ga nisam smirio, plakao bi ovako do Sudnjeg

dana iz ~eznje za Allahovim Poslanikom!”50 Navedeno prema: Petar Bulat, Pogled u slovensku

botani~ku mitologiju, Zagreb, 1932., str. 3.51 Sujevjerni ljudi u Bosni i Hercegovini svih konfesija smat -

raju tisovo drvo svetim. Mnogi ljudi nose tisovinu uz sebes ciljem da ih odbrani od uroka, nesre}e i nevolje.

52 Milenko S. Filipovi}, “ôvjekov dvojnik u narodnomvjerovanju Ju`nih Slovena“, ANU BIH Radovi, knjigaXXX, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo, 1966.godine, knjiga 10. str. 164-166.

53 Bogoslav [ulek, “Za{to Slaveni po{tuju lipu”, Rad Ju go -sla venske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 43.Zagreb, 1878., str. 150.

54 Ibid., 159-169.55 Muhamed Hadìjahi}, Sinkretisti~ki elementi u islamu

u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29,Sarajevo, 1980. godine, str. 315.

56 Muslimani u Bosni i Hercegovini smatraju da je sevapubiti zelemba}a (vrsta gu{tera). To se temelji na izreka-

ma Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: “Ko ubijegeka (gu{tera, zelemba}a) jednim udarcem bit }e muupisano stotinu sevapa; ko ga ubije s dva udarca imat }ene{to manje sevapa, a s tri udarca jo{ manje!“ Navedenoprema: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – saètak,prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi} …, El-Kalem,Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1501., str. 667.

57 Milenko S. Filipovi}, “ôvjekov dvojnik u narodnomvjerovanju Ju`nih Slovena“, ANU BIH Radovi, knjigaXXX, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo, 1966.godine, knjiga 10. str. 164-166.

58 Veselin âjkanovi}, “Studije iz religije i folklora”,Srpski etnografski zbornik, XXXI, str. 132.

59 Miroslav Hirtz, “Zmije ku}arice”, Zbornik za narodniìvot i obi~aje, knj. 27. Zagreb, 1929-1930., str. 245.

60 Ibid., 243. 61 El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – saètak, prijevod

s arapskog Muhamed Mrahorovi} …, El-Kalem,Sarajevo, 2004. godine, hadis br.1498., str. 665-666.

Tek {to sam pristigao iz Zagreba, sretan bijahi zahvalan {to dobih priliku ìvjeti u Sarajevu,gdje napokon ne}u biti ni~ija manjinskapr}ija. Elem, gurao sam Luk ma nova kolicapo dàdi, onoj glavnoj sa ra jev skoj, i zaustavi-la me jedna Sarajka. “[prehenzi doj~“, upitame iznenada. Klimnem glavom da ne. “Juspik ingli{“, upita me opet i to me plaho uzne-miri. “Najn“, kaèm, “go vo rim bosanski.““Izvi nite“, odgovori ona su m nji~avo i raz vu -~eno, diù}i zbunjeno svoj nosi} uvis, izaziva-ju}i s tom str{e}om antenom svoje osobneunut ra{nje gromove, i s pozom Sarajke s dnakace jo{ jednom me upi ta: “Nego, |e si kupiota dje~ja kolica bo lan, uf {to su lijepa, Mac -laren kolica.“. U njenom kiburli pogledu, pona~inu kako je ma hala svojom Gucci tor-bicom, moglo se i{~itati da bi ih i ona rado ku -pila, da ima tih para, a ja{ta da ima, samo juzanima gdje su na pro daju. A ja zaista nisamznao, to jest, nisam ni pitao svoju ènu gdje ihje kupila, jal u Zagrebu, jal u Sarajevu. Tko }ese baviti tim tri ~arijama. Zanimalo me je ne{to drugo, ne{to {to me jeduboko zaboljelo. “Re cite“, upitah je ozbiljn-im glasom, “zar ja vama zaista izgledam kaostranac?“ Sarajka malo zastane, ni sama neznaju}i {to da od go vori te me po~ ne razgle-davati od glave do pete, rendgensko-pro -

nicljivim pogledom. “Ja!“, odgovori krat ko ihtjede krenuti da lje, ali ja je odrje {i to zaus-tavih: “[to je to na meni, a {to vama sli ~i nastranca?“ Gleda me od glave do pete, kao dase sprema re}i ne ku dijagnozu, kao da jelije~nik koji }e vam saop}iti da bolujete odne izlje~ive bolesti. Gleda dotjerana Sa raj karobnu marku mojih ci pe la i nema Bog zna{to za vidjeti, gleda mi od pranja izblije dje lehla ~e na kojima su se vidjeli ostaci zad njeLukmanove uìne. Pu ~i la je usta mo ja sug-ovornica, nabirala nos kao da nju{i ko m -{ini~in ru ~ak, pa opet zagledavala u Lu k ma -nova Maclaren kolica... Vidio sam da ju je mojzahtjev uznemirio, jer ni sama nije mo glaodgo net nuti za{to joj izgledam kao stranac.Na koncu mi je sasula dija g nozu, direkt ulice: “Ma faca, ba, faca ti je ko u stranca!“ U na{em sarajevskom stanu dugo sam serazgledavao u zrcalu i kao ne{to traìo, azapravo sam ustrajno poku{avao odgonet-nuti stra nca na svom licu. Mo`da }unapokon doznati tko sam? Jest, do {ao samiz Zagreba, ali jo{ uvijek sam isti onaj musli-man i Bo{ njak ili... Ako Sarajki izgledam kaostranac, ako ga je prepoznala, taj mora dase krije negdje u meni, izviruje mi iz lica,bezobraznik je dan. Ne{to zaboga moramu~i niti... potu}i se sa strancem, pos la ti ga uneki od na{ih egzodusa, proklet bio tajstranac, mar{ stra nac iz Sarajeva, mar{ naIg man. Tada je u na{ stan stigla moja è na,umorna od novog posla, èljna da vidi sina ime ne, a ja je do ~e kah ljutit. Kada ve} stran-ca nisam na{ao pa da se mu{ki raz ra ~u -namo, mora netko biti kriv, mora netko is -pa{ tati. A tko }e bolje upi ti krivicu negovlastita èna? One su uvijek krive. “Gdje sikupila ta dje~ja kolica?“, bezobrazno i srditose obrecnem na nju. “Na ~ar {iji“, veli ona, “uonom du}anu pored piterije.“ Nisu dakle niMac laren kolica kriva, kupljena su u Sa ra je -vu, krivi smo stranac i ja, dvojica nas. “[ta seti dere{ na mene, ~itav dan sam radila, obe -}ao si oprati posu|e, a ipak nisi, bio si u dà -miji, a nisi bio u trgovi ni, {ta }emo ve~erati...{ta ove tvoje hla~e opet rade posred so be...“,u kontranapadu mi zamjeri èna. “Nisam jaèno kriv!“, iz ne nada viknuh. @ena se pre-

stravi i po~e zabrinuto gledati uokolo kao daje jo{ netko nepozvan s nama u sobi. “Stra -nac je za sve kriv, Allaha mi!“, rekoh. Bilo je to u prvom mjesecu mog ìvota u Sa -rajevu. Smjestili smo se u samom centrugrada. Ispo~etka nije bilo lako, do{li smo izZagreba, ostavili ku}u, roditelje, prijatelje...trebalo se priviknuti. Nisam ni slutio kakvame isku{enja ~ekaju. Jednom prigodom ne -na javljeno mi je uletjela gazdarica na{egpod stanarskog stana. Pre kinula me je uoba vljanju ikindije namaza i nisam bio odvi{esret an njenom napadnom pojavom, a nisamni primijetio da sam za boravio skinutimolitvenu kapicu s glave. “Vi ste Zag rep ~a -nin“, zna la~ki ustvrdi, “vidi se aman fin mo -mak. Ja sam vam prava Sa rajka, s dna kace.Moji vam Fadilpa{i}i ìve ovdje odvajkada,ma vi {e ni ne pamtimo otkada. Rahmetlidedo mi bio hafiz, to vam je onaj koji znaKur’an na pa met, a Kur’an vam je musli-manska sveta knji ga, k’o va{a Biblija. Znateli vi {to zna~i rah metli, to vam zna~i mrt vac.Prije njega svi su redom bili muderrisi ionako... ulema n ske loze, a to vam kod vasdo |e k’o kardinali i biskupi. Znam ja da vamje sve to te{ko shvatiti i popamtiti, ali nau~it}ete ve}, imate ka da, mladi ste, hvala Bogu.“Gledao sam je i nisam mogao vjerovati - izamene ser dà da, na glavi mi zelena molitve-na kapica koju sam donio sa hadà, a desnuruku sam na mjer no digao uvis, vidljivo pre-biru}i tespih. Osje tio sam tada neki skrlet usebi, do{lo mi je da iz sveg glasa prou~imtekbir, to bi je za si gurno omelo u brbljanju,ma pala bi umah na stra`njicu da ~uje kakojedan Zagre p ~a nin u~i tekbir. Sve je zapravo po~elo jo{ kada smo traìlistan. ôvjek iz agencije nekretnina vodio bime u razgledavanje, a gazdaricama bi govo-rio: “znate, on je na{ ~o’ek, samo malo ~ud -no pri~a.“ U po~etku sam to doìvljavao sim-pati~nim, vickastim i duhovitim, no, kako jevrijeme prolazilo postajao sam sve zabrinuti-ji. Zar je mogu}e da sam do {ao iz Zagreba, izsredine u kojoj sam bio manjina, s nadom da}u se ovdje, u novoj sredini, napokon osje}atikao kod ku}e i... kako god da okrenuh ostaosam manjina. Nikada nisam osje}ao ponos,

88 BEHAR 100

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU

Kako smo se podijelili: na{ si~o’ek, a kako ~udno pri~a{?Kako od bo{nja~ke manjine u Zagrebu postati muslimanska manjina u Sarajevu

Filip Mursel Begovi}

nikada se nisam udarao u prsa time {to samro|en u centru Zag re ba. îme da se iponosim? Ro|en sam na istom mjestu gdje imoj babo – na okreti{tu zetovog tramvajabroj 14, u staroj derutnoj austrougarskoj zg -ra di koja je vonjala na plijesan i vlagu. Zatomi se vazda gadilo kada bi netko odvi{e po -no sno zagovarao da je ro |eni Zagrep~anin.Kao da time stje~e neku prednost nad drugi-ma koji su ro|eni samo pedesetak kilo-metara dalje, u nekom selu. Ta kvartovska imalo gra |an ska prenemaganja, taj urbaniseljak luk, vazda mi se gadio. U Zagrebu }ere}i on ti je dobar, na{ de~ko, dobrica, a uSarajevu on ti je na{a, prava raja. [ta su toraja i dobri de~ ki? Jesu li to neki izvorni i~istokrvni Sarajlije i Zagrep~ani s dna kace?Prije }e biti da je rije~ o izvornim i autohton-im kmetovima i su` njevima malogra|anskogega. Stje~e se dojam da najve}i ìvot ni dosegtakvih proizlazi iz izjave “ro|eni sam Sa raj -lija“. Kao da je ti me postigao sve {to se uìvotu moè posti}i – kada ste autohtoni Sa -rajlija ujedno ste magistar i doktor i jaran iha fiz po dedi i ha dì ja... jednom rije~ju raja. Ugra dovima nes porno ima gospode, ima do -brih ljudi, ja{ta da ima, ali ima i seljaka, a bo -me ima i se lja ~i na. Jesu li potonji upravo taraja i na{ uzor, koji identifikaciju tra ̀ e u bez -li~noj hladnoj masi gradskog mravinjaka, apo potrebi zna ju i urlikati od uìtka oholosti.Osobno, ne èlim da me pamte kao ra ju,èlim da me pamte kao iskrenog prijatelja.Ima, naime, jedan pu no dostojanstveniji na -ziv za neke stanovnike Sarajeva i Zagreba –ummet Pejgam be rov. Moja bra}a, moji pri-jatelji su me lijepo do ~ekali u Sarajevu: mer-haba Mursele, se lam alejkum... dobro namdo {ao, moèmo li ti pomo}i. Eto ti ljudi Knji -ge, kako oni znaju do ~ekati musafira. Ako se Zagrep~aninu ne hvale svojim dedomhafizom, neke Sa raj li je, ta raja, to }e istoraditi Zeni~anima, Fo~acima, Zvorni~anima,Tuz lacima, Sandàklijama, Hercegovcima...svim tim ~udnim pri do{ licama, tzv. seljaci-ma. Svi ti uro|enici s ratni~kim bojama, ti`dera~i urbaniteta sa svojim zavi~ajnim go -vo rima i familijarnim fol klornim trofejimana vodno su okupirali profinjeno Sarajevo,up la {ili stanovnike, zakontaminirali osman-sko-austrougarsku arhitekturu. Oni su za pa -lili svoje plemenske vatre po svojim stanovi-ma, koje su oteli starosjediocima i upornone{to bajaju: ne bi li i oni naposljetku postaligra|ani ovoga grada – Sarajlije. I ne samo to,ti su musavi seljaci, nekim ~udom, iz nekesta rosjediocima neo bja{njive genijalnosti,za gospodarili tim starim i truljenjem na ~e -tim osmansko-austrougarskim salonom

gra|an{tine i malo gra |an{tine. Ti su do{ lja -ci, zamislite, nakon kratkog vremena, spoz -nali svu u~malost, nesposobnost i glupoststarosjedilaca pa su ih pokroviteljski, iz nu` -de, ponovo po~eli u~iti ìvotu. Dodu{e ne ki suunijeli stanoviti modernisti~ko turbo-folk-lorni ki~, ali to je ve} dru ga tema i za to nisukrivi samo do{ljaci u Sarajevo. Tada sam po~eo istraìvati za{to su Zag rep -~ani, bez obzira na vje ru i naciju, smije{niSarajlijama. Mislio sam da je upravo obrnu-to, jer, zadnjih godina Hrvati su se zamjetnoangaìrali i kupili dio bo sanske gluma~keelite da im glumi priglupe Muje i Hase pohumo ris ti~nim tv-serijama i reklamama zamobilne telefone. Nema {an se da }e nekina{ ~ovjek, u dana{njoj Hrvatskoj, na filmuglu mi ti urbanog intelektualca, jok, iz vica sido{‘o i u vicu }e{ zavr{iti. Osim mo`da Mus -ta fa Nadarevi}, ali on je vazda glumio suici-dalnog i {izofrenog intelektualca, koji bi nakraju filma zavr{io ili obje{en ili propucan iliizboden burùjskim krleìjanskim {karama.Ili mo` da zlatni zeni~ki momak Tarik Fi li po -vi} – koji se sasvim dobro uklo pio u Hrvatskuve}inu, ali to zna~i da mora prolaziti stalneiden titetarne provjere poput: “A {to vi kupu-jete svome ocu za Bo ̀ i}?“ Na pitanje novi -nar ke, rijetka bo{nja~ka bilj~ica na vrhu hrv -a tskog medijskog panteona, natur{~ik Kro -ata, na{ glumac Tarik Fi li povi} }e odgovoriti:“Kravatu.“ Navodno postoji neki bosanskiduh koji se moè dobro prodati u inozem-stvu, dobit }ete gluma~ku vizu – u Hrvatskojda glumite Muju iz vica poput Emira Ha dì -ha fizbegovi}a, a u Hollywoodu balkanskogma fijozu ili teroristu koji govori en gleski s ja -kim ruskim naglaskom. Naravno da nije la kona{im lju dima u Hrvatskoj, haman se mo rajudvostruko truditi i dokazivati. U Sarajevu sinavodno ve}ina, u suìvotu s ve}inom, a net -ko te ipak sumnji~avo gleda: il’ ateist, il’ se -kularist, il’ muhadìr, il’ au toh toni Sa rajlija, il’tevsija, il’ mazga. Kako god bilo, od Sarajlija sam saznao daZagrep~ane ne vole ba{ kao i Slovence, tovam do|e na isto, a navodno dobro prolazeDal matinci i Makedonci jer ba{tine sli~ni fa -moz ni bosanski duh kao i Sa rajlije. Zag rep -~ani su takozvani purgeri ili piceki, jednomrije~ju - pa pci. Molim lijepo, neka netko or ga -nizira ekskurziju Sarajlija s dna kace u nekizagreba~ki kvart, pa neka u|u u prvu birtiju ikaù tim pivopijama da su papci; pa butevideli kaj bu bilo – sa {akom iz dna boce,direkt u facu s dna kace. Ima jo{ ne{to gore,~ini se ne po pravljivo i meni koji sam do{ao uratom napa}eno Sarajevo – zap ravo nesh-vatljivo. Lako }u ja prije}i preko toga da me

netko, bez obzira na sve, isklju~ivo doìvljavakao Zagrep~anina - neka ih, ali ima ne{to zasve nas puno opasnije. Za moju obitelj je za -po ~elo odmah po dolasku, kada sam Lu k -mana upisivao u dje~ji vrti}. Od veo sam ga naprivatnu pedijatriju da mu izdaju zdravstvenouvje re nje. Do~ekao me je stari sarajevski pe -dijatar Hasan. Dok sam ski dao dijete, doktormu je tepao: “Luka, Lukica, du{a, {e}er ma -li...“ a zakleo sam se jo{ u Zagrebu da ne}udopustiti da mi sina zovu Luka jer su{tinskarazlika izme|u Kur’anske sure i Evan|eljamo` da i ne postoji, ali nemojmo ih ipak brkati.“To vam je sve isto.“, odgovori Hasan, a prijenego {to sam uspio i{ta replicirati on skinepe lenu i ugleda Lukmanovu obrezanu }unu.“Znate li vi {ta je naj ve}a ~ovjekova zablu-da...?“ Pretpostavih na {to cilja. “Vjera mla -di}u, to je najgora stvar koju je ~ovjek u svojojpovijesti izmislio.“ I nije moj susret s pre ka lje -nom starom sarajevskom komunjarom biojedini slu~aj kada su se neki Sarajlije ibretili,ne na Zag rep ~a nina, ve} na muslimana. Kaoda nije dosta {to sam Zagrep~anin, ne go jo{sam, eto, i musliman – dakle, nespojivo je je -dno s drugim. Po misao da sam od bo{nja~kemanjine u Zagrebu postao muslimanska ma -nji na u Sarajevu, us pr kos svim na{im dàmi-jama i eza nima, i de dama hafizima i muder-risima i svom mo gu }om ulemom u pro{lostii sada{njosti i bu du} nosti, s vrha do dna kace,pres travila me, a to je u najmanju ruku za bri -nja vaju}e.Koliko smo se puta do sada podijelili: na {ije isunite, pa na mezhebe, pa na one s kratkomi one s dugom bradom, na one s vrha i na ones dna kace, na Bosance i Her ce gov ce, na fa -{is te i komuniste, na izdajnike i pat riote... naove i na one, a kada nam to nije bilo dovoljnoonda na starosjedioce i do{ ljake, pa na one sVra tnika i na one s Bis tri ka, na one koji navija -ju za @elju i na one koji navijaju za Sarajevo,one koji vole pitu i one koji vole }evape, na oneko ji ~itaju Dnevni Avaz i na one koji ~itaju Os -lo bo|enje... nije ni ~udo da nam je stanje ova -ko – nepokretno, jadno i bijedno. Moèmo limi vidjeti i{ta dobro jedni u drugima? Umi je -mo li to prepoznati? Onaj Koji drì sva~ije srceu Svojim rukama voli kada plovimo jednidrugima, a potom zajedno Njemu u zagrljaj -od stati~ne luke, preko mora uzburkanog, dopri s tani{ta znanja i otkrovenja. Mo`da jed-nom stignemo i do uzajamnosti, jedinstva ina posljetku ljubavi, mo`da. Sjetih se pritomjed ne prigodne hikaje o Isi Pejgamberu, kadaje na putu sa svojim sljedbenicima nai{ao naras padnutu le{inu psa. Oni se poàli{e dasmrdi i da je odvratna, a dobri Isa Pejgamberre~e: “vidi psa, ama kako lijepe zube ima“.

89BEHAR 100

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU

Od 12. do 14. stolje}a n.e. - alkemija latinske Europe

Tokom 12. stolje}a kr{}anski Zapad prekinuo je sa navikom kojase pokazala izuzetno neproduktivnom, zanemarivanja, ignori-ranja i otvorenog neprijateljstva prema drevnim i stranim civi-lizacijama i znanjima. Kr{}anski u~enjaci, naro~ito privu~eniproc va tom muslimanske [panije i Sicilije, tamo su, na licumjesta, prevodili djela, kako sa arapskog tako i sa gr~kog jezi-ka, od kojih su im se mnoga mogla u~initi poznatim, ali isto tako,za veliki broj, uklju~uju}i djela iz domena alkemije, nikada dotada nisu ni ~uli. Zapadna alkemija definitivno je razvijena izmuslimanskih izvora (nakon prijevoda Kur’ana na latinski 1143.,pri ~e o Halidu ibn Jezidu 1144., te Hvarazmijevog djela Algebra1145.). Og roman broj alkemi~arskih natuknica u djelu ThomasaAqui nasa (Tome Akvinskog, 1235.-1271.), te iz komentara naAri sto te lova djela koje je napisao Albertus Magnus (Sv. Albert,1200.-1280.), jasno je da je tema i u 13. stolje}u jo{ uvijek izazi-vala pa` nju i imala puno poklonika. Albertus je o~evidno poz-navao djelo Ibn Sinaa i ostalih muslimanskih autora koji su nanjega ostavili znakovit utjecaj; njegovo ukupno djelo o ovojvje{tini koje je zai sta obimno, karakteristi~no i po tome {to jesvaku tvrdnju po ku {avao razjasniti koliko je god mogu}e, a bioje vjerovatno prvi eu ropski alkemijski autor koji je u svome djeluDe rubus Me ta lli cis et Mineralibus iz 1214. spomenuo konceptizdisanja, te me |u prvima koji su na Zapadu primjenili sumpor-ìva teoriju po rijekla metala. Njegov suvremenik, Roger Bacon, vjerovao je da se od alkemijeite kako ima {ta nau~iti, pogotovo u prakti~nom, kemijskom do -menu. Njegovo zanimanje bilo je ~isto eksperimentalno dijele}ial kemiju na njen teorijski ili spekulativni i prakti~ni ili operativnias pekt. Ovo, novo ili ponovno uvo|enje alkemije u Europu karak-teristi~no je po usponu onoga {to Hopkins naziva pseudoalkemijom, odnosno pojavom cijelog niza ljudi koji su se zani-mali za alkemiju, prou~avali literaturu i radili na alkemi~arskimrecepturama u svojim laboratorijima, ali nisu znali ni{ta o njenojvri jed nosti. Te neznalice, kaè Pertney, tro{ili su godine svojihì vo ta u laboratorijima bez ikakvog uspjeha u primjeni bilo kojegod hermeti~kih na~ela. Nakon mnogo bezuspje{nih i jalovih go -di na, povrije|ene ta{tine, posramljeni neuspjehom, po ku {a va ju -}i obe{tetiti se po~eli su govoriti najgore o onome u ~emu sami

90 BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

ALKEMIJA: vje{tina, znanostili sveta umjetnost (2)

Pi{e: Edin Urjan Kukavica

U ovom broju Behara donosimo zanimljive oglede o utjecaju islamske alkemije na latinskuEuropu, modernoj alkemiji i njenim glavnim predstavnicima, o zlatu i srebru kao simboli-ma iste dvije kozmi~ke ili boànske stvarnosti, o alkemiji molitve, o procvatu alkemijeunutar sustava islamske znanosti te dubokim vezama izme|u sufizma i alkemije

Alkemija je sveta vje{tina, sveta umjetnost, svetadisciplina, te je stoga jednostavno ili ma kar pre-cizno, definiranje alkemije, kao i svake druge aut-enti~ne, svete discipline izu zet no te{ko, ako ne inemogu}e. Svaki po ku {aj u tom smjeru nemi-novno sadrì mno go poj mova tipa pretpostavka,mo gu} nost, vje ro vatno}a… Svaka spo lja{nja, izva -nj ska ma ni fes tacija, osobito u domenu au ten - ti~nih, tra di cionalnih znanosti, te stoga i um -jetnosti i za natstva, krije izvjesnu nutarnju, neu-poredivo zna~ajniju, duhovnu vje{ ti nu, kojanapose ishodi iz autenti~nog otkro ve nja, to jestOb ja ve. No, alkemija je, op }e ni to, spoj mno gih,na izg led, nespojivih ob la s ti u rasponu od drev nogputa duhovnog pro ~i{}enja i preobraàja, te izv-jesno pos red no sredstvo pro {i renja svijesti irazvija nja sposobnosti uvida i intuicije; u isto vri-jeme ona je misticizam i go to vo potpu na misteri-ja, inicijacijski sistem vje~ nih, sno vi |enjskih, ezo -teri~kih simbola koji imaju mo} mi jenja nja svijestii poveziva nja ~ovjeka sa Bo ̀ anskim…

ni su imali uspjeha. (Pernety, J.A.J., The Great Art). Europska al -ke mija tako, li{ena je svoga intrigiraju}eg misti~kog aspekta,sve dena na ~isto fizi~ku znanost proizvodnje zlata. Ovakvo pog -re{no tuma~enje, tvrdi Hopkins, isplivalo je na povr{inu zbog to -ga {to nije bilo genijalnog uma (Dàbir/Geber), da porodi novual kemiju u Europi, nije bilo novih otkri}a iz muslimanskih labo -ra torija da utisnu vrijednosti alkemija na prakti~ni svijet, izgledial kemije bili su beznade`ni u znanstvenim istraìvanjimaprirode tvari, bili su zaista jadni. Vjerovatno najve}i alkemi~arskium 13. stolje}a bio je Thomas Aquinas. Njegova li~na istraìvan-ja bi la su svedena na minimum, ali su zato njegovi komentariVe li kog Djela imali veoma veliki utjecaj na njegove suvremenike.Osno vna funkcija alkemi~ara, pi{e Aquinas, je preobraàj meta-la, to jest, nesavr{enih, na pravi na~in i bez obmane. (Taylor S.F.Alch emy). Nije iznena|uju}e stoga, da kada su se i najve}i umovivre mena posvetili komentariranju Velikog Djela da je za njimauslijedio veliki broj ljudi koji su bili spremni oku{ati se u njegov-om prakti~nom segmentu, te se alkemija u u Europi 13. stolje}a{irila poput pozitivne zaraze, sve do 1661. Gr~ka alkemija Venecijansko-pari{kog rukopisa, koji se pojavio u[paniji oko 1150., u vidu obimnog prijevoda, ~iji autor je Gerard izCremone, imala je veoma malo utjecaja na ar-Razija i ostaleAra pe. Do 1250. alkemija je, ~ini se, ve} toliko bliska znanstvenaoblast da je postalo mogu}e pisanje i izvjesnih enciklopedijskihdjela, poput onoga Vincenta iz Beauvaisa, koji o njoj ras pra v ljaprili~no razumljivim jezikom, a prije 1300. ona je predmetom okojemu raspravlja i engleski filozof i znanstvenik Roger Bacon injema~ki filozof, znanstvenik i teolog Albertus Magnus. Teo rij skoprou~avanje alkemije, ~inilo se prou~avanjem kemije, jer euro -pski jezici nisu imali neovisne rije~i kojom bi opisali znanost tvari,nego se prou~avala u kontekstu drugih formi promjene, na pri -mjer, kretanja projektila, starenja ~ovjeka i sli~nih aristoteli ja -nskih koncepata. S druge prakti~ne strane postojali su i zanat skipriru~nici sa recepturama; me|utim, radovi Bacona i Alber tusMag nus donose raspravljaju promjenu u kemijskom smislu, aBa con alkemiju ~ak smatra op}om znano{}u prirode za koju ga jivelike nade. U svakom slu~aju, kada je kona~no postalo jas no daje prevashodan cilj alkemije proizvodnja zlata, Europljani su pre-stali pruàti otpor i otvorili su se prema znanjima iz ove oblasti. Neke od najzanimljivijih alkemi~arskih rasprava potje~u iz 13. od -nosno 14. stolje}a. Pretiosa Margarita Novella Petrusa Bo nusa izFerrare (oko 1330.) zorno odraàva utjecaj skolasticizma i njegovetripartitne strukture. Peter prihvata mogu}nost preob ra ̀ aja tetvrdi da je proces izuzetno jednostavan te da ga je mo gu }e nau~itiza veoma kratko vrijeme, a u isto vrijeme priznaje da nikada samnije uspio proizvesti zlato. Dàbirova (Geber) Su mma perfectionis~ak detaljno opisuje laboratorijske procese i al ke mi~arsku opre-mu, a Precious Pearl poziva se na sumporono-ìvinu teoriju kaoosnovu razumjevanja prirode metala, a al ke mi~are upu}uju namatemati~ki precizan odnos ta dva metala u cilju ostvarenjaVelikog Djela, te na zna~ajne izmjene u des t i lacionoj tehnici.Uvo|enjem pojma i faze kondenzacije prvi put po ~inje etapadugog kuhanja, {to Dàbir potvr|uje promjenom opreme i proce-dure, te detaljno opisuje kondenzacijsku aparaturu. Najve}i utjecaj na Zapadnu civilizaciju imali su svakakosamostani, odnosno zajednice isposnika. Srednjevjekovni alke-mi~ari bili su u mnogim slu~ajevima klerici - i to u~eni klerici -iz jednostavnog razloga jer su oni bili jedini koji su u to doba

znali ~itati i pisati, a alkemija je neophodnim podrazumjevalaove dvije osnovne discipline. Do 1350. alkemi~arski traktati, ali iveliki broj knjiga sumnjivog kvaliteta, pa ~ak i sadrìne, ispunilisu scriptoriume. Jedan od autoriteta pi{e i o neslaganju irazmiricama izme|u dvojice Arapa, Jahjaa Abindinona i GeberaAbinhaena ({to su najvjerovatnije dvije verzije istog imena Dàbiribn Hajjan). O najpoznatijem dàbirijanskom djelu u Europi, ZbirSavr{enstava, sada se govori kao o autenti~nom europskomdjelu pod nazivom Summa Perfectionis, autora latiniziranogimena, Geber. Otprilike u isto vrijeme po~inju se pojavljivati ipisana iskustva zaista autenti~nih europskih autora, poput~uvenog djela pari{kog javnog bilje`nika Nicolasa Flamela(1330.-1418.), koji je tvrdio da je usnio okultnu knjigu, potom jeprona{ao, s uspjehom je dekodirao uz pomo} znanstvenika,Jevrejina koji ga je podu~io misti~koj jevrejskoj znanostiKabbale. Godine 1382. Flamel tvrdi da je uspio realizirati VelikoDjelo (proizvodnju zlata); ~injenica je da je iznenada postaobogat i da je njegovim donacijama odràvana nekolicina crkava. Alkemija 14. i 15. stolje}a pokazuje znakovito narastaju}i interesza alegorijske i misti~ke teme. Thomas Nortonovo djelo Ordinallof Alchimy (1477.) je gotovo ~isto pjesni~ko djelo o temi jogu-naste prirode Djela, potrebi vrline za njegovo uspje{nookon~anje s jedne, a sa druge strane predstavlja zakriveni opiscjelokupnog procesa. U isto vrijeme pojavljuje se i veliki brojtekstova protiv alkemije, sa neukusnim i nepristojnim karakter-izacijama alkemi~ara, poput Chaucerovog Canon’s Yeoman’sTale (oko 1390.), pa ~ak i na slu`benoj razini papinskim bulama,Ivana XXII (1317.) i kraljevskim odlukama, Henryja IV. Engleskog(1404.), koje neposredno poga|aju sve koji se bave proizvodnjomzlata. Bez obzira ili ~ak, uprkos tome, sredinom 13. stolje}a,Roger Bacon, u svojim djelima u potpunosti prihvata mogu}nostmetali~kog preobraàja i podsje}a na mnogostruke koristi kojebi ~ovje~anstvo iz toga moglo imati za ublaàvanje op}eg siro-ma{tva. Za njega je alkemija bila eksperimentalna znanost, te usvom djelu Opus tertium (1267.) on tvrdi da, iako mnogi primjen-juju ~isto alkemijske procese, veoma je mali broj onih koji znajukako na~initi metal a jo{ manje onih koji znaju kako na~initi lijekza dugovje~nost. O istome raspravlja i Baconov mla|i kolega isavremenik, Arnold iz Villanove (1214.-1313.). Alkemi~ar Ivan izRupescisse (polovinom 14. stolje}a) insistira da je jedina svrhaalkemije dobrobit ~ovje~anstva. Voda ìvota (aqua vitae, alkohol) otkrivena je ne{to prije 1300.,nakon ~ega su se neki ljekari i nekolicina alkemi~ara okrenula

91BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

eliksiru ìvota kao svome primarnom cilju istraìvanja. John izRupescisse, katalonijski isposnik koji je pisao oko 1350., propisu-je doslovno isti elksir za oplemenjivanje metala i ~uvanje zdrav-lja. Njegovi nasljednici multipliciraju eliksir, koji time gubi svojujedinstvenost i kona~no postaje sasvim novi lijek, ~esto za osobi-ta oboljenja. Medicinsku kemiju osmislili su muslimani, ali onasvoje prve pro et contra doìvljava u Europi. Pojavom Pa ra ce -lsusa (1493.-1541.), koji je bio ogor~eni protivnik medicine, kakose ona poimala u 16. stolje}u, i jednako revnosan zagovorniknarodnih i kemijskih lijekova. Do kraja 16. stolje}a medicina sepodijelila u dva tabora za i protiv Paracelsusa, a alkemi~ari semasovno okre}u farmaciji. Paracelsianska farmacija vodila je kamodernoj kemiji, ali je proizvodnja zlata i dalje zadràla znakovitdio zanimanja, iako sa ne{to promjenjenim metodima. Stje~e seuti sak da su mnogi vladali tajnom pravljenja zlata, ali isto tako ida su je mnogi na s lijedili od drugih, odnosno da do nje nisu do{ livlastitim iskustvom. Ilustracije koje su unajve}em broju slu~ajeva sastavni, ne -izostavni i glavni dio knjiga, iako su od ra -nije imale ogroman zna~aj, u ovom vre me -nu stekle su osobitu popularnost, a ilus -tracije iz djela Splendor solis, koje sumno go kompleksnije nego sam tekst, tepred stavljaju izazoz ~ak i modernim istra -ìteljima ovog fenomena.

Od 15. do 17. stolje}a n.e. - modernaalkemija

Cilj svih eksperimentalnih filozofa bio jeodstranjivanje svih misterioznih, okultnihili personaliziranih utjecaja i sila, te po ku -{aj poja{njavanja prirode na mehani~kojosnovi. Najve}i eksponent ovakvog pristu-pa bio je Robert Boyle (1627.-1691.), ~ijekemijsko djelo je uveliko utjecalo naeuropsku alkemiju. Osnovna namjera svihBoyleovih istraìvanja alkemije i kemijebila je prikaz mekani~ke slike kemijskihreakcija; na taj na~in, rasvjetljavanje svihokultnih formi i osobina, te poja{njenje po na {anja supstancijeanalogijom ma{ine, poja{njavaju}i funk cio ni ranje svijeta kaovelikog sata. Najve}i, su{tinski dio njegovog dje la sadràn je upoku{aju odstranjivanja starih ideja, osobito aris totelijanskihelemenata, koji predstavljaju samu osnovu alke mijske filozofije,{to je i u~inio u svome ~uvenom djelu The Skeptical Chemist(Skepti~ni alkemi~ar), ve} spominjane 1661. Rezultanta ovoga inekolicine drugih djela iz istoga vremena bila je prava malakemijska revolucija koja je u stvari, bila samo dio ve like revolu-cije u gotovo svim eksperimentalnim znanostima. Alkemijskedok trine ~etiri elementa odbacile su ideje o atomima i supstanci -ja ma, ali to ni u kom slu~aju nije ozna~ilo i kraj alkemije. Dje la Marsilia Ficina i sljedbenika pokazuju porast zanimanja zamis ti~ke tekstove kasne antike. Ficino je li~no preveo her me ti~ -ki Corpus (1463.) {to je utjecalo na razvoj i poimanje prirodnema gije, astrologije i ~iste alkemije. U 16. i 17. stolje}u zaniman-je za alkemiju je sve ve}e (ukoliko je ikada i opadalo), kadaZetzner (1602., 1622., 1659.-61.), Ashmole (1652.), and Manget

(1702.), prevode najve}i broj djela sa klasi~nih na europskejezike. Svjeìna renesansne alkemije najo~evidnija je iz djela Pa -ra cel susa (1493.-1541.), koji je bio jedan od vode}ih filozofaprirode svoga vremena i prostora, i njegovih sljedbenika, koji supo put svojih prethodnika bili zainteresirani za preobraàj meta-la, ali vi{e za medicinsku kemiju, nego za ~istu alkemiju, ali istota ko i po doprinosu novom razumjevanju univerzuma i gotovo~isto re ligijskoj prirodi njihove potrage. Prema njihovomshvatanju ~o vjek je u stanju spoznati svoga Stvoritelja posred-stvom dvije knj ige boànske objave, Svetog Spisa i KnjigeStvaranja, Prirode. Pa racelzijanci neprekidno pozivaju na noviopservacioni pristup prirodi, za {to, vjeruju nema bolje znanostiod alkemije, te su, s tim u skladu, na~inili i alkemijsku inter-pretaciju - biblijsko poglavlje Stvaranje (Ge nesis), pri ~emustvaranje pripisuju dje lu Boànskog Alkemi~ara Koji je sve stvo-rio izvode}i iz neformirane materie prima, bezmalo kao {to alke-

mi~ari izdva ja ju ~istu kvintesenciju izproste i grube for me tvari. To }e potaknutiposebnu pa` nju prema dijelovim biblijskogteksta koji govore o stvaranju elemenata.Paracelsus je uobi~ajio koristiti Aris to -telovu teoriju elemenata, ali je inovirao i udoktrinu uveo tria prima - na~ela soli,sumpora i ìve, {to predstavlja modifikaci-ju stare sum por no-ìvine teorije metala, stom razlikom da je primjenjena na svestvari, a ne sa mo na metale, te svijet inter-pretiranju al kemijskim pojmovnikom; namakrokoz mi~koj razini kemijskim analogi-jama go vore o me teo ro lo{ kim po ja va ma, ana geo kozmi~koj razini ra s pra v ljaju o raz -li ~i tim interpretacijama ra sta mi nerala ipo ri jekla planinskih izvora. U stolje}u izme|u 1550. i 1650. izbili suznakoviti sukobi na doktrinarnoj ravni iz -me |u paracelzijanaca i tradicionalnijihga lenista, na ravni za i protiv kemijske far-makologije. Andreas Libavius i DanielSennert poku{ali su izmiriti stavovesuprostavljenih koncepata, a njihov stav

zauzeli su i sastavlja~i djela Pha r ma copoeia, sa Royal College ofPhysicians u Londonu (1618). Po~etkom 17. stolje}-a RobertFludd je otkrio da postoji sukob unutar samog korpusakemi~ara, brane}i kemijski orijentirane rozenkrojcere(Rosicrucians) i daju}i svoju, misti~ki orijentiranu, alkemijskuinterpretaciju prirode i nad-prirode serijalom izlaganja o makroi mikro kosmosu. Jean Baptiste van Helmont, koji nije bio ni{tamanje kemijski orijentiran filozof nego Fludd, detaljno je opisaopreobraàj ìve u zlato malim komadom filozofskog kamena.Van Helmont je podràvao kemijsko poimanje ~ovjeka, ali jeodbacivao makrokozmi~ko- mikrokozmi~ku analogiju. Godine1650. John French je jo{ uvijek insistirao na tvrdnji da jeisklju~ivo kemija pravo sredstvo poimanja stvari, na {to je JohnWebster (1654.) ustvrdio da je novu nauku potrebno na~elnoutemeljiti na radovima i u~enjima Francisa Bacona i RobertaFludda.Mogu}nost kemijskog zlata znanstveno nije pobijena sve do 19.stolje}a. âk je i racionalista i znanstvenik Sir Isaac Newton

92 BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

(1643.-1727.), na~inio nekolicinu eksperimenata iz ovog dome-na. Slu`beni stav prema alkemiji od 16. do 18. stolje}a bio jeambivalentan. S jedne strane, Vje{tina je, tvrdilo se, predstavlja-la izvjesnu prijetnju kontroli plemenitih metala i ~esto je zbogtoga stavljana izvan zakona; s druge strane, korist koju su suve-reni u svim dijelovima svijeta vidjeli u mogu}nosti proizvodnjevlastitog zlata bila je vi{e nego isku{enje. U europskoj metropo-li alkemije, Pragu, sveti rimski imperatori Maximilian II. (vladao1564.-1576.) i Rudolf II. (vladao 1576.-1612.) sponzorirali suve}inu vode}ih alkemi~ara Europe toga doba. Me|utim, stvari zaalkemi~are nisu bile ba{ tako sjajne kako izgledaju na prvi pog -led. Godine 1595. Edward Kelley, engleski alkemi~ar i drug ~u -ve nog astrologa, alkemi~ara i matemati~ara John Deea, izgubioje ìvot u neuspje{nom poku{aju bijega iz zato~eni{tva u koje jedospio odlukom Rudolfa II., a 1603. izbornik Saksonije (Saxony),Christian II., utamni~io je i mu~io [kota Ale xandera Setona, kojije putovao Eu ro pom i javno izvodio preobraàje. Situaciju je dodatno zakompliciralo ok re - tanje odre|enog broja alkemi~ara ka kood proizvodnje zlata tako i od medi ci ne, aprema kvazi-religijskoj alkemiji, ko ja jeunekoliko podsje}ala na po ku {a je GrkaSynesiusa, Rudolf II. je postavio nje ma~ -kog alkemi~ara Michaela Mai e ra, zaknjigovo|u i li~nog sekretara, iako suMai erova misti~ka i alegorijska djela bi ladaleko od proizvodnje bilo kakvog zla ta,kao {to to nije tvrdio ni drugi nje ma~ kialkemi~ar Heinrich Khunrath (oko 1560.-1601.), ~ija su djela dugo po{ to vana zbogizuzetno slikovitih ilustracija. Konvencionalni poku{aji proizvodnjezla ta nisu prestali sve do 18. stolje}aiako se alkemija u to vrijeme kona~no ide finitivno okre}e religijskim ciljevima.Us pon moderne kemije izazvao je op}iske pticizam kako prema mogu}nostiproizvodnje zlata, tako i pre ma moder-noj nauci koju se po~elo smatrati isuvi{eog ra ni ~e nom. Za razliku od znanstvenika Srednjeg Vijeka iRenesanse, Ne wtonov nasljednik i veliki francuski alkemi~ar 18.stolje}a An toine-Laurent Lavoisier, svoje je zanimanje sveo napobijanje i obeshrabrivanje onih koji su postavljali jedno od naj-zna~ajnijih pi tanja tradicionalne znanosti uop}e, pitanje odnosai veze ~ov jeka i kosmosa. Oni koji su istrajavali na tom traguosjetili su iz vjesnu sklonost alkemi~ara prema ovim pitanjima itragali za nji hovim odgovorima u tekstovima ezoteri~ke, duho-vne ili pak ~is to zanatske-alkemi~arske prirode. Ova duhovna alkemija, ili Hermetizam, ~esto je povezivana saRo sen krojcerskim bratstvima, ~iji se Manifestoes (nepoznatogau tora, naj~e{}e pripisivan njema~kom teologu Johannu Va len -tinu Andreu), pojavio u Njema~koj u prvoj polovini 17. stolje}a ipri vukao znakovitu pa`nju reformiranih alkemi~ara poput Mi -cha ela Maiera, ali i mnogih istaknutih filozofa nezadovoljnihme hani~kim karakterom nove nauke. U modernim vremenimaal kemija je postala sredi{nja ta~ka interesiranja razli~itih grupamis tika. Stara alkemi~arska literatura i dalje se prou~ava u pot -razi za dokazima, jer ~injenice potvr|uju da je drevno znanje

mno go puta bilo dostupno ljudima u raznim vremenima i pros -to rima, ali je uvijek nestajalo iznenadno kao {to se i pojavljivalo.

Dosezanje unutarnjeg srebra ili unutarnjeg zlata

Zlato i srebro bili su sveti metali ~ak i prije nego su postalijedinica komercijalnih transakcija. Oni su zemaljska refleksijasunca i mjeseca, te stoga tako|er i svih stvarnosti duha i du{ekoje su u vezi sa nebeskim parom. Do po~etka Srednjeg vijekarelativne osobine dva plemenita metala odre|ivane su odnosomi vezom sa vremenom okretanja i smjenjivanja ta dva nebeskatijela. Isto tako, najstarije kovanice obi~no su na sebi imaleprikaze ili znake koji su imali neke veze sa suncem ili njegovimgo di{ njim obrtnim kretanjem i promjenama. Za ~ovjeka pred-ra cio nalisti~kih vremena, odnos i veza izme|u plemenitih meta-la i dva velika svjetle}a tijela bila je o~evid na, i cijeli svijetmehani~kih predstava i poj mova, kao i predrasuda bio je potre-

ban da u~ini nerazumljivijim ovu samo-o~e vidnu vezu i prikaè je pukim es te ti~ -kim slu~ajem.Simbol se nipo{to ne smije pobrkati sapu kom alegorijom, niti se smije posmat -ra ti u kontekstu nekih maglovitih i ira -cio nalnih ekspresija kolektivnog instink-ta. istinski, prasimbolizam ovisan je o ~i -nje nici da stvari, koje se jedna od drugemo gu razlikovati u vremenu, prosotru,ma terijalnoj prirodi i mnogim drugimog rani~avaju}i osobenostima, mogupos jedovati i pokazivati isti su{tinskikva litet. Oni se tako ~ine i izgledaju kaoraz lil~ite ekspresije, manifestacije ilipro dukti iste stvarnosti - koja je naposene ovisna od vremena i prostora. Stoganije potpuno ispravno re}i da zlato pred -s tavlja sunce, a srebro mjesec; prije }ebiti da se radi o slu~aju da su dva svije-tle}a tijela i dva metala simboli iste dvijekozmi~ke ili boànske stvarnosti.

Magija zlata tako ishodi iz njegove svete prirode, ili kvalitativogsa vr{enstva, a tek sekundarno iz njegove ekonomske vrijednos-ti. S obzirom na svetu prirodu zlata i srebra, njihovo pribavljanjei upotreba mogli su biti isklju~ivo sve}eni~ka aktivnost, kao {to jei kovanje zlata i srebra izvorno bio isklju~ivo prerogativ od re |enihsvetih mjesta. Sukladna tome je i ~injenica da metalur gij ske pro-cedure u nekim takozvanim primitivnim dru{tvima pret -historijskih vremena, otkrivaju obilje njihovog sve}eni~kog po -rijekla. U arhai~nim kulturama, jo{ uvijek neupoznatim sa dih -otomijom duhovnog i prakti~nog, a budu}i da je sve povezano saunutarnjim jedinstvom ~ovjeka i kosmosa, priprema ruda uvijekse obavljala kao sveta procedura. Poput pravila, bio je to prerog-ativ sve}eni~ke kaste, ovoj aktivnosti pozvanih i predod re |enihboànskom zapovje{}u. Gdje to nije bio slu~aj, kao u od re |enimafri~kim plemenima koja nemaju vlastitu metalur{ku tra diciju,topioni~ar ili metalski radnik, kao neovla{teni uljez u svetiprirodni poredak, dolazio je u sumnju kao neko ko se upustio ubavljenje crnom magijom. Ono {to se modernom ~ovjeku ~inipraznovjericom - i {to, djelimi~no, preìvljava jedino kao praz no -

93BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

vje rica - u stvari je naziranje dubokog odnosa izme|u prirodnogporetka i ljudske du{e. Primitivni ~ovjek bio je vrlo svjestan daproizvodnja ruda iz materice zemlje i njihovo violentnopro~i{}avanje vatrom jeste unekoliko zlokobno, i pra}eno mo gu -}im opasnostima, ~ak iako ne raspolaè svim pokazateljima idokazima kojima nas je historija metalur{kog doba tako obilnosnadbjela. Za arhai~no ~ovje~anstvo - koje odvaja vje{ta~ki tvarod duha - pojava metalurgije nije bila jednostavno izum, negoprije otkrovenje, jer jedino boànska zapovjest moè ovlastiti~ovje~anstvo za takvu vrstu aktivnosti. Od samih po~etaka,me|utim, ovo otkrovenje bilo je dvostrano; (…I spustili smo èlje-zo, u njemu je snaga velika i koristi ljudima… Kur’an, LVII:25). Tozahtijeva osobitu obazrivost onoga kojemu je dato. Ba{ kao {tospolja{nje djelovanje metalurga sa rudama i vatrom ima ne~eganasilnog, isto tako i utjecaji koji podsje}aju i vra}aju du hu i du{i- a koji su neizbje`ni u ovom slu~aju - moraju biti opasne i dvos-trane prirode. Naro~ito, ekstrakcija plemenitih me tala iz ne~istihruda upotrebom rastvara~a i pro}i{}uju}ih age nsa poputmerkurija i antimona uz stalno prisustvo vatre, neiz bje`no nosisuprostavljanje i otpor mra~nim i haoti~nim si lama prirode, ba{kao {to postizanje unutarnjeg srebra ili unu tar njeg zlata - u nji-hovoj nepromjenjivoj ~istoti i sjaju - zahtijeva i potrebuje ovlada-vanje svim mra~nim i iracionalnim nagonima du{e.Da postoji unutarnje zlato, ili radije, da zlato ima unutarnju i iz -vanj sku stvarnost, bilo je logi~no samo na kontemplativni na~ingle danja stvari, koji se spontano prepoznavala ista su{tina u zlatui suncu. Ovdje je, i nigdje drugdje, leì korijen alkemije. Al ke mijavu~e porijeklo iz sve}eni~kih vje{tina drevnih Egip}ana; alkemijs-ka tradicija koja se pro{irila cijelom Europom i Bliskim Istokom, ikoja je ~ak utjecala na indijsku alkemiju, priznaje kao svogautemeljitelja Hermesa Trismegistosa, TrostrukovelikogHermesa, koji je nerazdvojiv od drevnog egipatskog boànstvaThoth, boànstva koje je predsjedavalo svim sve}eni~kim umjet-nostima, vje{tinama i znanostima, poput Gane{a (Ganesh) u hin-

duizmu. Izraz alkemija (alchemia) korijen povla~i iz arapskog al-kimiya, za koje se kaè da potje~e iz staroegipatskog kême - kojeupu}uje na crnu zemlju koja je bila oznaka za Egipat i kojatako|er moè biti simbol alkemi~areve materie prima. Postoji jo{jedna mogu}nost, da izraz i pojam ishodi iz gr~kog chyma(topljenje ili livenje). U svakom slu~aju, najstariji postoje}i alkemi-jski spisi su na egipatskom papirusu. Nije iznena|uju}e da nisusa~uvani nikakvi izvorno egipatski dokumenti, budu}i je su{ tinskapojavna manifestacija svete umjetnosti i vje{tine, da se prenosioralno; njeno smje { ta nje i predaja pisanim putem obi ~no je prviznak njene dekadencije, ili znak straha da bi se ver balna predajamogla izgubiti. Stoga, potpuno je prirodno da je ukupan CorpusHermeticum, koji sadrì sve tekstove pripisane Hermesu-Thothu, do nas do{ao na gr~kom i zaodjeven vi{e ili manje platon-isti~kim jezikom. Da ti tek stovi nisu ni na koji na ~in pseudo-arhaizirana gr~ka tvorevina, dokazuje njihova du hov na plodnost.Dokazi sugeriraju da je i takozvana Tabula Sma ragdina,Smaragdna Plo~a, dio Corpusa Her meticuma. Sma ragdna Plo~ai sama izjavljuje da je otkri}e Hermesa Tris me gistosa, a {to seti~e alkemi~arskih pisanih djela na arapskom i latinskom, ona je,ni{ta manje nego, pregled pravila njihove vje{tine. Ne postoje ranitekstovi Smaragdne plo~e. Do nas je do{la u prijevodu na araps-ki i latinski - bar koliko je do sada poz nato - ali njen sadràjnagovje{tava i ukazuje na njenu autenti~nost.U prilog egipatskom porijeklu blisko-isto~ne i zapadne alkemijego vori i ~injenica da se cijela serija zanatskih procedurapovezanih sa alkemijom i snadbijevaju}i je mnogim od njenihsim bo li~ kih izraza, pojavljuje kao povezana i dosljedna grupa, odkasnih egipatskih vremena na ovamo, kona~no iskrsavaju}i usrednjevjekovnim knjigama recepata. Ovaj korpus procedura,osim rada sa metalima i pripreme boja, odnosi se na izraduvje{ta~kog dragog kamenja i bojenog stakla, vje{tine koja nigdjenije tako cvjetala kao u Egiptu. [tavi{e, ukupna egipatskavje{tina obrade me tala i minerala, i njihovo nastojanje da izvukutajnu i drago cje nu su{tinu iz zemljane supstancije, pokazujeo~evidnu du hov nu vezu sa alkemijom. Kasna egipatskaAleksandrija bila je bez ikakve sumnje, topioni~arski kotao ukojemu je alkemija, uz dru ge kozmolo{ke umjetnosti, vje{tine iznanosti, dobila formu u kojoj je sada nama poznata, bez prom-jene u bilo kojem su{tinskom smislu. Isto tako mogu}e je da jeu tom vremenu alkemija dobila i ne{to od izvjesnih gr~kih i azi-jatskih mitologija. Ali na to se ne smije, na bilo koji na~in, gle-dati kao na vje{ta~ko do ga |a nje. Rast izvorne tradicije podsje}ana rast kristala, koji sebi pri vla~i homologne ~estice, inkorpori-raju}i ih sukladno svojim za konitostima jedinstva.Od toga vremena na ovamo, uo~ljiva su dva toka u alkemiji. Je -dan je svojom prirodom predominantno zanatski; simbolizanunu tarnjeg djelovanja ovdje se pojavljuje kao ne{to nadodatopro fesionalnoj aktivnosti i spominje se samo povremeno i uz -gred no. Drugi koriste metalurgijske procese isklju~ivo kao ana -lo gije, tako da se moè postaviti pitanje da li su ih uop}e primje -nji vali izvanjski. To je uzrokovalo razliku izme|u zanatske alke -mi je - za koju se vjeruje da je starija - i takozvane misti~kealkemije, za koju se pretpostavlja da se razvila kasnije. Ustvarnosti, me|utim, radi se o dva aspekta iste tradicije, od kojihje simboli~ki aspekt nesumnjivo arhai~niji.Bez sumnje to }e iziskivati postavljanje pitanja, kako je mogu}eda se alkemija, sa svim svojim mitolo{kim osnovama, inkorpori -

94 BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

ra la u monoteisti~ke religije, judaizam,kr{}anstvo i islam. Obja{ njenje je da sualkemijske kozmolo{ke perspektive,odnose}i se na izvanjsku oblast meta-la (i minerala op}enito) i unutarnjuoblast du{e, organski povezane sadrevnom metalurgijom, tako da jekoz mo lo{ ka podloga, zajedno sazanatom, pre uzeta, jednostavnokao prirodna zna nost (physis) unaj{irem smislu i zna ~enju pojma,ba{ kao {to su kr{ }an stvo i islamprisvojili pitagorejske tradicija umuzici i arhitekturi, i asimilirali ih ukorespondiraju}u duhovnu perspektivu.Sa kr{}anskog stanovi{ta, alkemija je bilapoput prirodnog ogledala objavljenih istina: filo-zofski kamen, koji pretvara proste metale u srebro izlato, simbol je Krista, a njegova proizvodnja iz negore}e vatresumpora i postojane vode ìve, podsje}a na ro|enje Krista-Emmanuela.Asimilacijom u kr{}ansko vjerovanje, alkemija je bila duhovnoplod onosna i produktivna, dok je kr{}anstvo u njoj prona{lo na -~in, kontemplacijom prirode, koji je vodio istinskoj, pravoj gnozi.âk i lak{e je hermeti~ka vje{tina u{la u duhovni svijet islama.Na~elno, islam je bio spreman priznati bilo koju predislamskuumjetnost i vje{tinu koja se pojavljivala kao aspekt mudrosti(hikmah), kao izvjesno naslije|e prethodnih poslanika. Tako je uislamskom svijetu Trismegistos ~esto identificiran sa Enokom(poslanikom Idrîsom, a.s.).Bila je to doktrina Egzistencijalnog Monizma ili Jedinstva Pos to -ja nja/Bitka (vahdetu’l-vudùd) - ezoteri~ka interpretacija islam-skog vjeroiskaza - koja je hermetizmu dala novu duhovnu os, ili,drugim rije~ima, ponovo uspostavila njegov izvorni duhovni hor-izont u njegovoj punini i oslobo|enom zagu{enja kasnoghelenisti~kog naturalizma.U me|uvremenu alkemijski simbolizam, kao rezultat njegovogpostepenog inkorporiranja u kasnu klasi~nu i semitsku misao,razvio se u {aroliko mno{tvo. Pored svega toga, odre|ene fun -da mentalne osobine, koje su odgovarale alkemiji kao vje{tini,ostale su nepromijenjene stolje}ima: nadasve nedvosmislen iiz ri~an plan alkemi~arskog djelovanja, pojedina~ne faze karak -te rizirane odre|enim simboli~kim procesima koje nije uvijekmogu}e ostvariti u praksi.Alkemija je ponajprije, u zapadno kr{}anstvo u{la preko Bi zan -ta, a kasnije, ~ak i bogatije, preko [panije kojom su vladali Arapi.U islamskom svijetu alkemija je dosegla svoj puni procvat. Jâbiribn Hayyân, u~enik {estog {i’itskog Imama Dà’fera as-Sadika,utemeljio je u osmom stolje}u A.D. (po Miladi Isa, a.s.,prim.prev.) pravu {kolu. Stoga je bez sumnje ime Dàbir ostalooz naka velikog alkemi~arskog znanja ~ije je ime, autor djela Su -mma Perfectionis, Italijan ili Gatalan iz trinaestog stolje}a, pre -uzeo u latiniziranoj formi kao Geber.Kada se, sa renesansom, dogodio ogroman priliv gr~ke filozofi-je, dogodio se i novi talas bizantinske alkemije na zapadu. U{esnaestom i sedamnaestom stolje}u {tam pa na su mnogaalke mi~arska djela, koja su do tada postojala samo kao rukopisii u zainteresiranim krugovima kruìla ma nje ili vi{e tajno. Kao

ra zultat pro u~a vanje hermetizma do seglo jenovi vrhunac; vrlo brzo je, me|utim, do -

ìvjelo dekadencu.êsto se smatra da je sedamnaesto

stolje}e donijelo puni procvat eu rop -skog hermetizma. U stvarnosti, me -|utim, njegova dekadenca dogo di lase jo{ u petnaestom stolje}u, i nas -tavila se brzo sa humanisti~kim ive} te meljnim racionalisti~kimrazvojem za pad ne misli, kojom je

svaki duhovni i intuitivni univerzalitetpa i u perspektivi li{en same svoje

osnove. Istina je da su neko vrijeme -neposredno prije modernih vremena -

elementi izvorne gnoze, koji su bili istisnuti izoblasti i domena teologije kako unilateralno{}u

sentimen tal nog razvoja kasnijeg kr{}anskog misticiz-ma, tako i ag nos ti~ kim trendovima i kretanjima nerazdvojivimod reformatorskog pokreta, uto~i{te prona~li u spekulativnojalkemiji. To nesumnjivo poja{njava pojavu da se odjeci herme-tizma mogu prona}i i u djelima Shakespeara, Jakoba Boehmeai Georga Gichtela.

Ne bismo se vi{e trebali zadràvati na historiji alkemije, koja,ionako, nije potpuno poznata, nesumnjivo i zbog toga {to se ezo-teri~ka vje{tina uglavnom oslanja na usmenu predaju. Me|utim,ipak treba spomenuti jo{ jednu zna~ajnu stvar; ~injenicu daalkemijski radovi uglavnom nose fantasti~ne nazive, bez ikakveveze sa kronologijom, kao da njihovi autori i izvori, ni na kojina~in nisu èljeli o{tetiti predmetni tekst; jer, uprkos ~injenicida historijsko gledi{te i alkemijska mudrost nemaju nikakve ve -ze jedno s drugim, ti nazivi (kao u slu~aju latiniziranog Gebera)naznake su doti~nog tradicijskog lanca, prije nego su autorskipotpisi. Na pitanje da li je neki hermeti~ki tekst originalan ilinije, to jest, da li ishodi iz izvornoga znanja i iskustva hermeti~kevje{ tine ili je tek pukom prosudbom prisajedinjen predmetnomko rpusu, odgovor ne moè pruìti ni filologija, a ni pukausporedba sa empirijskom kemijom; jedini kriterij je duhovnojedinstvo sa tradicijom napose.

Alkemija molitve

Dokle god alkemija sadrì znanost Prirode - a ona se sastoji odgrubih ili tjelesnih i finih ili psihi~kih manifestacija - njeni sezakoni i koncepti mogu transponirati u domene drugih tradi-cionalnih znanosti, na primjer, ljudsku medicinu (koja ljudskiorganizam smatra nedjeljivom cjelinom), te isto tako u kore-spondiraju}u znanost du{e i terapeutike s njom u vezi. Mnogozna ~ajnije za nas, a u vezi sa ovim, je transpozicijaalkemi~arskih perspektiva u misticizam, jer to nudi paralelu saonim {to je ranije kazivano o kemijskom vjen~anju. Ovdje }emose samo kratko posvetiti ovoj transpoziciji, na na~in indiciranja iamplifikacije, ne poku{avaju}i u}i u trag svim razgranavanjima.Unutar okvira misticizma, alkemija je ponad svega alkemijamolitve. Ali i sam pojam molitva mora se pojmiti ne samo kaoindiviudalna zamolba, nego prije kao unutarnje - a ponekad iizvanjsko - izgovaranje formula ili imena usmjereno prema

95BEHAR 100

ZNANOST I DUHOVNOST

Bogu i zazivanje Boga, prema tome, dakle, osobita uzvikuju}amolitva. Istaknutost i posebitost ove vrste molitve po~iva u~injenici da ponavljana rije~ ili fraza, kao sredstvo koncentracije,nije odabrana od strane ljudskog bi}a ili nekog drugog, nego iliu potpunosti ishodi iz objave ili sadrì Boìje Ime (ukoliko se nesastoji i samo i isklju~ivo od ovog Imena). Prema tome, rije~ kojuizgovara osoba koja moli je, zahvaljuju}i svome boànskomporijeklu, simbol vje~ne Rije~i i, na kraju krajeva, u pogledunjene sadrìne i blagoslovljenske mo}i, i sama blagoslov, Ute -me ljenje ove tajne (to jest, invokacije, zazivanja Boìjeg Imena)je, s jedne strane, u tome da su Bog i Njegovo Ime jedno, a sdruge, da i Bog, Sam izgovara Svoje Ime u Sebi, dakle u vje~nostii izvan svega stvaranja, tako da je Njegova jedinstvena inestvorena rije~, prototip uzvikuju}e molitve, te ~ak, i manjeneposrednom smislu, sva molitva. (Frithjof Schuon, Stations ofWisdom)Prema tome, u osnovi, Boìje Ime ili sveta formula uzvikuju}emolitve u vezi je sa trpnom (pasivnom) du{om, kao {to je BoìjaRije~, fiat lux sa pasivnom prirodom ili materiom prima svijeta.Ovo nas vra}a na korespondenciju (koju spominje Muhji‘d-Dînibn Arabî) koja postoji izme|u, s jedne strane, Boìje Zapovjesti(al-emr) i Prirode (tabî’ah), a s druge, sumpora i ìve, dvijeosnovne, temeljne sile koje su u du{i (respektivno) relativno dje-latne (aktivne) i relativno trpne (pasivne). U neposrednom smis-lu, a sa sta jali{ta metoda, sumpor je volja, koja se ujedinjava sasadr ̀ i nom rije~i koja se izgovara u molitvi, i djeluje na forma-tivni na~in na ìvu receptivne, prijem~ive du{e. Na kraju krajeva,sumpor je pro diru}e duhovno svjetlo sadràno u svetim rije~im,poput vat re u kremenu, ~ija pojava izaziva pravi, stvarni preo-braàj du{e.Ovaj preobraàj prolazi istim fazama koje su odre|ene i imeno-vane alkemijskim djelom, jer se du{a na po~etku stvrdnjava io~vr{}ava okre}u}i se od izvanjskog svijeta, potom se rastvarakao rezultat unutarnje toplote, i kona~no, izmijenjena u nestal-nu bujicu utisaka, postaje bespokretni kristal ispunjen svjet-lo{}u. - Ovo je zaista najjednostavniji izraz na koji je mogu}esvesti taj unutarnji proces. Ako bi se podrobnije opisivao, bilo bineophodno ponoviti gotovo sve {to je ve} re~eno o alkemijskomdjelu, i povezati to sa unutarnjim djelovanjem molitve a unutarokvira korespondiraju}e duhovne kontemplacije.Bit }e dovoljno spomenuti da je alkemija molitve naro~ito i pot -pu nije obra|ena u pisanjima islamskih mistika. Tu je ona u blis -koj i neposrednoj vezi sa metodom zikra, {to je arapski izraz kojise moè prevesti kao sje}anje, spominjanje i zazivanje, te istotako i kao uzvikuju}a molitva. Ovdje sje}anje namjerava prizvatiplatoni~ki smisao pojma anamnesis, Dovoljan razlog za zazivan-je (Boìjeg) Imena leì u tome da je sje}anje Boga; a to je, nakra ju, svjesnost Apsoluta. Ime aktuelizira tu svjesnost, i na kra -ju, ovjekovje~uje je u du{i i u~vr{}uje u srcu, tako da ona pro ̀ i -ma cijelo bi}e u isto vrijeme preobraàvaju}i i zauzimaju}i ga…(F. Schuon, Stations of Wisdom)Osnovni zakon ove vrste unutarnje alkemije nalazi se i u kr{ }an -skoj formuli Ave Maria, an|eoskom pozdravu. Maria kore-spondira oboma, materii prima i du{i u stanju ~istog receptivite-ta, dok su rije~i an|ela poput produènja boànskog fiat lux.Plod Djevicine utrobe korespondira ~udesnom eliksiru,Filozofskom kamenu, koji je cilj unutarnjeg djela.

Prema srednjevjekovnim interpretacijama, an|eoski pozdravDjevici mutans Evae nomen, Ave, zaista je obrnuto od Eva. Touka zuje na preobraàj kaoti~ne du{e u ~isto ogledalo Boìje Ri -je ~i. Primjedbi da an|eli ne govore latinski, i da je Eva na hebrej -s kom Khawwa, mora se odgovoriti da u domenu svetog ne pos -toji slu~ajnost, te da stvari koje izgledaju najslu~ajnije ustvarnosti su predodre|enjske. Ovo obja{njava i za{to su uSrednjem vi jeku i najsitnije pojedinosti Spisa, ~ak i sama imena,pro u~a va na i razli~ito tuma~ena sukladno njihovome simboliz-mu - a sa nadahnu}em koje odbija svaki vje{ta~ki prijekor.

Nadamo se da prethodno izlaganje moè posluìti spa{avanjuduhovnog vidokruga koji odgovara alkemiji - kraljevskoj vje{tiniili kraljevskoj umjetnosti - od zavode}eg pojednostavljenja kojenerazdvojivo slijedi ~isto historijski pristup. Kao {to se predmetiu prostoru ~ine manjim {to su dalje, tako se i ono {to nam jedaleko u vremenu ~ini reduciranim i pojednostavljenim u formi- a {to je ve}i duhovni jaz izme|u dva doba, i ono je isto tako.Izme|u na{eg doba i vremena kojemu pripada alkemija, jaz jego tovo nesamjerljivo {irok. Stoga ne iznena|uje da moderni is -tra ̀ iva~, bez ikakvog znanja o duhovnim umjetnostima i vje{ ti -nama koje se u odre|enim kulturama prakticiraju do danas, al -ke miju vidi kao kroz pogre{nu, obrnutu stranu dalekozora. Nje -mu nedostaje, kao po pravilu, ne samo doktrinarno zale|e kojebi mu omogu}ilo razumjevanje simboli~kog jezika alkemi~ara,ne go mnogo zna~ajnije on oskudijeva i u mogu}nostima bilokak ve prakti~ne usporedbe koja bi mu mogla pomo}i u po ja{ -njenju {ta je, u ovom domenu, mogu}e i vjerovatno.Prirodi - to jest, tjelesnoj i fizi~koj prirodi ~ovjeka i stvari - moèse pri}i iz mnogo uglova, te, budu}i je tako, svaka od dimenzija

ZNANOST I DUHOVNOST

BEHAR 10096

koja korespondira datom stajali{tu je, ujedno i logi~no i pra k ti~ -no prili~no neiscrpna. Tako se, na primjer, moderna em pi rijskakemija moè protezati beskona~no, bez da njena otkri}a ika da, iu jednom trenutku, odstupe i udalje se od te osobite on to lo{kedimenzije, koja je determinirana njenim premisama. S dru gestrane, tradicionalna znanost, poput alkemije koja to za sigurnojest, moè se baviti i razmatrati uz iste prirodne podat ke (sani{ta manje logike) sa potpuno razli~itog - ali jednako ne isc -rpnog - stajali{ta. Kao primjer neka nam posluì tradicional namedicina Kineza, Indijanaca ili Tibetanaca, ~iji metodi su pri li~ -no strani i nepoznati modernoj koncepciji prirode, ali koji nisu,iz toga razloga, manje u~inkoviti.Moderna nauka ima neumoljivo oko za dje~ije pogre{ke na mar -gi nama tradicionalne kozmologije - ali koje nemaju ozbiljnijihpos ljedica. Ono {to, me|utim, ne}e vidjeti (ali {to oko duhovnevje{ tine ili umjetnosti poput alkemije vidi izuzetno ozbiljnim izna ~ajnim) jesu vlastiti prekr{aji - prili~no nepredvidljivi u pog -ledu svojih posljedica - u vezi ravnoteè izme|u ~ovjeka iprirode, a da i ne spominjemo potpuno neopravdane tvrdnje oukup no sti, i dalekose`nom i zaista, gotovo potpunom odricanjunado sje tilnog i netjelesnog, {to uosobljuje modernu nauku.Odnos i veza ~ovjeka sa svojim prirodnim okruènjem varira, nesa mo teorijski, nego isto tako i prakti~no, i ne samo subjektivno,ne go isto tako i sa stajali{ta okruènja napose. Fizi~ki svijet nijeod sje~en od psihi~koga, iako osobita perspektiva ega uzrokuje dase psihi~ka sfera individualnoga bi}a ~ini unekoliko odvojenom isvojom vlastitom. U epohama i kulturama u kojima je ego-svjes-nost manje zgru{ana a odnosom prema prirodi ne dominirajupredrasude ~isto racionalisti~kog izvanjskog izgleda, mno golak{e se moè dogoditi da snage du{e izvr{e neposredan utje caji bez mehani~ke intervencije izvanjskog svijeta. Ovo se oso bitoodnosi i ta~no je u slu~aju tradicija arhai~ne forme za ko je pojavepoput munje, ki{e, vjetra i rasta jesu su{tinski simboli. Ovdje se

moè dogoditi da odre|eno sveto djelovanje izazove izvanjski,kozmi~ki odjek. Ovo je o~evidno i danas kod od re |e nih {aman-isti~kih naroda, poput sjeverno- ameri~kih Indi ja na ca.Alkemiju moramo smjestiti u takvo okruènje, koje je njenizvorni i odgovaraju}i dom, kako bismo opravdali odre|ena gov-orenja o utjecaju eliksira, od kojih se sva ne mogu uzeti u vi{em,ne- doslovnom smislu. Preobraàj prostih metala u zlato zasig-urno nije pravi cilj alkemije, niti je ostvariv kada se traga samo iisklju~ivo za njim. [tavi{e, postoje dokazi u prilog vidljivogapostignu}a, magisteriuma reklo bi se, koji ne mogu biti jednos-tavno odgurnuti u stranu. Metalur{ki simbolizam tako je organ-ski povezan sa unutarnjim djelom alkemije, da se u rijetkimslu~ajevima ono {to je realizirano na unutarnjem tako|erdogodilo i na izvanjskom planu - ne kao rezultat bilo kakvekemijske operacije, nego kao spontana izvanjska prate}a okol-nost ne- uobi~ajenog duhovnog stanja. Slu~aj duhovnog preo-braàja ve} je ~udo, i zasigurno nije ni{ta manje ~udo nego {toje to iznenadni nastanak zlata iz prostog metala.Japanski streli~ar iniciran u tajne Zena, moè pogoditi metuvezanih o~iju, ostvaruju}i du{evnu koncentraciju i unutarnjejedinstvo sa bezvremenom su{tinom trenutka odapinjanja stri-jele. Na isti na~in fizi~ki preobraàj metala znak je koji se man-ifestira izvanjski, unutarnje svetosti zlata i ~ovjeka - ~ovjeka, tojest onoga koji je upotpunio unutarnje djelo.

Post scriptum

U Historiji znanosti (History of Science), H. J. Sheppard alkemi-ju definira kao vje{tinu/umjetnost osloba|anja dijelova kosmosaod privremenog, vremenski ograni~enog postojanja zarad posti-zanja savr{enstva, koje je za metale - zlato, a za ~ovjeka -dugovje~nost, besmrtnost i kona~no iskupljenje i spas. Vje{tina~iji, pre ma svim raspoloìvim pokazateljima, prvi pisani tragovido la ze iz drevnog Egipta. Alkemija vu~e korijene iz sve}eni~kihvje{ tina drevnih Egip}ana. (i) kao svoga utemeljitelja priznajeHer mesa Trismegistosa, ‘trostrukovelikog Hermesa’, koji je une koliko navrata identificiran sa drevnim egipatskim bo ̀ an -stvom Thoth, boànstvom koje upravlja svim sve}eni~kim um -jet nostima, vje{tinama i znanostima…, kaè Burckhardt.1 Ipak,ide ja o vezi izme|u preobraàja prostih metala u zlato i ljudskedu govje~nosti, pojavljuje se u Kini najkasnije u 4. stolje}u p.n.e.,za {to postoje pouzdani dokazi o alkemi~arskim aktivnostima nadvoru cara Han Wu Dia (vladao 140.-87. p.n.e.).2

Sam naziv i pojam alkemija’ (arab. al- kimiya), ~ini se ima jo{sta rije etimolo{ke korijene; drevni egipatski rije~ za ‘crnu ze m -lju’ kême, koja je bila jedna od osnovnih oznaka Egipta, a za al -ke mi~are toga doba i simbol famozne materie prima. Kako suse egipatske sve}eni~ke vje{tine prenosile gotovo isklju~ivo ver -ba lno, prvi postoje}i pisani tekstovi koji govore o zapadnojalkemiji su, naravno, gr~ki, porijeklom iz stare egipatsko-gr~keher me ti~ke zajednice u Aleksandriji iz stolje}a koja su ne po s re -d no prije kr{}anske ere, prema Mary Anne Atwood,3 uklju~uju}i

1 Alchemy: science of the cosmos, science of the soul, Titus Burckhardt, FonsVitae, 1967.

2 Zhou Yi Can Tong Qi: xin shi (novo tuma~enje Can Tong Qi), Liu Guo-Liang, SanMin Publishing, Taipei, 2003, str. 4.

3 A Suggestive Inquiry into the Hermetic Mystery, Mary Anne Atwood, YogiPublication Society, reprint izdanja Williama Tatea iz 1918, str. 22.

ZNANOST I DUHOVNOST

BEHAR 100 97

i tak ve li~nosti poput Plotina, Proklusa, Porfirija i Aupeliusa. To -kom slijede}ih hiljadu godina bizantinski Grci razvili su CorpusHermeticum: Mogu}e je da je tu zbirku tekstova sa~inio bizan-tinski platonisti~ki u~enjak iz jedanaestog stolje}a Michael Pse -llus…4, ali Europa Corpus ne}e vidjeti sve do 15. stolje}a, mno -go vremena nakon prve pojave, pa ~ak i nakon poku{ajaeuropske primjene alkemije. Muslimani, Arapi su, rukovode}i se Poslanikovim (s.a.v.a.)sunne tom i hadisom kojim se nalagalo i podsticalo na traènjezna nja ~ak i u Kini, ve} u 7. stolje}u preveli veliki broj djela Pla -tona, Aristotela, Pitagore (Pythagoras), kao i gr~kih, aleksand -rij skih, alkemi~arskih tekstova. îni se da su se najprije koristiliuslugama nestorianskih kr{}anskih prevodilaca koji su prevo di litekstove sa gr~kog na arapski, ali ve} u 8. stolje}u veliki brojmuslimanskih u~enjaka vrlo dobro je vladao gr~kim jezikom.Gotovo od samog dolaska islama, alkemija je postala musli-manska znanost, tvrdi Ernest Scott,5 kako zbog ~injenice da jeislam pomogao o~uvanju i preno{enju izvornih gr~kih u~enja usrednjevjekovnu Europu, tako i zbog izvornog arapskog dopri-nosa znanosti op}enito, pa i alkemiji. Vjerovatno naj~uvenijialke mi ~ar poslije samog Hermesa, Dàbir ibn Hajjan, na Zapadupoz natili po latiniziranom imenu Geber, ìvio je i djelovao upra-vo u to vrijeme, na dvoru mo`da malo ~uvenijeg abasidskog hal-ife Haruna al-Ra{ida. Burckhardt komentira: Islamski svijet bioje taj u kojemu je alkemija doìvjela svoj puni procvat. Dàbir ibnHa jjan, u~enik {estog {i’itskog Imama D`’fera as-Sadika, ute -me ljio je u 8. stolje}u cijelu {kolu, iz koje su izlazile stotine alke-mi~ arskih tekstova.6 Upravo ta {kola jedan je od najznakovitijihka mena temeljaca ali i miljokaza alkemije u njenom pravom i iz -vo rnom zna~enju. E. J. Holmyard, histori~ar alkemije tvrdi da jeDà bir bio poznatiji po nadimku as-Sufi,7 nego po svome vlastit-om imenu, {to jednom naznakom ukazuje na dvije tvrdnje koje idanas izazivaju sporenja teoreti~ara. Prvo da je bio pripadnik za -jednice koja je gajila specifi~nu islamsku doktrinu poznatu podimenom sufizam/tesavvuf ({to sam tesavvuf povezuje sa vre -menom neposredno nakon Plemenitog Poslanika, (s.a.v.a.), adrugo, da alkemija posjeduje sasvim druk~ije zna~enje nego {tojoj je davano na Zapadu. Ukoliko se nastavi slijediti ista nit ona}e neminovno odvesti do Idris Shaha, ~ije referentno djelo TheSufis Dàbira priznaje kao velikog sufija, a o njegovom u~i te ljukaè: D`’afer as-Sadik je veliki sufijski u~itelj ~ije se ime na laziu gotovo svim lancima prenosilaca sufijske doktrine i zna nja,koju alkemijom nazivaju i takvi vjerski i znanstveni auto ri tetipoput Rumija i Gazzalija.8 U stvari, mo`da prvi zabiljeèni spo -men pojma sufi je upravo ovaj koji se odnosi na Dàbira ibn Ha -jjana, Gebera, alkemi~ara.Dva znakovita filozofska elementa poveziva sa … ranim sto lje }i -ma islamske historije jesu Hermetizam i Pitagoreanizam, ~ije jepri sustvo, itekako primjetno ~ak i u tako ogromnom korpusu pi -

sa nih djela koja se pripisuju Jabiru ibn Hayyanu, koji je u isto vri -je me bio filozof i alkemi~ar. Filozofska dimenzija Jabirianskogkor pusa o~evidno je misti~ke prirode, sa znakovitim prisustvomHer meticizma, kakva su i kasnija djela islamske alkemije koja,u stvari, sluè kao kanal za prijenos hermeti~ke filozofije nasred njevjekovni Zapad. Kada se razmi{lja o sredi{njoj ulozi her -met icizma u Zapadnoj misti~koj filozofiji, nipo{to se ne smije za -bo raviti neposredno islamsko porijeklo temeljnih tekstova poputSma ragdne plo~e (Tabula Smaragdina) i Turba Philosophorum,te stoga ni njihov zna~aj kao djela islamske misti~ke filozofije.O~evidno je, stoga, da se o islamskoj misti~koj filozofijine moè niti smije govoriti bez spominjanja u naj-manjem hermeti~kih tekstova koje su is lam skialkemi~ari kao i filozofi i sufiji inte g rirali uislamsku misao, kao i herme ti~ kih teks -to va ~iji su autori muslima ni. Treba se,u ovom kontekstu, sje ti ti da je, ustvari, filozof Ibn Sina znao i poz-navao od re|ene her me ti~ke tek-stove po put Poi man dresa, te dasufi Ibn al-’Ara bi pokazuje og ro -mno zna nje Hermeticizma usvome djelu al-Futuhat al-ma -kkijja (Me kan ska otkrovenja iliMe kan ska pro svjetljenja) i mno -gim drugim djelima.9Bez makar minimuma predz-nanja, cijela stvar moè izgledatipri li~no konfuzna ili u najmanjemzbunjuju}a, je li, onda, sufizam al -ke mija, odnosno alkemija sufi -zam?10 Potencijalni is tra ̀ i telji ovogfe nomena morat }e, vjerovatno, izvr{itisvo jevrsno pred-istraìvanje u cilju pot -vrde, samoosvjedo~enja da su oba poj ma ustvari, vje{ta~ki nazivi za daleko dublju tradici-ju koja je za cilj imala sazrijevanje ~ovje~anstva,tradiciju koja koristi brojne na~ine, ako nije prejednos-tavno, odnosno unekoliko obezv rje |uju}e, sredstva i metode,ovisno o kvalitetu vremena, potrebi sredine, i mentalitetu ljudikoji su za nju i koja je za njih, neposredno vezana11 a koja (tradi-cija) postoji u svim, ma koliko raz li~itim kulturolo{kim i religi-jskim okvirima, islamu, judaizmu, kr{}anstvu, taoizmu, budiz-mu... U Kini, na primjer, tradicija se okoristila prirodnom, uro -|enom sklono{}u Kineza prema medicini, te i odatle, vjerovatnoo~evidan naglasak kineske - alkemi ~ar ske tradicije na traganjeza lijekom za dugovje~nost odnosno bes mrtnost. U Kini je bliskai neposredna veza izme|u alkemije i medicine o~evidna odsamog po~etka, dakle od 4. stolje}a p.n.e.., vremena Tsou Yena.

4 The Way of Hermes: new translations of the Corpus Hermeticum, C. Salaman,D. van Oyen, W. Wharton, Inner Traditions, 2000, str. 85.

5 The People of the Secret, Ernest Scott, Octagon Press, 1983, str. 107.6 Burckhardt, op.cit.7 Alchemy, Eric J. Holmyard, Dover, 1990, reprint izdanja iz 1957., str. 69.8 The Sufis, Idries Shah, 1990, Anchor books, reprint Doubleday izdanja iz 1964.,

str. 218.9 Mystical philosophy in Islam, Seyyed Hossein Nasr, Routledge, 1998.10 ‘Veza izme|u sufizma i alkemije uistinu je veoma duboka. Prije svega,

sufizam, kao put samo-ostvarenja sadrì, kao i svaki autenti~an duhovni put,tri osnovna elementa, doktrinu, metod, i ‘alkemiju’ koja preobraàva du{u~ovjeka. Na ovoj razini zna~enja sufizam u alkemiji otkriva gotov jezik kojimje mogu}e opisati ovaj aspekt svojih u~enja. [tavi{e, sufizam, u svojoj nutri-ni, sadrì duhovnu psiho-terapiju neposredno i blisko povezanu sa aspektomalkemije kao znanosti du{e.’ Islamic Science, Seyyed Hossein Nasr, World ofIslam Festival Publishing, 1976, p. 203.

11 Ili, da se posluìmo sufijskim izrazom, spolja{nju formu u~enja odre|uju ‘vri-jeme, mjesto i ljudi’.

ZNANOST I DUHOVNOST

BEHAR 10098

Na drugim geografskim podru~jima i u drugim vremenima,lokalno primjenjiva projekcija i tradicije, te stoga i druk~ija kon-cepcija, izrodit }e druk~ije aspekte. Eu rop ski alkemi~ar iz 17.stolje}a Michael Maier, o ovom fenomenu razli~itih izvanjskihmanifestacija, kaè: Povi{estru~enost i raz nolikost je izvanjskaformalnost, dok je istinitost isklju~ivo nu tarnja stvar. Uzrokmno{tvu naizgled raznolikih bratstava je u mno{tvu poja{njenjai prijevoda zna~enja, ne tuma~enja, simbola i pojmova, a uskladu s vremenom, potrebama i okolnostima. Pra va ‘zajednicasvjetlosti’ moè biti samo jedna. I zaista, u 11. i 12. stolje}u, al -

ke mija je bila samo jedan od tokova narastaju}eg pros -vje t ljuju}eg utjecaja na Europu, preko [panije i ju -

ga Fra n cus ke,12 filozofijom, poezijom i visokimobrazovanjem, na kojemu se naro~ito insi -

s ti ralo na jugu Italije i na Siciliji tokomeu rop sko-orijentalne dinastije Rogera

II. i njegovog sina Fre de ricka II.,13 tesa mom idejom vite{tva, prije svega

duhovnog (futvvet) i vite{kih, da -kle duhovnih, bratstava.14

Robert iz Chestera je svoj pri-jevod Dàbirove rasprave Kitabal-Ki miya, zavr{io 11. februara1144. Bilo je to prvo al ke mi -~ar sko dje lo koje se pojavilo ula tinskoj Europi, te je tako mo -gu }e vre me nski vrlo preciznood rediti po~etak Vje{tine u Eu -

ro pi, kaè Hol myard. U najma -nje m, od tog trenutka, uprkos

sve mu, alke mi ja }e postati op}e -eu ropska opsesija najmanje slijede -

}ih 500 go dina, a imena koja su svojrad vezala za ovu tradiciju su, pre ma

Mar y Anne Atwood, izuzetna, Michael Scot,Al bertus Mag nus, Thomas Aquinas, Roger

Ba con, i Raymond Lully, gotovo da su naj zna ~aj -ni je li~nosti 13. stolje}a; Nicholas Flamel iz 14., Elias

Ashmole, George Ripley, Thomas Norton, Basilus V a len ti nusiz 15., te Paracelsus iz 16. stolje}a; i svi su bili alkemi~ari!Da postoji bilo kakva kronika ili pregled nesretnih doga|aja, ilisa moubistava ~ak, bila bi najzorniji prikaz da je za mnogealkemija bila samo jo{ jedna ili pak najve}a frustracija, za {to jeos novni uzrok i razlog bilo upravo nepoimanje ili nerazmi{ljanjeo ve} spomenutom zna~ajnom na~elu-~iniocu vrijeme, prostor,lju di. Thomas Aquinas (Toma Akvinski) zasigurno ukazuje upra-vo na tu ~injenicu kada kaè, da je …nastanak metala uvjetovan… i zahtijeva okultne operacije nebeskih kvaliteta, {to nije uvijekpod kontrolom alkemi~ara, tako da prevashodan cilj djelatnika uovoj oblasti mora biti prire|ivanje uvjeta i okolnosti najpogodnij -

ih i najverovatnijih za funkcioniranje tih kvaliteta.15 Ernest Scottpo ja{njava: Sufiji insistiraju da odre|ene operacije, iako su svepro cedure ta~ne, bit }e u~inkovite (ili, re}i }emo, razvojne) samopod odre|enom kombinacijom okolnosti koje oni ukratko opisu-ju kao “pravim nastojanjem pravih ljudi u pravo vrijeme i napravom mjestu.16 Bilo kakva slu~ajnost je, dakle, nemogu}a.Bur ck hardt kaè: Sedamnaesto stolje}e ~esto se smatra vre-menom potpunog procvata europskog hermeticizma. U stvari, ustvarnosti, njegova dekadencija po~ela je jo{ u 15. stolje}u.17,{to je sa aspekta primjene spomenutog na~ela, da je svaki raz -voj ni proces, djelatan je samo odre|eno, ograni~eno vrijeme pri -je nego po~ne opadati i raspadati se.Atwood najprije spominje najsvjetlije ta~ke europske alkemije, apotom nastavlja: ...ali s tim la`nim, podmetnutim mladuncimabesposli~ara koji su ìvjeli na ra~un javne lakovjernosti … ljudisvih staleà, uvjerenja i intelektualnih stupnjeva, uz svu raznoli-kost poriva, motiva i zamisli, su, poput monomanijaka, tragali zaKamenom… Mnogi, bez ikakvog znanja niti stvarne naklonostiprema Vje{tini, uzurpirali su naslov Majstora, Vje{taka; ponekadsvjesno obmanjuju}i, a ~e{}e, i sami obmanuti; sigurno je, da jena~elno, zbog povr{nih i ovozemaljskih pretenzija tih obmanite-lja, svijet po~eo i jo{ uvijek prezire alkemiju, mije{aju}i izvornudoktrinu sa njihovim jadnim i odvratnim proizvodima; na àlostjo{ uvijek postoji problem razlikovanja i odvajanja varalica odmajstora.18 Ali filozofi su vjerovatno bili zadovoljni; posmatraju}idjelatnu nesposobnost obi~nog krda, i kako malo vode ra~una oistini, odnosno, najve}em od svih ~uda ~udu prirode, upore|enju sa svojim sebi~nim blagostanjem.19

Moglo bi se zaklju~iti po rije~ima ~uvene duhovne alkemi~arkeiz 19. stolje}a (Mary Anne Atwood), da je ...alkemija…univerzal-na vje{tina ìvotne kemije koja, fermentiranjem ljudski duh pro -~i{ }ava i kona~no rastvara... Alkemija je filozofija; to je filozofi-ja, pronalaènjem Sofie u umu.Me|utim, ~ini se da je najbolji zaklju~ak donio sam Titus Burck -hardt, Ne bismo se vi{e trebali zadràvati na historiji alkemije,koja, ionako, nije potpuno poznata, nesumnjivo i zbog toga {to seezoteri~ka vje{tina uglavnom oslanja na usmenu predaju. Me -|u tim, ipak treba spomenuti jo{ jednu zna~ajnu stvar; ~injenicuda alkemijski radovi uglavnom nose fantasti~ne nazive, bez ika -k ve veze sa kronologijom, kao da njihovi autori i izvori, ni na kojina ~in nisu èljeli o{tetiti predmetni tekst; jer, uprkos ~injenicida historijsko gledi{te i alkemijska mudrost nemaju nikakve ve -ze jedno s drugim, ti nazivi (kao u slu~aju latiniziranog Gebera)naz nake su doti~nog tradicijskog ‘lanca’, prije nego su autorskipot pisi. Na pitanje da li je neki hermeti~ki tekst originalan ili ni -je, to jest, da li ishodi iz izvornoga znanja i iskustva hermeti~kevje{ tine ili je tek pukom prosudbom prisajedinjen predmetnomkor pusu, odgovor ne moè pruìti ni filologija, a ni puka uspo -red ba sa empirijskom kemijom; jedini kriterij je duhovno jedin-stvo sa tradicijom napose.20

12 The Sufis , op.cit., str. 357-366.13 The People of the Secret, op.cit., str. 114-116.14 The Sufis, op.cit., str. 245-253.15 Alchemy, Holmyard, str. 107.16 The People of the Secret, str. 117. On, tako|er, dodaje, na 122. strani, da je

‘(Roger) Bacon znao za na~elo “pravi ljudi na pravom mjestu u pravo vri-jeme”, koje, napose, sadrì zasebno na~elo li~nog, ìvog, usmenog prijenosa

i predaje svih razvojnih procesa. Dana{nji Zapad nije u stanju razumjeti ovona~elo niti ukupan koncept.

17 Burckhardt, op.cit.18 M. A. Atwood, str. 39-40.19 M. A. Atwood, str. 54.20 Burckhardt, op.cit.

ZNANOST I DUHOVNOST

BEHAR 100 99

“Farukov cvijet” - gluhi smoi slijepi na patnju silovanihDar autori~in da uo~i sitne femine geste ne ide ipak dublje u karakteriziranju njenih knjièvnih ju na kinja.One ostaju “predvidljivo” uronjene u tradiciju, u kulturu u kojoj se “zna” gdje je èni mjesto! I koliko to“moè” ènsko! Nemamo pravo pretvoriti ~ak ni knjièvnu kritiku u politi~ko-rat ni~ku, idealizirati “svoju”zajednicu. Ozna~iti je samo kao program, i to politi~ki. I pri tom “zaboraviti” na osobnost silovanih èna, nanjihove potrebe.

Pi{e: Edina Smajlagi}

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}

BEHAR 100100

Recenzenti romana “Farukov cvijet”, Meliha Terzi} i Fatmir Ali -spahi}, predstavit }e stil autorice Jasminke Ibrahimovi} kao saèt,onaj koji ùri ispri~ati pri~u, ukratko ne skre}e sa sièa jer – nemavremena/prostora. Rije~ je, naime, o kratkom romanu. Recenzentitvrde da autorica nije u stanju i da ne zna odmaknuti se odsveprisutnih sapunica. Ostaje kod kratko}e koju name}e ùrnalis-tika, ~injeni~nosti koju podrazumijeva medijski na~in preno{enjaporuka. No, budimo otvoreni, {to se usporedbe sa sapunicamati~e, njih gledaju uglavnom i u velikoj ve}ini upravo ène. Kriti~aritako rodno “odre|uju kvalitetu ànra“, a ne uo~avaju upravo pred-nosti, druga~iji pristup i na~in izraàvanja budu}i da upravo onikoriste stare obrasce tuma~enja, tj. ~itanja i kvalificiranjaknjièvnih djela.Kratko}u, lapidarnost, jasno}u, izravnost, ~injeni~nost…takvu,kakvu nalazimo u romanu “Farukov cvijet”, nemaju, naime, samonovine i masmediji. Nije to odlika samo novinarskog, a ne moèmotvrditi niti nekakvog “ènskog” stila, u knjièvnom diskursu prijesvega. Niti odsustvo digresija, opisa s detaljima, pasaà s pi{~evimfilozofiranjem i sl. Je li ba{ tako ili je pisac recenzije zapravo“o/stao” u svom mu{kom stereotipu “kvalificiranja” kada tvrdi dato jest: “pismo suvremene ène, dinami~ne, rastrzane obvezama imanjkom vremena da bi se zagledala u sebe”?Kod autorice ne ~itamo o detaljima silovanja bo{nja~kih èna zanedavnog ratnog klanja u BiH i Hrvatskoj jer se ona, pa tako nitinjene fikcionalne junakinje, ne usude opisati detaljno jad iponiènje koji su doìvjele silovanjem. Naime, dirnule bi i u jo{ pre-bolno mjesto: u dru{tvene, kulturne osude i isklju~enja iz zajed-nice. Pa, niti Leila, glavna junakinja “Farukova cvijeta”, nikada, pa~ak niti na umoru, o svom silovanju ne govori niti najdraòj jojosobi Faruku, osobi o kojoj je sanjala, za koju se udala, koju bezostatka voli i po{tuje!

Dvostruka nesre}a silovanih ènaProblem je to straha od ekskomunikacije. Izop}enja iz zajednice, izkulturnog kruga, iz srca osoba za koje te silovane ène vjeruju daih poznaju i vole! A to je onda vi{e nego {to je to nasilni “izgon” izvlas tita tijela nakon silovanja! Nesretne su nasilno u ratu isko ri{ -ta vane ène dvostruko nesretnije jer o strahoti koju su doìvjele ipreìvjele nemaju kome ispri~ati svoju istinu. A i kada se odvaègovoriti, to su onda nekakvi lapidarni, “osvetni~ki” (politizirani)

diskursi. Neuropsihijatri, a niti drugi lije~nici i terapeuti, ne mogusve zalije~iti (pa i kada im uspije puno toga popraviti). Nuàn je ipomak u dru{tvu, izmjena stava {ire bo{nja~ke zajednice o sebi, dabismo na koncu mogli pomo}i tim ènama, postati im uto~i{te. Te su nesretne sudbine pravi test na{e humanosti, zagledanosti udu{u i okrenutosti Bogu. Govorom, iscrpnim kazivanjem, bujicomrije~i… iscijelit }e se i njihova i na{a du{a od zla koje smo svipre/ì vjeli. Svjedokinje - `rtve zlo~ina bile bi “ponovno ro|ene” ka -da bi iskreno razumijeli njihovu bol. Razumjeli tu uàsnu patnju,bez ostatka. Bez “garniranja” s politikom, obra~una i nadmetanjasa zlom, s neprijateljem, zlotvorima, s krvnicima. Moraju se na}ina ~ini i putovi ne samo otvorenijeg govorenja o toj strahoti, o po -ni ̀ enju njihova tijela i du{e Jer, rat nije bio njihov. One ga nisu vo -di le izravno. Bile su – `rtve. Svi zajedno du`ni smo prona}i putoveizravna suo~avanja sa svojim tradicijskim predrasudama o èni,njenoj ulozi, njenoj seksualnosti. Ratovali su mu{karci. A primitivniosvaja~i, navodne “mu{kar~ine“, su silovali tu|e ène kako bipokorili druge, na{e mu{karce. Na{i mu{karci to moraju spoznati.I aktivnije pomo}i, pokazati vi{e empatije! Rat je ve} bolesni, tradi-cijski pa i dominiraju}i sebeljubivi patrijarhalni svijet “prelomio”preko èninih le|a, èninih utroba. U bestijalnim orgijanjima silo -va ne ène, Bo{njakinje, su postale – trofeji, osvojena, slaba, ne -obr anjiva tijela. Brojevi koje su na svoju ogrlicu zlo~ina nizali krvni-ci. Postale su i ostaju, naàlost, osvojena tijela, razbijena tijela. A izdrob ljene du{e, jer nasilno su zatrudnjivale, ra|ale djecu…Tadjeca negdje ìve! A majka je majka!

Za{to {utimo?[to su ène, bo{nja~ke ène, o svemu tome, o toj uàsnoj traumi,dosad ispripovijedale? Premalo! Zbog ~ega tako malo, ako na{atvrdnja nije to~na? Ta, proteklo je od tog orgijanja vi{e od 15 godi-na. Fikcija, posebice dramska, starim Grcima je bila i kolektivnaterapija, dru{tveni korektiv, smjernica za zajednicu. Stolje}ima iprije i poslije Grka pri~a je lije~ila, podu~avala, budila ma{tu, poti-cala na kreativnost, uz to {to je stvarala ugodu i mobilizirala naprevladavanje neugode. Brojne izazove ipak lak{e rje{avamo uzpomo} obiteljskog, prijateljskog kruga. Stvaraju}i, odnosno, po di -ù }i prag empatije. Na temelju toga tzv. ìvotni treneri i savjetnici,no vosmi{ljena zanimanja, danas vrtoglavo zara|uju. [utnja i pat-nja silovanih signalizira da kao kolektivitet, nismo niti taknuli “pra -

vu” prirodu tog ènskog krika. Jer ga silovane zatomljuju. Na {ipostmodernisti~ki na~ini de/kodiranja realiteta, odgonetanja iusustavljivanja pojavnosti starim simbolima uèglih i usirenihbalkansko - patrijarhalnih sadràja, njihovu neprebolnu tugu jo{vi {e marginaliziraju ili ignoriraju. Upozorenja, eto, i od g|e Ibrahi -mo vi} kako je nu`no i knjièvnim ènskim diskursom, otvoriti sedru gom, odnosno drugima. Primordijalna je to, prema JacquesuDerridi (u “Drugom smjeru”) situacija: suodnos dviju strana (indi-vidua, nacija, klasa). Oduvijek je zapravo bitno otvoriti smjer premadrugoj strani a ujedno i njome bivati otvoren. Otvaraju}i temu oseksualnosti, o odnosu prema ènskoj seksualnosti, mogu}e da biohrabrili puno vi{e èna da progovore o svojoj patnji i iskustvu zakoje sada znaju da ih “isklju~uje” iz zajednice. Danas se ~esto gov-ori o raznorodnim vrstama nasilja, ali zaobilazi govor, posebiceme|u Bo{njacima i Bo{njakinjama, o posljedicama ratnog nasilja.Uvijek ima i svijetlih iznimaka, kao {to je bilo tematsko izdanje~asopisa Behar o silovanim ènama.

Uz Bo`ju pomo}Iz teksta autorice ne doznajemo, osim izvanjskih potvrda, na kojeto Kur’anske na~ine njeni fikcionalni likovi prevladavaju i kako“lijepe” te svoje “razbijene” ìvote. Bolno je i dramati~no u romanuprikazano nerazumijevanje, glu ho }a isljepo}a na ènsku patnju koju si lo -vane zatomljuju, skrivaju i gu{e… predljudima s kojima ìve, koje vole, dokojih im je stalo i koji bi jedino i moglipomo}i (koliko-toliko) prevladatitragediju koju su iskusile.êsto }e u svom ispovjednom {tivuauto ri~ina glavna junakinja spominjatisobu. Ovoga puta je to ~a|ava, betons-ka soba, smrdljivi sobi~ak. Uobi ~a jena{kri pa vrata kada straàr donosi blju-tavi ~aj i komadi} bajata kruha… I sve -pri sutna (kazamatska) crvena à rulja.Mu ~enica-`rtva “tone u vlastite o~i”…“Bo li do nebesa. Silovanje je pro -matrala i njena sedmogodi{nja dje voj~ica…” Povjerit }e se pri-jateljici Mir sadi, koja je doìvjela isto - silovanje. Prijedor~anke,Krup ljanke… ène - `rtve iìvljavanja.A kakvim je stereotipnim epitetima i kod autorice “oki}ena” ta è -na - patnica: ona se “igra”, “neodgovorna je”, “nepromi{ljena”…Na samom po~etku rata, Leilin je mladi} Faruk ve} o svemu mu -d ro porazgovarao s ocem, odlu~io se da valja braniti Bosnu. On jedo te mjere domoljub “da su mu prijedorske ulice kao vene krvo-toka”. I evo nas u politi~ko-programatskim vodama. Makar da seste reotipnost (uobi~ajeni, nau~eni obrasci pona{anja) promijeni ukasnijem karakteriziranju Leilina lika, ali niti tada. Kada s Mir sa -dom Leila bjeì iz Prijedora u Jajce, to~nije, u jaja~ko pitomo seloi tamo ih sustigne ratna oluja, Leila se suo~ava s barbarskim klan-jem Mirsadinih roditelja, Mirsadinim ranjavanjem, poku{avaju objepobje}i iz tog pakla i lutaju tri dana kroz {ume zara}enog pod ru~ja.Padnu u zarobljeni{tvo i budu mu~ki silovane. Ipak, autorica g|aJasminka Ibrahimovi} svojoj glavnoj junakinji Leili “ne daje {a nsu”da spozna to {to joj se doga|a. âk niti kada dozna za Mir sa dinomu~ko mu~enje i smrt. Napisat }e tada: “Tu`na vijest se pre takalau bol, a bol u snagu.” Autorica naprosto kalemi svoj dru{ tveni poli-

ti~ki program osvete i njena }e junakinja kazati: “Iza }i… Ostati ̀ iva.Iza}i i ispri~ati, zapisati i nikada ne zaboraviti!”. I tu se tada ne gov-ori nego o potrebi kolektivne homogenizacije i osudi zlo~ina. Tojest nu`no, o tome nema uop}e dvojbi. Ipak valja naglasiti jo{ne{to, a ~ini nam se neizmjerno va`no: da se valja okrenuti premasvakoj pojedina~noj patnji, razumijevanju pojedina~ne ènske pat-nje u ovom na{em mu{kom – patrijarhalnom, balkanskom svijetukoji, osim politi~ke, javne osude, ne samo da ne slu{a i ne èliznati, nego nije niti naviknut ~uti – osobni jad!

@ivotinjsko i ènsko je “prirodno”Prvi susret dvoje glavnih junaka, Leile i Faruka, u Zagrebu pro{aoje (upe~atljivo je to opisala Jasminka Ibrahimovi}) mlako,uùrbano, oboje se instinktivno bore za egzistencijalno, nastoje tekpre ̀ iv jeti, postali su progonjene ìvotinje. I “Faruk je shvatio da jenjegova ljubav nakon svega {to je preìvjela postala sasvim druga;{kr to je s njim pri~ala i sve vrijeme nervozno prstom vrtjela pra-men kose”. Leila i Faruk se oène, a zanimljivo je da se nikada, unato~ svemu{to su propatili i podijelili, pa i najve}u ljubavnu sre}u, ipak tu naj -te ̀ u i najmra~niju, najdublje zakopanu tajnu o silovanju Leilinomnisu imali snage – preto~iti u rije~i, u ra zgovor. Autorica }e

po~esto, opet u stereotipu, vezatiLeiline osje}aje uz prirodu (ili je to ipaknau~ena spisateljska vje{tina jo{ izmodernisti~kog razdoblja). Tako }ezapisati, parafraziramo: Dok Leila pro-lazi Zrinjevcem, zag re ba~kim parkomu sredi{tu grada, prije nego {to }e jevlak odvesti u daleku [vedsku, ona seprisje}a “parka u Pri jedoru”, a koji jesimbol njena dje tinj stva, bezazlenosti isvjeìne mladosti, djevoja{tva, odras-tanja…Uz rijetke besmislene jezi~ne konstru -kcije (koje bi lektori izbacili, da ih je au -torica angaìrala): npr. “Nakon petdana (sedmice) ponovo su je vratili u

staru sobu.” J. Ibrahimovi} nas po ~es to, neo~ekivano, razveselikakvim lijepim arhaizmom, poput: “Je sen je bila na iskraju”.Dar autori~in da uo~i sitne femine geste ne ide ipak dublje u ka -rak teriziranju njenih knjièvnih junakinja. One ostaju “predvidljivo”uronjene u tradiciju, u kulturu u kojoj se “zna” gdje je èni mjesto!I koliko to “moè” ènsko! Nemamo pravo pretvoriti ~ak ni knji ̀ e -vnu kritiku u politi~ko-ratni~ku, idealizirati “svoju” zajednicu.Ozna~iti je samo kao program, i to politi~ki. I pri tom “zaboraviti”na osobnost silovanih èna, na njihove potrebe. Mogu}e je da je J.Ibrahimovi} (nastojimo njen kratki roman tako ~itati) èljela kod~itatelja “proizvesti” upravo reakciju kao {to je moja: probuditi usvih nas svijest da jesmo konzervativni i nespremni krenuti dalje upruànju pomo}i silovanim ènama patnicama, a time i samimasebi. Ostati pri tvrdokornom, stereotipnom mi{ljenju da je ènapriroda-tijelo-bezumnost (i {to se tu ve} sve ne asocira, osimumnosti) zna~i samo jedno – shizofreno se bojati ènskog glasa.Naposlijetku, traèni smiraj ne}e do}i bez suo~avanja. Mo`da }ezazvu~ati pateti~no, ali “Farukovi cvjetovi” (silovane ène Bo{njak-inje) nam na o~igled – venu! Nismo ih dosad dovoljno napojili, akamo li nahranili svojim razumijevanjem.

Bez “garniranja” s politikom, obra~una i nad -me tanja sa zlom, s neprijateljem, zlotvorima, skrv nicima. Moraju se na }i na ~ini i putovi ne sa -mo otvorenijeg govorenja o toj strahoti, o po ni -è nju njihova tijela i du{e Jer, rat nije bio nji-hov. One ga nisu vodile izravno. Bile su – `rtve.Svi za jedno du`ni smo prona}i putove izravnasu o~avanja sa svojim tradicijs kim predrasu-dama o èni, njenoj ulozi, njenoj seksualnosti.Ra tovali su mu{karci. A primitivni osvaja~i,navodne “mu{ kar ~i ne“, su silovali tu|e ènekako bi pokorili druge, na{e mu{karce.

@ENSKO PISMO: Jasminka Ibrahimovi}

BEHAR 100 101

Malo je gradova, koji su u svojoj pro{losti pretrpjelitoliko toga kao bijelo ~ipkasto {eher Sarajevo. Kugesu ga morile, vatre prìle, vode plavile, du{manipobili, harali i krvarili, pa ipak je ostalo bijelo i ponos-no. U svjeè proljetno jutro, na dan 13. travnja 1941.,puno sunca i behara, koji se runio, pao je jedan od tihtragi~nih doga|aja, koji su zadesili {eher Sarajevo.Bilo je to onoga tjedna u kojem je u vi{e od 20 godinazaboravljeni grad na Miljacki imao tu kobnu sre}u, dapostane trodnevnom prijestolnicom jedne tu`ne kral-jevine koja je izdisala. Tim njegovim ina~e mirnim uli-cama, tulile su sirene luksuznih ministarskih samovoza,u kojima su pretrpani zlatnim polugama naizmjeni~nojurili ministri bez ministarstva, banovi bez banovina igenerali bez vojnika. [est dana prije, tj. na dan 6. travn-ja, Sarajlije su se uzbudljivo zabavljale. Na zapadnomhorizontu promatrali su crne metalne ptice, koje su seuz prodoran pisak okomito spu{tale nad hangareRajlova~kog uzleti{ta, od kojih su nakon svog uzlijetanjaostavljale samo u oganj pretvorene ru{evine. Jedna siro-ma{na, ali zato samoubila~ki nagnuta balkanska kral-jevina, poku{ala je igrati se velikog rata. A kad su tjedandana nakon toga obezglavljeni generali bez vojske, min-istri bez mo}i i nervozni diplomati, koji su famoznibeogradski pu~ jo{ prije desetak dana zalijevali {ampan-jcem, pobjegli u ovaj ~udni grad na Miljacki i on je zah-valjuju}i njima do{ao na red.Vjekovni fatalisti s bijelom bradom iz orijentalne sara-jevske Miro~a kavane prokleli su ih, jer su se gone}i njihi nad Sarajevom bile pojavile stra{ne metalne ptice, kojesu starce prenule iz njihovog nujnog sna, a grad ispunileslutnjama.13. travanj. Po~elo je neo~ekivano. Tuljenje sirena zauzbunu zaglu{ilo je jeku zvona, koja su brujala u suncemokupanom medenom jutru. A zatim iznenadno nadgradom je po~ela kruìti jedna od srebrnasto ~eli~nihptica. îsto, sve u oblacima polako se spustila. U~inilo seda je ranjena, jer se za njome poput nevidljivoga tragaotegao prodoran pisak. Padala je sve brè i brè, a zatimse, kad je ve} izgledalo da se sru{ila, naglo podigla ipo~ela dizati, a strahoviti udar razlijegao se zemljom.Lijevi ugao ogromne po{tanske zgrade odletio je u zrak.Ti su }u o~iju prestravljeno su buljile. Eto, tako je po~elo.A u kasnom proljetnom popodnevu toga dana odigrao sedoga|aj o kojem vam èlimo pripovijedati.

Podne je ve} bilo davno pro{lo. Sarajevo je leàlo pusto iosaka}eno. U njemu je vladao tuàn mir. Zatim seponovno pojavila jedna od brojnih metalnih ptica, koje sutoga dana kruìle nad gradom. Ba~ena bomba namijenje-na valjda jednom od okolnih vojnih objekata, pala je uobli`nju Konak ulicu. Stari gorostasni kesten iz predvorjaprve dàmije, zasa|en jo{ za doba Topal Osman-pa{inavakta, zastenjao je i poput posje~enog diva naslonio se naniske lukove kamenog predvorja, koji, krhki, popucali.âs zatim, liznula je duga plamena zmija, koja je vitkopu zala uz stupove Gazi Husrev-begove knji`nice i po~elabu ktati…Proteklo je malo, vrlo malo vremena, kad sezmija pretvorila u plamenog zmaja, koji je smjeraopro`drijeti dragocjeno blago stare Gazine knji`nice;blago nad ~ijim su poùtjelim pergamentima tihiu~enjaci provodili dane i dane. Stolje}ima stara riznicapuna knji`nog blaga Istoka i Zapada bila je u opasnosti…Ti su }e najskupocjenijih nau~nih i knjièvnih djela te~etiri stolje}a stare knji`nice (uz more vrijednih rukopisai dragocjenih pergamena) bilo je na dohvat ognju iizgledalo je, da }e od svega ostati samo tu`no zgari{te.U taj ~as niz prvu Konak ulicu, pojavila se neka neobi~naljudska prilika, koja je, ogrnuta u sme|i fratarski habit,posr}u}i tr~ala. Bio je to poznati sarajevski franjevac,~asni otac dr. Peruan, ili kako ga Sarajevo poznaje, siro-ma{ni fratar otac Perun. On se toga dana sa ostalombra}om nalazio u obli`njem franjeva~kom samostanu,gdje je provodio dane u tihoj molitvi ili pomo}i, koju jepruào potrebitim. Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica uopasnosti, otac Perun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, dabi njeno divno blago moglo izgorjeti. Na àlost, pomo}ise nije moglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzo-glasa nazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne

Kako je bosanski franjevac otac Peruanspasio Gazi Husrev-begovu knji`nicuU ~asopisu “Hrvatski krugoval” tijekom 1942. godine tiskan je tekst Re{ada Kadi}a o bom-bardiranju Sarajeva, 13. 4. 1941. godine… koji opisuje kako je umalo izgorjela Gazi Husrev-begove knji`nica, a potom i pri~u o tome kako ju je spasio mudri i dobri franjevac.

IZ STARIH NOVINA, ÂSOPISA, KNJIGA...

BEHAR 100102

moèmo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo interveniratisamo u najnu`nijim i najteìm slu~ajevima. Napokon,nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.Otac Peruan je nakon tog odgovora gledao àlosno jo{nekoliko ~asaka u velikog plamenog zmaja na kubetustare knji`nice, koji je sve vi{e {irio svoja krila, a zatim jenemo}an i utu~en krenuo prema samostanu. Najednom,prolaze}i pokraj biv{eg banskog dvora, na vrhu Konakulice, u neposrednoj blizini samog samostana, trgnuo sei zastao. Velika èljezna vrata dvora bila su {irom otvore-na. Divan park bio je prazan i pust. Nigdje nikoga. Nistraè, ni sluìn~adi, ni gospodara. Sve se bilo razbjeglo.Toga trenutka u glavi se siroma{nog fratra oca Peruanarodila spasonosna misao. Potr~ao je kroz park, zatimkroz te{kim }ilimima zastrto predvorje, onda kroz hod-nik uz stepenice i napokon kroz vrata bogato nam je{ -tenog salona dvorca. Zadihan i uzbu|en zaustavio se teku radnoj sobi “bana”. Onda se je pred la`ju, koja ga jepro svijetlila, prekriìo i dignuo brzoglasnu slu{alicu, ok -re nuo je broj i dobio vezu. Ponovno se javila vatrogasnastraà. Otac se Peruan nije zbunio. Kazao je: “Ovdje ban-ski dvor. Na brzoglasu ban Mihaldì}.” “Izvolite, gospo-dine bane?” ~uo je odgovor. “Slu{ajte, u blizini dvorcago ri stara Gazina knji`nica. Nare|ujem da se odmahupu te ljudi i da se poàr ugasi. Ako èlite provjeriti mojna log nazovite me.!” I otac Peruan s nekim ~udnim ola -k {anjem u du{i spusti slu{alicu. Po~ekao je nekolikotre nutaka, ali se nitko nije javio. Umjesto toga za~uo seub rzo prodoran pisak vatrogasnih trublji. Vatrogasci subili stigli. Rijetki o~evici mogli bi posvjedo~iti da supokraj vatrogasaca s ~eli~nim kacigama na kupoli knji ̀ -nice mogli vidjeti jednu hitru u fratarski habit obu~enupriliku, koja je gasila poàr s posebnim marom i samo-prijegorom. Bio je to ~asni fratar otac Peruan, kojemu sei danas valja zahvaliti za spas Husrev-begove knji`nice.Ako me|utim mislite, da se ovaj zanimljiv doga|aj timezavr{ava, varate se. Vrijedno je da znate jo{ jedan zan-imljiv detalj, pa da si do~arate staru patrijarhalnu Bosnu,kad su cestama gazili oci franjevci, pred kojima su seljudi sklanjali s puta i smjerno ih pozdravljali.Naime, ~asni je otac Peruan o tome svemu skromno{utio. Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posve slu -~aj no. A onda se podigli predstavnici ~asnog sarajevskogmuslimanskog sve}enstva u èlji da se zahvale ocu Pe -ruanu. Na{li su ga u velikom franjeva~kom samostanu.No, siroma{ni fratar Peruan ovaj puta nije bio tako skro-man, jer nakon {to ih je prijateljski saslu{ao rekao je,smije{e}i se: “E, ne moè samo tako. Kad mi donesetekilu prave jemenske kave, onda ste mi se oduìli”.I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kogsamostana zamirisala prava jemenska kava, dug od 13.travnja bio je namiren.Sada ponovno {utljivi starci u spa{enoj Gazi Husrev-begovoj knji`nici u Sarajevu spokojno provode dane, lis-taju}i mudra djela Istoka, ili pak prevr}u}i ùte, {u{tavepergamene.

Pripremila Edina Smajlagi}

Za doga|aj se saznalo tek kasnije i to posveslu~ajno. A onda se podigli predstavnici ~asnog sa -ra jevskog muslimanskog sve}enstva u èlji da sezah vale ocu Peruanu. Na{li su ga u velikom franje -va ~kom samostanu. No, siroma{ni fratar Peruanovaj puta nije bio tako skroman, jer nakon {to ih jepri jateljski saslu{ao rekao je, smije{e}i se: “E, nemo ̀ e samo tako. Kad mi donesete kilu prave je -menske kave, onda ste mi se oduìli”.I zaista kad je sutradan u zidinama franjeva~kog sa -mo stana zamirisala prava jemenska kava, dug od13. travnja bio je namiren.

Vidjev{i da je stara Gazina knji`nica u opasnosti, otacPerun je potr~ao, drhte}i pri pomisli, da bi njenodivno blago moglo izgorjeti. Na àlost, pomo}i se nijemoglo, jer kad je otac Peruan s obli`njeg brzoglasanazvao vatrogasce, dobio je kratak odgovor: “Ne mo -è mo do}i, imamo vi{i nalog da smijemo interveniratisamo u najnu`nijim i najteìm slu~ajevima. Na pokon,nema u njoj ljudi, skoro svi su je napustili”.

IZ STARIH NOVINA, ÂSOPISA, KNJIGA...

BEHAR 100 103

“Jakima je svojstveno da budu strpljivi i vladaju sobom i kad ih osporava-ju i kad im oduzimaju, i kad ih potvaraju. Samo slabi nari~u nad svojomsudbinom jer nisu sa sobom zadovoljni. Prestajemo da se dokazujemoonima koji nas ne vide, i da se branimo od svega {to nije dostojno odgovo -ra, a ima za cilj da nas intelektualno iscrpljuje, da na{e stvarala~ke snagevra}a u sebe. Umjesto toga, okre}emo se suvremenom razvoju, pitanjimana{eg napretka i sukladnog `ivota me|u narodima.“

Rahmetli Muhsin Rizvi}: dio govora na Osniva~koj skup{tini KDBH “Preporod“, 2. maja 1991., u Zagrebu

Behar br. 100

Documents

Transcript of Behar br. 100