August Senoa - Ljubica.pdf

August enoa: Ljubica

August enoa

Ljubica

1

Klasici hrvatske knjievnosti na CD-ROM-u Drama i kazalite


SADRAJ

LICA _____________________________________________ 3 IN PRVI _________________________________________ 4

Prizor 1. _____________________________________ 4 Prizor 2. _____________________________________ 5 Prizor 3. _____________________________________ 8 Prizor 4. ____________________________________ 10 Prizor 5. ____________________________________ 11 Prizor 6. ____________________________________ 11 Prizor 7. ____________________________________ 13 Prizor 8. ____________________________________ 14 Prizor 9. ____________________________________ 15 Prizor 10. ___________________________________ 17 Prizor 11. ___________________________________ 17 Prizor 12. ___________________________________ 18

IN DRUGI ______________________________________ 19 Prizor 1. ____________________________________ 19 Prizor 2. ____________________________________ 19 Prizor 3. ____________________________________ 20 Prizor 4. ____________________________________ 21 Prizor 5. ____________________________________ 22 Prizor 6. ____________________________________ 23 Prizor 7. ____________________________________ 23 Prizor 8. ____________________________________ 23 Prizor 9. ____________________________________ 25 Prizor 10. ___________________________________ 25 Prizor 11. ___________________________________ 27 Prizor 12. ___________________________________ 27

IN TREI _______________________________________ 30 Prizor 1. ____________________________________ 30 Prizor 2. ____________________________________ 31 Prizor 3. ____________________________________ 31 Prizor 4. ____________________________________ 32 Prizor 5. ____________________________________ 33 Prizor 6. ____________________________________ 35 Prizor 7. ____________________________________ 36 Prizor 8. ____________________________________ 37 Prizor 9. ____________________________________ 37 Prizor 10. ___________________________________ 38 Prizor 11. ___________________________________ 38 Prizor 12. ___________________________________ 39 Prizor 13. ___________________________________ 40

RJENIK ________________________________________ 42

2



LICA:

Beni, bivi odvjetnik Ljubica, ki mu uro Radi, lijenik Vlatko Cvjetini, spisatelj Lujo Biberovi Grahovac, meetar Vui, inovnik Marko Uzorinac, krznar Ljubica Ruieva Gospoja Ljubieva Malvina, ki joj Baronica Bodieva Edo, sini joj Paunovika Jelica, sobarica u Ruieve Janko, sluga u Radia Juri, sluga u Ruieve Sluga u Benia

3



IN PRVI

in biva u Zagrebu.

Prizor 1. (Soba u ure. Pokutvo je prilino, ali u neredu. Na lijevoj strani stoji pisai stol, na njem knjige, pisalo, duhan i boca vode. Na desnoj strani divan. Straga do zida ormar, na njem knjige i mrtvaka

glava.) URO (sam): (ee se ljutit, pije tursku lulu; odjeven je u spavau halju; katkad stane, pa se napije vode.) Grom u babe! - ta su sve faraonske napasti prema enskomu stvoru, koj ti ve krsnoga lista pokazati nee? - Nit! - Zubi e babi ispasti, vlasi posijediti, baba e se do kosti isuiti - al jezik, to nesretno klepetalo ljudskoga roda, ne, to ti klepee i blebee sve do crna groba, i ije je ime nesrea na taj jezik namjerila, tomu odzvonie - taj je gotov. (Stane, to kiselo, to aljivo.) I ja sam gotov! (ee se opet.) Milka je valjano eljade - imala me je rada, ima i novaca, lijepu pripomo mladoj doktorskoj praksi - starac njezin se nije opiro, Milka da bude mojom, i ve da nas prvi put kod svetoga Marka oglase. (Stane.) Kad eto ti vraga, gdje mi se srei u zao as pripetlja! (ee se.) Stigne mi crveno mirisavo pisamce, u kojem mi nua ljubav, ruku i sto tisua forinti, tko? (Stane.) Moja gazdarica, pleno titulo1 gospoica Ljubica Ruieva - ljepotica, kojoj je vrag pol stoljea priio, nevjesta bez zubi, bez vlas, bez svega i svaega, to se mladu ovjeku hoe. - Tu da puca od smijeha i od ljutosti. (ee se.) Naaram ja naarenoj Ljubici odgovor: da mi je ao, da u za koj dan uzeti Milku, da u odmah iz stana! Pa ta drugo da i ini! Naaram odgovor - pa bog i mirna krajina. (Stane, to tuno, to smijeno.) Da, mirna! (ee se.) Sutradan ja k Milki! - al Milke ne ima, slukinja mi kae, da je sino Ljubica kod starca bila, pri kavi esto moje ime spominjala; rano da su i Milka i starac poli na put; za mene ostavi starac pismo. - (Stane uzdiu.) Formalni pakraki dekret, a u njem dva puta podbrisano, da Milke nikako dobiti neu. Sve ode do bijesa, i Milka i novci, a ja ostah sam samac kao mali prst - skitalica bez kue i kuita, bez druge do tuge i - salva venia2 - svoje magarske doktorske koe. (Plane.) Grom u taj babji jezik! (ee se opet.) Nu da je samo radi djevojke - to bi se ve izravnalo! - al ime, moje poteno ime - u to da bar enska napast nije dirnula! Danas mi se ve sjaje debelimi slovi u debeloj skandaloznoj kroniki slavnoga slobodnoga grada Zagreba! (ee se i govori bre.) Kod kave ujutro sam uo, da sam njeki dan prokartao pet sto forinti - ja, koj od svoje kukavne fizikuke plaice ivim! (Sve ivlje.) Kod objeda bockali su me znanci, da od bogzna kakve crne trafikantice nesamo cigare kupujem - ja, koj ne puim nego vercovani turski duhan! (Jot ivlje.)

1 pleno titulo (lat.) - punim naslovom 2 salva venia (lat.) - s doputenjem

4



Naveer u kazalitu dokazivale su mi moje susjede, dvije stare bake, kako su mladi ljudi pokvareni, kako je doktor uro Radi u Beu na univerzitetu imao poznanstvo sa svojom gazdaricom, mladom udovicom, da joj je ostavio troje djece, dvoje muke, a jedno ensko - uro Radi - ja, koj sam kod staroga udovca stanovao - (Stane zdvajaju, lupne se rukom o elo.) O! (Ljutit lupne nogom.) Trista avola! - Tu da ne poludi! - (Sve ljue mau rukom sve ivlje govori.) A to je sve pakleno to vreteno, oko kojega se vraje niti, crne lai obru; sve ona zlosretna munja, koja te s vedra neba oine, - sve otrovni taj no, koj te ubije, gdje ga i ne vidi - sve taj vaarski bubanj, na kojem ti se poteno ime kao lopovsko razbubnja: to je sve taj pusti nesretni babji jezik. (Klimaju glavom, sloi ruke pred sebe, mirnije.) Sad te razumijem, pope Vrame! Prije trista godina si ve pisao o lajavom jeziku zagrebakom. (ivlje, as se ee, as stane.) A iji je to jezik, nego onih podrtina krasnoga spola? - Bez zubih e te na mrve razgristi; prije nego baba ispije alicu kave, deset e potenih dua u njoj utopiti; prije nego splete blatnu arapu, trista e potenih glava u vraje kolo splesti. (Stane rukom mau.) Danas si karta i pijanica, sutra si djevojku prevario, preksutra si koga okrao, u srijedu si krive banke pravio, u etvrtak ovjeka ubio - a da si stekli, puntar, revolucionarac - na, to se i onako o svakom potenom Hrvatu veli - pa evo ti itav austrijanski trafgezec. (Neto mirnije.) I mene su babe smele i splele, blatom pokropile, u kavi utopile, i meni je takova maka ogrebla i lice i potenje! (ivlje.) O Ljubice, da ti se mogu jezika doepati, da ti ga mogu iupati, u pirit bih ga dao za na muzej i na nj napisao: Momci, uvajte se vraga i babjega jezika! (Hladnije, al ljutit.) Al ekaj, duo! ekaj, tipavice! tako mi sveca Eskulapa, osvetit u ti se; zagrnut u tu zoricu crnim oblakom, nek se znade, da doktor nesamo bobuljicami i prakom groznicu, nego i s malo soli u glavi ljudsko potenje lijeiti znade. (Ide k stolu i puni lulu.) Babe e me se sjeati - i doktor uro Radi bit e glasovitiji radi svoje medicine proti kugi blebetui nego Nijemi radi tajnoga lijeka proti marvinskomu bijesu! (Njetko kucne na vrata. uro pale lulu, krene glavom.) Slobodno!

Prizor 2. RADI, CVJETINI.

RADI: O! - ta vidim! - amice Vlatko, koja tebe voda nosi? Ta cijele te vlake godine vidio nisam. - ta radi Vaa besmrtnost? - Kako si mi? (Rukuje se.) CVJETINI (neto snuden): Zlo je, brate! RADI dok Cvjetini klobuk na stol stavi, a oba napred idu): Koji ti je bijes? CVJETINI: Ah, da zna - RADI: No de, kai zaboga. - Jesi l' bolestan? CVJETINI (klimaju glavom): Nisam. RADI: Ne ima li novaca? CVJETINI: Nije to. RADI: Je l' ti se vila iznevjerila? CVJETINI: Nije. RADI (ivlje): Nije, nije, nije - pa ta jest? CVJETINI: ivot mi je dosadio.

5



RADI (sloi ruke, gleda ga): ta - ivot dosadio? - tebi, koji si iv i zdrav kao jabuka - ivot dosadio - ha ha ha! - Dosad sam te drao za originalna ovjeka, Vlatko. Ali taj tvoj kiselasti patos pokazuje mi, da si se modernizirao - da si se dao na komediju blaziranih gospodiia. (Ide smijee se simo tamo.) Ha, ha, ha, ivot dosadio - ha, ha, ha. (Lupne ga rukom po ramenu.) Id' zbogom! CVJETINI: Ne rugaj se, uro - valjda me zna? Sluaj me, kazat u ti kratko, ta je. Ti poznaje Ljubicu Benievu? RADI (hladnokrvno, pale lulu): Ne imam asti. CVJETINI (ushien): O, da ju zna, brate! - da vidi, kakva je. Vidio sam mnogo djevojaka, al takve jote nisam. Te arke oi, te sitne noice. RADI (sve silnije pue, ee se, kalje): Hm! Hm! CVJETINI: Taj mili smijeh, to lijepo srce, ta divna - RADI (stane, brzo): Ima fotografiju? CVJETINI (sve ushien, ne uje): O, ljubim ju, brate! ljubim tu djevojku, brate, vie nego sebe, vie nego boga. RADI (eu se, kalje): Hm, hm, hm! CVJETINI (ushienije): Kad ju vidim, as me mraz probija, as mi se krv kao vrelo eljezo put srca riva - i muka mi je, i slast mi je gledati ju - ja sam onda lud - - - RADI (stane): Daj, zaboga, da ti ilu pipam. CVJETINI: O, pusti, da bar tebi srce otkrijem, kad njoj ne mogu. Vidio sam, ljubio tobo mnogo drugih djevojaka. Al sad vidim, da je to sve sanjarija, opsjena bila, da sam sve svoje arke pjesme na nita rastroio, sad znadem, to je prava ljubav, znadem, da samo sa Ljubicom iv, bez nje mrtav biti mogu. RADI (stane, hladnokrvno): Ako treba pitolj, eno ti ga! CVJETINI (uvrijeen): uro! RADI (ide smijeei se prema Vlatku, sloi ruke, stane pred njega): To je dakle sve - sve? Nov ideal! - u tom grmu zec lei? Ha, ha, ha. Gratulor, amice, gratulor.3 Nov ideal! - molim te, reci, koliko si ih metnuo cum devotione ad acta,4 otkad smo zadnji put kod "Purana" pili? A zato toliko krike i vike? Dakako, vam se pjesnikom hoe uvijek takove mahnite situacije za to vae kauukovo srce, da moe jedan svezak kapljica jadikovica iscijediti. Umiri se, kume! - Proi e te jadi. - Pjesnikova ljubav nije kronina bolest. CVJETINI (ivo): Vara se, nikad nee! RADI: Dok ti se druga kakova crnooka nesrea u krinolini ne namjeri. Znam ja tu staru notu o vjenoj ljubavi. O, ti dragi boe, to si uradio, zato si toliko lijepih Hrvatica stvorio? - Bar bi imala naa literatura vie proze, a manje papira - za sir. Al te nesretne vjetice urei e svojima zlobnima oima svakoga mladia. - Zna ta, Vlatko! Gasi eravicu vodom, umij se njom, izlij ju na maka. Taj e ti odnijet i uroke i najnovije izdanje tvoga ideala. To ti je radikalan lijek. CVJETINI (uvrijeen): uro! dosta te tvoje ironije - ti si materijalista - tebi srce ljudsko nije nego kus mesa - tebi je od same anatomije i fiziologije nestalo i srca i due - mislio sam, da si mi prijatelj, hotio sam te pitat za savjet. Al ovjek, koj vrijea moja najsvetija uvstva, taj ne moe biti mojim prijateljem - - s tim ne ima vie govora - zbogom! (Uzme klobuk, hoe da ide.) RADI (obustavi ga, uzme mu klobuk i posadi ga na divan): Stani, nesretnie! - tu sjedni, pa sluaj, kakov sam ti ja neprijatelj. (Stane pred njega.) Ja nisam materijalista - al sam ovjek, koj bolje poznaje svijet i ljudsku ud nego svi vi pjesniki leptiri, koji ete si arena krila i o lojanici dvogroki opaliti. Da, ovjek sam, koj motri krasni boji svijet, kakov jest. To je moja poezija. Ali vi, nesretnici, vi si stvarate svijet u Vilinih dvorovi na grani od oblaka: vi si stvarate ideal, komu po dui ni aneo, po tijelu ni medicejska Venera ravna nije. Pa jer takova uda na zemlji ne ima, bit e vam personifikacija ideala prva crnooka avolica, kojom ste u strjeljani tramblant il u branju zaloge 3 gratulor, amice, gratulor (lat.) - estitam, prijatelju, estitam 4 cum devotione ad acta (lat.) - s pobonou meu spise

6



igrali. A kad svoju zvijezdu prehodnicu stanete motriti zdravim okom bez hiperbolikih oala, onda tek vidite, kako da je alosna pjesnika psihologija in rebus amatoriis.5 ta je obino va ideal? Rua - da, prije svadbe - a ipak sa sto pecavih kotica poslije svadbe. Alem-kam - da, prije svadbe, a poslije svadbe mrtav ugljen, kojega ni pjesnika vruica raspiriti ne moe. Zlato - da, prije svadbe, a poslije svadbe kriv cekin. Aneo - da, al rogati aneo, koji e svoje rogove svomu muu nasadit. - To ti je obino ideal, to, brate Vlatko. CVJETINI: Dosta, dosta toga - ti si mrziena. RADI: Nisam, prijo, mrziena, niti neu nikada biti. Ja tujem, ljubim ene, da, ja ti kaem, da ovjek bez ene itav nije. Al mrzim od sve due ono cvijee tobonje civilizacije, bez due i srca, to e muku glavu svojom rutinom najprije zaslijepiti, to poav iz kakvoga intituta, sa zrcalom i akom djevuje, sa romanom i sabljaem nevuje, sa muem i nuzljubom enkuje, sa psetom i kakvom blebetuom babuje. Gledaj takov boji stvor - a pun ih je, aliboe, Zagreb - po Sueu uzdie, po Dumasu blebee - po Paul de Kocku mee bijele noice - a dua joj je prazan list papira, gdje svaki svoje ime kredom napisati moe, srce je uplje kao u pozlaena oraha. Mrgodi se, smij se, radi, to ti volja. O, da sam ti neprijatelj, ja bi ti rekao, eni se brzo, eni se, jer je to za vas najbolji, al i najgrozniji lijek, koj nam skida mrenu s oiju, po kojem esto takva pjesnika dua il mrzisvijet il ljubisvud postaje. Ali upravo jer sam ti prijatelj, upravo jer sam vidio, da si oko njekoliko salonskih lutaka arao i ludovao, uprav jerbo elim, da ne zagrezne u jad, ve da kao fina i estita glava za svoj narod radi, upravo zato ti kaem: pazi, kume, ne dri rog na svijeu, ve si priiaj drugaricu ivu zdravu Hrvaticu, puna srca, pune glavice, da ti vjerna ljuba, kui estita redua, a djeci mila bude majka. Tako mislim ja, to ti kaem ja - pa sad mi reci, da sam ti neprijatelj. CVJETINI (skoi, rukuje se njim): O da, prijatelju, tako mi spasenja, i ja tako mislim. Al ne vjeruj, da je moja djevojka kakova dvoranska junakinja. Ona je isto hrvatsko dijete, samoniklo, milokrvno, tako isto ko boini snijeg, tako lijepo ko naa zemlja. Nije uvijek istina, da ljubav ovjeka oslijepi, da se pjesnikovo oko uvijek vara. esto jest tako, kako si reko, esto e slijepa strast pomutiti ovjeka i satrti mu i sreu i ivot. Al kad ljubav slijepa nije, oh, onda joj je vid bistar, bistriji neg hladno oko prozaiko. esto mi se ljubav nameala, esto sam mislio, da koju djevojku ljubim, al kad sam ju bolje poznao, tu sam vidio, da pod tim djevojakim vijencem ne sjedi djevojako srce, da je sve to iezavanje i milkovanje diplomacija, kombinacija, - komedija. Al u Ljubice je sve drukije. Tu je srca, tu je due. im vie ju motrim, tim mi je milija. RADI: Zato onda toliko vike, uzmi ju, pa bog, - zar te ne ljubi? CVJETINI: O, ljubi. RADI: Il joj starac nee. CVJETINI: Hoe. RADI: E pa? - CVJETINI: Al pod jednim uvjetom. RADI: A! - dakle uvjetno spojenje! - A uvjet? CVJETINI: Stari je Beni dobar, estit ovjek, - al njekako stare ice. "Drage volje u vam Ljubicu dati," ree mi, "jer ste mladi poten, a Hrvat valjan. Ali," dodao je, "ljudi su ljudi, pa to je danas med, sutra moe biti jed. - Mu i ena, da budu sloni, moraju biti ravni, to jest, svaki mora imati svoj gro u torbi. Gdje toga nije, tamo vrag pei grije. Pa ta si imala? Pa ta si donio? To je moje, a nije tvoje. O tom znam dobro," nastavi, "tako je i s mojom pokojnom, bog joj daj dui lako, bilo. A da ne bude s vami i sa Ljubicom tako, morate se iskazati najprije, da imate svoje gotovine il imovine najmanje pet tisua forinti. Onda si ju uzmite." To je rekao starac. Mala ga zaklinjala, plakala, badava. Starac stoji tvrdo na svojem ko kamen, - a ja sam nesretan ovjek. RADI: To je dakako vragometna kvaka. Hrvatski literat, a - pet tisua! Da si ekspir, da su te vile dojile - ne bude ti pomoi. - A ta tvoj stric - bogati podjaprit -?

5 in rebus amatoriis (lat.) - u stvarima ljubavnim

7



CVJETINI: To je krasna nada. Znam, da u po njegovoj smrti lijepu hiljadicu od njega dobiti - al sada sjedi na svojih cekinih, ko zmaj na zakletom blagu. RADI (zamiljen): Hm! - Kako bi vrag? - (Njetko kuca.) Slobodno.

Prizor 3. URO, VLATKO, LUJO

LUJO (otvara vrata, zvidaju, okrene se van viu): Dijana! - Dijana! - vraja psino, gdje si? Dijana! URO (Vlatku): Nazdravlje, evo napasti! VLATKO (hoe da ide) Odoh! URO: Ne! ostaj zaboga! LUJO (unie, pokloni se, metne eir na stol, skida rukavice, ne opaziv Vlatka): Servus, carissime!6 - Proo sam kraj tebe, pa ti dooh u pohode. (Rukuje se sa urom.) URO (smeten): Servus! servus! - osobito mi je drago - osobito. LUJO: Pa kako je? dobro, je l' da je? (Cifra se pred zrcalom.) Pa kako da ne bude! mlad doktor, mlada praksa, mlade gospoje, ha, ha, ha! Zaviam ti to, ma foi,7 zaviam - VLATKO (uri): Luda brbljavica! URO (Vlatku): Tako e nam svirati do sudnjega dana. (Na glas.) Ta i ti ima svoju praksu! LUJO (cifraju se svejednako): He, he! - malenkosti - (Ljutit.) Gle magarca brijaa, oio me ko kakva pudlia! - malenkost je ta moja praksa - al nesretna Dijana - gdje je, bogzna. URO (pecavo): Zar nevina ona boica? LUJO (okrene se): Nevina boica? ha, ha, ha - ti mi se ruga! i ne zna, gdje i kada ivimo? (Opazi Vlatka.) A! gospodin Cvjetini, na ovjenani pjesnik, mon compliment! - Oprostite, da pred vami u takovu icu udaram - al ta ete - ja sam nevjerujui Toma - ja sam realista! VLATKO: Svaki po svojem! LUJO: Da, ja imam svoja naela! - (Njuka duhan urin.) uje, uro, tvoj duhan krasno mirii - daj mi cigaretu - URO (daje mu papir i duhan): Evo ti svega! VLATKO (za sebe): Lijepa negdje ta naela! LUJO (pravei cigaretu): Merci! - a moe l' ovjek u Zagrebu drugim biti nego materijalistom? - (Zapali cigaretu, pa se baci na divan.) Ne, vjerujte mi, ja ga poznajem kao maka mievu kuljicu, kao da mi na dlanu stoji. Zagreb je Pariz en miniature8 - pjesnika materijalnost ili materijalistika poezija, kako hoete - tko njekoliko mjeseci ovdje ive, znade, da Zagreb ne lei u Arkadiji - a ovjek pjesnik kao vi, gospodine! - badava e traiti Lauru - van da svoje sonete zavije u savjetniki dekret! VLATKO: Vi dakako po sebi pravo govorite. Tko trai, nai e, veli se - al glave moje, ako ste vi ikad Lauru traili! URO: Ha, ha, to zacijelo ne! Uzdasi, suze et caetera, to je Luji slaba hrana! LUJO (smiju se): ivio! - bene dixisti, amice!9 - al uje, taj tvoj duhan je izvrstan - nu vjerujte, sad mi je Zagreb ve fade - sve jadno i dosadno - sve (puhne dim) dim! dim! dim! Ispio sam sve njegove slasti ko au hladne limunade, a na cjedilu je ostala gorka kotica. VLATKO: Pa ste od hladne limunade nazebli.

6 Servus, carissime (lat.) - Sluga, najdrai (pozdrav) 7 ma foi (franc.) - vjere mi 8 en miniature (franc.) - u malome 9 bene dixisti, amice (lat.) - dobro si rekao, prijatelju

8



URO (ironiki): Koliko toj gorkoj kotici ima godina? LUJO (sa strane uri): Zmijo! (uro se pokloni, Lujo na glas.) - Ne, jedna mi kronika bolest ostala - dug as. Sluao sam sve koncerte, sve predike kod Svete Katarine, pljesko sam svim naim alosnim komedijam i smijenim tragedijam, brusio sam sto puta pete u bijeloj i crnoj Reduti, Dvorani, Streljani, poeo sam diplomatiko dopisivanje sa cijelim udatim i neudatim enskim svijetom, no, nije bilo ni krtenja ni protenja, ni bala ni kandala bez mene, svrio sam trinaestu kolu prefriganosti, nainio doktorat iz kandalozne kronike. VLATKO: O, vi ste velik - ovjek! LUJO: A ta sad? uje, daj mi jot jednu cigaretu - (Ustane, pa napravi i upali cigaretu.) A ta sad? - (Metne ruku u dep, raskrei noge.) Kamo s tim prokletim dugim asom? - (Puhne dim.) Sve je dim - dim - dim! VLATKO: ini se, da u veoma udnoj - maglovitoj atmosferi ivite. URO: Vara se, Vlatko! Lujo nije prijatelj eterikih stvorova! LUJO (okrene se na peti): Ha, ha! smijte se vi - eterika il neeterika - zagrebaka je! - al mene to ve davi. - Htio sam si kupit promesu. URO: Da dobije dvjesta tisua forinti - skromna eljica. LUJO: Da, da idem u Pariz, da si malo razigram ivce. Htio sam ii u Meksiko. VLATKO: Da tamo studirate kanibalsku kandaloznu kroniku. LUJO (puhne): Fu! - he, he, he - bravo, gospodine pjesnie - dobar vic - dobar - propos - kandal, vidite, - to me jot dri u Zagrebu. URO: Daj se na politiku! VLATKO: Budite dravnikom! LUJO: Politiku? - dajte si mira! - bio sam lud, vikao sam "ivio", da me jo grlo boli - korteovao sam - pa to od toga? - Njekoliko flaa vina, koje su se davno iskadile. - Politika? - ha, ha, ha, gledajte vae uske, nespretne hlae, u kojih se potite do bijesa, to je domorodstvo - ako nosite poten, komodan kaput mjesto arene surke - izdajice ste - budunost domovine visi na crvenoj norici vae surke - a radi nesretne Zvonimirove krune mora dati, da ti uske ime kurja oka mrcvare - pa ta emo mi osobitoga - molim vas - ja nisam vaba - nego sam Hrvat - al to ne ide, to ne ide - eleganca je eleganca, kako svijet, tako moramo mi. To je moja politika. VLATKO: Kod zagrebake retauracije ste drukije vikali - LUJO: E, onda! - al pustimo politiku. Avec permission,10 (uro se nakloni - on pravi cigaretu, ide prozoru.) Dijane jo ne ima - herrliches Aroma11 - propos kandal, da vam jedan kaem. Njeki dan sam se sa porunikom ahiro - URO: ahiro? - Zbilja? LUJO: Al pogodite, za to? VLATKO: Valjda za kabanose! LUJO: Jok! - za jednu pripovijetku iz zagrebake kronike - tko izgubi, mora jednu pripovijedati. Ja enijalno igram - URO (smijee se): O! znadem! LUJO: Pa sam ga nainio mat! VLATKO: Je li mogue? URO: Neobine sree! LUJO: Parole d' honneur12 - nainio sam ga mat, a on mi je pripovijedao historiju. URO (uzdie za sebe): Pomozi, boe! (glasno): A? LUJO: Vi poznajete tajnika Babia. ovjek je iv i zdrav, pa ima lijepu gospoju. U dvorani kod kadrile stari pije, a gospoja plee sa drugim - neu rei, s kojim gospodinom. On joj se dopada, on

10 avec permission (franc.) - s doputenjem 11 herrliches Aroma (njem.) - divan miris 12 parole d' honneur (franc.) - asna rije

9



ima prijatelja doktora. "Zaboga", veli doktor Babiu, "gospodine, vi ste bolesni!" - "Ja?" e mu Babi. "Da," opet doktor. "Ne," opet Babi, pa da, pa ne, dok je doktor perkutacijom i auskultacijom starcu dokazao, da mu je bubreg otvrdnuo, da mora u Varadinske toplice. Starac mora, iv i zdrav, hoe nee u toplice, da lijei bubreg, a prijatelj doktorov pliva u veselju zabava sa gospojom Babievom kao bubreg u loju. - Ha, ha, ha! - ta na to - kako vam se dopada ta komedija? VLATKO: Tako kao to onaj, koji ju je smislio. LUJO: Vam je fantazija veoma ista! VLATKO: Bar takova nije, kao to u ljudi, to svoju ljagu svemu svijetu nameu. URO: Na Lujo je pravi arkiv grada Zagreba - al zbilja, Vlatko, hoe li danas u talijansku operu? VLATKO: Hou - a ti? URO: I ja u - to e se pjevati? LUJO: "Lukrecija" - "Lukrecija", gospodo! - A to e biti prava slast - samo da Lukrecija - primadona bude bolja - al signora Beuedetti - to je kandal - ta grozno tralalie. VLATKO: O! - ja mislim, da je ba izvrsna pjevaica. URO (sa strane gledaju Luju): Svakako bolja nego altiska, signora Manzini! LUJO: ta - ta? Ta vi nita ne razumijete! - Manzini je aneo, pjeva kao slavulj, superbe, manifique,13 sluajte ju samo danas kao Orsina. (Stane pjevati ariju alta iz "Lukrecije", agiraju.) Scherzo bevo14 tra la la la la la trala la..... O, boanstveno! URO: A! Manzini e danas predstavljati mukarca, ini mi se, da te je kostim signore vie nego grlo uznio. LUJO: Ah, ja bi tu Lukreciju sto put sluao - al uje, uro. (Ogleda se na Vlatka.) Ja bi ti imao dvije tri nasamo rei. URO (neugodno): Tako? VLATKO: Ja odoh! slaga - (uzme eir). URO: Molim, idi pa kupi za mene mjesto u kazalitu, hoe li? VLATKO: Hou. URO (tiho Vlatku): Al, zaboga, vrati se brzo, pa me izbavi toga ovjeka. (Vlatko migne glavom.) VLATKO: Gospodine Biberoviu, sluga! (Pokloni se, odlazi, uro ga prati do vrata.) LUJO: Zbogom! - zbogom! - sluga - osobito mi je drago bilo! (Pokloni se vie puta, za sebe): Hvala bogu, da je ta nesrea otila - sad na juri! -

Prizor 4. URO, LUJO

URO (doe napred): E! ta je? ta ti treba? LUJO (metne ruku u dep): Amice! - desetaa! URO: Tebi - ta uvijek si bio pun novaca! - a ta gospoica Ruieva, ona gorka kotica, zar je taj izvor presahnuo? LUJO (alosno): Jest, amice! - total fach, total!15 URO: Kako to? LUJO (ee se za uhom): Hm, to je cijela komedija. Ja staroj velim - novaca treba - ona ne da - ja, nek da, il da u - a ona me otjera. (Ljutit.) Prokleta babo, ekaj! pamtit e ti mene, - al ve sam se

13 superbe, manifique (franc.) - divno, velianstveno 14 scherzo bevo (tal.) - alim se, pijem 15 total fache, total (franc.) - sasvim posvaen, sasvim

10



njekoliko osvetio - njezina psia Amitora - ti zna, kako ga je milovala, tog sam izvabio, uhvatio - pa utopio - ha, ha, ha - a stara e plakati - pucati - ha, ha, ha. URO (prezirno se prene). LUJO (sve vie ljut): Al to nije dost - to nije dost. (Groze se prstom.) O, ekaj stara zmijo, ekaj! Vidi, uro, vidi? (Izvadi iz surke papire.) To - to ti je zlato, zlato, velim ti. URO: A ta je to? LUJO: Ti zna, kako stara mlade ljude na stan vabi - ti zna, kako im ljubovna pisma pie. URO: Znam! al? LUJO: A ja - ha, ha, ha - ja sam ti trkao - traio - njukao - da se tih pisama doepam - pa sam dobio cijelu antologiju, ha, ha, ha! (Premeu pokazuje listove.) Vidi - Numero eins, juratuu - "Predragi gospodine!" - Numero zwei, kapitanu "Hochgeehrter Herr!"16 - Numero drei, praktikantu, i tako dalje - (Skoi, okrene se, avolski se smiju, dre pisma uvis.) Ha, ha, ha, ekaj, babo, misli ti, da sam nitarija, da me moe otjerati kao koijaa, baciti me kao isprean limun. - Vidi, ova pisma u ja prepisati i rasturiti po svem gradu, dat ih u novine - ha, ha, ha, bit e kandala - kandala! (Prene se.) Al, dragi uro, desetaa - ja moram danas signori Manzini platiti veeru! URO (trgne se, kao da mu je dola misao, mirnije): Zna ta, Lujo? Clara pacta, boni amici!17 Ruka ruku pere! I ja se imam osvetiti Ljubici Ruievoj - vie moe biti nego ti - ona mi je sreu pokvarila - ovimi pismi bi i sebe i tebe osvetiti, i svoju sreu popraviti mogao. Daj mi ta pisma, prodaj mi ih, (izvadi tobolac,) evo ti za njih dvadeset forinti. Hoe? LUJO (misli): Hm! (Plane): Hou! evo ih! (Dade mu pisma, primi novce.) I jo jednu cigaru (pravi si ju.) Hvala! zbogom - moram vrtljaru po vijenac, to u ga Orsinu baciti. (Odlazi.) Zbogom! revoir! (Pjeva opet iz "Lukrecije".) Scherzo bevo tra la la la! (Za vrati.) Dijana! - vraja Dijana! (Zvida.) Gdje si! (Pjeva opet.) La la la la la! (Ode.)

Prizor 5. URO sam, zatim SLUGA

URO: I to je stvor, koj se ovjekom zove! fuj! Al dobro je doao - pisma su zlata vrijedna. (Metne ih u dep.) SLUGA (unie): Molim, milostivi gospodine; vani eka ovjek, rad je s vami govoriti. URO: Kakov ovjek? SLUGA: Njekakov kalfa. URO: Nek ue. (Sluga ode. uro sjedne na divan.)

Prizor 6. URO, MARKO

MARKO (unie, njeta bojazljivo drei eir, ee se za uhom, stane kraj vrata): Dobar dan elim, milostivi gospodine doktore! URO: ta je dobra, tko ste, prijatelju? - - Ajte malo blie.

16 Hochgeehrter Herr! (njem.) - visokopotovani gospodine! 17 clara pacta, boni amici (lat.) - isti rauni, dobri prijatelji

11



MARKO (ide njekoliko koraka dalje, za sebe): Dobar gospodin - veli mi "prijatelj" (Glasno): Ja, s doputenjem govore, jesam Marko Uzorinac iz Koprivnice, gospodine doktore, - ja sam sin Martina Uzorinca - moj japica je bio poten ovjek i metar, kakvoga nije Koprivnica vidjela - sirota, preklani je umr'o, bog mu daj dui lahko - svi ljudi su za njim plakali, moj pajda Ivi moe to posvjedoiti. URO: To je sve lijepo, moj dragi, al pustimo pokojnoga japicu s mirom, - a kaite, to elite? MARKO (za sebe): Dobra dua gospodin doktor - veli mi "moj dragi". (Glasno): Dakle: ja sam, s doputenjem govore, Marko Uzorinac. URO (njeto nestrpljivo): Znam - znam - dalje. MARKO: Ja sam krznar - da kaem krznarski djeti u Novoj vesi kod Haraminia, ako imate milost poznati ga - potena dua - bome potena - URO: Ne poznam ga - (izvadi sat, pa ga gleda.) Al brzo - brzo - ja imam jo kod bolesnika posla. MARKO: (za sebe): Dragi boe, kako bi samo naarafio. (Glasno:) Dakle: s doputenjem govore: Haramini ima kuu i grunt - i Jelicu. Ja tu Jelicu imam rad - a i stari Haramini me ima rad - pa o Boiu mi kae: "Ne boj se, Marko, moja Jelica ti ne fali." Joj, kako sam onda veseo bio - milostivi gospodine doktore - toga si vi, doputenjem govore, predstaviti ne moete, - a Jelica, ti moj boe, - ta je skakala kao mlado drijebe. URO: Ali zaboga, brzo, brzo, prijatelju! MARKO (za sebe): Opet mi kae "prijatelju" - potena dua. (Glasno:) Al se nismo dugo veselili. E, ta emo. ovjek veli, a bog dijeli. U srijedu je doao pandur sa ceduljom, da idem na magistrat. Tamo su mi rekli, da je zapovijed od verbkomande, da moram pod puku - da moram u soldate. (Tuno:) O, ja nesrean ovjek, - a Jelica sirota - ta plae i plae, - oh, ja nesrean ovjek. URO: E, pa ta u vam ja? MARKO (ee se za uhom): Hm! - - ja sam Jelici reko: "Kako bog hoe! drago dijete - puka ne fali." Ali Jelica veli: "Zna ta, Marko, idi gospodinu doktoru Radiu, taj je pri vizitaciji. On je poten ovjek, - poten Hrvat, - ima dobro srce - o, ja ga poznam." URO (ljubopitan): Ona me pozna? - Kakva je Jelica? MARKO: Pozna - pozna - ona slui kod frajle Ruieve - sirota - baba je ivi vrag. URO: A, sad znam. (Za sebe:) Gledaj avolicu! MARKO: "He!" rekoh, "Jelice, s velikom gospodom nije dobro trenje jest - s te melje nee kruha biti" - "Idi, idi samo," rekla je, "pa moli ga lijepo, da naini, da ne bude soldatom." Pa tako sam doao, premilostivi gospodine, da to njekako naarafite - bogme, bunda nova ne fali, - ja se ne bojim, ali osam ljeta profunta jesti - to je gorka pogaa, donio tri kude, - imam ih od japice - bog e vas naplatiti - bunda ne fali. URO (za sebe): Poten momak! (Na glas:) Drite svoje kude - ja mita ne primam. - Jeste li kako bolestan? MARKO: Ne, hvala bogu - iv i zdrav. URO: E! to je zlo, kume! MARKO: E! to sam i ja Jelici reko. A ona: "Moli samo gospodina doktora. Kad znadu doktori nainit, da ovjek umre, tato ne bi znali, da bude bolestan." URO (smije se): Ha, ha, ha! tako? to je lijepo! MARKO (za sebe): Al sam bedast! URO (pristupi blie): Dr'te se ravno - kao soldat. MARKO (izravna se, za sebe): Oh, strano sam bedast. - Ve me ima! URO: Krjepka stasa, - marirajte malo! MARKO (marira njekoliko koraka): Ve me ima. - Kako mi se sveti! URO: Noge sasvim jake. - Diite. MARKO (die). URO: Silnije, silnije -

12



MARKO (die silno, da mu se grud nadima): A! URO: Sasvim zdrav - (uzme novine - dri ih pred Marka:) Moete l' te itati? MARKO (klima glavom:) Bogme ne mogu! URO (dri novine blie:) A ovako? MARKO (klima glavom:) Ne mogu! URO: Kako je to? MARKO: Ja ne znam itati. URO: Ha, ha, ha! tako. (Izvadi knjiicu, pie za sebe:) Marko Uzorinac nesposoban radi slaba vida! MARKO (za sebe:) Aha - sad me zapisuje, zbogom, Jelice, - puka ne fali, ah! URO: Sad moete ii zbogom. Kad doete na magistratu pred mene, recite, da slabo vidite, jeste l' uli? A muat! MARKO (neodluan:) A ja neu morat pod puku? URO: Id'te samo mirno kui. Ne bojte se. MARKO (radosno:) Oh! predragi - premilostivi gospodine doktore - bunda ne fali - bog vas blagoslovi - vi svojim hoete dobro - oh, hvala (klanja se do vrata) - hvala lijepa - a moja Jelica - zbogom - sluga - bunda ne fali. (Ode.)

Prizor 7. URO, VLATKO

VLATKO (unie, dok Marko odlazi:) Evo biljet! (Sjedne.) Al reci mi, uro, kako si se s tim Biberoviem sprijateljio? URO: Na nesreu smo bili u gramatici konkolarci. Onda smo se razdijelili. Ja sam iao napred - a njega je tertia ex omnibus18 obustavila. Ostavio je kolu, bio u kojekakvih zavodih, postao agentom, da, kazali su ljudi, da je za bachovanja javno mnenje iznjukivao. Novaca je imao kao blata, to je istina, al otkud, to se ne zna. U svih je drutv, na svih zabav, nosi se po urnalu - ja mu se ugibam, al on ne pusti ovjeka, pa se svud namee. VLATKO: A to je sad? - ta radi? URO (slegne rameni:) ta je? Moralni fakin - ta radi? To pitaj stare bake zagrebake. VLATKO: Da, ima te gube dosta u nas. - To je ona trublja, kroz koju vrag crne i lane glasove po svijetu o nami trubi. URO: Pusti to smee - govorimo rae o tebi. VLATKO: Ah, brate, tu ima malo razgovora. URO (zamisli se, nagne glavu, dube po depovih:) Hm, hm! - kako bi vrag - zar ne bi nikakove pomoi bilo? (Uhvati papir u depu, plane, izvadi. papir.) A! - kako ti se djevojka zove? VLATKO: Benieva! URO: E, ne to! krsno ime kai - krsno! VLATKO: Ljubica! URO: Ljubica? zbilja Ljubica! (Skokne k Vlatku, grli ga.) ivio! - ivio, kume - jo nismo propali - moebit - ha, ha, ha - da, da, tako emo - VLATKO: Al ta ti je, zaboga? URO: ta? - Ljubicu u ti priiati - ha, ha, ha, moebit, - o, pukla mi je misao u glavi - prekrasna - al teka - teka - nita zato; audaces fortuna juvat.19

18 tertia ex omnibus (lat.) - trei red (najloija ocjena) iz svih predmeta 19 audaces fortuna juvat (lat.) - smjelima srea pomae

13



VLATKO: Al reci, zaboga, kako? URO: Toga ne treba znati. - Nu jedan uvjet ima, jesi l' uo? VLATKO: Koji? URO: Slijepa subordinacija mojoj zapovijedi, bez pitanja, umovanja, prigovaranja. Ho li? - (Prui mu ruku.) VLATKO (neodluno:) Ali - URO: Nikakov ali - hoe - nee, da - ili ne? VLATKO (stisne urinu ruku:) Hou! URO: ivio! tako valja - a sad naperi ui, pa sluaj zapovijed tvoga apsolutnoga gospodara ad hoc. (Zamisli se pa mrmljaju broji na prste.) Hm! - hm! (Klima glavom. Broji na prste.) Da - pro primo: gospodin Vlatko Cvjetini, pleno titulo20 hrvatski literat, preselit e se odmah u stan gospodine Ruieve, osobite ljubiteljice pjesnitva, - pro secundo: gospodin Cvjetini ne smije pred nijednom osobom vie nego krsno ime drage i elju oenit se kazati, - pro tertio: ne smije gospodin Cvjetini do dalnje naredbe pohoditi koga, - pro quarto: ne smije nikakvih pisama u svom stanu primiti, - pro quinto: pohodit e ga samo doktor Radi, al kad bude nasamu - a to e mu gospodin Cvjetini naznaiti postaviv cvijetnjak s bijelom ruom na prozor. Punctum. Ova provizorna naredba valja, dok se autonomija gospodinu Cvjetiniu ne povrati. Tko grijei proti ovoj naredbi, kaznit e se gubitkom gospoice Ljubice Benieve. VLATKO (u udu:) Al, ovjee! URO (uhvati ga za ruku i tura prema vratima:) Nita! - sic volo, sic jubeo, sic impero!21 - Allons enfants - allons22. (Isturi zapanjenoga Vlatka.)

Prizor 8. URO sam, kanje SLUGA

URO: Ha, ha, ha! - uro, sad skupi ono soli, to ima u glavi - da zaini vraju kau. - (Izvadi sat.) Deset i pol - a, tu treba na posao. (Zovne:) Janko, Janko! JANKO (ue:) Zapovijedajte, premilostivi gospodine! URO: Kakov premilostivi - okani se toga, "gospodine doktore", reci - pa bog! Najprije, da mi se ne opije, jesi li uo? JANKO: O! - - - URO: O! Da, da - znam ja svoje ljude! - Ako me tko potrai, reci, da sam od tri do pet sati po podne kod kue - daj mi surku. (Janko ode, izvadi iz ormara surku; uro svlai spavau haljinu. Janko oblai mu surku.) Jesi li razumio, od tri do pet - (Oblai rukavice.) Da doe ona sirota opanarica s potoka, reci joj, da u u dvanajest onamo doi. (Uzme klobuk, odlazei:) Dakle, od tri do pet! jesi li uo? JANKO (pokloni se:) Jesam, premi - - to jest, gospodine doktore! (uro ode.) JANKO (sam, dre spavau haljinu:) Hm! - ea me mori - e, pa ta - zato je ona bedasta tablica na vratih; tko doe, nek si zapie ime - hm! - poli staroga ne bi kodilo - al ne, ne! - doktor bi vikao - hajdmo rakijau!

Promjena.

20 pleno titulo (lat.) - punim naslovom 21 sic volo, sic jubeo, sic impero (lat.) - tako hou, tako odreujem, tako zapovijedam 22 Allons enfants - allons (franc.) - naprijed djeco, naprijed

14



(Za promjene dekoracije mora se zastor svakako spustiti. Kad se pozorite opet otvori, vidi se predsoba ukusno ureena. U sredini su vrata velika. U tree kulise zdesna i lijeva pokrajna vrata. Nadesno spreda prozor, nalijevo naslonja, stol prostrt sagom, na njem kut[ij]ica i stajae zrcalo. Straga vie stolica. U kutu straga nadesno dralo za odjeu (Kleiderstock), na njem haljine i krinolina, bijelim ruhom pokrivena.)

Prizor 9. LJUBICA RUIEVA, zatim JELICA

(Ljubica sjedi u naslonjau. Iz otvorene kutije vadi katkad liilo, pa si lii lice i obrve, katkad si gladi

vlasulju svoju.) LJUBICA (vikne ljuto:) Jelice, Jelice - jesi li ula, Jelice? JELICA (izleti iz lijevih vrata:) Zapovijedate, milostiva gospodino! LJUBICA: Jesi li bila u novin - je li tko moga Amitora naao - JELICA: Bila sam kod "Agramerice", kod "Domobrana" - LJUBICA: A kod "Narodnih Novina" nisi bila - je l' da nisi? JELICA: Bila sam i ondje - al nigdje nita. Tri dana su ve sve zagrebake novine oglasivale, tko donese Amitora, - dobit e pedeset forinti - al jo ga ne ima. LJUBICA (poluplau:) Ah, moj Amitore! - moj siromani Amitore! - nee vie u svojoj posteljici spavati. (Jelica hoe da ide u lijevu sobu.) uje, Jelice! (Jelica se vrati.) No! - a kako se veli, prostakinjo jedna - kad se pita - gdje si se potenja nauila - misli, da si meu svojimi krznarskimi djetii kod Svetoga Ivana? JELICA (smetena:) Oprostite, gospodino! LJUBICA (krikne:) "Milostiva gospodino" se veli, jesi ula, prostaka vjero? JELICA: to zapovijedate, milostiva gospodino? (Za sebe, uzdiu:) Ah, pomozi mi, dragi boe! LJUBICA: Po podne idi opet u novine - pak pitaj - a sutra opet - jesi li ula? a sutra po podne opet - jesi li donijela kapu - a? JELICA: Nisam jote, milostiva gospodino. LJUBICA: A zato nisi, lijena vjero jedna? JELICA: Ta ja sam tek ula u sobu, kad ste me zvali natrag - milostiva gospodino! LJUBICA: ta - ta? ti e se s menom pravdati - pravdati, ti besramna prostakinjo? Ona se pravda - hvali bogu, da moe gospodski kruh jesti, da si u nobl kui, - il ako su ti kuruzni ganci kod japice slai - nosi se - nosi se, nitarijo. - Donesi mi kapu, jesi li ula? JELICA (odlaze nalijevo, za sebe:) Ah, gorak je taj gospodski kruh! LJUBICA: Hm, vidi nitariju - pravdat se - (Vikne:) Jelice - Jelice! JELICA (istri:) Zapovijedate, milostiva gospodino? LJUBICA: Je li me tko traio ujutro? JELICA: Ah, jest! zaboravila sam. LJUBICA: Vidi - a ona nit ne kae - a gdje ti je luda pamet bila - tikvo jedna! JELICA: Nisam se ufala. LJUBICA: Zato? tko je bio? - nu, govori! JELICA: Bio je ovdje gospodin Biberovi - LJUBICA: Pak ta hoe, lopov? JELICA: Kazao je, da je doao - (ustruava se).

15



LJUBICA: No? JELICA: Da - da - vam estita, jer ste upravo pedeset godina navrili - LJUBICA (ljuta:) ta - ta - ja - pedeset godina? - ti mi se ruga, nitarijo. JELICA (bojazljivo:) Ali molim - LJUBICA: Mar - poberi se - brzo - kapu donesi - (Jelica ode.) LJUBICA: Lopov jedan - lopov - okrast me - prevarit me - a jo se smijat - tepac jedan! (Vikne:) Jelice! no - jesi li gotova? JELICA (istri, nose kapu modrimi vrpcami ureenu:) Evo, milostiva gospodino! LJUBICA: Bedasta vjero! - ta si donijela? - misli, da sam baba kakova? JELICA (za sebe:) A bome jesi! LJUBICA: ta mrmlja? a? - ajd - onu crvenu sa ruami, jesi li ula? JELICA (za sebe, odlaze:) To e biti sijeno za gusku! LJUBICA: I-Im - jo nikoga ne ima, jo nikoga - (gleda sat) pol dvanaeste! - vraja cura, jo ne ide - Jelice - no? JELICA (izae sa kapom, ruami i crvenimi vrpcami ureenom:) Evo, milostiva gospodino! LJUBICA: A kako to dri - misli, da je to repa ili zelje, ti i onako nisi nego za filijarku. (Istrgne i metne ju na glavu.) Sad ajd, postavi se k prozoru, pa gledaj, tko ide. (Jelica ide k prozoru.) E! - hodi malo ovamo, pak mi pomozi - (Jelica prikopa kapu k vlasulji.) JELICA (naravnavaju:) I opanarica s potoka je ovdje bila. LJUBICA (gledaju u zrcalo:) Da ju ekam na mjenicu, je li? JELICA: Da! plakala je pol sata. LJUBICA: Vraga u ekati! - ako jo jednom doe, bacit u ju van - nek plati, il e doi egzekucija! (Hoe sama naravnat kapu; vlasulja i kapa idu nakrivo.) Bedasta tikvo, to si nainila. (Gurne ju.) Mar - k prozoru! JELICA (taru si suze, ide k prozoru i ree za sebe:) Ah, majko boja, izbavi me! LJUBICA (sve ravnaju cvijee i ogledaju se u zrcalo:) No, tko ide? JELICA (gledaju:) Gospodin. LJUBICA (ivo:) Mlad? JELICA: Star. LJUBICA: Luda! - a nitko vie? JELICA: Mudrovika - ona stara runa baba. LJUBICA: Mui, ludo klepetalo! tko te za to pita? - a sad? JELICA: Oficir. LJUBICA (ivo:) Ah! (Metne sat i lanac, da se vide dobro, a i prstenje na rukuh:) Mlad? JELICA: Mlad i lijep - al - LJUBICA: No? JELICA: On ne ide sam - prati mladu lijepu gospodinu - LJUBICA (lupne nogom, za sebe:) Skrhala si vrat: (Glasno:) A sad? JELICA (gledaju van, nasmjehne se, pa migne glavom:) Sad - sad? LJUBICA (opaziv to): Koga pozdravlja - govori? Kako ti smije koga pozdravit? JELICA (smetena): Mladoga juratua - sina naega susjeda. LJUBICA: uje - uvaj se - ako to jo jedamput vidim - otjerat u te - a sad? JELICA: Sad? LUJO BIBEROVI (vikne s ulice): Servus - servus - Jelice - recite svojoj staroj adaji, da ju Amitor - slatki Amitor lijepo pozdravlja - ha, ha, ha! - on je iao u hladne kupelji - ha, ha, ha! - Servus, slatko dijete! (uje se, kako talijansku ariju Orsina pjeva.) LJUBICA (teko diu, skokne, od ljutine zgre pjesnice, potri k prozoru, gurne Jelicu. Tre): - U! - lopove! - lopove! - taj - taj - taj tepac - taj fakin - ta nitarija - on je, - o, moj slatki Amitore - o - (Hoe da vikne iz prozora.)

16



JELICA: Nemojte, zaboga, gospodino - mlad lijep gospodin ide k nam. LJUBICA: Ide - ide? stoji li dobro moja kapa - ha - zbilja ide? - (ivahno ide, sjede u naslonja, ogledne se u zrcalo, zatvori kutiju, metne sat, lanac na ogled, uzme u ruku. knjigu, kanda ita, al gleda eljno vrata.) Aha, koraci se uju! (Njetko kucne na vrata.) Da vidimo! - Slobodno!

Prizor 10. LJUBICA, JELICA, VLATKO

VLATKO (unie, pa se pokloni): Ako se ne varam, milostiva gospojo - LJUBICA (pokloni se slatko, za sebe): Lijep momak (Kad kae "gospojo", malo se prene, glasno): Gospodino! VLATKO (njeto smeten): Pardon! Vi dajete, milostiva gospodino, sobu za neoenjena ovjeka u najam. A takov sam ja, Vlatko Cvjetini, po zvanju literat hrvatski. Moje zvanje je takovo, da vas ni najmanje smetati neu, samo bi se i meni mira i udobnosti htjelo - LJUBICA (za sebe): Kako lijepo govori! - pa kako zdrav i iv! (Diu se, glasno, metne koketno knjigu na stran, da joj se prstenje vidi.) O! zato se ne brinite, gospodine! (Jelici.) Jelice, al daj gospodinu stolicu, drago dijete! JELICA (za sebe, nose stolac): Stara zmija mi kae "drago dijete" - da, sad! (Postavi stolicu, glasno): Izvolite, gospodine! VLATKO (opazi Jelicu, malo se nasmjehnu, ova pocrveni i pokloni se): Hvala lijepa, moja draga! LJUBICA (opaziv to, ljuto iba oima na Jelicu i iza lea Vlatka, koji je meutim sjeo, pokazuje prstom vrata, nek izie. Jelica ode.)

Prizor 11. LJUBICA, VLATKO

LJUBICA (slatko, koketno, opet sjedne): Da, kako rekoh, zato se ne brinite, gospodine Cvjetiniu. Kua je mirna, ja, Jelica, dvije slukinje i sluga - jedini smo ljudi u ovoj kui. Soba je udobna, a ukusna. Ljeti imate lijep vrt, a to e vam kao pjesniku osobito drago biti. - (Vlatko se pokloni.) Vi moete raditi, ta vam je volja. - (Koketno:) Mladoj se gospodi hoe slobodice. VLATKO: O! molim! LJUBICA (koketno, pustiv se sasvim u naslonja, a pruiv noge na klupicu, grozi rukom): O, znam ja to - znam. Vidite, toga sam se uvijek grozila. Imala sam se est puta udat - al bojala sam se, pa ostah rae sama. (Nasloni se na desnu ruku, lijevom igra se satom i lancem.) Al prema vam u biti snosiva - veoma snosiva - pjesniku mora se svata pratat - VLATKO: Hvala unaprijed, gospodino! al pjesnici nisu tako grijeni ljudi, kako mislite. LJUBICA (lupkaju nogom, rukom glade svilenu haljinu): O ne! ja ne mrzim pjesnike - ja ljubim pjesnitvo. Velika za mene srea vas je amo namjerila. eljna sam drutva, pa moram drutvo bjeati. Jer ove prazne fraze, ove zlobne klevete, ova fina uplja komedija naih salona mi je dosadila. Nigdje duha, nigdje srca, oh, to je grozno! Je l' da je tako? VLATKO: Drago mi je, da se s vama na dlaku slaem! LJUBICA (sloi ruke, nagne glavu): I tako vam samujem! - sa svojimi knjigami. - Al knjiga, ah (uzdie), to je mrtvo slovo - a srcu se hoe ivota. Vidite, to me nuka, da koga uzmem na stan, jer

17



sluinad - ce sont des btes!23 da bar ljudsko lice vidim. (Smijee se.) Dakako, ne primam svakoga, ve koj mi oku godi, koji mi je simpatian, kao to - (nagne glavu) vi na primjer! VLATKO (pokloni se). LJUBICA: Al dosad sam bir[aj]u nesretna bila. A kako ne? Naa mlade! ak znade samo za vanjsku simpatiju - il pije, pui, karta se. inovnik, to je personificirani egoizam, a vojnik se - ta to i sami znate - sa enom od trideset godina slabo zabavlja - tomu se hoe mladosti. Je l' tako? VLATKO: Vaa dua je mlada, gospodino - mlaa nego mnogih naih salonskih kraljica. LJUBICA: A! - vi znadete i laskat, gospodine pjesnie! (Grozi se prstom.) uvajte se! slatke rijei mogu nam kojeta u ivotu ogoriti! VLATKO: Ja istine nikad ne tajim. LJUBICA: Al pardon! - mi smo poeli o sasvim prozaikoj stvari, o stanu - pa preosmo na poeziju. ta ete mojoj nesretnoj sanjarskoj naravi! Kakova sam, takova sam. (Ustane, makne naslonja.) Nu sad emo u ivo! (Vlatko ustane.) Rauni moraju isti biti, jer hou da vas svakako svojoj kui priveem - (pokloni se, a pokazuje desna vrata:) Izvolite! VLATKO (hoe da ona ide napred): Molim! (Ona ide otvarati desna vrata. Vlatko za sebe:) Fina ena. LJUBICA (otvori vrata): Evo vam budueg stana - (Pogledne.) Mili vam se? VLATKO: Sasvim! a - LJUBICA (zatvori opet vrata): Cijena? O, zar mislite, da sam lakoma? - (Koketno.) Jesam i nisam! Stan, svijetlo, grijanje, pranje, zajutrak, posluba na mjesec osam forinti! VLATKO (u udu): Samo - osam? LJUBICA (smiju se): Da! ha, ha, ha - a povisiti vam najmovine neu. Hoemo li dakle? (Prui mu ruku.) VLATKO (uzme ruku): Hou, i to sutra! (Poljubi ju u ruku, pa se pokloni.) LJUBICA: ivio! zbogom - revoir! al ne recite zaboga svijetu, da ste staru djevojku u ruku poljubili, jer zagrebaki jezik je bri nego telegraf, ha, ha, ha, ha - zbogom - zbogom! (Pokloni se, Vlatko se pokloni pa ode.)

Prizor 12. LJUBICA sama

(Doe dosrjed pozorita.) ivila Ljubica! - golub je uao u tvoju mreu! Taj ne znade jote, to ti znade; taj nije ogrizao jabuke spoznanja, taj ne zna, to je svijet. Drat u ga, skovat mu lance iz onoga blaga, to mi srea dala - da, moj mora bit sav i itav. Ha, ha, pokazat u vam svim, da je dandanas istina: gdje novca ima, da je tamo i slast i mladost! (S ulice se uje glas drotara): Dratovat - stare lonce - stare lonce - dratovat. (Ljubica se trgne, lupne ljutita nogom pa vikne): Do vraga! (Zastor se spusti.)

Konac prvoga ina.

23 ce sont des betes! (franc.) - to su glupani (glupae)

18



IN DRUGI

(Soba u Ruieve kao na koncu prvoga ina, na stolici nadesno stoji katulja, u njoj ruiast eir enski.)

Prizor 1.

JELICA (Sama. - Mee bijele zastore na prozor, a skida stare; pjeva polagano): Na lijevoj strani kraj srca Lei mi teka ranica. Ha - ha - ha -

Ah! - dragi boe moj - tko staru enu slui, kao da vraga slui; nikad mira, nikad pokoja - tri svaki dan u sve novine, je li se Amitor ve naao - gospoda mi se u redakciji ve smiju. Ah! pa kako me mrcvari, otkad je mladi gospodin pjesnik ovdje na stanu - ne smijem ga pogledati, ne smijem mu rijece kazat - odmah stara vie kao svi vrazi. Dobar ovjek, taj mladi gospodin - a lijep je - krotka duica. ao mi ga je, stara ga dri kao kanjac ovicu - koda bi ga bilo, da ga stara namaari. Pisala mu nije jot, kao to onim drugim - deset ih je bilo od ureva, a sad e skoro biti Kraljevo, a svim je pisala - strana baba! - Da se ne srami! Kapetan, ha, ha - taj joj se u brk nasmijao! - Juratu joj je sa svojimi pajdai po noi stranu maju muziku nainio - i toga vie. - A stara ipak nije s mirom. - Gospodin Lujo - no, taj je najdue ostao - dala mu je zlatnu uricu, prstenje, novaca, platila mu je dugove, a on je jote krive mjenice na nju nainio! - A sad - sad ima Cvjetinia - koda bi ga bila - ah! stara ima novaca kao blata - premamit e ga - e, novac je vrag! - pak upravo takovoj grdobi je bog punu vreu dao! Zato ne meni - e, da mi ih je! - onda bi dobro bilo; onda ne bi moj siromani Marko imuncem kouha krpao - onda bismo gospodski ivili ja i on. - (Ide ovo govorei sve blie katulji.) Pak bih se vozikala, i na bale ila - i u teatar ila - pak bi se lijepo odijevala - da vidimo! - (Otvara katulju, izvadi eir.) Lijep je! Ba ga je marandmodica donijela. (Metne ga na glavu, ide pred zrcalo.) Bogme, ba kao za mene, a ne za staru enu - ba! - pa bi se etala. - (ee se gledaju se u zrcalo.)

Prizor 2. JELICA, URO

URO (unilazi, da ga Jelica ne vidi; za sebe): Bijela rua na prozoru! - staroga vraga ne ima kod kue! - A Jelica! - u dobar as. JELICA (sve se u zrcalo ogledava): Pa bi se etala, a mlada gospoda bi se klanjala - a ja bi im se zahvalila - o, klanjali bi se - bi - ja nisam runa - to mi je ve mnogi mladi gospodin rekao, pa me je prsti tipao u lice - (ee se gospodski pred zrcalom, uto se uro douljao, pa ju utine iznenada u lice.) JELICA (vrisne, a eir padne): A! gospodin doktor!

19



URO (metne prst na usta): St! Marko e u soldate. JELICA (u strahu): U soldate! Ah - hou - hou - al nee - u soldate! (Malo se osvijestiv, sloi ruke molei:) Oh! - dragi - slatki gospodine doktore - nemojte zaboga - ne uinite toga - molim vas, lijepo vas molim, budite milostivi - smilujte se, izbavite nas - sve u - sve emo uiniti, - slatki gospodine doktore! URO: Hm! - moja draga, to je teka stvar. (Ogledaju se.) Ne ima stare kod kue? JELICA: Ne ima, za jedan sat e se vratit. URO: E, dobro dakle! uinit u to; Marko nee pod puku. JELICA (vesela): O! hvala vam, hvala! URO (utine ju u lice): Ali - (Kihne.) JELICA (ide njekoliko koraka natrag): Na zdravlje - Ali? - URO: I vi morate njeto uiniti - inae - (kihne) hvala! - prokleta hunjavica! JELICA (bojazljivo): Ja? URO: Ne bojte se, draga! - (Izvadi pismo.) Vidite ovo pismo? JELICA (migne glavom). URO: Ovo ete odmah po podne vaoj gospodarici predati, - jeste li razumjeli? - Ako vas zapita, od koga je, recite, da ga je poslunik donio, - a ovaj papir dajte joj takoer, pa recite, da ste ga nali kod gospodina Cvjetinia. (Predade oboje.) Jeste li razumjeli? JELICA: Jesam, jesam! (Za sebe:) Koji je to bijes! meni se ini - URO (tiho): Pa recite, da se podveer gospodin Cvjetini uvijek po sobi ee, pa uzdie: "O Ljubice! Ljubice!" (Kihne.) JELICA (ivahno): O! - to je i onako istina - gledala sam vie puta kroz njegovu kljuanicu - a on sve uzdie: "Oh, Ljubice moja!" (Za sebe:) Ve ga ima stara! URO: Al utit! (Hoe da ide na desna vrata. Izvana se uju koraci, zatim: - Jelice, Jelice!) JELICA (prenuv se): Joj - stara ide - zaboga! URO: Stara? Do vraga! Treba pete brusiti - ajde u Vlatkovu sobu - (Hoe unii, al su vrata zakljuena.) Do vraga! - Odnio klju - al je lud (i kihne). JELICA (pobere brzo eir, metne ga u katulju, uje se: - Jelice! pasja vjero!): Oh, joj - ta emo - hvala bogu, da je tako debela - al - URO (hoe na lijeva vrata): Ovamo! (Kihne.) JELICA: Ne! zaboga! - a, ovamo! (Pokazuje na haljine u kutu.) URO: A! pod krinolinu! - Dobro! (On se sakrije pod krinolinu, da mu odozgo moe glava van virit. Ona ga pokrije pa ostaje plaha pred haljinami, u to se vrata otvore. Ljubica ljuta unie.)

Prizor 3. LJUBICA, JELICA, URO

LJUBICA: A gdje si bila, vraja vjero! - ta si gluha - ja viem - viem - a ona nita - gdje si bila? JELICA (bojazljivo nalijevo pokazuju): Ja - ja - tamo - (uro kihne.) Nazdrav - (I ona tobo kihne.) LJUBICA (gleda ju): Tko je kihnuo, a? JELICA (bojazljivo): Kihnuo? - ja - ja sam kihnula! LJUBICA: Luda glavo - kihne - pa si sama kae "nazdravlje". (uro opet kihne skriju glavu pod krinolinu. I Jelica za njim tobo kihne.) Sad ajd k vragu s tvojim kihanjem. - Svlai me! - no - JELICA (bojazljivo ide prema njoj, gleu noge urine; za sebe): Oh! te nesretne izme! (Skida klobuk i mantilju Ljubici.) LJUBICA: Je li me tkogod traio? - Jesu li Amitora nali?

20



JELICA: Amitora nisu nali. - Gospodin Cvjetini - LJUBICA: Hoe li doi k objedu? JELICA (metne haljine na dralo): Hoe! URO (poviri meutim glavom iz krinoline, da ga Ljubica ne uje): Dobar tek, amice Vlatko! (Kihne.) JELICA (smiju se, kihne takoer toboe): Doi e zacijelo! - ali - (izvadi iz pregae pismo) poslunik je ovdje bio, pa je donio pismo. (Dadne ga Ljubici.) URO (poviri glavu opet): Aha! LJUBICA (gledaju natpis oalinom): "Gospodini Ljubici Ruievoj, ovdje". (Raspeati ga, trai potpis, za sebe:) Ne ima imena! (Glasno:) Od koga je? JELICA: Ne znam! Nije nita rekao! LJUBICA: A kakov je broj imao poslunik? JELICA: Broj - nisam ga gledala! LJUBICA: Gdje su ti oi bile - slijepa vjero! - idi, gledaj u kuhinju! a Juriu reci, nek donese iz pivnice etiri flae mukata - jesi li ula? JELICA (bojazljivo gleu krinolinu, za sebe): Ah! ta sada doktor! (Ode.) URO (iz krinoline, da Ljubica ne uje): Nazdravlje! evo me u kripcu - ustavno gospodstvo krinoline, ajde de - to nije zlo - al interniran biti u krinolini, to je vraja stvar! (Dri si nos rupcem.) LJUBICA (meutim, sjede u naslonjau, motri pismo.)

Prizor 4. LJUBICA, URO

LJUBICA (stane oalinom itat pismo): Da vidimo! "Milostiva gospodino! Ja sam Cvjetiniev najvei prijatelj!" (ivahno:) A! URO (pod krinolinom): Aha! incipit - hoe li? LJUBICA (ita bre): "Oprostite, da Vam piem, al kao njegov prijatelj moram. On je plahe naravi, ima svoje muice, on Vam ne bi nikad istine reko - al meni je povjerio sve." (ivahno:) Da, da! (ita dalje:) "Vi niste vie mlaahni!" URO (za sebe iz krinoline): Ve babetina - ut figura docet!24 LJUBICA: Lopove! URO (za sebe iz krinoline): Lijepa hvala! LJUBICA (ita:) "Al svojimi duevnimi vlastitostmi, svojom ljubeznosti privezali ste ga k svojem srcu." (Klikne:) Ah! - viktorija! (ita jo jednom:) "Privezali ste ga k svojemu srcu." URO (za sebe iz krinoline): ivio, uro, recept je dobar! LJUBICA (ita brzo): "On nee da Vam to kae. Imetka ne ima - a Vi ste bogati. Tako Vas ne bi nikad htio uzeti, jer mu se to po njegovu mnijenju nedostojno ini. Evo Vam moga savjeta! - Zapiite mu odmah - i predajte mu est tisua forinti. Traite najprije potenu rije od njega, da e Vam ovu elju ispunit. Nu ispitivajte ga prije sama, ne spomenite imena zaboga, drukije je sve propalo. To Vas svjetujem ja, njegov i Va prijatelj." - (Ljubica ustane, veselo, ee se tamo amo.) Ah! dakle ipak istina! Da, moj e bit! - o da, to je istina! ovjek, koji je to piso, poznaje ga - URO (za sebe iz krinoline): I te kako! LJUBICA: Ha, ha, ha! - plah je - ne poznaje enskoga svijeta - URO (za sebe iz krinoline): Vraga ne poznaje!

24 ut figura docet (lat.) - kao to figura (lik) pokazuje

21



LJUBICA: Nao je enu - obljubio enu! URO (za sebe): Al ne tebe - staro klepetalo. LJUBICA (stane): Al da je to pismo sam napisao? - Tim bolje! - Ako je to prevara? - Ne, ne - on je poten ovjek - nije kao lopov Lujo. Ne, ne, ne boj se, Ljubice! URO (za sebe): Ne, ne, ne boj se, duice! LJUBICA (ee se opet): Tvoj e bit! URO (za sebe): Rekli jesu slijepci! LJUBICA (ustane pred zrcalo): Vidi, Ljubice - tko bi to bio rekao, da e te pred stare dane tako mlada slast zapasti? - A ipak - URO (za sebe): Kiselo groe! LJUBICA: Mjesec dana sam raspinjala zanjke, da ga uhvatim. Stavila sam mu zlato svoje na ogled kao vabilo. Ne vabi to njega. Hinila sam sentimentalnost, idealnost - ja idealnost! - ha, ha, ha! Uvijek je bio ljubezan, njean, zamiljen - al uvijek jednako, ni vie ni manje - uvijek je to ostalo samo pri govoru o simpatiji - nita vie. - A - ja sam nestrpljiva - URO (za sebe): Gledaj vraga! LJUBICA: Al one pjesme, to mi uvijek o Ljubici ita - (Gleda se u zrcalo.) Da, da, to si ti, moja draga! - ha, ha, ha - (Baci se u naslonja.) Ha, ha, ha, ha - ti - poslije toliko - ha, ha, ha - pjesnikov ideal - ha, ha, ha! (Ustane.) Danas e bit kriza! Sad il nikad! URO (za sebe): Smij se ti, smij! LJUBICA: Nu Jelica mora vie znati! (Vikne.) Jelice! Jelice!

Prizor 5. LJUBICA, JELICA, URO

JELICA (bojazljivo gleu krinolinu, za sebe): Zaboga - da ga je opazila - hvala bogu, nije! (Glasno:) Zapovijedate, milostiva gospodino? LJUBICA (malo prijaznije): uje, draga Jelice! - hodi malo blie - (Jelica doe blie.) Reci mi po dui - nisi ti nita vidjela - nita opazila (pokazuje na desna vrata) - tamo! JELICA (ustruavaju se): Tamo! kod - gospodina Cvjetinia? LJUBICA: Da, da, govori, reci, drago dijete! URO (ape Jelici, da ga Ljubica ne uje): Govorite - laite - il e Marko u soldate! JELICA (trgne se brzo): Da l' sam vidjela? - O da, da, - jesam, milostiva gospodino - LJUBICA: No, a ta? JELICA: Ja sam vie puta ula vikanje kasno do noi do moje sobe. - Milostivna gospodina je spavala - a ja sam ila gledat, tko to vie, jer bi vas probudit mogao. - Doem u ovu sobu - pa ujem, da gospodin Vlatko naglas vie. LJUBICA: A ta - ta je vikao? JELICA: udne stvari! - priuljala sam se kljuanici, pa gledam - on se ee po sobi - katkad stane - pa uzdie teko - URO (iza krinoline): Ah! JELICA: Da, ah! - onda se opet ee pa govori: "Ah Ljubice! moja Ljubice!" LJUBICA: Je l' zbilja - zbilja? JELICA: Jest, bogami! - pa onda opet: "Ah, ti nikad moja biti nee - ti si bogata - ja siromah - ah, Ljubice - ta su druge - moebit ljepe po licu - al takovo njeno, ljubezno srce ne ima nijedna -" I tako je dalje govorio, pa je izvadio iz epa sliku. LJUBICA: Fotografiju?

22



JELICA: Da, fotografiju - pa ju je ljubio - LJUBICA (za sebe): To je moja - njekidan sam mu je dala! - A onda - JELICA: Onda - onda je sjeo pisat - pa pie - pa razdere papir - pa pie opet - i brie - LJUBICA: A ta? JELICA: Ne znam - al njekakov takov papir sam juer nala, kad sam mela sobu - (Izvadi papir iz pregae.) LJUBICA (ivo skoi): Daj amo! (Uzme papir.) Poetak lista prekrian! (ita za sebe:) "Draga Ljubice! Odavno sam Vam htio rei - kako mi je srcu teko - kako - oh, al nisam mogao - preveliko tovanje -" nita vie - prekriano - Hodi u kuhinju, Jelice - (Jelica ode.) LJUBICA: Ha, ha, ha! Ovice, ti luda ovice - bi l' ovjek pomislio, da takovih ljiljanskih momaka na svijetu ima - Da, da, ima! - Sad il nikad - uzet u novce - a Grahovac mora kod notara odmah pismo dat nainiti - (Gleda sat.) Pol jedanajest - odmah e doi! (Ode nalijevo.)

Prizor 6. URO sam (pod krinolinom)

Hvala bogu, da je vrag staru odnio - sad barem moe ovjek slobodno kihati i dihati - (Kihne tri puta.) Al ribica uhvatila udicu! - No da izmaknem - Vraji Vlatko - da je zakljuao vrata - Ajdmo! - (Hoe da izae, uju se izvana koraci.) Do vraga! opet njetko! (Kihne.)

Prizor 7. URO (pod krinolinom), GRAHOVAC

GRAHOVAC (unie, ogledava se): Hm! Nikoga! URO (za sebe): A, ti, zmijo - krvopijo! GRAHOVAC (metne eir na stolac): Gdje je stara - (Gleda sat.) Tri etvrta na jedanajest! - treba jot mjenicu opanarevu protestirati. (Sjedne na stolac taru si ruke.) Ha, ha! - Lujo - Lujo - za sto forinti nainio krivu mjenicu na njezino ime - ja sam uinio dvjesta! - Sto ide meni u ep! - Trgovcu Mihaliu posudila je sto, napisao je sto pedeset na tri mjeseca, a meni pedeset u ep! - ha, ha - URO (za sebe): Pedeset batina bi zasluio, lopove!

Prizor 8. LJUBICA, URO, GRAHOVAC

LJUBICA (izae, ne opaziv Grahovca, broji banke.) Jedna, dvije, tri, etiri, pet, est, sedam tisua! da, dobro! GRAHOVAC (ustane vidiv banke): A, dobro jutro, gospodino! LJUBICA: Oho - nisam vas ni vidjela - Dobro jutro - upravo ste dobro doli!

23



GRAHOVAC: Osobito mi je - drago! Kako Vam slui zdravlje? - jeste l' dobro spavali? - (Lukavo:) Je li onaj mladi sanjar - onaj poet povoljniji - LJUBICA (acnuta): A ta pitate za to? - Mislite, da ete Vi manje provizije dobiti? GRAHOVAC: O ne! vi znate, da nisam sebian ovjek, al ja vas samo opominjem kao prijatelj - ne troite odvi na mlade ljude, jer e vas tako namaarit kao Biberovi. LJUBICA: Hvala vam za taj savjet! - Ne trebam ga! - Svaki ovjek ima kakvu volju i elju - ja mlade ljude - vi karte - pa bog. GRAHOVAC (pokloni se): Da, istina! - Samo to je kod mene vee mogunosti, da u ja dobit na karte, neg vi na mladih ljud. LJUBICA (uvrijeena): Vi ste bezobraznik - prostak - (Grahovac smiju se legne ramenom.) Uostalom je Cvjetini poten ovjek - ne lopov kao Biberovi - to je velika razlika! GRAHOVAC (opet legne ramenom): Hm! razlika - moebit - forma je razliita - stvar ista! - Pjesnik - literat? - ta je to? - Proletarac, sansculotte - lump! URO (za sebe): Lopove, ta si onda ti! LJUBICA: Dosta! - vi ete ii notaru - nek legitimira ovu darovnicu (dade mu iz epa papir), kojom ja Cvjetiniu sedam tisua forinti poklanjam. URO (za sebe): A! GRAHOVAC (trgne se): Sedam tisua, bezuvjetno? LJUBICA: Bezuvjetno! do dva sata moram ju imati - donesite ju - al zovite me van - evo vam zato dvadeset forinti. (Dade mu novce.) Do dva sata! GRAHOVAC (pokloni se): Hvala! - Razumijem! - Pjesnik je naao svoj ideal u - vaoj kesi - ha, ha, ha! URO (za sebe): A ti bi ga imao nai na vjealih. LJUBICA: Dosta o tom! - Al propos Biberovi, ta emo njim? Na koliko glasi kriva mjenica? GRAHOVAC: Na dvjesta forinti! LJUBICA: ta, dvjesta? - a, to je odvi! - ja sam mislila, sto! GRAHOVAC (izvadi budelar i predaje joj mjenicu): Na dvjesta forinti! evo mjenice! (Ljubica ju gleda.) Ja sam ju meutim isplatio. LJUBICA: A ta emo? GRAHOVAC: Il utit il tuiti ga. LJUBICA: Tuit! GRAHOVAC Hm! ne znam, bi l' to dobro bilo, (za sebe:) jer bi ja onih sto forinti izgubio, to sam pripisao. - (Glasno:) Vi kanite opet oviti si oko glave djevojaki vijenac - Biberovi je fakin; da ga optuite, bila bi javna konana rasprava - i javan kandal, gdje bi Biberovi mnogo nedjevojakoga iznio pred svijet. LJUBICA: Gujo! - al istina je - utimo - skrhao si vrat taj lopov - al sad idite ve! GRAHOVAC: Jo dvije tri stvarce! (Uzme eir.) Trgovcu Mihaliu dao sam od vaih novaca sto forinti na tri mjeseca, stopedeset je napisao, dobra kua. Onaj koncipist je bio tri puta kod mene. Hoe trideset forinti na tri mjeseca, pa bi zato dao ezdeset. Ja sam se opitao. Zahlungsbogen25 je zaloio, sam ima suhu bolest. Odbio sam ga - jer se inovnikim mjenicam po smrti penzija ne daje. Onih pedeset forinti kod Langa je po svoj prilici izgubljeno. LJUBICA: Kako to? Ta prije tri tjedna je otvorio trgovinu? GRAHOVAC: Da! - al danas je otvorio konkurs. Mjenicu one opanarice s potoka u danas protestirati, pa emo egzekvirati. Dvadeset forinti ste joj dali, a dva puta prolongacija po deset forinti ini etrdeset. LJUBICA: A hoemo li od toga gada novce dobit? GRAHOVAC: Sve ne, mislim. Bio sam u tom smradu - fuj - mu na umoru - ona nosea - vojnici u kui na egzekuciji radi tibre - estero smradne djece - sve prnjavo - a cijela ropotarnica ne vrijedi ni dvadeset forinti! 25 zahlungsbogen (njem.) - platni iskaz

24



LJUBICA: Baga! - e ta, prodat treba - kad ne ima ta jesti - nek crkne. - Ali sad idite k notaru! URO (za sebe): Boe! zar ne ima vie sodomske i gomorske strijele? GRAHOVAC: (odlaze): Sluga pokoran! - (Vrati se.) Da, recite svomu buduemu, nek ne pie tako stekliki! - Vi znate moj odnoaj prema - (Ogleda se, Ljubica migne glavom.) Tamo sam ga naao u crnoj knjigi meu prvimi - ako neete samovati - recite mu to, gospodino. (Pokloni se.) LJUBICA: Dobro, dobro! dakle u dva sata, Grahovac - zbogom! (Grahovac ode, uto doe Jelica.) URO (za sebe): A, dobro da se znamo! (Grahovac ode, Jelica ue.)

Prizor 9. LJUBICA, JELICA, URO, SLUGA

JELICA (unie nosei pokrivalo i tanjure, da prostire stol; za njom nosi sluga stol i postavi ga usrjed pozorita.) LJUBICA: Jelice, ne ide jo gospodin Cvjetini? JELICA (spremaju stol, gleda kroz prozor - sluga ode): Ne! ne ide - al enska njeka je upravo ula u kuu! LJUBICA: enska? - koja? - (Potri k prozoru, Jelica ide prema uri.) JELICA (za sebe): Siromah doktor se poti jot u krinolini. URO (ape Jelici): Zaboga, izbavite me! JELICA (opaziv, da se okree Ljubica): Zaboga utite! (Njetko kucne.) LJUBICA: Slobodno!

Prizor 10. LJUBICA, JELICA, URO, PAUNOVIKA

LJUBICA (opaziv Paunoviku - za sebe): O! - no, hvala bogu - eto ti vraga! PAUNOVIKA: Slubenica - draga frajlice - kako ste - kako - iva - zdrava, lijepa - JELICA (za sebe): Pomozi, boe! - ta e se sama na objed pozvati! URO (za sebe): Ovdje kanda se sve vjetice sastaju. LJUBICA (nestrpljivo): Hvala na pitanju - gospojo Paunoviko! - elite moebit togo? - Izvolite malko sjesti! (Sluga doe pa postavi dvije otvorene boce vina, ae i tanjur sa slasticami za objed na stol.) PAUNOVIKA (za sebe): Danas emo se ovdje gostit. JELICA (za sebe): Sad kanda si ju prilijepio. PAUNOVIKA: Ja - nita, da pravo kaem - bila sam kod Cvjeteike - pa ajd malo k frajlici, rekoh; bit e doma, rekoh; kod Cvjeteike sam kavicu pila - al znate, sama cikorija - no ta nije takova, rekoh - kao kod frajlice Ljubice, rekoh; ujutro sam bila u klotru, bila je velika misa - sestra Peregrina mi je dala kolaa. LJUBICA (za sebe): Spasi me, boe! URO (za sebe): Bogme, kanda je veliki petak! PAUNOVIKA (nofa opet): Martinika ima dijete! - otac i majka imaju crne vlasi - a sini - je blond - ha, ha, i to ima kvaku, rekoh! - A jeste li uli - Filda Frankovieva se udaje - nevjera se udaje -

25



znate, ona nosata - a za koga? ha, ha, ha! za staroga savjetnika Britvia - no, ta e ga obrijat - stari ima noge kao vlat - rekoh - a nosata Filda pozna dobro garniziju - no, rekoh - rogovi ne fale starcu. LJUBICA (sve nemirnija. Jelica ide k prozoru, gleda, pa migne glavom, da nije). PAUNOVIKA (nofa opet za sebe): No! - nee me vraja vjera pozvat. - Betija skupa - a ja ne idem! (Glasno.) Da, slatka frajlice! - stara Haraminieva ima nov eir - ha, ha - per amorem dei!26 - na njem samo cvijee - no, ti toga treba, stara kravo, rekoh - revera, strani ljudi! URO (za sebe): Revera, stara nakazo! PAUNOVIKA (nofa): A ta ste kuhali - danas? Ja juicu i govedinicu i malo repe - ah, dragi boe, rekoh, da nisu dobri ljudi na svijetu, rekoh, koji ti katkad peenkicu daju, kao frajlica Ljubica, rekoh - ti ne bi znala, to je dobro - revera, vaoj kuhinji ast i potenje. LJUBICA (za sebe): I tebe jo trebalo! (Glasno:) Ne znam, bogme! - al doite sutra na kavicu! PAUNOVIKA (za sebe): Skupa betija! - a danas ne! nego svoje mlade kurmahere pita kao purane! (Glasno:) O, odvie ste dobri, slatka frajlice! - al danas mi je zlo - revera zlo - a! (Ogleda se na stol.) vi imate danas goste! - ja bi molila kapljicu vinca - strano zlo - LJUBICA (za sebe): O! (Glasno:) Izvolite! - Jelice, daj au! (Jelica hoe da natoi.) PAUNOVIKA (ustane, dri au): Kapljicu, draga - samo kapljicu - dost, per amorem dei. (Jelica toi punu au.) Mislite, da sam pijanica? JELICA (za sebe): Znamo se! URO (za sebe): A od ega taj paprikaki nos? LJUBICA (za sebe): Vrag ju odnio. PAUNOVIKA (gleda stol): A i pikotice? - Smijem jednu? (Uzme si dvije, za sebe:) To je valjda za kakvoga kanarinca! he, he! URO (za sebe): To nisam znao, da adaje pikotu deru. LJUBICA: O molim! (Za sebe:) Besramnice! PAUNOVIKA (sjedne pa namae pikotu u vino): A! - (Cmokne jezikom.) Revera, ast i potenje vaemu vincu, revera! - uvijek je dobro! - (Za sebe:) Betija, nikad mi takvoga nije dala. (Pije i ispije au.) A! - Jelice, jo malo! (Jelica smiju se, utoi jo jednu au.) URO (za sebe): Ala loe - ima grlo kao sito! LJUBICA (za sebe): To je odvie! PAUNOVIKA (ustane pa uzme jo tri pikote i metne ih u torbu): Ha, ha! za mojega kanarinca - s doputenjem. (Za sebe:) ekaj, betija! (Na glas:) Ah, slatka frajlice - kako lijepo pjeva! al onoga drugoga s crnom kapicom - predstavite si - maka ga odnijela - revera odnijela! (Pije.) URO (za sebe): Odnio vas obje vrag! PAUNOVIKA (pije pa namae, za sebe): Ba ne idem! (Glasno:) Ha, ha! - doktor Radi. URO (za sebe): Hier! - oho! JELICA (gleda onamo, smiju ape): Pazite sad, gospodine doktore! LJUBICA: ta je? PAUNOVIKA: Ha, ha! toga sam iskefala i desno i lijevo! - Zagreb ga je pun! revera pun! - kako ste mi rekli - filjarke te viu - vidi doktora iz Bea - ali ga jesu - ha, ha! URO (za sebe): O! - ti - JELICA (uri): Pst - zaboga! PAUNOVIKA: Vi imate novoga gospodina u stanu, (vrata se otvore, sluga dade Jelici vr vode i ae, Jelica nosi polagano) Cvjetinia - znam ga! URO (za sebe): Zaboga! zlo je! LJUBICA: A to? PAUNOVIKA: Hm! dobar ovjek - mehko srce - pa ta je sa onom - URO (Jelici): Polijte ju vodom, zaboga, il Marko! 26 per amorem dei (lat.) - za ljubav boju

26



JELICA (kanda se popikne pa pusti vr, da se voda na Paunoviku izlije, ae se razlupaju. Paunovika skoi, i Ljubica.) PAUNOVIKA (vrisne): A! - betija - betija - moj eir - betija - moja mantilja - LJUBICA: Luda - to si nainila (potri k Jelici). JELICA (apne Ljubici): Da stara otide, gospodin Cvjetini e odmah doi - LJUBICA (smiju se, za sebe): Dobro! - (Vikne): Juri! (sluga doe) odvedi gospoju u gornju sobu - a meutim zapregni, pa ju odvezi kui! - Oprostite - (Pokloni se.) Jelice, hodi sa mnom! (Jelica i Ljubica odu nalijevo, Jelica namigne uri.) PAUNOVIKA: Betija! - betija! (Ode ljuta, za njom sluga.) URO (poslije stanke): A! hvala bogu, spaen! (Izae, ide prema vratima.)

Prizor 11. URO, VLATKO

URO (sukobi se u vrat s Vlatkom): Lud si, kume! VLATKO (u udu): Ti? - gdje si bio? URO (pokazuje na krinolinu): E, u krinolini sam se potio dva sata! - Al zaboga moram - (Odlaze:) Danas je odluni dan, pamti, to sam ti rekao, budi ljubezan! - Adieu! (Ode brzo.)

Prizor 12. VLATKO, kanje LJUBICA i JELICA

VLATKO (sam): "Danas je odluan dan!" - "budi ljubezan". Ja ne razumijem toga ovjeka! - Mjesec dana ga sluam - pa radim, ta eli - hm! - "danas odluni dan" - razbij si glavu - badava - (Gleda stol.) A, prostrt je stol! - ve me ekaju valjda! fina ena, ta Ruieva - a kako ju pjesnitvo zanima - a, ide! LJUBICA (za njom Jelica): A, bonjour, dragi gospodine Vlatko! (Grozi se prstom.) Gdje ste bili? VLATKO (se pokloni): Oprostite, gospodino - LJUBICA: Ne - ne treba isprike - znam, da ste dobri! Jelice, daj stolice, drago dijete, - pa onda donesi juhu! (Jelica primakne dva naslonjaa k stolu, pa onda ode.) LJUBICA: Izvolite! (Vlatko sjedne na jednu, a ona na drugu stranu.) Tako! - a nikakve cifrarije - kanda je to vaa kua - VLATKO: O! zacijelo mi je tako mila, kao to moja! LJUBICA (za sebe): Sad valja poeti! (Glasno:) Vidite, elila bi, da budete uvijek za tim stolom - al vi - vi ste leptir, kao to i drugi! VLATKO: Manje mobit nego mislite, gospodino - pa ako jesam, vjerujte, ja se drim uvijek jednog cvijeta. (Jelica donese juhu, postavi ju na stol, pa izie. Ljubica daje juhu najprije Vlatku.) LJUBICA: Je l' dost? dobra djeca rado juhu jedu. VLATKO: Hvala lijepa! - Bilo vam jelo u slast, gospodino! LJUBICA (umiljato, meu sebi juhu): Hvala! hvala! - o, danas e mi zacijelo slatko biti! - (Jedu, vrata srednja se naglo otvore, Paunovika kese se vie: - Dobar tek! ha, ha, ha! Dobar tek elim, - vrata se opet brzo zatvore.) LJUBICA (ljuto skokne, pusti licu): Besram -! (Osvijesti se.) Nesretna ena! - suluda je, stoji u susjedstvu, - pa doe svaki dan, da eli dobar tek!

27



VLATKO: udna ludila! LJUBICA: E! - je l' dobra juha - hoete l' jote? VLATKO: Osobita! - al hvala. LJUBICA: Vi niste dobro dijete! - (Natoi vina.) Izvolite! (Vlatko se zahvali.) ujte, gospodine Vlatko! - da istinski govorimo - vi ste uvijek njekako tuan, njekako zamiljen, (koketno) a? (Jelica ue, donese drugo jelo, pa ode.) VLATKO: Ja? LJUBICA (koketno nude mu jelo.) Izvolite! a ne, ne - ovaj komadi je ljepi - da, molim - uzmite ovaj - da, da, to sam opazila, al vi nita ne pijete - (pritoi). VLATKO: Ne mogu toga tajiti - katkad jesam! - ta ete, gospodino! - ovjek, koji je ovakovim putem udario, kojim sam - ima preesto tugi razlog! LJUBICA (za sebe): Plah je - sve fraze! (Glasno:) ovjek pjesnik, da! - izvolite jot! - al ti razlozi? - al pijte zaboga. (Posrkne sama, nagne glavu, nasloni se natrag.) Vidite, ja uope nisam ljubopitna, kao druge ene - al kod vas - jesam veoma. (Jelica donese tree jelo.) Al, Jelice, ti polagano nosi jela. JELICA: E, kuharica je kriva! (Ode.) VLATKO: Kod mene? - to mi je velika ast, osobito, jer znadem vae dobro srce, gospodino. LJUBICA (za sebe): Strano je nespretan! - To ide strano polagano! - al do srca smo, hvala bogu, doli! (Nudi mu jelo.) Uzmite! - al vi nita ne jedete, nita ne pijete, - to mi nije osobita ast! - ovo jelo sam osobito za vas pripraviti dala - ha, ha, ha - o znam, ta vi rado jedete! - Vi se udite - e, imam i ja svoje policajne pione! - Al ti vai razlozi mi ne idu iz glave - valjda je to tajna, a? - a, da, da, vidite - u tom grmu zec lei! VLATKO: Za vas tajna? Ne, ne - ne mogu vam toga zautiti. LJUBICA (za sebe): A! topi se led - topi! (Glasno:) Pijte! (I ona pije. - Jelica donese etvrto jelo i ode.) VLATKO (uzme od jela, to mu Ljubica nua): Vi imate srce vrijedno i utljivo - vi mi se neete rugati! Ja ljubim! LJUBICA (kao u udu): A! VLATKO: Da! ljubim strasno djevojku - ne radi lika - ne radi bogatstva - ve radi vrijedne due i vrla srca. LJUBICA (za sebe): Hvala bogu - sad ba ivo tjera! (Glasno:) No, pa ju uzmite, to je najkrai put! - emu alosti? - Kako se ta sretnica zove? - Al ne, ne, ne trebam imena znati - (Lukavo i koketno:) Znam ga iz vaih pjesama! VLATKO: Ja sam ovjek siromah - ona bogata - to je neravno, to je moja nesrea - pa kako da me ena hrani, da sam u njezinoj kui gost? LJUBICA (za sebe): Za dananji dan - luda naela! (Glasno:) Pijte, molim vas! - i ja u - no, meni za volju, zaljubljeni moj pjesnie - da bog d, ljubav se na sreu navratila! (Kucaju se, piju.) VLATKO: Ah! da bog d! JELICA (donese opet jelo, za sebe): Doktor vreba u mojoj sobi - a ovi se kucaju - nazdravlje - gotov je. LJUBICA (gleda sat, za sebe): Polak dva! (Zovne Jelicu, tiho:) Ne ima jo Grahovca? JELICA: Ne ima! (Ode.) LJUBICA: Uzmite! - ove kolae sam ja radi vas pekla, Vlatko! - no uzmite - meni za volju, (prelomi kola) ja polovicu - vi polovicu. (On uzme.) VLATKO (za sebe): Kao majka! LJUBICA: Vlatko! jesam li vam mila? VLATKO: O, da! LJUBICA: Ako jesam, a vi ete mi ispuniti jednu elju, (ljubezno tobo) hoete li? VLATKO: Ako mogu, drage volje! LJUBICA: Moete! Ruku amo, potena rije, da hoete!

28



VLATKO (prui ruku): Evo je! - tvrda vjera! LJUBICA (digne au): ivila ljubav! VLATKO (kucne se): ivila dovijeka! LJUBICA: Al prije mi itajte pjesmu koju - ja ih veoma ljubim - hoete li, Vlatko? VLATKO (izvadi knjiicu): Drage volje, draga gospodino! (ita:)

Srce tvoje sileno je more, Tu bisera na dnu sjaje sila; - Ah, da biser osvojiti mogu, Tve draesti, moja duo mila; - Ah, da mogu ljubit tvoje lice, Dovijek, dovijek; divna mi Ljubice.

LJUBICA: Krasno - krasno! (Za sebe:) Strano naivan ovjek! VLATKO (ita dalje):

Al zla srea razvrgla nas dvoje, Razne nam je dosudila pute, A to - (Jelica ue.)

JELICA: Gospodino, molim. LJUBICA (za sebe): A! (Glasno:) Oprostite asak! (Ode s Jelicom.) VLATKO (sam). LJUBICA (povrati se s papirom): Vlatko! - vi ste mi dali potenu rije, da ete mi ispuniti elju! (Vlatko ustane.) ista vaa ljubav me je dirnula! - Ja u ju tititi i braniti - to e moja srea biti - vi ste bojazljiv - znam to. Moram dakle ja poeti. Ja hou da budete ovjek ravan svojoj buduoj eni - da imadete njeta svoga imetka - nije trebalo toga, al i tako je dobro! - Moja elja jest, da ovo primite. - (Predade mu papir, u njem banke, za sebe:) A, svreno je! (Uto se pootvoraju vrata, uro viri unutra.) VLATKO (okamenjen otvara papir i gleda banke): Me - - meni sedam tisua! LJUBICA (koketno se smiju, kima glavom): Da, Vlatko! VLATKO (ivo): O ne, ne, toga primit ne mogu. LJUBICA: A potena rije! VLATKO (pohiti k njoj, uhvati ju za ruku, ljube ju): O! - plemenita duo, kako da vam to hvalim - vi - vi ste mi vie nego majka - vi ste izvorom sve moje sree! LJUBICA (poljubi ga u elo): Vaa srea e mi biti najvea hvala - a kad bude prstenovanje? VLATKO: O sutra - preksutra - odmah - idem, sve u urediti - a vi ete bit prva osoba - LJUBICA (idu prema prvim vratima): Zbogom meutim, dragi Vlatko - zbogom. (On se ivahno pokloni.) VLATKO (dri papir, klikne): O, sretna mene! (Ode nadesno.) URO (kod srednjih vrata - za sebe): O, luda babo. LJUBICA (polagano odlaze nalijevo, gleda desna vrata): Moj je! ha, ha, ha, ha! (Zastor se spusti.)

Konac drugoga ina.

29



IN TREI

(Soba u Ljubice Ruieve kao prije. Soba je vie ureena. Straga kraj vrata stoje dva stola. Na njih posue za kavu i boce vina. Spreda nalijevo stol, na njem vaza s cvijeem, za njim divan, nad

divanom visi zrcalo, oko stola stolice, nalijevo spreda naslonja i stolica, dva sluge i Jelica ee odlaze i dolaze. Zgora velik visisvijenjak.)

Prizor 1. LJUBICA, JELICA, SLUGE

(Ljubica na mlado odjevena. Ima ruiastu haljinu modrimi vrpcami ureenu. Na glavi omaan

vijenac od umjetna cvijea, o vratu zlatan lanac, na rukuh narukvice zlatne, o njedrih kitu cvijea. im se zastor digne, stoji na lijevoj strani, as rede, as miriu cvijee na stolu, esto se gleda u zrcalo i napravi kosu il vijenac; radosna je. Kad se zastor digne, stoji Jelica sveanije odjevena na stolcu usrjed pozorita, pa uie svijee na visisvijeajaku. Sluge namjeste i nose ae i aice na

stolove.) LJUBICA (pred zrcalom): Jelice - je li slastiar donio torte i slatice? JELICA (sa stolca): Jest, jest! - tri torte! - na najveoj, onoj crvenoj, stoji u vijencu napisano "ivili Vlatko i Ljubica!" (Za sebe:) Tako mlad i lijep - pa ipak kao vrag na novce! - e, ta emo, na! - cekini i taliri ljepe zvone neg pjesmice! LJUBICA (oblae rukavice): A sladoled? - (Ne moe si zakopat rukavice.) E! (Lupne nogom.) Hodi ovamo - zakopi mi rukavice! - (Jelica sie, pa zakopa joj rukavice.) Al brzo, brzo, nesretna vjero - a svijee jo nisi ugala - odmah e doi gostovi - idi onda van, nek paze na mlijeko! - jesi li ula? - (Jelica je zakopila rukavice i uge jo dvije svijee na visisvijenjaku. Ljubica uzme hladilo, naravna svoje haljine.) JELICA: Sladoled stoji u ledu - (Sie i odnese stolicu na stran.) LJUBICA (hladi se hladilom): Kad je gospodin Cvjetini otiao? - je li se ve obukao u crno? JELICA: Jest! - otiao je po podne - al tako veseo - tako pomijean! LJUBICA: Dobro! dobro! - sad hajd u kuhinju, pa pazi - donesi torte unutra! - (Jelica ode.) LJUBICA (sama): Ide svoje papire urediti - pa pozvati prijatelje - sav je smeten od radosti - nisam ni pravo s ovicom govoriti mogla! - luda ovice, ha, ha, ha, ha! (Ide u sredinu.) Da, danas je taj odluni dan! - Danas u svijetu predstaviti svoga mladoga vjerenika! - o! kako e ene pucati - osobito mlae - ha, ha, ha! kanda ih vidim! - a Zagrepani, Zagrepani, ti e si brusiti na mene jezik. - Neka, neka. - Jezici e otupiti - ljudi e mi se klanjati - a ja - ja u se o mladoj krvi grijati (ide opet k zrcalu), to e biti konac cijele historije! (Gleda sat.) est, a jot nikoga. (Jelica donese veliku tortu, pa ju postavi na zadnji stol.) JELICA: Evo torte! LJUBICA (ide onamo, gleda ju): Lijepa je, prelijepa! (Za sebe:) Moja e luda ovica skakati od veselja! JELICA (za sebe): Svakako slaa nego ti, babo! (Glasno:) Velika soba za ples u drugom katu je rasvijetljena. LJUBICA: Je li Juri bio kod onoga praktikanta, koj e udarati u glasovir? JELICA: Jest! - doi e, milostiva gospodino! LJUBICA: To sam znala! - za komad peenke svirati e cijeli veer! (Njetko kuca na vrata.) A, njetko ide! - Slobodno.

30



Prizor 2. LJUBICA, JELICA, GRAHOVAC

GRAHOVAC (u crnoj surki, bijelih rukavica, nosi klobuk i tapi): Moj poklon, gospodino! LJUBICA (dade mu ruku): A! dobro doli, vi ste uvijek prvi na mjestu. (Jelici.) Uzmi tap i eir, pa ga odnesi u svoju sobu! - i sve druge haljine - jesi li ula? (Jelica sa eirom i tapom ode.)

Prizor 3. LJUBICA, GRAHOVAC

LJUBICA (hlade se hladilom, sjedne na stolac): No - tko je pravo govorio? - vi ste uvijek bili nevjerujui Toma - ha, ha, ha - a sad je ipak na moje izilo. GRAHOVAC (legne rameni): Hm! - da - napolak barem! LJUBICA (hlade se): Napolak? GRAHOVAC: Da - vi ete se zvati gospoja Cvjetinieva - a gospodin Cvjetini imati e kesu gospoice Ljubice Ruieve! To je sve! enidba, ha, ha, mislite, da ste ga tim vre privezali? Slabije neg prije enidbe e vam privezan biti; bez enidbe moete ga otjerati, po enidbi morate ga drati, ako i ne gazi uvijek jedini put zakonske dunosti. ta je dandanas enidba? Meusobna asekuracija, da i mu i ena pod firmom estitosti mogu raditi i desno i lijevo, ta ih je volja. Tako rade i mlae! - a vi - LJUBICA (ljutita digne se): Grahovac! GRAHOVAC: Nikakve iluzije, gospodino! mi se znamo ve dugo, mi smo kao brat i sestra, pa si moemo istinu u brk rei. Cvjetini se ne eni s vami, ve s vaom kesom - LJUBICA (nestrpljivo, lupka se hladilom po ruci, eu): Opet onu staru komediju - dosta, dosta - al propos! - o tom jot ne zna nitko nita? GRAHOVAC: Ako vi niste nita rekli - nitko. LJUBICA (gledaju se u zrcalo): Ja? Ni ivoj dui! Gosti moji ne znaju, zato sam ih pozvala. Ah! ja u ih zatei, te mile Zagrepane - jel'te? ha - ha - ha. (Okrene se.) GRAHOVAC: To zacijelo! Lajat e strano! LJUBICA (miriu cvijee): Nek laju! ja imam novaca! pa kako si mogu nov al kupiti, tako mogu i mlada ovjeka. GRAHOVAC: Da! - al al samo vam slui, a mlad ovjek? - Hm, to ne bi rekao. Al kraj svega toga moram vam estitati, prvo, to ste pokazali, da niste jote rutinu davno prolih vremena izgubili, drugo, to e pri takovom centraliziranju vae slasti u jednoj osobi bidet svakako manji biti, jer e Cvjetini paziti na to, to se contenance zove. LJUBICA: O! mislite li vi, da meu nama uvstva biti ne moe? GRAHOVAC: uvstva? ha, ha, ha! - Gospodino! vi ste zaboravili, da tu ne stoji golobradovi Vlatko - ve Grahovac, koji toliko prakse ima, kao to i vi. A taj Grahovac vam veli, da bog Amor nije nikad razbio svoga ostana za njedrima od kauuka, da Julija nije Romeu svoje sentimentalne fraze kroz krive zube aputala. LJUBICA (ljuto lupne ga hladilom): Besramnie! va jezik je sama bodljika. (uju se koraci izvana:)

31



GRAHOVAC: Ne pravite zaboga kandala - da nas zatee va suenik, mislio bi, da ste mu se prije svadbe iznevjerili - ljudi idu. (Njetko kuca.) LJUBICA: Slobodno!

Prizor 4. LJUBICA, GRAHOVAC, baronica BODIEVA sa sinom EDUARDOM, kanje JELICA

LJUBICA (klanjaju pohiti k vratima): A! dobro doli, draga baronice - dobro doli - skinite eir - molim - i mantilju. (Rukuje se s baronicom, skida joj mantilju i eir - daje to Grahovcu.) Dr'te to meutim. BARONICA (malo glavom pozdravi Grahovca): Bonjour! ma chre! - al odvi ste dobri! - nu, ta je to? - ta vi ste danas bal par.27 (Za sebe:) Stara budala! LJUBICA: E, to je tajna! (Skokne mladomu pa ga poljubi.) A nisam vas ni opazila, slatki moj dragi Edica! (Za sebe:) I toga derana je morala donijeti EDO: Ja sam baron - a nisam Edica. GRAHOVAC (za sebe): Tvoja baronija je negdje u mjesecu. LJUBICA: Al, draga baronice! - izvolite sjesti! (Vodi ju k divanu.) Ovamo - ovamo! A Edica kraj vas! (Baronica sjedne i mali kraj nje.) Jelice, Jelice! (Jelica ue.) Odnesi haljine! (Jelica ih uzme od Grahovca pa ode.) BARONICA (hlade se hladilom): Malda nisam doi mogla, ma chre! LJUBICA: A? BARONICA: Ma foi!28 vi znate, kako sam nervozna - cijeli dan me popada muka - c'est terrible!29 - sezona je dodue kasna - al morat u putovati u koju kupelj. GRAHOVAC (za sebe): Da - u Petrovu! (Glasno:) Da! - to vrijeme se strano mijenja, sad kia, sad sunce - sad vjetar! BARONICA: Moj cousin, grof Ehrenthal, pozvao me dodue na svoje imanje u tajerskoj, al - il y a des difficults30 - GRAHOVAC (za sebe): Da, baronica ne ima novaca za eljeznicu. (Glasno:) Lijepo mu je imanje. BARONICA: A, vi ste tamo bili? c'est joli, n'est-ce pas?31 Al uzeo je za enu neplemkinju - une msalliance.32 (Ljubica ravna meutim svoje narukvice, da se vide. Baronica za sebe:) Kako prostaina svoje zlato na ogled mee. EDO (zrikne): Mama, ja sam gladan! GRAHOVAC (za sebe): Vjerujem, mladi baron obino supira krumpir. LJUBICA (ustane, pohiti stolu pa uzme slasticu): O, lako zato! - evo, baroniu! (Dade mu ju, a on ju pohlepno jede.) BARONICA (brane tobo): Al ne, zaboga! doktor mu je prepisao dijetu - GRAHOVAC (za sebe): To jest, kesa je prepisala. EDO: Mama, to je dobro! zato ti toga ne kupuje? (Ljubici.) Ja bi jo - jo! (Ljubica donese jo komadi, on opet jede.) 27 bal par (franc.) - sveani ples 28 ma foi (franc.) - vjere mi 29 c'est terrible (franc.) - to je strano 30 il y a des difficults (franc.) - tu ima potekoa 31 c'est joli, n'est-ce pas? (franc.) - lijepo je, zar ne? 32 une msalliance (franc.) - mezalijansa, enidba drutveno neravnopravnih partnera (npr. plemia i graanke)

32



LJUBICA (gleda sat, za sebe): Vlatka jo, ne ima! GRAHOVAC (baronici): Jeste li zimus polazili kazalite? BARONICA: Hrvatsku komediju? - fi donc33 - tko e to gledati? - a talijansku operu? - toujours le mme!34 LJUBICA: O! ja imam lou! (Njetko kuca.) Slobodno!

Prizor 5. LJUBICA, BARONICA, EDO, GRAHOVAC, LJUBIEVA, ki njezina MALVINA, VUI, zatim

JELICA.

GRAHOVAC (za sebe): Evo jata grabeljivih ptica! BARONICA (za sebe): Voila des btes!35 LJUBICA (skokne odmah s poetka, klanja se, ljubi se sa enskimi): A! - drago mi je - drago - drago, Ljubieva! - a moja Malvino! - dobro doli, gospodine Vuiu - (Rukuje se njim.) Molim vas; dajte sve Jelici. (Svlae se, Jelica odnese.) LJUBIEVA: Zdravo, draga frajlice! - ve sam se bojala, da emo prvi biti. (Za sebe:) ta je to, je l' stara poludila? - Ah, ta nesnosna baronica! BARONICA (za sebe): Mon dieu! ta nesretna sekretarica! LJUBICA (vodi ih napred i predstavi): Gospoja baronica Bodieva. (Ova se aristokratiki pokloni.) Gospodin Grahovac. VUI (pokloni se): Imam ast! - (za sebe) svaki dan viditi ga u svom uredu u mjembenom sudu. LJUBICA (dalje predstavi): Gospoja sekretarica Ljubieva, a ki gospodina Malvina! - gospodin adjunkt Vui - - - izvolite sjest. (Ljubieva sjedne u naslonja na lijevoj - Malvina u naslonja na desnoj strani, kraj nje na stolicu Vui, Grahovac na stolicu na lijevoj strani. Prilikom predstavljanja odulja se Edo, pa razgledava stale s vinom i tortom, utine togo, pa jede.) LJUBICA (Ljubievoj): A gospodin suprug nee doi? LJUBIEVA: Kanje, kanje! - Vistira se u "

August Senoa - Ljubica.pdf

Documents

Transcript of August Senoa - Ljubica.pdf