ATI RUDRA MAHĀ YAJÑA 2018., HRVATSKA, …ČUDESNI SRIM TIM IZ SNOVA, ATLANTA, GEORGIA, USA, 2014...

ATI RUDRA MAHĀ YAJÑA 2018., HRVATSKA, EUROPA

Služenje je najviša duhovna disciplina. Molitva i meditacija, poznavanje Svetih spisa i

Vedānte ne mogu vam pomoći da ostvarite cilj onako brzo kao što to može služenje. Ono ima

dvostruki učinak: gasi ego i pruža blaženstvo. (BABA) 1

Ati Rudra Mahā Yajña – najviši oblik slavljenja Gospoda Śive

NA BOŽANSKOM PUTU NEMOGUĆE JE POGRIJEŠITI, TO JE PUT LJUBAVI.

(ATHARVA VEDA)





ČUDESNI ŚRĪM TIM IZ SNOVA, ATLANTA, GEORGIA, SAD, 2014.

Svaka Ati Rudra Mahā Yajña je veličanstven ocean bezuvjetne, čiste ljubavi kojom

čovjek kupa Boga u obliku liṅge i kojom Bog zapljuskuje i napaja čovjeka, sva bića i sve

stvoreno. Svaka ARMY zahtijeva odricanje, pokoru; poziva na služenje, molitvu, duboku

meditaciju i slavljenje Gospoda abhiṣekom, pūjom, recitiranjem Śrī Rudrama i bacanjem

prinosa u svetu vatru, a sve to radi dobrobiti, mira i napretka svih bića svih svjetova. Svaka

ARMY čini da se ljudsko srce otvori i postane veće od svemira – i čini to s pomoću

veličanstvenih Veda, visokih vibracija, jake energije, skladnog i točnog recitiranja vedskih

stihova, opipljive Božje prisutnosti, dima i vatre koja čisti na staničnoj i kozmičkoj razini. A

ponajviše čini to služenjem i ljubavlju kroz drage i dobre ljude bilo da sudjeluju na ARMY ili

su gosti.

Ipak, ARMY u Atlanti 2014. bila je drukčija od svih. Ne znam je li to zato što je prvi

put u povijesti čovječanstva održana najzapadnije od Indije, na američkom tlu, ili zato što su

prvi put žene recitirale ravnopravno s muškarcima-poklonicima i svećenicima. Ili možda zato

što je predivna, krhka dvorana za Yajñu počela nicati samo nekoliko tjedana prije početka

Yajñe svim tornadima, hladnoći i poplavama unatoč. Od prvog pa do zadnjeg dana ovog

projekta bilo je premalo ruku i previše posla.

Ljepši dar Voljeni nam nije mogao dati: dan prije početka cijeli je prostor bio pod

debelim blatom, dvorana nije imala zidove, samo krov. Noću su sijevale munje i lijevala je

jaka kiša. Malobrojni sevaci radili su predano i danju i noću, gotovo bez sna. Uzalud. Što

čovjek danju sagradi, to oluja noću sruši i potopi. Ujutro, s imenom Božjim na usnama,

čovjek krene ispočetka. Ako to nije ljubav prema Bogu, ne znam što je. Ako to nije

nesalomljiva vjera, ne znam što jest vjera. Ako je išta na svijetu izgledalo nemoguće, bilo je to

tamo, tada – da će ARMY u Atlanti početi točno kad je i najavljeno, 1. svibnja 2014.

33-člana europska grupa stigla je u Śrīm Centar 29. travnja. Veliko i lijepo imanje u

prirodi, mir, tišina. Cvrkut ptica, dobri stari crni pas, prohladno vrijeme. I… poplavljena,

blatna yajña śala. Zamolili su nas da recitiramo Vede i pjevamo bhajane ispred „ulaza u

dvoranu“. Stojimo sklopljenih ruku, recitiramo promrzli i gledamo u natkriveno more blata.

Nemoguće, Yajña počinje sutra!! Ovdje? Mislila sam da će odgoditi početak barem za jedan

dan jer… nemoguće je preko noći isušiti ovo blato u čvrstu i suhu podlogu po kojoj ljudi

mogu hodati. Nemoguće je podignuti zidove, dovršiti i ukrasiti pozornicu, nemoguće je to

sve napraviti do sutra ujutro u ovim uvjetima. Sutradan, nultog dana Yajñe kad ritvici (ṛtvij)





preuzimaju dakṣiṇu, kad se ukrašavaju kuṇḍovi, unosi liṅga i obavljaju uvodni obredi na njoj,

sjalo je sunce. U dvorani smo imali suh i lijep pod. Imali smo zidove od plavog najlona i

prekrasno ukrašen oltar, bogat, šaren, veseo, kao da smo u našoj voljenoj Indiji. Nemoguće je

Božjom voljom postalo itekako moguće, nešto slično onome što je Bhagavan rekao Śrī

Vinayu Kumaru kad Ga je Śrī Kumar došao zamoliti da se održi ARMY u Prashanthi

Nilayamu 2006.: „Vidi što ću Ja od toga napraviti!“

I doista je bilo tako. Napravio je čudo, transformaciju. Ne samo od dvorane za Yajñu,

u Śrīm centru, na imanju Amme Śrī Karunamayi na rubu Atlante, već od svakoga od nas:

isušio je blato naših loših osobina suncem Svoje ljubavi i naša srca učinio dovoljno čvrstima

da po njima može plesati kao Śiva. Učinio je naša tijela dovoljno snažnima da izdrže pokoru i

napor tijekom Yajñe, a naše duše dovoljno mekima i čistima da mogu služiti, pjevati bhajane,

suosjećati, recitirati, voljeti i radovati Mu se, o kako samo radovati Mu se… I dan danas, kad

god čujem 'Atlanta', ne pomislim na Atlantidu ☺, ni na grad bogate povijesti s američkog

Juga, ni na središte Coca-Cole i CNN-a, ni na stari holivudski film Zameo ih vjetar. Već samo

na jedno: „Volim Te, Bože. I hvala Ti na Ati Rudra Mahā Yajñi u Atlanti 2014. “ (Jasna

Radulović)

ČUDESNI SRIM TIM IZ SNOVA, ATLANTA, GEORGIA, USA, 2014





"Bog vam je dao vrijeme, prostor, povod, materijal, ideju, vještinu, priliku i sreću. Zašto se

osjećate kao da ste vi činitelj? Bog je Onaj koji djeluje; vi ste samo instrument. "

(Śrī Sathya Sai Baba)

KOUSHIKOVA PRIČA O ARMY U ATLANTI (ulomci)

Gospod je planirao ovaj događaj čak i prije nego što su ljudi pomislili tko će biti

primatelj Njegove milosti. (...)

Rano ujutro, 28. travnja, upravo sam počeo pisati Oṃ Śrī Sai Ram, kad je stigla

Svamijeva poruka upućena ritvicima (ṛtvij): „Iako ste svi vi odabrani da sudjelujete na ovom

iznimnom događaju, neka vam to ne udari u glavu, vi niste činitelji. Ako otpustite vezanost za

tu ideju (da ste vi ti koji nešto radite), u bilo kojem trenutku možete primiti sve pozitivne

vibracije. Nemojte dopustiti da se vaš ego umiješa. Uživajte u ambijentu, prigrlite sve ljude i

širite Moju ljubav sa svima i svakim koga sretnete. Uvijek sam s vama, u vama, iznad vas, iza

vas i oko vas. Svjedočite Mojoj milosti prema svima vama. Svi ste vi Moja djeca... ljubav,

ljubav, ljubav i samo ljubav.“





29. travnja poslijepodne trebao sam letjeti u Atlantu, no to jutro u 5.30 primio sam e-

mail u kojem se spominje da je let otkazan zbog lošeg vremena. U području oko Atlante

očekivao se tornado, a na području New Jerseyja jaka kiša i poplave. Bio je to test: koliko

smo jako željeli otići na ARMY i koliko intenzivno. Svi smo na brzinu sročili tekst za

zrakoplovnu kompaniju kako bi nam ipak omogućila dolazak na ovaj iznimni događaj.

Suosjećajni Gospod raširio je ruke i otvorio mi put.

Aviokompanije su dale sve od sebe kako bi mi pronašle direktan let da stignem na

odredište na vrijeme, i bez Gospoda to ne bi bilo moguće. Jedan po jedan dolazili smo na

aerodrom: iz Michigana, Kalifornije, New Yorka, New Jerseyja, Seattlea, a onda nas je na

aerodromu pokupio volonter/ritvik i odvezao ravno u (Śrīm) centar gdje se trebala održati

ARMY. Tamo nas je iskrcao jer su trebali svu moguću pomoć kako bi ovaj događaj napokon

uhvatio zamah. Jake kiše koje su padale prošlu noć učinile su beskorisnim sav uloženi napor i

morali smo krenuti ispočetka. Još kušnji i nevolja. Ipak, svi su se sudionici udružili kako

bismo unatoč svemu – uspjeli.

Prema rasporedu, 30. travnja bila je inauguracija Ati Rudra Mahā Yajñe , što je

uključivalo i recitiranje Veda. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno i nismo znali kako će se ovaj

događaj uopće održati. Još je više letova bilo otkazano zbog nevremena. Upozorenja zbog

opasnosti od tornada i dalje su vrijedila za Georgiju, Alabamu, Tennessee i Mississippi.

Nismo si dopustili klonuti duhom i neprestano smo energično pjevali Oṃ namaḥ

Śivāya. U potpunosti smo uživali u bhajanima koje su izveli poklonici iz inozemstva.

Suosjećajan Gospod čuo je naše iskrene molitve i, da bismo nastavili s programom, očistio

nam put lijepim vremenom. Profesor Nanjunda Dixit, glavni svećenik, privezao mi je svetu

nit (za zapešće) premda nisam bio ritvik (ṛtvij). Rekao je: „Posao koji ti radiš uzvišeniji je od

onog što ja činim. Nastavi sa sevom i budi siguran da ćeš biti ovdje svaki dan.“ Uvjeren sam

da mi je sveta nit spasila život nekoliko puta tijekom tih 12 dana.

U četvrtak 1. svibnja program je i službeno počeo. Svi su ritvici (dan prije) bili primili

svoju dīkṣā vastru (odjeća i potrebne stvari za ritvike) i bili su spremni početi. Volontirao sam

donoseći pitku vodu muškarcima. Nakon toga otišao sam na drugu stranu kako bih pomogao

sa svim tim tanjurima u kojima su bili sastojci za homu. Nedostajalo je šest tanjura. Kada sam

otišao po tanjur, jedna je gospođa viknula na mene pred svima: „Moraš tražiti moju dozvolu

ako misliš što uzeti!“ Otišla je drugom ritviku (ṛtvij) ( i rekla: „Ne uključuj njega, napravi to

sam.“ Mogao sam nešto reći, ali sam izabrao udaljiti se. Susreo sam se s njom poslije još puno





puta kada bih svaku večer volontirao i čistio dvoranu nakon večernjeg programa. Ostajao bih

čistiti do 1.30 ujutro i netko bi me onda odbacio do hotela.

Nakon nekoliko dana opet sam vidio da je shuttle bus stao kako bi pokupio poklonike.

Dogodilo se da je unutra bila i ona žena otprije neki dan. Ovaj put bila je tiha, ništa nije rekla,

pognula je glavu. Prišao mi je muškarac i upitao me: „Jesi li ti ritvik (ṛtvij)?“ Jasno sam

rekao: „Ne, nisam.“ Zatim me je pitao jesam li chanter (recitator) i opet sam odgovorio da

nisam. Na kraju me je pitao jesam li volonter i odgovorio sam: „Jesam.“ Ubrzo je nastavio:

„Možeš li nam pomoći vani, u kuhinji?“ U početku sam se bio prijavio za čišćenje kupaonica i

toaleta, održavanje posložene obuće, a sad evo slijedi sevā u kuhinji. Kupaonice su već

očišćene i uredne. Obuća je bila posložena vani. Imao sam samo još svoju dužnost u kuhinji.

Uživao sam u radu s muškarcima i ženama, šalio se i kušao uzorke najrazličitije hrane jer smo

imali jako puno ograničenja i pravila vezano uz namirnice. Nakon što bismo završili sa svojim

dužnostima povremeno bismo provirili u Yajña salu i čuli gromko recitiranje Veda.

Osjećao sam se kao da idem i sjedam ispred energizirane liṅge pa bih nakon svojih

dužnosti, otišao, sjeo i uronio u vrlo duboku meditaciju. Suze su mi nekontrolirano tekle niz

obraze i padale na vrh homa kunda. Ljudi koji nisu bili svjesni mog stanja mislili su da imam

zdravstvenih problema i počeli su panično trčati u potrazi za liječnikom. Čak su otišli do

Amme Karunamayi , a ona im je rekla: „Držite se za njegove noge.“ Kad je Sekhar čuo da je

riječ o Koushiku, rekao je svima: „Odmaknite se i ne smetajte mu, on je sa Svamijem!“

Nisam želio da me itko dodiruje, pogotovo kad sam u transu, jer je to ometalo energiju. Moja

je prisutnost sad bila poznata svima, sad su znali tko sam i imao sam puno pravo kretati se, a

da me nitko ne zapitkuje niti zaustavlja.

Sljedeći dan jedna se Amerikanka zaustavila kraj kuhinje i rekla: „Ne znam tko si, ali

došao si mi u san s prozirnom kutijom, a unutra je bilo puno zmija. Tko si ti?“ Ležerno sam

odgovorio: „ŚIVA.“

U utorak 6. svibnja u 5.30 ujutro dobio sam SMS poruku od prijatelja. Njegova žena

morala je na operaciju i trebala je pomoć, i neka molim za nju da sve bude dobro. Mogao sam

mu odgovoriti O.K., no umjesto toga odgovorio sam: „Ne brini se. Bit ću tamo, s njom, u

operacijskoj dvorani i držat ću ju za ruku.“ Rekao sam mu, vjeruj u mene. Idući dan nazvao

sam ga da vidim kako je. Odgovorio mi je, ona je dobro i, dok je ležala u dvorani za

operaciju, kao što joj je on bio rekao dan prije, osjetila je da ju netko drži za ruku.





Otišao sam raditi u kuhinju, a ujutro je energija u āśramu i yajña śali bila jaka i vrlo

visoka. Nosio sam veliku posudu kipuće vode kad me je netko zazvao. Posve sam zaboravio

da držim nešto u rukama. Vrela voda izlila mi se na ruku i šaku. Bio sam strašno opečen.

Primio sam ono što je bilo dostupno kao prva pomoć za ublažavanje stalne, iritirajuće boli.

Kako bih zaboravio na bol, krenuo sam meditirati u yajña śalu. Obično bih išao

meditirati tek nakon što sam dovršio posao u kuhinji, ali taj dan s poslom je bilo gotovo već

na samom početku. Hodao sam poljskom stazom. Nisam mario promatra li me tko. Koji je

bolji način ulaska u yajña śalu nego ugledati Svamija kako sjedi na oltaru s objema rukama

podignutima u blagoslov za sve?

Sjedio sam u prvom redu, ispred Svamijevih stopala, iza su bili svećenici pa ritvici

(ṛtvij). Kimnuo bih glavom svećeniku i satima držao oči sklopljene. Nisam imao pojma što se

događa oko mene. Suze su mi nekontrolirano tekle niz lice jer sam bio u stanju duboke

meditacije. Ostali su bili zaprepašteni kako netko tko je tako jako opečen po cijeloj ruci ne

osjeća ništa. Mora da je toliko blagoslovljen kad bez ikakva plana on može biti s Gospodom,

samo tako. Ljudi su me htjeli dodirnuti i dobiti blagoslove. U jednom trenutku, organizator

događaja Sekhar spustio je pred moja stopala cvijeće i voće. I dalje zadivljeni, ljudi su

govorili: „Kako si ti blagoslovljen! Samo pomisliš na Gospoda i već se topiš u Njegovu

naručju.“ Mnogi su poželjeli čuti o mom iskustvu, ali samo ih je nekolicina doista i čula o

tome jer je unutra bila poruka baš za njih.

Arun, kao i Sekhar, bio je sudionik iz Kalifornije. Arunova majka i njena prijateljica

došle su nakon ručka do kuhinje kako bi čule o božanskim iskustvima. Idući dan kad su opet

došle, prijateljica Arunove majke se poskliznula i iščašila koljeno. Ostala je postojana duha i

nije paničarila. Bila je pozvana Hitna pomoć za Arunovu majku. „Koushik, došle smo tebe

vidjeti, stoga ju ti trebaš iscijeliti svojom energijom!!“ Dao sam riječ da će sve biti u redu s

njom i da će se vratiti istog dana do 20 sati. Kad sam kasnije ugledao Aruna, raspitao sam se o

dobrobiti gospođe Site i on mi je odgovorio da se Sita vratila do 20h, kao što sam im i bio

napomenuo.

Glasine su se proširile tako brzo da su žene dolazile u kuhinju popiti kavu. Navečer je

stigla obavijest: „Nikome osim kuhinjskog osoblja nije dopušteno vraćati se tamo!“ Tijekom

intervjua s kalifornijskom grupom Karunamayi ih je upitala: „Zašto ste odlazili čak do kuhinje

kad vam je sve bilo dostupno u šatoru u kojem jedemo?“ Jedna gospođa je odgovorila: „Išli

smo vidjeti Koushika jer on ima tako puno božanskih iskustava.“ (…)





Tog dana, kada sam otišao sjesti u yajña śalu, Amma Karunamayi je držala govor:

„Śiva je ovdje, među nama. On me ne želi vidjeti, ali ja sam Ga vidjela. Danas On nosi hlače i

košulju.“ Čuvši to, udario sam o pod svom snagom, pao na harmonij, pa na stalak za mikrofon

i porezao se jako. Krv je tekla, no ja opet nisam osjećao ništa. Liječnici su mi htjeli odmah

sanirati ozljedu, ali nisam želio da me itko dodiruje. Naposljetku sam izašao iz transa. Arun

me je molio: „Koushik, meni za ljubav, molim te odi liječniku, on je ovdje i želi ti previti

ranu.“

U nedjelju, posljednjeg dana, iskazuje se počast svim svećenicima, ritvicima (ṛtvij) i

svim volonterima (sevacima). Došao sam, sjeo na svoje uobičajeno mjesto i uronio u duboku

meditaciju. Vidio sam Svamija kako stoji ispred mene, a zatim na oltaru. Cvjetni vijenac

počeo je padati s Njegove slike, s liṇge, cvijeće je padalo odasvud. Bio sam na Kailāśu i

mogao sam vidjeti snijegom prekrivene planine te svjetlucavu i blistavu svjetlost koja je

udarala o njih. Kakav lijep prizor! Biti u prisutnosti ljubljenoga Gospoda! Hvala Ti što si

izlijevao Svoju obilnu milost na ovu dušu. Svami je uveličao ovu prigodu Svojom prisutnosti.

Ja sam tamo za sve Svoje poklonike.

Čuo sam da ljudi dodjeljuju titule tipa 'živi svetac', 'siddhar' ili 'siddha puruṣa'

(utjelovljenje siddhija – mističnih moći) ovom fizičkom tijelu koje se zove Koushik. Svami,

jesam li ja sposoban primiti sve te titule jer ja sam samo Tvoj sluga? Profesor Nanjunda Dixit

čvrsto mi je privezao rakṣu (sveta nit koja se veže ritvicima oko desnog zapešća uoči početka

ARMY) premda sam bio obični volonter. Rekao je: „Tvoj posao je puno važniji od recitiranja.

Neumorno radiš u kuhinji i hraniš toliko puno ljudi.“ Prijatelj mi je rekao: „Koushik, oni

iskazuju čast osoblju iz kuhinje. Idi po svoju nagradu!“ Rekao sam mu da je energija prejaka i

da ju jedva mogu podnijeti. Slušajući njegove riječi, posrnuo sam i pao na Božanska Majčina

Stopala u dubokom meditativnom stanju. Sva voda od abhiṣeke i pregršt akṣate (riže) na vrhu

su moje glave. Riječi: „Nana, ustani! Nana, ustani!“ privele su kraju ovu priredbu.

Jai Sai Ram, Jai Karunamayi.

Hvala vam. Hvala svakomu za bezuvjetnu ljubav.

Sai Ram. Voli sve, služi svima.

Koushik Venugopal





http://divine-blessings.blogspot.com/2014/05/ati-rudram-maha-yagnam-forsyth-ga-may.html

****

Sri Gunaranjan, bivši IIT i IIM alumni (svršeni učenik visoke škole), rekao je: „Svaki

student prirodnih znanosti zna da je u bilo kojoj jednadžbi L.H.S. ili Left Hand Side (lijeva

strana) jednaka R.H.S. ili Right Hand Side (desna strana). Za nas, L.H.S. je Love, Humility

and Service (ljubav, poniznost i služenje). R.H.S. je Royal Highway to Swami (kraljevska

autocesta do Svamija). Njegujmo ta tri aspekta. Sagradimo kraljevsku autocestu do naše

Majke Sai.“

http://divine-blessings.blogspot.com/2014/05/ati-rudram-maha-yagnam-forsyth-ga-may.html





S služenje - karma yoga - rad

A obožavanje - bhakti yoga - bogoslužje, slavljenje

I prosvjetljenje - jñāna yoga – mudrost

Najdraži Gospode!

Kad bi planine leda (Himālaja) postale lonac, sve vode rijeke Sindhu tinta, kalpataru (drvo

želja) kad bi bio olovka, a majka Zemlja papir, i kad bi Majka Sarasvatī počela bilježiti sve od

početka vremena, čak i tada ne bi bilo moguće opisati svu TVOJU milost i slavu!!

ON je radio kroz svakoga od nas kroz 121-dnevnu sādhanu1. Činitelj, čin i učinjeno…Śata

koṭi praṇāms 2 NJEMU u svakom sādhaki3! Śata koṭi praṇāms NJEMU, Onom koji služi u liku

Śrī Dixitjija4 i svih ācārya (svećenika) za bezgranično strpljenje, ljubav i suosjećanje!!

ON je bio žrtva i ljubav koja se izlila kroz svakog poklonika i članove njegove obitelji… Śata

koṭi praṇāms NJEMU u svakom pokloniku djetetu, supruzi, suprugu, majci, ocu, bratu i sestri

koji su se žrtvovali za dobrobit mira u svijetu!

ON je bio na stotine ruku, nogu i tijela koja su radila po kiši i suncu, vozila stotine milja kako

bi uklonila čavle, spajalice, koja su oslikavala, uređivala krajolik, čistila, gradila, vozila,

ukrašavala, kuhala, služila i što sve ne… Śata koṭi praṇāms NJEMU u svakom volonteru i

sluzi NJEGOVOM, od najmanjeg djeteta, plave ptice, crnog psa, gotovo dva metra duge zmije

do najstarijeg gospodina i najstarije gospođe na njihovu bezuvjetnom služenju!

1 sādhanā - dnevna praksa molitve i meditacije 2 śata koṭi praṇāms – bezbroj, neizmjeran broj prostracija (prostracija - obredna gesta ležanja potrbuške cijelim

tijelom na zemlji u znak najdubljeg štovanja Božanskog) 3 sādhaka - sljedbenik koji provodi sādhanu 4 Dixitji – sufiks 'ji' dodaje se imenu štovane osobe iz počasti, ljubavi i poštovanja





ON je bio nadahnuće poklonicima iz 18 zemalja koji su se okupili samo zbog ljubavi za

BOGA i radi mira u svijetu… Śata koṭi praṇāms svakom čistom srcu i duši koji su se

pridružili uzroku Yajñe za mir u svijetu ne očekujući ništa, čak ni prasādam5!

ON je također bio negativnost koja je provjeravala vodu i osiguravala usredotočenost. Śata

koṭi praṇāms NJEMU u negativu jer svjetlost je tako lijepa samo kada je prisutan djelić tame!

BHAGAVANE!

Kada se riječima više ne možemo izraziti i kada misli polako iščezavaju, tada doživljavamo

Tvoju ljubav. Ti si naše biće i naš duh. Neka i dalje osjećamo Tvoju Ljubav i Prisutnost kroz

prilike poput ove koja nije ograničena ogradama kaste, vjerovanja, vjeroispovijesti, spola,

organizacija, poistovjećivanja, već SAMO iz čiste ljubavi prema TEBI neka VOLIMO SVE,

SLUŽIMO SVIMA!

Neka sva bića svih svjetova budu sretna i žive u miru!

Sekhar Boddupalli

***

5 prasāda – blagoslovljena hrana (obrok, voćka, slatkiš) koja ima duhovnu moć





GURU I NJEGOV UČENIK

Bio jednom jedan guru koji je htio poučiti dvojicu učenika tako što će im dati

konkretan zadatak.

„Evo sto rupija svakome od vas“, rekao je. „Upotrijebite ih da biste napunili svoju sobu sa

svime što možete za njih kupiti. Vratit ću se za pet dana da vidim što ste napravili.“

Kada se vratio i posjetio sobu prvog učenika, vidio je da je ispunjena iznošenim,

prastarim krpama. Učenik je mislio pod svaku cijenu i bez obzira na način, bio on ispravan ili

ne, napuniti sobu, a kako su iznošeni dronjci bili najjeftiniji, izabrao je njih. Guru je bio

šokiran.

Kada je posjetio sobu drugog učenika, vidio je da je ispunjena, ne jednom već dvaput.

Učenik mu je vratio 80 rupija govoreći: „Guru Maharaja, trebalo mi je samo 20 rupija da bih

sobu dvaput napunio.“ Učenik je nasred sobe upalio malu svjetiljku s gheejem i uz nju

zapalio mirisni štapić. Svjetlost i miris širili su se posvuda, od vrha do dna, s lijeva na desno,

sprijeda i straga.

Zadovoljan, guru mu je rekao: „Ti si uistinu shvatio. Život je jako sličan praznoj sobi. Trebao

bi biti ispunjen svjetlom znanja i mirisom služenja, a ne odbačenim, prljavim stvarima s

ovoga svijeta.“ (Sacinandana Swami)

http://www.sacinandanaswami.com/en/s1a181/wisdom-stories/the-light-of-life.html

http://www.sacinandanaswami.com/en/s1a181/wisdom-stories/the-light-of-life.html

ATI RUDRA MAHĀ YAJÑA 2018., HRVATSKA, …ČUDESNI SRIM TIM IZ SNOVA, ATLANTA, GEORGIA, USA, 2014...

Documents

Transcript of ATI RUDRA MAHĀ YAJÑA 2018., HRVATSKA, …ČUDESNI SRIM TIM IZ SNOVA, ATLANTA, GEORGIA, USA, 2014...