AvariEuroazijski Avari(poznati i pod imenom Obri),[1]nomadskinarod podrijetlom iz SredinjeAzije. Postoje dvije grupe Avara, euroazijski (o kojim govori ovaj lanak) iKavkaski Avari, itelji dananjegDagestana.PovijestPremakineskimizvorima oko400. godine osnovan je savez plemenaDzut Dzut, najvjerojatnije meu Ujgurima koje su u Bizantu nazivaliOgorima. Ovladali su zemljomhunskogplemenaSabiraotkuda se jedna grupa oko460. godine pokrenula premaKaspijskomiCrnom moru. Tada se i po prvi put pojavljuje ime Avari u europskoj povijesti. Avari se ponovno pojavljuju557. godine kada nude pomoBizantuu borbi protiv drugih barbarskih plemena. CarJustinijanih plaa za borbu protiv Bugara koji su uestalo upadali u bizantske teritorije. Poto pobjeujuBugarena rijeciDonu, prodiru na ue rijekeDunav, gdje potinjavaju sebi Slavene.Bajan, osniva avarske drave567. godine prelaziKarpatei u savezu saLangobardimaunitava Gepide i zauzima podruja istono od Dunava. Kada su Langobardi napustiliPanoniju, Avari ostaju jedini gospodari ovog podruja i ire svoju vlast premaDalmacijiali i premaekoji premaAlpama. Iako su bilo malobrojni, vrlo brzo su potinili svaslavenskaplemena koja su se tu nala.Uz povremene upade uFurlanijui uFranaku dravu, Avari su uglavnom najvei problem predstavljali Bizantu, pa su pod Bajanom ovladali bizantskim uporitima u Panoniji,SirmijumomiSingidunumom, a uestalo su upadali preko starih rimskih putova i u Dalmaciju. Njihov najvei pothvat je bio neuspjeli napad naCarigrad626. godine, u kojem su osim Avara sudjelovali iSlavenii Gepidi, nakon ega su odbaeni s velikim gubicima. Porazom kod Carigrada i poinje prestanak njihove moi. Avari se razdjeljuju, ali ipak u Panoniji uspijevaju sauvati jo dva naredna stoljea svoju mo, sve do796. godine kadaKarlo Veliki(vidi:Franako-avarski ratovi) ulazi u Panoniju i unitava Avare, koji poslije toga i zauvijek nestaju.UstrojAvari su bili organizirani po rodovima i plemenima na ijem su se elu nalazilitarhani. Na elu vie rodova i plemena se nalaziokagan, a u ratnim pohodima pored njega je postojao jo ijugur, kao prvi zapovjednik. Avari su imali brze konje i bili su odlini jahai, to im je i omoguilo nadmo nad brojano jaim Slavenima. Bitke su vodili uglavnom na otvorenim prostorima, a gradili su i velike logore, utvrene zemljanim nasipima iz kojih su mogli vriti ispade na sve strane. Kada su im se oko570. godine pridruili Bugari i Huni, mogli su brojati oko 50 tisua.

FranciFrancisu biligermansko plemekoje je vladalo podrujem dananjeFrancuske, ondanjeGalijei dananjeNjemakenakon propastiZapadnog Rimskog Carstva.

Openito o FrancimaFranci su germanski narod, koji se sastojao od nekoliko germanskih plemena (tvorili su tzv.Germansku federaciju) i to:Salijci,Sikambri,Kamavi,Tenkteri,Kazuari,Brukteri,Uzipeti,AmpsivariiKati. Franci su prvogermansko plemekoje se stalno nastanjuje na podrujuRimskog Carstva. Doli su na podruje Rimskog Carstva iz sadanje sredinjeNjemakei juneNizozemskei naselili se u sjevernojGaliji, gdje su podRimljanimabili prihvaeni kao federati.Tu uspostavljaju Franaku dravu, koja pokriva veinu dananjeFrancuske,BelgijeiNizozemskei zapadnih podruja Njemake (Frankonija,Porajnje,Hessen). Time su Franci stvorili povijesnu jezgru i moderneFrancuske,Njemake,NizozemskeiBelgije. Prijelaz franakog kraljaKlodvigakoji je biopoganinnakranstvopri kraju 5. stoljea predstavlja jedan od kljunih dogaaja u povijestiEurope.Franaka je podMerovinzimabila izloena podijelama i dinastikim borbama, jer su Franci dijelilikraljevstvona sve svoje sinove, kao to su inae dijelili i privatno vlasnitvo. To je bilo jedno kraljevstvo sa vie potkraljevstava s nejasnim datumima podjela, nejasnim unutarnjim granicama te s pitanjem tko je uope njima i vladao. Openito, Franakim kraljevstvom vladale su dvijedinastijekraljeva: Merovinzi KarolinziU poetku je postojala glavna podijela meu Francima: Salijski Franci, gdje salijski znai slani, tj. oni kraj mora (na donjojRajni) Ripuarski Franci, tj. oni koji ive kraj rijeke (na srednjojRajni)Ta podijela je imala svoj znaaj do9. stoljeapo tome to su postojali razliiti pravni sustavi za svaku od skupine Franaka. To pleme ili skupina plemena ima svoje dijelove: Salijci, Ripuarci, Brukteri, Sikambri, Kamavi, itd. Od svih s vremenom postaju najvanijiSalijci(naseljeni najprije u podruje dananjeBelgije, postupno se ire najprije doSeine, a onda doLoire) iRipuarci(naseljeni oko rijekeRajne, sredite izmeuMetzaiAachena).

Najraniji zapisi o FrancimaNajraniji povijeni zapisi su relativno nejasni. Glavni povijesni izvor o Francima je galsko-rimski kroniarGrgur iz Toursau djeluPovijest Franaka (Historia Francorum), koja pokriva vrijeme do594., a sadri citate drugih starijih autora (Sulpicije AleksandariFrigerid) te biljeke o vlastitim kontaktima s vanijim osobama u Franakoj. Pored GrgurovePovijestipostoje i ranijirimskiizvori, kao to suAmijan MarceliniSidonije Apolinarkoji spominju Franke.Grgur iz Toursa tvrdi da su Franci ivjeli uPanoniji, pa su se premjestili do obalaRajne, dok drugi raniji izvori spominju da su se Franci preselili od uaDunavadoRajne(Fredegarova kronika iz7. stoljeai djeloGesta regnum Francorumili Liber Historiae Francorum). Tu su Franci u 11. stoljeu pr. Kr. uzeli ime Franci po svom zapovjedniku Franku. Dotad su se zvali Sikambri(ili Sugambri) i bili su jedan ogranak odSkita iliKimerana. Merovinki kraljevi su tvrdili da potiu od Sikambra, koji su bili skitsko pleme.Novijipovjesniariu vrijeme migracija smatraju da su se Franci pojavili sjedinjavanjem vie manjih germanskih plemena ufranake konfederacijepoetkom3. stoljea, ukljuujui Sikambre, Uzipete, Tenktere i Bruktere. Te skupine su nastanjivale nizinu donjeg Porajnja i zemlje istono odRajne. Socijalni razvoj je ubrzan ratovima, koje suRimljanivodili sMarkomanima166. i ostalim sukobima krajem 2. i u 3. stoljeu. Regija na sjeveroistoku dananjeNizozemske- Salland i danas nosi svoje ime koje je (vjerojatno) dobila po Salijskim Francima koji su tu stvorili jezgu svoje drave.Oko250. jedna grupa Franaka je iskoristila slabostRimskog Carstvapa dolaze doTarragonau dananjojpanjolskoj. Tu su oko 10 godina opljakali cijelu regiju, dok ih rimske legije nisu otjerale sa podrujaRimskog Carstva. Oko 40 godina kasnije Franci stavljaju regijuScheldtpod svoju vlast gdje ometaju plovni put premaBritaniji.Rimljanisu okupirali to podruje, ali su ostavili Franke da ive tu, koji su gusarili tim podrujem do vremena kada su se neki skrasili uToksandrijiprema ugovoru s rimskim vlastima. Tada se jae poinju uplitati u kopnene putove i sudjelovali su u dogaajuConspiratio Barbarica(367.-369.). Od samog kraja2. stoljea, Franci se pojavljuju u rimskim tekstovima i arheolokim izvorima kao neprijatelji i saveznici (laeti ili dediticii) na rimskom tlu.JezikStari franaki jezik, kojim su govorili Franci, nema izravnih pisanih potvrda, ali je ostavio trag u mnogim starofrancuskim, pa ak latinskim izrazima. Razvio se u staroniskofrankonijski jezik u dananjojNizozemskojiBelgijiu7. stoljeukoji je nadalje bio zamijenjen starofrancuskim na jugu.

Franaka

Franake ekspanzijeFranakaje drava ustanovljena nakon seobegermanskog plemenazvanogFrancina podruje nekadanjerimske provincije Galije, tj. dananjeFrancuske.

OsnivanjeRimski carJulijan Apostataponovno je osnovao brodske veze naRajnipod konrolom Franaka tijekom355.-358.i opet smirio Franke.Rimje dodijelio Francima veliki dio GalskeBelgije(Gallia Belgica). Od toga trenutka Franci su postali federatiRimskog Carstva. Dozvoljeno im je naseljavanje na podruju carstva uz odreene saveznike obveze prema carstvu. To podruje gdje su se najprije naselili odgovara dananjojFlandrijiiNizozemskojjuno odRajne. Nizozemski jezik koji tu danas postoji je direktan nasljednik franakog jezika. Tako su Franci postali prvi germanski narod kojemu je doputeno da se stalno naseli na rimskom tlu.Od toga podruja Franci su se poeli iriti i na kraju su zauzimali veinu rimske Galije sjeverno od dolineLoirei istono odVizigotskeAkvitanije. Franci su u poetku branili granice Rimskog Carstva kao saveznici. Tako su se tijekom velike invazijeistonogermanskih plemena406.koji su preliRajnu, borili protiv napadaa koji su preli Rajnu iji je saveznik bioOstrogotTeodorik Veliki. Glavna invazija barbarskih napada je prola ipak ispod doline Loire. U podrujuParizarimska vlast je postojala sve do486., ak desetljee nakon padacarauRavenni, zahvaljujui saveznitvu s Francima.Merovinzi

Karta Karolinkog CarstvaVladavina ranih franakih vladaraFaramonda(419.-427.) iKlodija(427.-447.) vie su mit nego injenica i njihova povezanost s Merovinzima je upitna. Grgur spominje Klodija kao prvog kralja koji je zapoeo osvajanje Galije zauzeviCamaracum(Cambrai) i proirio franake granice juno odSomme(za to je vjerojatno trebalo vremena). Sidonije kae da jeFlavije Aecijeiznenadio Franke i otjerao ih nazad (vjerojatno431.). To vrijeme biva poetak situacije koja e trajati stoljeima - Franci e postati vladari nad brojnimGalo-Rimljanima.451.Flavije Aecijeje pozvao svoje germanske saveznike da se rimsko tlo obrani odHunaiAtile. Odazvali su seSalijski Franci, dok su seRipuarski Franciborili na obje starne jer je dio njih ivio izvan carstva. Merovej je vjerojatno bio sin Klodija, a naslijedio ga jeHilderik I.iji je grob pronaen1653.i u njemu prsten koji ga potvruje kao kralja Franaka.Merovinzi su bili prilino lijeni te zapravo i nisu vladali. Pravi vladar je u biti biozapovjednik palae(majordom). On je bio vladar koji se baviokraljevstvom. Merovinzi su kraljevi samo po imenu, koji su uivali biti kraljevi, samo ne biti odgovorni. U pravilu, majordomi su vodili Franke urat. Merovinzi su bili korumpirani te su propali pa je dola novadinastija.Ime same dinastije dolazi odMerovejakoji je vladaoSalijskim Francimaod447.do457.godine. Dinastiju Merovinga je utemeljioKlodvigkoji je ujedinio Franke, a potom ostvario znaajne pobjede nad Vizigotima,SasimaiAlemanima. Vladali su svim Francima od481.do751.godine. Posljednji merovinki kralj bio jeHilderik III.Zvali su ih i dugokosi kraljevi jer su imali dugu kosu.KarolinziKarolinko kraljevstvo poinje u studenom751.kada jePipin Malizbacio posljednjeg merovinkog kraljaHilderika III.Pipin Malije biomajordomi sin slavnog majordomaKarla Martela, koji je spasioEuropuodislamskeinvazije i koji je ponovno ujedinio Franaku. Pipin Mali je postao izabranikraljFranake uz papin blagoslov i podrku vodeih ljudi Franake. Po germanskim zakonima kralj je zavisio od podrke vodeih ljudi. Ako kralj nije zadovoljavao vodei klan, birao bi se novikralj. Iako su kasnije kraljevi postali nasljedni, ipak su ak sve do1806.postojali izbori za kralja uSvetom Rimskom Carstvu.Pipin Mali ulazi754.u savez sapapomStjepanom II., koji predstavi kralju kopiju krivotvorine Konstantinova darovnica uParizute na velikoj ceremoniji ubazilici Saint-Denisproglaava Pipina Malog i njegovu obitelj "zatitnicima Rima" (patricius Romanorum). Pipin Mali zatim otima755.Ravenski egzarhat, koji su prethodno osvojiliLangobardii ne vraa gaBizantukojemu je pripadao prije osvajanja Langobarda, nego ga predaje papi kao protuuslugu. Pipin Mali daruje papi sva preoteta podruja okoRimaomoguivi stvaranjepapinske draveu oblikuPipinove darovnicekoja poloena nagrobuSv. Petra.Papaje imao dobar razlog oekivati ponovnu uspostavu stabilne franake monarhije koja e moguiti novu ravnoteu snaga i novi svjetski poredak sa njim na elu.Karlo Veliki

KipKarla VelikoguFrankfurtu,Njemaka.Poslije smrti Pipina Malog768.dva njegova sinaKarloi Karloman su podijelili Franaku. Meu njima je bilo neslaganja, ali Karloman je umro771., tako da cijelo kraljevstvo ostaje u rukama Karla Velikog.Karlo Veliki, snaan i inteligentan, uspostavlja ravnoteu vlasti izmeu pape icareva. Od772.pa nadalje Karlo Veliki je osvojioSasku, koja postaje dio Franake. Od sredine8. stoljeabrojni franaki misionari su pokrtavali po Saskoj dolazei u sukob saSasima.U Saskoj jeKarlo Velikiizvodio vojne operacije i kad biSasitraili pregovore od njih je zahtjevano da se pokrste, tj. da primekranstvo. Saski voa pobuneVidukindpristao se785.pokrstiti. Jo je bilovoakoji su se nastavili i dalje boriti. Poslije Karlove pobjede nad Sasima787.tisue saskih pogana je pobijeno. Poslije jo nekoliko pobuna Sasi su konano poraeni804.Tako se Franaka rairila do rijekeLabe. Da bi lake pokrtavao Sase, Karlo Veliki osniva nekolikobiskupija:Bremen,Mnster,PaderborniOsnabrck.U isto vrijemeKarlo Velikije porazioLangobardei osvojio je sjevernuItaliju. Pri tome je ponovio da papinstvo ima franaku zatitu. Bavarski vojvodaTasilose788.pobunio protiv Karla Velikog. Poslje razbijanja pobuneBavarskapostaje dio Franake. Do796.Karlo je rairio svoje kraljevstvo doAustrijei dijelova dananjeHrvatske. UpanjolskojFranaka se prostirala do rijekeEbro.NaBoi25. prosinca800.papa je okrunio Karla Velikog za caraSvetog Rimskog Carstva. Taceremonijaje Karlu Velikom formalno priznalanasljedstvonadZapadnim Rimskim Carstvom. Bizant se sa time nije slagao, jer su pape svoj politiki autoritet zasnivale na falsificiranom dokumentu. Karlo Veliki je ipak sebe ee zvao "kralj Franaka i Langobarda".Bizantje tek812.priznao Karla Velikog kao vladaraRimskog Carstva.

Sukob s Bizantom800.godinePapaje proglasioKarla Velikogcarem Zapadnog Rimskog Carstva. To je prouzroilo franaki sukob sBizantom. Sukob koji se odvijao oko granica uGrkoj. Sukob je okonan812.mirovnim sporazumom uAachenu.

Podjela Franake i Verdunski sporazum

Karolinko Carstvo nakon Verdunskog ugovora i podjele 843.Karla Velikog je zamjenio814.njegov sinLudovik I. Poboni, koji daje dijelove Franake na upravu svojim sinovima, a najstarijeg sina Lotara I. proglaava823.zasuvladara. Ostala dva nezadovoljna sina zapoinju bratoubilakirat, koji se okonava tek843.Verdunskim sporazumom. Verdunskim sporazumom carstvo se dijeli na tri dijela:1. Karlo elavidobiva podruje zapadno od rijeka Rajne i Rhone2. Ludvig Njemakidobiva podruje istono od Rajne3. Lotar I.dobiva sjever Italije i pojas izmeuRhonei Rajne od Sjevernog mora do Sredozemlja

Istona FranakaIstona Franaka(latinskiFrancia Orientalis,Regnum Francorum Orientalium) je bila drava nastala diobomfranake drave. Prostirala se prostorom dananje Austrije, Hrvatske, Lihtentajna, Njemake, Slovenije i vicarske. Sjedite joj je bilo uRegensburguiFrankfurtu.Slubeni jezik i liturgijski jezik bio je latinski. Plateno sredstvo bili susolidi,triensi,denariipfennizi.PovijestDioba se zbila10. kolovoza843.uugovoromkojeg se sklopilo uVerdunu. Korijeni te podjele su sukobi meukarolinkimnasljednicima koji su izbili za vladanjaLudovika Pobonog(778.840.), a rezultirali trogodinjim graanskim ratom 840.-843. godine. Carstvo je podijeljeno naZapadnu, Istonu Franaku, teItaliju s Lotaringijom. Lotar je jo dobioNiske Zemlje,Porajnje,Srednju Franaku, carski naslov teaachensku palau. Konani raspad je bilo smru caraKarla Debelog888.godine.[1]U graanskom je ratuKarlo elavise udruio s polubratomLudvigom Njemakimosporavajui nasljedstvo svom bratuLotaru, nominalnom karolinkom caru Franaka i caru Rimljana (ovo je bio Karlov naslov, koji su poslije esto uzimali carevi Svetog Rimskog Carstva odOtonanadalje).

Zapadna FranakaZapadna Franaka(latinskiFrancia Occidentalis,Regnum Francorum Occidentalium) je bila drava nastala diobomfranake drave. Prostirala se prostorom dananje Andore, Belgije, Francuske, Nizozemske i panjolske.Slubeni jezik i liturgijski jezik bio je latinski. Govorni jezici bili sustarofrancuskiistaroprovansalski jezik. Plateno sredstvo bili susolidi,triensi,denariipfennizi.

PovijestDioba se zbila10. kolovoza843.uugovoromkojeg se sklopilo uVerdunu. Korijeni te podjele su sukobi meukarolinkimnasljednicima koji su izbili za vladanjaLudovika Pobonog(778.840.), a rezultirali trogodinjim graanskim ratom 840.-843. godine. Carstvo je podijeljeno na Zapadnu,Istonu Franaku, teItaliju s Lotaringijom. Lotar je jo dobioNiske Zemlje,Porajnje,Srednju Franaku, carski naslov teaachensku palau. Konani raspad je bilo smru caraKarla Debelog888.godine.[1]U graanskom je ratuKarlo elavise udruio s polubratomLudvigom Njemakimosporavajui nasljedstvo svom bratuLotaru, nominalnom karolinkom caru Franaka i caru Rimljana (ovo je bio Karlov naslov, koji su poslije esto uzimali carevi Svetog Rimskog Carstva odOtonanadalje).Zapadna je Franaka se sastojala od ovih velikih lena:Akvitanije,Bretanje,Burgundije,Katalonije,Flandrije,Gaskonju,Gotske,le-de-FranceteTolose.Prmski ugovor855.bio je prvim preslaganjem carstva.Meerssenskim ugovorom870.je podijeljeno sredinje kraljevstvoSrednje Franakeodnosno sredinja Frankonija je podijeljena izmeu dviju strana, dok je podjelaFrizijebila samo formalna, budui da njome nisu vladali, nego Vikinzi. Zavrne preraspodjele bile suRibemontskim ugovorom880.godine.

MerovinziMerovinzisu dinastijafranakihkraljeva, koja je vladalaFranakomod481.do751.godine. Merovinka dinastija duguje svoje ime Meroveju, voiSalijskih Franakaod447.do458.Merovinzi postaju poznati podHilderikom I.poslije njegove pobjede nadVizigotima,SasimaiAlemanima. Ponekad su ih nazivali dugokosi kraljevi, jer su imali dugukosu.

Klodvig I.Hilderikov sinKlodvig(481.511.) bio je ujedno i najznajniji vladar dinastije Merovinga. Ujedinio je veinuGalijesjeverno od Loire poslije pobjede nad rimskim patricijem Sijagrijem, namjesnikom dijela Galije izmeu Loire i Seine.510.godine postao je jedini voa i Salijskih iRipaurskih Franakai na taj nain ujedinitelj Franaka. Bio je i prvi francuski kralj koji je primiokranstvo. Smatra se da je veliki utjecaj na promjenu vjere imala njegova enaKlotilda. Klodvig jekrten496.i u sljedeih deset godina jo tri tisue njegovih ratnika primaju kranstvo, ime je taj proces kod Franaka uzeo maha. Krtenje samog Klodviga obavljeno je u tajnosti, jer su franaki ratnici u poetku bili nepovjerljivi prema kranskom Bogu.Poslije njegove smrti carstvo je podijeljeno izmeu etiri sina, prema starom salijskom pravu. Oblasti koje su sinovi dobili nisu predstavljale kompakte cjeline. Taj obiaj se odrao jo sto godina. Iako je vladalo vie merovinkih kraljeva, kraljevstvo je ostajalo jedinstveno, jer vlast je bila kolektivna.

KarakterMerovinki kralj je bio odgovoran za podjelu osvojenog blaga izmeu svojih glavnih pristlica. Kad bi merovinki kralj umro, njegova imovina se dijelila na jednake dijelove nasljednicima. Kralj bi odreivao vlastelu zaduenu za obranu, administraciju i sudstvo. Grofovi su trebali opskrbljivati vojske, regrutirati ih i nagraivati zemljom. Ta vojska bi dolazila na kraljev poziv. Postojala je godinja nacionalna skuptina vlastele i zapovjednika, gdje bi se odreivala glavna politika ratnog djelovanja.Vojska bi proglaavala novog kralja diui ga na titu, to je predstavljaloantikiobiaj, gdje je kralj bio vojni voa, a ne ef drave. Od kralja se oekivalo da se moe financijski sam odravati sa svog privatnog imanja. Ta oekivanja da se kralj sam odrava postojala su sve doStogodinjeg rata. Trgovina je opala padomZapadnog rimskog carstva, pa supoljoprivrednaimanja omoguavala najbolje samoodranje. Preostalu meunarodnu trgovinu odravali su trgovciBliskog istoka.

ZakonZakon u doba Merovinga nije bio isti za sve. Za Salijske Franke je postojaoSalijski zakon, a za Ripuarijske Franke drugi zakon. Po tome su Franci bili iza Vizigota i Burgundijaca, koji su prihvatili univezalnoRimsko pravo. Merovinki zakon je bio baziran na presedanima. Nije poznavao koncept kreiranja novog zakona, nego samo odranja tradicije.Razdoblje nakon Klodviga

Klotar II. (584.-628.) na kovanici,Britanski muzejMerovinko kraljevstvo je obuhvaalo cijelu Galiju bez Burgundije. Od prve podjele511.godine gotovo stalno je bilo u ratu, najee graanskom. Klodvigovi sinovi su odravali bratske veze tijekom rata s Burgundijcima, ali su se poeli meusobno sukobljavati i ubijati nasljednike. Konano,558.Klotar I.ujedinjuje franako kraljevstvo. Meutim, umire tri godine kasnije561., tako da se carstvo ponovo dijeli.Sukobi izmeu razliitih frakcija izbijali su u razdoblju od561.do613.godine.NeustrijaiAustrazijaiBurgundijapredstavljale su tri velika dijela Franake. Frakcije koje vladaju Neustrijom obino bi ratovale sa frakcijama koje bi vladale Austrazijom. Postojali su tako kraljevi samo Neustrije i kraljevi samo Austrazije.Klotar II.uspjeva ujediniti carstvo. Spojio je sva tri dijela: Neustriju, Austraziju i Burgundiju. No, carstvo je postalo slabije, a plemstvo bivalo mnogo jae, jer su dobili koncesije od kralja u zamjenu za podrku. Tijekom6. stoljeafranako carstvo je bilo primjer stabilne i znaajne tvorevine zapadneEurope, ali tijekom7. stoljeakraljevi prestaju igrati znaajnu, a sve vie dobijaju simbolinu ulogu. Majordom (glavni slubenik kraljevskog dvora) postaje sve vanija funkcija, a kralj od njega treba odobrenje za akcije. Postojali su majordomi samo Neustrije i samo Austrazije.MoniDagobert I.(629.639.) zakratko je ponovo ujedinio Franako kraljevstvo. Proveo je mnogo vremena u ratnikim pohodima u stranim zemljama, kao to suSpanijaislavenskapodruja na istoku. Sekularizacijom crkvenih imanja izazvao je nezadovoljstvo Crkve, tako da Merovinzi ostaju i bez te podrke. Poslije njega pojavljuju se kraljevi, koji su nazvani "kraljevi koji nita ne rade". U stvari samo zadnja dva kralja nisu radila nita. Kraljevi bi dolazili na vlast i umirali mladi, tako da su praktino kraljevstvom vladali majordomi.Pipin Mlaipostaje prvi majordom, koji vlada cijelim carstvom od687.do714.godine. Njegovi nasljednici su isto majordomi, a kasnije postaju kraljevi. Od kasnijih kraljeva vrijedi istaknutiDagoberta II.iHilperika II., ali majordomi nastavljaju vriti veliku vlast i u Neustriji i u Austraziji.

Karolinzi

Karolinzi(znani i kaoArnulfingi, po jednom od predaka rodabiskupuizMetzaArnulfu, umro641., iliKarlingi) je bila poznatafranakaplemika obitelj koja se nakonMerovingapopela nafranakoprijestolje i uspostavila dinastiju, koja je tri stoljea vladala brojnimeuropskimdravama. Korijeni te obitelji seu do vremena franakih plemenskih klanova Arnulfinga i Pipinida na poetke7. stoljea.Karolinzi su uvrstili svoju mo u krajem7. stoljea, kad su se dokopali pozicijemajordomai nasljednih franakih plemikih titulavojvodai prineva (dux et princeps Francorum) te na taj nain postalide factofranaki vladari kao stvarni nositelji vlasti. Sve do751.godine, Merovinzi su vladali Francima, ali tada im je to pravo bilo uskraeno, uz suglasnostpapeiaristokracije, a Karoling -Pipin Mali, je okrunjen za kraljaFranaka.

Podrijetlo imenaKarolinzisu ime dobili po svom istaknutom predstavnikuKarlu Martelu(685./689.-741.) To ime je nastalo je odsrednjovjekovnog latinskog:karolingi, a taj pridjev nastao je od poneto izmjenjenogstaronjemakogkarling, kerling, kerlinc(to je znailoKarlov potomak, a on je pak nastao na osnovu iskrivljenog izgovoralatinskogimena Karlo:Carolus.[1]

Povijest dinastijeMo Karolinga temeljila se je na velikim zemljinim posjedima koje su oni s vremenom stekli na podruju gornjeg toka rijekaMeuseiMosele. Druga znaajna odrednica koja je Karolinge dovela do vlasti bila je osobna ambicioznostPipina Malog, koji je lukavo iskoristio tenju onovremene Crkve, koja je u ta vremena traila mone svjetovne zatitnike, da proiri svoj utjecaj i mo. Pipin Mali je to vjeto iskoristio i okrunjen je za kralja751.godine. Karolinzi su bili znaajni za Franaku dravu, jer su uspjeli uspostaviti dravno jedinstvo i uvrstiti sredinju vlast.Najvei i najpoznatiji od svih karolinkihmonarhabio jeKarlo Veliki, koji je okrunjen za cara odpapeLava III.uRimu800.godine. Njegovo carstvo, po nekim svojim odrednicama bilo je nastavakRimskog carstva(ili obnova), jer je bilo okvir unutar kojeg su poloeni temelji kulturnog jedinstvaEurope(karolinka umjetnost). Tradicionalna franaka (i merovinka) praksa podjele nasljedstva meu nasljednicima ostala je i u karolinkih careva, kao i koncept nedjeljivosti Carstva. Karolinzi su svoje sinove postavljali kao svoje kraljeve (suvladare) u razliitim regijama (regna) carstva, koja bi oni i naslijeivali i nakon smrti svog oca.Nakon smrtiLudovika I. Pobonog, izbio je trogodinji graanski rat izmeu njegovih nasljednika koji je zavrioUgovorom iz Verduna, kojim je carstvo podjeljeno na tri dijela.Lotaru I.pripala jeItalija,Burgundija,Provansai zemlje izmeu rijekaMeuseScheldeiRajneiFrizlandija.Ludvigu II. Njemakom, pripala jeIstona Franaka(kasnijaNjemaka), aKarlu II. elavom-Zapadna Franaka(buduaFrancuska) Karolinzi su se razlikovali od svojih predhodnika iz dinastije Merovinga naroito po tome to ih njihovo nezakonito potomstvo, nije moglo naslijeivati, time su najvjerovatnije htjeli sprijeiti borbe za nasljee, i tako osigurati granice carstva. Meutim se i oni nisu drali zadanog pravila, pri kraju9. stoljea, kad im je ponestalo podobnih odraslih potomaka, postavili su nezakonitog sina kralja Bavarske i ItalijeKarlomana-Arnulfa Karantanskog(850.-899.) na prijestoljeVojvodstvaKarantanije.Karolinzi su se rasprili irom Franakog carstva po brojnim kraljevstvima (regna)888.godine. Vladali su Istonom Franakom (kasnija Njemaka) sve do911.godine, isto tako drali su prijestolje Zapadne Franake (budua Francuska) uz povremene prekide, sve do987.godine. Oni su tvrdili da pravo na svoju nasljednu vlast, posjeduju odBoga, koji im je to pravo dao, to su elili i uvrstiti svojim vrstim savezom s Crkvom, ipak na dulje staze nisu bili u mogunosti zaustaviti princip izborne monarhije i njihova propaganda ih nije uspjela odrati. Njihovi mlai slijednici nastavili su vladati u Vermandoisu iDonjoj Lorenii nakon smrti posljednjeg karolinkog kralja koji je umro u987.godine, ali njima prijestolja kneevina nisu bila dovoljna, te se nisu mogli izmiriti s novim vladarskim dinastijama. Kad je okrunjenRobert II.za kralja Francuske, koji je ve kao dijete vladao zajedno sa svojim ocem,Hugom Capetom, utemeljiteljem dinastije Capet, bio je to kraj karolinke vladavine, kako je to rekao jedan onovremeni kroniar iz Sena.[2]Dinastija je izumrla po mukoj liniji smru OdagrofaVermandoisa. Njegova sestra Adelaida (1062.-1122.grofica iz Vermandoisa), bila je posljednji Karoling, umrla je1122.godine.

Karolinki vladari

Pipinidski i Karolinkimajordomi Pipin I.(580.-640.) Grimoald I.(643.-662.) Pipin iz Heristala(687.-714.) Karlo Martel(714.-741.) Karloman(741.-747.) Pipin Mali(741.751.)

Karolinki kraljevi Pipin Mali(751.-768.) Karloman, franaki kralj(768.-771.) Karlo Veliki(768.-800.) Karlo Mlai(800.-811.)

Karolinki carevi Karlo Veliki(800.-814.) Ludovik I. Poboni(813/814.-840.) Lotar I.(840.-855.) Ludovik II.(855.-875.) Karlo II. elavi(875.-877.) Karlo III. Debeli(88.-888.) Arnulf Karantanski(896.-899.) Ludovik III. Slijepi(901.-905.)

KraljeviIstone Franake Ludvig Njemaki(843.-876.) Karloman(876.-880.) Ludvig III. Mlai(876.-880/882.) Karlo III. Debeli(876.-887.) Arnulf Karantanski(887.-899.) Ludvig IV. Dijete(899.-911.)

KraljeviItalije Karlo Veliki(774.-814) Pipin Langobardski, suvladar (781.-810.) Bernard Langobardski(813.-818.) Lotar I.(818.-855.) Ludovik II.(844.-875.) Karlo II. elavi(875.-877.) Karloman(877.-879.) Karlo III. Debeli(879.-887.)

KraljeviLotaringije Lotar I.(843.-855.) Lotar II.(855.-869.) Sventibald(895.-900.)

KraljeviZapadne Franake Karlo II. elavi(843.-877.) Luj II.(877.-879) Karlo III. Debeli(885.-887.) Karlo III. Jednostavni(898.-923.) Luj IV. Prekomorski(936.-954.) Lotar(954.-986.) Luj V.(986.-987.)

KraljeviAkvitanije Ludovik I. Poboni(781.-814.) Pipin I.(817.-838.) Pipin II.(838.-848.) Karlo III. Dijete(848.-866.)KraljeviDonje Burgundije Ludovik III. Slijepi(887.-905.) Hugo I.(905.-947.) Lotar II.(947.-950.) Karlo iz Provanse(950.-963.)

VojvodeDonje Lotaringije Karlo Lotarinki(978.-991.) Oto Lotarinki(991.-1005/06.)

Ostali vladarski poloaji Tasilo III., vladar Bavarske (748.-788.) Karl, kraljProvanse Karloman, KraljBavarske(876.-880.)