Bankarstvo 13

31
01. Nauka o bankarstvu i bankarsko poslovanje – Nauka o bankarstvu je deo ukupne ekonomske nauke. Ona obuhvata: izučavanje funkcije i uloge bankarskog sistema i načina organizovanja bankarstva u jednoj nacionalnoj ekonomiji; kreditno, depozitno i ostalo bankarsko poslovanje, odraz teorije i prakse monetarno kreditne i devizne politike. Kao naučna disciplina primarno se bavi izučavanjem načina organizovanja banaka u jednoj zemlji, istraživanjem funkcije i uloge bankarskog sistema u privrednom sistemu, analizom finansijskog i kreditnog potencijala banaka, kao i vrstama plasmana, kamatnim stopama, rokovima plasmana, kvalitetom aktive i pasive bilansa banke itd. Nauka obankarstvu je posebna disciplina nauke o finansijama i povezana je sa ostalim finansijskim disciplinama. Bankarsko poslovanje izučava se stanovišta sadržaja, funkcije i odnosa u privrednom životu zemlje, gde je banka preko novca i kredita u savremenim uslovima, povezana sa procesom finansiranja društvene reprodukcije. Pošto je pribavljanje i usmeravanje sredstava osnovna posrednička funkcija, delokrug poslovanja banke određuju sledeće funkcije Mobilizacija slobodnih novčanih sredstava i multiplikacija novca Investiranje, alokacijska funkcija i upravljanje Posredovanje na finansijskom tržištu Postoje dve osnovne vrste transakcija: 1) Tekuće finansiranje – finansijske transakcije po osnovu tekućeg poslovanja privrednih subjekata 2) Razvojno finansiranje – finansijske transakcije kojima se prenosi štednja od suficitarnih do deficitarnih privrednih subjekta 2. Pojam banke – Pojam reči banka je dosta star i u literaturi se najčešće dovodi u vezu sa italijanskom reči BANCO, koja označava tezgu ili šalter na kojoj se vrši razmena novca kao i druge novčane operacije plaćanja ili naplate prometa, koje se obavlja u trgovini.U zavisnosti od različitih uslova u kojima se bankarstvo razvijalo javile su se i različite definicije bankarstva. Banke se najčešće definišu kao finansijske organizacije koje se primarno bave primanjem depozita i davanjem kredita. Banka se još može definisati kao novčani zavod i kreditna ustanova, čije je osnovno zanimanje uzimanje i davanje kredita i drugih novčanih poslova za račun svojih komitenata. Zakon o bankama republike Srbije definiše banku kao akcionarsko društvo koje obavlja depozitne, kreditne i druge poslove. Na osnovu svega ovoga možemo zaključiti da je banka specijalizovana privredna organizacija i finansijski posrednik koja po raznim osnovama prikuplja slobodna novčana sredstva i plasira ih u raznim vidovima, a u cilju ostvarivanja profita, odnosno prihoda. 3. Razvoj bankarstva – Kreditni, menjački i založni poslovi, postojali su u starom veku kod starih Sumera, Asiraca, u Vavilonu, na Kipru, kod Egipćana i starih Grka. Istorijski posmatrano razvoj trgovine doveo je do pojave bankarskih poslova. Prema nekim izvorima u Vavilonu se u periodu od VII-V veka pre nove ere pojavljuju tragovi koji ukazuju da su se pojedina lica 1

Transcript of Bankarstvo 13

Page 1: Bankarstvo 13

01. Nauka o bankarstvu i bankarsko poslovanje – Nauka o bankarstvu je deo ukupne ekonomske nauke. Ona obuhvata: izučavanje funkcije i uloge bankarskog sistema i načina organizovanja bankarstva u jednoj nacionalnoj ekonomiji; kreditno, depozitno i ostalo bankarsko poslovanje, odraz teorije i prakse monetarno kreditne i devizne politike.Kao naučna disciplina primarno se bavi izučavanjem načina organizovanja banaka u jednoj zemlji, istraživanjem funkcije i uloge bankarskog sistema u privrednom sistemu, analizom finansijskog i kreditnog potencijala banaka, kao i vrstama plasmana, kamatnim stopama, rokovima plasmana, kvalitetom aktive i pasive bilansa banke itd. Nauka obankarstvu je posebna disciplina nauke o finansijama i povezana je sa ostalim finansijskim disciplinama.Bankarsko poslovanje izučava se stanovišta sadržaja, funkcije i odnosa u privrednom životu zemlje, gde je banka preko novca i kredita u savremenim uslovima, povezana sa procesom finansiranja društvene reprodukcije. Pošto je pribavljanje i usmeravanje sredstava osnovna posrednička funkcija, delokrug poslovanja banke određuju sledeće funkcije

Mobilizacija slobodnih novčanih sredstava i multiplikacija novca Investiranje, alokacijska funkcija i upravljanje Posredovanje na finansijskom tržištu

Postoje dve osnovne vrste transakcija:1) Tekuće finansiranje – finansijske transakcije po osnovu tekućeg poslovanja privrednih

subjekata2) Razvojno finansiranje – finansijske transakcije kojima se prenosi štednja od

suficitarnih do deficitarnih privrednih subjekta

2. Pojam banke – Pojam reči banka je dosta star i u literaturi se najčešće dovodi u vezu sa italijanskom reči BANCO, koja označava tezgu ili šalter na kojoj se vrši razmena novca kao i druge novčane operacije plaćanja ili naplate prometa, koje se obavlja u trgovini.U zavisnosti od različitih uslova u kojima se bankarstvo razvijalo javile su se i različite definicije bankarstva. Banke se najčešće definišu kao finansijske organizacije koje se primarno bave primanjem depozita i davanjem kredita. Banka se još može definisati kao novčani zavod i kreditna ustanova, čije je osnovno zanimanje uzimanje i davanje kredita i drugih novčanih poslova za račun svojih komitenata. Zakon o bankama republike Srbije definiše banku kao akcionarsko društvo koje obavlja depozitne, kreditne i druge poslove. Na osnovu svega ovoga možemo zaključiti da je banka specijalizovana privredna organizacija i finansijski posrednik koja po raznim osnovama prikuplja slobodna novčana sredstva i plasira ih u raznim vidovima, a u cilju ostvarivanja profita, odnosno prihoda.

3. Razvoj bankarstva – Kreditni, menjački i založni poslovi, postojali su u starom veku kod starih Sumera, Asiraca, u Vavilonu, na Kipru, kod Egipćana i starih Grka. Istorijski posmatrano razvoj trgovine doveo je do pojave bankarskih poslova. Prema nekim izvorima u Vavilonu se u periodu od VII-V veka pre nove ere pojavljuju tragovi koji ukazuju da su se pojedina lica bavila prikupljanjem i čuvanjem hrane i drugih proizvoda koje su davali u zajam. Pozajmice su se davale u naturalnom obliku uz kamatu koja je imala zelenaški karakter, a vraćale u periodu naredne žetve. Prema drugim izvorima, bankarstvo se povezuje sa drevnim gradom Urom. U tom gradu je postojao u periodu od 3000-560 godine pre nove ere jedan hram koji je počeo sa depozitnim poslovima, u kojem su se uz naknadu čuvali novac i druge vrednosti, da bi se tek kasnije razvio platni promet i kreditiranje. Iz oblasti Azije i Mediterana, trgovina se prenosila u Grčku, a sa njom su se razvili i bankarski poslovi i neke vrste banaka. U drugoj polovini XVII veka osnivaju se prve emisione banke, dok početak XVIII veka karakteriše osnivanje komercijalnih banaka, a u XIX veku se u Engleskoj osnivaju banke akcionarskog tipa od kojih neke i danas postoje.

4. Vrste banaka – Postoji više kriterijuma po kojima se može izvršiti razvrstavanje banaka. Jedan od najčešće primenjivanih je onaj koji vodi računa na koji način banke dolaze do sredstava. Prema ovom kriterijumu banke se mogu podeliti na:

1

Page 2: Bankarstvo 13

1) centralna ili emisiona banka2) depozitne ili komercijalne banke3) investicione banke4) granske ili specijalizovane banke5) razvojne banke6) poslovne banke7) univerzalne banke8) međunarodne ili multinacionalne banke9) regionalne banke10) mono-banke11) mega-poslovne banke

Centralna banka – Centralna banka ima ključno mesto u nacionalno finansijskom sistemu s obzirom na činjenicu da je ona emisiona ustanova ili banka banaka. Njeni najvažniji poslovi su

sprovođenje kreditno-monetarne politike stvaranje spoljne likvidnosti Obavljanje poslova za račun države

Centralna banka ima pravo emisije novca kao zakonskog sredstva plaćanja u jednoj zemlji. Takođe odobrava kredite bankama tako što otkupljuje njihova nedospela potraživanja i slično. Ona sprovodi kreditno-monetarnu politiku preko eskontne politike, politike operacija na otvorenom tržištu, i politike propisivanja obaveznih rezervi. Za potrebe države obavlja poslove u vezi sa zaključivanjem i servisiranjem državnih zajmova, kreditiranje budžetske potrošnje, kao i poslove platnog prometa u zemlji i sa inostranstvom. Nezavisnost centralne banke je veoma bitna za uspostavljanje racionalnog funkcionisanja finansijskog i bankarskog sistema zemlje. Autonomija centralnih banaka meri se stepenom slobode odlučivanja u kreditno-monetarnoj i deviznoj politici. U većini zemalja centralne banke su podređene Ministarstvu finansija, a u ređem slučaju parlamentu (SAD, Nemačka, Švajcarska..)Novija istraživanja dovode u vezu stepen uspešnosti i nezavisnost centralne banke i ukazuju na Nemačku i Švajcarsku centralnu banku kao nezavisne i uspešne, sa stanovišta postizanja stabilnosti, stope rasta zapošljavanja, stabilnosti valute, likvidnosti privrednih subjekata, kao ciljnih funkcija. Specifičnosti centralnih banaka određene su istorijskim, ekonomskim i drugim specifičnostima privrede.

Depozitne ili komercijalne banke - Primarni posao im je prikupljanje pretežno kratkoročnih sredstava po osnovu depozita sektora privrede, vanprivrede i stanovništva i njihovo usmeravanje uglavnom za određene komercijalne namene kao što su: finansiranje proizvodnje i prometa.

Investicione banke – su banke koje raspolažu dugoročnim kreditnim potencijalom i bave se uglavnom dugoročnim kreditiranjem investicija uglavnom preko pet godina, a mogu biti specijalizovanog i univerzalnog karaktera.

Granske ili specijalizovane banke – predstavljaju takvu vrstu banaka koje kredite odobravaju isključivo pojedinim privrednim granama ili oblastima kao što su: poljoprivreda, industrija, zadrugarstvo i slično, mada se ovaj termin koristi i za banke koje su specijalizovane za neki određeni vid bankarskog poslovanja.

Razvojne banke – mogu biti nacionalnog i međunarodnog karaktera. Njihova osnovna funkcija jeste finansiranje programa razvoja i strukturnog prilagođavanja nacionalne privrede kao celine, ili nekog njenog sektora kao što je infrastruktutra i to pod povoljnim uslovima u pogledu kamatnih stopa, rokova otplate i slično.

2

Page 3: Bankarstvo 13

Poslovne banke – imaju dosta sličnosti sa depozitnim i komercijalnim bankama. U mnogim zemljama ne postoji čist tip poslovne banke, nego neka kombinacija sa karakteristikama depozitne i poslovne banke, koja do depozita dolazi udruživanjem sredstava velikih preduzeća. Danas su sve više prisutne mega-poslovne banke koje su se orijentisale na finansiranje velikih trgovina i industrijskih konglomerata.

Univerzalne banke- bave se svim vrstama bankarskih poslova i predstavljaju banku opšteg tipa. . One nude veliki broj bankarskih usluga, kako pravnim tako i fizičkim licima. Po svojim poslovima su bliže depozitnim bankama i mogu da pružaju sve vrste bankarskih poslova, uključujući i i poslove sa hartijama od vrednosti, kao i druge poslove investicionog bankarstva.

Međunarodne ili multinacionalne banke – Karakteriše ih bankarsko poslovanje u više zemalja preko mreže filijala i afilijacija. Po svom karakteru one su slične univerzalnim bankama s obzirom da pružaju sve vrste bankarskih usluga, ali sa akcentom na platni promet sa inostranstvom.

5. Nebankarske finansijske organizacije. . Za razliku od banaka kod kojih postoji direktna ili posrednička veza između prikupljanja i plasmana sredstava, postoji jedan broj organizacija kod kojih je ta veza mnogo manja ili čak uopšte nije prisutna. Nedepozitne finansijske institucije obuhvataju veliki broj institucija kao što su razna društva za plasiranje kapitala, osiguravajuća društva, penzioni fondovi i razni drugi finansijski posrednici. Društva za plasiranje kapitala su organizacije osnovane sa ciljem da akcionarima omoguće što sigurniji plasman sredstava uz što veći prihod ili prinos.Štedionice se bave prikupljanjem štednje najširih slojeva stanovništva i ta sredstva drže na računima i depozitima kod banaka ili centralne banke. One odobravaju kredite pod relativno povoljnim uslovima.

6. Bankarski sistemi pojedinih zemalja. Bankarski sistem predstavlja organizaciju bankarstva u nekoj zemlji ili grupi zemalja u smislu strukture vlasništva i međusobne povezanosti banaka.Bankarski sistemi se dosta razlikuju od jedne do druge zemlje, ali imaju i dosta sličnosti s obzirom da im je svima zajedničko postojanje centralne banke i velikog broja poslovnih banaka različitih profila. U suštini razlikujemo dva različita modela finansijskih sistema:nemačko-japanski u kome banke i njihovi krediti imaju dominantnu ulogu pri finansiranju preduzeća a banke su istovremeno i veliki akcionari preduzećaanglo-saksonski, pre svega u SAD i Velikoj Britaniji gde primarna uloga u finansiranjupreduzeća pripada finansijskom tržištu. Na ovom tržištu značajnu ulogu igraju: brokeri, dileri, penzioni i investicioni fondovi, kao i osiguravajuće kompanije.

7. Bankarski sistem SAD. Centralna banka SAD, Federalne državne rezerve(FED) osnovana je 1913. godine sa dvanaest federalnih rezervnih banaka, kao složena centralna banka. Imaju najrazvijeniji finansijski sistem. FED koncipira i sprovodi monetarnu politiku, obavlja operacije i usluge za banke članice, obavlja poslove za vladu i vrši superviziju i kontrolu poslovanja banaka članica. U SAD najbrojinija vrsta banaka su komercijalne banke, a posebno je razvijena grupacija investicionih fondova koja se bavi poslovima hartija od vrednosti, portfoliom i imovinom trećih lica. Postoje i štedne institucije u koje spadaju štedne banke i udruženja za štednju i kredite koja se bave prikupljanjem oročenih depozita.

8. Bankarski sistem Velike Britanije. Centralna banka Velike Britanije osnovana je 1694. godine. Prvobitno je bila u privatnom vlasništvu da bi tek 1946. bila nacionalizovana. Posluje kao jedinstvena institucija koja organizaciono ima emisioni deo i bankarski deo sa filijalama na teritoriji Engleske. Komercijalno depozitne banke su najbrojnije u Velikoj Britaniji i bave se depozitnim poslovima, odobravanjem kratkoročnih kredita i platnim prometom, ne mogu

3

Page 4: Bankarstvo 13

biti članice berze niti se baviti berzanskim prometom. Takođe su prisutne: eskontne banke, efektne banke, akceptne banke..

9. Bankarski sistem Nemačke. Centralna banka - Bundesbank je savezna banka osnovana 1875. godine kao banka nemačkih pokrajina, ali je monopol na izdavanje novca stekla tek 1924. godine. Do 1945. bila je u privatnom vlasništvu, kada je nacionalizovana. Organizacija Bundesbanke se menjala nekoliko puta od jedinstvene do složene banke, pa ponovo u jedinstvenu banku. Godinama je bila autonomna u odlučivanju i vođenju monetarne politike, da bi nakon ulaska u EU i formiranja Evropske centralne banke svoje ingerencije prenela na nadnacionalno telo ECB. Ona predstavlja centralnu banku koja emituje novac, vodi monetarnu politiku i finansijsko- blagajničke poslove za saveznu vladu. Poslovno bankarstvo se realizuje preko privatnih i javnih banaka, pri čemu postoji dominacija velikih starih banaka. U nemačkoj dominira model univerzalne banke.

10. Bankarski sistem Japana. Centralna banka Japana osnovana je 1882. godine, monopol na izdavanje novca stekla je 1884. i posluje kao jedinstvena institucija sa svim ovlašćenjima Centralne banke i relativno velikim stepenom nezavisnosti. Privatni kapital je vlasnik 45% akcija banke. Poslovno bankarstvo čine privatne banke koje prikupljaju štednju i vrše kratkoročno finansiranje.Pored njih postoje i specijalizovane banke kao i nekoliko velikih megafinansijskih holdinga. Po veličini japanske banke spadaju u sam svetski vrh.

11. Bankarski sitem Francuske Centralna banka je Banka Francuske osnovana 1800 godine, spajanjem nekoliko privatnih banaka, koja posluje kao jedinstvena institucija sa klasičnim ovlašćenjima Centralne banke, ali je dosta zavisna od politike vlade. Nacionalizovana je 1945. godine. Poslovno bankarstvo uglavnom počiva na depozitnim bankama koje se bave pretežno odobravanjem kratkoročnih kredita, a prisutne su i poslovne i kreditne banke.

12. Bankarski sistem Švajcarske. Smatra se jednim od najrazvijenijih na svetu sa dugom tradicijom bankarskog poslovanja. Kao i kod drugih zemalja postoji Centralna banka, tzv Narodna banka Švajcarske i sektor poslovnog bankarstva. Počela je sa radom 1907 godine, a organizovana je kao akcionarsko društvo. Segment poslovnog bankarstva zasnovan je na konceptu univerzalnog bankarstva, mada su se pojedine banke specijalizovale za pojedine vrste bankarskih poslova. Najstarije grupacije u Švajcarskoj su privatne banke. Preostali segment čine poslovne banke različitog profila, često specijalizovane za kreditiranje trgovine, industrije i malog biznisa.

13. Bankarski sistemi zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji. Struktura bankarskog sistema jedne zemlje razvija se u skladu sa ekonomskim, demografskim, finansijskim i drugim okolnostima. Iz tog razloga bankarski sistemi zemalja u razvoju su relativno nerazvijeni. Neke zemlje u razvoju još uvek imaju monobankarski model, gde jedna banka u državnom vlasništvu vrši ulogu Centralne banke i komercijalnih banaka.Zemlje u tranziciji nalaze se u različitim fazama transformacije, tj. tranzicije od ranijeg modela tzv. Socijalističkog bankarstva koje karakteriše uglavnom državno vlasništvo u tržišno orijentisano bankarstvo, pa se zato često koristi termin tranziciono bankarstvo. U procesu tranzicije i izgradnje jakog finansijskog tržišta preduzimaju se uglavnom sledeće aktivnosti:- Konsolidacija-restruktuiranje postojećih banaka- Otvaranje prostora za inostrane banke- Razvoj finansijskog tržištaTakođe mora doći do:

Jačanja transparentnosti i uloge međunarodnih računovodstvenih standarda Primena međunarodnih standarda na bankarsko poslovanje Jačanje finansijskog sistema

4

Page 5: Bankarstvo 13

Početni koraka za izgradnju snažnog bankarskog i finansijskog sistema je nezavisna centralna banka sa samostalnim vođenjem monetarne politike i kontrolnom funkcijom

14. Specifični sistemi bankarskog poslovanja. Pored navedenih bankarskih sistema postoje i oblici bankarskog poslovanja koji se značajno razlikuju od klasičnog bankarskog poslovanja. Ovde ubrajamo:

Ofšor bankarstvo, islamsko bankarstvo, skriveno bankarstvo.

Ofšor bankarstvo Ofšor poslovanje zasniva se na korišćenju ofšor kompanija osnovanih obično sa relativno malim sredstvima za različite transakcije sa ciljem da se izbegne kontrola poslovanja i plaćanja poreza, a po potrebi i sakrije identitet pravih vlasnika kompanije. Pod ovim pojmom uglavnom se podrazumeva kompanija osnovana u zemlji u kojoj su porezi vrlo niski ili ih uopšte nema, dok svoje poslovne aktivnosti u celosti obavlja van nje.Ofšor komanije se uglavnom osnivaju u formi društva sa ograničenom odgovornošću ili akcionarskog društva.

Islamsko bankarstvo. Prve institucije koje su poslovale na principima islamskog bankarstva osnovane su 1963. godine u Egiptu, ali se nastanak uglavnom vezuje za 1975. g. kada je organizacija islamskih država formirala Međudržavnu islamsku banku za razvoj sa zadatkom da finansira ekonomske i socijalne programe zemalja članica na islamskim principima. Finansijski potencijal islamskog bankarstva počiva na enormnim viškovima petro-dolara nastalih tolom perioda rasta cena nafte početkom 70-tih, jer su nakon sticanja nezavisnosti brojnih islamskih država prihodi od nafte, delom postali državni prihod. Razvoj islamskog bankarstva je veoma brz imaju veliku stopu rentabilnosti i veoma su profitabilne. Specifičnost im je u vezi sa filozofijom islama: islam ne poznaje sticanje kamate kao cene za pozajmljeni novac. Islamski ekonomisti umesto kamate, koriste kategoriju efikasnosti kapitala. Nakon toga islamsko bankarstvo se razvija i van granica islamskih zemalja. Islamsko bankarstvo se realizuje u nekoliko osnovnih vidova pružanja usluga i to mogu biti tekući računi na koje se ne plaća nikakva kamata, s tim da banka garantuje povraćaj sredstava u svakom momentu; račun štednje-banka takođe garantuje povraćaj uloženih sredstava- banka isplaćuje određene premije vlasniku računa zavisno od profita banke; investicioni račun- vlasnik ima pravo na podelu profita sa bankom, ali i obavezu da snosi rizik gubitka.

Podzemno bankarstvo. Za neformalne sisteme transfera sredstava koriste se različiti termini kao što su podzemno bankarstvo ili etničko bankarstvo i sl. Neformalni sistem transfernih sredstava realizuje se tako što operater u zemli A prima novčana sredstva od svog komitenta i obraća se svom partneru u zemlji B, da doznači sredstva u lokalnoj valuti komitentu u zemlji B koga je označio komitent iz zemlje A. Da bi se ovaj sistem realizovao na dugoročoj osnovi obično postoji neka pojedinačna ili druga veza između operatera dve zemlje.. Međusobni odnosi između operatera dve zemlje se periodično izravnavaju ili se to čini preko posrednika.

15. Ostali oblici bankarskog poslovanja. Najčešća podela je na:Bankarsko poslovanje na maloBankarsko poslovanje na velikoPrivatno bankarstvoKorporativno bankarstvoTrgovinsko bankarstvoAnonimno bankarstvoMikrobankarstvo

Bankarsko poslovanje na malo uglavnom podrazumeva pružanje usluga individualnim klijentima i to fizičkim licima, pre svega stanovništvu i domaćinstvima, kao i malim preduzećima.

5

Page 6: Bankarstvo 13

Bankarsko poslovanje na veliko uglavnom podrazumeva bankarske poslove sa većim korporativnim klijentima tj. Preduzećima i institucijama.Privatno bankarstvo obično podrazumeva pružanje bankarskih usluga bogatim pojedincima na globalnom planu, obično u domenu upravljanja njihovom imovinom.Korporativno bankarstvo usmereno je obično na korporacije i to one veće i orijentisano je na pružanje velikog spektra finansijskih usluga.Trgovinsko bankarstvo karakteriše bankarske poslove tradicionalno orijentisane na trgovinsko finansiranje.Anonimno bankarstvo podrazumeva pružanje bankarskih usluga sa akcentom na poverljivost transakcija i zaštitu identiteta klijenata.Mikrobankarstvo predstavlja pružanje finansijskih usluga siromašnijim slojevima stanovništva.

16. Finansijsko posredovanje i bankarsko poslovanje(stvaranje novca)Osnova finansijskog posredovanja je pribavljanje i usmeravanje sredstava. Banke mobilišu i koncentrišu raspoloživa novčana sredstva onih subjekata kojima ta sredstva u određenom vremenskom periodu nisu potrebna i njih usmeravaju ka subjektima kojima su ta sredstva u određenom vremenu neophodna. Depozitna sredstva predstavljaju sredstva koja u banku ulažu komitenti u obliku depozita, dok nedepozitna sredstva predstavljaju krediti dobijeni od Centralne banke ili drugih banaka, sredstva prikupljena emisijom sopstvenih hartija od vrednosti: obveznica, bankarskih zapisa i akcija same banke na finansijskom tržištu.

17. Načela bankarskog poslovanja. U svom poslu svaka banka mora se pridržavati određenih načela poslovanja ukoliko želi da posluje rentabilno i smanji rizike, a to su:načelo likvidnosti poslovanja, sposobnost da u svakom trenutku izmiri dospele obaveze načelo solventnosti – mogućnost plaćanja obaveze ili naplate potraživanja u roku i na način utvrđen između banke i komitentanačelo rentabilnost – mora biti usklađeno sa načelom likvidnosti gde načelo likvidnosti nalaže da banka mora imati dovoljno sredstava kako bi obaveze izmirila u roku, ali i da bi slobodna sredstva banke trebalo što rentabilnije plasirati, jer se na njih plaća pasivna kamata. Prekomerna likvidnost smanjuje rentabilnost i obrnuto, prekomerni zahtevi u odnosu na rentabilnost smanjuju likvidnost. To je razlog zašto menadžment banke mora da vodi računa da uskladi priliv i odliv sredstava a da pri tom banka rentabilno i sigurno posluje.Princip poslovnosti i efikasnosti – izražava se potrebom da se maksimalni rezultati poslovanja postignu uz minimalno korišćenje sredstavaPrincip sigurnosti plasmana – da banke svoja raspoloživa sredstva plasiraju sa najmanjim rizikomPrincip ažurnosti – načelo po kojem je banka u obavezi da sve poslove obavlja u određenom roku i da tačno i ažurno evidentira sve poslovne promeneMeđu svim navedenim principima postoji interaktivni odnos. Na osnovu ovih principa banka mora dnevno da usklađuje prilive i odlive novčanih sredstava i da u slučaju svake iole veće transakcije, izračunava posledice takve odluke na bilans banke i pokazatelj njenog poslovanja. Ovo je omogućeno korišćenjem kvantitativnih metoda i savremenih informacionih tehnologija.

18. Depozitni poslovi Depozitni poslovi su po svojoj sadržini pasivni bankarski poslovi, sa kojima se banka kao dužnik pojavljuje prema poveriocima iz privrede, vanprivrede i stanovništva.Na osnovu depozitnog posla banka ima obavezu da deponentima plati odgovarajući iznos kamate. Položeni depoziti mogu biti:Oročeni depoziti, depoziti po viđenju i specijalni depoziti u zavisnosti od vremenskog roka vezanih sredstava. Strukturu i kvalitet depozita uslovljava plasman tih sredstava u kreditnom i drugom obliku..

6

Page 7: Bankarstvo 13

19. Nedepozitni poslovi prikupljanja sredstava. Pored depozitnih, banke mogu prikupljati i tzv. Nedepozitna sredstva od kojih dominiraju kreditni izvori.. Banka može pribavljati sredstva uzimanjem kredita od Centralne banke i drugih banaka i finansijskih institucija. U većini zemalja krediti centralne banke imaju karakter kredita za likvidnost i oni su uglavnom vrlo kratkog roka za prevazilaženje trenutnih problema.Krediti od drugih banaka se uglavnom odobravaju za određene namene i oni mogu biti kratkoročni i dugoročni, s tim da krediti koji sa nabavljaju iz inostranstva po pravilu podležu određenom režimu zaduživanja.

20. Sekjuritizacija bankarskih kredita. U savremenom bankarstvu uočava se tendencija porasta nekreditnih u odnosu na kreditne plasmane. Taj proces prestruktuiranja bankarskih plasmana u korist hartija od vrednosti, u literaturi se naziva sekjuritizacija. Kada se govori o sekjuritizaciji kredita, onda se pod tim pojmom podrazumeva poslovna operacija banke u cilju transformacije bankarskih kredita u hartije od vrednosti emitovane na bazi tih kredita, odnosno obveznica. Smisao sekjuritizacije je u tome da banke u razvijenim tržišnim ekonomijama teže da ostvare što veću likvidnost svojih aktiva putem transformacije na finansijskim tržištima

21. Kapital banke. Uloga kapitala banke je specifična s obzirom da kod nje pasivna strana bilansa ne egzistira isključivo da bi se finansirale poslovne aktivnosti banke, već sama po sebi predstavlja deo poslovne aktivnosti banke, odnosno prikupljanje sredstava. Bankama kapital nije toliko potreban kao primarni izvor finansiranja pošto mogu da pozajme sredstva koja su im potrebna po mnogo nižim kamatnim stopama u odnosu na cenu koju ga plasiraju. Shodno tome banke ne raspolažu toliko velikim iznosom kapitala u odnosu na aktivu i obim poslovanja. Kapital banke se nalazi u pasivi (izvorima) bilansa stanja i predstavlja najstabilniji deo finansijskog potencijala banke. Kapital banke je oblik nedepozitnih izvora sredstava koji je trajno uložen u banku, za razliku od drugih depozitnih i nedepozitnih izvora, kao neophodan uslov za osnivanje banke i uspešno poslovanje. Kapital se kvantifi kuje kao neto aktiva banke koja je jednaka razlici između vrednosti aktive i obaveza u bilansima banaka:Kapital banke = Ukupna aktiva – Obаveze banke(Neto aktiva)Osnivači banke obezbeđuju sredstva za osnivački kapital banke, koja mogu biti u novčanom i nenovčanom obliku (zgrade, oprema i druga sredstva u funkciji poslovanja banke). Akcionarski kapital koji je u nenovčanom obliku procenjuje ovlašćeni procenjivač, a na osnivačkoj skupštini osnivači – akcionari banke verifi kuju procenu. Novčani deo osnivačkog kapitala po Zakonu o bankama ne može biti manji od 10 mil EUR, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan uplate.Jedno od najkontraverznijih pitanja u istoriji bankarstva je visina potrebnog nivoa kapitala u banci. Banke kao centri finansijskog sistema bi zbog nedostatka kapitala mogle ugroziti stabilnost čitavog finansijskog sistema. Uobičajeno je da nacionalno bankarsko zakonodavstvo zahteva za osnivanje banke i njeno nesmetano funkcionisanje Kapitalni cenzus –odnosno minimalni nivo novčanog dela kapitala. Svrha kontrole veličine kapitala banke je : ograničavanje rizika od neuspeha, očuvanje javnog poverenja građana u banku, limitiranje gubitaka države po osnovu osiguranja depozita banaka u slučaju njihovog gašenja ili likvidacije.

22. Cena bankarskih sredstava ili resursa je od presudne važnosti za formiranje cene bankarskih plasmana, kao i za profitabilnost banke. Kod formiranja cene bankarskih sredstava moguća su dva pristupa: jedan koji se usredsređuje na istorijske prosečne troškove sredstava kojima banka finansira svoje plasmane a drugi se odnosi na marginalnu cenu bankarskih sredstava. Naime kamatna stopa na međubankarske kratkoročne plasmane zavisi uglavnom od kretanja eskontne stope, od trenutnog stanja ponude i tražnje novca, ali i od stope inflacije. Nijedna banka ne može svoj celokupni finansijski potencijal usmeriti u plasmane iz razloga što je svaka banka u obavezi da iz svog finansijskog

7

Page 8: Bankarstvo 13

potencijala izdvoji deo sredstava ili deo izvora na ime obavezne rezerve koja se drži na računu Centralne banke i na taj način se potencijal banke umanjuje za ovaj imobilisani iznos. Pored toga banka je u obavezi da u cilju održavanja likvidnosti drži deo sredstava u vidu rezervi likvidnosti.

23. Bankarski kreditni plasmani sredstava. Ukupni plasmani banke se mogu podeliti u dve velike grupe: kreditne plasmane i nekreditne plasmane koji predstavljaju aktivne bankarske poslove.Iako se jasno uočava tendencija porasta nekreditnih plasmana banaka, kreditni plasmani još uvek dominiraju u strukturi aktive banaka i one najveći deo svog potencijala plasiraju u obliku kredita. Kredit za banku predstavlja dužničko poverilački posao u kome ona kao poverilac ustupa pravo raspolaganja novčanih sredstava svome dužniku na ugovoreno(definisano) vreme uz dogovorene uslove, odnosno visoke kamate, način otplate, pokriće.Vrste kredita: Postoje brojne vrste kredita, a neke od osnovnih su:Prema obliku u kome se daju, mogu biti: robni, trgovački, robno novčani(daju se u robi, vraćaju u novcu), i novčani-bankarski-finansijskiPrema nameni: mogu biti namenski, tj dužnik ih mora koristitii za tačno određenu namenu i opšti tj nenamenski koje dužnik može koristiti za različite namenePrema rokovima: kratkoročni 1-2 godine, srednjoročni do 5 godina, dugoročni preko 10 godinaPrema načinu povlačenja kredita mogu se podeliti na : jednokratne koji se u potpunosti povlače po odobrenju i sukcesivne koji se povlače po ratama u ugovorenom periodu.Prema načinu otplate mogu se otplaćivati u celini, tj u celini o roku dospeća, u ratama i putema anuiteta kada se otplaćuje zajedno sa pozajmljenim iznosom i odgovarajuća kamata.Prema subjektu koji ga daje: mogu biti privatni i javni, a prema dužniku industrijski, poljoprivredni, bankarski, zadružniPrema rezidentnosti poverioca mogu biti domaći i straniPrema obezbeđenju mogu biti realni, tj sa zalogom, hipotekarni, i lični tj. Personalni(pokriveni i nepokriveniSa stanovišta obaveze vraćanja mogu biti kamatonosni i bez kamataSa statističkog aspekta se dele na odobrene i iskorišćene kredite, kao i na planirane i neplanirane kredite.

24. Postupak i principi kreditiranja. Pri odobravanju kredita banka se mora pridržavati osnovnih principa bankarskog poslovanja koji su zajednički za sve banke i sve kredite(principi .likvidnost, solventnosti, rentabilnosti).Opšti principi kreditne politike podrazumevaju da banka mora da izbegava preteranu koncentraciju kredita na pojedine komitente ili privredne oblasti, da se kredtiti odobravaju samo kreditno sposobnim komitentima, da se odobravanje kredita vrši u skladu sa utvrđenom procedurom, da se prati finansijsko stanje komitente i kontroliše namenska upotreba kredita. Banka može da odobri kredit samo kreditno sposobnim zajmotražiocima. U skladu sa tim, zajmotražioci moraju da ispunjavaju sledeće uslove: da ostvaruju pozitivan finansijski rezultat, da nemaju nepokriveni gubitak iz prethodnog perioda, da imaju ažurno knjigovodstvo, da uredno izmiruju svoje obaveze, da uredno naplaćuju svoja potraživanja, da namenski koriste sredstva.Postupak kreditiranja se sastoji iz sledećih faza: podnošenje zahteva za kredit, razmatranje i i odobravanje kreditnog zahteva, rešenje po kreditnom zahtevu, zaključivanje ugovora o kreditu, korišćenje kredita, vraćanje kredita i monitornog kredita .

25. Razlike u kreditiranju privrede i kreditiranju stanovništva.Kreditiranje privrede, preduzeća, kompanije i kreditiranje stanovništva(fizičkih lica i domaćinstava) razlikuje se kako po oblicima, tako i po samom procesu kreditiranja.

8

Page 9: Bankarstvo 13

Preduzećima ili pravnim licima banke uglavnom odobravaju kredite u vidu kratkoročnih kredita za obrtna sredstva; dugoročne investicione kredite za kupovinu osnovnih sredstava i izgradnju objekata; kao i kredite za finansiranje prestruktuiranja.Sektoru stanovništva odobravaju kratkoročne kredite po tekućem računu; gotovinske kredite bez namene; kredite po osnovu kreditnih kartica; i čitav niz potrošačkih kredita koji se koriste za kupovinu automobila, nameštaja, bele tehnike.Procedure odobravanja kredita se razlikuju. Kod odobravanja kredita preduzećima posebna pažnja se poklanja analizi finansijskog stanja preduzeća, pri čemu se traže i odgovarajući elementi obezbeđenja.Procedura odobravanja kod fizičkog lica uglavnom je kraća i svodi se na utvrđivanje njegovog kreditnog boniteta gde su presudni stalnost i visina mesečnih primanja za zajmotražce.

26. Cena kredita je specifična kategorija koja ima više komponenata i to pre svega kamatu kao osnovnu cenu kredita; provizije kao dodatni izvor prihoda banke; troškove efektivne kamatne stope za korisnike kredita i na kraju ukupnu cenu kredita i profitabilnost banke.

27. Ugovorena kamatna stopa kao cena kredita pokazuje koliko je korisnik kredita u obavezi da plati za korišćenje kredita. Kamata koju korisnik kredita plaća obračunava se po nominalnoj kamatnoj stopi. Nominalna kamatna stopa se sastoji iz dve kamatne stope: realne kamatne stope i stope inflacije. Realna kamatna stopa se dobija kada se od nominalne kamatne stope oduzme stopa inflacije. Prilikom odobravanja kredita po pravilu se vrši klasifikacija korisnika kredita prema stepenu rizika, na osnovu čega se određuje kamatna stopa. Što je rizik veći, veća je i kamatna stopa i obrnuto. Drugim rečima prvoklasnim dužnicima banke naplaćuju najnižu tzv. Primarnu kamatnu stopu, a ostalim višu kamatnu stopu. Realna kamatna stopa je prinos koji zajmodavac zahteva čak i u slučaju kada su cene konstantne i kad nema rizika.. Fiksna kamatna stopa je utvrđena u procentualnom iznosu i ne može se menjati u toku trajanja kreditnog odnosa, ona je povoljnija za zajmoprimca jer ga štiti od eventualnog skoka kamatnih stopa na tržištu kapitala. S druge strane, promenljive kamatne stope se određuju na osnovu neke opšte prihvaćene kamatne stope na tržištu kapitala uz dodavanje odgovarajuće fiksne kamatne marže.

28. Referentne kamatne stope na međunarodnom tržištu novca i tržištu kapitalaReferentna kamatna stopa je kamatna stopa koju ugovaraju zajmoprimalac i zajmodavalac, a koja se određuje prema uslovima koji vladaju na određenom finansijskom tržištu i menja se u zavisnosti od kretanja ponude i tražnje na tom tržištu. Na ovu kamatnu stopu kao baznu zaračunava se određeni dodatak, odnosno marža koja ostaje fiksna za ceo period trajanja ugovora.

29. Provizije Pored redovne kamatne stope, banke mogu računati i na provizije za obradu kreditnog zahteva i odobravanje kredita, koje banka obično naplaćuje u vidu jednokratnih troškova od zajmoprimca i to najčešće umanjujući kredit za njihov iznos kod uplate kredita na njihov račun. Banke kod kredita sa dužim rokovima korišćenja naplaćuju i proviziju za neiskorišćeni deo kredita. To su i provizije za izradu dokumentacije, razne takse i porezi koje banka na jedan ili drugi način prevaljuje na zajmoprimca. Drugačije rečeno, direktan finansijski trošak zajmoprimca nije sadržan samo u kamati, već su tu i drugi zavisni troškovi kreditiranja.

30. Efektivna kamatna stopa – Klijenti banke oduvek žele da znaju stvarnu cenu bankarskih kredita, odnosno efektivnu kamatnu stopu, a žele i preduzeća, kako bi mogla da sagledaju ukupne troškove finansiranja iz kreditnog zaduženja. Efektivna kamatna stopa uključuje sve troškove koji su direktno vezani za uzimanje kredita. Na primer efektivna kamatna stopa ne može biti dva puta veća od nominalne kamtne stope kada se radi o

9

Page 10: Bankarstvo 13

uzimanju stambenog kredita uz polaganje bezkamatnog depozita od 40% kredita. To znači da korisnici kredita moraju uzeti u obzir sve prateće troškove kod analize kreditnih ponuda, odnosno sve troškove u vezi sa kreditnim zaduženjem.

31. Cena kredita i profitabilnost banke Određivanje cene kredita se može vršiti na bazi analize profitabilnosti banke sa svakim konkretnim klijentom, ili da se izvrši dekomponovanje bankarskih usluga na sastavne delove uz određivanje cene za svaku komponentu, a moguća je i kombinacija ova dva pristupa. U svakom slučaju cena kredita bi trebalo da bude takva, da banka u potpunosti pokriva svoje troškove i ostvaruje ciljnu stopu prinosa na akcionarski kapital.

32. Otplata kredita Postoji više načina otplate i amortizacije kredita o čemu svakako treba voditi računa kod planiranja zaduženja i njegovog ugovaranja. Amortizovati kredit znači otplatiti ga postepeno po unapred utvrđenom planu. Otplata ili rata je deo kredita koji se postepeno vraća. Otplate mogu biti jednake ili promenljive. Zbir otplate kredita na dug zove se anuitet. Anuiteti mogu biti jednaki, ređi ili češći, mada uglavnom preovladava model češćih anuiteta. U poslovnoj praksi uglavnom preovlađuju tri modela amortizacije kredita:

amortizacija kredita sa jedankim godišnjim otplatama glavnice uz smanjenje kamateamortizavija kredita sa jednakim godišnjim otplatama koje uključuju glavni dug i kamatuamortizacija kredita sa plaćanjem glavnog duga na kraju u poslednjoj godini

33. Konverzija i konsolidacija kredita – Konverzija kredita nastaje kada se u roku otplate promeni ili vreme otplate ili kamatna stopa, a može i jedno i drugo.Do konverzije kredita dolazi uglavnom na zahtev korisnika kredita kome će konverzija omogućiti plaćanje manjeg anuiteta i bolje uslove otplaćivanja. Konverzija se sprovodi obračunom novog anuiteta, primenom nove kamatne stope na ostatak dospelog duga i ostatak vraćanja, uzimajući u obzir ostale ugovorene uslove.. U praksi se uglavnom svako menjanje uslova u toku realizacije kredita naziva konverzija kredita, dok konsolidacija predstavlja spajanje više dugova u jedan dug.

34.Sindicirani kredit Kada je traženi kredit suviše veliki, da bi ga jedna banka mogla obezbediti iz svog kreditnog potencijala, grupa banaka se može obavezati da učestvuje u njegovom finansiranju na bazi jednog finansijskog aranžmana, s tim što se utvrđuje učešće svake pojedine banke u ovom finansijskom paketu. Tada se radi o sindiciranom kreditu. U tom slučaju jedna banka je odgovorna za struktuiranje kredita. Kredit može biti u jednoj ili više valuta, a kamatne stope kod ovih zajmova su uglavnom promenljve. Kod ovih kredita se naplaćuju provizije za angažovana sredstva, ali i provizije za organizaciju –aranžiranje kredita. Banke koje učestvuju u sindiciranju kredita su uglavnom vrlo sposobne da sagledaju kompletan kreditni rizik pri čemu je najveći nedostatak to što je kamatna stopa promenljiva. Uglavnom se na ovaj način vrši refinansiranje dugova zemalja koje su zapale u dužničku krizu

35. Kreditne linije podrške emitentima, odnosno aranžman za podržavanje emisije hartija od vrednosti koji se zaključuje između banke i emitenta su instrumenti relativno novijeg datuma, a prema njemu banka garantuje da će otkupiti ceo neprodati deo emisije, ili za otkup dati kredit. To u osnovi predstavlja garanciju i onda kada se emisija ne može plasirati u celosti, pa banka ili grupa banaka kupuje neplasirane hartije od vrednosti od emitenta do iznosa kredita i nakon toga organizuje njihovu dalju prodaju.

36. Bankarski nekreditni plasmani sredstava – Najznačajniji nekreditni plasmani banaka su oni u razne hartije od vrednosti na finansijskom tržištu koji predstavljaju finansijske investicije i dominantan su vid plasmana pojedinih banaka, tj. Investicionih banaka.. Plasmani u hartije od vrednosti za banku imaju dva osnovna motiva i to:

10

Page 11: Bankarstvo 13

povećanje profitabilnosti i formiranje rezervi likvidnosti. Ulaganje u hartije od vrednosti pruža banci veći stepen fleksibilnosti i likvidnosti nego kada se radi o kreditima.Pod hartijama od vrednosti se podrazumevaju pismene isprave koje sadrže pismenu obavezu izdavaoca hartija od vrednosti da će zakonitom imaocu hartija od vrednosti ispuniti obavezu zabeleženu u toj ispravi.Najvažnije kratkoročne hartije od vrednosti su: kratkoročne državne obveznice, blagajnički zapisi centralne banke, depozitni sertifikati, bankarski zapisi i komercijalni papiri. Obveznica je pismena isprava kojom se izdavalac obavezuje da će licu označenom u obveznici, ili po njegovoj naredbi, odnosno donosiocu obveznice, isplatiti odredjenog dana iznos naveden u obveznici. Obično sadrže i kamatne kupone.Kratkoročne državne obveznice služe za kratkoročno finansiranje državnih obaveza. Blagajnički zapisi su prenosive kratkoročne hartije od vrednosti koje obično glase na okrugli iznos i sa rokom dospeća od mesec dana, tri, šest, devet meseci i godinu dana iodredjenom kamatnom stopom. Depozitni sertifikati dospevaju u toku od 30 do 180 dana, a komercijalni između 7 i 270 dana.Najvažniji tržišni instrumenti tržišta kapitala jesu obveznice i akcije i to: državne obveznice, obveznice lokalnih organa uprave, korporativne obveznice, hipotekarne obveznice, garantovane obveznice. Akcije predstavljaju hartije od vrednosti sa odgovarajućim pravom učešća u deoničarskom (akcionarskom) društvu, kojima se potvrdjuje da je njihov imalac uneo odredjeni ulog u osnovnu glavnicu društva. Akcije izdaju akcionarska društva. One se emituju radi formiranja ili povećavanja kapitala preduzeća. Akcije su dugoročne hartije od vrednosti. Nominalna vrednost akcija predstavlja cenu po kojoj akcionarsko društvo vodi emitovane akcije u svome knjigovodstvu.Tržišna cena akcija predstavlja cenu po kojoj se akcija prodaje na sekundarnom tržištu. One treba da osiguraju imaocu trajan prihod u vidu dividende. Dividenda je deo dobiti koju ostvari kompanija i koja se isplaćuje akcionarima.

37. Ostali bankarski poslovi predstavljaju heterogenu kategoriju koja se načelno može grupisati na uslužne bankarske poslove i specifične bankarske poslove..

38. Uslužni bankarski poslovi su neutralni sa aspekta bilansa banke i u funkciji su operativnog poslovanja i ostvarivanja prihoda po osnovu pružanja jednog broja usluga komitentima. Ovi poslovi se još nazivaju i komisioni poslovi pošto ih banka obavlja u svoje ime , a za tuđ račun, tj račun komitenta. U ovu vrstu spadaju: trezorsko-blagajničko poslovanje, devizno-valutni i menjački poslovii, kao i poslovi platnog prometa

39. Specifični bankarski poslovi još se nazivaju i pomoćni bankarski poslovi, predstavljaju dopunske poslove kojima se banke bave kako bi što potpunije zadovoljile potrebe svojih komitenata i na taj način ih još više vezale za sebe i po tom osnovu ostvarile značajniji prihod. U ovu grupu poslova spadaju: 1) konsultantski poslovi, 2) poslovi u vezi sa emisijom i plasmanom hartija od vrednosti, 3) brokerski poslovi, 4) poslovi osiguranja, 5) forfetiranje, 6) faktoring, 7) lizing, 8) posredovanje u prometu nekretnina40. Konsultantski poslovi - Konsultantska uloga više je izražena kod banaka specijalizovanih za investiciono bankarstvo. Ove banke se vrlo često pojavljuju u ulozi finansijskog savetnika u procesima privatizacije, kao i projektnog finansiranja, posebno kada je reč o velikim investicionim objektima u zemlji i inostranstvu. U poslovnim bankama kadrovi predstavljaju visokoprofesionalne pojedince koji mogu klijentima banke, kao i drugim zainteresovanim pravnim i fizičkim licima, pružiti savetodavne (konsalting) usluge. Konsalting obuhvata sledeće poslove: oblast spoljne trgovine i deviznog poslovanja; oblast carinske i poreske politike; uže posmatrano to su i brokersko-dilerski poslovi; vođenje poslovnih knjiga klijenata; poslovi procene vrednosti kapitala (obavezno kod prve emisije hartija od vrednosti ili u postupku zajedničkog ulaganja i privatizacije); marketinške i usluge istraživanja tržišta; poslovi registracije preduzeća i preregistracije prilikom statusnih promena.

11

Page 12: Bankarstvo 13

41. Lizing poslovi – Lizing predstavlja poslovni aranžman između davaoca i korisnika lizinga, pri čemu davalac lizinga ustupa na korišćenje sredstva sa zadržavanjem prava vlasništva na njima i uz naplatu zakupnine, dok korisnik lizinga, stiče samo pravo korišćenja sredstava do utvrđenog roka ili eventualnog njihovog otkupa. Poslovi lizinga se koriste u finansijskim transakcijama koje su vezane za plasman proizvoda u zakup, a koji su velike pojedinačne vrednosti(oprema, transportna sredstva). Prema vrstama lizing može biti: operativni, finansijski, direktni ili indirektni lizing.42. Forfetiranje - Ugovorom o forfetiranju koji se smatra posebnom vrstom eskonta, prenosi se uz dogovorenu cenu potraživanje sa dotadašnjeg imaoca na forfetera (banka) uz odricanje prava forfeteru na povratni zahtev u slučaju da potraživanje o dospelosti ne bude plaćeno od strane dužnika. Ovo odricanje se smatra osnovnom karakteristikom forfetiranja u odnosu na druge poslove kreditnog karaktera, jer se na taj način prenosilac potraživanja oslobađa svakog rizika u vezi sa naplatom potraživanja i odgovara samo za pravno postojanje potraživanja. Sličan je eskontu menica kod banaka, ali ga karakterišu duži rokovi otplate i do nekoliko godina i prenos celokupnog rizika naplate sa poverioca na forfetera. Forfeting poslovi su sporedni bankarski poslovi, koji najčešće predstavljaju oblik finansiranja izvoznih kredita. Poslovima forfetinga mogu se baviti banke ili za to specijalizovane institucije.43. Eskontovanje- Eskont je odbitak kamate pri otkupu potraživanja koja dospevaju kasnije. Eskontovanje je jedan od najstarijih bankarskih poslova. Pri prodaji potraživanja banka isplaćuje ranijem vlasniku neto iznos potraživanja. Kod otkupa menica ili nedospelih potraživanja po osnovu blagajničkih zapisa i po osnovu kamatnih kupona, eskont je odbitak kamate od dana eskontovanja do dana dospeća.

44. Faktoring – se bazira na ugovoru kojim se faktoring institucije uglavnom banke ili specijalizovane organizacije, čiji je banka osnivač obavezuje da će preuzeti potraživanja koja komitent ima prema nekom trećem licu uz odgovarajuću naknadu s tim da će iznos potraživanja isplatiti komitentu pre njegovog dospeća. U razvijenim zemljama faktoring se koristi kao oblik ubrzane naplate potraživanja. Ovim poslovima preduzeća najčešće pribegavaju kada ne mogu da dodju do sredstava na drugi način i kada vrše prodaju svojih proizvoda na kredit, zbog čega potraživanja preduzeća predstavljaju veliki deo aktive. Rokovi dospeća kod faktoringa u odnosu na poslove forfetinga su po pravilu kraći, a iznosi potraživanja manji. Subjekti koji učestvuju u procesu faktoringa su: klijent, kupac i faktor.

45. Bilansi banke i profitabilnost- Reč bilans potiče od latinske reči koja u slobodnom prevodu znači vaga sa dva tasa. Po svojoj formi predstavlja dvostrani račun u kome se sa jedne strane prikazuju sredstva – aktiva, a sa druge strane izvori tih sredstava - pasiva. Banke kao i svi drugi poslovni subjekti moraju da vode knjige i sastavljaju bilanse u skladu sa važećim propisima.Bilans stanja –u formalnom smislu predstavlja dvostran račun na čijoj jednoj strani je prikazano stanje sredstava , odnosno imovine(na strani aktive), a na drugoj strani stanje obaveza(na strani pasive). U slučaju ostvarenog negativnog finansijskog rezultata, nepokriveni gubitak se pojavljuje kao pozicija na strani aktive. Bilans uspeha – prikazuje prihode i rashode banke u toku određenog obračunskog perioda, kao i finansijski rezultati, tj. neraspoređena dobit ili nepokriven gubitak.Bankovna dobit je odredena razlikom izmedu priliva sredstava i odliva sredstava koja bi morala biti pozitivna. U slucaju da razlika nije pozitivna, banka je prinudena da koristi odredene rezerve, koje su propisane od strane Narodne banke, sa kojima raspolaže kod NB. Dakle, bankovna dobit je pozitivna razlika izmedu aktivne i pasivne kamate.Aktivna kamata obezbeduje odredeni priliv sredstava banci, a pasivna kamata se realizuje kroz odliv sredstava iz banke.Profitabilnost bankarskog poslovanja – tj ostvarivanje adekvatnih prinosa na plasirana sredstva omogućava ne samo kontinuitet poslovanja i održivosti banke na tržištu, već i ekspanziju bankarskih aktivnosti. Profitabilnost merena stopom prinosa po jedinici

12

Page 13: Bankarstvo 13

akcijskog kapitala predstavlja najznačajniji sintetički pokazatelj performansnih mogućnosti banke.

46. Upravljanje bankarskim rizicima – Kao disciplina upravljanje rizikom je novijeg datuma i razvilo se iz delatnosti osiguranja, jer se tradicionalnim poslovima osiguranja nisu mogli efektivno i ekonomično rešiti problemi rizika u različitim situacijama . Rizici predstavljauju mogućnost gubitka na transakciji, klijentu ili poslu, kao i rizik da banka naruši ugled koji ima na tržištu. Rizik i mogućnost njegovog javljanja se poslednjih decenija povećava uslovljeno procesom globalizacije, brzinom promena i povećanom stepenu međuzavisnosti. Faktori koji utiču na rizike su: tehnologija, promena propisa, promena kamatnih stopa, promena kurseva, promene u poslovanju klijenata. Generalno, rizik se sastoji u izostanku profita ili u materijalnom gubitku. Kreditni rizik kao najvažniji predstavlja rizik od izostanka povraćaja pozajmljenih sredstava. Rizik se ne može izbeći, već samo minimizirati, pa banka u procesu upravljanja nastoji da očuva sredstva i profit putem procene i identifi kacije izloženosti riziku, merenjem i vrednovanjem izloženosti, kontrolom izloženosti i finansiranjem ostatka izloženosti. Zakon o bankama nalaže bankama da organizuju posebnu organizacionu jedinicu koja se bavi upravljanjem rizicima, a sama banka propisuje procedure upravljanja rizicima i izveštavanja. Upravljanje predstavlja funkciju u kojoj je odgovornost upravnog odbora, odbora za upravljanje aktivom i pasivom i odbora za reviziju banke od centralnog značaja.Upravljanje bankarskim rizicima može biti kvalitativno i kvantitativno.Kvalitativno upravljanje bankarskim rizicima- se zasniva na iskustvenim ocenama bankarskih eksperata i ono je naročito bitno za one faktore rizika koji se ne mogu kvantifikovati.Kod kvantitativnog upravljanja bankarskim rizicima osnovni princip se sastoji u sagledavanju prosečnog iznosa gubitka koji se određuje na osnovu sledećih faktora: visine izloženosti gubitku, vrednosti standardne devijacije i izabranog nivoa tolerancijeRizik – predstavlja svaku neizvesnu situaciju u poslovanju banke, odnosno verovatnoću gubitka nastalu kao rezultat dejstva neizvesnih događaja u poslovanju banaka.

47. Rizik likvidnosti - predstavlja rizik da banka ne poseduje dovoljno likvidnih sredstava za izmirenje dospelih obaveza, ili da dodje do neočekivanih odliva likvidnih sredstava. Kod ovog rizika banka se suočava sa dva problema: manjkom likvidnih sredstava ili nemogućnošću da na tržištu mobiliše likvidna sredstva. Cilj upravljanja ovim rizikom treba da bude izbegavanje situacija da banka ima negativnu likvidnu aktivu, pa iz toga proističe upravljanje aktivom i pasivom.48. Kreditni rizik – definiše se kao rizik neizvršenja obaveza po osnovu nastalog duga, tj. Neplaćanja glavnice i kamate od strane dužnika. Među mnogobrojnim rizicima sa kojima se banka suočava najvažniji je kreditni rizik, jer je on još uvek jedan od glavnih razloga nesolventnosti.

49. Kamatni rizik – predstavlja rizik smanjenja profita za banku, usled promena u visini kamatnih stopa. Izloženost banaka ovoj vrsti rizika proističe iz toga što većina njihovih bilansnih stavki generiše prihode i troškove koji se usklađuju sa kamatnom stopom. Zato promena kamatnih stopa u aktivi i pasivi utiču na visinu kamatne marže u pozitivnom ili negativnom pravcu.

50. Devizni ili valutni rizik – predstavlja rizik da banka ostvari gubitke u svom poslovanju usled promene u deviznim kursevima. Rizik deviznog kursa nastaje kada dodje do promene u deviznim kursevima, gde se u aktivi i pasivi banke nalaze viševalutne kompozicije, s tim da je ova vrsta rizika došla do punog izražaja tek nakon uvođenja plivajućih kurseva,

13

Page 14: Bankarstvo 13

početkom 70-tih godina prošlog veka. Ovaj rizik je posebno značajan za banke koje posluju na globalnom planu sa više valuta, odnosno za međunarodne banke.

51. Tržišni rizik – Tržišni rizik predstavlja rizik od negativnih odstupanja vrednosti otvorene trgovačke pozicije na osnovu dnevnih cena zatvaranja koji je predmet trgovanja, tokom perioda neophodnog da transakcija bude zatvorena, odnosno likvidirana. Tržišni rizik se pre svega odnosi na promene kamatnih stopa, deviznih kurseva i cena akcija.

52. Rizik nesolventnosti –Leveridž pokazuje koliko može da opadne vrednost aktive pre nego se ugrozi pozicija deponenata i kreditora banke. On se javlja kao posledica jednog ili više sledećih rizika: kreditnog rizika, rizika likvidnosti, rizika kamatne stope, tržišnog rizika, deviznog i vanbilansnog rizika.

53. Upravljanje ostalim bankarski rizicimaRizik izvršenja plaćanja u transakcijama – nastaje ukoliko jedna strana plaća novcem ili dostavlja sredstva pre primanja sopstvene gotovine, ili sredstava izlažući ih potencijalnom gubitku.Rizik zemlje – je mogućnost da dođe do neizvršenja obaveza prema banci usled postupaka vlasti ili događaja u zemlji dužnika.Rizik hartija od vrednosti – nastaje kada banka investira deo sopstvenog raspoloživog potencijala u hartije od vrednosti. Prilikom aktiviranja rizika vanbilansne aktivnosti, javljaju se kreditni rizik, rizik likvidnosti i rizik kamatne stope.Rizici okruženja – predstavlja rizike koje banka mora da preuzme, a nad kojima u najboljem slučaju ima ograničenu kontroluOperativni rizik se definiše kao rizik direktnog ili indirektnog gubitka koji proističe iz pogrešnih internih procesa ljudi i sistema, ili iz eksternih događaja.

54. Bankarske prevare i pranje novca Kao i svuda gde se posluje sa novcema, tako su i banke izložene velikom riziku prevara u raznim vidovima. Ove prevare mogu biti izvršene od strane insajdera, tj. bankarskih službenika i menadžera, odnosno od strane prevaranata spolja, bilo da se radi o fizičkim ili pravnim licima, a u poslednje vreme su sve učestalije prevare preko informacionih sistema55. Kontrola bankarskog poslovanja i regulisanje bankarskih rizikaKontrola bankarskog poslovanja vrši se prvo, od strane državne institucije nadležne za to, a najčešće se radi o centralnoj banci i drugo, u samim bankama.Na makro nivou sprečavanje nastanka rizika u bankama i bankarskom poslovanju, ostvaruje se kroz razne oblike državnog nadzora i kontrole banaka i njihovog poslovanja u celini ili po pojedinim segmentima. Nadzor i kontrolu obavljaju centralna banka, ministarstvo finansija ili specijalna nezavisna tela koja su uglavnom profila državnih agencija. Bankarski menadžment ima glavnu ulogu u obezbeđivanju sigurnosti, efikasnosti i profitabilnosti poslovanja banke. Efikasan nadzor nad poslovanjem banaka zahteva da nadzorne institucije imaju zakonom data i jasna ovlašćenja i nadležnosti u sprovođenju svoje uloge. Efikasan nadzorni organ mora imati sledeća ovlašćenja: davanje i oduzimanje dozvola za rad bankama, ovlašćenje da propisuju standarde i propise, ovlašćenje da od banaka zahtevaju da dostavljaju periodične izveštaje o svom poslovanju i druga ovlašćenja u skladu sa ustavom. Centralna banka kao nadzorna institucija za sprovođenje monetarne politike zemlje je i često institucija koja sprovodi nadzor i kontrolu banaka. Na mikro nivou banke su dužne da sprovode internu kontrolu.Banka je dužna da postupke sistema unutrašnje kontrole uredi i sprovodi na način koji omogućava kontinuirano praćenje i merenje svih vrsta rizika. Banka je takođe dužna da sistem unutrašnje kontrole razvija na način koji omogućava blagovremenu procenu rizika. NBS propisuje bliže uslove i način uređenja i sprovođenja sistema unutrašnje kontrole u bankama.Kontrolu poslovanja poslovnih banaka vrše same banke u posebno organizovanom odeljenju za reviziju i kontrolu poslovanja. Banke su u skladu sa Zakonom o bankama

14

Page 15: Bankarstvo 13

dužne da obrazuju organizacione jedinice za kontrolu usklađenosti poslovanja banke i unutrašnju reviziju.

56. Bankarski menadžment - U poslednjih nekoliko decenija dogodile su se značajne promene u bankarskom poslovanju pod uticajem brojnih faktora: razvoj informacionih tehnologija , globalizacija finansijskih tržišta, povećanje obima i složenosti finansijskih transakcija, porast nestabilnosti finansijskog okruženja i rizika. Paralelno sa ovim promenama banke, a pogotovo one koje posluju na globalnom tržištu, prinuđene su da menjaju svoj način poslovanja kako ne bi gubile tržišnu poziciju. Tako dolazi do novog pristupa u poslovnoj filozofiji banaka i promene samog poslovnog stila banke, što se ogleda u: primeni bankarskog marketinga, kreditiranje sa promenljivom kamatnom stopom, projektno i korporacijsko finansiranje privrede, pojava sekjuritizacije, korišćenje elektronskog bankarstva, supervizija-monitoring bankarstva. Suština nove bankarske filozofije je uspostavljanje odgovarajuće veze banke sa stalnom i brzom menjajućom poslovnom sredinom, što zahteva permanentno iznalaženje novih metoda , načina i postupaka kako bi se obezbedila efikasnost u poslovanju. Sledeći problemi se mogu označiti kao ključni u za efikasno upravljanje bankom u savremenim uslovima: sposobnost upravljanja promenama; strateško planiranje i strateški menadžment pristup; fleksibilna organizaciona struktura, snažna marketing orijentacija

57. Planiranje u bankama – Planiranje je ključna faza menadžment procesa, u okviru koje se donose odluke o ciljevima, politikama, strategijama, programima i planovima budućeg poslovanja. Oni pomažu menadžment timu da efikasno upravlja resursima banke i efektivno koristi šanse na tržištu, prilagođavajući se promenama u poslovnoj sredini. Ovo planiranje može imati stratešku i taktičku dimenziju. Planiranju prethodi diferencija misije i vizije banke. Strateško planiranje u bankama se sastoji od kreiranja vizije, izbora strategije i razrade akcionih programa. Taktično planiranje sprovodi se kroz operacionalizaciju usvojene strategije: akcionim programima po pojedinim segmentima kao što su: troškovi, kvalitet, informacije, proizvodi i usluge, zaposleni itd.

58. Marketing u bankama – Strateško planiranje u savremenim bankama tesno je povezano sa marketinškom strategijom koja je fokusirana na bolje razumevanje sadašnjih i potencijalnih potreba komitenata banke, kao i na satisfakciju komitenata svim uslugama koje banka pruža. U tom smislu banka obično ima dve vrste marketinških stručnjaka, gde se jedni fokusiraju na potrošače, a drugi na konkurentske banke. Bankarski marketing zahteva istraživanje svih vrsta bankarskih poslova: aktivnih, pasivnih i neutralnih. Razvoj informacione tehnologije dovodi do novog koncepta marketinga u bankama - informativno baziranog marketinga koji predstavlja adaptiranje marketinga u uslovima informacione mreže na virtuelnim tržištima.

59. Informacioni sistem banke Za uspešan savremen bankarski menadžment je od vitalne važnosti finansijski informacioni sistem koji pruža aktuelne, potpune i kvalitetne informacije, potrebne u procesu planiranja, odlučivanja, izvršavanja i izveštavanja kao i u tekućem operativnom bankarskom poslovanju. Bez informacionog sistema nema elektronskog prenosa podataka, internet bankarstva – elektronskog poslovanja. U poslednje dve decenije, mnoge banke smanjile su troškove poslovanja uvođenjem bankomata u svoje filijale koje posluju sa kompletnom ponudom usluga i sa istovremenim smanjenjem broja zaposlenih, kao i površine iznajmljenog prostora unutar svake filijale.

60. Organizacija banke i upravljanje ljudskim resursima – Organizaciona struktura banke zavisi od mnogo faktora: vrste banke, njene veličine, strukture i vrste poslova koje obavlja, područja koje pokriva. Bez obzira na sličnosti ili razlike, organizaciona struktura banke može biti okrenuta spoljnim faktorima, tj. onome što banka nudi na tržištu, ili okrenuta internim funkcijama ili faktorima. Svaka banka bez obzira na veličinu mora jasno

15

Page 16: Bankarstvo 13

odrediti svoj stav po pitanju dugoročnog razvoja ljudskih resursa. To se pre svega odnosi na pitanje broja i kvalifikacione strukture zaposlenih. Savremeno bankarstvo zahteva i nove standarde u pogledu upravljanja ljudskim resursima u bankama, što se ne odnosi samo na menadžere, već na sve zaposlene. Od svih zaposlenih se traži da stalno inoviraju svoja znanja i sposobnosti, na šta su oni realno i prinuđeni usled stalnih tehnoloških i drugih inovacija.

61. Banke na finansijskom tržištu – Banke su značajan učesnik finansijskih tržišta. Prema predmetu svog poslovanja finansijko tržište se deli na : novčani, tržište kapitala i devizno tržište, koja su međusobno uslovljena i povezana.Na novčanom tržištu traže se i nude kratkoročna novčana sredstva i ono predstavlja ukupnost svih novčanih transakcija u okviru jedne nacionalne ekonomije, iz osnove ponude i tražnje kratkoročnih slobodnih novčanih sredstava. Na njemu se odvija davanje i uzimanje kratkoročnih sredstava i kupovina i prodaja kratkoročnog novca i određenih hartija od vrednosti.Na deviznom tržištu se vrši kupovina i prodaja stranih sredstava plaćanja, usklađivanje ponude i tražnje deviza, kao i utvrđivanje kursa deviza koje su predmet poslovanja.Na tržištu kapitala se trguje dugoročnim novčanim sredstvima, odnosno kapitalom i dugoročnim hartijama od vrednosti, tj. vrednosnim papirima i onim finansijskim instrumentima čiji je rok dospeća duži od godinu dana.

62. Berze – su institucije finansijskog tržišta , vezane za tačno određeno mesto na kome se trguje standardizovanim tržišnim materijalom po utvrđenim pravilima trgovanja. Berza se uobičajeno deli na: tržište novca na kome se trguje različitim oblicima kratkoročne finansijske aktive i tržište kapitala na kome se trguje dugoročnom finansijskom aktivom. Po vlasničkoj strukturi to su najčešće akcionarska društva, s tim da značajno mesto pored akcionara zauzimaju njeni članovi, tj. posrednici koji zakupljuju mesto za trgovanje na berzi.

63. Elektronsko bankarstvo – Dostignuća savremene informacione tehnologije i njihova praktična poslovna primena znatno su promenili svet bankarstva. Glavni cilj je postao da se bez obzira na geografsku distancu, što brže i efikasnije povežu klijenti i tokovi informacija, ali i da se smanje troškovi i uspešnije upravljanje rizikom. Najveće tehnološko dostignuća bankarstva je pojava elektronskog novca i komunikacija putem interneta. Osnovne karakteristike servisa elektronskog bankarstva su: individualnost, mobilnost, nezavisnost vremena i mesta, fleksibilnost i interaktivan rad.Prednosti elektronskog bankarstva:- manje zaposlenih-bolji kvalitet usluga- smanjuje se broj organizacionih jedinica banke uz mogućnost pokrivanja veće teritorije- veći broj korisnika kojima se mogu pružiti usluge- smanjene su provizije- dostupnost usluga 24h dnevno, 365 dana u godini- obrada podataka i obavljanje transakcija, kao i provera su gotovo trenutni- stvaranje imidža inovativne banke, bolje i veće interaktivne mogućnosti- promocija samouslužnog bankarstva- jača konkurentsku sposobnost banke

64. Bankarsko osiguranje - Gube se jasne granice između bankarstva i drugih finansijskih institucija (osiguravajuće kompanije ili brokerske kompanije), jer se sve one bave finansijskim posredovanjem. Brz razvoj finansijskih tržišta omogućio je nebankarskim institucijama da se bave bankarskim osiguranjem. Banka ima veće prihode na osnovu provizija koji su stalni prihodi. Širinom usluga prema komitentu banka zadržava klijenta , a sebi povećava profit.Podrazumeva ponudu paketa finansijskih usluga koje obuhavataju: bankarske usluge i usluge osiguranja u isto vreme i na jednom mestu. Odnosno bankarsko osiguranje predstavlja strategiju prema kojoj banke i osiguranja sarađuju na manje ili više integrisan

16

Page 17: Bankarstvo 13

način, u nastupu na finansijom tržištu, i ovo uključuje distribuciju proizvoda, osiguranje od strane banke.Banke kroz osiguranje obezbeđuju dodatni i stabilan izvor prihoda, a ujedno vrše i diverzifikaciju kojom smanjuju oslanjanje na razliku između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, kao glavnih izvora prihoda za banke. Postoji više načina na osnovu kojih se može ostvariti bankarsko osiguranje: distribucioni aranžman, strateška alijansa, zajedničko ulaganje, novi počeci bez udruživanja.

65. Globalizacija – Visok stepen potreba, nameće ubrzanje razvoja savremene tehnologija, tehnike i telekomunikacija i na taj način stvara se globalno okruženje. Globalizacija je proces uspostavljanja globalnih vrednosti, koje prevazilaze okvire pojedinih država. Globalizacija je prošla četiri globalna razdoblja:

protoglobalne poretke (univerzalne civilizacije i imperijedoba renesanse (1350 – 1600)kolonijalna osvajanja i ekspanzija industrijalizmamegaglobalizacija – vreme hladnog rata i posle

Globalizacija predstavlja viziju ali i realnost. Sa svim svojim pozitivnim i negativnim posledicama, ona predstavlja uslov preživljavanja , ali i razvoja nacionalnih privreda i država. Globalizacija predstavlja svesno usmeren i organizovan proces kojim se nacionalne ekonomije povezuju preko međunarodnih institucionalnih posrednika. U periodu globalizacije dolazi i do promena i ubrzanog razvoja međunarodnog bankarstva. Tome su naručito doprineli interni i eksterni faktori. Interni faktori: koncentracija banaka, formiranje univerzalnih banaka, deregulacija bankarskih aktivnosti, tehnologizacija bankarskih aktivnosti. Eksterni faktori: regulacija bankarskih aktivnosti na međunarodnom nivou; globalizacija finansijskih tržišta.Različiti aspekti globalizacije doveli su do formiranja i različitih pristupa tom svetskom procesu. Postoje dve konstantne globalizacije društvena i ekonomska, koje su međusobno uslovljene i uzajamno se prepliću i dopunjuju.Ekonomski aspekti globalizacije – ključni fenomen ekonomske globalizacije jeste američka globalna moć, koja se sprovodi preko globalnog sistema koji je isključivo projektovan od strane Amerike. Ovi aspekti se pre svega baziraju na stvaranju velikih korporacija – seobi kapitala, produbljivanju svetske podele rada i tehnološkom razvoju , koji prevazilazi nacionalne okvire i ubrzava procese integracije.Društveni aspekti globalizacije – izražavaju se kroz socijalni aspekt, moralne i kulturne vrednosti, stavove pojedinaca i država prema drugim državama, bilateralne i multilateralne odnose između država i institucija itd.Karakteristike svetskog globalizovanog tržišta: eksteritorijalnost i nadnacionalnost, multinacionalni eksperti i multinacionalni proizvodi i strategije, digitalno umrežena, vremenski i teritorijalno neometana trgovina, međunarodno obrazovanje eksperata koji posluju na tržištu, dominacija etike, etičkih vrednosti i principa, organizacija i funkcija globalizovanog tržišta.66. Međunarodni monetarni fond – je međunarodna finansijska organizacija univerzalnog karaktera sa sedištem u Vašingtonu. Cilj MMF-a je promovisanje međunarodne monetarne saradnje, podrška ekspanziji međunarodne trgovine, promovisanje stabilnosti kursa i izbegavanje poremećaja koji bi nastali usled nestabilnosti međusobnog odnosa valuta. Ugovor o osnivanju MMF-a nastojao je da ustanovi višestrani sistem međunarodnog plaćanja za robe i usluge koji pomaže državama i članicama da usklade probleme za nacionalni i međunarodni prosperitet. MMF služi kao institucija koja pojedinim državama daje kratkoročne kredite, kojim bi se finansiralo plaćanje deficita koji je nastao primenom fiksnog kursa zamene valuta. Pored toga MMF se pojavljuje kao dugoročni kreditor zemalja u razvoju i kao ekonomski savetnik mnogih zemalja.Organi MMF-su:Bord guvernera(sa zamenicima), koji čine predstavnici svih država članicaBord izvršnih direktora 24 člana, od kojih je 8 stalnih(iz zemalja koje imaju najveće uloge u MMF-u i 16 predstavnika iz pojedinih regiona.

17

Page 18: Bankarstvo 13

Delatnost međunarodnog monetarnog fonda se sastoji u zaključivanju ugovora kojima se razmenjuje valuta, vršenju nadzora, konsultacija, finansijskim funkcijama. MMF predstavlja kreditnu uniju – finansijskla sredstva koja stavlja na raspolaganje stiče od uloga svojih članova. Ulozi članova nazivaju se kvote.MMF je u svom funkcionisanju ustanovio sistem da ko ulaže najviše ima i najveća prava.Pravo glasa prilikom donošenja odluka u organima MMF- zavisi od obima uloga. Ulozi se izražavaju u specijalnoj jedinici koja se naziva specijalno pravo vučenja(SPV). Svaka država ima 250 osnovnih glasova. Pravni odnos države članice i MMF-a nije po svojoj pravnoj prirodi klasičan zajam. Reč je o finansijskom aranžmanu koji se ogleda u razmeni jedne vrste novčane mase za drugu. Kada je zaključen aranžman između MMF-a i određene države, njenog člana, znači da ta država za svoju valutu stiče čvrstu valutu od MMF-a, a zatim kupuje od MMF-a svoju valutu.67. Banke za međunarodne obračune - Banka za međunarodne obračune – BIS (Bank for International Settlements) osnovana je 1930. na konferenciji u Hagu, a sedište joj je u švajcarskom gradu Bazelu. Zadatak ove banke je da obezbedi saradnju između centralnih banaka zemalja članica i da brine o stabilnosti međunarodnog finansijskog sistema.U radu banke za međunarodne obračune učestvuju centralne banke i međunarodne finansujske institucije, tako da mnogi tretiraju ovu banku kao Centralnu banku-centralnih banaka. Inače, BIS banka je posebno aktivna u radu grupe deset najrazvijenijih zemalja (G-10). Ona je an-gažovana u nizu projekata koji su imali za cilj stabilizaciju međunarodnog finansijskog siste-ma.Osim aktivnosti koje su usmerene na međunarodnu kooperaciju, Banka za međunarodne ob-račune propisuje i preporuke koje imaju za cilj jačanje međunarodnog finansijskog sistema.

68. Evropska monetarna saradnja i Evropska centralna banka – Evropska unija je međuvladina i nadnacionalna unija(zajednica) 27 evropskih država. Oformljena je pod sadašnjim imenom ugovorom o EU ili Mastrihtskim ugovorom 1992.godine. Od 1999. uvela je zajedničku valutu evro, koju je prihvatilo 13 zemalja članica. Postoji nekoliko finansijskih tela u Evropskoj uniji:Evropska centralna banka – koja zajedno sa nacionalnim (narodnim) bankama čini sistem centralnih banaka. Ona formira i implementira Evropsku monetarnu politiku, upravlja operacijama međunarodne razmene i omogućava nesmetan rad platnih sistema. Cilj joj je održavanje platne moći i inflacije, kontrolišu ponudu i tražnju na tržištu.Evropska investiciona banka – finansira investicione projekte koji moraju da imaju za cilj razvoj Evropske unije. U evropskom investicionom fondu, glavni akcionar je evropska investiciona banka. Fond je osnovan da bi omogućio razvoj malih i srednjih preduzeća, a finansijska sredstva se daju putem posrednika državnih institucija.

69. Međunarodne , razvojne, bankarske i finansijske organizacije su:Međunarodne banke za razvoj i obnovu – Osnovni cilj im je da obezbede finansiranje onih projekata koji su značajni za nacionalnu privredu, a za koje nije zainteresovan privatni kapital, pošto nisu neposredno profitonosni(objekti infrastrukture) i za njih je potrebno veliko ulaganje i prisutan je veliki rizik. Finansijsko ulaganje se realizuje kroz: investicione zajmove, zajmove za prilagođavanje,garancije, hedžing proizvode i tehničku pomoć.Međunarodno udruženje za razvoj – je neprofitabilna institucija Svetske banke, osnovana sa ciljem da pod konsecionalnim uslovima, obezbedi sredstva za finansiranje razvojnih potreba najsiromašnijih zemalja u razvoju. Osnovni cilj je da se smanji siromaštvo i obezbede sredstva za socijalne i infrastrukturne projekte. Članice mogu biti samo zemlje članice Međunarodne banke za obnovu i razvoj.Međunarodna finansijska korporacija – je institucija Svetske banke, osnovana sa ciljem da unapređuje ekonomski razvoj podsticanjem daljeg razvoja proizvodnih privatnih preduzeća zemalja članica, a naručito u manje razvijenim područjima. Osnovna delatnost je investiranje u privatne firme, mobiliše dopunsko finansiranje i daje savete o značajnim pitanjima razvoja privatnog sektora.Evropska banka za obnovu i razvoj –ima sedište u Londonu. Osnovana je sa ciljem da pospeši tranziciju zemalja centralne i istočne Evrope i da unapredi privatnu i preduzetničku

18

Page 19: Bankarstvo 13

inicijativu. Finansijski instrumenti su: zajmovi, krediti, učešće u rizičnom(akcijskom) kapitalu, izdavanje garancija i finansiranje preko posrednika..Evropska investiciona banka (EIB) – ima sedište u Luksemburgu, a njene članice su članice EU. Cilj osnivanja je finansiranje projekta koji omogućuju razvoj nerazvijenih regiona, modernizaciju privrede i ostvarivanje projekta od zajedničkog interesa. Odobrava zajmove tzv. Zemljama partnerima, sada i zemljama istočne i centralne Evrope, pojedinačne zajmove iz privatnog i javnog sektora, globalne zajmove bankama i finansijskim institucijama iz kojih se finansiraju mali i srednji projektiPariski i Londonski klub poverilaca- Pariski klub poverilaca je neformalna grupa javnih kreditora koja ima ulogu da kreira rešenje za problem servisiranja otplate spoljnih dugova od strane zemalja dužnika. Londonski klub poverilaca je neinstitucionalno udruženje komercijalnih banaka koje se formira na ad hok osnovi (samo za ovu svrhu), sa ciljem da razmatra pitanja od interesa za zajednički nastup prema pojedinim zemljama dužnicima. Specifični oblici kordinacije u domenu međunarodnog finansijskog sistema, a pre svega u sklopu rešavanja problema krize dugova i kordinacije aktivnosti radi stvaranja uslova za naplatu potraživanja su pariski i Londonski klub.Međunarodna ekonomska pomoć – Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između subjekta različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određeni vremenski period , a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i poltičkih interesa učesnika u tom transferu. Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima od kojih su dva osnovna oblika i to: međunarodno kretanje privatnog kapitala i međunarodno kretanje javnog kapitala. Međunarodno bankarstvo podrazumeva uglavnom dva različita tipa operacija. To su tradicionalne poslovne veze sa stranim bankama u cilju obezbeđenja stranog kapitala za domaće potrebe, kao i ostvarivanja međunarodnih plaćanja, a drugo su transakcije u raznim stranim valutama uključujući i ofšor bankarstvo. Multinacionalno bankarstvo podrazumeva bankarske operacije koje se izvode u više različitih zemalja i nacionalnih sistema. Ta identifikacija obuhvata tradicionalno bankarsko poslovanje, kao i ofšor poslovanje. Razvojem mreže korespodentskih, konkretnih odnosa, osnivanjem filijala i afilijacija u inostranstvu, bankarstvo se polazeći od osnovnog principa direktnih investicija u inostranstvu, ttransformiše u multinacionalno bankarstvo.

70. Bankarstvo u Evropskoj uniji – je specifičan oblik međunarodnog bankarstva, koje se realizuje u okviru jedne velike i ekonomski snažne integracije. Konsolidacija, integracija i internacionalizacija su bitni faktori koji determinišu strukturu bankarskog sektora EU. Povećanje prekograničnog bankarstva u EU, dovodi do rasta konkurencije, poboljšava kvalitet usluga i doprinosi inovacijama. Monetarna unija je valutno područje nastalo od više nacionalnih valutnih područja koja su prihvatila jedinstvenu valutu. Ona uključuje:_ jedinstvenu centralnu banku,_ jedinstvenu valutu i_ jedinstvenu monetarnu politiku.Sporazumom iz Mastrihta prihvaćen je program ostvarivanja Evropske monetarne unije – EMU. To je ujedno bio i najsloženiji korak u ostvarivanju pune ekonomske integracije zemalja članica. Jedinstveno unutrašnje tržište predstavljalo je osnovu za prelazak na viši nivo integracije, ekonomsku i monetarnu uniju.Ekonomske koristi od formiranje EMU najviše se ogledaju u sledećem:

jedinstvena valuta ukida transakcione troškove konverzije valuta zemalja članica (procenjuju se na 0.5% GDP Evropske unije)

ukida se rizik fluktuacija deviznih kurseva, domaćih i svetskih, na unutrašnju trgovinu EU.

Kao posebno međunarodno finansijsko tržište, od presudne važnosti za razvoj međunarodnog bankarstva, od 70-tih godina prošlog veka , afirmisalo se Evrotržište (euromarket) sa centrom u Londonu, koje ne podleže nacionalnim i međunarodnim propisima.

19

Page 20: Bankarstvo 13

Bankarstvo u EU karakterišu još uvek značajne strukturne razlike među zemljama članicama, ali ipak sve zemlje EZ beleže snažana rast bankarskog sektora i bilansne aktive, a naručito neke zemlje nove članice EU

71. Evrotržište – Sastoji se od više specijalizovanih tržišta na kojima se trguje raznim oblicima finansijske aktive. Prema nekim podelama ono se sastoji od:

tržišta evrovaluta (novca) tržišta evrozapisa(nota) tržišta evroobveznica tržišta evrokredita i u poslednje vreme se pridodaje tržište evroakcija.

Glavni učesnici ovog tržišta su komercijalne banke, centralne banke, kompanije i institucionalni investitori. Ovo tržište predstavlja svojevrsnu transmisiju svetske akumulacije i dovelo je do internacionalizacije ne samo finansijskih tokova već i privrednog života uopšte, a posebno je značajan njegov doprinos razvoju trgovine.Kao posebno međunarodno finansijsko tržište, od presudne važnosti za razvoj međunarodnog bankarstva, od 70-tih godina prošlog veka, afirmisalo se Evrotržište, sa centrom u Londonu, koje ne podleže nacionalnim i međunarodnim propisima.

72. Međunarodni platni promet – Platni promet sa inostranstvom, odnosno međunarodni platni promet obuhvata sva plaćanja i naplate između fizičkih i pravnih lica jedne zemlje sa licima koja se nalaze u drugim zemljama, bez obzira na osnov po kome se vrši plaćanje i naplaćivanje. Do plaćanja između fizičkih i pravnih lica u platnom prometu dolazi po osnovu plaćanja robe i usluga, kao i plaćanja na osnovu finansijskih transakcija. Platni promet po pravilu obuhvata samo transfere u inostranim sredstvima plaćanja, s tim da se pod transferima podrazumeva prenos finansijskih sredstava iz jedne u drugu zemlju po raznim osnovama.Dva osnovna sistema međunarodnih plaćanja su slobodna plaćanja u konvertibilnim devizama i klirinška plaćanja. U konvertibilnim devizama se obavljaju sva plaćanja i naplate sa zemljama sa kojima su zaključeni multilateralni sporazumi ili bilateralni sporazumi. Klirinški način plaćanja se bazira na tome što između zemalja koje imaju ugovoren način plaćanja dolazi do prebijanja međusobnih dugovanja i potraživanja preko klirinških računa bez upotrebe konvertibilnih deviza.

73. Instrumenti međunarodnog platnog prometa :Kod doznake ili bankarskog platnog naloga, nalogodavčeva banka daje pismeni nalog svom korespodentu u inostranstvu, da određenom pravnom ili fizičkom licu isplati određeni iznos naveden u nalogu.Dokumentarni akreditiv predstavlja obavezu banke da plati prodavcu robe ili usluga(korisniku akreditiva), određeni iznos, pod uslovom da ovaj podnese zahtev i uredna dokumenta, kojima se dokazuje otprema robe ili izvršenje usluga u predviđenom vremenskom periodu. Dokumentarni akreditiv je najčešći i najsigurniji platni instrument u međunarodnoj trgovini. Način poslovanja dokumentarnim akreditivom regulisana je pravilina i običajima DA koje je usvojila Međunarodna Trgovačka Komora 1933. a od tada su stalno unapređivana i pretrpela više revizija.Menica je bezuslovni pismeni nalog izdavaoca(trasanta), adresiran na drugo lice (trasata), da u određeno vreme i na određenom mestu isplati određeni iznos novca licu označenom na menici(remitent) ili drugom licu po njegovoj naredbi. Menica se javlja u dva oblika: trasirana ili vučena menica i sopstvena-solo menica. Trasirana menica je najčešći oblik menice u evropskom uporednom pravu. Kod nje izdavalac daje nalog drugom licu(trasatu), a najčešće svojoj banci, da korisniku menice, isplati novčani iznos na koji menica glasi. Solo menica je jednostavniji oblik menice, gde se izdavalac menice obavezuje da će isplatiti naznačenu sumu novca remitentu u vreme dospelosti menice.

20

Page 21: Bankarstvo 13

U savremenom prometu menica ima višestruku ulogu: kao kreditno sredstvo,sredstvo plaćanja, sredstvo obezbeđenja potraživanja i sredstvo eskonta, a najčešće se koristi kao kreditno sredstvo.Eskontovanje menice predstavlja radnju primaoca menice kojom on prodaje menicu pre roka dospeća, radi pribavljanja gotovine i rešavanja problema insolventnosti.Eskontovana menica je umanjena vrednost menice za obračunat eskont od dana eskontovanja do roka dospeća.Indosiranje menice je podnošenje menice na eskontovanje, tj. prenošenje prava poverioca na neko drugo lice radi naplaćivanja potraživanja pre ugovorenog roka.Protest menice je naplata menice putem suda.Ček je hartija od vrednosti kojom njen izdavač ( trasant) daje bezuslovni nalog drugom licu (trasatu) da iz njegovog (trasantovog) pokrića isplati naznačenu sumu novca korisniku čeka(remitentu).Dokumentarni inkaso (ugovor o dokumentarnom inkasu) podrazumeva bankarski posao, kod koga banka preuzima obavezu da će po nalogu i za račun svog komitenta(prodavca, nalogodavca), naplatiti novčano potraživanje koji ovaj ima prema trećem licu(kupcu, trasatu) uz istovremenu predaju određenih dokumenta, dok se komitent –nalogodavac obavezuje da će za to platiti banci proviziju i troškove koje je imala prilikom izvršenja dobijenog naloga i instrukcije.Elektronski novac predstavlja „specifičnu monetarnu informaciju“- koja se putem elektronskih impulsa prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanje. Elektronski novac omogućava kupovinu robe i usluga preko računa u okviru komercijalne računarske mreže, ili preko poslovnih bankarskih mreža.Bankarska garanacija - podrazumeva pravni posao kojim jedno lice garant, na zahtev drugog lica ili po njegovoj instrukciji preuzima samostalnu i neopozivu obavezu, da trećem licu – korisniku garancije isplati određeni iznos naveden u garanciji, ako ispuni uslove navedene u njoj. Svaka banka ima svoju tarifu provizija i troškova, koji se naplaćuju u vezi sa vršenjem pojedinih usluga u platnom prometu u zemlji i sa inostranstvom i svim korisnicima ovih usluga se preporučuje da se sa ovim tarifama upoznaju, kako bi unapred znali koliko će ih neka transakcija ili transfer koštati.

74. Narodna banka Srbije (NBS) je centralna banka Republike Srbije. Osnovni cilj NBS je postizanje i održavanje stabilnosti cena. Sedište joj je u Beogradu. Narodna banka Srbije ne upisuje se u registar pravnih lica, ima statut koji potvrđuje Narodna skupština, može obrazovati filijale. Organi Narodne banke su: monetarni odbor, guverner i savet. Monetarni odbor utvrđuje: uslove i način izdavanja kratkoročnih kredita; politiku kursa dinara, način upravljanja deviznim rezervama, eskontnu stopu i druge kamatne stope. Guvernera bira Narodna banka na pet godina, sa mogućnošću ponovnog reizbora. Za člana mora biti birano lice koje ispunjava uslove za izbor guvernera. Članovi Saveta nisu lica zaposlena u NBS.NBS kao centralna monetarna ustanova nakon 2003. u potpunosti je preuzela ulogu i funkcije NBJ. Ima za cilj očuvanje vrednosti i stabilnosti valute. Funkcije NBS su: emisija izdavanje novčanica i kovanog novca, obezbeđenje likvidnosti u domaćem platnom prometu, obavljanje platnog prometa sa inostranstvom, rukovanje dela deviznih rezervi, donošenje mera monetranog regulisanja, monetarna kontrola banaka, učestvovanje u radu međunarodnih finansijskih organizacija. Pitanje nezavisnosti rada NBS je ključno za njeno racionalno ponašanje.

75. Bankarstvo u Srbiji Nastanak i razvoj bankarskog sistema u Srbiji u mnogome je zavisio od društvenih promena tokom XIX veka do danas. Podela razvoja i prakse domaćeg bankarstva može sepodeliti na 3 perioda:

Prvi -Period od osnivanja prve emisione banke 1883 do 1945. godine Drugi- period komunističke vladavine i izgradnje specifično plansko-tržišne privrede Treći period tranzicije

21

Page 22: Bankarstvo 13

Ovi periodi razlikuju se kako po geografskoj veličini, odnosno članovima državne zajednice, tako i po uređenju ekonomskih , a posebno svojinskih odnosa,kao i po značaju tržišnih elemenata sistema.Analiza funkcionisanja bankarskog i finansijskog sistema, pokazuje da je ovaj sistem bio dominantno uslovljen promenama društveno-političkog i ekonomskog ambijenta, a manje faktorima internog karaktera i zahtevima samog bankarskog sistema.Z ačitav perio karakterističnooje da su banke opstale kao nezamenljivi subjekta finansijskog i privrednog sistemaPrvi novčani zavod u Srbiji, bila je Uprava fondova(preteča Državne hipotekarne banke), osnovana 1862. godine, a poprimila karakter banke 1898. Narodna banka u vidu zavoda za emitovanje novca osnovana je 1883. isključivo sa domaćim kapitalom u vidu privilegovane privatne institucije akcionarskog tipa. Banka je bila organizovana po ugledu na Belgijsku narodnu banku, koja je u to vreme važila kao obrazac savremenog organizovanja. Kao organi banke formirani su : Zbor akcionara, Glavni odbor, Upravni odbor, Nadzorni odbor, Eskontni odbor i ustanovljene funkcije guvernera i viceguvernera. Narodna banka kraljevine srbije transformisan aje 1920 u Narodnu banku SHS, a 1931.g dobila je naziv Narodna banka Kraljevine Jugoslavije.Period posle 1945. godine karakteriše nacionalizacija svih bankarskih institucija. U početku postojale su Republičke, mesne i lokalne banke, zadružna i privatna bankarska preduzeća, koja su ubrzo konfiskovana i likvidirana. Posle toga periodom administrativnog upravljanja dolazi do koncentarcije bankarstva, u sistemu jedinstvene banke(1952-54). Posle toga dolazi do postupne decentralizacije, pa su bankarsku strukturu osim Narodne banke, sačinjavale i specijalizovane banke i lokalne banke(komunalne,zadružne, gradske štedionice).U organizaciji Narodne banke došlo je 1972. godine do organizacione promene kada je umesto jedinstvene centralne banke, uspostavljen sistem centarlne banke, koji su sačinjavali Narodna banka jugoslavije i centralne banke republika i pokrajina.Treći period –tranzicije vezuje se za političke promene do kojih je došlo 2000. godine i transformaciju privrede iz plansko tržišne u tržišnu, koja je obuhvatila i transformaciju finansijkog, a u okviru njega i bankarskog sistema. Strukturu bankarskog sitema početkom novog milenijuma sačinjavaju:

Narodna banka Srbije (NBS) kao centralna monetrna ustanova, koja je nakon 2003. u potpunosti preuzela ulogu i funkcije Narodne banke Jugoslavije

Banke opšteg tipa ili univerzalne poslovne banke, specijalizovane i mešovite banke Banke i posebni oblici sa posebnim delokrugom rada, ovlašćenjima i odgovornostima

kao što su JUBMES i bankarski konzorcijumi Ostale finansijske organizacije

Centralna banka ima za cilj očuvanje stabilnosti i vrednosti valute. Funkcije NBS su emisija, izdavanje novčanica i kovanog novca, obezbeđenje likvidnosti u domaćem platnom prometu, obavljanje platnog prometa sa inostranstvom, rukovanje dela deviznih rezervi, monetarna kontrola banaka, učestvovanje u radu međunarodnih finansijskih organizacija.Organizovanje i funkcionisanje banaka veoma je važno za racionalno i efikasno funkcionisanje finansijskog sistema. Ključni pomak napravljen je u pogledu vraćanja poverenja u bankarski sistem zemlje i postupno obnavljanje depozitne funkcije banaka. Na to je uticalo rešavanje problema devizne štednje građana, rast prihoda i standarda stanovništva, stabilizacija tržišta i opštih ekonomskih tokova. U cilju konsolidacije i ozdravljenja bankarskog sistema preduzete su sledeće mere:

1. Selekcija banaka - prvi test za banke bio je kapitalni cenzus (5 mil $,sada 10m evra)2. Prinudno pripajanje (merdžovanje) banaka 3. Sanacija velikih banaka 4. Otvaranje za ulazak stranih banaka 5. Jačanje kontrolne funkcije NB 6. Rešavanje pitanja deponovane devizne štednje 7. Prelazak platnog prometa u banke 8. Prelazak na međunarodne računovodstvene standarde

22

Page 23: Bankarstvo 13

Nakon sprovedene prve faze tranzicije bankarskog sistema može se oceniti da je stvorena solidna osnova za izgradnju zdravog bankarskog i šire finansijskog sistema. Bankarski sistem unapređen je s obzirom na: smanjenje broja banaka koje posluju,vraćanje poverenja u banke i obnavljanje njihove depozitne funkcije, jačanje prudencijalnih normi i poštovanje međunarodnih standarda poslovanja, uglavnom sproveden proces restrukturiranja banaka, obnavljanje kreditne funkcije, unapređenje nasleđene strukture bankarskog sistema i unapređenu efi kasnost poslovanja banaka.Najmanje je urađeno na razvoju finansijskog tržišta. U tom pogledu veoma se kasnilo sa donošenjem odgovarajuće zakonske regulative i izgradnje nadležnih institucija, što ograničavajuće deluje na dolazak inostranih investitora i pojavu ozbiljnih domaćih.

1. nauka o bankarstvu i bankarsko poslovanje 12. pojam banke 13. razvoj bankarstva 14. vrste banaka 2 centralna banka5. nebankarske finansijske organizacije 36. Bankarski sistemi pojedinih zemalja 37. Bankarski sistem SAD 38. BS velike britanije 49. BS Nemačke 410. BS Japana 411. BS Francuske 412. BS Švajcarske 413. BS zemalja u razvoju i tranziciji 414. Specifični sistemi bankarstva(ofšor, islamsko 515. Ostali oblici bankarskog poslovanja 5,616. Finansijsko posredovanje i bankarsko

poslovanje 617. Načela bankarskog poslovanja 618. Depozitni poslovi 719. Nedepozitni poslovi 720. Sekjuritizacija bankarskih kredita 721. Kapital banke 722. Cena bankarskih sredstava ili resursa 823. Bankarski kreditni plasmani 824. Postupak i principi kreditiranja 825. Razlike u kreditiranju privrede i stanovništva 926. Cena kredita 927. Ugovorena kamatna stopa 928. Referentne kamatne stope 929. Provizije 1030. Efektivna kamatna stopa 1031. Cena kredita i profitabilnost banke 1032. Otplata kredita1033. Konverzija i konsolidacija kredita 1034. Sindicirani kredit 1035. Kreditne linije podrške 1136. Bankarski nekreditni plasmani sredstava 1137. Ostali bankarski poslovi 1138. Uslužni bankarski poslovi 11

39. Specifični bankarski poslovi1240. Konsultantski poslovi 1241. Lizing poslovi 1242. Forfetiranje 1243. Eskontovanje 1244. Faktoring 1245. Bilansi banke i profitabilnost 1346. Upravljanje bankarskim rizicima 1347. Rizik likvidnosti 1448. Kreditni rizik 1449. Kamatni rizik 1450. Devizni ili valutni rizik 1451. Tržišni rizik 1452. Rizik nesolventnosti –Leveridž 1453. Upravljanje ostalim bankarskim rizicima 1454. Bankarske prevare i pranje novca 1455. Kontrola ban.pos. i regulisanje rizika 1556. Bankarski menadžment 1557. Planiranje u bankama 1558. Marketing u bankama 1659. Informacioni sistem banke 1660. Organizacija b. i upravljanje lj. Resursima 1661. Banke na finansijskom tržištu 1662. Berze 1663. Elektronsko bankarstvo 1764. Bankarsko osiguranje 1765. Globalizacija 1766. MMF 1867. Banka za međunarodne obračune BIS 1868. Evropska monetarna saradnja ECB 1969. Međunarodne razvojne i finansijske institucije

1970. Bankarstvo u EU 2071. Evrotržište 2072. Međunarodni platni promet 2173. Instrumenti međunarodnog platnog prometa

2174. NBS 22

75. Bankarstvo u Srbiji 22

23