1 Op�enito je poznata �injenica da je bogatu neoženjenu �ovjeku žena prijeko potrebna. Koliko god se malo znaju osje�aji i stajališta takva �ovjeka prigodom njegova prvog dolaska u neko susjedstvo, taje �injenica tako duboko ukorijenjena u svijesti susjednih obitelji da se on smatra punopravnim vlasništvom ove ili one njihove k�eri. — Dragi moj Bennete — re�e mu jednog dana njegova žena — jesi li �uo da je Netherfieldski park (rije� je o imanju, nap. prev.) napokon iznajmljen? Bennet odgovori da nije �uo. — Eto, iznajmljen je — istakne ona. — Maloprije je bila kod mene gospo�a Long i ispripovijedala mi sve o tom. Bennet ne odvrati ništa. — Zar te ne zanima tko ga je uzeo? — nestrpljivo upita njegova žena. — Ti mi to, o�ito, želiš kazati, pa �u te rado saslušati. Ovo joj je bilo sasvim dovoljno ohrabrenje. — Pa, dragi, trebaš znati što se zbiva. Gospo�a Long kaže da je Netherfield zakupio vrlo bogat mladi� iz sjeverne Engleske. Dovezao se u ponedjeljak �etveroprežnom ko�ijom kako bi vidio to mjesto i oduševio se njime toliko da se odmah pogodio s gospodinom Morrisom. Doselit �e se prije Miholjdana, a neke njegove sluge bit �e u ku�i ve� potkraj idu�eg tjedna. — Kako se zove? — Binglev. — Je li oženjen? — Ah, neoženjen je, naravno, dragi moj. Vrlo bogat momak; �etiri ili pet tisu�a funti na godinu. Kakva divna prilika za naše k�erke! — Zašto? Kakvu to važnost može imati za njih? — Dragi moj Bennete — odgovori njegova žena — kako možeš biti tako glup! Valjda ti je jasno da ja mislim na njegovu ženidbu jednom od njih. — Nastanjuje li se on ovdje zbog takva razloga? — Zbog takva razloga! Glupost! Kako možeš tako govoriti! Doduše, vrlo je vjerojatno da �e se zaljubiti u jednu od njih, pa ga moraš posjetiti �im do�e. — Ne vidim nikakva povoda za to. Ti i k�erke možete i�i ili ih možeš poslati i same, što �e možda biti i najbolje, jer, budu�i da si lijepa koliko i bilo koja od njih, moglo bi se dogoditi da se svidiš gospodinu Binglevju više od sviju njih. — Dragi moj, ti mi laskaš. Doista sam bila lijepa, ali ne uobražavam da sam i sada nešto osobito. Kad žena ima pet odraslih k�eri, ne smije više misliti na svoju ljepotu. — U takvim okolnostima ženi �esto ne ostaje dovoljno ljepote da bi mislila na nju. — Ali, dragi moj, uistinu moraš oti�i i posjetiti gospodina Binglevja kad se doseli u susjedstvo. — To ti nipošto ne mogu obe�ati. — Misli na naše k�eri. Zamisli samo kakvo bi to udomljenje bilo za jednu od njih. Sir William i ledi Lucas odlu�ili su oti�i k njemu samo zbog svoje k�eri, jer, znaš, oni uglavnom ne posje�uju došljake. Ti zaista, moraš oti�i, jer ga ne�emo mo�i posjetiti ako to ti ne u�iniš. — Uistinu si pretjerano obzirna. Mislim da �e gospodinu Binglevju biti vrlo milo da vas vidi, te �u mu poslati po tebi nekoliko redaka kako bih ga uvjerio da od sveg srca pristajem da se oženi kojom god ho�e od naših k�eri, iako moram ubaciti poneku lijepu rije� za svoju malu Lizzy. — Ne�u da to u�iniš. Lizzy nije nimalo bolja od ostalih... nije ni upola lijepa kao Jane niti je upola dobro�udna kao Lydia. No ti uvijek njoj daješ prednost. — Nijedna od njih nema bogzna kakve osobine kojima bi se isticala — odgovori on. — Sve su budalaste i neznalice kao i druge djevojke. No Lizzy je oštroumnija od svojih sestara. — Bennete, kako možeš tako prigovarati svojoj ro�enoj djeci! Uživaš kad me ljutiš. Nemaš milosti prema mojim jadnim živcima. — Pogrešno si me razumjela, draga moja. I te kako poštujem tvoje živce. Oni su moji stari prijatelji. Slušam ve� najmanje dvadeset godina kako ih spominješ sa strahopoštovanjem. — Ah! Ne znaš koliko patim. — Nadam se da �e tvoja patnja pro�i i da �eš doživjeti da vidiš mnoge mladi�e sa �etiri tisu�e funti godišnjeg prihoda kako se doseljavaju u naše susjedstvo. — Ne�e nam biti ni od kakve koristi ni dolazak dvadeset takvih ako ih ne budeš htio posjetiti. — Možeš biti uvjerena, draga moja, da �u ih, kad ih bude dvadeset, sve posjetiti. Gospodin Bennet je bio tako �udna mješavina oštroumnosti, sarkasti�nosti, rezerviranosti i �udljivosti da njegovoj ženi ni iskustvo od dvadeset tri godine nije bilo dovoljno za razumijevanje njegova karaktera. Nju se moglo lakše razumjeti. Ona je bila žena skromne inteligencije, malog znanja i promjenljive naravi. Kad je bila nezadovoljna, uobražavala je da pati od živ�anih tegoba. Glavni je cilj njezina života bio da uda svoje k�eri, a utjeha u životu bili su posjeti i novosti. 2Bennet Je bio jedan od prvih koji su posjetili Binglevja. Još od po�etka je namjeravao oti�i k njemu, ali je

stalno uvjeravao ženu da ne�e i�i, te je ona za posjet, obavljen ve� ujutro, doznala tek uve�er. Bennet je tu tajnu otkrio na sljede�i na�in. Opazivši da njegova druga k�erka dotjeruje svoj šešir, iznenada joj se obratio: — Nadam se da �e se to svidjeti gospodinu Binglevju, Lizzy. — Ne možemo znati što se svi�a gospodinu Binglevju — re�e osorno njezina majka — jer ga ne posje�ujemo. — Ali ti zaboravljaš, mama — napomene Elizabeth — da �emo se vi�ati s njim na balovima i primanjima i da je gospo�a Long obe�ala kako �e nam ga predstaviti. — Ne vjerujem da �e ona to u�initi. Ima svoje dvije ne�akinje. Sebi�na je i licemjerna. Nemam dobro mišljenje o njoj. — Ni ja — složi se gospodin Bennet — i milo mije što ne�eš morati zavisiti o njezinoj ljubaznosti. Gospo�a Bennet se ne udostoji odgovoriti, ali se nije mogla suzdržati, te po�ne koriti jednu od svojih k�eri. — Ne kašlji tako, Kitty, za ime Božje! Smiluj se malo mojim živcima. Potpuno �eš mi ih istrgati. — Kitty je neobzirna u svom kašlju — re�e njezin otac. — Ne bira pogodno vrijeme za kašalj. — Ja ne kašljem radi zabave — jetko odgovori Kitty. — Kad je tvoj idu�i bal, Lizzy? — Za dva tjedna. — Da, tako je — uzvikne njezina majka. — A gospo�a Long se vra�a tek uo�i tog dana, pa nam ga ne�e mo�i predstaviti jer ga ni sama ne�e poznati. — Onda �eš ti, draga moja, imati prednost pred svojom prijateljicom, te �eš ti njoj predstaviti gospodina Binglevja. 8 — Nemogu�e, Bennete, nemogu�e, jer i ja ga ne poznajem, kako me možeš tako zadirkivati? — Poštujem tvoju opreznost. Dvotjedno poznanstvo zaista ne zna�i mnogo. Za dva se tjedna ne može, bez dvojbe, doznati kakav je tko. Me�utim, ako ga mi ne predstavimo, u�init �e to netko drugi, jer su gospo�a Long i njezine ne�akinje �vrsto odlu�ile iskoristiti tu priliku. Stoga, ako to ti odbiješ u�initi, ja �u preuzeti zadatak na sebe, i ona �e to smatrati Ijubaznoš�u. Djevojke se zagledaju u oca. Gospo�a Bennet re�e samo: — Gluposti, gluposti! — šta zna�e te tvoje oštre rije�i? — uzvikne on. —Zar misliš da su obi�aj predstavljanja i važnost koja mu se pridaje gluposti? U tome se ne mogu sasvim složiti s tobom. šta kažeš ti, Mary? Ti si dubokoumna mlada dama, znam to, �itaš pametne knjige i vadiš odlomke iz njih. Mary htjede kazati nešto vrlo mudro, ali nije znala što. — Dok se Mary domišlja — nastavi on — vratimo se na gospodina Binglevja. — Sita sam gospodina Binglevja — uzvikne njegova žena. — Žao mi je što to �ujem, ali zašto mi to nisi ve� prije rekla? Da sam to znao jutros, ne bih se svratio k njemu. To je vrlo nezgodno; no, budu�i da sam ga ve� posjetio, sad više ne možemo izbje�i to poznanstvo. Iznena�enje dama bilo je baš onakvo kakvo je želio. Iznena�enje gospo�e Bennet možda je premašilo iznena�enje ostalih. Ali, kad se prvi bu�ni val radosti utišao, ona re�e kako je to cijelo vrijeme i o�ekivala. — Lijepo je to od tebe, dragi Bennete! No znala sam da �u te na posljetku nagovoriti. �vrsto sam vjerovala kako previše voliš svoje k�erke da bi propustio takvo poznanstvo. Oh, baš se radujem! Izvrsno si se našalio otišavši tamo jutros i ne rekavši ni rije� o tome. — A sad, Kitty, možeš kašljati koliko te volja —re�e gospodin Bennet i iza�e iz sobe, umoran od oduševljenih izljeva svoje žene. — Kakva izvanrednog oca imate vi, djevojke! —prozbori ona kad su se zatvorila vrata. — Ne znam kako �ete mu se ikad odužiti za ljubaznost; uostalom, i za moju. Mogu vam re�i da u našim godinama nije baš ugodno sklapati nova poznanstva svaki dan; no za vaše smo dobro pripravni u�initi sve. Lydia, ljubavi moja, iako si najmla�a, pretpostavljam da �e gospodin Binglev plesati s tobom na idu�em balu. — Ah — hrabro odgovori Lydia — ne plašim se, jer, premda sam najmla�a, najviša sam. Ostatak ve�eri provele su naga�aju�i kad �e on uzvratiti posjet gospodinu Bennetu i smišljaju�i kad bi ga mogle pozvati na ve�eru. 3 Me�utim, ni sve ono što je gospo�a Bennet, uz pomo� svojih pet k�eri, pitala o došljaku, nije bilo dovoljno da izvu�e od njezina muža ikakav odre�en opis gospodina Binglevja. Napadale su ga na razne na�ine - otvorenim pitanjima, vještim pretpostavkama i zaobilaznim naga�anjima-; ali je on izbjegao vještini svih njih, te su se na posljetku morale zadovoljiti obavijestima iz druge ruke od svoje susjede ledi Lucas. Njezin je izvještaj bio vrlo povoljan. Sir William je oduševljen tim �ovjekom. Veoma je mlad, neobi�no lijep, vrlo prijazan i - a to je kruna svega - namjerava do�i na idu�i bal s velikim društvom. Ništa nije moglo biti divnije! Sklonost plesu pouzdan je korak prema zaljubljivanju, te su se vrlo velike nade polagale u Binglevjevo srce. — Kad bih samo vidjela jednu od svojih k�eri sretno udomljenu u Netherfieldu — re�e gospo�a Bennet svom mužu — i ostale isto tako dobro udane, ne bih više željela ništa drugo. Za nekoliko je dana gospodin Binglev uzvratio posjet gospodinu Bennetu i sjedio s njim oko deset minuta u knjižnici. Nadao se da �e dobiti priliku da vidi mlade dame, o �ijoj je ljepoti mnogo slušao, ali je vidio samo oca. Dame su bile nešto sretnije ruke, jer su

mogle s gornjeg prozora utvrditi da on nosi modar kaput i jaše vranca. Uskoro mu je poslan poziv da do�e na ve�eru; i ve� je gospo�a Bennet odabrala jela koja bi služila na �ast njezinu ku�anstvu kad li je stigao odgovor koji je odgodio sve to. Gospodin Binglev mora sutradan oti�i u grad, te stoga ne može imati �ast da prihvati njihov poziv itd. Gospo�a Bennet se veoma uznemirila. Nije mogla zamisliti kakav bi to posao mogao imati u gradu tako brzo nakon dolaska u Hertfordshire, pa se po�ela plašiti da �e on, možda, stalno letjeti od mjesta do mjesta i da se nikad ne�e skrasiti u Netherfieldu onako kako bi trebalo. Njezino je strahovanje donekle smirila ledi Lucas svojom pretpostavkom da je otišao u London samo zato da bi skupio veliko društvo za bal; uskoro se pro�ulo da �e gospodin Binglev dovesti na bal dvanaest dama i sedam kavalira. Djevojke se rastužiše zbog tako velikog broja dama, ali ih je uo�i bala utješila 10 vijest da ih je umjesto dvanaest doveo iz Londona samo šest - pet sestara i ro�akinju. Me�utim, kad je ta grupa ušla u dvoranu, bilo ih je samo petero: gospodin Binglev, njegove dvije sestre, muž njegove starije sestre i neki mladi�. Gospodin Binglev se doimao lijepo i gospodski; imao je prijazno lice i ležerno neizvješta�eno držanje. Sestre su mu bile otmjene i odjevene po najnovijoj modi. Njegov zet, gospodin Hurst, izgledao je kao pravi gospodin. A njegov prijatelj, gospodin Darcy, odmah je privukao pozornost cijele dvorane svojom divnom, visokom pojavom, lijepim crtama, plemenitim izrazom lica i podatkom, koji je kružio uokolo ve� pet minuta poslije njegova dolaska, da mu je godišnji prihod deset tisu�a funti. Gospoda su tvrdila daje on nao�it �ovjek, a dame su govorile kako je mnogo ljepši od gospodina Binglevja, i svi su gledali u njega vrlo zadivljeno sve do ve�eri, sve dok njegovo držanje nije izazvalo negodovanje koje je plimu njegove popularnosti pretvorilo u oseku jer se zapazilo da je gord, da sve gleda svisoka, da mu je poniženje veseliti se s prisutnima, a tada ga ni njegovo veliko seosko imanje u Derbyshireu nije moglo spasiti od op�eg zaklju�ka kako ima vrlo neprivla�no, odbojno lice i kako se nipošto ne može usporediti sa svojim prijateljem. Gospodin Binglev se brzo upoznao s glavnim li�nostima u dvorani, bio je veseo i društven, plesao je svaki ples, ljutio se što se bal završava tako rano i govorio je kako �e i on prirediti bal u Netherfieldu. Takve simpati�ne osobine govore same za sebe. Kakve li suprotnosti izme�u njega i njegova prijatelja! Gospodin Darcy plesao je samo jedanput s gospo�om Hurst i jedanput s gospo�icom Bingley, nije htio da ga upoznaju s bilo kojom drugom i proveo je ostatak ve�eri šetaju�i po dvorani i razgovaraju�i pokatkad s ponekim iz svog društva. O njegovoj je naravi donesen kona�an sud. On je najoholiji, najneugodniji �ovjek na svijetu, i svi su se nadali da više nikad ne�e do�i u njihovo društvo. Me�u njegovim najžeš�im protivnicima bila je gospo�a Bennet; njezina se srdžba pretvorila u duboku mržnju zato što je omalovažio jednu od njezinih k�eri. Elizabeth Bennet je, budu�i daje bilo premalo kavalira, morala sjediti za vrijeme dvaju plesova; tada je za nekoliko trenutaka stajao gospodin Darcy dovoljno blizu daje mogla �uti razgovor izme�u njega i gospodina Bingleyja, koji je prestao plesati za �asak ne bi li nagovorio prijatelja da i on zapleše. — Hajde, Darcy — re�e on — moraš plesati. Nerado gledam kako stojiš sam tako glupo. Mnogo ti je bolje da plešeš. 11 — Zaista ne�u. Ti znaš kako mi je mrsko plesati kad ne poznajem dobro svoju partnericu. Na balu poput ovog, to bi mi bilo nepodnošljivo. Tvoje sestre imaju kavalire, a u dvorani ne vidim nijednu drugu ženu s kojom bih mogao plesati da to ne osje�am kao kaznu. — Ne bih bio tako izbirljiv kao ti — prigovori Binglev — ni za što na svijetu. �asti mi, nikad u životu nisam vidio toliko privla�nih djevojaka kao ve�eras; neke su, kao što vidiš, neobi�no lijepe. — Ti plešeš s jedinom lijepom djevojkom u dvorani — re�e gospodin Darcy gledaju�i u najstariju gospo�icu Bennet. — O! Ona je najljepša djevojka koju sam ikad vidio. No jedna od njezinih sestara sjedi baš iza tebe; vrlo je lijepa i rekao bih da je veoma ljubazna. Dopusti mi, zamolit �u svoju partnericu da te upozna s njom. — Na koju misliš? — upita Darcy, okrene se i za trenutak se zagleda u Elizabeth, ali, kad su im se srele o�i, okrene pogled u stranu i hladno re�e: — Nije loša, ali nije ni dovoljno lijepa da bi me dovela u iskušenje; uostalom, nisam raspoložen pridavati važnost mladim damama koje drugi ljudi omalovažavaju. Bolje je da se vratiš svojoj partnerici i uživaš u njezinim osmijesima, jer sa mnom samo tratiš vrijeme. Binglev posluša njegov savjet. Darcy se udalji, a Elizabeth je i dalje sjedila obuzeta ne baš srda�nim osje�ajima prema njemu. No taj je doga�aj ispripovijedala vrlo veselo svojim prijateljicama, jer je bila žive, vesele naravi, pa je uživala u svemu što je smiješno. Ve�er je uglavnom protekla ugodno za cijelu obitelj. Gospo�a Bennet je zapazila da se netherfieldsko društvo veoma divi njezinoj najstarijoj k�erki. Bingley je plesao s njom dvaput, a i njegove sestre posvetile su joj osobitu pažnju. Jane se razveselila zbog toga koliko i njezina majka, ali na neuo�ljiviji na�in. Elizabeth je osje�ala Janeinu radost. Mary je �ula kad su o njoj rekli gospo�ici Bingley daje najizobraženija djevojka u cijeloj okolici, dok su Catherine i Lydia imale sre�u da ni za tren nisu bile bez kavalira, a samo to su i željele od bala. Stoga su se u dobrom raspoloženju vratile sve u Longbourn, selo u kojem su živjele i bile glavne li�nosti. Kad su došle ku�i, Bennet još nije legao. Uz knjigu je zaboravljao vrijeme, a ovom prigodom je i vrlo radoznalo �ekao da �uje

što se zbilo, jer je taj bal izazvao divna o�ekivanja. Bio je sklon mišljenju da �e se njegova žena razo�arati u svim svojim nadama u vezi s došljakom; no uskoro je uvidio da �e �uti sasvim druk�iju pri�u. — Oh! Dragi Bennete — re�e ona �im je ušla u sobu —provele smo divnu ve�er, bal je bio izvanredan. Šteta što nisi bio ondje. Toliko su se divili Jane daje to teško opisati. Svi su rekli da ona divno izgleda; gospodin 12 Bingley je smatra savršeno lijepom i dvaput je plesao s njom! Zamisli samo, dragi moj, dvaput je plesao s njom! Ona je bila jedina djevojka u dvorani koju je i po drugi put zamolio za ples. Najprije je zamolio gospo�icu Lucas. Veoma sam se oneraspoložila kad sam ih vidjela zajedno. Me�utim, nije mu se nimalo svidjela; nikome se ne bi ni mogla svidjeti, znaš. Poslije prvog plesa vidljivo se zadivio kad je ugledao Jane. Pitao je tko je ona, pa su joj ga predstavili, te ju je tada zamolio za drugi ples. Tre�i je ples otplesao s gospo�icom King, �etvrti s Marijom Lucas, a peti opet sa Jane, šesti s Lizzy i sedmi sa Boulangerovom. — Da je imao iole milosti prema meni — uzvikne nestrpljivo njezin muž — ne bi ni upola toliko plesao! Za ime Božje, ne pri�aj mi više o njegovim partnericama. O, što nije uganuo nogu ve� pri prvom plesu! — Oh, dragi moj — produži gospo�a Bennet — veoma sam oduševljena njime. Kako je lijep! I sestre su mu divne. Nikad u životu nisam vidjela otmjenije haljine od njihovih. Rekla bih da su �ipke na haljini gospo�e Hurst... U tom ju je trenu opet prekinuo muž. Bennet nije htio slušati nikakve opise ženske odje�e i ukrasa. Stoga je morala promijeniti predmet razgovora, pa je, s velikom gor�inom i poprili�nim pretjerivanjem, pri�ala o uvredljivoj grubosti gospodina Darcvja. — Me�utim, vjeruj mi — doda ona — Lizzy ne gubi mnogo time što mu se nije svidjela, jer je on vrlo neugodan i odvratan �ovjek. Tako je ohol i uobražen daje bio nepodnošljiv! šetuckao je amo—tamo i umišljao sebi daje nekakav velikan. Nije dovoljno lijepa da pleše s njim! Šteta što nisi bio ondje, dragi moj, da ga središ onako kako samo ti znaš. Baš mrzim tog �ovjeka. 13 4 Kad je ostala sama s Elizabeth, Jane... dotad oprezna u hvaljenju gospodina Bingleyja... oda sestri da mu se veoma divi. — On je upravo ono što mladi� treba biti — re�e ona — pametan, dobro�udan, veseo. I nikad nisam vidjela bolje ponašanje! Prirodnost spojena sa savršenom uljudnoš�u. — On je i lijep — doda Elizabeth — što svaki mladi� tako�er treba biti, ako ikako može. Dodaj, dakle, i ljepotu, pa je to onda potpun opis njegove li�nosti. — I te kako mi je laskalo kad me zamolio za još jedan ples. Nisam o�ekivala takav kompliment. — Nisi? A ja sam ga o�ekivala za tebe. Ali to je jedna od velikih razlika izme�u nas. Kad god ti se dade u ne�emu prednost, ti se iznenadiš, a ja nikad. što bi moglo biti prirodnije od njegove molbe da opet plešeš s njim? On je morao uo�iti da si ti bar pet puta ljepša od svake žene u dvorani. Tu se nema što zahvaljivati njegovoj galantnosti. Istina je, vrlo je prijazan, i ja ti dopuštam da ga voliš. Voljela si ti i mnogo gluplje osobe. — Draga Lizzy! — Ah! I sama znaš da si previše sklona tomu da zavoliš gotovo svakoga. Nikad ne vidiš mane ni kod koga. Svi su u tvojim o�ima dobri i ljubazni. Nikad te u životu nisam �ula da govoriš loše o nekome. želja mi je da ne osudim nikoga prenaglo, ali uvijek govorim ono što mislim. — Znam to, i to je upravo ono što je �udno. Kako možeš, ovako razborita, biti uistinu slijepa za tu�e ludosti i gluposti! Lažna je dobrohotnost dosta �esta... na nju se svuda nailazi. Ali biti dobrohotan bez skrivenih primisli, vidjeti ono što je dobro u sva�ijem karakteru i prikazati ga još boljim, a ne re�i ništa o onome što je loše... to je svojstveno samo tebi. Voliš i sestre tog �ovjeka, zar ne? Njihovo ponašanje, doduše, nije ravno njegovu. 14 — Doista nije... na prvi pogled. Ali su vrlo prijazne kad se stupi u razgovor s njima. Gospo�ica Binglev �e živjeti s bratom i vodit �e mu ku�anstvo. Grdno �u se prevariti ako nam ona ne bude divna susjeda. Elizabeth je slušala šutke, ali nije bila uvjerena u to. Ponašanje Binglevjevih sestara na balu nije bilo takvo da bi se svidjelo svima. Budu�i da je brže zapažala i bila manje povodljiva od sestre, a u rasu�ivanju nepristranija od nje, nije baš naginjala pohvalama. One su doista bile fine dame; nije im nedostajalo dobro raspoloženje kad su bile zadovoljne niti sposobnost da budu prijazne kad im se prohtije, ali su bile ohole i uobražene. Prili�no lijepe, školovale su se u jednoj od najboljih londonskih privatnih škola, imale su miraz od dvadeset tisu�a funti, trošile su više nego što bi trebalo, družile su se s ljudima iz višeg staleža, i stoga su vjerovale kako imaju pravo misliti lijepo o sebi, a ružno o drugima. Pripadale su uglednoj porodici iz sjeverne Engleske, a taje okolnost bila dublje usa�ena u njihovo pam�enje nego �injenica daje bogatstvo, kako njihova brata tako i njihovo, ste�eno trgovinom. Gospodin Binglev je naslijedio imetak u iznosu od oko što tisu�a funti od svoga oca, koji je namjeravao kupiti veliko plemi�ko dobro, ali ga je smrt pretekla. Binglev je imao istu namjeru, pa se kolebao u kojoj grofoviji da to u�ini. No, budu�i da je sada zakupio ladanjsku ku�u, oni koji su najbolje poznavali njegovu bezbrižnu narav mislili su da �e on provesti ostatak svog života u Netherfieldu, a tu kupnju prepustiti budu�em naraštaju. Njegove su sestre veoma željele da on kupi imanje. Ipak, iako je sada bio samo zakupac, gospo�ica Binglev mu

je rado pristala voditi ku�anstvo i zauzeti doma�i�ino mjesto za njegovim stolom, a gospo�a Hurst, �iji je muž bio više otmjen nego imu�an, nije bila ništa manje sklona smatrati njegovu ku�u svojim domom kad god joj je to bilo zgodno. Binglev se, postavši punoljetnim tek prije dvije godine, zbog jedne slu�ajne preporuke našao u iskušenju da pogleda Netherfieldski dom. Razgledavao ga je izvana i iznutra oko pola sata... dopali su mu se položaj i glavne prostorije, svidjelo mu se ono što je vlasnik rekao u prilog domu... i odmah ga je zakupio. Izme�u njega i Darcvja postojalo je vrlo postojano prijateljstvo unato� velikoj suprotnosti njihovih karaktera. Binglev se svi�ao Darcvju zbog svoje prirodnosti, pristupa�nosti, otvorenosti i prilagodljivosti, premda su te osobine bile sušta opreka njegovima i premda on, o�ito, nije bio nezadovoljan svojim osobinama. Binglev je �vrsto vjerovao u postojanost Darcvjeva prijateljstva i imao visoko mišljenje o njegovu rasu�ivanju. 15 Darcy je bio ja�e inteligencije. Nije se moglo re�i da je Bingley neinteligentan, ali je Darcy bio posebno oštrouman. Istodobno ohol, rezerviran i sklon kritici, Darcy se svojim ponašanjem, iako je ono odavalo dobar odgoj, nije svi�ao ljudima. U tom ga je pogledu prijatelj znatno nadmašio. Bingley je bio siguran da �e se dopasti gdje god se pojavi, a Darcy se stalno zamjerao ljudima. Na�in na koji su govorili o merytonskom balu bio je dovoljno karakteristi�an. Bingley nije nikad u životu sreo ugodnije društvo ni ljepše djevojke; svi su bili ljubazni i pažljivi prema njemu; nije bilo nikakve formalnosti, nikakve uko�enosti; ubrzo je imao dojam kao da se poznaje sa svima u dvorani; a što se ti�e gospo�ice Bennet, nije mogao zamisliti ljepšeg an�ela. Darcy je, naprotiv, vidio skup osoba skromne ljepote i još skromnije otmjenosti; nije se nimalo zainteresirao ni za jednu od njih niti mu je ikoja od njih obratila i najmanju pažnju i pružila ikakvo zadovoljstvo. Priznao je daje gospo�ica Bennet lijepa, ali je dodao da se previše smiješi. Gospo�a Hurst i njezina sestra složiše se da je tako; ali su joj se ipak divile i voljele je, te su izjavile kako je ona ljupka djevojka i rado bi je bolje upoznale. Tako se, dakle, ustanovilo daje gospo�ica Bennet ljupka djevojka; a njihov je brat zaklju�io da mu ta pohvalna ocjena daje pravo da misli o njoj onako kako mu godi. 16 5 Nedaleko od Longbourna živjela je obitelj s kojom su Bennetovi bili u prisnom prijateljstvu. Sir William Lucas je prije bio trgovac u Mervtonu, gdje je stekao poprili�no bogatstvo i govorom održanim kralju za vrijeme svog predsjednikovanja zaslužio �ast da postane vitezom. To je odlikovanje, možda, utjecalo na njega previše. Ispunilo ga je ga�enjem prema trgovini i domu u malom trgovištu, pa je napustio oboje i preselio se s porodicom u ku�u udaljenu oko dva kilometra od Mervtona i nazvao je Lucasovirn domom. Ondje je mogao zadovoljno razmišljati o svojoj važnosti i, neometan trgova�kim poslovima, misliti samo na to kako �e biti uljudan prema cijelom svijetu. Jer, iako se zanosio svojim položajem, nije se nimalo uzoholio; naprotiv, bio je vrlo pažljiv prema svakome. Po prirodi blag, ljubazan i uslužan, postao je još ugla�eniji poslije prijema u dvorcu Saint James. Ledi Lucas bila je vrlo dobra, ljubazna žena; ne baš odve� oštroumna, utoliko je bila korisnija susjedi, gospo�i Bennet. Lucasovi su imali više djece. Najstarije od njih, pametna, bistra djevojka, kojoj je bilo dvadeset sedam godina, postala je Elizabethinom prijateljicom. Pokazalo se prijeko potrebnim da se Lucasove i Bennetove k�eri sastanu i porazgovaraju o balu. Stoga su ve� sutradan ujutro došle Lucasove u Longbourn da �uju i priop�e novosti. — Vi ste, Charlotte, dobro zapo�eli ve�er — re�e gospo�a Bennet gospo�ici Lucas, uljudno se savla�uju�i. — Vi ste bili prvi izbor gospodina Binglevja. — Da, ali njemu se, �ini se, više svidio drugi izbor. — Oh! Vjerojatno mislite na Jane zato što je s njom plesao dvaput. Doista se stekao dojam da joj se on divi... uistinu vjerujem da mu se ona dopala... na�ula sam nešto o tome... gotovo i ne znam što... nešto o gospodinu Robinsonu. — Možda mislite na ono što sam ja na�ula dok su on i gospodin Robinson razgovarali; zar vam nisam pri�ala? Gospodin Robinson ga je pitao kako mu se svi�aju naše mervtonske zabave, misli li da ima dosta 17 __. lijepih žena u dvorani i koju smatra najljepšom. A on je na posljednje pitanje odmah odgovorio. "Oh! Najstarija je gospo�ica Bennet nesumnjivo najljepša; o tome ne mogu postojati dva razli�ita mišljenja." — Zaboga! Pa to je, doista, vrlo nedvosmisleno... to zvu�i kao da... ali, ipak, možda se ništa ne rodi iz toga, znate. — Ono što sam ja na�ula najviše se ti�e tebe, Lizzy — re�e Charlotte. — Gospodin Darcy, doduše, nije toliko vrijedan prisluškivanja koliko njegov prijatelj, je li? Jadna Lizzy! Rekao je daje ona samo podnošljiva. — Molim vas, nemojte puniti Lizzy glavu time i poticati je da se ljuti zbog njegove grubosti, jer on je tako neugodan �ovjek da bi bila prava nesre�a dopasti mu se. Gospo�a Long mije rekla sino� daje sjedio pokraj nje pola sata, a nijednom nije otvorio usta. — Jeste li sigurni, majko? Da nije to neka mala pogreška? — re�e Jane. — Zaista sam vidjela gospodina Darcyja kako razgovara s njom. — Da, zato što ga je napokon upitala kako mu se svi�a Netherfield, pa nije mogao da joj ne odgovori; ali mi je rekla da se držao vrlo ljuto zato što mu se obratila.

— Gospo�ica Bingley mi je rekla — istakne Jane — da on nikad ne govori mnogo osim u društvu bliskih znanaca. Kad je s njima, vrlo je ugodan. — Ne vjerujem nijednu rije� od toga, draga moja. Da je on tako ugodan, razgovarao bi s gospo�om Long. No mogu pogoditi kako je to bilo; svi kažu da je prekomjerno gord, a pretpostavljam da je nekako doznao da gospo�a Long nema fijaker i konje i da se dovezla na bal unajmljenim �ezama. — Ne smeta mi što nije razgovarao s gospo�om Long —re�e gospo�ica Lucas — ali bi mi bilo drago da je plesao s Lizzy. — Drugi put, Lizzy — re�e gospo�a Lucas — ja ne bih plesala s njim da sam na vašem mjestu. — Mislim, gospo�o, da vam mogu obe�ati da ne�u nikad plesati s njim. — Njegova me oholost — izjavi gospo�ica Lucas — ne vrije�a toliko koliko me oholost ina�e može uvrijediti, jer postoji opravdanje za nju. Nije nikakvo �udo što tako otmjen mladi�, dobra podrijetla, bogat i kome sve ide u prilog, ima visoko mišljenje o sebi. Ako se može tako re�i, on ima pravo biti gord. — To je istina — odgovori Elizabeth — i lako bih mu mogla oprostiti njegovu gordost da nije uvrijedio moju. 18 — Gordost je — napomene Mary, koja se ponosila mudroš�u svoga rasu�ivanja — vrlo �esta mana. Sude�i po svemu što sam �itala, uvjerena sam daje ta mana zaista vrlo �esta, da joj je ljudska narav osobito sklona i da je malo onih koji ne osje�aju samozadovoljstvo zbog ove ili one stvarne ili zamišljene osobine. Taština i gordost su razli�iti pojmovi, iako se te rije�i �esto upotrebljavaju kao da su sinonimi. �ovjek može biti gord, a ne istodobno i tašt. Gordost se više odnosi na naše mišljenje o nama, taština na ono što bismo htjeli da drugi misle o nama. — Da sam bogat kao gospodin Darcy — uzvikne mladi Lucas, koji je došao sa sestrama — ne bi mi bilo važno jesam li gord ili nisam. Ali bih držao �opor lisi�ara i pio bocu vina svaki dan. — Onda bi ti pio mnogo više nego što bi trebalo —re�e gospo�a Bennet — i kad bih vidjela da to radiš, odmah bih ti oduzela bocu. Momak je tvrdio da to ona ne bi u�inila, a ona je i dalje dokazivala da bi, pa je ta rasprava potrajala sve do kraja posjeta. 19 6 Dame iz Longbourna uskoro su posjetile dame u Netherfieldu. A taj je posjet zatim primjereno uzvra�en. Simpati�no ponašanje gospo�ice Bennet sve više je osvajalo naklonost gospo�e Hurst i gospo�ice Binglev; i, premda su mislile da je majka nepodnošljiva, a mla�e sestre nedostojne da se s njima razgovara, izrazile su želju da se bolje upoznaju s dvjema najstarijima. Jane je tu pažnju prihvatila s najve�im zadovoljstvom; no Elizabeth je još zapažala oholost u njihovu opho�enju, koja nije gotovo izuzimala ni njezinu sestru, te ih nije mogla voljeti, premda je njihova ljubaznost prema Jane, kakva god bila, imala stanovitu vrijednost zato što je, po svoj prilici, izvirala iz �injenice da se ona svidjela njihovu brat* Kad god su se njih dvoje sreli, bilo je o�ito svima da se on sve više dopada Jane i da je ona na najboljem putu da se duboko zaljubi u njega. Me�utim, sa zadovoljstvom je zaklju�ila da tu zaljubljenost ne�e, vjerojatno, nitko otkriti, jer Jane spaja, duboko osje�ajno, mirnu narav i ujedna�enu veselost, a to �e je zaštititi od sumnji�avosti drskih osoba. To svoje mišljenje priop�ila je Elizabeth svojoj prijateljici, gospo�ici Lucas. — Možda je ugodno — odgovori Charlotte — biti u stanju obmanuti javnost u takvu slu�aju, ali je prevelik oprez katkad štetan. Ako žena krije vješto svoju naklonost od cilja te naklonosti, može joj se dogoditi da izgubi priliku da ga priveže uz sebe, a onda �e joj biti slaba utjeha što �e vjerovati da ljudi ne znaju ništa o tome. U svakoj ljubavi ima tako mnogo zahvalnosti ili taštine da nije mudro prepustiti je samoj sebi. Sam po�etak nije težak... izvjesna naklonost je sasvim prirodna... no malo nas je koji smo dovoljno hrabri da se istinski zaljubimo bez ohrabrenja. U devet slu�ajeva od deset bolje je da žena pokaže ve�u naklonost nego što je uistinu osje�a. Binglevju se tvoja sestra nesumnjivo dopada, ali to ne�e prerasti u ljubav ako ga ona ne bude poticala. — Ona ga poti�e koliko to njezina narav dopušta. Kad ja mogu opaziti njezinu naklonost prema njemu, onda je on pravi blesan ako je ne zapaža. — Imaj na umu, Lizzy, da on ne pozna Janeinu narav tako dobro kao ti. 20 — Ipak, ako je žena osobito naklonjena nekom �ovjeku i ne nastoji to prikriti, onda to on mora opaziti. — Možda i mora, ako je vi�a dovoljno. Me�utim, premda se Binglev i Jane vi�aju prili�no �esto, nikad nisu dugo zajedno; a kako se uvijek sastaju u velikom mješovitom društvu, ne mogu svaki trenutak iskoristiti za me�usobni razgovor. Jane bi stoga trebala što bolje iskoristiti onih pola sata kad ima priliku vladati njegovom pažnjom. Kad bude sigurna u njega, imat �e vremena da ga zavoli od sveg srca. — Tvoj plan je dobar — odgovori Elizabeth — gdje je posrijedi samo želja za dobrom udajom; kad bih se odlu�ila dobiti bogata muža, ili samo muža kakav god bio, mislim da bih prihvatila tvoju zamisao. Ali Janeini osje�aji nisu takvi; ona ne postupa ni po kakvu planu. Zasad ne zna kolika je njezina vlastita naklonost niti je li razumna. Pozna ga tek dva tjedna. Plesala je samo dvaput s njim u Mervtonu; vidjela ga je jedno jutro kod njegove ku�e, i otada u društvu �etiri puta ve�erala s njim. To nije dovoljno da bi upoznala njegov karakter. — Da, nije dovoljno kako ti to prikazuješ. Da je samo ve�eravala s njim, možda bi opazila jedino kakav mu je apetit; ali ne zaboravi da su oni te �etiri ve�eri proveli zajedno... a �etiri ve�eri mogu mnogo zna�iti.

— Da, te �etiri ve�eri omogu�ile su im da utvrde kako oboje više vole bridž nego poker; no, glede bilo koje druge važne osobine, mislim da nisu mnogo doznali. — Dobro — odvrati Charlotte — od sveg srca želim Jane uspjeh. Ako bi se udala za njega sutra, mislim da bi mogla biti isto tako sretna kao što bi bila da je prou�avala njegov karakter godinu dana. Sre�a je u braku isklju�ivo stvar slu�aja. Koliko god sklonosti obiju strana bile poznate ili sli�ne prije braka, to ne mora biti nikakvo jamstvo za njihovu budu�u sre�u. Te sklonosti �esto budu poslije dovoljno razli�ite da postanu izvor nezadovoljstva; zato je bolje znati što je mogu�e manje o nedostacima osobe s kojom �emo provesti život. — Smiješna si, Charlotte, to nije razumno. Znaš da to nije pametno i da i sama nikad ne bi tako postupila. Zauzeta promatranjem Binglevjeva udvaranja njezinoj sestri, Elizabeth nije ni slutila da i sama istodobno postaje sve zanimljivijom njegovu prijatelju. Gospodin Darcy nije isprva gotovo ni htio priznati da je zgodna, na balu ju je gledao bez divljenja; a kad su se sreli idu�i put, promatrao ju je samo zato da bi mogao prigovarati. Me�utim, tek što je jasno rekao sebi i svojim prijateljima da ona nema malone nijednu dobru crtu na svom licu, po�eo je opažati da joj izraz crnih o�iju �ini lice neobi�no 21 inteligentnim. Nakon toga slijedila su druga, isto toliko neo�ekivana otkri�a. Iako je svojim kriti�kim okom zapazio neke nesavršenosti u simetriji njezinih oblika, morao je priznati da je laka hoda i lijepa stasa; i, usprkos tvrdnji da njezino ponašanje nije po modi najvišeg staleža, privukla ga je njezina prirodna veselost. Ona nije nimalo bila svjesna svega toga; za nju je on bio samo �ovjek koji se nikad ne trudi da bude ugodan i koji je ne smatra dovoljno lijepom da bi plesao s njom. Poželio je doznati više o njoj, pa je, kao uvodni korak svom pri�anju s njom, slušao njezin razgovor s drugima. Odmah je opazila to njegovo prisluškivanje. Dogodilo se to kod Sir Williama Lucasa, gdje se okupilo veliko društvo. — Zašto gospodin Darcy — zapita ona Charlottu —slušamoj razgovor s pukovnikom Forsterom? — Na to pitanje samo gospodin Darcv može odgovoriti. — Ako to opet bude �inio, doista �u mu re�i da znam što ho�e. On ima vrlo porugljiv pogled i, ako ne postanem i ja drska, uskoro �u ga se plašiti. Dok im se on približavao, premda se nije �inilo da namjerava razgovarati, gospo�ica Lucas bo�ne prijateljicu neka spomene tu temu pred njim. Izazvana time, Elizabeth se okrene prema njemu i re�e: — Gospodine Darcv, zar ne mislite da sam se vrlo lijepo izražavala maloprije kad sam zamolila pukovnika Forstera da nam priredi bal u Mervtonu? — Vrlo snažno. No, ta tema �ini svaku damu energi�nom. — Strogi ste prema nama. — Sada �e drugi nju moliti — umiješa se gospo�ica Lucas. — Otvorit �u glasovir, Lizzy, a ti znaš što slijedi. — �udna si mi ti prijateljica! Uvijek tražiš da sviram i pjevam pred svakim. Da sam tašta glede svojih glazbenih sposobnosti, ti bi mi bila dragocjena; no ovaj put bi mi, doista, bilo milije da ne sjedam za glasovir pred onima koji su zacijelo navikli slušati najbolje izvo�a�e. — Me�utim, budu�i da je gospo�ica Lucas i dalje navaljivala, ona doda: —U redu, ako mora tako biti, neka bude. — Zatim, pogledavši ozbiljno gospodina Darcvja, re�e: — Ima jedna lijepa stara izreka, koju, naravno, svi ovdje dobro znaju... "�uvaj svoj dah da hladiš svoju kašu"... a ja �u �uvati svoj da dadem glasa svojoj pjesmi. Njezino je izvo�enje bilo ugodno za uho, ali ne i sjajno. Poslije dviju pjesama, a prije nego što je mogla prihvatiti molbu nekolicine da opet zapjeva, za glasovir nestrpljivo sjedne sestra Mary, koja je uvijek jedva �ekala da se pokaže, jer je, zato što je bila jedina ružna u obitelji, marljivo nastojala ste�i znanja i vještine. 22 Mary nije imala ni dara, ni ukusa; i, premda ju je taština poticala da se trudi, ona joj je ujedno davala pedantan izgled i uobraženo držanje, što bi naštetilo i višem stupnju umije�a od onog koji je ona dosegla. Elizabeth, koja je bila prirodna i jednostavna, slušali su s mnogo ve�im zadovoljstvom iako nije svirala ni upola tako dobro; a Mary je, poslije dugog koncerta, bila sretna što može požeti pohvale i zahvalnost sviranjem nekoliko škotskih i irskih posko�ica na zahtjev svojih mla�ih sestara koje su tada, s nekima od Lucasovih djevojaka i s nekoliko �asnika, veselo plesale u jednom dijelu sobe. Gospodin Darcy je stajao blizu njih, nijemo negoduju�i zbog takva na�ina provo�enja ve�eri koji isklju�uje bilo kakav razgovor, te je suviše utonuo u misli da bi opazio kako je pokraj njega Sir William dok on nije progovorio: — Kakve li divne zabave za mladež, gospodine Darcy! Ništa nije tako lijepo kao ples. Mislim da je ples najotmjenija zabava ugla�enog društva. — Tako je, gospodine. No ples ima i tu prednost što je u modi i kod manje ugla�enih zajednica na svijetu. Svaki divljak zna plesati. Sir Villiam se samo nasmiješi. — Vaš prijatelj divno pleše — nastavi on poslije kratke šutnje, vidjevši da se Binglev pridružio plesa�ima — a ne sumnjam da ste i vi vrlo vješti u tome, gospodine Darcy. — Ako se ne varam, gospodine, vidjeli ste me kad sam plesao u Merytonu. — Da, zaista, taj mi je prizor priuštio ne baš malo zadovoljstvo. Plešete li �esto na dvoru? — Nikad, gospodine.

— Mislim da bi vam prili�ilo da plešete ondje. — Nigdje ne plešem ako to mogu izbje�i. — Vi imate ku�u u Londonu, je li tako? Darcy kimne glavom. — Neko� sam se i ja htio nastaniti u Londonu, jer volim otmjeno društvo, ali sam se bojao da londonski zrak ne�e goditi ledi Lucas. Zašuti o�ekuju�i odgovor, ali njegov sugovornik ne re�e ništa. U tom je trenutku išla prema njima Elizabeth, pa joj on, žele�i joj ugoditi, dovikne: — Draga moja gospo�ice Elizabeth, zašto ne plešete? Gospodine Darcy, morate mi dopustiti da vam predstavim ovu mladu damu kao odli�nu plesa�icu. Uvjeren sam da ne�ete odbiti ples kad je ovakva 23 ljepotica pred vama. — Uzme njezinu ruku i htjede je dati gospodinu Darcvju, koji ju je, iako vrlo iznena�en, bio spreman prihvatiti, kadli Elizabeth odjednom ustukne i re�e za�u�enom Sir Williamu: — Zaista, gospodine, nije mi ni nakraj pameti da plešem. Molim vas, nemojte misliti da sam krenula ovamo zato da bih molila za partnera. Darcy je vrlo uljudno zamoli za �ast da mu pruži svoju ruku, ali uzalud. Elizabeth je bila odlu�na, pa ni Sir William nije uspio svojim nagovaranjem pokolebati njezinu odlu�nost. — Vi plešete tako izvrsno, gospo�ice Lizzy, daje okrutno od vas što mi uskra�ujete užitak da vas promatram; i premda ovog gospodina obi�no ne zanima ples, uvjeren sam daje voljan priuštiti nam to zadovoljstvo na pola sata. — Gospodin Darcy je sušta uljudnost — izusti Elizabeth smiješe�i se. — Doista je tako. No, kad se uzme u obzir pobuda, draga moja gospo�ice, onda se ne možemo �uditi njegovoj spremnosti... jer tko bi odbio takvu partnericu? Elizabeth pogleda vragolasto, okrene se i ode. Njezin otpor nije joj naštetio kod gospodina Darcvja. Razmišljao je o njoj kad mu se gospo�ica Bingley obratila rije�ima: — Mogu pogoditi o �emu sanjarite. — Mislim da ne možete. — Razmišljate o tome kako bi nepodnošljivo bilo provoditi mnoge ve�eri na ovaj na�in... u ovakvu društvu. Ja se potpuno slažem s vama. Nikad mi nije bilo dosadnije. Tolika dosada, a ipak tolika buka... toliko ništavilo, a ipak tolika uobraženost svih tih ljudi! što bih dala da �ujem vašu kritiku o njima! — Vaša je pretpostavka sasvim pogrešna, uvjeravam vas. Moj umje bio zauzet ugodnijim mislima. Razmišljao sam o vrlo velikom zadovoljstvu koje mogu pružiti divne o�i lijepe žene. Gospo�ica Bingley mu se odmah zagleda u lice i zaželi da joj on kaže kojoj dami pripada �ast što je nadahnula takvo razmišljanje. Darcy odgovori vrlo neustrašivo: — Gospo�ici Elizabeth Bennet. — Gospo�ici Elizabeth Bennet! — ponovi gospo�ica Bingley. — Veoma sam iznena�ena. Otkad vam je ona toliko draga? I, molim vas, kad �u vam mo�i poželjeti svaku sre�u? — Upravo takvo pitanje sam i o�ekivao od vas. Djevoja�ka je mašta vrlo brza. Za tren oka sko�i od naklonosti do ljubavi, od ljubavi do braka. Znao sam da �ete mi poželjeti svaku sre�u. 24 — Pa, budu�i tako ozbiljno govorite o tome, smatrat �u daje to svršena stvar. Imat �ete, doista, divnu punicu. I, naravno, ona �e uvijek biti kod vas u Pemberlevju. Slušao ju je potpuno ravnodušno dok je ona davala sebi oduška zajedljivim rije�ima; i, budu�i daje iz mima izgleda njegova lica zaklju�ila kako joj ne prijeti nikakva opasnost, njezina je duhovita rje�itost potrajala dugo. 25 7 Imetak gospodina Benneta sastojao se gotovo samo od imanja koje je donosilo dvije tisu�e funti na godinu, a koje je, na nesre�u njegovih k�eri, trebalo pripasti nekom dalekom ro�aku jer nije bilo muških nasljednika; a imovina njegove žene, iako prili�na, nije bila dovoljna da k�erkama nadoknadi taj gubitak. Njezin je otac bio odvjetnik u Mervtonu i ostavio joj je �etiri tisu�e funti. Imala je sestru udanu za gospodina Philipsa, koji je bio pisar njihova oca i naslijedio ga u poslovima, i brata koji je živio u Londonu i bio ugledan trgovac. Selo Longbourn je udaljeno samo dva kilometra od Mervtona; ta mala razdaljina bila je vrlo pogodna za mlade dame, koje su rado odlazile tamo tri—�etiri puta tjedno da posjete svoju tetku i svrate u kitni�arsku trgovinu nasuprot tetine ku�e. Dvije najmla�e, Catherine i Lvdia, naj�eš�e su išle u te posjete; bile su besposlenije od svojih sestara i, kad nije bilo ni�ega boljeg, šetnja do Mervtona mogla im je ispuniti zabavom jutarnje sate i dati im temu za ve�ernje razgovore. Koliko god okolina oskudijevala u novostima, uvijek su uspijevale doznati nešto novo od svoje tetke. Privremeno su, doista, imale dovoljno i novosti i sre�e zbog nedavnog dolaska jedne pukovnije u tu okolicu. Pukovnija je trebala tu ostati cijelu zimu, a u Mervtonu joj je bio stožer. Njihovi posjeti gospo�i Philips bili su sada izvor zanimljivih obavijesti. Svaki je dan dodavao ponešto njihovu znanju o �asni�kim imenima i vezama. �asni�ki stanovi nisu dugo ostali tajnom, te su napokon po�ele upoznavati i �asnike osobno. Gospodin Philips je posje�ivao sve �asnike, a to je otvorilo njegovim ne�akinjama vrelo dotad nepoznate sre�e. Nisu morale govoriti ni o �emu osim o �asnicima; veliko bogatstvo gospodina

Binglevja, pri �ijem bi spominjanju njihova majka uvijek živnula, nije u njihovim o�ima vrijedilo ništa u usporedbi s odorom i opremom pukovnijskog potporu�nika. Pošto je saslušao jednog jutra njihove oduševljene izljeve povodom toga, gospodin Bennet hladno re�e: 26 — Sude�i po svemu što sam razabrao iz vašeg pri�anja, vi ste dvije najšašavije djevojke u cijeloj ovoj okolici. Naslu�ivao sam to poodavno, a sad sam se uvjerio u to. Catherine se zbuni i ne odgovori ništa, ali Lydia, potpuno ravnodušna, nastavi izražavati svoje divljenje prema satniku �arteru i nadu da �e ga vidjeti tijekom dana, jer je sutradan ujutro kanio otputovati u London. — �udim se, dragi moj — re�e gospo�a Bennet — što tako spremno proglašavaš svoju djecu šašavom. Kad bih i htjela govoriti o djeci, ne bih govorila tako o svojoj. — Ako su moja djeca šašava, onda moram biti svjestan toga. — Da, ali je �injenica da su nam sva djeca pametna. — Laskam sebi da je to jedino u �emu se ne slažemo. Nadao sam se nekad da �e se naši osje�aji podudarati u svemu, ali sad se s tobom ne slažem u tome što mislim da su naše dvije najmla�e k�erke neobi�no budalaste. — Dragi moj Bennete, ne smiješ o�ekivati da ove mlade djevojke imaju pamet svog oca i majke. Kad do�u u naše godine, vjerojatno ne�e više misliti na �asnike kao ni mi. Sje�am se onog doba kad sam i ja veoma voljela crvenu odoru... pa i sad je volim u srcu. A ako neki otmjen mlad pukovnik, s godišnjim prihodom od pet ili šest tisu�a funti, bude htio neku od mojih djevojaka, ne�u ga odbiti. Mislim da je pukovnik Forster izgledao vrlo lijepo u svojoj uniformi neku ve�er kod Sir Williama. — Mama — uzvikne Lydia — teta kaže da pukovnik Forster i satnik �arter ne idu više tako �esto kao u po�etku gospo�ici Watson. Tetka ih sad �esto vi�a u Clarkeovoj knjižnici. Gospo�u Bennet sprije�i da odgovori ulazak lakaja s pismom za gospo�icu Bennet; ono je stiglo iz Netherfielda, i lakaj je �ekao odgovor. O�i gospo�e Bennet zasjaju od zadovoljstva, te je nestrpljivo govorila k�eri dok je ona �itala: — Jane, od koga je? O �emu je? šta on kaže? Požuri, Jane, pa nam reci; požuri, ljubavi moja. — Od gospo�ice Binglev — odgovori Jane i zatim ga na glas pro�ita: "Draga moja prijateljice! Ako se ne smilujete da no�as ve�erate sa mnom i Louisom, nas dvije �emo se na�i u opasnosti da zamrzimo jedna drugu za cijeli život, jer se razgovor dviju žena koji traje �itav bogovetni dan nikad ne završava bez sva�e. Do�ite �im budete mogli kad primite ovo pismo. Moj brat i gospoda ve�erat �e sa �asnicima. Uvijek Vaša Caroline Bingley" 27 — Sa �asnicima! — uzvikne Lydia. — �udim se što nam teta nije ništa kazala o tom. — Ve�eraju izvan ku�e — re�e gospo�a Bennet. — Kakva šteta! — Mogu li dobiti kola? — upita Jane. — Ne, draga moja. Bolje je da odjašeš, jer �e, �ini se, kiša, pa �eš morati preno�iti ondje. — To bi bio dobar plan — re�e Elizabeth — ako ste sigurni da joj one ne�e ponuditi kola za povratak ku�i. — O! Ali Binglevjeve �eze uzet �e gospoda da se odvezu u Mervton; a Hurstovi nemaju svojih konja. — Mnogo bih se radije odvezla kolima. — Ali, draga moja, otac ti ne može dati konje, sigurna sam. Potrebni su na imanju, nije li tako, Bennete? — Potrebni su na imanju mnogo �eš�e nego što ja mogu da ih dobijem. — Ali ako su vam na raspolaganju danas — re�e Elizabeth — onda je pitanje riješeno. Na posljetku je izvukla od oca priznanje da su konji zauzeti na imanju. Jane je stoga morala odjahati na konju, te ju je majka ispratila do vrata uz brojne vesele najave ružnog vremena. Njezine se nade ostvariše; tek što se Jane malo udaljila, po�ela je kiša. Sestre su se zabrinule, ali je majka bila ushi�ena. Kiša je padala cijelu ve�er bez prestanka; Jane se doista ne�e mo�i vratiti. — Ovo sam uistinu dobro zamislila! — izrekla je gospo�a Bennet više puta, kao daje njezina zasluga što lijeva kiša. No tek sutradan ujutro spoznala je svu korisnost svog dovitljivog planiranja. Tek što su završili doru�ak, donio je sluga iz Netherfielda sljede�e pisamce za Elizabeth: "Moja najmilija Lizzy! Od jutros se osje�am vrlo loše; a to, mislim, treba pripisati �injenici da sam ju�er pokisla do kože. Moji ljubazni prijatelji ne�e ni �uti da se vratim kuci prije nego što mi bude bolje. Uporno zahtijevaju da me pregleda dr. Jones. Zato se nemojte uznemiriti ako �ujete daje bio kod mene. Osim bolova u grlu i glavi, nema ni�ega ozbiljnog. Tvoja itd." — Dakle, draga moja — prozbori gospodin Bennet kad je Elizabeth na glas pro�itala pisamce — ako se tvoja k�i opasno razboli... ako umre... bit �e nam utjeha što �emo znati da se sve to dogodilo u potrazi za gospodinom Binglevjem, a po tvojoj naredbi. — Ah! Nimalo se ne bojim da �e umrijeti. Ne umire se od male 28

prehlade. Imat �e dobru njegu. Što duže ostane ondje, to bolje. Obišla bih je kad bih mogla dobiti kola. Elizabeth, iskreno zabrinuta, odlu�i je pohoditi, iako se kola nisu mogla dobiti; kako nije znala jahati, morala je i�i pješice. Priop�i im svoju odluku. — Kako možeš biti tako luda — uzvikne njezina majka — i pomisliti na takvo nešto po ovakvu blatu! Zar da te vide uprljanu? — Baš me briga, bitno mi je da vidim Jane. — Je li to mig meni, Lizzy — zapita je otac — da pošaljem po konje? — Doista nije. Ne želim izbje�i pješa�enje. Ta daljina nije ništa, ako se ima cilj; samo pet kilometara. Vratit �u se do ve�ere. — Divim se tvojoj ustrajnosti i dobroti — re�e Mary — ali svakim porivom treba upravljati razum; i, prema mojem mišljenju, naprezati se treba samo ako je to neizbježno. — I�i �emo s tobom do Mervtona — rekoše Catherine i Lydia. Elizabeth pristane na njihovo društvo, pa su sve tri pošle zajedno. — Ako požurimo — re�e Lydia dok su hodale — možda �emo vidjeti kapetana �artera prije nego što ode. U Merytonu su se rastale; obje mla�e sestre odoše ku�i neke �asni�ke žene, a Elizabeth nastavi pješa�iti sama; brzim je koracima prelazila polje za poljem, preska�u�i u nestrpljivoj žurbi ograde i barice, i napokon je stigla na domak ku�e, umornih nogu, blatnih �arapa i lica koje se zarumenjelo od brzog hoda. Uveli su je u blagovaonicu, gdje su bili na okupu svi osim Jane. Njezin izgled izazove veliko iznena�enje. Gospo�i Hurst i gospo�ici Bingley �inilo se gotovo nevjerojatnim da je propješa�ila pet kilometara tako rano ujutro, po tako blatnom putu, i to sama; a Elizabeth je bila uvjerena da je preziru zbog toga. Me�utim, one je primiše vrlo ugla�eno; a u držanju njihova brata bilo je ne samo ugla�enosti ve� i prijateljske naklonosti i ljubaznosti. Gospodin Darcy nije mnogo govorio, a gospodin Hurst nije rekao ništa. Darcy se divio blistavosti koju je naporno pješa�enje izazvalo na njezinu licu i istodobno je sumnjao u opravdanost razloga zbog kojeg je sama prešla toliki put. Gospodin Hurst je mislio samo na doru�ak. Na pitanje kako je njezinoj sestri nije dobila utješan odgovor. Gospo�ica Bennet je loše spavala i, premda je ustala, vrlo je grozni�ava te se ne osje�a dovoljno dobro da bi mogla napustiti svoju sobu. Elizabeth bijaše drago što ju je gospo�ica Bingley odmah odvela k njoj; a Jane, koju je samo strah da ih ne uplaši ili ne uznemiri sprije�io da u svom 29 pisamcu kaže koliko �ezne za takvim posjetom, veoma se razveselila �im je ona ušla. No nije mogla mnogo govoriti i, pošto ih je gospo�ica Binglev ostavila same, malo je mogla re�i osim što je priznala sestri da im je zahvalna zbog njihove izvanredne ljubaznosti prema njoj. Elizabeth ju je šutke dvorila. Poslije doru�ka im se pridružiše Binglevjeve sestre. I Elizabeth ih je zavoljela kad je vidjela koliko ljubavi pokazuju prema Jane i kako se brinu za nju. Došao je lije�nik, pregledao bolesnicu i rekao, kao što se moglo i o�ekivati, da se jako prehladila i da joj moraju pomo�i svojom njegom kako bi što prije ozdravila; savjetovao joj je neka se vrati u postelju i obe�ao joj je neke lijekove. Odmah se postupilo u skladu s njegovim savjetom, jer su se poja�ali znakovi groznice i jako ju je boljela glava. Elizabeth nije napuštala ni za trenutak njezinu sobu, a ni ostale dame nisu �esto izlazile; budu�i da su gospoda otišla od ku�e, one nisu, uistinu, imale drugdje nikakva posla. Kad je ura otkucala tri sata, Elizabeth zaklju�i da mora i�i, i to nerado izrekne. Gospo�ica Binglev joj ponudi kola, i nije morala mnogo navaljivati da bi ona pristala na to, no Jane se toliko ražalostila zbog rastanka s njom da joj je gospo�ica Binglev umjesto kola ponudila da zasad ostane u Netherfieldu. Elizabeth pristane vrlo zahvalno, pa poslaše slugu u Longbourn kako bi izvijestio obitelj o tom i donio joj potrebnu odje�u. 30 8 U pet sati povukoše se obje dame kako bi se presvukle, a u pola sedam su pozvali Elizabeth na ve�eru. Na uljudna pitanja kojima su je obasuli, a me�u kojima su, kao što je sa zadovoljstvom opazila, Binglevjeva bila ispunjena najve�om zabrinutoš�u, nije mogla baš utješno odgovoriti. Jane se ne osje�a nimalo bolje. Kad su to �ule, sestre ponoviše tri-�etiri puta kako ih to žalosti, kako je takva prehlada vrlo neugodna i kako je i njima mrsko kad boluju. Zatim nisu više mislile o tom. Njihova ravnodušnost prema Jane, �im im nije bila pred o�ima, obnovi u Elizabeth svu prvobitnu mržnju prema njima. Njihov brat je, doista, bio jedini u toj skupini na kojeg je gledala donekle blagonaklono. Njegova je zabrinutost zbog Jane bila o�igledna, a njegova pažnja prema njoj vrlo ugodna, te se nije osje�ala kao nezvan gost, iako joj se �inilo da ostali misle tako o njoj. Osim njega, ostali su joj poklanjali vrlo malo pažnje. Gospo�ica Binglev se usredoto�ila na Darcvja, a i njezina sestra gotovo isto toliko; a što se ti�e gospodina Hursta, kraj kojega je sjedila Elizabeth, on je bio lijen �ovjek, živio je samo da jede, pije i da se karta, a kad je vidio da joj je draže jednostavno jelo nego paprikaš, više joj nije imao što kazati. Poslije ve�ere se odmah vratila k Jane, a gospo�ica Binglev ju je po�ela ogovarati �im je izišla iz sobe. Re�e daje njezino ponašanje uistinu vrlo ružno, mješavina gordosti i drskosti, ne zna razgovarati, nema stila, ukusa ni ljepote. Gospo�a Hurst je mislila isto tako i dodala je: — Ona, ukratko re�eno, nema ništa što bi joj išlo u prilog, osim što dobro pješaci. Nikad ne�u zaboraviti kako je

izgledala jutros. Izgledala je malone divlje. — Doista je tako, Louisa. Jedva sam se suzdržala da se ne nasmijem. Vrlo je glupo što je uop�e došla! Zar je morala gaziti po poljima zato što joj se sestra prehladila? Kosa joj je bila užasno razbarušena, užasno �upava! — Da. A tek podsuknja! Vjerujem da ste joj vidjeli podsuknju, blatnu punih petnaest centimetara, a to ni spuštena gornja suknja nije mogla sakriti. 31 — Možda je tvoj opis potpuno vjeran, Louisa — re�e Binglev — ali ja nisam zapazio ništa od svega toga. �inilo mi se da gospo�ica Elizabeth Bennet izgleda vrlo lijepo kad je jutros ušla u blagovaonicu. Njezinu blatnu podsuknju nisam ni zapazio. — Vi ste je zapazili, gospodine Darcy, uvjerena sam — izusti gospo�ica Binglev — i sklona sam zaklju�iti da vam ne bi bilo drago ako bi vaša sestra u�inila nešto takvo. — Doista mi ne bi bilo drago. — Pješa�iti tri kilometra, ili �etiri, ili pet, ili koliko ih je ve� bilo, po blatu dubokom iznad gležnjeva, i to sama, sasvim sama! što je htjela time? �ini mi se da to pokazuje neku odvratnu vrstu uobražene samostalnosti, pravu pravcatu provincijsku ravnodušnost prema uljudnosti. — To pokazuje njezinu ljubav prema sestri, što je vrlo pohvalno — istakne Binglev. — Bojim se, gospodine Darcy — re�e gospo�ica Binglev polušaptom — da je ta pustolovina nepovoljno utjecala na vaše divljenje njezinim lijepim o�ima. — Ni najmanje — odgovori on. — Poslije šetnje su još više blistale. — Nakon te izjave nastane kratka šutnja, a onda gospo�a Hurst progovori opet: — Osje�am veliku naklonost prema Jane Bennet; ona je uistinu vrlo ljupka djevojka, i želim joj od sveg srca da se dobro udomi. Ali s takvim ocem i takvom majkom, i s tako niskom rodbinom... bojim se da nema nikakvih izgleda za to. — Mislim da sam te �ula govoriti kako je njihov tetak odvjetnik u Mervtonu. — Da. A imaju i ujaka koji živi negdje blizu Cheapsidea. — To je divno — doda njezina sestra i obje se veselo nasmiju. — Kad bi imale dovoljno ujaka da ispune cijeli Cheapside — re�e Binglev — ni to ih ne bi u�inilo niukoliko manje ugodnima. — Ali to im mora znatno smanjiti mogu�nost da se udaju za ljude koji nešto zna�e u svijetu — napomene Darcy. Na to Bingley ne odgovori ništa, ali se njegove sestre potpuno složiše s tim i neko su se vrijeme šalile na ra�un prostih ro�aka svoje drage prijateljice. Napustivši blagovaonicu, zaputile su se s obnovljenom nježnoš�u u njezinu sobu i sjedile su s njom dok nisu pozvane na kavu. Jane se još osje�ala vrlo loše, te je Elizabeth nije ostavljala ni za tren sve do kasne ve�eri. Kad joj se sestra malo smirila i zaspala, Elizabeth zaklju�i kako je 32 više umjesno nego ugodno da se pridruži ostalima. Ušavši u salon, zatekla je cijelo društvo kako se karta u novac. Odmah je pozvaše da im se pridruži, ali je, misle�i da igraju za velike svote, odbila ispri�avaju�i se kako uskoro mora opet oti�i k sestri i govore�i da �e se, za kratko vrijeme dok bude tu, zabaviti �itanjem. Gospodin Hurst je pogleda iznena�eno. — Zar vam je �itanje draže nego kartanje? — upita on. — To je prili�no neobi�no. — Gospo�ica Elizabeth Bennet — re�e gospo�ica Binglev — prezire karte. Ona je strasna �itateljica i ne nalazi zadovoljstvo ni u �emu drugom. — Ne zaslužujem ni takvu pohvalu, ni takvu osudu —prozbori Elizabeth. — Nisam strasna �itateljica i uživam u koje�emu. — U njegovanju svoje sestre nalazite, uvjeren sam, veliko zadovoljstvo — re�e Binglev — i nadam se da �e se vaše zadovoljstvo uskoro pove�ati time što �ete je vidjeti sasvim zdravu. Elizabeth mu zahvali od sveg srca i pri�e stolu na kojem je bilo nekoliko knjiga. On joj odmah ponudi da donese i druge... sve koje su u njegovoj knjižnici. V — Zao mi je što mi zbirka nije ve�a; to bi vama koristilo, a meni podiglo ugled. No ja sam lijen �ovjek i, premda nemam mnogo knjiga, imam ih više nego što �u ih ikad pro�itati. Elizabeth mu odgovori da su joj dovoljne one u salonu. — �udim se — umiješa se gospo�ica Binglev — što je moj otac ostavio tako malu zbirku knjiga. Kakvu divnu biblioteku imate vi u Pemberlevju, gospodine Darcy! — I mora biti dobra — odgovori on — jer su je stvarali brojni naraštaji. — A i vi ste joj mnogo dodali; vi neprestano kupujete knjige. — Ne mogu shvatiti zanemarivanje obiteljskih knjižnica u današnje vrijeme. — Zanemarivanje! Sigurna sam da vi ne zanemarujete ništa što bi moglo pridonijeti ljepoti tog plemenitog mjesta. Charlese, kad budeš sagradio svoju ku�u, želim da bude barem upola onako lijepa kao što je Pemberlev.

— I ja to želim. — Uistinu ti savjetujem da kupiš neko imanje u ovom kraju i da ti Pemberlev bude uzor. U Engleskoj nema ljepše grofovije od Derbvshirea. — Vrlo rado. Kupit �u Pemberlev ako ga Darcy ho�e prodati. — Ja govorim o onom što je mogu�e, Charlese. V — �asti mi, mislim da bi bilo lakše kupiti Pemberlev nego ga oponašati. 33 Elizabeth je toliko zanimao taj razgovor da je posvetila malo pozornosti knjizi. Napokon je odloži, pri�e stolu za kartanje, sjedne izme�u Binglevja i njegove najstarije sestre i po�ne promatrati igru. — Je li gospo�ica Darcy mnogo narasla od prošlog prolje�a? — zapita gospo�ica Binglev. — Ho�e li biti visoka kao ja? — Mislim da ho�e. Sad je visoka otprilike kao gospo�ica Elizabeth Bennet, ili je nešto viša. — Veoma sam se zaželjela vidjeti je ponovno. Nitko mi se nije svidio toliko kao ona. Kakvo lice, kakvo ponašanje! I kakva izobraženost za njezine godine! Izvrsno svira na glasoviru. — �udim se — re�e Binglev — otkud mladim damama toliko strpljenja da se usavršavaju u raznim vještinama, kao što je svojstveno svima. — Dragi moj Charlese, kako možeš re�i da se sve mlade dame usavršavaju i da su sve izobražene? — Da, sve su takve, �ini mi se. Sve one slikaju, vezu zavjese i zastira�e i pletu torbice. Ne znam gotovo nijednu koja ne umije raditi sve to i, kad god su mi prvi put govorili o nekoj mladoj dami, uvijek su mi napominjali da je vrlo uvježbana u raznim vještinama i da je izobražena. — Tvoj popis vještina i svega onog što pripada u uobi�ajenu izobraženost — re�e Darcy — sasvim je to�an. Obrazovanost se pripisuje mnogim ženama koje ne zaslužuju taj kompliment ni�im drugim doli time što pletu torbice i vezu zavjese i zastira�e. Ja sam daleko od toga da se složim s tvojom ocjenom dama op�enito. Me�u svim mojim znanicama nema ih više od šest koje su doista izobražene. — Ni ja ih ne znam više — potvrdi gospo�ica Binglev. — Onda — re�e Elizabeth — vi o�ito podrazumijevate štošta svojim pojmom izobražene žene. — Da, ja time podrazumijevam štošta. — Pa, naravno — uzvikne njegova vjerna pomaga�ica —nijedna se ne može smatrati izobraženom ako ne premašuje ono na što se obi�no nailazi. Žena mora znati dobro svirati, pjevati, crtati, plesati i govoriti moderne jezike da bi zaslužila da se nazove izobraženom; osim toga, mora imati nešto posebno u svom držanju i na�inu hoda, u boji glasa, u opho�enju i izražavanju, ina�e �e tu rije� samo napola zasluživati. — Sve to ona mora imati — pripomene Darcy — i svemu tome mora se još dodati nešto bitnije: produhovljenost ste�ena �estim �itanjem. — Sada me više ne iznena�uje što poznajete samo šest izobraženih žena. Zapravo se �udim što znate ijednu. 34 — Zar ste vi tako strogi prema svom vlastitom spolu da sumnjate u mogu�nost svega ovog? — Ja nikad nisam vidjela takvu ženu. Nikad nisam vidjela sposobnost, ukus, marljivost i otmjenost tako spojene kao što vi opisujete. Gospo�a Hurst i gospo�ica Binglev složno i bu�no istaknu da prosvjeduju protiv nepravednosti njezine sumnje i po�nu tvrditi kako znaju mnoge žene koje odgovaraju tom opisu, ali ih tada gospodin Hurst opomene da se smire, jetko im zamjeraju�i što ne paze na tijek igre. Kako se time prekinuo svaki razgovor, Elizabeth uskoro napusti salon. — Elizabeth Bennet — progovori gospo�ica Binglev kad su se za njom zatvorila vrata — jedna je od onih mladih dama koje se pokušavaju preporu�iti drugom spolu podcjenjivanjem svoga vlastitog, što im �esto, �ini mi se, i polazi za rukom. Ali, prema mom mišljenju, to je kukavna majstorija, vrlo podla vještina. — Nema dvojbe — odgovori Darcy, kojem je ta primjedba bila uglavnom i upu�ena — da ima podlosti u svim vještinama za kojima katkad posegnu dame radi osvajanja. Zaslužuje prezir sve što je povezano s lukavstvom. Gospo�ica Bingley nije bila dovoljno zadovoljna tim odgovorom da bi nastavila razgovor o toj temi. Elizabeth im se nanovo pridruži, ali samo zato da bi ih izvijestila kako je njezinoj sestri lošije i kako je ne može ostaviti. Binglev predloži da se odmah pošalje sluga po dr. Jonesa, ali njegove sestre, uvjerene da nikakav savjet seoskog lije�nika ne bi bio od koristi, preporu�e da se hitno pozove iz Londona jedan od naj�uvenijih lije�nika. Elizabeth nije htjela ni �uti za to, ali je rado pristala na prijedlog njihova brata, te su odlu�ili poslati po dr. Jonesa rano ujutro, ako gospo�ici Bennet ne bude mnogo bolje. Binglev se ozbiljno zabrinuo, a njegove sestre izjaviše da ih to žalosti. No brzo su se utješile pjevaju�i u duetu poslije ve�ere; a on je našao oduška svojim osje�ajima daju�i upute služavci da se bolesnoj djevojci i njezinoj sestri posveti sva mogu�a pažnja. 35 9Elizabeth je provela ve�i dio no�i u sestrinoj sobi i ujutro je bila zadovoljna što može poslati utješan odgovor na pitanja koja je vrlo rano dobila od gospodina Binglevja preko sluškinje i nešto kasnije od dviju otmjenih dama koje su došle u posjet njegovim sestrama. Ipak, usprkos tom poboljšanju, zamolila je da se po sluzi pošalje u

Longbourn pisamce u kojem je pozvala majku da posjeti Jane i da sama prosudi o njezinu stanju. Pismo je odmah poslano i smjesta se postupilo u skladu s njim. Gospo�a Bennet, u pratnji dviju najmla�ih k�erki, stigla je u Netherfield odmah poslije obiteljskog doru�ka. Da je zatekla Jane u o�iglednoj opasnosti, gospo�a Bennet bi bila vrlo nesretna, ali, budu�i da se uvjerila, kad ju je vidjela, da njezina bolest nije opasna, nije željela da joj se k�i odmah oporavi, jer bi tada morala napustiti Netherfield. Stoga nije htjela ni �uti za njezin prijedlog da je odveze ku�i; a ni lije�nik, koji je stigao otprilike u isto vrijeme, nije to smatrao razboritim. Pošto su sjedile kratko vrijeme kod Jane, došla je gospo�ica Binglev i pozvala ih na doru�ak, pa su majka i tri k�eri otišle s njom u blagovaonicu. Pri susretu s njima, Binglev izrazi nadu da gospo�a Bennet nije zatekla gospo�icu Bennet u gorem stanju nego što je o�ekivala. — Na žalost, jesam, gospodine — odgovori ona. —Suviše je bolesna da bih je povela sa sobom. Dr. Jones veli da ne smijem ni pomisliti daje sada vodim. Još neko vrijeme moramo zlorabiti vašu ljubaznost. — Daje vodite! — uzvikne Binglev. — Ne smijete ni misliti na to. Moja sestra, uvjeren sam, ne�e htjeti ni �uti za njezin odlazak. — Budite uvjereni, gospo�o, — prozbori gospo�ica Binglev s hladnom uljudnoš�u — da �e se gospo�ici Bennet posvetiti sva mogu�a pažnja dok bude kod nas. Gospo�a Bennet izrazi svoju zahvalnost bujicom rije�i. — Eto — doda ona — da nije takvih dobrih prijatelja, ne znam što bi bilo od nje, jer ona je uistinu vrlo bolesna i pati mnogo, iako to podnosi izvanredno strpljivo; uvijek je takva, jer ima najbolju narav za koju znam. �esto govorim svojim ostalim djevojkama da nisu ništa u usporedbi s 36 njom. Ova soba vam je lijepa, gospodine Binglev, a imate i divan pogled na šljun�anu stazu. Ne znam nijedno mjesto u okolici koje je ravno Netherfieldu. Nadam se da se ne�ete žuriti da ga napustite iako ste ga zakupili samo na kratko vrijeme. — Sve što radim, radim u žurbi — odgovori on — pa �u, ako odlu�im napustiti Netherfield, vjerojatno oti�i u roku od pet minuta. Ali zasad smatram da sam stalno nastanjen ovdje. — Baš bih takvo nešto i o�ekivala od vas — izjavi Elizabeth. — Po�injete me shva�ati, je li? — uzvikne on okre�u�i se prema njoj. — O da... ja vas potpuno razumijem. — Rado bih to prihvatio kao pohvalu, ali sam, eto, zreo za sažaljenje kad me možete tako lako prozreti. — Kako se uzme. Ne mora neizbježno zna�iti da je dubok, zamršen karakter samim tim više ili manje dostojan poštovanja nego takav kakav je vaš. — Lizzy — uzvikne njezina majka — ne zaboravi gdje si i nemoj mudrovati kao kod ku�e. — Nisam znao — odmah nastavi Binglev — da vi prou�avate karaktere. To je, zacijelo, vrlo zabavno. — Da, ali zamršeni su karakteri najzanimljiviji. Imaju barem tu prednost. — Selo — umiješa se Darcy — op�enito uzevši, može dati vrlo malo prilika za takvo prou�avanje. U seoskim se krajevima �ovjek kre�e u vrlo ograni�enom i jednoli�nom društvu. — Ali ljudi se i sami toliko mijenjaju da se uvijek može zapaziti nešto novo u njima. — Da, istina je — složi se odmah gospo�a Bennet, uvrije�ena na�inom na koji je spomenuo seoske krajeve. —Uvjeravam vas da selo ne zaostaje u tome iza grada. Svi se iznenade zbog njezine zajedljivosti, a Darcy se, pogledavši je za trenutak, šutke okrene od nje. Umislivši sebi daje izvojevala potpunu pobjedu nad njim, gospo�a Bennet nastavi likuju�i: — Ne vidim da London ima bilo kakvu veliku prednost pred selom, izuzevši trgovine i javne lokale. Selo je mnogo privla�nije, nije li tako, gospodine Bingley? — Kad sam na selu — odgovori on — nikad ga ne želim napustiti; a kad sam u gradu, osje�am gotovo isto. Oboje imaju svoje prednosti, pa mogu biti podjednako zadovoljan i ovdje, i ondje. 37 — Da, to je zato što imate dobru narav. Ali ovaj gospodin — re�e ona gledaju�i u Darcvja — kao da misli da selo ne valja ništa. — Zaista griješiš, mama — umiješa se Elizabeth, crvene�i se zbog majke. — Sasvim si pogrešno shvatila gospodina Darcvja. On je samo mislio da u selu nema toliko raznovrsnosti me�u ljudima kao u gradu, što i sama moraš priznati kao istinu. — Tako je, draga moja, nitko to i ne pori�e; ali, što se ti�e tvrdnje da je u našem kraju društvo malo, rijetki su krajevi gdje je društvo ve�e. Znam da mi ve�eravamo s dvadeset i �etiri obitelji. Samo iz obzira prema Elizabeth, Binglev se obuzda i ne osmjehne. Njegova sestra nije bila tako obzirna, pa je skrenula pogled prema Darcvju i vrlo uo�ljivo se nasmiješila. Kako bi rekla nešto �ime �e odvratiti majci misli od te teme, Elizabeth zapita je li Charlotte Lucas dolazila u Longbourn otkad je ona otišla od ku�e. — Da, navratila se ju�er s ocem. Sir William je baš prijazan �ovjek, gospodine Binglev, zar ne? Vrlo je otmjen, i kako je blag i pristupa�an! Uvijek ima lijepu rije� za svakoga. To je za mene dobar odgoj; a oni koji umišljaju sebi da su vrlo važni i nikad ne otvaraju usta, na sasvim su pogrešnom putu. — Je li Charlotte ve�erala s vama?

— Nije, žurila se ku�i. Valjda je bila potrebna ondje zbog pite od miješanog vo�a. što se mene ti�e, gospodine Binglev, uvijek držim sluškinje koje znaju raditi svoj posao; moje su k�erke druk�ije odgojene. No svatko ima svoje mišljenje; a Lucasove su vrlo dobre djevojke, uvjeravam vas. Šteta što nisu lijepe! To ne zna�i da Charlottu smatram vrlo ružnom... uostalom, ona je naša dobra prijateljica. — Doima se vrlo simpati�no — re�e Binglev. — Pa, i jest simpati�na; ali morate priznati daje ružna. Ledi Lucas to i sama �esto kaže, te mi zavidi na Janeinoj ljepoti. Nerado se hvalim svojom k�erkom, ali je istina da se rijetko može vidjeti ljepša djevojka od Jane. Svi to kažu. Ne oslanjam se na svoju pristranost. Kad joj je bilo tek petnaest godina, neki se gospodin kod moga brata Gardinera u Londonu toliko zaljubio u nju daje moja nevjesta �vrsto vjerovala kako �e je on zaprositi prije nego što otputujemo. No nije to u�inio. Možda je mislio da je premlada. Me�utim, posvetio joj je nekoliko stihova... vrlo lijepih stihova. — I tako se završila njegova ljubav — ubaci Elizabeth nestrpljivo. — Mislim da su mnoge ljubavi savladane na isti na�in. Pitam se tko je prvi otkrio mo� poezije za gušenje ljubavi! 38 — Navikao sam se smatrati poeziju hranom ljubavi —re�e Darcy. — Lijepe, snažne, zdrave ljubavi, da. Onome što je snažno samo po sebi, sve može biti hranom. Ali, ako je posrijedi samo neka mala, slabašna naklonost, uvjerena sam da je jedan dobar sonet može sasvim uništiti. Darcy se samo nasmiješi. Nastane op�i muk, te Elizabeth zadrš�e od strepnje da njezina majka opet ne izrekne nešto neumjesno. Gospoda Bennet je jako željela progovoriti, ali nije mogla smisliti što da kaže; stoga je poslije kratke šutnje po�ela ponovno izražavati zahvalnost gospodinu Binglevju zbog njegove ljubaznosti prema Jane, a zatim mu se ispri�ala što mu i Lizzy dosa�uje. Bingley je bio iskreno uljudan u svom odgovoru, te je natjerao i svoju mla�u sestru da bude uljudna i da kaže ono što prili�i takvim okolnostima. Odigrala je svoju ulogu bez velike ljupkosti, ali je gospo�a Bennet bila zadovoljna i uskoro zatražila da joj se pripreme kola. U tom se trenu oglasi njezina najmla�a k�i. Dvije su se sestre došaptavale za cijelo vrijeme posjeta, a ishod toga bio je što je najmla�a zahtijevala od gospodina Bingleyja da ispuni svoje obe�anje... izre�eno kad je prvi put došao u selo... da �e prirediti bal u Netherfieldu. Lydia je bila dobro razvijena djevojka od petnaest godina, Ijepuškasta i dobro�udna lica, mezimica svoje majke, koja ju je iz velike ljubavi po�ela izvoditi u društvo vrlo rano. Bila je vesela i sklona užicima, imala je neku vrstu uro�enog ponosa, a taj se ponos udvaranjem �asnika, kojima su je preporu�ivale dobre ve�ere njezina tetka i njezino prirodno vladanje, razvio u samosvijest. Stoga se nije nimalo ustru�avala obratiti gospodinu Bingleyju u svezi bala; odmah gaje podsjetila na obe�anje i dodala kako bi bila velika sramota ako ga ne bi ispunio. Njegov odgovor na taj iznenadni napad godio je ušima njezine majke. — Sasvim sam voljan, uvjeravam vas, održati svoju rije�; kad vaša sestra ozdravi, možete, ako želite, odrediti dan bala. Naravno, ne biste htjeli plesati dok je ona bolesna. Lydia re�e da je zadovoljna. — O da, svakako je najbolje da pri�ekamo Janeino ozdravljenje; dotad �e se vjerojatno, i satnik �arter ve� vratiti u Meryton. A kad vi priredite bal — doda ona — tražit �u da i oni prirede jedan. Re�i �u pukovniku Forsteru da �e se osramotiti ako to ne u�ini. Gospo�a Bennet i njezine obje najmla�e k�eri uskoro su otišle, a Elizabeth se odmah nakon njihova odlaska vratila k Jane i prepustila svoje ponašanje i ponašanje svoje rodbine rešetanju dviju dama i gospodina Darcyja. No Darcy se nije dao navesti da i on osudi Elizabeth, unato� svim duhovitostima gospo�ice Bingley o lijepim o�ima. 39 -4 , f\ Taj dan je prošao malone jednako kao i prethodni. Gospo�a III Hurst i gospo�ica Bingley provele su nekoliko jutarnjih sati uz JL \J bolesnicu koja se postupno, iako polako, oporavljala; a uve�er se Elizabeh pridružila njihovu društvu u salonu. Me�utim, stola za kartanje nije bilo. Darcy je pisao, a gospo�ica Binglev je sjedila blizu njega, gledala kako napreduje njegovo pismo i �esto ga ometala porukama za njegovu sestru. Hurst i Binglev igrali su piket, a gospo�a Hurst je promatrala njihovu igru. Elizabeth po�ne vesti i na�e dovoljno zabave u pra�enju onoga što se odigravalo izme�u Darcvja i gospo�ice Binglev. Damino neprestano hvaljenje njegova rukopisa, pravilnosti njegovih redova, dužine njegova pisma i potpuna ravnodušnost s kojom je on primao njezine pohvale stvorili su �udan dijalog i sasvim se slagali s Elizabethinim mišljenjem o njima dvoma. — Kako �e se gospo�ica Darcy obradovati kad primi takvo pismo! On ne odgovori. — Vi pišete neobi�no brzo. — Griješite. Pišem polako. — Koliko li samo pisama napišete tijekom godine! Pa i poslovna pisma! Ona bi mi bila dosadna. — Onda je sre�a što su ona zapala mene, a ne vas. — Molim vas, recite svojoj sestri da jedva �ekam da je vidim. — Ve� sam joj to jednom rekao po vašoj želji. v . -j. — �ini mi se da vam se ne svi�a to pero. Dajte da vam ga naoštrim. Ja oštrim pera vrlo dobro.

— Hvala... uvijek ih osobno oštrim. — Kako uspijevate pisati tako ravno? Na to je šutio. — Recite svojoj sestri da mije milo što �ujem da napreduje u sviranju na harfi; i, molim vas, kažite joj da sam oduševljena njezinim lijepim 40 malim vezenim stolnjakom... mislim daje njezin vez neusporedivo ljepši od veza gospo�ice Grantlev. — Dopustite mi da vijest o vašem oduševljenju odgodim do sljede�eg pisma. Sada nemam dovoljno mjesta da bih se izrazio kako treba. — O! Nije važno. Vidjet �u je u sije�nju. Pišete li joj uvijek tako divna, duga pisma... gospodine Darcy? — Obi�no su duga; ali jesu li uvijek i divna, to ne mogu ja ocijeniti. — Moje je mišljenje da onaj tko lako piše duga�ka pisma ne piše loše. — To nije kompliment za Darcvja, Caroline — uzvikne njezin brat — jer on ne piše lako. Dugo smišlja �etverosložne rije�i. Zar ne, Darcy? — Moj je stil pisanja sasvim druk�iji od tvog. — O! — usklikne gospo�ica Binglev. — Charles piše najnemarnije što se može zamisliti. Izostavi polovicu rije�i, a ostale zamrlja. — Moje misli teku tako brzo da ih ne stignem izraziti, zato moja pisma katkad ne priop�uju nikakve misli onima s kojima se dopisujem. — Vaša skromnost, gospodine Bingley — re�e Elizabeth — razoružava kritiku. — Ništa nije tako varljivo — napomene Darcy — kao izgled skromnosti. To je �esto nehaj prema mišljenju drugih, a kadšto i posredno hvalisanje. — Pa, koje je od toga dvoga moja maloprijašnja skromnost? — Posredno hvalisanje; jer ti se zapravo ponosiš svojim manama u pisanju stoga što misliš da proistje�u iz brzine razmišljanja i ravnodušnosti prema �itkosti slova, a to, ako i nije za pohvalu, smatraš barem vrlo zanimljivim. Sposobnost da se nešto u�ini vrlo brzo, uvijek visoko cijeni onaj tko je ima i �esto se i ne obazire na nesavršenost obavljenog posla. Kad si jutros rekao gospo�i Bennet... ako ikad odlu�iš napustiti Netherfield, u�init �eš to u roku od pet minuta... mislio si daje to nekakav hvalospjev tebi, nekakav kompliment; me�utim, što je tako osobito pohvalno u žurbi koja bi mogla ostaviti nesvršenima vrlo važne poslove i koja ne može istinski koristiti ni tebi niti ikomu drugom? — Dakle — uzvikne Bingley — ovo je previše: sje�ati se uve�er svih gluposti izre�enih ujutro. Ipak, �asti mi, vjerovao sam daje istina ono što sam rekao o sebi, a i sada vjerujem. Uglavnom, nisam govorio o sklonosti pretjeranoj žurbi zato da bih se razmetao pred damama. — Mogu�e je da si u to vjerovao, ali nisam nimalo uvjeren da bi ti otišao tako brzo. Tvoje bi ponašanje ovisilo o slu�aju koliko i ponašanje 41 bilo kojeg �ovjeka; ako bi ti neki prijatelj, dok se penješ na konja, rekao: "Binglev, bolje je ostati do idu�eg tjedna", ti bi vjerojatno tako i postupio, vjerojatno ne bi otišao, a na još jednu rije� možda bi ostao i �itav mjesec. — Time ste samo dokazali — re�e Elizabeth — da gospodin Binglev nije bio pravedan prema samom sebi i svojoj naravi. Sad ste ga prikazali mnogo boljim nego što je sam u�inio. — Veoma ste mi polaskali — prozbori Binglev —pretvorivši ono što je rekao moj prijatelj u kompliment mojoj naravi. No time ste unijeli obrat koji taj gospodin nipošto nije želio, jer on bi doista mislio bolje o meni kad bih, u takvim okolnostima, odlu�no odbio prijedlog i žurno odjahao. — Zar bi gospodin Darcy onda mislio da je naglost vaše prvobitne namjere otkupljena vašim tvrdoglavim ustrajanjem na njoj? — �asna rije�, to ja ne bih mogao re�i... neka Darcy sam govori u svoje ime. — Vi o�ekujete od mene da branim mišljenje koje ste neopravdano nazvali mojim iako ga nisam priznao svojim. No, uzmemo li daje situacija onakva kakvom ste je vi prikazali, onda, gospo�ice Bennet, morate imati na umu daje pretpostavljeni prijatelj, koji je zaželio da Binglev ne ide od ku�e i da odgodi svoj plan, samo izrazio tu svoju želju ne daju�i nikakav razlog u prilog njezinoj umjesnosti. — Popustiti bez oklijevanja... lako... nagovaranju prijatelja nije za vas nikakva vrlina. — Popustiti bez uvjerenosti nije pohvalno za razum ni jednog, ni drugog.^ — �ini mi se, gospodine Darcy, da ne uzimate u obzir utjecaj prijateljstva i privrženosti. Obzirnost prema predlaga�u �esto nas navodi da prihvatimo prijedlog, ne �ekaju�i razloge koji bi nas uvjerili u njegovu opravdanost. Ne govorim baš o slu�aju kakav ste pretpostavili u vezi s gospodinom Bingleyjem. Možda je bolje pri�ekati da se takva zgoda dogodi prije nego što razmotrimo svrhovitost njegova ponašanja u njoj. Me�utim, u �estim i obi�nim slu�ajevima izme�u prijatelja i prijatelja, kad jedan želi da drugi promijeni ne baš osobito važnu odluku, biste li vi loše mislili o �ovjeku koji bi se prilagodio želji svoga prijatelja ne �ekaju�i da ga on uvjeri razlozima? — Ne bi li bilo preporu�ljivo, prije nego što se dublje upustimo u to, da to�nije odredimo stupanj važnosti tog zahtjeva, a i stupanj prijateljstva izme�u tih dviju osoba?

— Svakako — uzvikne Bingley — trebamo �uti sve pojedinosti, ne zaboravljaju�i ni poredbenu visinu i krupno�u tih ljudi, jer je to, gospo�ice 42 Bennet, važnije u raspravi nego što vi možete i zamisliti. Uvjeravam vas da ja Darcvju ne bih pridavao ni upola toliku važnost da on nije tako krupan i visok u usporedbi sa mnom. Tvrdim da nema ni�ega strasnijeg od Darcvja u stanovitim prilikama i na stanovitim mjestima, osobito kad je kod svoje ku�e ili nedjeljom uve�er kad nema što raditi. Darcy se nasmiješi, ali se Elizabeth u�ini da se poprili�no uvrijedio, pa je prigušila smijeh. Gospo�ica Binglev se oštro usprotivi zbog nanesene mu uvrede, kore�i brata što govori takve gluposti. — Prozreo sam tvoju namjeru, Binglev — re�e njegov prijatelj. — Ti ne voliš diskusije, pa ho�eš prekinuti ovu. — Možda. Diskusije suviše sli�e prepirkama. Ako ti i gospo�ica Bennet odgodite svoju raspravu dok ja ne izi�em iz sobe, bit �u vam vrlo zahvalan; a onda možete re�i o meni što vas je volja. — Vaša želja da prekinemo diskusiju — izjavi gospo�ica Bennet — ne iziskuje nikakvu žrtvu s moje strane, a i za gospodina Darcvja je mnogo bolje da završi svoje pismo. Kad je završio s pisanjem, zamolio je gospo�icu Binglev i Elizabeth da malo sviraju i pjevaju. Gospo�ica Bingley žurno pri�e glasoviru i, uljudno zamolivši Elizabeth da prva svira, što je ona isto tako uljudno, ali mnogo odlu�nije, odbila, sjedne na klavirski stolac. Gospo�a Hurst je pjevala sa svojom sestrom; dok su one to �inile, Elizabeth protiv volje opazi, iako je prelistavala note na glasoviru, da Darcy �esto gleda u nju. �inilo joj se nevjerojatnim da je ona predmet divljenja tako velikog �ovjeka, no bilo bi još �udnije ako bi je promatrao zato što je mrzi. Napokon je zaklju�ila da mu privla�i pozornost zato što, po njegovu mišljenju, kod nje ima ne�ega pogrešnijeg i pokvarenijeg nego kod bilo koje druge nazo�ne osobe. Taj je zaklju�ak nije zabolio. Premalo joj se svi�ao da bi hajala za njegovo mišljenje o njoj. Kad je odsvirala nekoliko talijanskih pjesama, gospo�ica Bingley im priušti novo zadovoljstvo sviranjem vesele škotske posko�ice. Tada Darcy pri�e Elizabeth i zapita je: — Ne osje�ate li veliku želju, gospo�ice Bennet, da iskoristite ovu prigodu i zaplešete škotsku posko�icu? Ona se nasmiješi, ali ne odgovori. Darcy ponovi pitanje, �ude�i se njezinoj šutnji. V — Ah! — uzvikne ona. — �ula sam vas i maloprije, ali nisam mogla odmah odlu�iti što da vam odgovorim. Željeli ste, znam, da kažem "da" kako biste imali zadovoljstvo da prezrele moj ukus; ali ja uvijek uživam u osuje�ivanju takvih planova i lišavanju takve osobe o�ekivanog 43 prezirnog likovanja. Stoga sam vam odlu�ila kazati da uop�e ne želim plesati škotske posko�ice; a sada me prezirite ako smijete. — Doista ne smijem. Elizabeth je o�ekivala da �e se on uvrijediti, pa je iznenadi njegova galantnost. No u njezinu je držanju bila nekakva mješavina ljupkosti i vragolanstva zbog koje je teško mogla uvrijediti bilo koga; osim toga, Darcvja nije još nikad op�inila nijedna žena kao ona. Uistinu je povjerovao da bi se, kad ona ne bi bila nižeg roda, mogao zaljubiti u nju. Gospo�ica Bingley je vidjela ili naslu�ivala dovoljno da bude ljubomorna; želja da se riješi Elizabeth poja�ala je njezino brižno zanimanje za ozdravljenje drage prijateljice Jane. V Cesto je pokušavala izazvati u Darcvju odbojnost prema svojoj goš�i tako što mu je govorila o njihovu predstoje�em braku i o tome kako �e ga usre�iti takva tazbina. — Nadam se — re�e ona dok su sutradan šetali kroz šumarak — da �ete svojoj punici objasniti, pošto se obavi željeni �in, koliko je korisno za nju da obuzda svoj jezik i da �ete, ako budete mogli, izlije�iti one mlade djevojke od jurnjave za �asnicima. I, ako smijem spomenuti tako osjetljivu temu, nastojte suzbiti kod svoje dame ono nešto što grani�i s uobraženoš�u i drskoš�u. — Imate li još kakav prijedlog za moju obiteljsku sre�u? — O, da. Dopustite da se portreti vašeg tetka i tetke Philips donesu u galeriju vašeg doma. Stavite ih pokraj svog djeda suca. Oni pripadaju istoj profesiji, znate, samo u razli�itim granama. A što se ti�e portreta vaše Elizabeth, nemojte ga ni naru�iti, jer koji bi slikar mogao vjerno prikazati njezine divne o�i? — Doista bi bilo teško uhvatiti njihov izraz, ali bi se njihova boja, oblik i lijepe trepavice mogli naslikati. U tom ih trenutku sretoše, dolaze�i bo�nom stazom, gospo�a Hurst i Elizabeth. — Nisam znala da ste namjeravali šetati — re�e gospo�ica Bingley, prili�no zbunjena zbog pomisli da su ih možda �ule. — Loše ste postupili prema nama — odgovori gospo�a Hurst — pobjegli ste, ne rekavši nam da idete u šetnju. Tada uhvati Darcvja ispod slobodne ruke i ostavi Elizabeth da ide sama. Staza je bila dovoljno široka samo za troje. Uo�ivši njihovu nepristojnost, Darcy odmah re�e: — Ova staza nije dovoljno široka za cijelo društvo. Bolje je da krenemo kroz drvored. Me�utim, nimalo naklonjena da ostane s njima, Elizabeth odgovori kroz smijeh:

44 — Ne, ne, ostanite gdje ste. Lijepo ste se poredali i izgledate divno. Zivopisnost bi se pokvarila primanjem �etvrte osobe. Zbogom. V Nakon toga veselo otr�i. Švrljala je unaokolo, radosna zbog nade da �e za dan —dva biti kod ku�e. Jane se ve� toliko oporavila da je namjeravala te ve�eri izi�i iz sobe na nekoliko sati. 45 n Kad su dame poslije ve�ere napustile blagovaonicu, Elizabeth otr�i gore k sestri i, pošto ju je dobro utoplila da ne nazebe, dovede je u salon, gdje su je obje njezine prijateljice do�ekale brojnim izrazima zadovoljstva. Elizabeth ih još nikad nije vidjela tako ugodne kao što su bile tijekom tog jednog sata prije nego što su se pojavila gospoda. Bile su vrlo rje�ite. Znale su potanko opisati neku zabavu, šaljivo ispri�ati neku dogodovštinu i duhovito se podsmjehivati svojim znancima. Me�utim, kad u�oše gospoda, Jane više nije bila u središtu pozornosti; o�i gospo�ice Binglev odmah su se okrenule prema Darcvju, te mu je htjela nešto kazati i prije nego što im se sasvim približio. On se odmah obratio gospo�ici Bennet i ugla�eno joj �estitao na ozdravljenju; gospodin Hurst joj je kimnuo glavom i rekao: "Vrlo mije drago"; a Binglevjev je pozdrav bio najduži i najtopliji. Binglev je bio vrlo uo�ljivo radostan i ljubazan. Prvih pola sata proveo je lože�i vatru kako joj ne bi naštetila promjena sobe; po njegovoj se želji premjestila i sjela s druge strane kamina da bi bila što dalje od vrata. Tada je sjeo kraj nje i razgovarao gotovo samo s njom. Elizabeth je, s vezom u ruci, promatrala sve to vrlo zadovoljno iz suprotnog kuta. Poslije �aja podsjeti gospodin Hurst svastiku na kartaški stol, ali uzalud. Ona je odnekud doznala da se Darcy ne želi kartati, te je Hurstovu otvorenu molbu odmah odbila. Rekla mu je kako se nitko ne namjerava kartati, a šutnja cijelog društva kao daje to i potvrdila. Stoga Hurstu nije ostalo ništa drugo nego da se ispruži na divanu i zaspi. Darcy uzme knjigu, gospo�ica Binglev u�ini isto, a gospo�a Hurst, uglavnom zauzeta igranjem narukvicama i prstenjem, sudjelovala je s vremena na vrijeme u razgovoru svoga brata s gospo�icom Bennet. Gospo�ica Binglev je bila podjednako zauzeta promatranjem kako Darcy napreduje sa �itanjem koliko i vlastitim �itanjem; neprestano gaje ponešto zapitkivala ili gledala u njegovu stranicu. No nije ga uspijevala uvu�i ni u kakav razgovor; samo je kratko odgovarao na njezina pitanja i �itao dalje. Napokon, sasvim iscrpljena pokušajem da se zabavi svojom 46 knjigom, izabranom samo zato što je bila drugi dio njegove knjige, ona široko zijevne i re�e: — Kako je lijepo provoditi ve�er ovako! Na kraju krajeva, nema ve�eg užitka od �itanja! �ovjek se mnogo brže zamori svime drugim nego knjigom. Kad budem imala svoju ku�u, bit �u nesretna ne budem li imala odli�nu knjižnicu. Nitko ne odgovori ništa. Ona ponovno zijevne, odloži knjigu i pogleda uokolo po sobi traže�i neku zabavu; k