Balzac - OTAC GORIOT IVOTOPIS: Honore de Balzac francuski je romanopisac, pripovjeda i dramatiar.

Roen je 1799. godine u provinciji, pokuava u Parizu napraviti brzu knjievnu karijeru. Razoaran prvim neuspjesima i gonjen eljom da to prije stekne renome i drutveni ugled, ulazi u neuspjele investicije, te se optereuje dugovima za cijeli ivot.

Moemo ga smatrati prvim modernim profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritiki ili drutveni realizam. Prijalazna je figura izmeu romantizma i realizma - s jedne strane se u njegovim djelima pojavljuju melodramatine fabule, retorika, romantike strasti, divlji individualizam, dok s druge strane unosi briljivo dokumentirane, detaljne studije drutvenog ivota, s tonim i autentinim podacima. Najvanije mu je djelo Ljudska komedija, grandiozna epopeja u kojoj, po uzoru na Dantea nastoji sistematiki, klasicificirati panoramu svojih suvremenika i tadanjeg drutva. To je serija od 92 romana, s esto slinim ili istim likovima, a djele su u tri grupe: Studije obiaja, Filizofske studije i Studije braka.

Najpoznatija su mu djela: ''Otac Goriot'', ''Seoski lijenik'', ''Sjaj i bijeda kurtizana.

KNJIEVNI VRSTA DJELA:

ROD: obiteljski

epika roman

MJESTO

RADNJE:

Pariz

VRIJEME RADNJE: 1819. godine do 1820. godine, poetak mjeseca studenog 1819. godina

KARAKTERIZACIJA

LIKOVA:

- likovi: Goriot, Eugene de Rastignac, Goriotove keri - Delphine i Anastasie, Vautrin...

GORIOT: bivi tvorniar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer. Gotovo do ludilavoli svoje keri, i nita ne moe potisnuti njegovu ljubav prema njima. Oeva ljubav prema kerima postaje prava ovisnost, on kupuje ljubav svojih keri novcem i skupim poklonima jo od njihova djetinjstva pa one zato postaju razmaene, pohlepne i bezosjeajne, a on to u svojoj slijepoj ljubavi ne vidi. Kazna mu je usamljenost i odbaenost koja doivljava vrhunac u trenucima umiranja. Goriot je sam, njegove keri ne mogu, odnosno ne ele doi i njemu se na trenutak javlja spoznaja o njihovoj bezosjeajnosti, ali umire u iluziji da ga vole, da su lijepe, dobre, ali nesretne, a za njihovu nesreu okrivljuje mueve.

''ia

Goriot,

starac

otprilike

od

ezdeset

i

devet

godina...''

''Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovjetali nake duevne osobine od kojih je udovica, ini se, bilo stalo, a koje je potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, nevjto dobroduno lice. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehnike kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano , bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna makube.''

EUGENE DE RASTIGNAC: mladi student koji uspijeva ui u pariko visoko drutvo i nastoji se unjemu odrati vezom s udatom bogatom enom, Goriotovom kerkom. Rastignac je s Goriotom u njegovim posljednjim trenucima osjeajui prema nesretnom starcu ljubav i saaljenje uviajui nemilosrdnost njegovih keri. On ne odustaje od visokog drutva i na kraju se odluuje boriti svojim jedinim orujem: razumom, ambicijom i upornou.

''Eugne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva,kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti.'' ''Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdije su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrpljene izme.''

Goriotove keri DELPHINE i ANASTASIE: dvoline i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema ocu koji im je dao sve. eljne samo ljubavi mladih plemia i novca, te uspjeha u drutvu.

VAUTRIN: mukarac, oko 40 god., koji nosi crnu vlasulju i boji brkove. Odbjegli je robija. Kroznjegov se lik daje opis drutva i Pariana, licemjerje i pokvarenost, te moralnu izopaenost ondanjeg drutva. Po njegovim je mjerilima Pariz najobinija kaljua: "Oni koji se u njemu kaljaju kolima poteni su ljudi, oni koji se kaljaju pjeice, lopovi su. Oni koji u njemu ukradu sitnicu smatraju se za neobine rijetkosti, oni koji kradu milijune oznaeni su kao ljudi puni vrlina". Vautrin

je prozreo Rastignacove elje i predlae mu ubojstvo kako bi doao do novaca koji bi mu omoguio ivot u visokom drutvu. Uivao je izrugivati se zakonom, ibati visoko drutvo, naglaavati da je samo sebi nedosljedno, kivan na drutveni poredak i da je u dubini njegove due briljivo uvana neka tajna.

''... u drugom ovjek od svojih etrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin Vaturin.''

''Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju prividnu dobroudnost, stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku izmeu sebe i svih ostalih, esto bi doputao da iz njega izbije strahovita dubina njegova znaenja. esto je kakva doskoica, dostojna Juvenala, kojom kao da je uivao izrugivati se zakonima, ibati visoko drutvo, optuivati ga da je samo sebi nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj ovjek kivan na drutveni poredak i da je u dubini njegova ivota briljivo zakopana neka tajna.''

KRATAK

SADRAJ:

Djelo poinje opisom pansiona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje pansion, okoli, prostorije u pansionu, itd.

U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo. I on se nastanio u pansionu. U pansionuse nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vautrin. Na poetku svi su se divili ii Goriotu na njegovoj odjei, na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie.

Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je bio kod nje, iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud. Kad je Rastignac ispripovijedao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upoznati s drugom Goriotovom keri, groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako da doe do svog cilja. Savjetuje mu da, ako treba ubiti, neka ubije, samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu koja bi to molal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim, Rastignac nije htio niti uti za to.

Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njezinom ocu. A kad je dolazio kui,odmah je odlazio rei ii Goriotu to je rekla za njega, a on je bio presretan, i iako su ga obje keri odbacile, on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti, on e tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu; one su mu poslale i zaeljele mu sreu. Nakon tog doznalo se u pansionu da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz pansiona. U trenucima kada se Goriot, teko bolestan, nada da e posljednji put vidjeti keri, Rastignac je jedini koji mu ukazuje panju. Kad je umro ia Goriot, na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red!

O U 1. 2. 3. ovom otac Rastignac Vautrin su Goriot i i romanu njegovo njegov i tri osnovne propadanje uspon njegovi u u

DJELU: fabule: drutvu drutvu poslovi

Balzacu je inspiracija bila Shakespeareova tema iz Kralja Leara, koji se liava svega da bi njegove nezahvalne Struktura je keri djela mogle dramska, ostvariti to pisac i svoje sam ambicija. naglaava.

Sastoji se od est poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno drutvo, Bjeismrt, Dvije keri i Oeva smrt.

Ovdje poiva gospodin Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nuncingen, sahranjen na troak dvojice studenata.

Tamnica

se

ne

moe

zamisliti

bez

uvara.

elja

se

raa

isto

toliko

iz

tekoa

koliko

iz

lakih

pobjeda.

Smrt

nas

ne

pita

kad

nas

uzima.

Srea

je

poezija

ena,

kao

to

je

haljina

njihov

ukras.

...

srce

je

siguran

vodi.

Vrlina

se,

dragi

moj

ae,

ne

dijeli:

ona

postoji

ili

ne

postoji.

Ostati

dosljedan

vrlini,

to

je

uzvieno

muenitvo.

ovjek osjea kad ga netko voli. Otac Goriot (fra. Le Pre Goriot), roman Honor de BalzacaTematika romana je ljubav oca Goriota prema kerima koje ga iskoritavaju i elja mladog ovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu. Problematika koja se obrauje u romanu je: oinska ljubav koja ne poznaje granice, elja za uspjehom u gradskoj sredini i tenja za drutvenim ugledom, posesivna, odana i slijepa ljubav oca prema kerima, amoralnost ondanjeg drutva i moralni pad ovjeka. Inspiracija iz slinog djela je Shakespeareova tema iz Kralja Leara koji se liava svega da bi njegove nezahvalne keri mogle ostvariti svoje ambicije. Po strukturi djelo spada u romane. Sastoji se od est poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno drutvo, Bjeismrt, Dvije keri, Oeva smrt. Vrijeme radnje je od 1819. godine do 1820. godine, poetak mjeseca studenog 1819. godine, a mjesto radnje Pariz Opis politikog stanja onog vremena Honor de Balzac ivi i radi u prvoj polovici 19. stoljea, u vrijeme kada se u Francuskoj sukobljavaju prolost, sadanjost i budunost i kada jaa buroazija u svojoj nezadrivoj tenji za vlau i bogaenjem. Sila novca je jedina sila koja pokree taj svijet. U svojoj Ljudskoj komediji Balzac istie da Francuskom ne vladaju ni kralj ni ustav nego "svemona petofranka". U svojim djelima die glas protiv drutvenog morala svoga doba, protiv ljudskih konvencija, nepravda, neovjenosti i protiv zakona koji su "pauina kroz koju se provlae krupne muhe, a zaglavljuju sitne muice". Aristokraciju je smatrao nositeljem kulturnih vrijednosti. Iako je u romanu "Seljaci" htio prikazati tragediju komadanja plemikih veleposjeda, on je prikazao svu teinu poloaja seljaka koji su poslije revolucije osloboeni, izborili za sebe dio zemlje od feudalaca, da bi odmah iza toga poeli robovati seoskom kapitalu. Pansion Gospoa Vauquer, roena de Conflans, stara je ena koja dri u Parizu graanski pansion, poznat po imenu "Dom Vauquer". Kua je na tri kata, iza kue je dvorite gdje slono ive svinje, kokoi i kunii, a u dnu dvorita je drvarnica. Izmeu drvarnice i kuhinjskog prozora visi ormari za jelo. Ispod njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu su mala vrataca, kroz koja kuharica izbacuje smee i

koje isplahnjuje velikom koliinom vode. S prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a u hladu pod lipama je okrugli stol sa stolicama, gdje pansionisti sjede za vrijeme velikih vruina i piju kavu, ako im to imovinsko stanje doputa. U prizemlju je salon koji je povezan s blagovaonicom. Taj salon izgleda vrlo tuno-u njemu se nalaze stolice, stol i naslonjai pokriveni tkaninom s crnim i svijetlim crtama. Ta glavna soba zaudara na plijesan, ueglost, hladna je i vlana, uvlai se u odijelo, bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Blagovaonica, prema kojoj salon izgleda kao kakav budoar, je prostorija s drvom obloenim zidovima ija boja se ne raspoznaje od naslaga prljavtine. Tu je takoer dugaak stol sa stoljnjakom toliko masnim da bi se po njemu moglo risati prstom, i ormar na kojem stoje okrhnute i razbijene ae i posue. Ujutro oko 7 sati prvo ulazi maak koji odmah poinje njukati po zdjelama, a onda ulazi udovica Vauquer. Njezino bucmasto lice, s nosom slinim papagajevom kljunu, s debelim tijelom, sukladno je odaji iji topli,smrdljivi zrak ga. Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu, slika je potpuna. Ima oko 50 godina (kasnije saznajemo da ima 48 godina, ali da priznaje samo 39) i lii na sve ene koje je pogodila nesrea. Sada u pansionu stanuje sedam osoba. Na prvom katu su dva najbolja stana. U loijem stanuje gazdarica, a u drugom ga. Couture, udovica slubenika.Zajedno s njom je ivjela mlada djevojka Victorine Taillefer. Na drugom katu ivi starac zvani Poiret, a u drugome mukarac oko 40. god. , koji nosi crnu vlasulju i boji brkove, lani trgovac gospodin Vautrin. Trei kat inile su 4 sobe od koje su dvije izdane, jedna nekoj staroj djevojci - gici. Michonneau, a druga bivem proizvoau tijesta kojega su zvali otac Goriot. Ostale sobe su se izdavale siromanima koji nisu mogli platiti vie od 45 franaka mjeseno. Sada je u jednoj od te dvije sobe stanovao mladi ija je obitelj ivjela u najveoj neimatini kako bi on mogao studirati pravo u Parizu. Zvao se Eugene de Rastignac. Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla na rad i ve u ranoj mladosti shvaaju da njihovi roditelji oekuju mnogo od njih. Iznad treeg kata bio je tavan za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su stanovali pokuar (sluga) Christophe i kuharica Sylvie. Osim tih stalnih, imala je gospoa na ruku i 8 studenata medicine i 2-3 stanovnika iz okolice. Svi ti pansionisti bili su siromani, vezali jedva kraj s krajem, a to se ogledalo u njihovim odijelima i pohabanom rublju. U njihovim uvelim i oronulim ustima bljeskali su se gladniki zubi, u njima su se ocrtavale ive nijeme, ledene, svagdanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica Michonneau je svojim umornim oima budila jezu u svima koji ih pogledaju. Gospodin Poiret bio je kao neki stroj, izgledao je kao neka utvara. Gospoica Victorine Taillefer imala je bolesno bijelu put, uvijek snudena i slabana izgleda, a sliila je na biljku poutjelog lia koja je netom presaena. U usporedbi s drugima, ona je bila lijepa.Unato loem i slabom izgledu, pokreti su joj bili ivahni a glas veseo. Samo dvije stvari nedostajale su joj da zabljesne-haljine i ljubavna pisma. Otac ju nije htio priznati za ker, a ga. Couture, roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao da je njezino dijete. Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao je bijelu kou, crnu kosu i plave oi.Bio je iz plemike obitelji. Vautrin 40 godina imao je iroka plea, snana prsa, lice puno bora, grub ali nije neugodan. Bio je usluan i aljiv. On je o svemu znao i odmah pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i odrjeitim pogledom. Najstariji pansionist bio je otac Goriot, koji je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojei, bio je u stanu u kojem je sada ga. Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je mijenjao svakoga dana, a ormari su bili puni srebrnog posua. Kada je domaica Vauquer vidjela jo i dravne obveznice, ona se je odmah zagledala u njegov novac: "kao jarebica u slanini topila se na vatri elje koja ju je obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova muevog i da uskrsne u Goriotu". No on nije mario za nju i to je nju razljutilo, jer su propali njeni snovi. Na svoju nesreu Goriot je morao prijei na drugi kat i da ubudue plaa stan i hranu 900 franaka godinje. Svi su bili iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac Goriot. I poele su prie po pansionu: "on sigurno izdrava enu, pa je prisiljen tedjeti". Krajem tree godine otac Goriot smanji svoje izdatke. Odseli se na trei kat plaajui 45 franaka godinje. Odrekne se duhana, otkae brijaa i prestane se pudrati. Njegovo lice zbog patnje, iji uzrok nitko nije znao, bivalo je sve tunije i oajnije. Nakon etvrte godine u pansionu on nije vie liio na samoga sebe. Keri mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac kao i sva mlada francuska omladina, naao se pred mnogim zaprekama,

a trebalo je mnogo muke da ih se otklone marljivim radom i osobnom vrijednou. elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio plemi, poeo se raspitivati o svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobije poziv na bal od svoje daljnje roakinje vojvotkinje Beauseant. elio je zaviriti u sve salone Pariza i nai zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na balu upozna groficu Anastasie de Restaud, visoku i vitku s najljepim stasom u Parizu. To je bila ena o kojoj je snivao, a bila je jedna od dvije keri oca Goriota, to Eugene nije znao. Dva posjeta Sutradan Rastignac ode u posjetu gi. de Restaud. Kada je ulazio u salon zauje glas oca Goriota i odjek poljupca: to to Goriot ima s groficom Restaud?. U to ue grofica u divnoj kunoj haljini. Bila je prelijepa. Njezina ljepota bila je profinjena. Pozdravljala se s grofom Maximom i silna mrnja obuzme Rastignaca prema tom mladiu. Maxime je imao lijepe i iste izme, dok su njegove unato panji bile blatnjave, kaput mu je pristajao kao saliven, dok je on poslije podne imao frak. Motrei tog kicoa vitka i visoka osjeti to znai biti bogat. Eugene osjeti to grof znai de Restaud i pomisli: Evo moga takmaca, moram ga pobijediti !. Nije znao da grof Maximede de Trailles doputa da ga vrijeaju, ali prvi puca i ubija. Nakon posjeta kod grofice, odveze se u palau Vikonta de Beauseant da posjeti svoju roakinju, kako bi zadobio njezinu naklonost. Ona je ve tri godine bila u prisnim odnosima s jednim od najbogatijih portugalskih plemia markizom de Ajudo Pinto. Mu je htio, ne htio morao potivati tu morganatsku (nezakonitu) vezu pred svijetom. Svi su znali osim nje da se markiz eni, zbog toga je i doao u posjetu, ali nije se usudio joj priopiti takovu vijest. Njezina prijateljica vojvotkinja de Langeais bez ikakvog obzira otkrije joj da e se sutra objaviti zaruke gosp. de Ajuda Pinto i gice. Rochefide. Eugene u razgovoru sazna da je grofica Anastasia de Restaud kerka oca Goriota, a druga Delphine je udana za baruna de Nucingena. Dvije keri, koje su se odrekle dobrog oca. Dobile su bogati miraz, a sebi je ostavio sitni vjerujui da e njegove keri omoguiti mu uzdravanje. Poslije su ga zetovi otjerali iz svojih domova kao posljednjeg bijednika. Vikontkinja ga savjetuje: elite li uspjeti, ja u vam pomoi. to hladnije budete raunali, bolje ete uspjeti. Zapamtite da ete ostati nitko i nita, ako ne budete imali enu koja e se zauzimati za vas. Ona treba biti mlada, bogata i uglaena. Ako nekoga zavolite, dobro uvajte tu tajnu. I nastavi dalje: Postoji suparnitvo izmeu dviju sestara. Restaud je plemi, njegova ena je primljena u drutvo i predstavljena dvoru, ali druga sestra udana za bogatog bankara, lijepa ga. Delphine svisnut e od alosti i zavisti jer je daleko od svoje sestre, pa se odriu jedna druge, kao to se odriu i oca. Bio je neraspoloen za veerom u pansionu: grofica mu je zatvorila vrata, zato to sam joj rekao da njezin otac jede za naim stolom !. Otac Goriot sakrije oi i okrenu glavu da bi ih obrisao. Dakle gospodin Goriot je otac jedne grofice ree ga. Vauquer tiho i jedne barunice odgovori joj Rastignac. Jo iste veeri napie pismo majci i zatrai 1200. - franaka i ako ih ne dobije pasti e u oaj, moda se ak i ubiti: Kadar sam hraniti se suhim kruhom, piti samo vodu, ako treba i gladovati, ali ne mogu bez onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u postii cilj ili u ostati u blatu. Poznajem nae prilike i znati u cijeniti vau rtvu. Zatim je poslao pismo i sestrama te zatraio njihovu uteevinu. Ti plemeniti osjeaji i te strahovite rtve trebaju mu posluiti kao ljestve da se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie primali u palai Restaud. Nije iao vie ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao je uenje do ispita. Odluio je platiti upisninu za 2. i 3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku sve nauiti naizust. Na taj nain je dobio 15 mjeseci slobodnog vremena u Parizu, da iskoritava ene ili da lovi bogatstvo. Ulazak u otmjeno drutvo Rastignac je dobio pismo od majke i sestre, te novac od prodanog nakita. Majka ga savjetuje da pametno uloi novac, a sestre mu poruuju: Ako hoe mogli bismo se odrei rupia i saiti ti

koulje !. Kada je Eugene proitao pisma, sav je bio uplakan. Sjetio se oca Goriota kako nou u sobi svija svoje srebro, kako bi platio mjenicu svoje keri. To isto je uinila i tvoja majka sa svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre? pomisli i osjeti kajanje. Poslije etnje u Tuileriesu prijavi se kod ge. Beauseant i ona ga pozove na objed. Kakova je to bila rasko na stolu, a tu rasko predstavljalo je posue i jelo. Trenutak poslije sjedoe u laku koiju i zaas stigoe u kazalite. Svi pogledi bili su upereni prema njima. On pomisli da sanja. I keri oca Goriota bile su u kazalitu. Drutvo je bilo vrlo otmjeno. Te veeri upozna Eugene gu. de Nucingen i ree joj, da je on susjed njezinom ocu. im sam vas vidio osjetio sam, kao da me neka struja nosi prema vama. Nisam ni sanjao da ste tako lijepi i on ostane pored nje do kraja predstave. Kada se vratio u pansion, svrati do oca Goriota i ispria mu da je upoznao njegovu ker Delphine. Prvi puta je bio u sobi oca Goriota i nije mogao sakriti svoje zaprepatenje kada je vidio tu rupu u kojoj je ivio otac i sjeti se raskone haljine njegove keri. Na prozoru nije bilo zastora, nije bilo tapeta, pa se nazirao aav zid. Dobri je ovjek leao na looj postelji, a imao je samo tanak pokriva. Pod je bio vlaan i pun praine, a u kaminu nije bilo ni traga od vatre. Moje keri su dobre, samo da su im muevi dobri, bio bih presretan. Da sam barem mogao ivjeti kod njih, meni bi bilo dosta samo da sluam njihov glas i srce bi mi igralo od radosti. Ali gospodine kako moete ivjeti u ovakvoj rupi, pored toliko bogato udomljenih keri ree Eugene. Ma to e meni bolje ? Moj ivot je u mojim kerima ! ree Goriot. Starac i student postali su veliki prijatelji. Rastignac je bio pozvan kod ge. Delphine. Ona je bila oajna i nije to krila, no on je elio znati razlog toj zlovolji: Htio bih da budete samo moja !. Delphine mu ponudi torbicu: Idite u kockarnicu, stavite 100 franaka ili izgubite sve ili donesite 6000. - franaka. U kockarnici stavi 100. - franaka na broj 21 (koliko je imao godina) i na sreu ne znajui dobio je 3600. - franaka i opet nasumce stavi cijelu svotu na crvenu boju. Promatrai su ga zavidno gledali. Kota se okrenuo i dobio je opet 3600. - franaka. Sada imate 7200. - franaka. Posluajte me i idite apnu mu bankar. Vi ste me spasili ! zagrli ga presretna Delphine. Govorila mu je kako joj je loe u braku, donijela je sav miraz, a sada nema nita. On mi daje samo za moje osobne izdatke odreenu svotu. Da se obratim ocu, ali sestra i ja smo ga upropastile. Zahvaljujui vama ja sam postala slobodna i radosna. Uzela je 6000. - franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ete objedovati samnom svakoga dana, a pratiti ete me i u Italiens (kazalite). Opet je ocu morao ispriati kako je bilo kod njegove keri Delphine, a dade mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici. Moda samo oni koji vjeruju u Boga, potajno ine dobro a Eugene je vjerovao u Boga. Bjeismrt Rastignac se neko vrijeme sasvim prepustio uicima. Bio je u drutvu ge. Delphine, a i kockao se na veliko: Katkad je mnogo dobijao, a katkad mnogo gubio!. elio je iseliti iz pansiona. Ostao je bez ijednog novia i imao je dugova pa je potpisao mjenicu Vautrinu i dobio iznos od 3500 franaka. Dobivi na kocki, Eugene mu vraa dug u roku od svega nekoliko dana. Vautrin je bio odbjegli robija zvan Jacques Collin, poznat pod imenom "Lana Smrt". Policija ga je htjela uhititi uz pomo gice. Michonneau i gosp. Poireta. Vautrin je bio zelena, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na raspolaganje bjeguncima ili njihovim obiteljima, ako je bilo naznaeno u oporuci. Gica Michonneau dogovori se s agentom Gondureauom, koji se preruio u rentijera, za 3000 franaka da u vino nasipa napitak koji e izazvati njegovu prividnu smrt. Prenesite ga na krevet, svucite ga, pljesnite ga rukom po ramenu i pazite hoe li se na koi pojaviti neka slova. Posao je obavljen Vautrine! ree Eugene. Sutra ujutro gica. Victorina naslijediti e oevu ljubav i imanje. Moj e mu momak zadati smrtonosni udarac u elo. Rastignac je bio zaprepaten. Ovaj dvoboj bio je u suprotnosti s njegovim nadama, pa je odluio obavijestiti gospodu Taillefer oca i sina. U meuvremenu Goriot prizna Rastignacu da odobrava njegovu vezu s Delphine i otkrio mu tajnu: Sve je sreeno za njegovo preseljenje u novi stan. Obavili smo mnogo posla za jedan mjesec bez vaega znanja. Ona e primati 36000. - franaka rente godinje, a od svoga miraza od 800000. - franaka uloiti e u dobre nekretnine. Slijedeeg dana stigla je obavijest da je mladi gosp. Frederic de

Taillefer teko ranjen u dvoboju. Victorine je bila pozvana da doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila bez novaca, a danas ima milijune ree Vutrine i u tom asu pade kao svijea. To je bio znak da je napitak poeo djelovati. Kada su mu skinuli koulju, ugledali su dva kobna slova. To je bila potvrda da je on odbjegli robija: Lako ste zaradili 3000. - franaka ree Poiret. No Vautrine se brzo oporavio nakon lijeka kojega je dobio. Na vratima blagovaonice pojavila se policija. U ime zakona i kralja ree policajac ostalo se izgubi u galami. Priznajem da sam Jacques Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt osuen na 20 godina robije u okovima. Tko me izdao? zapita Collin. Ti si me izdala stara gaduro, ti si mi priredila onu navalu krvi, znatieljnice!. Ja bih ti dao 6000. - franaka da izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe s gaenjem. Van uhodo - i izbacie cinkaroicu iz pansiona. Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan samaki stan koji mu je priredila Delphine: Ah, ja u vas uvijek mnogo voljeti. Dvije keri Eugene saznaje da je mu njegove ljubljene Delphine uloio sav novac i svoj i njezin u poduzea, zbog kojih je morao poslati velike svote u inozemstvo. Ako ga natjeram da mi vrati miraz, morati e obustaviti plaanje, no ako priekam godinu dana, on e udvostruiti moj miraz kupovanjem nekretnina jadala se ocu. Novac je ivot ! Novac je sve! govorio je otac. U tom trenutku ue grofica, druga kerka Goriota i ree: Ja sam nesretna, propala sam moj jadni oe! Da bih spasila Maximov ivot, svoju sreu, odnijela sam zelenau Gobsecku obiteljske dijamante do kojih je mome muu veoma stalo. Maxime je bio spaen! ali ja sam mrtva. Sam nakit je prodan za niu svotu i treba jo 12000 franaka da bi podmirila dug, a on je obeao da e se opametiti i da vie nee kockati. Nemam novaca ree otac I vie nita od 1200 franaka doivotne rente. Potroili smo novac za ureenje stana. U ovoj nevolji nadao sam se pomoi od tebe, a sada vidim da me nikada nisi voljela. I sestre se naljute jedna na drugu. Vi mi kidate srce! Umrijet u zbog vas! Obje ste pogrijeile. Nita vie nemam! zajeca otac. Eugene uplaen, uzme mjenicu koju je potpisao Vautrinu i napravi propisanu mjenicu na 12000. - franaka na Goriotovo ime: Evo vam cijela svota gospoo. Spavao sam, va razgovor me je probudio i tako saznao koliko dugujem gospodinu Goriotu. Nakon to Anastasie optui i oklevee Rastignaca,otac Goriot legne u krevet teko pogoen tim silnim svaama. Otac je bio jako uzrujan, pa je legao da se odmori, ali mu je bilo sve loije. Drugi dan mu je bilo jo loije. Samo ga udo moe spasiti! ree student medicine Bianchon. Obje kerke spremale su se na bal kod ge de Beauseant. Rastignac je razmiljao mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da bi opravdao postupke Delphine, jer je oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti na as da ga posjetimo ! ree Eugene. Hou, ali poslije bala. odgovori Delphine. Na balu, vikontkinja de Beauseant zamoli Rastignaca da ode do markiza d'Ajude i da joj vrati sva njezina pisma. Kada se vratio vikontkinja ree: Mislit u esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i plemenit, naivan i iskren usred toga svijeta, gdje su te osobine rijetke. Kada su sili meu goste, Eugene ugleda obje kerke gospodina Goriota i to rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri podsjetie ga na bijednu postelju na kojoj lei otac Goriot. Oeva smrt Eugene se uplai kada je vidio koliko se promijenilo njegovo zgreno blijedo i sasvim iscrpljeno lice. Goriot je elio vidjeti svoje kerke: Otii jo jednom do njih. Reci im da se ne osjeam dobro. Kada bi one bile tu, ne bih se alio. Sluga Christophe se vrati jer nije mogao niti s jednom od keri razgovarati, ga. Restaud je morala obaviti vaan posao, a Delphine spava, jer se kasno vratila s bala. Ni jedna! odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju posla, spavaju, nee doi! Tek na samrti spoznajemo to su djeca. Vi njima dajete ivot, a ona vas tjeraju u grob. Kada bih imao blaga da im ostavim, one bi me previjale i njegovale. Obje imaju kameno srce. Sve je bilo radi novca, sve je bilo samo pretvaranje. Nisam znao ni o emu razgovarati. Strpljivo sam podnosio sve uvrede, a one su mi prodavale neko sitno zadovoljstvo. I tako su me keri izbacile iz svojih domova. Ja sam za

sve kriv, ja sam ih nauio da me vrijeaju. Hou vidjeti moje keri! Ja sam ih stvorio! One su moje! Ako ne dou? ponovi starac jecajui Ja u umrijeti, umrijeti u od bijesa! Ja izdiem, mene strano boli! Osveta! Moji zetovi ne daju im doi ! Smrt Restaudu, smrt Alzaaninu. Oni su moji ubojice ! Padne na zaglavlje kao da ga je malj udario. Blagoslov im dajem ree napreui se blagoslov. Odjednom se srui. Rastignac ode do gospoe Restaud da je obavijesti da joj otac umire: Gospodine grofe, recite gospoi da gosp. Goriot umire u jednoj bijednoj rupi, bez novca i eli vidjeti svoje keri. Grof odgovara: Ja mnogo ne drim do njega, on je iskvario svoje keri, unesreio mene i naruio mir moga doma. Doi e ga posjetiti im budu ispunile svoje obveze prema meni i mome djetetu. Nakon toga ode do ge. Nucingen i zatekne je u postelji: Prehladila sam se kada sam se vraala s bala i oekujem lijenika ree Delphine. Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k svome ocu. On vas zove ree Eugene. Moj otac jamano nije toliko bolestan kako vi kaete. On bi svisnuo od tuge kada bi moja bolest postala pogibeljnom zbog toga izlaska. Doi u poslije lijenikog pregleda. Zato ne nosite svoj sat? Student joj apne na uho: Va otac nema ime kupiti pokrov u koji e ga veeras poviti. Zaloio sam sat, jer nita drugo nema. Idem, idem ja u prije vas stii ree Delphine. On je sretan to moe javiti samrtniku da e mu bar jedna ker doi. U sobi je doktor operirao oca Goriota. Pekli su mu lea srebrnim nitratom. To je bio posljednji lijek za koji znanost zna, ali lijek bez pomoi. Nema mu vie pomoi, ne moemo ga spasiti. Treba mu odjenuti bijelu koulju i promijeniti posteljinu ree lijenik. Gospoa Vauquer ree: Otac Goriot nema vie ni santima. Ako bih dala plahte za ovjeka koji samo to nije izdahnuo, a i jedna se mora dati za pokrov. Tko e meni nadoknaditi trokove ? udovica kao da nije u stanju izgubiti. Uzmi prevrnute plahte iz sobe br. 7, one su dobre za mrtvaca apne slukinji. Nasie! Fifine! ree otac. Ah moji aneli! i odleti njegova dua. Delphine nije dola jer se je posvaala s muem oko novca, koji je traila od oca. Ga. Restaud ipak je dola i kad ugleda oca briznu u pla: Oprostite moj oe! Svi me mrze, samo me vi volite. Ja sam bestidnica, nisam ga cijenila. Otac je umro! vrisnu grofica i onesvjesti se. Potraite sveenika i poloite starca na odar izmeu dvije svijee u praznoj sobi. Rastignac napie pismo barunu i grofici da poalje ljude koji e podmiriti sve trokove oko pogreba. Sutradan Rastignac i student medicine prijavili su starevu smrt. Kako zetovi nisu poslali novac, niti je itko doao, Eugene je platio sveenika, a student je u svojoj bolnici kupio bijedni mrtvaki sanduk, da ga mogu pokopati. Ako zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac koji si dao, zapovijedi da se uree na grobu natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT OTAC GROFICE de RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU DVOJICE STUDENATA Uzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele primiti: Njima je umro otac, pa su u velikoj alosti. Kada se vratio u pansion Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio mrtvaki sanduk jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici. Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva i crkvenjak obavie pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata da bi molila besplatno. Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja kola s grbovima grofa de Restauda i baruna de Nucingena, ali prazna i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere Lachaise. Spustie tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se pokupie sa sveenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio student. Grobarima, da bi pokrili sanduk zemljom Rastignac je morao dati napojnicu. No on nije imao novca, pa je posudio od sluge Christophera 20 santima. Tuno se zagledaju u grob i u njemu pokopa svoju posljednju suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju. Biljeke o piscu: Honor de Balzac (1799. 1850.), roen u Toursu u graanskoj obitelji. Otac mu je bio naobraen ovjek, bavio se je fiziologijom i sociologijom. Majka mu je bila religiozna, udubljena u mistina razmiljanja. Kao djeak pokazuje veliko zanimanje za knjigu i itanje. Naobrazbu je stekao u

raznim kolama, najprije u rodnome Toursu, zatim u Parizu. Prema oevoj elji trebao je studirati pravo, ali on se posveuje knjievnosti. Bavi se razliitim poslovima i bori se s dugovima. Posjedovao je neobinu radnu energiju, radio je oko 16 -17 sati dnevno. Oenio se 1850. g., nekoliko mjeseci prije svoje smrti. Za ivota je postao slavan pisac. Djela: Eugenie Grandet, Otac Goriot, Izgubljene iluzije, Roakinja Bette, Roak Pons, Sjaj i bijeda kurtizana Kratki sadraj: Djelo poinje opisom penziona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion, okoli, prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vautrin. Na poetku su se svi divili ii Goriotu na njegovoj odjei i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beauseant i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud. Kad je Rastignac to ispriao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, a ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti da e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu. Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu smrt ga je dola vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad je umro ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red! HONOR de BALZAC francuski knjievnik roen 20.5.1799. godine u Tousu, umro 18.8.1850. u Parizu. Knjievna karijera tog duhovnog zaetnika europskog realizma zapoinje 1829. s romanom

Posljednji chouman, prvim to ga je objavio pod svojim pravim imenom. Za sljedeih 19 godinanapisao je ak 91 roman, prikazavi na preko 20000 strana karakterere i sudbine oko 2000 linosti iz svih slojeva francuskog drutva, kao i ekonomske, socijalne, politike i kulturne prilike svoga

doba. Sva ta djela ine jednu cjelinu obuhvaenu zajednikim naslovom Ljudska komedija. U tom ogromnom, iako nedovrenom ciklusu romana (predviena su bila jo 52 djela) ogleda se lice i nalije odreene povijesne epohe. Stoga je F. Engels s pravom kazao da se od Balzaca moe vie nauiti o periodu restauracije nego od bilo koje socijoloke studije. No, Balzacovi romani sainjavaju isto takvu cjelovitu vizualizaciju jednog unutranjeg svijeta nagona, osjeaja, i snova, to je Boudelairea potaklo da Balzaca proglasi "vidovnjakom". itava Ljudska komedija, koja svojim naslovom odajeda je zamiljena kao "ovozemaljski" pandan

Boanskoj komediji, podijeljena je, poput Danteova spjeva, na tri dijela. Prva skupina, Analitike studije, bavi se osnovnim naelima koja upravljaju ljudskom egzistencijom (od planiranih 5 dovrenaje tek Fiziologija braka). Druga skupina, Filozofske studije, istrauje okolnosti koje odreuju ovjekovo ponaanje (od 22 dovrene istiu se Chagrinska koa i Traenje apsolutnog). Trea studija, Studije drutvenog ivota, opisuje uinak tih okolnosti, a ralanjena je u est nizova "prizora iz ivota": privatnog (Pukovnik Chabert; ia Goriot i jo 26 drugih), pariskog (Cesar

Birotteau; Sjaj i bijeda iluzije i 7 drugih), politikog (4 romana), vojnikog (2 romana od kojih je Chouani prvi po redu nastanka) i seoskog (Seljaci; Seoski upnik; Seoski lijenik). Posebno mjestou Balzacovu opusu zauzimaju Golicave prie, boccacciovske po strukturi, rebelaisovske po jeziku, ali po duhu klasini primjer one tipino francuske erotske tragikomike zvane "galski humor". Balzac je prvi pisac koji se mogao uzdravati svojim knjievnim radom,ali, neumjeren i nesreen, on se stalno nalazio na rubu sloma, progonjen vjerovnicima i razdiran dilemom (na kojoj je sazdana itava Ljudska komedija): treba li rtvovati osjeaje da bi se bolje ivjelo, ili pak rtvovati ivot da bi se sauvali osjeaji.

KRATKI SADRAJ:

U ulici Neuve-Sainte-Genevieve izmeu Latinske etvrti i predgraa Saint-Marceau bio je privatni pansion kojeg je vodila gospoa Vauquer roena Conflans. Taj pansion podjednako je primao mukarce i ene, mlade ljude i starce a da nikad zli jezici nisu napali moral te potovanja dostojne ustanove. Ovaj pansion iako je bio na prvi pogled veoma otrcan i zraio je nekom udnom odbojnou, imao je svoje stanare. Prizemlje ovog pansiona sainjavala je blagavaonica i kuhinja, na prvom katu bila su dva stana. U skromnijem stanovala je sama vlasnica pansiona, gospoa Vauquer, a u drugom je stanovala gospoa Couture i vrlo mlada djevojka Victorine Taillefer. Drugi kat su inila takoer dva stana. U jednom je bio starac Poiret, a u drugom robija Vautrin. Trei kat sainjavale

su etiri sobe. U prvoj je stanovao Eugene de Rasignac, u drugoj gospodin Goriot, u treoj gica Michonneau, etvrta soba je bila prazna. U poetku kad se gospotin goriot doselio u pansion, posjedovao je mnogo novca i stanovao je u zasebnom stanu. ak je i sama vlasnica od njegovog plaanja dala obnoviti vei dio apartmana i planirala da bi njegov boravak mogao godinje dati oko osam do devet tisua. Gospoa Vauquer se toliko zainteresirala za Goriota da je ve isplanirala kako e s njim ivjeti ali je njena odluka splasnula kad je od svoje prijateljice ula da je taj gospodin Goriot vrlo utljiv, tvrd i da se iz njega teko da neto izvui. Uz sve to gospodin Goriot je tokom vremena zatrazio kako bi se iz stana prebacio na trei kat u jednu od soba. Naravno i njegova davanja su se time smanjila a ostali stanovnici ga vie nisu zvali gospodin Goriot ve podrugljivo ia Goriot. On se na zadirkivanje ostalih stanovnika nije previe obazirao. Student po imenu Eugene de Rasignac toliko se uvukao u ari parikog ivota da je pokuavao ui u visoko drutvo kako di iskusio slasti takvog ivota. Tako se jednog dana odluio poi gospoi grofici de Restaud. Doavi u njenu otmjenu kuu pjeice, a ne koijom to je ve odavalo kako nema ba previe novaca. Neiskusan u takvoj prilici napravio je kobnu greku to je spomenuo iu Goriota kojeg je sluajno zapazio kako odlazi od gospoe de Restaud. Naime Goriot je bio otac gospoe de Restaud ali ga ona nije smjela viati po nareenju njenog mua grofa de Restaud. Tako se Eugene Rasignac morao pokupiti iz kue Restaudovih. Oajan hodajui po kii zapazio je kako nailazi koija i on pomisli kako e se povesti koijom da barem na trenutak ivi na visokoj nozi. Tako je koijom otiao svojoj roakinji gi Beauseant kako bi od nje zatraio neke korisne savjete. Ga Beauseant mu je predloila da se lii grofice de Restaud i neka poe njenoj sestri Delphine koja je mnogo ljepa. Tako je jednom u kazalitu Eugene de Rasignac upoznao Delphine i ona mu se veoma svidjela. Najvanije je bilo to to se on njoj takoer sviao i redo je s njim provodila vrijeme. Od trenutka kada je Eugene ovo ispriao za stolom u blagavaonici pansiona i rekao kako Goriot ima prekrasnu ker, ostali stanovnici pansiona su Gorita poeli vie cijeniti. Eugene je smiljao kako bi namaknuo novac kojim bi barem na tren uao u visoko drutvo. ak je posegnuo tome ga je pisao majci i sestrama da mu poalju novac. S vremenom ve je stasala njegova veza s Delphineom i tako vraajui se jedne veeri iz kazalita on je zatraio da mu ona pria o svom prekrasnom ivotu. Ona je na to pristala pod uvjetom da joj napravi jednu uslugu. Naravno Eugene je na to pristao. Delphine mu je dala sto franaka i rekla nek ide u prvi Casino i neka zaigra rulet. Eugene nije bio igra ak nije znao ni pravila ali ju je posluao i dva puta dobio. Cijela svota je iznosila 7200 franaka i tada mu je ovjek koji vodi rulet predloio da prekine s igrom jer je crveno ve dobivalo osam puta i da e ako nastavi s igrom sigurno izgubiti. Eugene poslua i vrati se Delphini. Tada mu je ispriala kako je ona zapravo vrlo nesretna i da uz sav novac svog mua ima ogranienu svotu za koju ak ne moe

kupiti niti haljinu. Eugene joj ree kako je na ruletu dobio 7200 franaka i dade joj novac osim 1000 franaka koje je uzeo za rezervu. Tako je gospodin Goriot saznao kako njegova ker ivi vrlo nesretno, a u Eugenu je vidio pravog grofa koji bi bio idealan suparnik za njegovu ker. Eugene i Goriot su se toliko zbliili da je Eugene svaki put poslije susreta s Delphinom doao Goriotu priati o vrlinama njegove keri. No robija Vautrin je uporno probao Eugenu nametnuti ideju o gospoici Victorine Taillefer, kako bi se Eugene oenio njome, a Vautrin bi sredio da Victorinin brat pogine u borbi maem i da ona postane nasljednikom oevog imutka. Naravno za to je Vautrin traio da mu Eugene od Victorininog imutka da dvjesto tisua franaka. Eugenu nije ni padalo na pamet da se spetlja s Victorine jer je volio Delphine i njezina ljubav mu je znaila vie nego sav novac Victorine. Jednog je dana Eugene doao kod Delphine ali ga je ona veoma oto odbila rekavi kako sad nema vremena i kako joj ba u tom trenutku smeta. Eugene je mislio da ga Delphine vie ne voli. Sve njegove nade su propale, njegovo respoloenje je bilo uasno sve dok od Goriota nije saznao kako Delphine u stvari taj dan nije imala vremena zato jer je ba tada imala susret s ocem kako bi izabrati sat - poklon za Eugena. uvi tu vijest Eugene se ponovo razvedrio a njegovo raspoloenje zablistalo je punim sjajem. Jednog dana traio se jedan ovjek pod nadimkom Bjeismrt i trebalo je provjeriti lukavog robijaa Vautrina. Na to je pristala gica Michonneau koja je za dokaz trebala dobiti 2000 franaka ako uspije u zadatku ili 500 ako ne uspije. Tako je gica Michonneau jedne veeri Vautrina prevarila otrovanim vinom od kojeg on nije bio pri svjesti. Odveli su ga u sobu na katu i dok su mu stavljali obloge kako bi ga vratili k svijesti gica Michonneau ga je snano udarila po ramenu i prikazave se dva slova. Time je njezim dio posla bio obavljen. Potvrda da je robija Vautrin zaista ovjek s nadimkom Bjeismrt obistinila se jedne veeri kad se i sam izlanuo. Tako ga odvedoe u policiju i zatvorie. Stanovnici pansiona bili su ogoreni postupkom gice Michonneau i zahtjevali su se iseli iz pansiona ili e u protivnom sve ostali otii. Gica Michonneau je doslovno otjerana a s njom je otiao i starac Poiret koji je i dao ponudu gici Michonneau za provjeru Vautrina. Ubrzo je pansion poeo gubiti svoje stanovnike, a Goriot i Eugene su takoer planirali odlazak jer je Goriot naao zgodnu kuu u kojoj bi stanovali Eugene i Delphine, a s njima i Goriot koji je bio eljan boravka sa svojom keri. Napokon ju je nakon mnogo godina mogao dodirnuti, a ona je bila njegova mala djevojica. U vrijeme kad su se trebali preseliti Goriot se razbolio. Njegovo zdravstveno stanje pogorao je odnos izmeu njegove dvije keri. Naime njegova druga Anestasie ki takoer je imala problema sa svojim muem te je zatraila pomo oca. Zatekavi svoju sestru koja je takoer bila kod oca s njom se posvaala jer one ve dugo nisu bile u najboljim odnosima. Goriot njihovu netrpeljivost nije mogao podnjeti i nije mogao ni zamisliti da se tako mogu odnositi dvije sestre. Takav odnos izmeu keri odraavao se na Goriotovo zdravlje. Zdravlje mu se sve vie

i vie pogoravalo te su na njega pazili student medicine Christophe i Eugene kojeg je Goriot smatrao i zavolio kao vlastitog sina, kao osobu uz koju e Delphine biti sretna. U to vrijeme ba se kod Eugeneove roakinje trebao odrati jedan ples. Delphine i Anestasie su htjele to bolje izgledati na tom plesu, a budui da je Delphine imala prekrasnu haljinu bilo je nepojmljivo da njena starija sestra nema. Tako se zaduila kod krojaa kako bi mogla nabaviti haljinu za ples. Svi ti problemi keri Goriota odraavali su se na njegovo zdravstveno stanje. Starac je na dan plesa ve bio na samrti ali kad je Eugene doao svojoj miljenici Delphini da joj objelodani tunu vijest ona ga je jako izgrdila i rekla da nee s njim razgovarati sve dok se ne odjene za plesnu veer. Tako je Eugene tek u koiji na putu na ples Delphine rekao o zdravstvenom stanju njenog oca. Delphine se zaklela kako e odmah poslije plesa obii oca. Naravno cijeli taj dan otac je elio da ga doe posjetiti jedna od keri ali su ba taj dan obje imale probleme sa svojim muevima tako da nisu mogle doi. Tako je stari Goriot umirajui oajniki ekao svoje keri. ak je i sam Eugene probao otii do Delphine ali je vratar rekao kako je nareeno da nitko ne smije do Delphine. Delphine je saznala da joj je otac na samrti i obeala da e doi im bude mogla. Ali kad je Delphinina koija stigla pred pansion u njoj je bila samo Delphinina sobarica. Tako je tunom smru u nadi da e ga keri posjetiti umro starac Goriot. Kako bi mogao osigurati njegov pokop Eugene je zaloio svoj sat - poklon od Delphine. ak je poslao obavjesti obiteljima Restaud i Nucingen da daju novane priloge jer ne moe student financirati pokop starog Goriota. Budui da nisu dobili odaziv morali su Eugene i Christpohe sami financirati pokop. Koiji koja je vozila lijes i preminulog Goriota pridruile su se dvije koije s grbovima, ali prazne, koija grofa de Restauda i koija baruna Nucingena. Nakon pokopa starca Goriota Eugene Rasignac je osjeao neopisivu tugu. Dan se primicao kraju, vlaan suton draio je ivce. Mladi je svrgnuo pogled na grob i sahranio u njemu svoju posljednju mladenaku suzu, tu suzu to je istrgoe svete emocije ista srca, jednu od onih to sa zemlje na koju padnu odskoe do neba. Eugene je prekriio ruke i zagledao se u oblake. Vidjevi ga u tom stanju, Christophe se udalji. Kad je ostao sam, Eugene Rasignac poe nekoliko koraka prema uzvisini groblja i vidje Pariz koji se vijugavo sterao du obala Seine i u kojem su se jedino za drugima palila svjetla. Oi mu gotovo udno prionu za prostor meu trgom Vendome i kupolom Invalida, tamo gdje je ivio onaj otmjeni svijet u koji se elio probiti. Na tu umnu konicu spustio je pogled koji kao da je ve crpao njezin med i rekao ove izvanredne rijei:

I kao prvi in svojega izazova drutvu, Eugene Rastignac poe na veeru kod ge de Nucingen.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

VICTORINE TAILLEFER - bila je boleljivo blijeda kao one djevojke koje pate od slabokrvnosti, i premda je svojom uobiajenom turobnou, zbunjenim dranjem i jadnim slabanim izgledom bila sastavni dio ope patnje koje je sainjavala pozadinu ove slike, bar joj lice nije bilo staro, glas i kretnje bili su joj ivahni. Ta je mlada nesretnica bila slina biljci s poutjelim liem, tek zasaenoj u nepovoljno zemljite. Nezine crvenkaste crte lica, rieuta kosa i neobino tanak struk izazivali su onu draest koju su suvremeni pjesnici nalazili u kipiima srednjeg vijeka. Njezine grahoraste oi pokazivale su kransku blagost i predanost. Njezine jednostavne, jeftine haljine odavale su mlade oblike. Sve u svemu bila je lijepa.

OTAC GORIOT - starac od oko ezdeset i devet godina, bivi tvorniar tjestenine na iju bi glavu svaki slikar, kao i pripovjeda, bacio svu svjetlost slike. Bio je vrlo hladnokrvan budui da se nije obazirao na zadirkivanje ostalih stanovnika, bio je vrlo skroman, ispoetka je imao mnogo novaca kojim je osigurao miraz kerima, a sebi siruran smjetaj u stanu pansiona. Kasnije su se njegove zalihe nivca tanjile jer je zatraio premjetaj u manju sobicu na etvrtom katu. Vrlo je privren i pun ljubavi prema svojim kerima i jako ih voli makar one njega ba i ne trpe previe.

EUGEN de RASIGNAC - imao je sasvim junjako lice, bijelu put, crnu kosu i modre oi. Njegov nastup, dranje i nain izraavanja odavali su sina plemenite obitelji u kojoj je prvi odgoj bio sastavljen od tradicije dobrog ukusa. Ako je i tedio za odjeu, ako je u obine dane i nosio odijela skrojena prole godine, ipak je koji put mogao izai odjeven i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari redingot, iznoen prsluk, neizglednu crnu, izbjedljelu i studentsku nemarno svezanu kravatu, hlae iste kakvoe i zakrpljene izme. VAUTRIN - ovjek s obojenim zaliscima, bio je kao prijelaz. Spadao je u red onih ljudi o kojima narod veli: to je ljudina! Imao je iroka ramena, razvijena prsa, nabrekle miie i, na zaglavcima vrlo

obrasle upercima guste i arko smee dlake, teke i zdepaste ruke. Njegovo preranim borama izbrazdano lice pokazivalo je znakove grubostikoja je bila u opreci s njegovim uslunim i prijaznim manirima. Njegov duboki glas, u skladu s njegovom bunom veselou nije bio neugodan. Bio je to ovjek susretljiv i smjeljiv. Sudei po nainu kako je trcao pljuvaku, bio je ovjek nepokolebljive hladnokrvnosti koja mu ne bi dopustila da ustukne pred zloinom ako bi bilo potrebno da se izvue iz neugodnosti. Kao strog sudac, njegovo je oko prodiralo u sr svakog pitanja, svake savjesti i svakog osjeaja. DOJAM O DJELU: Djelo mi se poprilino svidjelo upravo radi svog interesantnog sadraja. Balzac je znao svojim rijeima zaista dirnuti itaoca u srce i potaknuti ga na razmiljanje. Jedina zamjerka ovom djelu su opseni, neiscrpni opisi kojima je Balzac barem po mom miljenju malo pretjerao Biljeka o piscu Honor de Balzac (1799. - 1850.) , roen u Toursu u graanskoj obitelji. Otac mu je bio naobraen ovjek , bavio se je fiziologijom i sociologijom. Majka mu je bila religiozna, udubljena u mistina razmiljanja. Kao djeak pokazuje veliko zanimanje za knjigu i itanje. Naobrazbu je stekao u raznim kolama, najprije u rodnome Toursu, zatim u Parizu. Prema oevoj elji trebao je studirati pravo, ali on se posveuje knjievnosti. Bavi se s razliitim poslovima i bori se s dugovima. Posjedovao je neobinu radnu energiju, radio je 16 -17 sati dnevno. oenio se 1850. g., nekoliko mjeseci prije svoje smrti. Za ivota je postao slavan pisac. Djela : Eugenie Grandet , Otac Goriot, Izgubljene iluzije, Roakinja Bette, Roak Pons, Sjaj i bijeda kurtizana Ljudska komedija Ljudska komedija je ciklus romana u kojima Balzac prikazuje mnotvo likova (2000 - 3000) pomou kojih Balzac ulazi u sve pore tadanjeg drutva. Osnovna koncepcija strukture Ljuske komedije tj. grupiranje samostalnih djela u vee cjeline i pojavljivanje istih likova u vie razliitih djela pojavljuje se negdje poetkom 1831., a sam naziv i plan tog opusa datiraju iz 1842. Iz tog razdoblja datira 1. sveska njegovih Sabranih djela, koje na nagovor izdavaa i po sugestiji jednog prijatelja naziva Ljuskom komedijom. Iako sam naslov Balzacova djela sugerira na Danteovu Boanstvenu komediju Balzac vjeruje u njegovu opravdanost : Neizmjernost jednog plana, koji istodobno obuhvaa povijest i kritiku drutva, analizu njegovih zala i raspravljanje njegovih principa, daje mi po mom miljenju pravo da svom djelu dam naslov pod kojim se ono danas objavljuje : La Comdie humanie(Predgovor svojeg prvog djela). Dok je Dante tumaio odnose u ljudskom drutvu na temelju jedne teoloke vizije svijeta, Balzac razmatra ljudsku vrstu sa stanovita prirodnih znanosti i iskljuivo na temelju vlastitih promatranja. Uz to, Balzac ne ocjenjuje ljudsko drutvo ve daje njegovu analizu ne uputajui se u povijesne probleme, nego ostajui na razini svoje sadanjosti. Balzac nam dalje tumai u svom Predgovoru da ne treba davati analizu povijest jer su osnovni ljudski problemi vjeni i ponavljaju se iz generacije u generaciju. Znai dovoljno je dati prikaz ivota jedne generacije i osvijetliti ga sa svih strana da bi se dobila slika ljudskog drutva.

Balzac je svoju Ljudsku komediju podijelio na nekoliko dijelova : Studije drutvenog ivota, Filozofske studije, Analitike studije. Temelj tog opusa ine Studije drutvenog ivota a dijele se na 6 prizora : Prizori iz privatnog ivota, Prizori iz provincijskog ivota, Prizore iz parikog ivota, Prizore iz politikog ivota, Prizore iz vojnikog ivota, Prizore iz seoskog ivota. Ljudska komedija je ostala nedovrena, od 137 planiranih djela zavrena su tek 91, ali ipak kao opus ostala je nenadmaena. Zahvaljujui svom izvarednom daru zapaanja Balzac nam je dao kompletnu sliku drutvenog ivota u prvoj polovici 19 st. Otac Goriot Najpodesnije djelo za dobivanje uvida u LjK je svakako roman Otac Goriot. Prvotno zamiljen kao pripovijetka postepeno prerasta tokom pisanja zadane okvire radnje, ali ne naputajui ih, izgraujui tri samostalne ali meusobno isprepletene radnje, iji se dogaaju odvijaju na razliitim scenama parikog drutva. Prva fabula je vezana za nesretnu oinsku ljubav Jean-Joachima Goriota, nekadanjeg tvorniara tjestenine, prema njegovim kerima u kojoj je obuhvaena jedna otra kritika tadanjeg odgoja. Uz tu osnovnu fabulu vezana je sudbina siromanog studenta prava Eugnea de Rastignaca, iji je osnovni cilj uspjeti u drutvu, a koji tijekom tog djela upoznaje lice i nalije velegradskog ivota i postepeno naputa svoje mladenake ideale. Trea je fabula vezana je uz cininog robijaa Vautrina. Eugne de Rastignac Eugne de Rastignac - tako se zvao - pripadao je redu onih mladih ljudi koje neimatina priui na rad i koji ve u djetinjstvu shvate kolike nade polau u njih njihovi roditelji, te pripremaju sebi lijepu budunost proraunavajui ve u toj dobi domet svojih nauka i podeavajui ih unaprijed buduem kretanju drutva, da bi ga prvi iskoristili.Razmatrajui djelo u sklopu itave LjK osnovna je tema ivotna inicijativa mladog ovjeka, a glavni bi lik bio Rastignac. Njega ne bismo mogli nazvati glavnim likom ovog romana, ve samo sponom uz koju se veu druge dvije centralne linosti ovog roman i kao veza izmeu salona visokog drutva i malograanskog pansiona. Ukratko on nije pokreta same radnje ve njezin sljedbenik ali isto tako lik kojemu e se Balzac najrae vraati, primjenjujui prvi put na njemu tehniku pojavljivanja istih likova u vie razliitih djela.Bez njegovih radoznalih zapaanja i spretnosti kojom je uao u parike salone ova pripovijest ne bi bila obojena stvarnim tonovima koje, nema sumnje, duguje njegovu pronicavu duhu i elji da prodre u tajne uasna poloaja koji su briljivo tajili kako oni koji su ga stvorili tako i onaj koji se u njemu nalazio. Problematika odgoja Goriotova nesretna ljubav prema svojim kerima toliko je uveana i groteskna da itateljima izgleda nestvarna, bez stvarne podloge. Balzac je prikazao takvu ljubav koja se na trenutke sputa na razinu istih nagona i nemoralnih postupaka ( npr. kad glavni junak, da bi bio blizu vlastite keri, se uputa u ulogu svodilje izmeu nje i Rastignaca). Dajui previe ljubavi kerima svojim G. je ostao bez njihove, i postao samo sredstvo za njih. Umjesto da se brinu za njega, kako je sam oekivao, one ga odbacuju od sebe i prisiljavaju ga da ivi na rubu neimatine. Ali G. naposljetku ih jo jednako voli. Tim slikama nam Balzac daje kritiku odgoja tog drutva koji se bazira na materijalnom, a prenosi ideje povratka korijenima, povratku prirodi, idejama koje je zastupao Jean - Jaques - Russoe. Bjeismrt

Vautrin je u Balzacovom djelu simbol revolta prema svim negativnostima tadanjeg drutva. Taj bivi robija shvativi svu pokvarenost tadanjeg drutva ne preza ni od ega da bi ostvario vlastiti cilj. Dokraja odan svojim prijateljima a nemilosrdan prema protivnicima on razvija svoj bushido koji je po mnogo emu amoralan kao to je amoralno drutvo u kojemu ivi i u kojem je novac vrhovni bog. Na taj nain Bjeismrt prerasta u glasnika B. osuda ljudskog drutva ali isto tako kao ovjek goleme ivotne energije i volje predstavlja utijelovljenje Balzacovih ambicija. Zakljuak Ovdje poiva gospodin Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nuncingen, sahranjen na troak dvojice studenata. Biljeke o djelu: Na poetku romana Otac Goriot, Balzac govori o realizmu romana: "Ali, zapamtite dobro: ova drama nije izmiljotina ni roman. Ona je toliko istinita da svatko moe uoiti njene bitne sastojke, moda ak i u svom srcu." Roman Otac Goriot pria je o sudbini dvaju suprotnih linosti: oca Goriota i Eugena Rastignaca. Otac Goriot se obogatio pekulirajui itom, ali je sav svoj novac utroio na nezahvalne keri. Njegova ljubav prema kerima je pretjerana, bezumna, apsurdna, ali Balzac nam je uspio uiniti tu ljubav moguom, ak loginom u cijelom slijedu uzroka i posljedica. Tragedija oca Goriota raste od poetka romana. Nakon to je bogato udomio svoje keri, one i njihovi muevi izbacuju ga iz svojih domova. Goriot nalazi stan u ulici gdje "i najbezbriniji ovjek postaje tuan", a glavna soba pansiona Vauquer "zaudara vonjem za koji nema imena u ljudskom jeziku, a koji bi trebalo nazvati pansionskim zadahom... Ovdje vlada bijeda bez poezije. Ako na njoj jo nema blata, ima mrlja... Iako je bilo lako doznati da li je Goriot zaista proizvoa rezanaca i koliko je bilo njegovo bogatstvo, stariji ljudi koje je zanimala njegova sudbina nisu izlazili iz svog kvarta i ivjeli su u pansionu kao koljke u stijeni. Ga Vauquer se odmah zagledala u Goriotov novac i "kao jarebica u slanini, topila se na vatri elje koja ju je svu obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova Vauquerova i da uskrsne u Goriotu." No on nije mario za nju i ona se osjetila uvrijeenom, "ali ia Goriot je bio njen stanar i zato je udovica morala da svladava izljeve svog uvrijeenog samoljublja, da prikriva uzdahe zbog ovog razoaranja i da gui elju za osvetom." Ta e mu ista ga Vauquer, kad Goriot vie ne bude imao ni prebijene pare, uskratiti na samrti istu posteljinu jer i "prevrnuti avri iz sobe broj 7 dobri su za mrtvaca". Svi stanovnici pansiona Vauquer imali su vrsta i snana tijela koja su izdrala sve bure, lica hladna i gruba, izanala kao lik novca povuenog iz opticaja... I ovdje se, meu ovih osamnaest lica, kao u koli i drutvu nalo jedno nesretno i odgurnuto stvorenje (Goriot), jedan muenik s kojim su svi tjerali egu. Balzac sa sjetom konstatira da je "moda u ljudskoj prirodi da se sve svaljuje na onoga koji sve podnosi iz istinske poniznosti, slabosti ili ravnodunosti. Njegove keri kad su "dobro iscjedile limun, koru su bacile na ulicu". A on, taj "ludi" otac odlazi u park da bi vidio svoje keri, plaa dugove njihovih ljubavnika, podrava ih protiv njihovih mueva, predlae Rastignacu da postane ljubavnik njegove keri jer vjeruje da bi je time usreio. "Moj ivot je u mojim kerima. Ako se one provode, ako su sretne, lijepo odjevene, ako idu po ilimima, ta mari kako sam ja obuen i u kakvoj sobi spavam. Meni nije hladno kad je njima toplo, niti mi je dosadno kad se one smiju. Ja sam alostan samo kad one tuguju". A upravo ta tuga, bol koju mu nanose njegove keri, ubija Goriota a da one nisu niti pokuale da mu je ublae. Goriota sahranjuju dva siromana studenta o svom troku, a keri alju na sprovod samo prazne koije. Rastignac je olienje mlade francuske omladine koja se nala pred mnogim zaprekama koje je trebalo otklanjati upornim, marljivim radom i osobnom vrijednou. Rastignac ima plemenitu duu, elio bi da uspije u drutvu radom i osobnim zaslugama, no ve na pragu puta u visoko drutvo, koje Eugen prieljkuje, ga de Bozean pokuava mu razbiti iluziju o tom drutvu koje je pokvareno i prema kojemu ne treba imati obzira. "Ukoliko hladnije budete raunali, utoliko ete bolje uspjeti", kae ga de Bozean. "Ako hoete da vas se svijet boji, udrite bez milosti. I ljude i ene smatrajte

za potanske konje koje ete na svakoj stanici ostavljati da crknu, pa ete ostvariti sve svoje elje". To isto, samo grubljim rijeima, rekao je Eugenu i Vautrin, odbjegli robija: "Znate li ime ljudi sebi kre put? Bljeskom genija ili umjenom pokvarenou. U ljudske mase treba uletjeti kao topovsko ule ili se uvui kao kuga. Potenjem se nita ne postie." Pariz, koji Rastignaca toliko mami, po Vautrinu je najobinija kaljua: "Oni koji se u njemu kaljaju kolima poteni su ljudi, oni koji se kaljaju pjeice, lopovi su. Oni koji u njemu ukradu sitnicu smatraju se za neobine rijetkosti, oni koji kradu milione oznaeni su kao ljudi puni vrlina". Vautrin je prozreo Rastignacove elje i predlae mu ubojstvo kako bi doao do novaca koji bi mu omoguili ivot u visokom drutvu. "Takav vam je ivot", tjei ga Vautrin. "Nije to nimalo ljepe od kuhinje, zaudara kao ona, i ko hoe dobro da jede i pije, mora da uprlja ruke: nauite poslije samo da ih lijepo operete: u tome je sav moral naeg doba". Meutim, Rastignac se jo nije pomirio sa uspjehom pod svaku cijenu. On e tek na kraju romana, upoznavi tragediju jedne oinske ljubavi i potpunu bezosjeajnost njegovih keri, "sahraniti svoju posljednju suzu" i uzviknuti: "A sada je na nas dvoje red!... I, prvi korak njegova izazivanja kojim je prijetio drutvu, bio je odlazak na ruak gospoi de Nucingen. Kompozicija samog romana klasian je primjer zrele Balzacove romansijerske tehnike. Budui da namjerava pred naim oima razviti jednu ljudsku dramu, to nam izrijekom i kazuje na prvoj stranici teksta, Balzac komponira i ovaj roman, kao i veinu ostalih, po zakonima dramske strukure, a teite stavlja na ekspoziciju i kritu, kojima posveuje i glavninu teksta. Unutar same ekspozicije, koja je u ovom romanu ve svedena na jednu razumnu mjeru te iznosi ak i neto manje od treine teksta, Balzac se slui svojim uobiajenim postupkom, polazei uvijek od vanjskoga prema unutarnjemu. Najprije daje detaljan opis same sredine u kojoj se njegovi junaci kreu, prelazei od opisa okolia na opis kue, odnosno od opisa vanjskog izgleda zgrade na opis njenih prostorija, i postepeno razvija potrebnu atmosferu u kojoj se mogu pojaviti i sami sudionici drame. Pri njihovu opisu Balzac ponovno polazi od opisa vanjskog izgleda samih likova, koji vjeto povezuje s psiholokim crtama njihova karaktera i sociolokom pozadinom njihove egzistencije, tako da na koncu takva opisa mi tono znamo ne samo kako izgleda ili kako se oblai pojedina osoba, ve znamo i njezinu pretpovijest i materijalno stanje. Balzac je razradio i istodobno razvio tri samostalne ali meusobno isprepletene fabule, koje se odvijaju u dva raznorodna i oprena ambijenta - u umaloj sredini pansiona ge Vauquer i u elegantnim salonima otmjenih parikih etvrti. Prva fabula vezana je uz temeljnu koncepciju djela i prikazuje nesretnu sudbinu biveg tvorniara tjestenine, Jeana-Joachima Goriota, koji se liio svog imetka da bi usreio i bogato udao svoje keri, a one se u novoj sredini poinju stidjeti oca i poto su izvukle iz njega i posljednji novi, putaju ga da umre u krajnjoj bijedi, sam kao pas. Uz tu osnovnu fabulu povezao je Balzac sudbinu Goriotova sustanara, mladog provincijskog plemia Eugenea de Rastignaca, koji je doao u Pariz pun ideala, ali upoznavi i u bijednom pansionu ge Vauquer i u otmjenim parikim salonima sve nalije velegradskog ivota, u kojem novac i interes upravljaju ljudskim sudbinama, naputa svoje mladenake ideale i odluuje da se ne birajui sredstva uhvati u kotac sa ivotom. Na tom ga je putu svojim cinikim primjedbama o drutvenom ureenju i pravdi uvrstio i bivi robija Vautrin, oko ijeg je hapenja vezana i trea fabularna osnova romana. Goriot ne eli sam sebi priznati kakve su mu keri, pa se zavarava govorei Rastignacu: "Dragi moj gospodine - rekao mu je sutradan kako ste mogli pomisliti da se ga de Restaud naljutila na vas to ste spomenuli moje ime? Kerke mene veoma vole. Ja sam sretan otac. Samo su se zetovi loe ponijeli prema meni. Nisam htio da ti dragi stvorovi pate zbog mojih nesuglasica s njihovim muevima, pa sam se radije odluio da ih viam tajno. Ta mi tajnovitost daje tisuu radosti koje ne razumiju drugi oevi koji mogu vidjeti keri kad god zaele. Ja to ne mogu, shvaate li?" Eugen ipak poinje shvaati kakvo je drutvo: "Poao se odjenuti premeui u glavi veoma tune i

obeshrabrujue misli. Otmjeni mu se svijet ukazao kao ocean blata u kojem se ovjek zaglibi do grla im samo zamoi nogu"; "Dragi prijatelju - odgovori mu Rastignac poto je svratio pogled na usnulog starca - samo idi, trai skromnu sreu na koju si sveo svoje elje. to se mene tie, ja sam siao u pakao i moram u njemu ostati. to god ti zla reknu o visokom drutvu, vjeruj. Nema Juvenala koji bi orisao njegovu grozotu, pokrivenu zlatom i dragim kamenjem." Leei na samrti i sam Goriot si priznaje kakve su mu keri. Nezahvalnost njegovih keri dolazi najsnanije do izraaja u trenutku kada Goriot nema vie novaca, a eli blizinu svojih keri jer je teko bolestan. Tek tada, u agoniji, otac Goriot ispoljava prikrivenu bol i patnju: "Nijedna - odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju poslova, spavaju, nee doi. Znao sam to. Treba ovjek da umire pa da spozna to su djeca. Ah, prijatelju, nikad se nemojte eniti, nemojte imati djece! Vi im dajete ivot, a ona vam daju smrt. Vi ih uvodite u ivot, a ona vas iz njega izgone. Nee doi, znam! Znam to ve deset godina. To sam koji put i govorio sebi, ali nisam imao hrabrosti da povjerujem."; "ovjek koji je svakoj keri dao osam stotina tisua franaka bio je ovjek o kojemu je trebalo voditi brigu. I bili su vrlo brini, ali samo zbog mojega novca. Svijet nije lijep. U to sam se itekako uvjerio. U koiji su me vozili u kazalite, i ostajao sam dokle sam htio na veernjim priredbama. Ukratko, izjavljivale su moje keri, priznavale su me za oca. Jo ja imam otrine duha i nita meni nije izmaklo. Sve je bilo radi novca, i to me ranilo u srce. Vidio sam da je sve samo pretvaranje, ali nije bilo pomoi. Kod njih se nisam osjeao ugodno kao za ovdanjim stolom. Nisam znao ni o emo razgovarati."; "ivio sam za to da budem vrijean, poniavan. Toliko ih volim da sam strpljivo podnosio sve uvrede za koje su mi prodavale neko sitno jadno zadovoljstvo. Otac se krio da bi vidio keri! Ja sam im dao ivot, a one mi danas nee dati jedan sat! edan sam, gladan sam, srce mi gori, a one nee doi da olakaju moju agoniju, jer ja umirem, osjeam to. Ali zar ne znaju koliki je grijeh gaziti po oevu mrtvom tijelu? Ima Boga na nebu, i on osveuje oeve, makar mi i ne htjeli."; "Sad ja vidim cio svoj ivot. Ja sam prevaren! One me ne vole, nikad me nisu ni voljele! To je oito! Kad nisu dole, nee ni doi. to vie budu oklijevale, to e se tee nakaniti da mi priute ovu radost. Znam ja njih. Nikad nisu bile sposobne da naslute moje nevolje, moje boli, moje potrebe, pa nee naslutiti ni moju smrt; dapae, ne znaju ni koliko ih volim. Jest, vidim, u njihovim je oima navika da za njih rtvujem sve, oduzela cijenu svemu to sam inio. Da su zatraile da mi iskopaju oi bio bih im rekao: Iskopajte ih! Ja sam preglup. One misle da su svi oevi kao njihov. Treba uvijek isticati svoju vrijednost. Osvetit e me njihova djeca. Same e sebi koditi ako ne dou. Recite im da izlau istim mukama i svoj smrtni as. Jednim zloinom ine sve zloine. Ta poite, recite im da ne doi znai poiniti oco ubojstvo! One su ga i bez ovoga prilino puta poinile."; "Zar u zbilja umrijeti kao pas? Evo kako sam naplaen, zaboravom. To su bestidnice, zlotvorke; gade mi se, proklete bile; ustajat u nou iz lijesa pa u ih uvijek iznova kleti, jer konano, prijatelji moji, imam li krivo?"; "Shvaate li da u ja umrijeti ne vidjevi svojih keri? Vjeito eati; a nikad ne piti, eto to je bio moj ivot ima deset godina... Moji su zetovi ubili moje keri. Doista, otkad su se udale, vie ih nisam imao. Oevi, traite u Skuptini da se donese zakon o braku! Konano, ako volite keri, nemojte ih nikad udavati. Zet je zloinac koji iskvari sve u kui, sve uprlja. Neka se dokinu brakovi! Oni nam oduzimaju keri, i nemamo ih ni na smrtnom asu! Donesite zakon o smrti oeva. Ovo sad je strano! Osveta! To njih zetovi ne putaju da dou. Ubijte ih! Oni su moje ubojice! Smrt ili keri! Ah, gotovo je, umirem bez njih! Bez njih! Nasie, Fifine, ta doite ve jednom! Tata vam odlazi..." Djelo poinje opisom penziona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion, okoli, prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vautrin. Na poetku su se svi divili ii Goriotu na njegovoj odjei i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali

nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beausant i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud. Kad je Rastignac to ispriao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, a ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti da e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu. Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu smrt ga je dola vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad je umro ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red! Knjievna vrsta: roman

O ciklusu ''Ljudska komedija'': U nastajanju da ''mnotvo ljudskih egzistencija'' pregledno prikae i osnove ljudske strasti i osjeaje osvijetli s raznih aspekata, Balzac je razradio itav jedan arhitektonski plan prema kojem je ve i prije sistematizirao svoja djela i dao mu ime ''Ljudska komedija''. Ljudska komedija dijeli se na tri osnove nazvane ''studijima'': ''Studiji iz drutvenog ivota'', ''Filozofske studije'' i

''Analitike studije''. Ljudska komedija ostala je nedovrena, ali kao opus ne nadmaena. Od 137 planiranih djela, Balzac je uspio napisati 91, a od 3000-4000 likova realizirao ih je oko 2000. Zahvaljujui svom izvanrednom daru zapaanja Balzac nam je dao kompletnu sliku drutvenog ivota u prvoj polovici 19. stoljea. Mjesto radnje: Pariz Vrijeme radnje: 1819./1820. godina Tema: Odana i slijepa ljubav oca prema kerima koje ga iskoritavaju, te elja mladog ovjeka iz provincije za usponom u drutvu. *(Analiza francuskog drutva poetkom 19. stoljea u Parizu.) O romanu: Roman koji je najpodesniji za pristup u svijet ''Ljudske komedije'' nesumnjivo je ''Otac Goriot''. Zamiljen prvobitno kao pripovijetka, ''Otac Goriot'' prerastao je u toku pisanja u roman. Radnja romana strukturirana je u tri fabularne osnove. Prva fabula prikazuje nesretnu sudbinu biveg tvorniara tjestenine, Goriota, koji se liio svoga imetka da bi bogato udao svoje kerki koje ga putaju da umire u krajnjoj bijedi. Druga fabula prati sudbinu Goriotova sustanara, mladog plemia Eugena de Rastignaca koji dolazi u Pariz pun ideala. Na tom ga putu svojim cininim primjedbama o drutvenom ureenju prati bivi robija Vautrin, oko ijeg je uhienja vezana i trea fabularna osnova romana. Likovi: Jean-Joachim Goriot, Eugene de Rastignac, Vautrin, Mme Vauquer, Delphine de Nucingen, Anastazie de Restaud, Claire de Beauseant, Christophe(sluga), Constance, Derville, Grimprel, Mlle Michonneau, Frederic de Nucingen, grof de Restaud, Poiret, Agathe de Rastignac, Sylvie(debela kuharica), Mme Couture, Mlle Victorine Taillefer. Opis likova: Otac Goriot jedan je od stanara pansiona Mme Vauquer. Nekadanji proizvoa tjestenine otac je Delphine i Anastazie i star je otprilike ezdeset i devet godina. Njegova je ljubav prema kerkama pretjerana, bezumna, apsurdna i slijepa. On ih voli gotovo do ludila. Upravo ta ljubav dovodi ga u neimatinu, propast i smrt. Goriot se liio svog imetka da bogato uda svoje kerke i uinio ih sretnima. Meutim, one ga se poinju sramiti i putaju ga da umire u krajnjoj bijedi. Tek na samrti Goriot shvaa kakve su njegove kerke zapravo. Citat: Moda su ga zbog bezbrine dareljivosti na koju se ia Goriot, koga su u to doba s potovanjem nazivali gospodinom Goriotom, dao navesti, poeli smatrati budalom koji se nimalo ne razumije u poslove. Citat: ia je Goriot bio stari razvratnik ije su oi samo zahvaljujui lijenikovoj umjenosti bile poteene zloudnog djelovanja lijekova to su ih njegove bolesti iziskivale. Ogavna je boja njegove kose dolazila di razuzdanosti i od napitaka koje je pio da bi s tom razuzdanou mogao nastaviti. Citat: Goriot je keri uzdizao u red anela, pa nuno i iznad sebe, te je - jadni ovjek! - volio ak i samo zlo to su mu ga one nanosile.

Citat: To su bestidnice, zlotvorke; gade mi se, proklete bile; ustajat u noi iz lijesa pa u ih uvijek iznova kleti, jer konano, prijatelji moji, imam li krivo? Citat: Ako ne dou? Ali ja u umrijeti, umrijeti u bjesnilu. Bjesnilu! Bjesnilo me ve hvata! Sad ja vidim cio svoj ivot. Ja sam prevaren! One me ne vole, nikad me nisu voljele! To je oito! Kad nisu dole, nee ni doi. EUGENE DE RASTIGNAC je najstariji od petero djece siromane ali ugledne provincijske plemike obitelji i student je prava. eljan je bogatstva i uspjeha, a budui da je plemenite due elio bi uspjeti radom i osobnim zaslugama. Ubrzo shvaa da je sjaj i glamur Pariza koji njega toliko mami samo na povrini te napokon upoznaje lice i nalije velegradskog ivota. Citat: Eugene de Rastignac imao je posve junjako lice, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje, odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa... Obino bi nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarnu svezanu studentsku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrpljene izme. Citat: Koji god bili njezini razlozi, Delphine se igrala s Rastignacom i uivala to se njime igra, vjerojatno stoga to je znala da je voli i to je muke svojega dragog mogla prekinuti kad god se svidi njenoj kraljevskoj enskog volji... itav mu je Pariz pripisivao gu de Nucingen kao ljubavnicu, a on joj nije bio nita blii nego onog dana kada ju je prvi put ugledao. Citat: Rastignac: Sve do sada sam mislio da vas volim vie nego vi mene. Delphine: Ja sam na svoju sramotu, vie ljubavnica, nego kerka. Zato? Ne znam. itav moj ivot je u vama. Otac mi je dao srce, ali vi ste ga uinili da ono kuca. Citat: Osvajanje barunice de Nucingen, toliko ga je uzdiglo u oimo svijeta da su ga svi mladii pogledavali zavidno. Goriot govori Rastignacu: Citat: Iz kue vas je otpremila silom, i vi ste otili ljutiti, zdvojni. A ona je u taj as ekala mene! Shvaate li? Trebalo je da poemo dovriti ureenje jednog dragulja od stana u koji ete se za tri

dana useliti. Nemojte me odati. Ona bi vas htjela iznenaditi. Iznad vaeg stana, na petom katu, ima soba koja je u njegovu sklopu, i u njoj u stanovati ja, mogu li? VAUTRIN (Jacques Collin; Bjeismrt) bivi je robija, jedan od stanara pansiona. Simbolizira pobunu protiv svega negativnoga u ondanjem drutvu. Hladnokrvam, odluan, unato dobroudnom izgledu, utjerivao je strah prodornim pogledom. Inteligentan, razumije se u mnoge poslove. On je shvatio pokvarenost drutva i nije prezao ni pred im pri ostvarivanju svojih ciljeva. (pobjegao iz tovlonske(ili tovlanske) kaznionice, uivao je puno povjerenje triju kaznionica koje su ga odabrale za opunomoenika i bankara, zaraivao je silne novce) Citat: Bio je jedan od onih ljudi kojima narod kae: to je prava ljudina! Imao je iroka ramena, razvijen prsni ko, nabrekle miie, teke etvrtaste ake, na zaglavcima jako obrasle upercima, gustih i arkoriih dlaka... Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao poniknuti ni u njegove misli, ni u njegove poslove. Citat: Collin je njihov pouzdanik, njihov savjetnik. Pomou svojih nevjerojatnih sredstava taj je ovjek uspostavio vlastitu policiju, veoma razgranate veze koje pokriva neproninom tajnom... Kad bismo uhvatili Bjeismrt i doepali se njegove bande, iupali bismo zlo iz korijena. Oklada gice Michonneau i Poireta da je Vautrin Bjeismrt. Oklada u 3000 franaka. Citat: Kad je Vautrin okrenut, gica Michonneau snano pljesne bolesnika po ramenu, a dva se kobna slova zabijele usred crvene mrlje. DELPHINE I ANASTASIE Goriotove su kerke, pohlepne, dvoline i bez morala. Vano im je bilo samo uspjeti u drutvu, troiti oev novac i ivjeti na raunima ljubavnika. Iskoritavale su oca koji ih je slijepo volio i koji im je dao sve. Citat: Goriot je sreu nalazio u tome da udovoljava hirovima svojih keri. Kada su mu kerke dorasle za udaju, smjele su izabrati mua po svom ukusu: svaka je imala kao miraz dobiti polovicu oeva imetka... Keri mu se i zetovi ubrzo poee zgraavati to se i dalje bavi takvom trgovinom, iako je to predstavljalo cijeli njegov ivot. Grof de Restaud Rastignacu: Citat: Citat: Gospodine - odgovori hladno grof de Restaud - vi ste ve mogli primijetiti da ja prema gospodinu Goriotu ne osjeam nikakvu njenost... On je unio nesreu u moj ivot, ja u njemu gledam

neprijatelja svojega spokojstva. Hoe li umrijeti, ili ivjeti, meni je sasvim svejedno. Ovo su moji osjeaji prema njemu. Goriot o svojim kerkama govori Rastignacu: Citat: ... to je vano kako sam ja odjeven i kakvo je mjesto gdje spavam? Meni nije hladno ako je njima toplo, nije mi dosadno ako se one smiju... Ali znajte ve sada, ako biste je iznevjerili, ja bih vas ubio! grofica de Restaud obraa se ocu Goriotu da joj treba novaca: Citat:Oprostite mi, oe! Uvijek ste mi govorili da bi vas moj glas dozvao i iz groba, vratite se as u ivot i blagoslovite svoju raskajanu kerku! ... pade na koljena i izbezumljeno se zagleda u one ljudske ruevine... DOJAM O DJELU: U djelu se ispreplie vie ivotnih pria i likovi su svu na neki nain povezani. S jedne strane imamo priu o mladom Rastignacu koji eli uspjeti u drutvu, a s druge strane starca Goriota koji slijepo voli svoje keri i ne eli si priznati da je ta ljubav neuzvraena i da ga one iskoritavaju. Smatram da previe ljubavi moe nakoditi jer dovodi do osjeaja zarobljenosti i eljom za slobodom, pa su se moda zbog toga Goriotove keri tako ponaale prema njemu . Drugi razlog mogao bi biti da zbog previe poputanja i udovoljavanja njihovim hirovima one mu nisu bile zahvalne jer su to smatrale njegovom obvezom. Isto tako smatram da ako ima novac odnosno mo, mora se puno manje boriti za uspjeh i ostvarenje svojih snova. Iako Balzac opisuje drutvo 19. stoljea ini mi se da se situacija i dandanas nije promiienila Biljeke o djelu: estit ovjek graanski pansion 600 franaka rente liio se svega u korist svojih keri, od kojih svaka ima po 500 000 franaka rente, umire kao pas. Balzac je paralelno razvio dvije fabule, jedna je bijedan pansion ge Vauquer a druga je u bogatim i elegantnim salonima parikih etvrti. Balzac najprije daje detaljan opis same sredine u kojima se njegovi likovi kreu, opis okolia, kue, opis vanjskog izgleda zgrade, opis unutarnjih prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u kojoj se pojavljuju i sami likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od vanjskog opisa koje vee s psiholokim osobinama, onda karakter pojedinog lika, njegovo matrijalno stanje, njegovo porijeklo U ii Goriotu nailazimo na tri fabule:

Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu biveg tvorniara rezanaca, koji se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije keri. Meutim one nakon to su postigle uspjeh poinju se stidjeti vlastitog oca i poto su mu izvukle i poslijednji novi putaju ga da umre u bijedi i samoi kao naputen pas. Druga fabula je Rastignacu, koji je odluuje da napusti pria o mladom provincijskom plemiu Eugne de doao u Pariz pun ideala i oaran parikom gospodom svoje ideale i da se suoi sa ivotom kakvim ga on

eli. Trea fabula se vrti oko biveg robijaa Vautrina koji uvjerivi se u pokvarenost ljudskog drutva odluuje uzeti pravdu u svoje ruke ne posustajui ni pred ubojstvom ako je potrebno za postizanje ciljeva. U tako komplicirano razraenom romanu teko je raspoznati koji je od njih glavni lik.

Kratki sadraj: Djelo poinje opisom penziona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion, okoli, prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vautrin. Na poetku su se svi divili ii Goriotu na njegovoj odjei i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beausant i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud. Kad je Rastignac to ispriao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, a ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti da e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu. Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu smrt ga je dola vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad je umro ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac

platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red! Analiza Eugne likova: Rastignac:

Citat: (str. 34.) Eugne de Rastignac, tako se zvao, bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva, kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti. Citat: (str. 38.) Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrplljene izme. ia Citat: ia (str. od Goriot: 41.) godina

Goriot,

starac

otprilike

ezdeset

i

devet

Citat: (str. 43.) Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovjetali neke duevne osobine do kojih je udovicama, ini se, bilo stalo, koje je potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, dobroduno lice. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar politehnike kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano, bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna makube. Vautrin: Citat: ... ovjek od zaliske, izdavao Citat: Znao (str.34.) crnu vlasulju, boji gospodin Vautrin. 40.) okruivali,

svojih etrdesetak se za biveg

godina koji trgovca, a (str. o poslovima

je nosio zvao se

je

ili

je

poneto

nagaao

onih

koji

su

ga

dok nitko poslove.

nije

mogao

proniknuti

ni

u

njegove

mislini

ni

u

njegove

Dojam o djelu: Djelo je po meni fantastino jer se u njmu isprepleu ljubav koja nije uzvraena i elja za uspjehom koja je tako blizu a tako daleko. U emu je Goriot pogrijeio da je za uzvrat umjesto ljubavi kerka dobio to da se one njega srame. Dali su se one osjeale kao psi na uzicama od prevelike ljubavi ili je tu pitanje odgoja, previe poputanja i udovoljavanja njihovim hirovima? Na to je pitanje teko dati odgovor. S druge strane dolazi teka borba mladog studenta koji nema neko bogatstvo da uspije u drutvu gdije je glavna srea novac. Da je on iz jedne obitelji koja ima novaca za njemu priutiti toliko da se on zabavlja i troi koliko