^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XV • XI-XII 2006. † BROJ … · 2013. 8. 6. ·...

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJAGODINA XV • XI-XII 2006. • BROJ 79 • CIJENA 15 KN

BEHAR

KU]A JEZIKA: ORHAN PAMUK: «KU]A MOG OCA»AZRA ABAD@I] NAVAEY: O LJUDIMA I PAHULJAMA

HAD@EM HAJDAREVI]: ÊKAJU]I PORUKU SVJETLOSTIINTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)

AMIR BRKA: DOSTOJANSTVENO LICE PJESNIKA ZABAÊNO UNAZADEMSUD SINANOVI]: LJUBAV U ZLATNO DOBA BOSNE

ERVIN JAHI]: TU@AN KAO ISTANBUL, MELANKOLIÂN KAO PAMUKSENAD NANI]: DR@’TE VEHABIJU!

SENA KULENOVI]: 8372 NISU DO[LI

B E H A R

2 B E H A R 7 9

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Muhamed @DRALOVI], Emsud SINANOVI], Senad NANI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY

Rukopisi i fotografi je se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr

seadbegovicºyahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

KAZALORIJE^ UREDNIKAJa bijednik i fukara .............................................................................................. 3

KU]A JEZIKAOrhan Pamuk: «Kov~eg mog oca» .................................................................. 4-10

Azra Abadì} Navaey: «O ljudima i pahuljama» ............................................ 11-13

DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]UErvin Jahi}: «Tuàn kao Istanbul, njeàn kao Pamuk ..................................... 14-15

IZLOG KNJIGA .................................................................................................... 15

POETSKI GLASOVIHadèm Hajdarevi}: «êkaju}i poruku svjetlosti» ......................................... 16-18

INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)Idrizovi}ev knjièvni monument i velika bol univerzalne rije~i ...................... 19-23

MULTIMONOLOGSenad Nani}: «Dr`’te vehabiju» .................................................................... 24-25

ÂSOPISIFilip Mursel Begovi}: «Divan Diwan» ................................................................. 25

MLADA BO[NJA^KA POEZIJAAmir Brka: «Dostojanstveno lice pjesnika zaba~eno unazad» ....................... 26-27

KAZALI[TEEmsud Sinanovi}: «Ljubav u zlatno doba Bosne» ......................................... 28-29

NOVE KNJIGESead Begovi}: «Nostalgi~ne slike i otpaci urbanog govora»,

(Faruk [ehi}, «Transsarajevo») ...................................................................... 30Boò Rude`: «O bo{nja~kom identitetu i sudbi»;

(Faris Nani}, «Zapisano ostaje») .............................................................. 31-32

ZVUKOMJERFilip Mursel Begovi}: «Pjesme srca i ljubavi», (Arabeske» - ènski zbor

Zagreba~ke dàmije: «Ti si vjetar ja sam plamen») .................................. 32-33

DVD IZBORSead Begovi}: «Balkanski fi lmski standardi»,

(«Lopovi prve klase», scenarij i reìja: Fadil Hadì}) ...................................... 34

KOMPARATIVNA ETNOLOGIJASenadin Musabegovi}: «Prisvajanje pro{losti s pomo}u mrtvih tijela» .......... 35-36

IZLO@BASena Kulenovi}: «8372 nisu do{li» ................................................................ 37-39

Na naslovnoj stranici: Detalj s grobnice, Marabut u Alìru

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Adema-ga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-vorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibra him Ka-jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

B E H A R 7 9 3

R I J E ^ U R E D N I K A

Ispri~at }u Vam, dragi ~itatelji «Behara», jednu svoju kratku pri~u koju sam napisao i objavio davna{njih devedesetih godina pod naslovom «Ja, bijednik i fukara» u zagreba~-kom «Ve~ernjem listu».

Za{to bih izmi{ljao pri~e? Imam svoju, istinsku i proìvljenu. [to }e mi druga li-ca? Uvijek mogu po~eti od sebe. I to od-mah. Evo, jutros sam krenuo na put. Zi-ma je, godi{nje doba kada je put klizav i kada je prokleto hladno. Vu~em se ne-voljko tim putem, mo`da zato {to u svo-jim tridesetim godinama nosim o~eve ci-pele, na rubovima iskrhane, ali jo{ uvijek lijepe i udobne. Znam {to }ete re}i o tome, da je to poniàvaju}e, a i {to bi drugo moglo biti. On ih je izno-sio i dao meni. I on i cipele iz drugih su vremena, a ja jo{ uvijek bezobrazno mlad.

Tople su i ugodne o~eve cipele. Drugih naprosto ne-mam. Nemam ni novi kaput. Ovaj na meni je slavni ka-put iz slavnih vremena moga tasta. On ga je odbacio i sada visi na meni. Kaput je zaista topao, ali mo`da mal-~ice preduga~ak. Za ogr nuv{i se njime zasigurno sli~im stra{ilu, ali drugog kaputa naprosto nemam.

– Bijednik – rekao bi moj tast – Boè za koga se uda-la moja k}i.

Bijednik je lijepa rije~, mislim, u njoj se osje}a kr{}an-sko milosr|e. Ali, moj otac ima teù rije~ za moj mali i jedini ì vot. Moj je otac musliman i on }e za mene re}i: Fukara! Po mislili biste, svakako biste to pomislili, da me ta zlehuda sre}a prati od nedavno. Ali, ja sam takav od kada znam za sebe. Dvije su dràve izmijenile svoja mje-sta za to vrijeme. U jednoj sam se rodio i nekako ìvio. @aliti se nisam smio, a ni sam ni htio. Spajao sam kraj s krajem. Kao da sam se ~itavo to vrijeme trajanja jedne dràve skrivao i skru{eno ìvio. Ubrzo su me stali uvjera-vati da tu dotrajalu dràvu treba mrziti i ja sam je po~eo zdu{no mrziti, a bijah u milosti i u cipelama moga oca i u kaputu moga tasta. Bio sam jo{ uvijek mlad i mazao sam kosu miri{ljivim uljem, a ipak, u prastarim cipelama i u izno{enom kaputu, mora da sam izazivao straho-po{tovanje, ono isto koje izaziva pojava neke protuhe.

Ra|anje druge dràve, za koju kaù da je ona prava, zateklo me je sretnog i eufori~nog, i ja sam odjednom, zajedno s mno{tvom sli~nih, ugledao novo nebo. Me|u-tim, vrijeme je prolazilo i morao sam isto tako primijetiti da je to nebo oduvijek isto nebo, zale|eno kao i ovo godi{nje doba kada kre}em na put, a da uop}e ne znam kamo sam se zaputio, u o~evim izno{enim cipelama i u starom kaputu moga tasta. Ja, koji to zapravo nikada nisam bio, ve} bijednik i fukara.

Pri~a je izazvala razli~ite komentare, a putovala je, posred-stvom moga zgranutog babe Ibrahima, ~ak u Sarajevo mojoj rodbini na kriti~ki pregled. Na ~elu roda bio je (pa i sada je) od{kolovani i obrazovani Smail Begovi}. Kako je svojta reagi-

rala na moju pri~u ni danas ne znam, znam tek da me je iznenadio tada{nji urednik «ve~ernjaka» Milan Ivko{i} koji je vjerojatno dijelio mi{ljenje moje rodbine, rekav{i mi: «Pa kako moè{ tako pisati o sebi?». Pri~u je ipak objavio, no tada sam ja bio zgroèn. Nisu pomogle ni pohvale koje su stizale, a odnosile su se uglav nom na hrabru upora-bu alegorije koja se prostire na ~itavu pri~u, pa i na dobro impostirani autorski takozva-ni samoironijski stav. Pri~a je izazvala salve smijeha i ozbiljnih komentara jer je po svojoj fakturi smi je{no ozbiljna kad govori o polo-àju mladih ljudi u suvremenom dru{tvu. I

danas me ponajvi{e boli kada to isto ne mogu doku~iti poje-dini Bo{njaci, a u {to sam se ubrzo uvjerio sudjeluju}i na nekoliko knjièvnih tribina u Bo{nja~koj nacionalnoj zajedni-ci pa i drugdje. Shvatio sam da pojedinci ne mogu doprijeti do vi{eslojnih istina koje skriva knjièvnost te time jednosta-vno oduzimaju duhovnu energiju toj knjièvnosti. Svaka fi -gurativnost za njih je «{pansko selo», iako bez nje nema ma-gi~ne i napokon svake dobre knjièvnosti, pa i bo{nja~ke.

Tvrdoglavo odbijanje svake vi{ezna~nosti tjera na zabri-nutost i, naravno, na raspru o tome, iako je «mu~no u sta-rom selu novi adet uvesti». Uostalom, dobro je znano da su budale i neznalice u ve}ini jo{ od Adema te ih treba educi-rati. Na stranicama «Behara» moè se o~ekivati, barem {to se ti~e knjièvnog bloka, lijepa i plodna za~udnost. Narav-no, stvarala~ka sloboda ima i svoja ograni~enja, prije svega ona moralna i estetska, ako ih autori uop}e posjeduju. Ako si ozbiljan pisac ne sluì{ se principom kratkotrajnog {oka i neograni~ene bizarnosti, iako i takav jezik «golih ~injenica» moè biti djeli} tekstualnog {arma.

Uà redakcija «Behara» koristi ovu zgodu da se ispri~a ne kim suradnicima iz pro{log broja. Rije~ je prije svega o neznatnim pogre{kama u nekim tekstovima koje su se ne-namjerno potkrale. Iskreno se nadamo da se to vi{e ne}e dogoditi. Posebno se ispri~avamo ~lanici na{eg uredni{tva Azri Abadì} Navaey. U njenom smo (ina~e kvalitativno «udarnom» tekstu) izvukli i istaknuli po na{em mi{ljenju vrlo interesantne lidove, ali smo ih kasnije, ne htiju}i to, samo jednim «klikom», zbog neiskustva, izbrisali iz teksta. Ne sma-tramo to nevoljom, ali dobro znamo da gre{ke sva~emu ~ovjeka nau~e. Jedna je gre{ka zbunila na{eg saborskog za-stupnika [emsu Tankovi}a. On je zbog krivog prijepisa fi nan-cijskih sredstava pri Savjetu za nacionalne manjine RH pomi-slio da je Preporod «Beharu» namijenio manje sredstava nego Journalu kojemu je urednik Faris Nani}. Nije tome tako jer «Behar» je za ovu godinu fi nancijski namiren prema o~ekivanju, a saborski je zastupnik za istu svrhu velikodu{no ponudio dodatna sredstva novom glavnom uredniku. [to }e biti od re~enog obe}anja zaista ne znamo, ali se iskreno na-damo da nije rije~ o predizbornom obe}anju sa zadr{kom.

Sead Begovi}

JA, BIJEDNIK I FUKARA

4 B E H A R 7 9

Govor u povodu dodjele Nobelove nagrade 7. prosin-ca 2006.

Dvije godine prije smrti otac mi je dao maleni kov~eg pun svojih pisama, rukopisa i bilje`nica. Nabaciv{i svoje uobi ~ajeno drànje {aljivca i podrugljivca, usputno mi je rekao kako bi èlio da ih pro-~itam iza njega, odnosno na-kon njegove smrti. „Pa ti ma-lo pogledaj“, re~e lagano se postidjev{i, „ima li me|u nji-ma {togod korisnoga. Mo`da

nakon mene probere{ i objavi{ pone{to.“ Nalazili smo se me|u knjigama u mojoj pisarnici. Poput nekoga tko se è li rije{iti bolnog i osebujnog tereta, otac se uzmotao po pisarnici ogledavaju}i se i ne znaju}i kamo }e staviti kov~eg. A zatim je tu stvar u svojoj ruci ne~ujno odloìo u jedan neprimjetan kutak. îm je zavr{io taj nezaboravni trenutak koji nas je obojicu postidio, odahnuli smo vrativ{i se svojim ustaljenim ulogama i karakterima {aljivaca i po-drugljivaca, koji ìvotu ne pridaju neki osobit zna~aj. Kao i obi~no smo, bez suvi{e jadikovanja, popri~ali o bezna-~ajnim stvarima, ìvotu, beskona~nim politi~kim proble-mima Turske i o~evim ve}inom neuspje{no okon~anim poslovima.

Sje}am se da sam se nakon o~eva odlaska vrzmao oko kov~ega nekoliko dana ni ne taknuv{i ga. Od djetinjstva sam poznavao taj maleni crni ko`ni kov~eg, njegov lokot, ~ak i njegove zaobljene rubove. Otac bi ga koristio za kra }a putovanja, a ponekad i nose}i na posao ne{to od ku}e. Sje}am se kako bih kao dijete po o~evu povratku s puta otvarao kov~eg i premetao o~eve stvari, te kako bi mi se

dopadao miris kolonjske vode i dalekih zemalja koji se iz njega {irio. Za mene je taj kov~eg predstavljao poznat i pri-vla~an predmet prepun uspomena na pro{lost i djetinjstvo, no sada ga nisam mogao ~ak ni dotaknuti. Za{to? Jasno - zbog tajanstvene teìne vrijednosti skrivene u njemu.

Govorit }u sada o zna~enju te vrijednosti. O zna~enju onoga {to stvara ~ovjek koji se zatvori u sobu, sjedne za stol, povu~e se u neki kutak i izraàva papirom i olovkom; govorit }u, dakle, o zna~enju knjièvnosti.

Nikako nisam mogao dotaknuti niti otvoriti o~ev kov-~eg, ali sam poznavao neke bilje`nice u njemu. Sje}am se da sam vi|ao oca kako u neke od njih ne{to zapisuje. Sa-dràj kov~ega nije bilo ne{to o ~emu prvi put ~ujem. Otac je imao veliku knji`nicu; u mladosti, ~etrdesetih godina, èlio je postati pjesnik u Istanbulu, preveo je Valeryja na turski, me|utim, nije èlio iskusiti te{ko}e knjièvni~kog ìvota pi{u}i pjesme u siroma{noj zemlji s malo ~itatelja. O~ev je otac – moj djed – bio bogati poduzetnik i moj je otac proveo bezbri`no djetinjstvo i mladost, nije se htio mu~iti radi knjièvnosti i pisanja. Volio je ìvot sa svim njegovim ljepotama i to sam shva}ao.

Ono {to me je dràlo podalje od sadràja o~eva kov~ega bio je prije svega strah da mi se ne svidi ono {to pro~itam. A otac je, svjestan toga, poduzeo potrebne mjere i naba-cio drànje nekoga tko sadràj kov~ega ne uzima za ozbi-ljno. @alostilo me je vidjeti takvo {to nakon dvadeset i pet godina spisateljskog ìvota. No, nisam se htio ~ak ni ljuti-ti na oca zbog toga {to knjièvnost nije doìvljavao do-voljno ozbiljno. Ipak, moja osnovna bojazan - ono {to do-ista nisam htio osvijestiti, ~ak ni doznati - bila je mogu}nost da je otac dobar pisac. Nisam mogao otvoriti o~ev kov~eg jer je upravo to bilo ono ~ega sam se pribojavao. Osim toga, taj razlog nisam mogao otvoreno priznati ~ak ni sa-mome sebi. Jer kad bi iz o~eva kov~ega izronila prava, ve-lika knjièvnost, morao bih prihvatiti ~injenicu da je otac

KU ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K

ORHAN PAMUK:KOVÊG MOG OCAPo primitku Nobela, najuglednije svjetske nagrade za knjièvnost, turski je pisac Orhan Pamuk odrào besjedu koja }e se pamtiti i koja ne}e oti}i u tamu, kao ni njegove knjige. Izgovorio je rije~i koje su ina~e osu|ene na {utnju, iz osobne nutrine i ~vrsto stava, razotkriv{i kroz osobnu oja|enost i radost stvaranja mnoge sablasti koje lutaju intelektualnim svijetom modernog ~ovjeka. Kao {to je poznato, Pamuk nije ustuknuo ni u trenucima kada je bio ̀ estoko napadan jer se usudio literarizirati svekoliku povijest Turske i, naravno, sve duhovne metamorfoze jednog Tur~ina koje je neminovno nasljedovao. Upravo stoga jedan ve}i prostor u ovom broju «Behara» posve}ujemo trenuta~no najaktualnijem i naj~itanijem svjetskom romanopiscu. Njegove }emo romane ~itati, a kroz njegovu besjedu (“Kov~eg mog oca”) jo{ ga bolje upoznati.

B E H A R 7 9 5

iznutra jedan sasvim druga~iji ~ovjek. A to je bila zastra-{uju}a spoznaja. Jer ja sam, ~ak i u tim poodmaklim godi-nama, èlio da je moj otac ni{ta drugo doli moj otac, ne i pisac.

Biti pisac za mene zna~i godinama strpljivo i uz mnogo truda razotkrivati u ~ovjeku jednu drugu skrivenu osobu i svijet koji tu osobu ~ini: pri spomenu pisanja, prvo {to mi dolazi pred o~i nisu romani, pjesme i knjièvna tradicija, ve} ~ovjek koji se zatvara u sobu, sjeda za stol i u samo}i uranja u sebe stvaraju}i tako rije~ima jedan novi svijet. Taj ~ovjek, ili èna, moè upotrebljavati pisa}i stroj, koristiti pogodnosti ra~unala, ili pak, kao ja, nalivperom trideset godina pisati po papiru. Svaki put kada pi{e, moè ispija-ti kavu, ~aj, pu{iti cigarete. Moè se ponekad di}i od stola i zagledati kroz prozor, u djecu {to se igraju na ulici, a ukoliko ima sre}e, u drve}e i krajolik, ili pak neki mra~an zid. Moè pisati pjesme, igrokaze ili, poput mene, roma-ne. Sve ove razli~itosti dolaze tek nakon osnovne radnje - sjedenja za stolom i strpljivog poniranja u vlastitu nutri-nu. Pisanje je pretvaranje u rije~i onoga {to tamo vidimo, ~ovjekovo strpljivo, uporno i radosno istraìvanje novoga svijeta kre}u}i se kroz sebe samoga. [to bih vi{e sjedio za stolom, postupno dodavaju}i nove rije~i praznim strani-

cama, i {to bi vi{e odmicali dani, mjeseci i godine, to bih vi{e osje}ao da gradim jedan novi svijet, da i sam poput nekoga tko kamen po kamen gradi most ili kupolu, otkri-vam jednog drugog ~ovjeka u sebi. Kamenje nas pisaca su rije~i. Doti~u}i ih, oslu{kuju}i njihove me|usobne odnose, promatraju}i ih ponekad izdaleka, gotovo ih miluju}i pr-stima i vrhom pisala i odvaguju}i njihovu teìnu, smje{tamo rije~i jednu za drugom i godinama uporno, strpljivo i is-punjeni nadom gradimo nove svjetove.

Za mene, tajna pisanja ne leì u nadahnu}u za koje se ne zna odakle }e do}i, ve} u upornosti i strpljenju. îni mi se kao da je ona lijepa turska izreka „kopati iglom jamu“ stvorena upravo za pisce. Volim i razumijem Ferhatovo strpljenje iz starih pri~a koji za svoju ljubav probija plani-ne. Znam i da sam u svom romanu Zovem se Crvena go-vorio i o spisateljskom zanimanju i vlastitom ìvotu kada sam opisivao stare iranske minijaturiste koji su godinama sa stra{}u neprestano crtaju}i istoga konja, nau~ili svaki njegov detalj napamet i bili ga u stanju nacrtati ~ak i za-tvorenih o~iju. Kako bi svoj vlastiti ìvot mogao polagano ispripovjediti kao pri~u nekih drugih, te kako bih tu pripo-vjeda~ku snagu mogao osjetiti u sebi, smatram da pisac toj umjetnosti i zanatu mora posvetiti godine provedene za stolom i da mora ste}i optimizam. An|eo nadahnu}a, koji nekima uop}e ne dolazi, dok nekima navrati vrlo ~e sto, voli to povjerenje i optimizam. I kada se pisac osje}a najusamljenijim, kada najvi{e sumnja u svoje napore, ideje i vrijednost onoga {to je napisao, dakle kada pomisli da je njegova pri~a samo njegova vlastita, odjednom kao da mu an|eo nadahnu}a podastre pri~e, slike i ideje koje sje-dinjuju svijet iz njegove nutrine sa svijetom koji èli stvo-riti. U spisateljskom ìvotu, kojemu sam posvetio cijeli svoj ìvot, za mene je najpotresniji osje}aj pomisao da neke re~enice, ideje i stranice koje me ispunjavaju preko-mjernom sre}om nisu moje, ve} da ih je prona{la neka druga sila i velikodu{no mi ih pruìla.

Pribojavao sam se otvoriti o~ev kov~eg i pro~itati njego-ve bilje`nice jer sam znao da moj otac nikada ne}e prolazi-ti kroz te{ko}e kroz koje sam ja prolazio, da ne voli sa mo}u, ve} prijatelje, gu`vu, salone, {ale, dru{tvo. A onda bih opet prosu|ivao druga~ije: ove misli i ideje o patnji i strpljenju mogle bi biti i moje predrasude koje sam stvorio na temelju vlastitog ìvotnog i spisateljskog iskustva. Bilo je mnogo sjajnih pisaca koji su pisali okruèni gu`vom, vode}i inten-zivan obiteljski i dru{tveni ìvot, sred buke i radosnog à morenja. Osim toga, zasitiv{i se prosje~no{}u obiteljskog ìvota, otac nas je u djetinjstvu ostavio, oti{ao u Pariz i ispunio bilje`nice - kao i mnogi drugi pisci - u hotelskim sobama. Znao sam da se u kov~egu nalazi dio tih bilje`nica jer mi je otac, ve} nekoliko godina prije nego {to }e mi da-ti kov~eg, po~eo pri~ati o tom razdoblju svog ì vota. I u djetinjstvu bi mi govorio o tim godinama, ali ne i o svojoj krhkosti, èlji da postane knjièvnik i o krizama identiteta po hotelskim sobama. Prepri~avao bi kako je ~e sto vi|ao Sartrea na pari{kim plo~nicima, govorio bi o knjigama koje je ~itao i fi lmovima koje je gledao, s uzbu |enjem i iskreno{}u nekoga tko priop}ava vrlo va`ne vijesti. Jasno da nikako ne bih zaboravio {to je u oblikovanju mene kao pisca zna~ilo imati oca koji kod ku}e govori vi{e o svjetskim piscima ne-


6 B E H A R 7 9

goli o pa{ama i vjerskim dosto janstvenicima. Mo`-da sam i o~eve bilje`nice morao ~i tati misle}i o to-me, pod sje}aju}i se koliko mnogo dugujem njegovoj velikoj knji` nici. Morao sam uzeti u obzir, ne pri-daju}i previ{e va`nosti knji-èvnoj vrijednosti njegovih spisa, da je otac dok je ì vio s nama, jednako kao i ja, imao potrebu ostajati sam u sobi, nasamo s knji-gama i mislima.

Ali dok sam s nespokoj-stvom gledao torbu koju je otac ostavio, osje}ao sam da je upravo to ono {to ne}u biti u stanju na-praviti. Otac bi se ponekad ispruìo na divan pred knji` nicom, i ispustiv{i knjigu ili ~asopis koji je imao u ruci, utonuo u du-ge misli i ma{tarije. Na licu bi mu se pojavio intro-spektivni pogled, izraz sa-svim druga~iji od onoga koji sam vi|ao u trenuci-ma obiteljskog ìvota koji je prolazio u {alama, zadi-rkivanjima i sitnim prepi-rkama. Iz tog bih pogleda ili izraza, osobito u godi-nama djetinjstva i mladosti, razabirao o~ev nespokoj i za-brinuo bih se. Sada, godinama kasnije, znam da je to ne-spokojstvo jedna od glavnih pokreta~kih snaga koje ~ov-jeka ~ine piscem. Da biste bili pisac, od strpljenja i patnje va`nija je pobuda koja vas tjera da se zatvorite u sobu, da

pobjegnete od gu`ve, dru{tva, svakodnevnog prosje~nog ìvota, od stvari koje svi proìvljavaju. Nama su piscima potrebni strpljenje i nada kako bismo pisanjem u sebi iz-gradili jedan duboki svijet. No, èlja da se povu~emo u sobu, u neku prostoriju ispunjenu knjigama, prvo je {to nas pokre}e. Prvi veliki primjer slobodnog i nezavisnog pis ca koji je ~itao knjige po svom izboru, raspravljao s

rije~ima drugih slu{aju}i glas vlastite savijesti, i ob-likovao vlastite misli i vla-stiti svijet neprestano raz-govaraju}i s knjigama, bez sumnje je Montaigne, za~etnik moderne knjièv-nosti. Montaigne je bio pisac kojega je otac stal-no i iznova ~itao i meni savjetovao da ga ~itam.@elio bih se vidjeti kao dio tradicije onih pisaca koji se, gdje god se nalazili, bilo na Istoku ili na Zapa-du, odvajaju od svojih za-jednica i zatvaraju s knji-gama u sobu. Mjesto na kojemu po~inje istinska knji ̀ evnost za mene je ondje gdje se ~ovjek s knji-gama zatvara u sobu.

Me|utim, u sobi gdje se zatvaramo nismo toliko sami kao {to se misli. U po~etku nam dru{tvo ra-de rije~i, pri~e i knjige dru-gih, dakle ono {to naziva-mo tradicijom. Vjerujem da je knjièvnost najdra-gocjenija zbirka koju je ljudsko bi}e stvorilo kako bi razumjelo sebe. Ljudske zajednice, plemena i na-rodi opame}uju se, oboga-

}uju i uzdiù u onoj mjeri u kojoj cijene i njeguju vlastitu knjièvnost, i kao {to svi znamo, spaljivanje knjiga i po-niàvanje pisaca vjesnici su mra~nih i nerazboritih vreme-na. Ali knjièvnost nikada nije samo nacionalno pitanje. Pisac koji se s knjigama povla~i u sobu i najprije kre}e na

put unutar samoga sebe, kroz godine }e tamo otkriti nezaobilazno pravilo dobre knjièvnosti: knjièvnost je vje{tina govorenja o vlastitoj pri~i kao da je rije~ o pri~i drugih, i o pri~i drugih kao da je na{a vlastita. Da bismo u tome uspjeli, na putovanje kre}emo iz pri~a i knjiga onih drugih.

Moj je otac imao dobro opremljenu knji`nicu od tisu}u i petsto knjiga, knji`nicu koja bi bila i vi{e nego dovoljna jednom piscu. Do svoje dva-deset i druge godine mo`da nisam pro~itao sve knjige u knji`nici, ali sam ih pojedina~no sve poz-navao, znao sam koja je od njih va`na, koja nije

previ{e ozbiljna, ali je zato jednostavna za ~itanje, koja je klasi~na, koja je nezaobilazni dio svjetske knjièvnosti, ko-ja je zabavni svjedok lokalne povijesti, ali }e ubrzo biti za-boravljena, koja pripada francuskom piscu kojega je otac jako cijenio. Nekada bih tu knji`nicu promatrao izdaleka i sanjario o tome kako }u i ja jednoga dana u zasebnoj ku}i imati jednu takvu, pa ~ak i bolju, i kako }u od knjiga izgra-


Ono o ~emu bi knjièvnost danas trebala govoriti i {to bi trebala istraìvati zapravo su osnovne ljudske boli, strahovi od odba~enosti, osje}aji bezna~ajnosti i bezvrijednosti, kolektivni osje}aji ranjivosti, slomljenog i povrije|enog ponosa, strahovi od omalovaàvanja, beskona~nih poniàvanja, bijesa, i s njima povezana nacionalna hvalisanja i razmetanja...

B E H A R 7 9 7

diti svijet za sebe. Kada bih je gledao izdaleka, po-nekad bi mi se o~eva knji`-nica u~inila poput slike ~itavog svijeta. Ali to je bio svijet gledan iz na{ega kuta, iz Istanbula. I knji`-nica je to odraàvala. Otac ju je sa~inio od knji-ga koje je kupovao na pu-tovanjima izvan zemlje, naro~ito u Parizu i Ameri-ci, zatim za vrijeme svoje mladosti u Istanbulu ~etr-desetih i pedesetih godi-na, u trgovinama gdje su se prodavale knjige na stranim jezicima, i u istanbulskim starim i novih knjiàrama koje sam i ja redom sve poznavao. Moj svijet je mje{avina lokalnog, nacionalnog i zapadnog svijeta. Po~ev{i od 1970. godine i ja sam na neki tvrdoglav na~in po~eo stva-rati svoju knji`nicu. Nisam jo{ bio ~vrsto odlu~io da }u postati pisac, kao {to sam to ispri~ao u knjizi Istanbul; shvatio sam samo da ne}u biti slikar, ali kako }e se kretati moj ìvot, to nisam to~no znao. S jedne je strane u meni postojalo nezaustavljivo zanimanje za sve i prekomjerno pozitivna glad za ~itanjem i u~enjem. S druge sam strane osje}ao da }e moj ìvot biti na neki na~in manjkav, da ne}u mo}i ìvjeti kao drugi. Jedan je dio ovog osje}aja bio povezan s mi{lju da sam daleko od sredi{ta, ba{ kao {to sam to osje}ao dok sam promatrao o~evu knji`nicu, ali i s osje}ajem da ìvimo u provinciji, kao {to nam je tih godi-na Istanbul svima davao naslutiti. Jedna druga zebnja po-vezana s manjkavim ìvotom bila je, naravno, ~injenica da sam predobro znao da ìvim u zemlji koja niti pokazuje zanimanje niti daje nadu umjetnicima, bilo da se radi o slikanju ili o knjièvnosti. Kada bih sedamdesetih godina, s novcem koji mi je otac dao, od starih istanbulskih knji-àra kupovao izblijedjele, pro~itane i pra{njave knjige s pretjeranom pohlepom, ko ja kao da je htjela uklo-niti te nedostatke u mom ìvotu, siroma{an, rasut i beznadno àlostan polo-àj antikvarnica i proda va-~a knjiga smje{tenih po ru bovima ulica, u dvo ri{-tima dàmija i na prago-vima svaljenih zidova ut-jecao bi na mene koliko i knjige koje }u pro~itati.

[to se ti~e mog mjesta u svijetu, temeljni osje}aj koji sam nosio kako u ì votu tako i u knjièvnosti u ono vrijeme, bio je os je-}aj nepripadanja sredi{tu. U sredi{tu je svijeta posto-jao ìvot bogatiji i pri-

vla~niji od onoga kakvim smo mi ìvjeli, i ja sam zajedno sa cijelim Istan-bulom i cijelom Turskom bio izvan njega. Danas mislim da sam taj osje}aj dijelio sa velikom ve}inom svijeta. Na isti je na~in postojala svjetska knjièv-nost i njezino sredi{te vr-lo daleko od mene. Za-pravo je ono {to sam pod time mislio bila knjièv-nost Zapada, a ne svjetska knjièvnost, no, mi smo Turci bili i izvan nje. I knji`nica moga oca je to

potvr|ivala. S jedne su se strane nalazile knjige i knjièvnost Istanbula, na{ lokalni svijet, ~ije sam brojne pojedinosti volio i koji ne bih mogao prestati voljeti, a s druge pak strane njima sasvim razli~ite knjige zapadnoga svijeta, ~ija nam je razli~itost u isto vrijeme zadavala i bol i nadu. Pi-sanje i ~itanje bilo je sli~no izlaènju iz jednog svijeta i pronalaènju utjehe u osebujnostima, neobi~nostima i fantasti~nim oblicima drugog svijeta. Osje}ao bih da je i otac ponekad, ba{ kao {to sam i ja kasnije ~inio, ~itao ro-mane kako bi iz ìvota u kojemu ìvi pobjegao na Zapad. Ili se mo`da meni u to vrijeme ~inilo da su knjige bile ono ~emu smo pribjegavali da uklonimo takav osje}aj kultur-nog nedostatka. Nije samo ~itanje bilo neka vrsta puto-vanja do Zapada i natrag, ve} i pisanje. Kako bi ispunio ve}inu svojih bilje`nica iz kov~ega, moj bi otac odlazio u Pariz, zatvarao se u neku hotelsku sobu i poslije donosio u Tursku ono {to je napisao. Pri pogledu na o~ev kov~eg, osje}ao bih kako me je to uznemirivalo. Nakon {to sam se dvadeset i pet godina zatvarao u sobu da bih kao pisac opstao u Turskoj, na koncu sam pri pogledu na o~ev kov~eg u sebi osje}ao pobunu protiv ~injenice da je pi-sanje, budu}i da proizlazi iz na{e nutrine, posao koji je

potrebno raditi u tajnosti od dru{tva, dràve i naro-da. Mo`da sam se najvi{e iz tog razloga ljutio na oca {to pisanje nije doìv-ljavao ozbiljno koliko i ja.

Zapravo sam se ljutio na oca zato {to nije ìvio ìvotom kakvim sam ja ì vio, zato {to ni zbog ~e ga nije ulazio ni u naj-sitniju prepirku, jer je ì vot provodio sretno, zabavljaju}i se u dru{tvu, s prijateljima i onima koje je volio. Me|utim, jednim sam dijelom razuma znao da bih umjesto „ljutio sam se“ mogao re}i „za-vidio sam“ i da bi to


8 B E H A R 7 9

mo`da bio i prikladniji izraz, i to me uznemirivalo. Tada bih sam sebe propitkivao svojim uobi~ajeno prezrivim i srdi-tim glasom „{to je to sre}a?“. Da li je sre}a smatrati da sâm u nekoj sobi ìvi{ dubokim ìvotom? Ili je sre}a zajed-no s dru{tvom i svima ostalima vjerovati u iste stvari, ili hine}i da vjeruje{ ̀ ivjeti spokojnim ̀ ivotom? Da li je uosta-lom sre}a ili nesre}a pretvarati se da ̀ ivi{ u skladu sa svima ostalima dok istovremeno kri{om pi{e{ na nekom mjestu gdje te nitko ne vidi? No, ovo su bila prezajedljiva, presva-dljiva pitanja. Uostalom, kako sam uop}e zaklju~io da je mjerilo dobrog ìvota sre}a? Ljudi i novine, svi su se odu-vijek pona{ali kao da je sre}a najva`nije ìvotno mjerilo. Zar nije ve} i to samo po sebi neki pokazatelj da je vrijedno istraìti je li upravo ono suprotno to~no. Ta koliko sam uop}e i mogao poznavati oca koji je od nas, obitelji, uvijek bjeào, koliko sam mogao primijetiti njegovu tjeskobu?

Eto, a takvim sam pobudama prvi put otvorio o~ev kov~eg. Da li je u o~evu ìvotu mogla postojati neka ne-sre}a za koju nisam znao, neka tajna koju bi otac mogao podnijeti jedino preto~iv{i je u rije~i? îm sam otvorio kov~eg, prisjetio sam se mirisa putne torbe, primijetio sam da sam neke bilje`nice pre-poznao i da mi ih je otac ve} godinama prije po-kazao onako usput. Ve}ina je bilje`nica, koje sam jednu po jednu doticao i prelistavao, bila ispunje-na u godinama o~eve mladosti, kad nas je osta-vio i oti{ao u Pariz. Me|utim, ja sam, ba{ kao i pisci koje sam volio i ~ije sam biografi je ~itao, èlio saznati {to je otac u mojim godinama pisao, {to je mislio. Uskoro sam shvatio da takvo {to ne}u susresti. Povrh toga, uznemirio me spisateljski glas koji sam mjestimice susretao u o~evim bilje`nicama. Ovo nije o~ev glas, mislio sam; nije bio autenti~an, ili nije pri-padao osobi koju sam ja poznavao kao svog istinskog oca. Nad strahom da moj otac ne moè biti moj otac dok pi{e, prebivalo je jo{ ne{to puno stra{nije: strah da ja iz-nutra nisam autenti~an nadilazio je moju zabrinutost oko toga da mi se ne svi|aju o~evi rukopisi, ili ~ak da je otac previ{e podlegao utjecaju drugih pisaca. I taj se je strah preobraàvao u krizu autenti~nosti koja me tjerala da, kao u mladosti, propitkujem svoje cijelo postojanje, svoj ìvot, èlju za pisanjem i sve {to sam ikada napisao. Prvih deset godina kada sam pisao romane taj bih strah osje}ao puno dublje, trudio bih mu se suprotstaviti, ponekad bih strahovao da }u, jednako kao {to sam odustao od slikanja, jednoga dana biti poraèn i zbog tog nemira dignuti ruke i od pisanja romana.

Ve} sam spomenuo dva osnovna osje}aja koja je u me-ni vrlo brzo probudio kov~eg koji sam zatvorio i pospre-mio: osje}aj ìvota u provinciji i pitanje autenti~nosti. Na-ravno da ovo nije bio prvi put da potanko proìvljavam ove uznemiruju}e osje}aje. Njih sam, u svim njihovim raz-mjerima, sa svim njihovim neizravnim posljedicama, me-|uodnosima, unutarnjim àri{tima i raznoraznim nijansa-ma, godinama ~itaju}i i pi{u}i sâm za stolom istraìo, otkrio i produbio. Bez sumnje sam ih doìvio mnogo puta u obliku nejasnih boli, osjetljivosti, neraspoloènja i ~estih pomutnji, osobito u mladosti i vrlo ~esto pod utjecajem knjiga i ìvota. Ali sam osje}aj ìvota u provinciji i pitanje autenti~nosti uspio u potpunosti upoznati tek pi{u}i ro-mane, odnosno knjige o njima (primjerice, pitanje provin-cijalnosti u romanima Snijeg i Istanbul; pitanje auten ti~-nosti u romanima Zovem se Crvena ili Crna knjiga). Biti pisac za mene zna~i usredoto~iti se na najbrojnije ali ne-osvije{tene, skrivene rane koje nosimo u sebi, strpljivo ih

otkrivati, upoznavati i potpuno ih razotkriti, a zatim te rane i boli pretvoriti u dio na{eg pisanja i identiteta koje smo svjesno usvojili.

Spisateljstvo zna~i govoriti o stvarima koje svi znaju, ali ne znaju da znaju. Otkri}e tog saznanja, njegovo pro-dubljivanje i dijeljenje s drugima ~itatelju pruàju uìtak ~udesne {etnje kroz njemu dobro poznati svijet. Te uìtke primamo kroz umije}e izraàvanja rije~ima onoga {to poznajemo iz stvarnosti. Pisac koji se povla~i u sobu godi-nama razvija svoje umije}e i nastoji stvoriti jedan svijet polaze}i od vlastitih skrivenih rana, svjesno ili nesvjesno ukazuje ~ovje~anstvu duboko povjerenje. Moje se povje-renje oduvijek temeljilo na vjerovanju da i drugi nose ranu sli~nu mojoj, da nalikuju jedni drugima i da }e se zbog toga razumjeti. Sva prava knjièvnost po~iva na djetinjem i optimisti~nom vjerovanju da ljudi nalikuju jedni drugi-ma. Onaj tko se zatvori i godinama pi{e, èli se obratiti upravo takvom ~ovje~anstvu i svijetu bez sredi{ta.

No, kako }e postati jasno iz o~eva kov~ega i, naravno, iz uvelih boja ìvota kojim smo ìvjeli u Istanbulu, daleko od nas jest postojalo sredi{te svijeta. U svojim sam knjiga-ma mnogo govorio o ~ehovljevskom osje}aju provincija-lizma inspiriranim iskustvom te temeljne istine, i o njego-voj drugoj sporednoj posljedici, nemiru zbog pitanja au-ten ti~nosti. I osobno znam da velika ve}ina svjetskog stanovni{tva ìvi s tim osje}ajima, hrvaju}i se u isto vrije-me s jo{ mnogo teìm strahovima, kao {to su strah od utu~enosti, nesigurnosti i poniènja. Da, jo{ su uvijek naj-ve}i problemi ~ovje~anstva siroma{tvo, glad i besku}ni{tvo.


Svaki put kad se zagledam u tamu unutar sebe, mogu razumjeti te strahove, ve}inom izraène iracionalnim i pretjerano osje}ajnim jezikom. Uvjerili smo se da se velike mase, dru{tva i nacije izvan-zapadnoga svijeta, a s kojime se lako mogu poistovjetiti, zbog svoje preosjetljivosti i bojazni od poniènja povla~e u strahove koji ponekad doseù granicu gluposti.

B E H A R 7 9 9

Me|utim, ve} nam televizija i novine govore o tim osnov-nim problemima na mnogo brì i lak{i na~in od knjièvnosti. Ono o ~emu bi knjièvnost danas trebala govoriti i {to bi trebala istraìvati zapravo su osnovne ljudske boli, straho-vi od odba~enosti, osje}aji bezna~ajnosti i bezvrijednosti, kolektivni osje}aji ranjivosti, slomljenog i povrije|enog po-nosa, strahovi od omalovaàvanja, beskona~nih ponià-vanja, bijesa, i s njima povezana nacionalna hvalisanja i razmetanja... Svaki put kad se zagledam u tamu unutar sebe, mogu razumjeti te strahove, ve}inom izraène ira-cionalnim i pretjerano osje}ajnim jezikom. Uvjerili smo se da se velike mase, dru{tva i nacije izvan-zapadnoga svije-ta, a s kojime se lako mogu poistovjetiti, zbog svoje preo-sjetljivosti i bojazni od poniènja povla~e u strahove koji ponekad doseù granicu gluposti. Isto tako znam i da se narodi i dràve u zapadnom svijetu - s kojime se mogu jednako lako poistovjetiti - pretjerano oholi zbog bogat-stva i otkri}a renesanse, prosvjetiteljstva i moderne, prepu{taju samodopadnosti koja ponekad doseè grani-ce sli~ne gluposti.

Zna~i da svi mi, a ne samo moj otac, pridajemo previ{e va`nosti ideji da postoji sredi{te svijeta. Me|utim, upravo suprotno, ono {to nas zatvara u sobu da godinama pi {emo jest povjerenje. Radi se o uvjerenju da }e se jednoga dana pro~itati i razumijeti ono {to smo napisali, jer ljudi na ~ita-vom svijetu nalikuju jedni drugima. Me|utim, znam to iz onoga {to je otac napisao: rije~ je o optimizmu ranjenom i povrije|enom gnjevom zbog ostavljenosti po strani, zbog odba~enosti. I ja sam mnogo puta u sebi osjetio ljubav i mr`nju koje je Dostojevski cijeloga ìvota osje}ao prema Zapadu. Me|utim, osnovna stvar koju sam iz toga nau~io, moj osnovni izvor optimizma postao je jedan pot puno dru-ga~iji svijet, koji je taj veliki pisac sagradio iz osje}aja ljuba-

vi i mr`nje prema Zapadu, no s njegove druge strane. Svi pisci koji su ovome poslu posvetili svoj ìvot znaju

sljede}u istinu: koji god bili na{i razlozi pisanja, svijet koji smo godinama neprestano pi{u}i u nadi gradili, na koncu se smje{ta na potpuno razli~itim mjestima. Od stola, za koji smo sjeli sa svojom tugom i srd`bom, dostièmo pot-puno druga~iji svijet koji se smje{ta s druge strane te tuge i srd`be. Zar ne bi bilo mogu}e da je i moj otac dostigao jedan takav svijet? Taj svijet u koji stièmo nakon dugog putovanja daje nam ~udesan osje}aj, upravo poput otoka koji se, nakon dugog morskog putovanja, u magli koja se

razilazi, polako ukazuje pred nama u svim svojim bojama. Ili poput osje}aja koji putnici sa Zapada osjete kada, u razilaènju jutarnje magle, ugledaju Istanbul kojemu su se pribliìli brodom s juga. Na kraju dugog putovanja zapo~etog u nadi i znatièlji, pred njima se nalazi cijeli jedan grad, jedan svijet sa svim svojim dàmijama, mina-retima, ku}ama, ulicama, breùljcima, mostovima i padi-nama. ôvjek, ba{ poput dobrog ~itatelja koji se gubi u stranicama neke knjige, poèli u}i i izgubiti se u tom no-vom svijetu koji se pred njim odjednom ukazao. Sjeli smo za stol i otkrili potpuno novi svijet u kojemu zaboravljamo osje}aj da smo po strani, u provinciji, izvan, da smo bije-sni ili jednostavno tu`ni.

Za razliku od osje}aja iz djetinjstva i iz mladosti, za me-ne je sada sredi{te svijeta Istanbul. Ne samo zbog toga {to sam skoro ~itav svoj ìvot proveo tamo, nego zbog toga {to sam trideset i tri godine pripovijedao o njegovim ulicama, mostovima, ljudima, psima, ku}ama, dàmijama, ~esmama, neobi~nim junacima, trgovinama, poznatim

osobama, mra~nim to~kama, no}ima i danima, poistovje}uju}i se sa svima njima. U jednom tre-nutku, taj svijet koji sam zamislio izlazi iz moje ruke i postaje stvarniji od grada koji sam doìvio u svojoj glavi. Tada svi ti ljudi i ulice, stvari i zgra-de kao da po~inju me |usobno razgovarati, kao da me|usobno po~inju graditi odnose koje ja prije nisam osje}ao, kao da po~inju ìvjeti sami od sebe, a ne u mojoj ma{ti ili mojim knjigama. Taj svijet, koji sam stvorio zami{ ljaju}i ga strpljivo kao da iglom kopam jamu, tada mi se u~ini stvar-niji od bili ~ega drugoga.

Mo`da je i moj otac otkrio tu vrstu sre}e pisa-ca koji svoje godine predaju ovome poslu; ne bih èlio imati pred rasuda prema njemu - to sam go-

vorio gledaju}i o~ev kov ~eg. Osim toga, bio sam zahvalan ocu jer nije nare |ivao, zabranjivao, tla~io, ka`njavao, jer nije bio prosje~an otac, i jer mi je uvijek davao slobodu i pretjerano me po{tivao. Ponekad bih vjerovao da moja snaga imaginacije moè kat kada djelovati slobodno i dje-tinjasto jer, za razliku od mnogih mojih prijatelja iz dje-tinjstva i mladosti, nisam poznavao strah od oca, a neka-da bih iskreno vjerovao da mogu biti pisac jer je i otac u mladosti èlio biti pisac. Morao sam ga ~itati s toleran-cijom i nastojati razumjeti to {to je napisao po hotelskim sobama.


Pi{em kako bi ~itav svijet znao kakvim smo ìvotom ìvjeli i kakvim ìvimo ja, drugi, svi mi, mi u Istanbulu i u Turskoj. Pi{em jer volim miris papira, pisala i tinte. Pi{em jer u knjièvnost i umjetnost romana vjerujem vi{e nego u bilo {to drugo. Pi{em iz navike i strasti. Pi{em jer se bojim biti zaboravljen. Pi{em jer mi se svi|a slava i zanimanje koje pisanje donosi. Pi{em kako bih bio sam. Pi{em da bih mo`da shvatio za{to se toliko ljutim na sve vas i na svakoga.

1 0 B E H A R 7 9

Kov~eg, koji je danima stajao gdje ga je otac ostavio, otvorio sam s tim pozitivnim mislima i uz svu svoju volju pro~itao sam neke bilje`nice i stranice. [to li je to otac pisao? Sje}am se nekih slika iz pari{kih hotela, nekih pje-sama, paradoksa, promi{ljanja... Sada se osje}am poput nekoga tko se nakon prometne nesre}e jedva prisje}a {to mu se dogodilo, dok u isto vrijeme zazire od prisje}anja istoga. Kad sam bio dijete i kada bi otac i majka bili pred sva|om, dakle kada bi po~injala jedna od onih smrtnih ti{ina, otac bi, da promijeni ugo|aj, upalio radio, a uz glazbu bismo brè zaboravljali {to se dogodilo.

I ja }u promijeniti temu s nekoliko ljep{ih rije~i koje bi u ovom slu~aju posluìle umjesto glazbe. Kao {to znate, naj-~e{}e i omiljeno pitanje postavljano nama piscima jest slje-de}e: za{to pi{ete? Pi{em zato {to mi se pi{e! Pi{em zato {to nisam u stanju raditi neki normalan posao kao drugi. Pi{em kako bi se pisale knjige poput mojih i kako bi ih ~itao. Pi{em jer se ljutim na sve vas i na svakoga. Pi{em zato {to mi se jako svi|a sjediti u sobi cijeli dan i pisati. Pi{em zato {to mogu podnijeti stvarnost jedino ako je mijenjam. Pi{em kako bi ~itav svijet znao kakvim smo ̀ ivotom ̀ ivjeli i kakvim ìvimo ja, drugi, svi mi, mi u Istanbulu i u Turskoj. Pi{em jer volim miris papira, pisala i tinte. Pi{em jer u knjièvnost i umjetnost romana vjerujem vi{e nego u bilo {to drugo. Pi{em iz navike i strasti. Pi{em jer se bojim biti zaboravljen. Pi{em jer mi se svi|a slava i zanimanje koje pisanje donosi. Pi{em kako bih bio sam. Pi{em da bih mo`da shvatio za{to se toliko ljutim na sve vas i na svakoga. Pi{em jer mi se svi|a da me ~itaju. Pi{em da kona~no zavr{im ovaj roman, onaj rukopis ili onu stranicu koju sam zapo~eo. Pi{em jer svi od mene to o~ekuju. Pi{em jer djetinjasto vjerujem u besmrtnost knji`nica i poloàj mojih knjiga na policama. Pi{em jer su ìvot, svijet i sve ostalo nevjerojatno lijepi i iznena|uju}i. Pi{em jer je uìtak preto~iti svu tu ljepotu i bogatstvo svijeta u rije~i. Ne pi{em kako bih prepri~ao pri-~u, ve} kako bih je stvorio. Pi{em da se oslobodim osje}aja kako stalno postoji mjesto kamo bi trebalo oti}i, a ja ona-mo, ba{ kao u snovima, nikako ne mogu sti}i. Pi{em jer mi ne uspijeva biti sretan. Pi{em kako bih bio sretan.


Tjedan dana nakon {to je otac do{ao u moju pisarnicu i ostavio kov~eg, opet me je posjetio, donijev{i mi kao i uvijek ~okoladu (zaboravljao je da mi je ~etrdeset i osam godina). Kao i obi~no, opet smo popri~ali o ìvotu, politici i obiteljskim govorkanjima, i smijali smo se. U jednom je trenutku o~evo oko zapelo za kut gdje je ostavio kov~eg i on je shvatio da sam ga uzeo i odnio. Pogledali smo se. Nastala je neugodna, zasramljuju}a ti{ina. Nisam mu re kao da sam otvorio kov~eg i nastojao pro~itati ono {to je unu-tra, skrenuo sam pogled. No, on je shvatio. I ja sam shvatio da je on shvatio. I on je shvatio da sam ja shvatio da je on shvatio. Ova su se shva}anja produìla samo onoliko koliko su se mogla unutar nekoliko sekundi. Jer, otac je bio samo-pouzdan, leèran i sretan ~ovjek: nasmijao se kao i uvijek. I kada je izlazio iz ku}e, opet mi je kao pravi otac ponovio slatke i ohrabruju}e rije~i koje uvijek kaè. Kao i uvijek, po-gledao sam za ocem zavide}i mu na sre}i, veselosti i bez-bri`nosti. Ali sje}am se da se toga dana u meni uskolalo neko zasramljuju}e talasanje sre}e. Mo`da nisam leèran koliko i on, mo`da nisam ̀ ivio bezbri`nim i sretnim ̀ ivotom, ali, kao {to ste razumjeli, posvetio sam ga pisanju... Sramio sam se {to sam to osje}ao prema ocu. Osim toga, moj otac nikada nije bio „~eli~na ruka“ u mom ìvotu, davao mi je slobodu. Sve bi nas to trebalo podsjetiti da su pisanje i knjièvnost duboko povezani s prazninom u sredi{tu na {e-ga ìvota, s osje}ajima sre}e i krivnje.

Me|utim, moja pri~a ima i drugu polovicu, simetriju koja mi daje jo{ dublji osje}aj krivnje, a koje sam se sjetio odmah toga dana. Dvadeset i tri godine prije nego {to }e mi otac ostaviti kov~eg, kada sam imao dvadeset i dvije godine, odlu~io sam ostaviti sve i postati romanopisac, zatvorio sam se u sobu, nakon ~etiri godine zavr{io svoj prvi roman Gospodin Dèvdet i njegovi sinovi, i jo{ neobja-vljenu tiskanu kopiju knjige drhtavom rukom predao ocu da je pro~ita i kaè mi svoje mi{ljenje. Njegova mi je potvr-da bila va`na ne samo zato {to sam imao povjerenja u njegov ukus i inteligenciju, ve} i zato {to se otac, za razliku od majke, nije usprotivio mojoj odluci da postanem pisac. U to vrijeme otac nije bio s nama, bio je daleko. Nestrplji-vo sam ~ekao njegov povratak. Dva tjedna poslije, ~im je stigao, otr~ao sam mu otvoriti vrata. Otac nije ni{ta rekao, ali mi se bacio u zagrljaj na takav na~in da sam odmah shvatio koliko mu se svidjela knjiga. Na ~as nas je obuzeo napad ti{ine i nespretnosti kakve se o~ituju u pretjerano osje}ajnim trenucima. ̂ im smo malo odahnuli i po~eli raz-govarati, otac je svoju vjeru u mene, ili u moju prvu knji-gu, izrazio pretjerano uzbu|eno i preuveli~anim rije ~ima, rekav{i mi odmah da }u jednoga dana primiti ovu nagra-du koju danas primam s velikom sre}om.

Rekao je te rije~i vi{e kako bi podrào i ohrabrio sina, nego vjeruju}i u njih ili ukazuju}i na nagradu kao cilj, re kao ih je poput jednog oca Tur~ina koji svome sinu kaè „jedno-ga }e{ dana biti pa{a!“. Da me ohrabri, godinama mi je neprestano govorio te rije~i pri svakom na{em susretu.

Moj otac preminuo je u prosincu 2002.Cijenjeni ~lanovi [vedske Akademije, koji ste mi do-

dijelili ovu veliku nagradu i ~ast, cijenjeni gosti, silno bih èlio da je moj otac danas me|u nama.

Prevela Barbara Kerovec

B E H A R 7 9 1 1

Sve one koji sa àljenjem gledaju jo{ jednu su{nu zimu na izmaku, mogla bi utje{iti pomisao kako bez uìvanja u ovogodi{njem snijegu ipak nismo ostali. ’Pamu~ni’ Snijeg pro{logodi{njega nobelovca, u nas je s nestrpljenjem i{~e-kivan i objavljen ba{ u pravo vrijeme, uo~i po~etka zime. No ~ak da mu knjige i ne izlaze tako sezonski uskla|enim ritmom, Pamukova su djela ve} tre}u godinu za redom me-|u naj~itanijima - svojevrsni knjièvni doga|aj. Za ova ko sjajnu recepciju zaslu`ni su svakako i njegovi prevoditelji s turskog na hrvatski, koji su zaku~asto klupko iznimno slo-ène turske sintakse (iz indoeuropskog kuta gledano, nara-vno) - k tome dodatno zapleteno zahtjevnim pamukovskim stilom - uspjeli majstorski vje{to rasplesti i prenijeti u jedan stilski dotjeran hrvatski jezik. Prevoditelje se u tom lancu prevo|enja iz strane kulture u doma}u ve} kao po navici zapostavlja, ili ih se tek uzgred spomene pri kraju nekog osvrta. Kao odstupanje od ove navade, stoga po hvale pre-voditeljici hrvatskoga Snijega, Marti Andri} – za slu` noj za izvrstan prijevod - navodim na samom po~etku.

Za razliku od svih ranijih Pamukovih djela – uglavnom izma{tanim postmodernim bajkama (poput Bijelog zam-ka, Crvene, Novog ìvota…) - Snijeg je najvi{e pritije{njen turobnom svakodnevicom turske dru{tvene zbilje. Pa ipak, svojom gustom, detaljima (pre)zasi}enom i mjestimice raz vu~enom intrigom on nas samo na kratko moè zava-rati ànrovskom odrednicom ’politi~ki roman’: o{tro seci-ranje aktualnih prilika u Turskoj, u stilu kakve novinske reportaè, smjenjuje se tijekom romana s vrlo poetskim promi{ljanjima nekih sudbinskih pitanja o ljubavi, sre}i, usamljenosti, neshva}enosti, (ne)mogu}nosti me|usob-nog razumijevanja i prirodi umjetni~kog stvarala{tva. Hvataju}i se u ko{tac s tako {irokim spektrom tema i vje{to ma nevriraju}i izme|u dviju krajnosti - od politike do poe-zije - Snijeg je, barem kad je o sadràju rije~, ujedno i je-dan od najambicioznijih i najkompleksnijih Pamukovih romana.

Kars – Kar - Ka

Pri~a je to o Kerimu Alaku{ogluu, svojevoljno prozva-nom Ka - tugaljivom, povu~enom i prili~no beznadnom turskom pjesniku koji se nakon dvanaest godina politi~kog

izgnanstva, provedenih u Njema~koj, vra}a u rodni Istan-bul. Na zamolbu svoga prijatelja, ovaj }e se pjesnik sasvim neplanirano zaputiti u Kars, zaba~eno i od svijeta zabora-vljeno mjesto na krajnjem sjeveroistoku Turske, blizu ar-menske granice. I premda je poezija jedina Kaova misao, njegov je zadatak u romanu novinarski: za jedan istanbul-ski lai~ki ~asopis napisati pone{to o predstoje}im op }in-skim izborima u kojima velike izglede za pobjedu ima umjerena islamisti~ka opcija, i ispitati slu~aj samoubila~ke po{asti koja se pro{irila me|u tamo{njim djevojkama. Osim ovih izvanjskih doga|aja koje glavnog junaka dovo-de u Kars, postoji i vrlo osobni motiv njegova putovanja: skrivena èlja da preispita svoje nekada{nje osje}aje pre-ma lijepoj Svili, prijateljici iz studentskih dana.

Ne treba, naravno, mnogo pa da se u Kaovom istan-bulskom porijeklu, zapadnja~kom obrazovanju, sekular-nom odgoju, opsesiji pisanjem, dopadljivoj nesigurnosti, sklonosti samosaàljevanju, ili pak horoskopskom znaku (!), prepozna autor Snijega. To~nije, njegov dvojnik. Pa ~ak i aluzija na to da pristiè iz egzila nije nimalo bezazle-na natuknica: Pamuk je, kao pripadnik manjinske intelek-tualne elite stasale u prozapadnom ozra~ju, dovoljno da-leko od stvarnih trzavica turskog dru{tva. Njegov spokojni svijet istanbulskog izobilja jednako je udaljen od sumor-nog Karsa, kao i sâm Zapad. No, s druge strane, to mu daje pjesni~ku sposobnost «da se – ~ak i dok se svijet gu{i u neredu i nemirima – barem jednim svojim dijelom zadrì izvan njega».

Pozicija novinara omogu}it }e tako Kau da, tijekom tro-dnevnog boravka u gradi}u zatrpanom snijegom, razmo-tri mi{ljenja svih njegovih stanovnika i podastre paletu najrazli~itijih tipova: od ucviljenih obitelji djevojaka sa-moubojica, preko predstavnika policije i tajne obavje{tajne slu`be, ekstremnih sekularisti~kih nacionalista, revolucio-narnih kemalista, mladih i vatrenih islamista, dervi{koga {ejha, pokrivenih djevojaka buntovnica, kurdskih gerilaca, grotesknog urednika lokalnih novina, putuju}e kazali{ne druìne koja se ondje zatekla, do starog druga iz mladosti - Muhtara - nekad okorjelog ljevi~ara i ateista koji je utjehu naposljetku prona{ao u vjeri.

Iako ovaj ponosni Stambolija u ve}ini svojih romana ispisuje hommage osebujnoj du{i rodnoga grada, ovoga

O LJUDIMA I PAHULJAMAOrhan Pamuk: «Snijeg», Vukovi} & Runji} (s turskog prevela: Marta Andri}), Zagreb, 2006.

Pi{e: Azra Abadì} Navaey

Ono ~ime se Pamuk sustavno poigrava u romanu tanka je linija razgrani~enja izme|u stvarnog i fi ktivnog ìvota, i njihova nerazmrsiva povezanost. Gusta bjelina snijega - koliko bajkovita toliko i zastra{uju}a – Pamuka s nepodno{ljivom lako}om poti~e na pisanje i traganje za skrivenom logikom vlastita ìvota


1 2 B E H A R 7 9

je puta – odlu~iv{i zagrebati po bolnim ranama Turske – nimalo slu~ajno, odabrao Kars. To je turski mikrokozmos – kako ve} autor obi~ava istaknuti - nastanjen svim mo-gu}im politi~kim frakcijama, u kojemu proturje~ni glasovi suvremenog turskog dru{tva raspravljaju o sebi samima. Gradi} iznimne povijesti, stolje}ima nastanjivan najrazli-~itijim narodima (bizantskim i pontskim Grcima, Armenci-ma, Kurdima, Gruzijcima, ~erkeskim i iranskim plemeni-ma, osmanskim Turcima i Rusima), ali i `rtva svakovrsnih stradanja, Kars u romanu funkcionira kao metafora same Turske: s jedne strane, jo{ uvijek nespremne da se nosi sa svojim prebogatim multikulturnim naslije|em i sloèno{}u svoga identiteta; s druge pak, stalno potiskivane na mar-gine zapadnog, ali i isto~nog svijeta.

Cijelu ovu pri~u koja se u ranim devedesetima odvijala u Karsu, pripovijeda nam zapravo ~etiri godine kasnije, na temelju Kaovih zabiljeàka, njegov prijatelj - romanopisac Orhan (!). Ova struktura pri~e-u-pri~i (gdje Pamuk pi{e ro-man Snijeg u kojemu Orhan pripovijeda o Kau, a Ka pak svoju ispovijest preta~e u zbirku pjesama pod nazivom Snijeg) - nalik koncentri~nim krugovima – ve} je dijelom sugerirana i u igri rije~i: Kars – kar (na tur. ’snijeg’) – Ka. Tako nas roman Snijeg, lju{tenjem izvanjskih slojeva vodi od kriti~ke panorame suvremene Turske, do vrlo osobne

pjesni~ke ispovijesti o nemogu}nosti ostvarivanja apso-lutne sre}e i dosezanja skrivenog smisla ìvota.

Ideologija ’marame’ i ’domovine’

Za sve one kojima povijest Turske zavr{ava tamo negdje s propa{}u Osmanskoga Carstva, Snijeg je idealna prigo-da za susret s vrlo pronicljivom slikom turske dana{njice. Devedesete su u Turskoj bile obiljeène manijom politi~kih zatvaranja i proganjanja (i to prete~â dana{nje vladaju}e garniture) te ja~anjem politi~kog utjecaja proislamisti~kih stranaka. Bio je to novi tip politike u Turskoj - znak prote-sta protiv ultranacionalisti~kih sekularista na vlasti, a ne ~injenice da su ljudi preko no}i naprosto postali religioz-niji. Vojni reìm koji je nakon udara vodio zemlju u osam-desetima, opsjednut mogu}om prijetnjom od bauka ko-munizma, okoristio se religijom kao ideolo{kim sredstvom u borbi protiv ljevice. Tako je pozivanje na tradicionalne islamske vrijednosti turskog dru{tva - potiskivane kao «simbol nazadnosti i zaostalosti» u desetlje}ima nakon Ataturka - najavilo ponovno prodiranje islama u sfere jav-nog ìvota i povratak ’pobo`nog politi~ara’ na scenu. Ideja turskog nacionalizma po~ela se otada sve otvorenije mije{ati s religijskim uvjerenjima, i upravo je ta sprega re-ligije i domoljublja – svojevrsna tursko-islamska sinteza - glavno obilje`je suvremene turske politike. No, ne treba biti politi~ki stru~njak za bliskoisto~na pitanja pa da se u onoj sjetnoj Kaovoj izjavi: «A ja bih htio da mogu i biti zapadnjak, i vjerovati», prepozna sva va`nost i aktualnost Snijega i u ovim, nama bliskim i zaboravljenim vilajetima.

U svom snje`nom romanu Pamuk ba{ nikoga nije {te-dio, pa je stoga prili~no jednostrana prosudba nekih za-padnih kriti~ara kako je to, u biti, o{tra kritika radikalnih islamskih fundamentalista. Premda su mu zbog Snijega svi u domovini pone{to zamjerili, upravo je te{ko ne pri-mijetiti s koliko je simpatija ovaj lai~ki pisac prozapadnja~kih nazora okarakterizirao islamski orijentirane likove. Svojom iznimnom ljepotom, izraàjno{}u i karizmom (Modri), slaba{nom i krhkom konstitucijom, ili pak dje~a~ki sanjar-skim zanosom i produhovljeno{}u (Nedìp, Fazil), grupica mladih islamista Snijega toliko je daleko od one bradate, osaka}ene i stereotipne gomile kakvom je, ve} po pravilu, predstavljaju mediji, a njeni su likovi ujedno i me|u najsimpati~nijima u romanu. Nisu islamisti Pamuku trn u oku; ono na koga se okomio prije su radikalne prista{e krutog sekularizma ataturkovskog tipa: ideologije jed-nako opasne zbog svog nacionalizma, koliko i fanatizma, ali iste one koju je, za razliku od prve, Zapad skloniji ’pro-baviti’. Ovime roman poga|a u samu sr` turskog proble-ma; problema koji nije saèt u – kako se to voli isticati – toboè nepomirljivoj binarnoj opreci izme|u islama i de-mokracije, ve} u izboru izme|u starog naslije|a vojne dràve i novog tipa demokracije.

(Nad)realni svijet

Politi~ku okosnicu radnje, zbijenu u tri snje`na dana, ~ini jedno ubojstvo i vojni udar izvr{en u Karsu uo~i op-}inskih izbora. Sumorna i krajnje uslo`njena krimi pri~a,


B E H A R 7 9 1 3

isprekidana je – u gotovo pravilnim razmacima – Kaovim opsesivnim zapisivanjem stihova; nakon poduèg perioda stvarala~ke krize, pjesme mu nadolaze poput pahulja, kao u nekom misti~nom nadahnu}u. Bjelina snijega koji ~ita-vo to vrijeme ne prestaje padati, kao i spisateljska ùdnja koja obuzima glavnog junaka, predstavlja tako poeti~nu protuteù turobnoj politi~koj pri~i.

No, kako taj vi{ak ’stvarnosti’ ne bi dodatno optere}ivao roman, Pamuk ga preta~e u krajnje nadrealne situacije: uz parodiju i ironi~ni odmak, tragi~no s vremena na vrijeme isklizava u tragikomi~no. Pa tako, primjerice, g. Serdar, urednik lokalnih novina, {tampa vijesti prije nego {to se one uistinu dogode; jedna od djevojaka samoubojica oduzima si ìvot ne propustiv{i prije odgledati omiljenu meksi~ku sapunicu (koju s jednakim àrom prate svi sta-novnici Karsa); vojni udar uprizoren je u kazali{tu, kao dio scenske izvedbe; pri~a o ~eti {pijuna koji rade na slu~aju «{erbeta s cimetom» - poznatom kurdskom specijalitetu, navodno pogubnog djelovanja po Turke, a blagotvornog po Kurde (!) – funkcionira kao farsa; tu je zatim i kazali{na predstava sklepana od prepri~anih viceva, ske~eva, ispo-vijesti biv{eg golmana nacionalne reprezentacije, parodija na reklame, ulomcima iz Shakespearea, Hu-goa i Brechta, mudrim dosjetkama iz Atatur-kovih govora, recitaci-jama domoljubne poe-zije, narodnom pjes-mom o silovanoj èni, i sve to garnirano trbu{nim plesom jedne ocvale plesa~ice. îni se mo`da pretjeranim, pre-farsi~nim, nesnosno nadrealnim? E, pa nije. Pamuk nam sve to mo`da i prepri~ava kao fi kciju, no {to kad se samo djeli} te atmosfere doista uvu~e u svakodnevicu? (Jedan naizgled bezna~ajan podatak iz turskog zakonika moè nam posluìti kao ilustracija koliko je realnost u Turskoj katkad nadrealna: 2005. godine, naime, tursko je Mini-starstvo poljoprivrede i okoli{a odlu~ilo promijeniti latin-ske nazive nekih autohtonih ìvotinjskih vrsta, uz obja{-njenje da se oni kose s politikom o~uvanja cjelovite i je-dinstvene Republike. Tako je vrsta crvene lisice, vulpes vulpes kurdistanica, bez mnogo znanstvene polemike preimenovana u vulpes vulpes, a jedna vrsta divlje ovce, zoolozima dotad poznatija kao ovis armeniana, prekr{tena u – ovis orientalis anatolicus!1 E da bi se uklonila svaka povezanost s kurdskim, armenskim, ili bilo kojim drugim elementom. Ova bi pri~a - ma koliko stvarna - po svojoj nadrealnosti i{la otprilike u isti red s ve} spomenutom epizodom o ~uvenom kurdskom {erbetu.)

Neispisana bjelina snijega

Ono ~ime se Pamuk sustavno poigrava u romanu tanka je linija razgrani~enja izme|u stvarnog i fi ktivnog ìvota, i njihova nerazmrsiva povezanost. Svojevrsnu kulminaciju doga|anja u Karsu ~ine dvije kazali{ne predstave uprizo-rene na sceni Narodnog kazali{ta. No, kad vojnici s pozor-nice doista zapucaju po gledateljima, a glumci stanu gi-nuti, shvativ{i da su doga|aji na pozornici posve stvarni,

tada su svi - i oni u romanu i izvan njega - kona~no suo~eni s mi{lju o nemogu}nosti upravljanja vlastitom sudbinom. Svijest o ̀ ivotu koji izmi~e kontroli, svijest o nemogu}nosti ìvljenja u slobodi kakva i pristaje pravom pjesniku, a ne tek obi~nom romanopiscu - «pisaru koji svaki dan u od-re|eno vrijeme sjeda za svoj posao», i – mo`da i vi{e nego bilo {to drugo - svijest o tome da je tajna simetrija ìvota prolazna i topiva poput pahulje, preplavljuje glavnog ju-naka ove pri~e, sa svakim novim snje`nim naletom, sve zloslutnijim raspoloènjima. Nije tu ovaj put rije~ o onom sveproìmaju}em osje}aju melankolije koji lebdi nad reci-ma Istanbula i u kojima autor pomalo i uìva, ve} o mno-go dubljem i sumornijem osje}aju beznadne tuge i meta-fi zi~kog besmisla koji ne kopni tek tako s prvim suncem.

Osje}aj bezna|a, osamljenosti i zaboravljenosti osna-èn je jo{ vi{e sveprisutnom metaforom ledenih pahulja. Kao provodna nit vodilja, koja obavija svu silu likova i doga|aja svojim jednoli~nim ogrta~em, snijeg se u roma-nu moè od~itati na barem nekoliko razina: snje`na za-metenost pridonosi osje}aju izoliranosti i samo}e – upra-vo ono {to prijeti rubnim krajevima u svijetu globalnih problema; svojim bezbojnim prekriva~em koji bri{e iz vanj-

ske razlike, prikazuju}i stvari tek u bitnim konturama, snijeg po-najprije budi osje}aj bliske povezanosti i me |usobne srodnosti; prikrivaju}i mrlje svo-

jom bjelinom, name}e ~ovjeku misao o bezvremenosti, kao «da se na{ao u vremenu i svijetu bez gravitacije»; daje mu osje}aj {irine, boànskog beskraja, osloba|anja od sku~enosti i uskogrudnosti ljudske svakodnevice. Napo-kon, ideja da su ljudski ìvoti neodoljivo nalik pahuljama – «sli~ni samo kad ih se gleda izdaleka» - dovodi nas i do onoga {to je pisac nazvao moèbitnim «srcem pri~e», pitaju}i se: »Do koje nam je mjere dano doìvjeti patnje i ljubavi drugih ljudi? Koliko moèmo razumjeti one oko sebe ~ije su boli, bijeda i razo~aranja dublji i teì od na-{ih?» Koliko smo, zapravo, u stanju razotkriti posebnost svake ljudske pahulje, prije nego {to ona zauvijek i{~ezne? Ili jo{ dalje: «Koliko ~ovjek u sebi moè ~uti glas nekoga drugog?», gdje se poku{aj razumijevanja drugih na koncu svodi na poku{aj samorazumijevanja.

Gusta bjelina snijega - koliko bajkovita toliko i za stra-{uju}a – Pamuka s nepodno{ljivom lako}om poti~e na pi-sanje i traganje za skrivenom logikom vlastita ìvota; ova vi{eglasna kompozicija na taj se na~in zatvara s njegovom ve} dobro znanom odom o pisanju kao ̀ ivljenju. U dana{-njem svijetu povr{nog sva{tarenja, tako strastvenih i pre-danih pisaca – priznat }emo - nema mnogo, pa je i pro-{logodi{nja nagrada za najbolje pero zasluèno dopala u prave ruke.

Literatura:

1 Chris Morris: «The New Turkey: the Quiet Revolution on the Edge of Europe», Granta Books, London, 2006.


U svom snje`nom romanu Pamuk ba{ nikoga nije {tedio, pa je stoga prili~no jednostrana prosudba nekih zapadnih kriti~ara kako je to, u biti, o{tra kritika radikalnih islamskih fundamentalista.

1 4 B E H A R 7 9

Biti tuàn kao Istan-bul na~elo je nekog vi-{eg reda, rekli bismo – cilj i svrha ̀ ivota Cari gra-|ana. Premda ne i u naj-va`nijoj, ali zasigurno u svojoj najidentitarnijoj knjizi Istanbul - Grad, sje-}anja, Orhan Pamuk je anatom istanbulske tu-ge, zapisiva~ dirljive sje-te Grada, ljepote krajo-lika koja se ogleda u cr-noj ù~i. U melankoliji melan koli~ nih. A Pamuk je od tak vih. Mo`da i sav

takav. Njegov Istanbul je crno-bijela fotografi ja dotrajalosti, o kojoj je uvredljivo pisao Brodski. A Pamuk sa àlom na vremena prije nasilnog turciziranja i ru{enja “Babilonske ku-le” jezika u kojemu je, sve niz dlaku Ataturkovoj volji, prove-deno etni~ko i jezi~no ~i{}enje. Kao nesentimentalni kriti~ar nasilne europeizacije i pozapadnjenja i kao nesentimentalni istraìva~ propasti velikog Osmanskog Carstva, Pamuk je, me|utim, apsolutni sentimentalac vlastitog djetinjstva i odrastanja. Pritom, i promatra~ Istanbula o~ima stranca, da bi, kako kaè, na di{ao osje}aj zajedni{tva i nacionalizam u korist “egzoti~ nog pogleda stranca”. Po njemu, stolje}e i pol traje konzumirano pravo na tugu Istanbula i njegovih gra|ana, ko joj se nitko od njih dvoje ne opi re. Naprotiv, ona je du {evno stanje koliko ljudi, toliko i Gra da; na njoj po~iva svojevrsna uzajamnost i odanost izme|u njih. Ona je pogled na ìvot i njegov najdominantniji osje}aj. Ona je, mo`da prije svega, ìvot od prisje}anja na slavnu pro{lost velikog carstva koje se uru{ilo, koje je za milijune ljudi predstavljalo bogatu i slavnu tradiciju i kulturu koja je u~as propala. Dàmije i tekije postale su razvaline toga svijeta, a ne spome-nici kulture. Lo{a sada{njost nikako se nije mogla podnijeti kao dostojan nadomjestak slavnih pro{lih vremena, pa je sjeta sje}anja logi~an bijeg od te i takve zbilje.

Tro{nost i ru{evine, blijede slike slavnih vremena koje se tek naziru na grobljima jedne kulture, objektivno siro-ma {tvo i osje}aj frustracije urodilo je, paradoksalno, kod Carigra|ana i jednim osobitim refl eksom. Njih nije zapra-vo puno briga za materijalnu kulturu te slavne pro{losti i njena spomeni~ka zdanja, oni ne haju za nju uslijed ù|e-nog nagona za moderno{}u i bogatstvom {to im dolazi sa Zapada. Nemarnost, neukost i zapu{tenost postaju tako

strukturni elementi tuge koja jako ra~una na zaborav, ko-joj je, uostalom, zaborav pripadanja jedan od temeljnih imaginacijskih i ìvotnih postupaka. Pritom stereotip za-padne ma{te o egzoti~nom mjestu ne uspijeva prodrijeti u njezine strukture, tuga je naime posve privilegirani osje-}aj Carigra|ana. Oni koji do|u sa strane ne uspijevaju je doku~iti, ona je ne{to organsko, tursko, istanbulsko. Ona je rezultat siroma{tva, poraza i gubitka.

Pamuk }e re}i da je ìvot tu`na projekcija, pjesniku pri-vla~nija i od samoga ìvota. U njegovu poimanju ona je, me|utim, i pravo na izbor, i sudbinska kategorija, ono {to Carigra|ani dobiju ro|enjem. I s ~ime se nose kao ~esti-tim i ~asnim putem skromnosti i ljudskog po{tenja. Ona im nalaè ne~injenje i odsustvo èlje. Valjda su zato turski fi lmovi melodramati~ni, a turska poezija posve u vlasti ele-gije. Pamuk }e svoju knjigu zapo~eti posu|enom tezom da je ljepota krajolika u njegovoj melankoliji, i dosljedno }e je potvr|ivati na svim stranicama ove knjige kao zajed-ni~ku, tursku, ali i kao vlastitu predod`bu o Gradu. Tuga nad razvalinama jednoga grada, jednaka je pojedin~evoj tuzi koju on osje}a za sebe, bezvoljan i poti{ten pred ̀ ivo-tom uop}e. Pamuk }e se, premda po{tuju}i osje}aj zajedni-{tva u tuzi, po vlastitom priznanju, u Istanbulu na}i jed-nom nogom u jednoj kulturi, a drugom u drugoj. Vlastitu }e kulturu mo}i sagledati iznutra, tek naoko paradoksal-no, pogledom izvana, okom “zapadnog promatra~a”. Na jednom mjestu u knjizi pisac tvrdi: “Kad ne osje}am na se-bi pogled zapadnjaka, ja samom sebi postajem zapa-dnjak.” Tu tvrdnju ne bi valjalo doslovno shvatiti. Ona se mo`da najbolje dovodi u pitanje ~injenicom da je Pamuk svjestan da je njegov grad prizor nepotpunosti, nedovr{e-nosti i kaoti~nosti. Sve je u njenu napola – tradicija i po-vijest, jednako kao i pozapadnjenje i suvremenost. Pa ipak, kad ustvrdi da grad nema sredi{te izvan nas samih, kao da sumnja u vlastitu mjeru koju postavlja pred Grad. Kao da nije sretan {to ne zvu~i objektivnije, {to je prisiljen posudi-ti Istanbulu svoje o~i u nedostatku njegovih vlastitih.

U ovoj prozi biografi ja grada izjedna~ena je s autobio-grafi jom pisca, i u njoj nalazimo ba{ sve {to bi nas moglo zanimati o Pamukovim identitarnim pitanjima, onom {to bismo za ovu prigodu mogli nazvati pi{~evom privatnom legitimacijom. I u njegovim romanima nerijetko imamo dojam da je glavni lik zapravo grad na Bosporu, a ovdje je to koliko nedvosmisleno toliko i fatalno za otkrivanje Pa-mukove duhovne i empirijske {ifre. Mimo uobi~ajenih pro-jekcija koje Zapad njeguje o kriànjima dviju civilizacija i nekoliko kultura u tom gradu, Pamukovo ~itanje Istanbu-

TU@AN KAO ISTANBUL, MELANKOLIÂN KAO PAMUK Pi{e Ervin Jahi}

D R U [ T V O S O G R A N I ^ E N O M O D G OV O R N O [ ] U

B E H A R 7 9 1 5

la po mnogo ~emu je neprigodni~arsko i atipi~no, da po-stavlja cijeli niz pitanja. On je, bezbeli, Tur~in, ali kakav? Je li njegova mjera svijeta, mjera ustanovljena po pozapad-nja~enom receptu, li{ena sentimenta za tradicionalne vri-jednosti turskoga dru{tva, nagluha za autenti~no tuma ~e-nje? Je li njegov osje}aj pripadnosti nacionalnoj kulturi potro u njemu vlastiti glas i li{io ga samostalnoga pogle-da? Oba pitanja, ma koliko na~elna bila, ne ~ine mi se do-stojnim jednozna~nih odgovora. Prije svega zato {to se Pamuk ne da svesti na prièljkivanu ili o~ekivanu ~itatelj sku mjeru. On je barem dva u jednom. On je bi}e dviju du {a. Ni otvoren ni zatvoren prema tradiciji, ni predan ni eufori~an prema suvremenosti. Vjera ga, po vlastitom pri znanju, nije takla. On }e, me|utim, re}i da Bog valjda ta ko nije htio. U takvom iskazu ~itam barem dvosmislenost kojoj je te{ko odre}i metafi ziku. Samim time {to on s nama dijeli svoju nevinu i djetinju predod`bu Boga. On veli da je Bog njego-va djetinjstva i odrastanja bio Bog siromaha, bespomo}nih i neukih, ogovaraju}i ustvari necivilizirane stavove bogatih i pozapadnjenih turskih obitelji. Ali on o njemu razmi{lja, i s njime gradi vrlo kompliciran odnos. A odnosi s Bogom vazda su i trebaju biti komplicirani. Kao dje~ak poku{ao je “pokvariti” molitvu obiteljske sluàvke tako {to bi se “umije{ao u nju”, ometaju}i je i povla~e}i.

Bog se pak isprije~io izme|u fanati~nih vjernika i Pamuka, ali ne na na~in na koji su laicisti~ka turska buròazija obra~unavala s Bogom. Bog Pamukova djetinjstva pripadao je siroma{nima, kao {to je krivnja zbog nepripadanja zajed-nici vjernika i strah od Bo`je kazne pripadala Pamuku. Na tim stranicama ~itamo dirljivo gombanje dje~aka s unutarnjim i vanjskim pejzaìma dru{tva i njegovu prili~nu zbunjenost pred barem dvama kanonima turskog dru{tva druge polovi-ce dvadesetog stolje}a. Jedan je, naravno, ignoranski i u naj-manju ruku podvojeni, ako ne i licemjerni stav turske buròazije koja je militantnim ateizmom obra~unavala s vje-rom na krilima Ataturkovih reformi, a koja je o ramazanu spravljala iftare kao dio neke sekundarnije tradicije. Drugi je objektivna zatucanost fanatika vjere koji su svoju predanost Bogu “svjedo~ili” zaziru}i od suptilnih razlika u ljudima i siju}i strah i pomutnju u drugima koji nisu kao oni. Svima je nedostajalo duhovnosti, dakako, i o~i mladog Pamuka nisu mogle biti nahranjene njome. Mo`da se i u tome saglediva tuga Istanbula? Ako ne Istanbula, barem onda na{eg otu`nog Tur~ina. Jer sve o ~emu on u svom Istanbulu pi{e, svedivo je na njegovo iskustvo drugih i sebe - ~itanja drugih i sebe, gledanja drugih i sebe, sje}anja na druge i sebe.

Pamukov Istanbul zapravo je spomenar koji te{ko da udovoljava kanoniziranim predod`bama toga grada o se-bi, ali i drugih o njemu, jer je knjiga Istanbul knjiga uspo-mena, i lijepih i optimisti~nih, i tu`nih i melankoli~nih. Ustvari, ba{ onakvih kakav je Pamuk – prili~no tuàn Tur~in u melankoli~nom gradu Istanbulu. Ali i obrnuto: grad u vlasti tuge ispisan jednim melankoli~nim rukopisom. Kako taj rukopis ne obmanjuje i ne stidi se ru{evina vlastite inti-me i rupa na du{i vlastite pro{losti, prirodno je i po{teno da njegova slika grada nije samoljubiva i tek ljupka. On joj ne èli biti privrèn i odan, ili samo privrèn i odan. Time bi, zna to Pamuk, bio samo jedan u nizu turskih pisaca koji su o unutarnjim i vanjskim pejzaìma Grada pisali kitnjasto i isprazno. Ovako, on to ~ini po volji i nalogu vlastite du{e.

Jean Baudrillard: «Simulakrumi i simulacija», prijevod Zlatko Wurzberg, pogovor @arko Pai}, Biblioteka «Psefi zma», Naklada DAGKK, Karlovac, 2005., 246 str.

Jean Baudrillard, francuski socio-log i kriti~ki teoretik kulture u postin-dustrijskom dru{tvu, jedan je od naj-zna~ajnijih mislilaca postmoderne. Neovisno o tome {to ova knjiga, in-tegralno prevedena na hrvatski jezik, nije prvi rad koji se bavio promi{ lja-njem obrata u metafi zici XX. Stolje}a, Baudrillard je odlu~uju}e utjecao na smjer dru{tvene teorije osamdesetih

godina u svijetu. On je stvorio vlastiti sustav i kategorijalni aparat u prihva}anju i kriti~kom dijalogu s Marxom, Freu-dom, Nietzscheom i Heideggerom.

Fatmir Alispahi}: «Dnevnik revolucije», PrintCom, Tuzla, 2005., 400 str.

Knjièvnik i publicist Fatmir Ali-spahi} jedan je od ponajboljih i naj ~itanijih kolumnista u BiH. Nje-govi tekstovi nebrojeno su puta bili reducirani i osporavani. On svo-je kriti~ke stavove iznosi bez takti-ziranja, pokazuju}i istan~anu i pro-fi liranu politi~ku kulturu. Njegova kolumna izba~ena je iz tiskovine «Oslobo|enje» i potom iz «Nezavis-nih novina». Lavina optu`bi i ne-godovanja od strane politi~kih i vjerskih struktura BiH potvrda su da je Alispahi} uspio pro-buditi uljuljkanu dru{tvenu svijest Bo{njaka.

Izet Perviz: «Potkovani golubovi», V.B.Z., Zagreb, 2006., 179 str.

«Potkovani golubovi», ~etvrti ro-man bosanskohercegova~kog pripo-vje da~a Izeta Perviza (ro|. 1969.), uz-nemiruju}a je pri~a inspirirana ra tom u BiH. Roman se bavi anamnezom jedne srpske obitelji ~iji je ~lan bio srebreni~ki egzekutor otkriven na snim ci koja je iz privatne mjesne vi-deoteke dospjela na televiziju. La` i istina u ovom romanu su u tako bol-nom savezu da se Perviz njime na me-}e kao jedan od najdarovitijih literar-nih svjedoka bosanske ratne zbilje.

F. M. B.

I Z LO G K N J I G A

1 6 B E H A R 7 9

Hadèm Hajdarevi} (1956.), pjesnik, prozni pisac, esejist, publicist, urednik, posljednjih godina predsje-dnik Organizacijskog odbora Me|unarodne knjièvne manifestacije Sarajevski dani poezije, objavio je se-dam knjiga pjesama (Seobe obala, 1981., Koje Nuhove la|e, 1987., @ive vode, 1990., Pjesme po-nornice, 1995., Peto u{}e, 1997., Sutra{nje puto-vanje brodom, 2000., Na sonetnim otocima, 2004. i 2005.) te nekoliko pjesni~kih izbora (êtvera u{}a, 1994., Nausikajina k}i, 1999., U{}a 2004.). Objavio je i vi{e knjiga proze. Knjiga pri~a Klinika za plasti~nu hirurgiju doìvjela je i svoje slovena~ko izdanje (prije-vod Romane Podobnik, Zalo`ba Goga, Novo Mesto, 2004.). Hajdarevi} je dobitnik zna~ajnih knjièvnih na-grada u Bosni i Hercegovini (Nagrada Trebinjskih ve~eri poezije, 1982., Nagrada «Skender Kulenovi}», 1996., Nagrada «Planjax», 2005., i dr.). Pjesme koje objavljujemo u ovome broju Behara su stihovi iz Hajdarevi}eve knjige pjesama koja je u nastajanju i koja jo{ nema ni tzv. radni naslov.

Hadèm Hajdarevi}

ÊKAJU]I PORUKU SVJETLOSTI

ZAUSTAVLJENA DJETINJA STREPNJAIzme|u groba moga ocaI groba moje majkeNije samo dva sata ùrnoga hodaNego jo{ cijela ~etvrt stolje}aDjetinje strepnjeDa }u nakon i o~eva odlaskaOstati samijiNegoli ba{luci nad njima

AFRI^KI TIGROVITigrovi ne ìve u Africi! Tigrovi ìveU Indiji, moj smu{eni pjesni~e!– Govorila je, kroz blje{}u}i smijeh, Dok je kroz àluzine uli~no svjetlo Napinjalo tigrove {are du` cijele Hotelske sobe, a iz topla mraka Sjajile njezine ma~ije o~i...Ne znam otkud Afrika, i otkud ja U Africi, za{to iz kaveza privi|enjaIspu{tati nepripitomljene zvijeri...Jednako sam mogao i ja krenuti S konjicom mladog makedonskog Cara i uzviknuti: O zemljo Indijo!Sve sam mogao da nisu odjednom U smiruju}u hotelsku sobu upaliTigrovi i glasno po~eli grepstiPo svim zidovima i o{triti zube O trep}u}e svjetlosne ivice...Pomislio sam da bi bilo dobro Zatvoriti o~i i poput djeteta re}i Da nema ni~eg ni postoje}eg Ni nestvorenog {to se kad-tad Ne bi dalo vidjeti... Bilo bi dobro Pustiti ruke da same spuù s torza I kreveta, pa krenu za tigrovim Krznom {to ga uli~na svjetlost Kroz àluzine i umorne trepaviceU{iva i trga kao djetinji crte` Koji istom moè oìvjeti u zvijer...

P O E T S K I G L A S OV I

B E H A R 7 9 1 7

ZAGUBLJENA STUDENTSKA FOTOGRAFIJAVodili smo duge razgovore,Nikad ljubav, izvodili smoJedno drugo u {etnje i duge Skitnje, drè} se za rukeKao za povoce pse}e...Sve manje govorismo o BoguSve vi{e o Suncu, {to imalo je rijeku Koja ga je gasila tisu}ama ljetaKad nastaja{e na{ nestalni svijet.Kako samo bija{e blaèna glinaDok su je mazili Boìji prsti!Govorila si da si u biv{em ìvotuBila ov~ica, orahovo stablo, boìcaPotom, pa luda mljekarkaNa ruì~astom carskome dvoru.Bila si djetelka, so~na rujnicaU bajkovitim {umama Ilirije I, dugi niz ljeta, zmija brbljivica...I mene si, jedanput, u tim biv{im @ivotima srela – u medvje|em krznu I s grbom na le|ima – dok golim {akama îstim proro~ke zapu{tene {tale?Sad nas razdvajaju smjerni Obiteljski obziri i vjetar[to s visokih ilirskih brda snosiTvoje la`ne zmijske svlakove Pa samoga sebe, bez ikakva povoca, U dugu izvodim {etnju – oslonjenO vlastiti dah kao o MusaovZagubljeni {tap...

25./26. XI. 2005.

FRANKFURTSKO LIJENO PODNE U Frankfurtu samo}a postaje prirodnaPoput znoja {to se lijepi za ko{uljuI masnih mikroba dok zgrudvavaju se Na jaki za vratom... Usamljen je pogled Kojim se nijemo dodirujem s postoje}im Svijetom... Sama je p~ela {to ubija se U jabukovu soku, i ~a{a na stolu, i mu{ice Razrojene k’o napu{teni jezici, i toranj îja me sjena priti{}e kao {to bi kamen Pritiskao nesretnog zidara... Kao da gradom U zlatnim ko~ijama paradira kuga i postajuPrirodnim sve bolesti uredno sloène U strahovima onih koji prognani su ovdje?Usamljeno je drvo preko puta, i semafor uzrujanK’o nekada{nji frana~ki soldat na mrtvoj straì... Samotan je zra~ak svjetlosti na zgradi O koju se porezuju pogledi onih {to odlu~i{e Da, jednom, sve mora stati... Kao da sve biva Cjelovito jedino kad se priviklo samo}i Pa lijeno se, kao koko{ u zavi~ajnom Bunji{tu, peruta u dremljivu oku...Sve biva daleko koliko god se kroz miris nudiloBliskim. Sve se, nanovo, u samotnost Svoju stapa – ne bi li u kojemu drugom okuOtvorilo se {irom i zbunilo ulijenjena ~ula...Evo me jedna zalutala golubica, s grivnom O vratu, odvodi u daleka elektri~na polja... Tamo }u ili se ubiti ili }u svoju blaènu samo}u Kao lete}i }ilim pod sobom prostrijeti?

Frankfurt, oktobar 2006.


1 8 B E H A R 7 9

U AUTU, PREMA ZAGREBUSve ~ega se sje}amo uglavnom se Nije do kraja dogodilo, ili se zbiloSamo kao slika, kao plamte}a ùdnjaDa bude ba{ tako i nimalo druk~ije...Zato taj svjetlac nosimo kao naduDa }e se sve opet zanosno ponovitiU sretnijem jedinstvu {to ga daruje Bog.Dogodilo se samo ono {to je stiglo bitiDovr{eno pa cijelo uleglo u blaèniZaborav, kao {to dovr{eni ìvot Stane u lijepo iskopani grob...U retrovizoru, proti~e rijeka, odmotavaju seSati, i godine, niz listove kalendara Kotrlja se zdravlje... Ni{ta od dana koji neProraste u pejza` ili u daleku zvijezdu?Uvijek }e nas sje}anje ljupko presrestiKao vrap~iji prhut s promrzlih granaI tad }emo zaàliti za sve ono {to se nije Do kraja dogodilo pa da sve {to imamo U jednaku ritmu uzmi~e pred nama...

Juli, 2006.

ÊKAJU]I PORUKUTek danas, i ti si do{la.Ruke stigo{e koji dan prijeI o~i, i glas, koji najavljuje oluju.Poloìla si me lijepo na krevet, nje`no Raskopala grudi i izvadila moje Upla{eno srce... Nisi ga morala Stiskati, ni gristi – ono je samo Skakalo u tvoja lijepa usta.Onda si raskidala nerve – pa`ljivoI smjerno, kao kad majstori skidaju Elektroinstalaciju s napu{tene ku}e.Sve si htjela staviti na stolI numerirati bri`no i ta~no, sve dio Po dio, svaku tvar i kap... Kao da se i prije tvog dolaskaSve dogodilo, pa nisi morala ùritiKad me ve} ne bija{e tamoGdje tvoje lijepe rukeDrà{e me i dan i no}.

PRIJATELJ IZ DJETINJSTVASvratio sam do prijateljeva grobada bih prou~io Fatihu, i za~udilo me jekoliko je njegova jo{ neutonula humkaobrasla lakomim koprivnim biljem.U tom smo mladi}u samo dobrotui blagost meleka mogli sresti.Svojom je nje`no{}u i najmrzliji danpretvarao u ~istu proljetnu svilu.

I ko je tad mogao naslutiti da ispod njegove djetinje smirenosti tinjavatra i ljutnja na cijeli svijet kao svaki ovaj netom nji{u}i zelenoljubi~asti koprivin list?

ZIDAM KU]UZa Amru

Toliko svijeta, i toliko grivori|ih brda i dolina po kojim tapkaju svi sveti, svi bozi, toliko zaravni na kojima junski svici zlato po zemlji podatnoj Siju, dok duboko ispod ~ekaju srebrene rude, Prostrana silikonska polja, toliko mjesta u kojim Prsti Boìji iz dana u no} urahljuju humus i snaè Nabreklo sjeme, toliko pitomina, i divotnina, I rje~ica bistrijih od suze na masla~kovu listu, I plodnih njiva, i raspusnih {uma, toliko hladovina U kojima se svibanjke u sun~evne presvla~e halje, Toliko bregova i krotkih nizina, gdje meleki Za~inju mirise i vjetre, toliko rasklijanih zemnih Lubavi i podnebesnih ta{tina...A ja ovdje, ba{ ovdjeBa{ na ovome mjestuI nigdje drugdjeLijepa mojaNa{u ku}u Zidam!

15. XII. 2005.

POSLJEDNJE JUTROPonekad pomislim kako li }e izgledatiTo posljednje jutro moga ìvota.Ustat }u, kao i obi~no, i nekako odnijetiUmorno tijelo do toaleta. Mo`da ne}u Ni pogledati u ogledalo... Potom }u Zahvalit se Bogu na jo{ jednom darovanuDanu, i sjesti da popijem jutarnju kahvu. Svi }emo biti doma. Svi }emo istom Nekamo ùriti – svako za svojim neodlo`nim Poslom zemaljskim... Manje je va`no Ho}e li tog jutra grijati rujansko sunce Ili }e razjareni oùjski vjetri hladnom Ki{om lupkati o prozor... Ja }u mirno Ispijati kahvu, blaèno sretan {to nije mi Dano znati je li to moje posljednje jutro.A mo`da se tog jutra i ne dignem iz postelje?Mo`da }u zauvijek ostati u nekom svome Dubokom snu, pa }e neko drugi polahko dizati S kreveta napu{teno tijelo – dok }e du{a sama Oti}i u toalet, jo{ jednom sna`no povu}i voduI, slu{aju}i grgolj, zastati pred ogledalom Kao jasnom granicom za sve {to nepovratno Ostaje iza njezina neizvjesnog puta za Raj...

21./22. XI. 2006.


B E H A R 7 9 1 9

Knjièvnik Nusret Idrizovi} poznat je kao pisac povije-sne sudbe Bosne od srednjovjekovlja do danas. Najbolju je recepciju doìvio u Hrvatskoj gdje je primio dvije ugled-ne nagrade (knjiga «Kolo bosanske {kole smrti» dobila je nagradu @eljezare Sisak kao najbolja knjiga eseja objavlje-na u biv{oj Jugoslaviji godine 1984., a knjiga «Kolo tajnih znakova» nagra|ena je najvi{om hrvatskom nagradom Vla dimir Nazor). No, taj proces prepoznavanja jo{ nije za-vr{en jer rije~ je o pjesniku, romansijeru, esejistu, radij-skom piscu i dramaturgu. Njegova trilogija, koja uz re~ene

knjige ubraja i naslov «Kolo svetog broja» po svojoj stil-skoj i sadràjnoj osebujnosti i danas zadràva kultni sta-tus. Spomenimo jo{ njegove knjige pjesama «Ti{ine se ne mogu odre}i», «Zvona i usne»; monografi ju «Kozara»; knji-gu pripovjedaka «Borkina ljubav» te romane «Ne zaboravi sviralu ba}o», «Smrt nije kraj», «Mrav i a`daha», «I no}…i dan»; «Divin», «Ikona bez boga» i «Vu~je grlo». Autor je mnogih radio-drama i radio-komedija izme|u kojih izdvajamo: «Bezazlene vukove», «Obra~un», «Koga voli Ladislava», «Pismo idolu», «Nasilje hipotalamusa», «Apa-ge, satanas». Uz to Idrizovi} je dramatizirao vi{e od stoti-nu romana doma}ih i stranih autora za zagreba~ku ra-dijsku emisiju Radio roman. Napisao je nekoliko scenarija i sinopsisa za dokumentarne i igrane fi lmove, a prevo|en je na vi{e europskih i azijskih jezika. Sve je to bio povod da u nazo~nosti i svesrdnu pomo} njegove supruge Hateme zapo~nemo plodonosni razgovor.

• Knjièvnik ste trojak: sandà~ki, bosansko-her ce-gova~ki i hrvatski. Jesu li knjièvni povjesnici triju knji-èvnih sredina podjednako prepoznali i pojmili Va{u autenti~nost i posebnost? Mogu li to oni uop}e i na drugim knjièvnim primjerima, kojih je bilo i kojih }e biti zbog svakovrsnih migracija?

Idrizovi}: Mene uop}e ne zanima takav na~in knjièv-nog spajanja jer on ujedno i razdvaja, a kao {to znate biti «trojak» je i tisu}ljetni spor oko Abrahama, a zapravo ga ne bi smjelo biti. Otu|enost pojedinca, u suvremenim uvjetima globalisti~kih nakana nalaè univerzalnu volju koja opet relativizira svaki duhovni i moralni ~in, kao {to je uostalom i pisanje. Mene ne zanima kra|a i krivotvo-renje identiteta na knjièvnom trì{tu ve} istinska identi-fi kacija suprotstavljena svakoj uzurpaciji na{e slobode. Za to sam se odlu~io okrenuti naoko neznatnim fenomeni-

IDRIZOVI]EV KNJI@EVNI MONUMENT I VELIKA BOL UNIVERZALNE RIJEÎRazgovarao: Sead Begovi}

Bo{nja~ki jezik uklju~uje naplavine orijentalizama i {to je mene najvi{e smetalo - utjecaj stalne srbizacije administrativnog i turbo folk stila koji je bio nagla{eniji u Bosni nego u ostalim zemljama druge Jugoslavije / Slovo, znak i broj na ste}ku za me su zemaljsko-kozmi~ke bajalice / Mislim da sam oti{ao dalje od Krleìnih sanjarija o bogumilima i Dizdarove nadahnute pre-rifraze {krtih epitafa / Ima i budala{tina, Japanska je vlada {ezdesetih godina pro{log stolje}a poslala svoje znanstvenike na studijsko putovanje u Sloveniju da bi prou~avala ste}ke.

I N T E R V J U : N U S R E T I D R I Z OV I ] ( 1 9 3 0 . – 2 0 0 7 . )

2 0 B E H A R 7 9

ma i u «ìvom dodiru» s materijom ostvariti svoju trilogiju o ne~em su{tinskom kroz pri~e o ste}cima, kroz pri~e koje sami oda{ilju i kroz pri~e starih Bo{njana. Htio sam skinu-ti tajnu s ne~ega {to nije spremno na potpunu komunika-ciju, a okre}e se kao kota~ na kolima, kao ìvot. Okre}u se tako kola boljara, ba{tinika, klesara, kola nadgrobnika, grobni~kih poljana, krstjana, i svetih do{ljaka, kola èna u plamenu, i èna u kamenu, kola prijetnje, straha i kame-nog bola. A {to se ti~e knjièvni~ke migracije ona je u svojoj su{tini dobrodo{la jer donosi potrebitu razmjenu ideja, postupaka i izri~aja. No, kao {to znamo, nije uvijek tako, nekome uvijek smeta takva vrst mobilnosti i prepoz-navanja jer se mjeri kroz politi~ke nao~ale. Ja nisam, za odmjeravanje ve} za suradnju i proìmanje pameti. Mo`da tek ovo elektroni~ko doba donese novu interaktivnost i povezanost bez zadr{ke. Ina~e, mogu re}i da sam u Za-grebu imao najbolju recepciju svoga djela

• U Hrvatskoj ste nagra|ivani, na Sandàku antolo-gizirani, u BiH rado objavljivani. Otkud takva asimetri-ja? îni se da je do{lo vrijeme, zbog veli~ajnog opusa, da Vas jednakovrijedno, u smislu izabranih djela, valo-riziraju. [to mislite gdje }e se to napokon prvo zbiti?

Idrizovi}: Ve} se sada na postdiplomskom studiju ba-ve mojim opusom te je s obzirom na to za o~ekivati bu-du}e doktorante. Kao {to znate, ja sam bio suradnik To{e Dapca, kome sam i posvetio knjigu «Kolo bosanske {kole

smrti. On nije ba{ previ{e razumijevao hrvatsku knjièvnost pa je svaka pripomo}, s moje strane, u tom pogledu do-bro do{la, a i mnoga djela hrvatske knjièvnosti pro{la su kroz moj vizir jer sam kao stru~ni suradnik sudjelovao u pripremi pojedinih autora i njihovih knjiga za izdava~ki pothvat. Ja sam nabavljao i pripremao najve}a djela hrva-tske knjièvnosti koja su se kasnije plasirala u Europi. Bio sam na neki na~in rodona~elnik tih djela u samim njiho-vim za~ecima, a neka bez moga u~inka mo`da ne bi ugle-dala ni svjetlo dana. I Krleà bi ostao mo`da polupoznat da nije bilo nas nekoliko koji smo sudjelovali u pripremi njegova djela za europske i doma}e izdava~e..

• Bilo bi interesantno ~uti je li interes za Va{om pro-zom i poezijom u Hrvatskoj bio isti i kada ste se bavili izrazito bo{nja~kim temama, a ne samo, primjerice, fe nomenom ste}aka i bogumila, koji je dio na{e zajed-ni~ke ba{tine?

Idrizovi}: Poezija je ne{to bolje prihva}ena u Bosni i svakako na Sandàku. U Hrvatskoj je moja trilogija «Kolo bosanske {kole smrti», «Kolo tajnih znakova» i «Kolo sve-tog broja» ubrzo shva}ena kao «literarni monument uni-verzalne metaforike», kako je to svojedobno za Tre}i pro-gram Radio Zagreba napisao Boìdar Stani{i}. Knjièvnu je javnost osupnula multidisciplinarnost i sinteti~nost mo-je metode koja se kretala izme|u znanosti, poetsko proz-ne i fi lozofi ~ne misli i povijesti. Ti su mi naslovi, uostalom,


Sa snimanja dokumentarnog fi lma o ste}cima (N. Idrizovi} prvi s lijeve strane)

B E H A R 7 9 2 1

otvorili put u Hrvatsku knjièvnost, i uop}e do knjièvne javnosti. Smatram da sam popunio do tada ispra`njen prostor, upravo kondenzirano{}u izraza i otajstvom pred-meta moga interesa koji se jednim dijelom moè dota}i samo esejisti~ko romanesknim pristupom. Mislim da sam, kada je rije~ o ste}cima, oti{ao dalje od Krleìnih sanjarija o bogumilima i Dizdarove nadahnute perifraze {krtih epi-tafa. Dovoljno je spomenuti da sam istraìvao od putopi-sa patra Benedikta Kuripe{i}a iz XVI stolje}a pa sve do suvremenih saznanja o ste}cima. Akademik Tonko Maroe-vi} me je u svojoj recenziji o knjizi «Kolo svetog broja « svrstao uz bok Andri}evih vremeplovnih ekskurzija i [opo-vih poetskih astralnih projekcija. Uostalom, ste}ak je za mene jedan veliki bol, a slovo, znak i broj na ste}ku za me su zemaljsko-kozmi~ke bajalice.

• Kao pisac u~enjak postupno ste otkrivali dosto-janstveni i tajanstveni svijet nekropola sa ste}cima. Rezultat toga rada je Va{a kultna i nagra|ivana trilo-gija. Zanima nas, s ove vremenske distance od kada je ona nastala, moèmo li govoriti o nekoj koresponden-ciji tih fenomena s dana{njicom, osim, naravno, onog simbolisti~kog i metonimijskog?

Idrizovi}: Izravne interakcije nema, ali svaka ma{tovi-tost to moè nadi}i. Ste}ci, naravno, imaju svoju vremen-sku prote`nost, fi lozofsku eksplikaciju i nadasve poetski senzibilitet. Dovoljno je u Gliptoteci razgledati zbirku sa-

drenih kopija ste}aka i pro~itati zapise na njima, primjeri-ce, one s lokacije Radimlja kraj Stoca. Oni bez sumnje do-kazuju svevremenu nepredvidljivost umjetni~kog i mud-roslovnog talenta. Sloìt }emo se da naprosto zra~e poet-skom i transcendentnom porukom koja ni danas ne za starijeva, i koja nas poti~e na razmi{ljanje.

• Pisalo se, a i uvrijeìlo se mi{ljenje da je trilogija ànrovski nesvodiva, jer metodski, ona je analiti~ka studija sa sna`nim literarnim elementima te ne ~udi {to istodobno osje}amo uplive poetske slobode, ro-maneskne konstrukcije i esejizirane pasaè. [to od to-ga najvi{e odgovara «okamenjenom ~ovjeku» ili «o~o-vje~enom kamenu», kako ste Vi na nekoliko mjesta nazvali ste}ak?

Idrizovi}: Moj uvod u ste}ke bio je zapravo sretna ̀ an-rovska simbioza. Uostalom, da bi ih se spoznalo mora im se pristupiti i obuhvatiti ih s vi{e spoznajnih i iskustvenih razina. Moji sve ~e{}i odlasci na teren i prodiranje u sr` stvari razlikovali su se od poimanja jednog Krleè i sloven-ca Vidmara. Postupno se prihvatila moja strpljivo izgra|ena kozmogonija tog fenomena, ~ini mi se, na radost na{e esejistike i historiografi je. No, moè se sasvim pouzdano re}i da prvi popularni glasovi o ste}cima potje~u od Maka Dizdara. Mak je poznavao stare izvore i u njih je pronik-nuo sa posve osobnim rafi nmanom. Ja sam sa svoje stra-ne nastojao da pojedine teme i sadràji tih izvora uskoro na|u svog sudruga u ~ita~u, istraìva~u i svakom dobro-namjernom zaljubljeniku u taj odsje~ak povijesti. Tko se je jednom po~eo baviti manihejstvom i bogumilima ubrzo je bio uhva}en u stvarala~ku klopku dualizma, antinomija, parova, i suprotnosti. Kao i ja koji sam u pro{lih vi{e od trideset godina hodo~astio nekropolama ste}aka Bosne,


S bratom Murisom u Zagrebu 1949.

S k}erkom Edinom u Sarajevu 1955.

2 2 B E H A R 7 9

Huma, Like, zapadne Srbije, Sandàka i Crne Gore. Ne tre-ba zaboraviti da je svojedobno bavljenje ste}cima bila mo-da. Ako bih se izrazio alegorijski rekao bih: bila je moda uhvatiti ̀ ivog Hrvata, povaljati ga u kupku i okupati ga na ste}kovski na~in. Po restoranima bi se ~esto znao rasplam-sati razgovor o ste}cima i tad je svatko drombuljao {to je znao. Ja sam pak tome htio po svaku cijenu udahnuti oz-biljnost i istinu, a neke sam dijelove svojih prou~avanja literarizirao i esejizirao, a bome pridodao jo{ i znanstveni diskurs. Sje}am se jedne budala{tine u svezi ove pri~e. Za-mislite, da bi prou~avali ste}ke i da bi sve dobilo na znan-stvenoj teìni japanska je vlada {ezdesetih godina poslala svoje znanstvenike na studijsko putovanje u Sloveniju.

• Va{e je stilsko gospodstvo opstalo i u zadnjoj knji-zi – romanu «Efendija u tajnom gradu» u kojemu kroz ìvotnu vizuru jednog efendije razotkrivate mnoge neda}e pod srpsko-crnogorskom vla{}u, prepunom li-cemjernih komunisti~kih ideologema. U kojoj su mjeri u ovom romanu likovi posve stvarni, a koliki je unos Va{ih mislila~kih opservacija i povratnih sje}anja o je-dnom odsje~ku vremena?

Idrizovi}: Sve su to doìvljaji moga oca. Efendija je vrhov-nik islamske vjerske zajednice. Taj lik je posve stvaran u od-

nosu na cijelo sandà~ko podru~je. To je danas i bosansko podru~je {to se ti~e mentaliteta i psihizma stanovnika, za mene nema razlike. Moj brat Muris je {est godina stariji od mene pa mogu re}i da su to i njegova iskustva koja sam oduvijek pamtio i nosio u sebi. Na pojedinim mjestima u romanu Muris je imao primjedbe. Predlagao je izrazito su-bjektivne detalje, no, na{ je otac kratko presudio, rekav{i: «Pusti Nusreta, on je dublje u{ao pod koù toga razdoblja.

• Va{i politi~ki eseji, knjiga «Hude sudbe», o silo-vanjima muslimanki i katolkinja u zadnjem ratu veo-ma je zapaèna, no, da li dovoljno? Naime, Vi ste u knjizi, ~ini se prvi, uo~ili programsku strategiju agre-sora koji je silovanje koristio kao oblik slamanja otpo-ra i gubljenje smisla postojanja dvaju naroda. Nismo uo~ili da su se u pohvalu knjige uklju~ile neke politi~ke organizacije, posebice kad je rije~ o raznim udrugama èna. Uz to Vi ste koristili strogo dokumentarnu gra|u, ali kao i uvijek i literarnu objekciju. Je li to stoga {to su, na kraju krajeva, sve zara}ene strane silovale, ili stoga {to je ve} od 1996. godine bilo umjetno izre-ìrano opadanje interesa za sve ratne strahote?

Idrizovi}: Ja sam snimao izjave silovanih èna, musli-manki i katolkinja. Trebalo je mnogo su}utnosti, ali i dora-slosti problemu da se napokon odradi taj tragi~ni posao. To je ujedno i zbiljska slika Bosne u zadnjem ratu, uz sve ru{ila~ke nasrtaje. Sve se mijenja kada stiè ideologija ka-me i jame, ali i tenkovski komunizam, pomije{an sa stalji-nizmom i naàlost, s pravoslavljem. «Hude sudbe» su pro-ìvljene, stoga su i hiperrealisti~ne te }e, nadam, se poslu-ìti mladim nara{tajima kao predmet o nezaboravljanju. Mladi ~etnici su na poligonu silovanja izu~avali vje{tinu ratnog pobje|ivanja. Silovano je oko ~etrdeset tisu}a è na, a kroni~ari ne pamte da je mu~enicama netko po-mogao, nisu se ~ak ni kasnije ~uli glasovi prosvjeda i neke o{tre osu|uju}e rije~i. Upravo u takvoj atmosferi zatvore-nih o~iju i za~epljenih u{iju nastala je moja knjiga. Mislio sam da }e ona oja~ati nadu i da }e naredbodavce i po-~initelje kad-tad sti}i zasluèna kazna.

• Pi{ete na hrvatskom jeziku, a nas bi zanimao va{ odnos spram Bosanskog jezika?

Idrizovi}: Bosanski kao posvojni pridjev izveden je od regionalnog naziva Bosna i kad je rije~ o bosanskom je-ziku on najbolje odraàva bo{nja~ko jezi~no bi}e ili bo-sanski jezik. Taj jezik uklju~uje naplavine orijentalizama i {to je mene uvijek smetalo: utjecaj stalne srbizacije admi-nistrativnog i turbo folk stila koji je bio nagla{eniji u Bosni nego u ostalim zemljama druge Jugoslavije. Budu}i da sam se radno ostvario u Zagrebu i da volim jezi~nu ~istot-nost, a ne neki sklepani jezi~ni miks, pisao sam na hrva-tskom jeziku, posebice kada sam se bavio spartanskim na~elima sljedbenika Crkve bosanske.

• Dugi niz godina dramatizirali ste i na taj na~in adaptirali za radio preko stotinu doma}ih i stranih au-tora. Koja Vas je stilska epoha privukla, koji Vas je spi-sateljski rafi nman {armirao, u nas i u svijetu, i napo-kon, koji su pisci bili i jesu Va{i favoriti?


Bra~ni zavjet: sa suprugom Hatemom, Zagreb 1992.

B E H A R 7 9 2 3

Idrizovi}: Svakom obliku knjièvnog rada uvijek sam pristupao s velikom spisateljskom odgovorno{}u. To uklju-~uje dobru radnu pripremu i poznavanje materije, pa i zanatstva te dugogodi{njeg literarnog iskustva. Sve proiz-lazi iz istine – kako jednostavno, a kako manjkavo u funk-cionalnom ìvotu i podlo`no licemjerju. Onaj tko iskreno i suvislo govori ne mora ve} time biti i kvalitetan pisac. Mo-ralna du`nost prema drugima i prema ljudskim bi}ima op}enito moè ponekad skrenuti u krivom smjeru i ne za-vrje|uje na{u podr{ku. Pisca te{ko moète optuìti za pri-jevaru i parazitizam jer svaka je pisana rije~ u svojoj nara-vi moralni ~in. Ja osobno nisam imao nikakvih tajni, odno-sno, nisam nikada u tekstu kalkulirao. Napisao sam, kao {to znate, mnogo knjiga i sve su one moja jedinstvena istina. Ja mam svoj san, a imam i Hatemin san.

• Kao zagreba~ki |ak i student poznavali ste Saliha Ali}a, a u Zagrebu Vas je posje}ivao Mak Dizdar. Jeste li zadovoljni kriti~kom recepcijom spram njih i kako ste ih doìvjeli?

Idrizovi}: Moja zbirka eseja i putopisa «Dvostruka av-lija» otvara se esejom o Maku Dizdaru u kojem èlim pro-niknuti u njegovu poeziju. Kao tuma~ narodnog blaga on je svoju poeziju ispunio svojevrsnim eksplozivom {to iz-bija iz uàrena hercegova~kog kamenjara, izda{nog sunca i posnog zalogaja, psikanja zmija, vrelinom loze i ljudske krvi te vje~nom sumnjom. Uz to bio je neumorni tragalac u domeni jezika, sjetimo se samo nekoliko za~udnica iz njegova jezi~nog inventara: }utac, badac, kon~ina, zator, pitac. Koristio je kaskade slova, njihovo prepletanje, zatim kriànje drevnih melodija i zvu~nih elipsi s modernim me-lodijama, toni~ki stih s mnogobrojnim aliteracijama i neo-logizmima i tako dalje. Eto, uvijek sam bio skloniji ozbilj-nom razmi{ljanju o prijateljima i njihovu predstavljanju nego onom kratkotrajnom i anegdotalnom. [to se pak Saliha Ali}a ti~e mnogo sam mu pomagao, jo{ kada sam ulazio u knjièvnost, a i kasnije. Kad je Salkica umro nje-

gova je èna prvo do{la meni tugovati. êsto sam ga po-sje}ivao u njegovoj skromnoj sobi. On se nije previ{e uma-rao umjetno{}u i ja mu to opra{tam.

• Kako na Vas djeluje ovo elektronsko doba, svijest o sveprisutnosti mo}nih medija i njihovih prikaziva~kih pulp fi ction (pakleni {und) metoda. Nije li to gubitak supstancijalnog zna~enja umjetnosti?

Idrizovi}: Upravo to. Elektroni~ko doba, u kojem nam vi{e ne bi trebalo biti tijesno, zapravo suàva horizont o~e-kivanja, odnosno, umanjuje materijalni i tvarni kontakt s knjigom koji je po meni nezamjenjiv. Literarni ukus ne mo-è vam oblikovati kompjutor ve} lijepo oblikovana knjiga. Ona je dio na{eg osje}ajnog ̀ ivota i rijetko nas moè obe-shrabriti jer na neki na~in ima neponovljiv identitet. Noj se moète diviti, njenoj formi, po{tovati joj ranija izdanja, moète je se sje}ati, moète je posjedovati kao divot izdanje, a zbog svega re~enog moète se na nju i naljutiti. Ona je produèna autorska ruka.

• [to je s Va{om knji`nicom?Idrizovi}: Knji`nica je prodana mjestu Roàje na San-

dàku, jer ja sam porijeklom iz Bijelog Polja kod Roàja. Knji`nica }e se zvati «Knji`nica Nusreta Idrizovi}a». Raduje me {to }e to biti uspomena na mene.

• Na kraju, kako zdravlje, boljetice, devera li se ne-kako?

Idrizovi}: Odgovorit }u posredno na ovo pitanje. Na umu mi je kratka pri~ica koju ovog trenutka potpisujem: na putu prema dàmiji, u najboljoj namjeri da se pogine, misle}i da du{u daje{ Bogu… Ali, ima jo{: Kao dje~arac odlazio sam u Idrisku mahalu gdje protje~e rijeka Lim. Bi-la je tad hrabrost zaroniti do dna gdje je rijeka oblikovala kamenu gromadu u obliku stolca. Trebalo je zaroniti, sje-sti na stolicu i vratiti se. Eto, zbog toga mi jo{ {ume u{i i slabo ~ujem.


Na na{u veliku àlost Nusret Idrizovi} je dva dana nakon zaklju~enja ovog broja Behara preselio na Ahiret.

RAHMETULLAHI ALEJHI RAHMETEN VASIATEN!

Redakcija BEHARA

2 4 B E H A R 7 9

Prije gotovo petna-est godina, u vlastitoj emotivno sveobuhvat-noj ~e`nji za oblikova-njem {to jednostavnije slike suvremenog svije-ta koja funkcionira, a kojom bih bio makar ma lo usmjerio kakvom suvislom ~inu u meni go ru}e slike i emocije uàsa uni{tenja mojih naroda, dano mi je bilo suo~iti se s tako ~esto hvaljenom razli~ito{}u ummeta. Sudanska bra-}a humanitarci organi-

zira{e mi put po Britaniji i Irskoj u cilju obilaska {to je mo-gu}e ve}eg broja tamo{njih dèmata gdje sam, po dù-manskom i kasnijim vaktima, odràvao predavanja o sta-nju i uzrocima rata u Bosni te potom skupljao sredstva koja su bra}a slala u Bosnu. Registrirano{}u u UN-u, mno-go su i proturili.

Stigla na red i àrgonski zvana vehabijska dàmija u nekad industrijskom, svom od opeke izgra|enom gradu na sjeveroistoku Engleske. Dàmija k’o skoro svaka u En-gleskoj, otkupljena anglikanska crkva kasnogoti~kog izra-za sa skromnim zakrenuto od osi posta-vljenim mihrabom i tapisonom na }ize da se ljudi mogu posafat’. Sudanci, {to }e, k’o Afrikanci i k’o biv{i studenti biv{e Jugosla-vije, ne pridaju velikog zna~aja formi u vjer-skim detaljima, pa me, sviknutog na taj ambijent islamskog suìvota u na{oj bazi u Midlandsu, dobronamjerno upozori{e da nikako ne zapalim cigaru dok sam u dru{t-vu ovog dèmata. „Ma {to mi govorite“, rekoh, „pa znaju iz kakva pakla dolazim.“ I zaista, dèmatlije pozorno slu{aju, a ja sav integriran s vi{emjese~nom propisno k’o {aka dugom bradom, izra-slom zbog stalno odga|anog povratka mladobrada put-nika koji tada na planirano kratka putovanja jo{ ne nosa{e britve. Danas, eto, u tu destinaciju ne bi niti smio nosati tako {to o{troga. Izvor tog neplaniranog i modno ne-osvije{tenog imidà dobronamjerni je profesor moderne povijesti s Oxforda, valjda s kojom ~a{icom vi{e, pripisao Sulejmanu Veli~anstvenom.

Nakon predavanja i razgovora s dèmatom, jo{ jednom ganut i ushi}en dubokom empatijom koju iskazati mogu samo muslimani porijeklom s potkontinenta, ma kojeg

mezheba ili ideologije bili, uputismo se dobro obavljena posla k na{em autu stila Peckham gdje nas ispra}a mlad dèmatlija. I pita: „A za{to nosite tako duge hla~e?“ Posve nespremnog, spasi me brat Irac, koji bradu, dakako, nije trebao kanirati, rekav{i: „Oni su ìvjeli u komunizmu.“

Otkud toliki formalizam? Za{to se tako apsolutno ob-vezuju}e u svakom slovu doìvljava Poslanikova tradicija? Te je li ~ovjek koji odredbu o no{enju hla~a dogle`nja~a doìvljava kao nezaobilaznu pravnu obvezu nu`no poten-cijalni masovni samoubojica samo zato jer je medijska zvi-jezda Bin Ladin Saudijac? Jer takve smo zvali ha{{a{inima, a ne vehabijama, zar ne? I po{to u vehabijskim spisima nigdje ne stoji da treba sveudilj klat civile, ne}e li se uzvik „dr`’te vehabiju!“ pro{iriti na sve muslimane, jer, kona~no, oni svi {tuju tu ~udnovatu tradiciju pustinjskog „proro-ka“. Stoga treba sveudilj bombardirati jug Somalije, Irak, Libanon i Palestinu. Kako to nije dovoljno, angaìrat }emo jo{ „vehabija“ i njima sli~nih „radikala“, „islamista“ i inih terorista, pa }emo, tough luck, morati poslati jo{ dvade-set tisu}a vojnika, koje treba bogato i skupo „kupujmo ameri~ko“ opremiti. Kako ni to nije dovoljno, shit hap-pens, neo~ekivano }e odletjeti u zrak jo{ koje veleposlan-stvo, kakav neboder u sred kakvog zapadnog grada pa }e ljudi brzo strahom od smrti od sebe skriti svoj bijes zbog nezaposlenosti, uru{enog standarda, dru{tvene isklju~e-nosti. „Samo da nije tih vehabija“, klicat }e integrirani muslimani, pridruùju} se trendu prokazivanja konzerva-

tivne nejasno fi nancirane marginalne manjine koja okup-lja dru{tveno isklju~enu mladost, djecu napu{tenih milita-risti~kih utopija svojih trì{no fri{ko osvije{tenih roditelja. Ili uni{tenih.

Poredamo li uvis zbirke sahih hadisa dose}i }emo visi-nu poodrasla pu~ko{kolca. Kako je mogu}e toliki tekst u~i-ni ti pravnom obvezom, zakonom, nizom naredbi i zabra-na, umjesto onim {to on jest – moralni uzor? Kako o~e-kivati funkcionalan sustav i sposobnost dru{tva na kreati-van razvoj uz toliko ograni~enja? Gomilanje pravnih ob ve za uvijek je kroz povijest za sobom povla~ilo suklad-no isklju~ivanje naroda, „obi~nika“ kako bi rekli Englezi, i

DR@’TE VEHABIJU!Pi{e: Senad Nani}

M U LT I M O N O LO G

„A za{to nosite tako duge hla~e?“… Otkud toliki formalizam? Za{to se tako apsolutno obvezuju}e u svakom slovu doìvljava Poslanikova tradicija? Te je li ~ovjek koji odredbu o no{enju hla~a dogle`nja~a doìvljava kao nezaobilaznu pravnu obvezu nu`no potencijalni masovni samoubojica… Unija, iako na~elno pozdravlja bid’ate, pati od kroni~nog vehabitisa.

B E H A R 7 9 2 5

^ A S O P I S I

u~vr{}ivanje pozicije elite koja to regulatorsko obilje ima ovla{tenje tuma~iti i potom ga prikazivati toboè nu`nim i funkcionalnim. Uz posluh obi~nika, dakako. Stoga Allah {ejtanskim poslom prokazuje zabranjivanje preko Njego-vih zabrana /Kur’an VI:138-151/. Jer provesti sve hadise kao pravnu obvezu uklju~ivo i one koji su proturje~ni ne samo zbog nevjerodostojnog lanca ve} i zbog ~injenice izricanja u posve razli~itim dru{tvenim uvjetima i trenuci-ma u kojima je ìva Poslanikova mudrost djelovala, jed-nako je neizvedivo kao i funkcionalno uklju~enje recent-nije zbirke pravnih odredbi, nastale, dodu{e, bez ikakva upliva Mudrosti, nazivanom „pravna ste~evina Europske Unije“. Dovoljno je biti profesionalno angaìran danas ma gdje u Uniji ili Cefti i vidjeti da je nabujala ste~evina neu-skladiva sa samom sobom, a kamoli s interesima aktivnog dru{tva. Europska Unija, iako na~elno pozdravlja bid’ate, pati od kroni~nog vehabitisa.

No nisu samo eurobirokrati vehabije. Ima nas, znam ja nas, jo{. Po ~emu se mi, naime, tako zna~ajno razlikujemo od takozvanih vehabija i njihovog poziva iskonu? Zar nije i {afi jski princip izjedna~avanje sunneta, prakti~ki hadisa s Kur’anom, uvjetuju}i ga kao obvezuju}u pravnu odredbu tek vjerodostojno{}u prijenosa? Nisu li se hanefi jski prav-nici toliko pribliìli {afi jskim da su prakti~ki napustili Ebu Hanifi n nauk o kritici hadiskog teksta u kontekstu prava?

Divan Diwan«Diwan», ~asopis za kulturu, br.19-20, JU Javna biblioteka «Alija Isakovi}», Grada~ac, novembar 2006.

âsopis za kulturu iz Grada~ca, Diwan, edicija je koja pobu|uje pozornost i potvr|uje da knjièvna scena i pra-te}a ~asopisna produkcija u BiH odràva ugledni prijeratni standard. Stoga nije ni ~udno da je biblioteka koja je uje-dno i izdava~ dobila ime po knjièvniku Aliji Isakovi}u {to obavezuje redakciju ovog almanaha da uz prisje}anje na snagu djela koje je ostalo iza ovog neumornog knjièv nika donosi najsvjeìju, recentnu ~asopisnu ponudu. S novim brojem starta i nova redakcij, nakon uspje{nog uredniko-vanja Dinka Deli}a, a sada pod vodstvom novog glavnog urednika Amira Brke i s ~lanovima redakcije Mirsom [a ri}em, Aleksandrom ^vorovi}em, Draganom Marija no-vi}em i Almirom Zalihi}em. Novi broj zapo~inje upe~atlji-vim esejom Esada Zgodi}a pod naslovom «[ta je to - ne-kropolitika?» u kojem se defi nira sadràj ovog termina-kovanice da bi se naposljetku doveo u neposrednu vezu sa vi{ezna~nim pojmom nekrofi lija. Najnovija pjesni~ka pro-dukcija zrcali kroz radove Admirala Mahi}a, Kemala Mah-mutefendi}a, Ljubice Ostoji}, Marine Trumi}, Milana Fo{-nera, ali i kroz prijevodno pjesni{tvo s engleskog i {pa njol-skog jezika autora Marka Strandija, Stephanie Krueger i Abelarda Linaresa. Prozni separe donosi najnovije urat ke Radivoja [ajtinca, Adina Ljuce i Dragana Marijanovi}a.

âsopis donosi informaciju o zakladi «Fra Grgo Mar-ti}» koja je raspisala istoimeni natje~aj za knjièvnu na-gradu. U dijelu ~asopisa pod nazivom Votum separatum Mile Stoji} daje portret zna~ajnog bosanskog pjesnika Ivana Kordi}a, dobitnika zna~ajnih knjièvnih nagrada u pro{loj godini. Sredi{nji dio ~asopisa reaktualizira radove sa Simpozija Grada~a~kih knjièvnih susreta pod nazivom «Husein-kapetan Grada{~evi} kao literarna inspiracija u narodnoj i umjetni~koj knjièvnosti». Rubrika Studije, ogledi, eseji donosi tekstove: Prima Levija, Tvrtka Kla ri}a, Zorana Bognara, Branka Vujanovi}a, Sulejmana Boste i Vojislava Vujanovi}a. Kriti~ki tekstovi Muhidina Dànke, Mirka Pejanovi}a, Atifa Kujundì}a, Almira Zali hi}a govo-re nam o recentnoj knjièvnoj produkciji. Isti ~emo Ured-ni~ku bilje`nicu Almira Zalihi}a, koji pi{e o knji gama [abana [arenkapi}a, Rajka \urice, Bisere Sulji}-Bo{ kailo, Irfana Horozovi}a, Amira Brke i Dubravke Brajkovi}.

Napomenimo da je «Diwan» bio prvi ~asopis u BiH koji je primljen u asocijaciju evropskih ~asopisa EUROZI-NE /www.eurozine.com/. Kao partner ovog net-magazi-na mogu}e je izabrane doma}e autore predstaviti di-rektno na Eurozine-siteu te je mogu}e uzvratno preuze-ti tekstove renomiranih autora iz Europe. Vi{egodi{nji napori da se regionalnom i europskom ~itateljstvu pre-dstave knjièvne vrijednosti BiH, a da se u «Diwanu» pro~itaju zanimljivi strani autori, urodili su plodom {to dokazuje i najnoviji broj.

Filip Mursel Begovi}

Zar }emo osuditi vehabije zbog revnosti u provo|enju slu`benog zajedni~kog stava? Izbor nam je tek dvojak. Ili se ne}emo ogra|ivati od vehabija tako ùrno i bu~no ili }emo pristupiti korjenitoj sveobuhvatnoj reformi fi kha, zamijeniti {erijatsku devijaciju pojma halife kur’anskim pojmom halife kao svakog ~ovjeka, zamijeniti atrofi rani pojam id`me izvornom sveobuhvatno{}u stvarne sugla-snosti zajednice. Moèmo li to? Ako treba, i lokalno, Sta-tutom Islamske zajednice, barem.

I na kraju, povrh svega, vehabije bivaju lakonski optuèni za, zamisli, doslovnu interpretaciju Kur’ana, a {to je vrijednost koju bi svi muslimani trebali neosporno po{tovati kao nu`nu posljedicu temeljnog islamskog uvje-renja da je Kur’an Bo`ja rije~. Jedna je stvar doslovno tuma~enje, a sasvim druga doslovno tuma~enje izvan konteksta samog teksta, dok je posve tre}a metafori~ko tuma~enje koje isklju~uje doslovno zna~enje. Stoga, kriv zbog doslovnog tuma~enja Kur’ana? Dr`’te mene!

2 6 B E H A R 7 9

M L A D A B O [ N J A ^ K A P O E Z I J A

ZAPISAN SAN Jednom je ovakav sanjao san.

Naglo je iz glavne ulice skrenuo u soka~i}blagoga uspona, na ~ijem se kraju nalazilaroditeljska ku}a. Bila je zora. I ve} iz daljine~uje jezive krike, o~ev glas koji je, vri{te}i,izgovarao gadosti kakve do tada nikada nije ~uo, ni u snu. Majka je stajala mirna, malo od oca zakrenuta u stranu, a on je sjedio na zemlji. Glava mu se okretala tamo-amo,njegove o~i zmijski su prijetile; on je, zapravo,bio kostur, ali ga je prepoznao: na licu je jo{uvijek imao koù sivo-zelene boje. U ba{ti je stajao otkopan grob, me|u raznobojnim ruàma i drugim cvije}em. Za{to ga jeotkopala, pitao je majku. «Jer je u njeg u{ao|avo», kazala je. Pri{ao je, i onda su zajednou~ili fatihu, i drugo {to su znali… Tada se probudio.

Upla{en do kosti, pitao se - nije li, u stvari,oti{ao predaleko, odnosno nije li pri{aopreblizu. Mo`da bi valjalo misliti, i pisati, o lijepim stvarima, o ljubavi , o djeci, o cvije}u…

Ali je zapisao i taj san.

(listopad 1998)

KONCENTRI^NI KRUGOVI(fantazma na anti~ku temu)

Obdukcija le{a nije bila potrebna: sadràj prona|ene hartije upu}ivao je na to da je utopljenik bio paroksisti~ni egotrop.Nije posumnjao u koncentri~ne krugove na vodi.Poslije ga sretoh. Zapalismo cigarete.- Sjednimo- re~e. – I, da zna{, voda je bila hladna,a klizilo je ve~e. Ne sumnjati u koncentri~nekrugove na vodi nesumnjivo {kodi. Prije svega,valjalo bi znati idu li iznutraili èli izvana nekuda ne{to da ih vrati. Provjeravati na moj na~in, to se ne isplati.Izravno sko~iti u nebo svakako je bolje, ali to ne znaju oni {to ostali su dolje.

Amir Brka

DOSTOJANSTVENO LICE PJESNIKA ZABAÊNO UNAZAD

Amir Brka ro|en je u Te{nju 1963. Pjesme su mu pre vo|ene na njema~ki, rumunjski, slovenski, engle-ski, poljski i makedonski jezik. Od 1996. godine vodi Centar za kulturu i obrazovanje u Te{nju, u kojem je, pored ostalog, zasnovao izdava~ku djelatnost koja je do sada objavila vi{e od 70 naslova. Potpredsjednik je Dru{tva pisaca BiH od sredine 2003. godine. Urednik je Godi{njaka Bo{nja~ke za jednice kulture “Preporod” i “Znak Bosne” iz Zenice te glavni urednik ~asopisa Diwan iz Grada~ca. Do sada je objavio jedanaest na-slova koji uklu~uju poeziju i prozu (potonje podrazu-mjeva pri~e i zapaèni roman Monografi ja grada). Prou~avaju}i kulturnu povijest prije svega Te{nja, pri-redio je sedam knjiga. Dobitnik je vi{e zna~ajnih knjièvnih nagrada.

B E H A R 7 9 2 7

OVDJE U OVOM GRADU Za Idu

ovdje u ovom gradu u kojem sam ro|en hiljadama kilometara daleko od Teheranaod Pariza tako|er uvijek }u mo}i danju imati no}uvijek }u mo}i imati decembar poslije januarauvijek }u morati misliti o Casamarisui o Fatihu uvijek }u iznova razumijevatida rijeka dijeli obalei nadati se da ona jednompoput mora razlit }e se mojim tijelomna{a }e ku}na ptica uvijek bitidnevna sova ali uvijek }u znati prona}i tvoju rukukojom }e{ pro}i kroz moju umornu kosuI to }e uvijek biti prilika da se sastavimovdje u ovom gradu u koji samprognan iz svih strana

(1996)

PRORASTA TE KORIJENJE[to ti je po{lo za rukom nadrâsti krov vlastite ku}esmatra{ ispunjenjem svojega poslanja

Pri tom – prorasta te korijenjeiz glave ~vorovi njegovi bauljajunikad mu nisi upoznao morfologijusokove koji ga hranene primje}uje{ da ti kostina nj po~inju sli~iti

AKO ZAMISLIMJedan bi stari bo{nja~ki pjesnikmogao napisati i ovakvu pjesmu:Ja sam, zapravo, samo sjenaonoga koji bje{e.i to {to pi{em krzotine su ehaokultne pjesme.Kao da, recimo, umjesto vode te~e sivi dim iz ~esme.Jedan mladi bo{nja~ki pjesnikpi{e ilahije.Njihov bi mi se susret, ako ga zamislim, ~inio jako uzbudljivim.Stari bi pjesnik,cijepaju}i svoju odje}u,

upinjao se dokazatida nije Juda budu}nosti.A mladi, skamenjeno dostojanstvena lica,glave blago zaba~ene unazad, optuùju}e bi motrio,dok ne bi po~eo da se nji{e,i probada iglama.

(srpanj 1996)

PORODI^NA FOTOGRAFIJAkako dinamizirati fotografi juosim da se razi|u svi:jedan je propao u zemlju drugi je ahasvermajka je u apotecisi{ao si i ti koji bulji{ u svoje o~ine shva}aju}i {ta je to{to vas i danas drì na okupukao bjelina paspartua

STAJALI SMO UOKOLO JAMEStajali smo uokolo james dlanovima k nebu okrenutim sve}enik dok crni izvijao je,zavodljivu do bola, melodiju poznatoga,ali jezika nerazumljivoga.

Oko nas, unedogled,{irili se kamenovi,kubisti~ki ~ovjekoliki,mjere}i duìnu humkama zemljanim,sme|im i zelenim.

[ta je iz dlanova izrastalo na{ih-nisam to mogao znati(zato se i zove vjerom),ali ogromni vidio sam hrast{to ustremio se u plavet.

Prema posljednjem – zaklju~ivao samda koncentri~nih krugova veliki je brojto jest da hranio se mnogim nara{tajima zemlje.no, ni slutiti nisam mogaozbog ~ega svejedno mi nije,i za{to sam odlazio s mi{ljuposje}i da bi ga se moralo,pa mi i pipke i{~upatiiz njih kao novo,mlado ne bi hra{}e izrastalo.

(25.9.2000)

M L A D A B O [ N J A ^ K A P O E Z I J AIzb

or p

jesama: Filip

Mu

rsel Beg

ovi}

2 8 B E H A R 7 9

Budu}i da je roman Envera ôlakovi}a najpopularniji knjièvni tekst u Bosni i Hercegovini te da su o tom roma-nu izre~ene samo pozitivne kritike: Bene{i} (sadrì genijal-no ocrtane likove), D. Lati} (najljep{ii roman muslimanske knjièvnosti), S. Lasi} (sadrì neke od najljep{ih scena u povijesti hrvatskog romana), Krleà (ôlakovi} prikazuje bolje Bosnu od Andri}a), Z. ôlakovi} (kada 1944. obja-vljuje roman »Legenda o Ali pa{i» ôlakovi} u najboljoj europskoj tradiciji romaneskne forme utemeljuje kultur-no-povijesnu samobitnost bo{nja~kog duha; Citirano pre-ma: Bilje{ka o piscu u: Lokljani. Iz Bosne u Bosni, Islamska zajednica, Zagreb 1991.). Treba ukazati na neke klju~ne momente romana, kojeg je autor ovog teksta svojedobno nazvao parabolom o dobrom ~ovjeku koji ravnaju}i se u ìvotu u pona{anju i ~injenju prema moralu (ahlaku) i zakonima proizi{lim iz Kurana, zasluìo bo`ju nagradu na ovom svijetu, e da bi ukazao kako je Sulejman Kupusovi} u svojoj dramatizaciji romana proma{io samu bit i ideju romana svode}i njegov bogati sadràj na blijedu melo-dramatsku ljubavnu pri~u. Kao {to znamo, ìri Matice hr-vatske je izme|u 17 rukopisa pristiglih na natje~aj 1943. godine nagradio upravo roman Legenda o Ali pa{i te ga tiskao godine 1944. Veoma je znakovito da je drugo i tre}e izdanje romana tiskano uvijek pred vjetrovita vreme-na u hrvatskoj povijesti: 1970. (Znanje, Zagreb), te 1989. (Islamska zajednica Zagreb). U Kazali{noj knjiìci redatelj Sulejman Kupusovi} navodi jednu neistinu pozivaju}i se na stru~nost Enesa Durakovi}a o razlozima netiskanja ro-mana (bajkovita pri~a, te negativno prikazan lik ̀ idovskog trgovca u dominantno muslimanskom ambijentu uz ne-to~nu ~injenicu da su Alija Isakovi} i Enes Durakovi} obja-vili roman, zbog politi~ke sudbine Envera ôlakovi}a, tek 1990. nakon prvog izdanja iz 1944.).

Autor E. ̂ olakovi} u predgovoru drugom izdanju roma-na isti~e kako je Legendu o Ali pa{i slu{ao od ro|aka Sa-lihage dok je leào bolestan. Autor nepravedno naziva ovaj roman sladunjavom ali pou~nom pri~om, legendom, ili hik-jajom: U ovoj legendi ~ita~ ne}e na}i ni godine, ni datume, ni povijesne osobe nego samo srce, ljubav i duh onog lije-pog doba. Njena svrha nije da pou~i povijesti Bosne, jer se ona ve} poznaje iz knjièvnih ili krivotvorenih povijesnih knjiga, nego da bar za kratko izvadi namjernika iz vrtloga te{ke dana{njice. Njen je cilj da nas odvede u zlatnu pro{-lost, u kojoj se ìvjelo zato da se uìva ìvot, a ne da se

stje~u i gomilaju milijuni, poloàji i medalje (E. ôlakovi}, Predgovor. Legenda o Ali-pa{i, Znanje, Zagreb 1970.). Iz navedenih rije~i je o~ito kako Enver ôlakovi}, ne samo u ovom romanu, nego u svom cjelokupnom stvarala{tvu ima jedan antimodernisti~ki stav, tj. u svim svojim djelima on suprotstavlja staro doba (zlatno doba Bosne) novom dobu (vrijeme poslije Austro-Ugarske okupacije Bosne 1878.), a u samom romanu o~ito suprotstavlja Sarajevo prirodnom ìvotu utopijske zajednice na selu. U dramatiziranoj pred-stavi redatelj Kupusovi} je prikazao samo zlatno doba Bo-sne, a ovaj poeti~ni, pseudopovijesni, kulturolo{ki te domi-nantno ljubavni roman sveo je na puku melodramatsku ljubavnu pri~u po{tuju}i kanone tog ànra, te likove dijeli na isklju~ivo pozitivne (Alija Lepir, Ali- hodà, Mehaga) i negativne likove (trgovac ìdov Je{ua, {krtac, Hasan dedo, potkupljivi kadija Hilmija), a tu je i motiv tajne (Ismetova bolest) te obavezna ljubav sa zaprekom. Dok su svi ti likovi u romanu svojim postupcima punokrvne, stvarne osobe, u predstavi su oni ve}inom svedeni na karikature. Sam ro-man je u biti razrada sna Alije Lepira.

U predstavi, taj san su pripovjeda~ii samo donekle na-zna~ili, a on je najbitniji dio romana jer anticipira cijelu radnju romana te isti~e temeljnu ideju romana izre~enu od strane Arapina u Alijinom snu: Alija se na{ao u podrumu dronjaka. On se boji, no pred njim se stvara Arapin u zele-nu dùbetu, s ogromnom zelenom ~almom, s gustom bije-lom bradom, lice i o~i mu se crne, a zubi se cakle te govo-ri Aliji: Alija epiru, kako si? Ja sam te doveo ovamo, da te nagradim {to si dobar {to se boji{ Boga, velikog milostiva, {to mu se klanja{ i {to nikomu zla ne ~ini{ niti èli{. Dalje mu Arapin nagovje{tava da }e sve to blago postati njego-vo. Arap nestade. Alija se obradova blagu, sanja o ènidbi s Almasom te }e oti}i na hadìluk. Iz podruma Alija izlazi u svijetlu odaju gdje na svilenom du{eku leì njegova Alma-sa, no i on se ovdje drì adeta iz Kurana te odlazi u drugu odaju gdje mu neki ~au{ saop}ava kako je promaknut u pa{u. U Kuranu pi{e da se ~ovjeku meka srca i dobre du{e,

LJUBAV U ZLATNO DOBA BOSNEEnver ̂ olakovi}: «LEGENDA O ALI-P[I», (HNK, 10.12.2006., dramatizacija i reìja Sulejman Kupusovi})

Pi{e: Emsud Sinanovi}

K A Z A L I [ T E

B E H A R 7 9 2 9

K A Z A L I [ T E

tzv. Evliji na ovom svijetu san ispuni, samo o njemu se ne smije nikome pri~ati. O~ito da ôlakovi}ev roman i zapo-~inje tom spoznajom. San je na neki na~in i bijeg Alijin iz svijeta u kojem je novac sve, bijeg od svoje ljubavi Almase, jer je on svjestan duboke razlike izme|u njegovog uèta hamala, tj. svog dru{tvenog poloàja i poloàja Almase k}erke uglednog i bogatog trgovca (bakalina) Mehage te da mu je Mehaga nikad ne}e dati. Samo u snu Almasa moè postati njegova pa se Aliji isti san ~esto vra}a. Svoju predstavu Sulejman Kupusovi} zapo~inje ulomcima iz na-vedenog predgovora koji pri~aju sveznaju}i pripovjeda~i, u stvarnom ìvotu su to telali, likovi posu|eni iz nekad po-pularnog bo{nja~kog teatra sjena, koji je turskog po-drijetla: Karadòz i Hacivat, ~ija je temeljna funkcija da na-smiju gledatelje. Ne samo po~etak nego svaki ~in Kupuso-vi} otvara scenom iz teatra sijena {to je svojevrstan hom-mage ovom prvom obliku bo{nja~kog teatra.

U stvarnosti se za razliku od snova Alije Lepira Almasa udaje za bolesnog Ismeta koji boluje od epilepsije. Kad Almasa sazna za njegovu bolest, razboli se, a iz tog mra~-nog i tragi~nog braka spa{ava je Ali-hodà, usprkos proti-vljenju njenog oca Mehage koji je neprijeporni pater fami-lias te ne dozvoljava k}eri da napusti muà iako je on bo-lestan, jer se to protivi obi~ajima i {erijatskim zakonima. Biti rastavljen bila je najve}a sramota za samu pu{tenicu, ali jo{ ve}a za njezinu obitelj. Motivacija likova je neuspje-la, jer primjerice, Mehaga svoju nesre}u o potpunoj pro-pasti prima stoi~ki mirno: Bog dao, Bog uzeo, no onaj tko nije ~itao roman, ne zna da tu nesre}u Mehaga prima kao zaslu`nu kaznu, kao ispunjenje kletve djevojke Munibe, koju je u mladosti iskoristio, a ona proklela ne samo nje-govu budu}u ènu nego i sav njegov evlad. Mislim da je Mehaga u razgovoru s prijateljem Ali-hodòm trebao taj sramni ~in iz svog ìvota ispri~ati, ili pak nametljivi pripo-vjeda~.

A {to se same glume ti~e, ona je varirala od savr{enih interpretacija do pukih karikatura. Gluma je ina~e spe cifi ~-na umjetnost gdje je, da se posluìmo terminima slikar-stva, glumac i boja i slikar, i slika, tj. on je jedini umjetnik koji je sam sebi materijal, gra|a kojoj on daje formu ula-ze}i u ulogu. Glumac se izraàva maskom, gestom, po-kretom. To se kod Josipa Pejakovi}a ne da razlu~iti jer u svojoj maestralnoj interpretaciji Mehage, on poput odista rijetkih glumaca, kao {to su: Jean Gabin, Pavle Vujsi}, Fa-bijan [ovagovi}, glumi zadanu ulogu, kao da je iz svog stvarnog ìvota u{ao u kazali{nu predstavu te se doimlje kao lik iz djela, kao ~ovjek iz zlatnog doba Bosne.

Sli~an tip glumca jeste i Izudin Bajrovi} u nezaboravnoj ulozi Ali-hodè, te je njegovo gluma~ko nadigravanje s Josipom Pejakovi}em bio pravi uìtak za gledatelje. Da je {utnja itekako rje~ita, dokazala je Nada ûrevska u ulozi Zuhra-hanume jer njen pogled pun mr`nje je rje~itiji od svakog govora. Nada ûrevska je interpretacijom Zuhre-hanume pokazala da ne postoje velike i male uloge, nego samo veliki i mali glumci.

Hasan-dedo je o~ito interpretant svih mogu}ih {krtaca u svjetskoj literaturi od Eukliona iz Plautovog }upa, preko Harpagona iz Mollierova [krtca do Drì}evog Skupa iz istoimene komedije. No redatelj je drasti~no reducirao

ovaj lik te on u biti djeluje vi{e komi~no nego turobno i zlovoljno kakav je u romanu. I lihvar Je{ua je blijeda karika-tura najnegativnije prikazanog ìdova u svjetskoj literaturi koji je u svojoj zlo}i nadma{io ~ak i slavnog Shayloka iz Shakespearovog Mleta~kog trgovca. Djelovao je vi{e ko-mi~no nego amoralno i pokvareno, a vi{e se o~ekivalo u interpretaciji tog lika od strane glumca Mirvada Kuni}a, tog lika kojem je i prevara posao, a novac iznad obraza i iznad po{tenja. Redatelj ni~im nije pokazao niti su pripo-vjeda~i izvjestili o smrti gazde Je{ue koja dolazi od Boga kao zasluèna kazana za lihvarstvo, prevaru i krivokletstva. Adnan Haskovi} u ulozi Alije Lepira (uloga Alije Lepira je drasti~no skra}ena, pa on tako ne djeluje kao subjekt ra-dnje, jer je redatelj dao vi{e prostora Mehagi i Ali-pa{i te dosadnim pripovjeda~ima.) i Mediha Musliovi} su veoma solidno odigrali svoje uloge, vi{e kao melodramski ljubavni par, nego kao stvarni likovi iz ôlakovi}evog romana. Ro-man Legenda o Ali-pa{i nisu Bra}a Karamazovi F. M. Do-stojevskog koje je svojedobno Albert Camus maestralno dramatizirao i reìrao kao i ostale romane Dostojevskog koji su u svojoj biti veliki dijalog i vi{e su mimeti~ke nego dijegeti~ke prirode, a Legenda o Ali-pa{i obrnuto, vi{e dija-geti~ki nego mimeti~ki diskurs.

Tako|er je jasno da je svaka predstava vremenski og-rani~ena te traje vi{e od dva sata, bez obzira na glumu i, sadràj i tad postaje gledateljima zamorna i dosadna jer su oni ve}inom recepijentski orijentirani na fi lmove i jed-nosatne tv-emisije. No i dalje tvrdim kako je dramatizacija neuspjela jer paradoksalno je da u predstavi o Ali-pa{i ne ~ujemo niti vidimo kako i kada je on postao pa{a. Reìja je bila rutinska no ipak bih istaknuo domi{ljato redatelje-vo rje{enje: da ku}u sretnog ljubavnog para (Adnan, Safa) prostorno suprostavi ku}i nesretnog ljubavnog para (Al-masa, Ismet), stavljaju}i ih na opre~ne strane ulice. Sceno-grafi ja (Marijela Margeta) je veoma realisti~ki do~arala zlatno doba Bosne te semioti~ki naglasila, izgledom fasa-da ku}a, opre~nost siroma{nih i bogatih, a ku}a Hasana dede kao da je materijalizirani karakter tog {krtca. Kostimi su izvrsno prezentirali zlatno doba Bosne jer je kostimo-grafkinja Amela Vuli} imala na umu da je narodna no{nja vje~na jer u njoj svaki narod izraàva svoju narav prilago-|enu krajoliku.

Glazba Asima Horozovi}a je imala ve}inom ilustrativnu funkciju ali i funkciju oìvljavanja starog doba iz turskih vakata, a zato su najpogodniji instrumenti frula (kavala) i saz. No najimpresivniji je bio ènski glas koji ne da je sa-mo do~aravao pro{lo vrijeme nego je ~esto bio kontra-punkt zbivanja na sceni. Na kraju treba ista}i da je redatelj Sulejman Kupusovi} napravio pionirski posao jer smo, eto, na{ najomiljeniji roman osim u pisanom izdanju, ima-li priliku i vizualno doìvjeti u polivalentnom scenskom kodu. Bio je pravi uìtak vidjeti toliko Bo{njaka na jednom mjestu jer su sva sjedi{ta bila popunjena, {to je samo do-kaz kako su Bo{njaci u Zagrebu èljni bo{nja~ke kulture u formi kazali{nih predstava, te bi kazali{ta iz Bosne ~e{}e trebala gostovati u Zagrebu zbog zaista predivne publike koja je svaki dobar potez glumca znala bogato nagraditi aplauzom. Naglasiti treba glavnu ideju romana Legenda o Ali-pa{i: zlato nije zlato, ljubav je zlato.

3 0 B E H A R 7 9

N OV E K N J I G E

Ve} samim naslovom svoje tre}e knjige «Transsaraje-vo» ovaj mladi Bi{}anin (ro|en 1970.) upu}uje na sponta-no isticanje èstokih iskustava koja ga veù uz grad Sa-rajevo. Oslobo|enje svoje poetske energije, uglavnom zagu{ena, mra~na i melankoli~na tonaliteta, uz ~estu pra-titeljicu smrt, moèmo objasniti ne ba{ vedrom ~injeni-com da je za biografi ju pjesnika Faruka [ehi}a ni{ta manje neva`no da je bio borac Armije BiH od 1992. do 1995. Sluìo je u 5. korpusu i postigao ~in poru~nika.

Knjiga se otvara s ulomcima iz poezije Czeslawa Milo-sza i Allena Ginsberga koji su posluìli kao moto knjige. I to nas ne ~udi jer je prvi velikan pjesni~kom mainstreamu suprotstavljao svijest o neupotrebljivosti optjecajnog pjesni~kog jezika, lirski difuznog, naivno pateti~nog i in-telektualno nediscipliniranog, a kritizirao je i prazni mani-rizam. Stoga [ehi}, vjerojatno pou~en tim principima, spretno veè lijepe, gotovo nostalgi~ne slike, zajedno s otpacima govora urbanog porijekla. Izme|u logi~kog i poetskog mi{ljenja ipak nema prijepora, a rock sintaksa neodoljivo podsje}a na Ginsbergovu. Taj beatni~ki izri~aj, nastao iz kontrakulturnih pobuna, posve odgovara i pjesniku [ehi}u koji put samoostvarivanja, imagina-ciju i potragu za novim snagama realizira na bosanskoj ratnoj podlo-zi. Uostalom, od rata se ne moèmo emancipirati kao {to to moèmo od dru{tva, moèmo ga samo doku-mentirati i detektirati sa svim svojim proìvljenim strahotnostima i para-doksima, a to [ehi} upravo poku{ava predo~iti.

Zadnji je rat u Bosni, kao i u Hr-vatskoj, iznovice inaugurirao feno-men ~ovjekove kontinuirane fasci-nacije sa smr}u. Posljedice rata, naàlost, u~inile su smrt inspirativ-nijom i izazovnijom za stvarala~ku ma{tu. U ovog pjesnika mije{aju se prizori patnje s ljubavnim osje}ajima (i kad je rije~ o suprotnom spolu, pjesma «Azra») i o~itom vezano{}u uz krajolike i uop}e za prirodu u kojoj o~arano oslu{kuje ìvot. Slije-

dom toga pjesme mu vrve toponimima kao {to su Lepen-ski vir, Bistrik, Tripoli, Dobrinja, Biha}, Ki{na dolina, Mariji-na glava, Grmu{a, Zloimenjak, Zagreb, Mirogoj, ali i hi-dronimima: rijeke Una i Miljacka pa ~ak koristi i kozmi~ku {irinu – Mlije~ni put. U otklonu od kanoniziranih pjesni~kih postupaka, sluè}i se opu{tenom naracijom, on je posve predmetno tematski dostupan. Doslovnu komunikaciju ukra{avat }e osobnim lirskim pogledom na stvari, vezuju}i prostor (primjerice opkoljeno ratno Sarajevo) poeziju i medijsku kulturu (fi lm, televiziju, glazbu) u jedan jedin-stveni duhovni re-vival. Prisjetit }e se Johnyja Casha, pape Krarela Wojtyle, Leonarda Cohena, Versaceovih kreacija, Milo{evi}evog glasa na Gazimestanu, trulog zapada, Mc Donald’sa, Borgesa, Kafkinog Gregora Samse, Gilgame{a, Bunuela, Cyrano de Bergeraca, tv-serija Roseanne i Frasier i drugih.

Svoju intermedijalnu gestualnost iskazuje i kada koristi pojedine stihove T. S. Eliota kao svoje, primjerice: «kafe-nim ka{i~icama mjeri{ svoj ̀ ivot», iz njegove puste zemlje, {to opet nije slu~ajno jer }emo tu posudbu shvatiti kao

lako odgonetljivu aluziju. Napokon, [ehi}eva stilska autenti~nost kolek-tivna je svojina pjesni~ke generacije devedesetih iz Bosne i Hrvatske. No, nipo{to mu ne moèmo oduze-ti osobnu poetsku iznijansiranost. Na jednom }e mjestu re}i: «ìvim u dràvi gdje je iskopavanje kostiju udarna vijest». Takvih potresnih mjesta ima mnogo u ovoj knjizi i ona nam otvoreno govore da autor ne pristaje na unutarnji egzil ve} na osobni krik koji nas jo{ jednom podsje}a na potrebitost i nezaobi-laznost misije pjesnika u oskudno doba: «vojni imam molitvom trasi-ra put prema bogu / sahranjujemo dvanaest poginulih boraca // umo-tani u }efi ne leè na opranim tabu-tima / galije {to }e biti porinute u carstvo truleì». [ehi}eve pjesme silovito ostavljaju trag prolaènja traè}i uto~i{te u neprijateljskom okru`ju zemaljske stvarnosti.

NOSTALGI^NE SLIKE I OTPACI URBANOG GOVORAFaruk [ehi}: «Transsarajevo», Durieux, Zagreb, 2006., str. 75

Pi{e: Sead Begovi}

B E H A R 7 9 3 1

Scriptum manet! Doista, zapisano ostaje, jer prepri~ano se zaboravi ili se prenosi s vlastitim dodavanjima i ispu {ta-njima, iz ~ega, ~esto, nastaju mitovi i legende iz kojih te {ko moèmo cjelovito rekonstruirati epohu o kojoj se govori, pri~a. Ali kad se pa`ljivo i{~itaju Nani}evi eseji sabrani u ovoj knjizi, nalazimo jo{ jednu potvrdu i zna~enje ove mu-dre latinske izreke. Rije~ je o uvodnicima, ~esto pole mi~ke naravi, koji su uglavnom objavljeni u Beharu i Preporodovu Journalu, kulturnim revijama Bo{njaka u Hrvatskoj. U pred-govoru autor isti~e namjeru i svrhu ovih zapisa, a to su, da, s jedne strane, «ocrta duh vremena i dileme koje su ga pratile», a, s druge strane, da posluè «kao alarmna zvonca budu}im generacijama kao tiho upo zorenje da se neke dvojbe ne trebaju traumati~no ponovo proìvljavati».

To su dakle tekstovi koji su pisani u razdoblju od 1992. (kada su se na ove prostore sru~ile sile zla i destrukcije, a u Zagrebu pokrenut ~asopis Behar) do na{ih dana. Zato }e ~itateljevu pozornost ponajprije izazvati struktura i kom-pozicija ove knjige, ali i klju~ne rije~i koje povezuju tri glav-na poglavlja: Rije~i uvo|enja i preno{enja; Rije~i preno{enja i izazova; Rije~i izazova i upozorenja. Dakle, pred nama su autorski o{tre i kriti~ke Rije~i koje u isto vrijeme, sinkronijski i dijakronijski, ~itateljima ne{to prenose, izazivaju ih, ali i upozoravaju. Rije~i preno{enja poznata su formula drev-nog kineskog mudraca Konfucija, koji je u svojim Analekti-ma zapisao i svojim u~enicima stalno izlagao da on ne otkriva i ne stvara ni{ta nova, nego samo prenosi (budu}im nara{tajima) ve} (s)poznato, da se ne zaboravi! Tako nas i Nani}, kroz ova tri poglavlja, podsje}a i upozorava na tri tematska kruga unutar kojih se rje{ava i problematizira bo{nja~ko, a dijelom i islamsko pitanje. Tematski su krugo-vi o kojima autor znala~ki i pregledno raspravlja: a) Poloàj Bo{njaka (muslimana) u Hrvatskoj; b) Sudbina BiH u ralja-ma me|unarodne politike i c) Aktualna kulturna, dru{tvena i politi~ka pitanja modernog (globalnog) dru{tva, ~ijoj iz-gradnji svoj doprinos, sa svim vrlinama i manama, daju i Bo{njaci, odnosno muslimani.

O bo{nja~kom identitetu napisano je puno studija i ra-sprava, iz pera uglednih sociologa, politologa, fi lozofa i povjesni~ara. To pitanje naro~ito je bilo zamr{eno i tabui-zirano u jugoslavenskom komunisti~kom reìmu, ali na-àlost i u ostalim zemljama komunisti~kog bloka. Naime, u to vrijeme, o nacionalnom i vjerskom pitanju, prete`no su raspravljale i odluke donosile politi~ke elite. Rije~ znan-

stvenika i empirijska istraìvanja, ako se nisu podudarala s «partijskim stajali{tima» - progla{avani su katkad «su-bverzivnom i neprijateljskom rabotom». Takav je slu~aj uglednog sarajevskog profesora Esada ]imi}a, rodona ~el-nika sociologije religije u nas, ~ija se knjiga ritualno spalji-vala na sredi{njem trgu u Tuzli!

Sedamdesetih godina pro{log stolje}a, komunisti~ki re-ìm, po Titovoj formuli, da bi oja~ao Republiku BiH i sma-njio hrvatski, odnosno srpski pritisak na multinacionalnu i multikonfesionalnu Bosnu, muslimane (islamske vjernike) Ustavom je proglasio narodom – Muslimanima. Dakako da je to bilo kompromisno i ideolo{ko rje{enje koje je trajalo do raspada upravo takve Jugoslavije. Devedesetih godina, formiranjem novih dràva, nacionalno osvije{teni muslimani vratili su svojoj nacionalnoj pripadnosti povije-sno ime - Bo{njaci. Na tom fonu je, kako navodi Nani}, i «saborski zastupnik [emso Tankovi} uputio zahtjev politi-~kom vodstvu Hrvatske da administrativno rije{i dvojnost nacionalnog izja{njavanja Bo{njaka, koja u praksi ra|a te{ke posljedice. Tankovi} je predloìo (....) da se svi nacio-nalno izja{njeni Muslimani administrativnom odlukom ’prevedu’ u Bo{njake....» (str. 21). Naravno da ovakve for-mulacije i zahtjevi zadiru u gra|anska prava i slobode, jer svaka identifi kacija vjerskog i nacionalnog (tipa Hrvat=ka-tolik, Srbin=pravoslavac, Bo{njak= musliman) moè ima-ti i negativne konzekvencije. Zar ne postoje Srbi, Hrvati i Bo{njaci koji su po svom duhovnom i eti~kom habitusu npr. agnostici, ateisti....? Ono do ~ega je Nani}u najvi{e stalo u ovoj raspri, i u tome je u cijelosti uspio, to je da neobavije{tene ili nedovoljno obavije{tene ~itatelje upu-}uje na provjerene povijesne izvore i kontroverze, pa neka se svatko odlu~uje za svoj izbor. Pri tome se Nani} vodi maksimom da «onaj tko ne poznaje povijest osu|en je da je ponavlja» (str.49).

U tom smislu, a ponukani najnovijom presudom Ha{-kog tribunala o genocidu, instruktivno je podsjetiti na Krleìn esej u kojem Supilo i srpski ministar Pa{i}, nakon formiranja Kraljevine SHS 1918., raspravljaju kojoj }e se strani, «na{oj ili va{oj», prikloniti muslimani!? Vrlo je za-nimljivo Nani}evo problematiziranje sudbine islama u Ev-ropi, i to na «principima vi{eg reda», na principima repub-likanske tradicije i dru{tvenog ugovora. [tovi{e, tu ras pra-vu autor vodi na visokoj povijesnoj i duhovnoj frekvenciji, propituju}i i dopunjuju}i neke stavove iz Deklaracije evrop-

O BO[NJA^KOM IDENTITETU I SUDBIFaris Nani}, Zapisano ostaje, KDBH Preporod, Zagreb, 2006., str. 216.

Pi{e: Boò Rude`

N OV E K N J I G E

3 2 B E H A R 7 9

skih muslimana, koju je pro{le godine u Zagreba~koj dà-miji izloìo reisu-l-ulema Mustafa Ceri} (str. 73).

U tekstovima koji govore o opusto{enoj i razorenoj zemlji Bosni, autor, bez dlake na jeziku, persifl ira sve vrste tzv. me|unarodnih predstavnika (salonskih pregovara~a) i doma}ih razbojnika koji su, za potrebe svojih interesnih lobija, dnevno krojili i prekrajali bosanske zemljovide. Jo{ na po~etku ratne pusto{i kardinal Vinko Pulji} upozora-vao je: crtajte granice, ali ne precrtavajte ljude! Nani}ev pogled na Bosnu u cijelosti se podudara s opservacijama engleskog povjesni~ara Noel Malcoma koji u prvoj re~enici svoje knjige Kratka povijest Bosne tvrdi da Zapad o Bosni malo zna, a kada o Bosni sudi radi to kroz svoje ideolo{ke predrasude i magle. Na kraju, Nani} iznosi svoja gledanja na aktualna pitanja globalnog svijeta, kao {to su palestin-sko-izraelski sukob, terorizam i 11. rujan, vojnopoliti~ki i geostrate{ki interesi velikih sila na ovim prostorima i dr. Nani} je i ovdje decidiran: Huntingtonovoj teoriji o suko-bu civilizacija, koja je bila veoma bliska i nekim ovda{njim

politi~arima i njihovim dvorskim hagiografi ma, suprotsta-vlja potrebu za dijalogom civilizacija. Toleranciju pretpo-stavlja isklju~ivosti, pledira za suradnju i dijalog me|u raz-li~itim kulturama i narodima.

Kao {to smo u po~etku i naglasili, Nani}evi tekstovi su izazovni i polemi~ni. Malo kojeg }e ~itatelja ostaviti rav-nodu{nim, pretpostavljam da }e neke njegove ocjene i pro sudbe vjerojatno izazvati dodatne polemi~ke tonove i osporavanja. Naro~ito to vrijedi za kvalifi kacije i prosudbe o li~nostima i doga|ajima iz na{e suvremenosti, kada «ar-gumentum ad rei» zamjenjuje «argumentum ad homi-nem», kao u slu~ajevima «gra|anina Jozefa Ratzingera» (str. 84), «}elavog i de`mekastog Selmana Rushdia sa {ej-tanskim o~icama» (str. 209), ili «Slobodana [najdera, voj-nika praksisovske ljevi~arske {estdesetosma{ke bojne...» (str. 139).

Ali, nakon svega, {to }e ti sloboda mi{ljenja ako nema{ vlastitog mi{ljenja. Faris Nani} doista o svim otvorenim pitanjima, a naro~ito onim pitanjima koja se ti~u Bo{njaka i islama – ima svoj stav. Zajedni~ko je svim tekstovima, a to je ujedno i poruka svima koji javno pi{u i govore: Imati odgovornost za javnu rije~, bez obzira gdje se i kada na-pisala ili izgovorila.

Kada ulazimo u Zagreba~ku dàmiju na zidovima pro-matramo arabeske, ali uz to ~inimo jo{ ne{to, slu{amo ih. Okruùje nas glazba koju vjernik odgonetava kao upisanu formulu cjeline koja je grafi ja i zvuk. Onome tko se ikada na{ao u Zagreba~koj dàmiji arabeska se nudi kao ljepota i istina te uzbu|enje koje se zvukom prenosi u daljine. Biv{i istaknuti ~lan rock grupe «Drugi na~in», glazbenik Ismet Kurtovi} 1993. godine pri Islamskom centru u Za-grebu je pokrenuo zbor «Arabeske» nazvan po velikoj taj-ni arapskog ornamenta. Naziv zbora nije slu~ajan jer ara-beska odgovara vjerskom vi|enju te ponajbolje opisuje glazbu i tekstove koju zbor pjeva. Djevojke se sastaju dva puta tjedno da bi se uvje`bale i pripremile za mnogobroj-ne nastupe. Repertoar ovog zbora ~ine ilahije, kaside, se-vdalinke te rock balade.

Ilahije su pobo`ne pjesme koje svojim sadràjem i ka-rakterom isklju~ivo veli~aju svemo} Boga i ljubav prema njemu, a kaside su pobo`ne pjesme koje svojim sadràjem i karakterom veli~aju ljubav prema Muhammedu a.s., ali opjevavaju i va`ne li~nosti ili doga|aje u povijesti islama. Obje su nastajale jo{ u najranijem razdoblju islama, a po-sebice kod nearapskih muslimana koji su nepoznavanje arapskog jezika nadomje{tali islamskom duhovnom poe-zijom na materinjem jeziku. Osim na arapskom, pjevalo se i na perzijskom i turskom jeziku. Jo{ od davnih vremena u Bosni su se ilahije i kaside, naro~ito one na bosanskom jeziku, {irile najvi{e usmenom predajom i prepisivanjem alhamijado pismom, a u~ile su se u muslimanskim ku}ama. Uz ilahije u~ili su se redovno i vefati i hi}aje u krugu ~lano-va porodice uo~i svakog petka i mubarek ve~eri. Mevludi se nisu mogli zamisliti bez ilahija i kasida. Najvi{e su ih u~ile djevojke, a mu{karci samo u slu~aju nu`de ili kada èna ne bi bilo. U zadnje vrijeme ilahijama se dodaje i pop muzika, daju}i im neizbje`ni suvremeni melos. Naàlost, takva vrsta popularizacije je po~esto ru`na i islamu ne-poznat obi~aj jer jednostavni, pamtljivi refreni lahko ulazi u uho i «otkva~e» pa`nju nemu{ta slu{a~a.

U zboru pod vodstvom Ismeta Kurtovi}a pjeva petnaes-tak djevojaka koje u najboljoj vjeri prenose tradiciju ilahija i kasida daju}i im priliku za novi uspon u suvremenom svi-

PJESME SRCA I LJUBAVI«Arabeske» - ènski zbor Zagreba~ke dàmije: «Ti si vjetar ja sam plamen», Zagreb, 2006. Voditelj: Ismet Kurtovi}MED@LIS ISLAMSKE ZAJEDNICE - Zagreb

Pi{e: Filip Mursel Begovi}

Devedesetih godina, formiranjem novih dràva, nacionalno osvije{teni muslimani vratili su svojoj nacionalnoj pripadnosti povijesno ime - Bo{njaci. Na tom fonu je, kako navodi Nani}, i «saborski zastupnik [emso Tankovi} uputio zahtjev politi~kom vodstvu Hrvatske da administrativno rije{i dvojnost nacionalnog izja{njavanja Bo{njaka, koja u praksi ra|a te{ke posljedice. Tankovi} je predloìo (....) da se svi nacionalno izja{njeni Muslimani administrativnom odlukom ’prevedu’ u Bo{njake....»

Z V U KO M J E R

B E H A R 7 9 3 3

jetu koji je po~esto gluh za duhovnu glazbu. Kurtovi} je u vrijeme ratnih vihora devedesetih odràvao koncerte po-sve }ene Bosni i time glazbom upozoravao na patnje svo-ga naroda. Jedno slu~ajno poznanstvo, za vrijeme jednog Kurtovi}evog koncerta u Lisinskom, rezultiralo je stvara-njem zbora «Arabeske». Par djevojaka je nastupilo s njime kao back vokali u pjesmi «Pi{i mi». Profesionalac i prekalje-ni rocker, koji je do tada imao iskustvo vo|enja mnogih zborova, kod djevojaka je primijetio istan~ani osje}aj za pjevanje ilahija i kasida. Uskoro ih je okupio i uz svesrdnu pomo} Islamske zajednice oformio zbor koji danas plijeni pa`nju mnogih slu{atelja. Naime, Arabeske su pokrenule trend popularizacije pobo`nih pjesama ilahija i kasida te se u razdoblju poslije zadnjeg rata desetak zborova {irom Bosne zvalo njihovim imenom. Vjerojatno je tome razlog prijemljivi baladi~ni zvuk koji je Kurtovi} uveo te visoka razina profesionalnosti kojom se vodi.

Ve} od prvog albuma «Da se Bosni vratim», 1994. go-dine, zbor postaje omiljena glazbena potka svih onih koji traè smisao u raznim vidovima islamskog duhovnog ìv-ljenja i njegovog iskazivanja. Album je obi{ao svijet te afi r-mirao ime zbora, a glazba s kazete koristila se za doku-mentarce i fi lmove. Godine 2002. izlazi njihov drugi al-bum «Hori, hori vasiona», kojem je producent Zele Lipova-~a poznat kao gitarista «Divljih jagoda». Album je iza{ao nakon duge pauze, a sadrì ilahije koje Arabeske ne mogu svojatati kao vlastiti materijal i nekoliko originalnih ura-daka. I ovim albumom zbor donosi poseban glazbeni vid oplemenjivanja islamskog poimanja i ìvljenja. Na dan 30. prosinca 2006. izlazi tre}i album pod nazivom «Ti si vjetar, ja sam plamen». Radi se o prvom posve autorskom albu-mu ~ime se malo izvo|a~a ilahija i kasida moè pohvaliti.

Z V U KO M J E R

Album sadrì deset ilahija i bonus track «Kad procvatu behari» koje su Arabeske izvele s grupom Za-branjeno pu{enje. Glazbu i aran`-mane potpisuju Ismet Kurtovi} i Zele Lipova~a, a autor tekstova je \emaludin Lati}, osim pjesme «Baj-ram dolazi» koju potpisuje Fikret Kurtovi}. Na realizaciji pojedinih pje sama, poput «Srebreni~ke tu-govanke», sudjelovali su glazbenici koji su zaista kvalitetno odradili svoj posao. Izdvojili bi Brunu Urli}a i Stanislava Kova~i}a iz guda~kog kvarteta te izvedbu Paula Kempfa na klaviru. Pjesma o Srebrenici je svojevrsni glazbeni iskorak jer izlazi iz okvira vjerskog zazivanja Njego-ve sveprisutnosti, ali po svojoj tra-gi~noj snazi, a istodobno i dosto-janstvenoj uzvi{enosti ona ravno-pravno sudjeluje u kreiranju albu-ma. Kurtovi} je zbor tehni~ki doveo do savr{enstva te se rock zvuk koji je prisutan osje}a kao ne{to pozitiv-no i privla~no. Album vrvi od au ten-ti~nih suvremenih instrumenata te je vidljiva èlja voditelja zbora da

ne popusti komercijalizaciji zvuka raznim pomagalima kao {to je sintesajzer. Kurtovi} u muzi~ki kolorit islamske vjerske glazbe unosi fl autu, kao ~e{}e kori{teni instrument u aran`manima Arabeska, zatim sopran sax, bas gitaru, klasi~nu gitaru, klavir i guda~ki kvartet. U pjesmi «Selam ja Resulallah» osjetne su naplavine etno trenda ~ime al-bum dobiva na dodatnoj atraktivnosti. Pjevati ilahije i ka-side nije lahki posao, one su zaista te{ke glazbene forme te ovise o vi{estrukoj glasovnoj prilagodljivosti. Zaista sjaj-no aranìran album koji potvr|uje kontinuitet kvalitete zbora jer Arabeske ne samo da lijepo pjevaju ve} svojim glasovima slu{aoca navode na razumijevanje teksta i slu{anja posve}ene glazbe.

Osim sudjelovanja u programima unutar vjerskih potre-ba samog centra, njihovim nastupima redovito su po pra-}eni svi me|ureligijski i multikulturalni doga|aji u Zagrebu, kao {to su: Hrvatski glazbeni zavod za Dan ljudskih prava, Franjeva~ka crkva za Dane Assisa (molitva za mir) i u Lisin-skom na koncertu nacionalnih manjina u Republici Hrva-tskoj. Zbor ~esto nastupa u Bosni i Hercegovini, Austriji, Njema~koj, [vicarskoj, u Trstu (festival etno muzike) i Tur-skoj. Do sada su Arabeske ostvarile vrlo dobru suradnju s grupom Zabranjeno pu{enje. Tako|er su sudjelovale u sni-manju muzike za bosansko-hercegova~ki fi lm «Nafaka», s pjesmama Behari - Svadba te Dèzallah. Zbor naprosto, sve one koji ga poslu{aju, zadivljuje svojim pro ~i{ }enim glazbe-nim plodovima. Za vjernika koji je svladan pri vla~no{}u ilahija i kasida tj. njihovom uzvi{enom ljepo tom pjevanje zbora Arabeske zvu~i kao obredna inkantacija. Slu{a~u koji nije musliman pjevanje zbora moè pak biti srda~ni ljubav-ni poziv za novi ìvot u koji se upisuju stihovi objave.

3 4 B E H A R 7 9

Kao polivalentni intelektualac Fadil Hadì} (ro|en u Bi-le}i 1922. godine) ostvario je zamjetni i raznoliki umjetni~ki opus. Kao slikar, i dramski pisac (komediograf), fi lmski reìser i novinar te autor satiri~nih tekstova u poslijerat-nom kulturnom ̀ ivotu Hrvatske bio je pokreta~ bitnih kul-turnih doga|anja. Osnovao je satiri~ki list «Kerempuh», bio je spiritus movens politi~kog tjednika «Vjesnik u srije-du», i najdugovije~nijih novina za kulturu u socijalisti~koj Jugoslaviji – «Telegrama» i «Oka», a tako|er je bio vrstan kao urednik kulturne rubrike «Vjesnika» i kao vi{egodi{nji intendant Hrvatskog narodnog kazali{ta u Zagrebu. Tvo-rac je prvog hrvatskog crtanog fi lma «Veliki miting», a snimio je desetak dugometra`nih fi lmova koji su odjeknu-li u javnosti. Neovisno od ideolo{ke matrice Hadì} je u svojim igranim fi lmovima uvijek izna{ao na~ina da kriti~ki o{tro progovori o anomalijama dru{tva. Kroz ljudsku dra-mu znao je izraziti socijalni karakter dru{tva i naglasiti psiholo{ki sukob me|u li~nostima.

U svojem zadnjem fi lmu «Lopovi prve klase», kao i u svome romanu «Crveni mozak» uspje{no je spojio satiri~ne elemente s umjereno fantasti~nim prosedeom ne bi li jo{ jednom aktualizirao goru}e dru{tvene probleme, ovaj put, kao {to nam to govori naslov – o lopovluku. Hadì-}evom se redateljskom zanatstvu zaista ni{ta ne moè pri-govoriti, naprotiv, moè se re}i da je on majstor fi lmskog ànra, ali te{ko da je ovim fi lmom odsko~io i nadma{io ina~e poznate balkanske fi lmske standarde. U atmosferi, ljudskoj raskala{enosti, narodnosnoj lukavosti i dovitljivo-sti on je do~arao tek na{u prepoznatljivu dokolicu i onaj dramski zaplet koji je svakodnevni dio na{e ̀ ute tiskovine. Sadràj ove fi lmske pri~e vrlo je jednostavan. Kazali{na trupa «Kota~», predvo|ena menadèrom Elvisom Zukom Kupusovi}em kojega glumi Emir Hadìhafi zbegovi}, ve} pretpla}en na uloge duhovitog i pronicavog Bosanca, pu-tuje kombijem na izvo|enje svoje predstave. Njihovo od-redi{te je uzorni i ogledni zatvor smje{ten u dvorcu prve kategorije pod za{titom UNESCO-a, a logika trupe i njiho-va voditelja jest: nema te rupe u kojoj se ne bi mogao desiti teatar. Ve} u automobilu reìja se svodi na kompo-ziciju kadra te na neki na~in upoznajemo aktere. Kamera

prati svaku gestualnu i mimi~ku modulaciju lica i tijela, uglavnom grimasa te time poja~ava karikaturalnu dojmlji-vost teksta.

U dvorcu su, odnosno eksperimentalnom zatvoru, smje {teni {ti}enici koji na raspolaganju imaju saunu i pro-stor za yogu i pilates tretmane. Narator nas tijekom cije-log fi lma kriti~ki uvodi u pojedine sekvence i status poje-dinih likova, hvata njihove misli i obrazlaè ih. «Oni» su uglavnom maheri koji noktom mogu otvoriti blagajnu, koji su ne{to zna~ili i zna~e u dru{tvenom etablismanu, oni ~iji je moto: ako krade{ kradi na veliko i legalno, ili, pravosu|e napreduje; lopovi naprijed, a tu je i krivotvori-telj Rembrandta i Vincenta van Gogha. Nimalo hipotetski svijet kojim se Hadì} bavi tako|er podsje}a na ozbiljnu persifl aù koju je on u svome radu ve} koristio («Revolu-cija u dvorcu», koja se zbiva u imaginarnoj grofoviji Bider-majer). Orijentacijski planovi u fi lmu, kao i poloàj kamere omogu}uju gledaocu da se usredoto~i na detalje, koji su naravno satiri~ni, primjerice, babo Zuko, Kupusovi}ev otac, u jednoj sekvenci pi{e pismo sinu Elvisu: Nabavio sam kineske papagaje, ali ni{ta ih ne razumijem. Zuko pi{e to pismo za stolom u sobi u kojoj na zidu, jedna do druge, vise fotografi je Tita i Elvisa Presleya.

Treba pohvaliti vrlo interesantan gotovo dramski sce-narij fi lma u kojemu se isprepli}e ìvot zatvorenika i sa-dràja dramske predstave koju igraju gostuju}i glumci. [ti}enici se u predstavi prepoznaju te dolazi do humorne identifi kacije. Naravno da fi lm ne djeluje odgojno ve} za-bavno sa àlcem samog redatelja Hadì}a koji jo{ jednom podsje}a na malignosti dru{tva, upravo na na~in kako je to ~inio u svojih pedesetak komedija i stotinjak jedno~inki za scenu. No, bez obzira na dobru fotografi ju i glazbu Ma-te Mati{i}a te dobro odra|ene gluma~ke role Hadìhafi z-begovi}a, dramskog prvaka Gorana Grgi}a (jednog od glumaca u predstavi), Borisa Miholjevi}a (koji glumi tran-svestita) i upravitelja zatvora Bore Stjepanovi}a, op}i je dojam da ovaj fi lm moèmo uvrstiti u ve} vi|ene i solidno odra|ene projekte koji mogu zadovoljiti balkanske zabav-lja ~ke standarde, ali ga ne moèmo vidjeti kako prekora-~uje te granice.

D V D I Z B O R

BALKANSKI FILMSKI STANDARDIPi{e: Sead Begovi}

Lopovi prve klaseScenarij i reìja: Fadil Hadì}Produkcija: Alka fi lm Zagreb

Direktor fotografi je: Miodrag Trajkovi}Glazba: Mate Mati{i}, Cinku{i, Barbari, [aban Bajramovi} (Erdelezi)

Uloge: Emir Hadìhafi zbegovi}, Mladen Vuli}, Goran Grgi}, Franjo Dijak, Boro Stjepanovi}, Zlatan Zuhri} Zuhra i drugi

B E H A R 7 9 3 5

Postratni rituali i simboli

U ovom poglavlju poseban je naglasak stavljen na ri-tuale i ceremonije {to se javljaju poslije rata, kao {to su to, na primjer, kult mrtvog heroja, kolektivne radne akcije, {tafeta mladosti, socijalisti~ki praznici... U stvaranju kulta «mrtvog heroja» posebno mjesto zauzima kult koji dobiva dimenzije svetog u predstavljanju tekovina revolucije i u izno{enju revolucionarne volje, ponikle iz borbe i `rtava u toku Narodnooslobodila~kog rata. Svako mjesto, pa i svaki manji grad i op}ina u biv{oj Jugoslaviji su posjedo-vali, kako to isti~e Dunja Rihtman-Augu{tin1, neko spo-men obilje`je na Narodnooslobodila~ku borbu i revolu-ciju, bilo da je rije~ o muzeju, spomeniku, kulturnom cen-tru, trgu, ulici, ili svima njima zajedno.2 Pri tome se nije toliko vodilo ra~una o tome koliko su stanovnici nekog podru~ja, lokaliteta, uop}e sudjelovali i podràvali Narod-no oslobodila~ki pokret, niti se, pak, licitiralo podacima tko su sve bile njegove `rtve. Ofi cijelna politika je to pi-tanje izbjegavala; ona nije gradila mit na ~injenici da su, na primjer, neki jugoslavenski narodi bili vi{e naklonjeni okupacijskom reìmu, a da drugi to nisu, niti obrnuto: da su neki jugoslavenski narodi bili vi{e, a neki manje za Narodnooslobodila~ku borbu i revoluciju.3 Stoga je i smi-sao ikonografskog i plasti~nog iskaza i obilje`ja kulta mr-tvog heroja bio u prvom redu u tome da se izrazi op}i duh revolucije i istovremeno naglasi odre|ena privrènost i odanost socijalisti~kom dru{tvu. A svi ti rituali, o kojima }e ovdje biti rije~i, ne samo da reprezentiraju rat ve}, isto tako, konzerviraju njegove osnovne eti~ke vrijednosti - mo bilnost, snagu, odlu~nost, entuzijazam, {to su naro~ito do{li do izraàja i o~itovali se u ratnoj situaciji. Oni }e, prema konceptualnim na~elima socrealisti~ke estetike, de-terminirati i obojiti predstavljene, odnosno «vjerno odra-ène» sadràje u ratnoj i postratnoj umjetnosti.4 «Dug» je samog mira, zapravo, da konzervira sve vrijednosti i idea-le {to su nastajali tokom rata. Otuda i potreba da se sa-gledaju i analiziraju simboli nastali poslije rata, koji oz na-~avaju partizansku volju {to se stvarala kroz `rtve i nicala iz tijela poginulih boraca. Pritom, zada}a monumentalnih spomenika, koji nastaju odmah poslije rata, upravo je u tome da odraàvanjem duha revolucije i partizanske bor-be odslikaju, reprezentiraju i konzerviraju kolektivnu volju, formiranu tokom rata.

ûvanje memorije na mrtve, {to su poloìli svoj ̀ ivot za slobodu, bilo je, ponajprije, u funkciji spajanja i povezi-vanja dvije generacije: jedne koja je nestala u historiji i dru-

ge koja je ostala i koja treba da sa~uva i nastavi daljnu iz-gradnju djela koje je prva zapo~ela. Jo{ vi{e: druga gene-racija treba da realizira i razvija «tekovine revolucije», da dosljedno slijedi principe za koje se prva generacija, koju su ~inili partizani, borila, te da ostvari dru{tvo za koje su partizani, u bespo{tednoj revolucionarnoj i oslobo di la~koj borbi, poloìli svoje ìvote. A rituali, ceremonije treba da objedine kolektiv s tijelima poginulih heroja, da ih poveù i spoje kroz zajedni~ku ideju - ideju komunizma, socijalne pravde, “bratstva i jedinstva” jugoslavenskih naroda.5

PRISVAJANJE PRO[LOSTI S POMO]U MRTVIH TIJELAPi{e: Senadin Musabegovi}

KO M PA R AT I V N A E T N O LO G I J A

3 6 B E H A R 7 9

Vlast je, dakle, kroz memoriju, kroz prisvajanje pro { losti sama sebe legitimirala, opravdavala vlastito posto janje, a kroz rituale je odràvala politi~ke mehanizme koje je kori-stila. Pro{lost je tako postajala adut kojim su ide olo{ke ka-tegorije baratale kako bi sebi pribavile legitimitet, a sama se vlast kroz memoriju pro{losti u~vr{}ivala, kontroliraju}i «horizont is~ekivanja» spram budu}nosti, spram i{~ekiva-nja «mesijanske ideje komunizma». Dràti vlast nad pro{-lo{}u zna~ilo je, ustvari, kreirati horizont budu}nosti.

U tom nastojanju, tijela mrtvih su postajala “na{a” ti-jela, tijela {to svjedo~e o zna~aju borbe i o istinskoj volji i ~vrstom opredjeljenju jugoslavenskog socijalisti~kog siste-ma u izgradnji novog dru{tva. Mrtvi koji su dali svoje ̀ ivo-te, koji su se bez rezerve ̀ rtvovali u Narodnooslobodila~koj borbi, upravo su dokaz istinitosti ideje koja se u miru ostvaruje pod rukovodstvom Komunisti~ke partije Jugo-slavije; oni su svjedoci onoga {to budu}e generacije treba da grade i konstituiraju. Jer, oni su i temelj na kojem se gradi zgrada socijalizma; njihova tijela, prisutna u samoj konstrukciji komunisti~ke volje, upisana su u izgradnju nove Jugoslavije. «Kolektivna volja», zacijelo, koja se na-stavlja kovati tokom mira, izrasta iz njihovih tijela.

Rituali u fi lmu i spomeni~koj plastici

Ve} je re~eno da partizanski jugoslavenski fi lm, koji se najduè zadrào u okvirima socrealisti~ke estetike, ne pri-kazuje fragmentirano tijelo, tijelo koje se za vrijeme borbe osje}a izolirano, odba~eno, napu{teno od kolektiva. Isto tako, mrtvi, oni koju su nestali, ne smiju biti zaboravljeni poslije rata, ne smiju biti odba~eni, niti se njihovo tijelo smije prepustiti zaboravu historije. Za razliku od prethod-nog razmatranja u kojem se ovaj fenomen sagledavao u iskustvu partizanskog fi lma, ovdje je rije~ o analizi i sagle-davanju efekata {to ih u tom smislu osloba|aju rituali i ceremonije, koji svoju genealogiju crpe iz ratne strukture. S obzirom na to da fi lm ima mogu}nost da predstavi doga|aj na slikovit i plasti~an na~in, na na~in koji proizvo-di utisak da se u samom ~asu dok se fi lm gleda i sama radnja zbiva, gledalac ima mogu}nost identifi ciranja s fi l-mskim junacima, sa situacijama, s njihovim herojskim ge-stama, neovisno od toga {to je rije~ o historijskom do-ga|aju. Me|utim, kolektivne ceremonije, posjete isklesa-nim, tako|er plasti~nim fi gurama ili portretima junaka, obilazak «svetih» mjesta, na kojima su se odigrale velike bitke, imaju za cilj da u sudionicima tih rituala konstitui-raju memoriju na pro{le doga|aje i formiraju pam}enje na pro{lost. Budu}i da u ritualu sam kontakt nije neposre-dan i direktan susret sa ratnom situacijom, kakav fi lm, u kojem ne postoji o{tra distanca izme|u junaka fi lma i gle-daoca, omogu}ava, ve} je kontakt vi{e posredan, onda se ovdje, kroz situaciju mira, odnosno, poslijeratne ti{ine, nastoji dospjeti do onoga {to se tu desilo za vrijeme rata. Kroz ti{inu se rekonstruira doga|aj, evocira, obnavlja i predstavlja kao ne{to veoma zna~ajno i bitno za formi-ranje same ideologije.

Spomenik svjedo~i, dakle, o pro{lom doga|aju; on ga kao simbol rekonstruira, nagla{avaju}i, ujedno, njegov

zna ~aj za sada{njost. Za razliku od fi lma, on ne prenosi historijski doga|aj kao u zale|enom prezentu, ve} ga re-kreira, izgra|uje, premo{}uju}i pro{lost i sada{njost, rat i mir, i tako pomiruje strukturu velikoga revolucionarnog doga|aja sa svakodnevnim obi~nim ìvotom, izuzetnu si-tuaciju sa normalnom, obi~nom situacijom. Niko od u~e s-nika rituala nema osje}aj da se pred njim stvarno nalazi junak, kao {to tu iluziju moè da stvori fi lm, nego da, na primjer, sama skulptura, u kojoj je uklesan junakov lik, go-vori kao simbol o va`nosti junakove geste, o tome kakav je zna~aj njegove akcije i djela unutar NOB-e, i kako on i dalje ìvi u sje}anju onih koji sudjeluju u ritualu. Skulptu-ra, spomenik, monument je, dakle, veznik koji povezuje mrtve i ìve. Oni nemaju toliko funkciju da prikaù, na realisti~an i iluzionisti~ki na~in, scene borbe i stradanja, ve} da poslije rata, kada nastupa ratna ti{ina i muk u kojim ljudi prebrojavaju mrtve, sa~uvaju i odrè pam}enje na one koji su se utopili u historiji. I da se, kroz simboli~ki vezu s njima kao `rtvama, rekonstruira smisao same ideo-logije, njezin zna~aj i uloga.

Bilje{ke:1 Treba ovdje ista}i da su djela poslijeratne monumentalne plastike i

urbanisti~ko-arhitektonska ostvarenja inspirirani oslobodila~kom bor-bom naroda i narodnosti Jugoslavije, «bez obzira na stilska kretanja koja su se otvarala sluhom za suvremenost, za karakter vremena i inte-gralnost stvarala~ke misli» kako to stoji u uvodniku pomenute mono-grafi je, predstavljala sa estetskog gledi{ta ( Vidjeti knjigu Dunje Riht-man-Augu{tin, »Ulice moga grada, Antropologija doma}eg terena, XX vek, Beograd, 2000., u kojoj se upravo tematizira veza rituala, dràvnih ceremonija i politi~ke mo}i. Knjiga zorno pokazuje koliko se u biv{oj Jugoslaviji politi~ka mo} formirala kroz rituale i na koji na~in su rituali kori{teni kako bi se politi~ka mo} legitimirala).

2 Ova tendencija je ozna~ena u kra}em redakcijskom uvodniku mono-grafi je, s vrlo znakovitim naslovom - Jugoslavija, spomenici revolucije (SUBNOR Jugoslavije, Beograd, Svjetlost, Sarajevo, 1968.), i kao jedan vid natjecanja: “Mnogi spomenici nastali su u plemenitom takmi~enju gradova i sela. Gotovo svaka op}ina i naselje imali su ne{to da izraze i pokaù svoj udeo u tim velikim zbivanjima istorije”.

3 Tek se po~etkom devedesetih godina povela otvorena rasprava, prije svega me|u histori~arima, o tome koji je od jugoslavenskih naroda vi{e u~estvovao i dao ve}i doprinos u borbi protiv fa{isti~ke okupacije, a koji manje, iz ~ega se, shodno odgovoru na ovako postavljeno pitanje, izvodio i zaklju~ak: koji narod ima pravo da govori u ime Jugoslavije, a koji nema. Srpski nacionalizam je u tome prednja~io s tvrdnjom da su Hrvati bili vi{e naklonjeni fa{isti~koj okupaciji nego Narodnooslobodi-la~koj borbi, te da oni, stoga, nisu ni imali pravo da govore u ime Ju-goslavije. Time se pitanje `rtava ili stradanja jednoga naroda tokom rata, koristilo kao politi~ki adut za legitimiranje ekspanzionisti~ke na-cionalne politike.

4 Istina, i ta su stanovi{ta izazov za same stvaraoce - a oni su pripadali najzna~ajnijim jugoslavenskim likovnim umetnicima - u te`nji da ’odra-ze duh revolucije’, ’zna~aj istorijskog doga|aja’ i ’put traganja po neizvesnom’. Traìli su koncepciju i duh izraza, osloba|ali se {ema i razbijali konvencije, savla|ivali otpor i nerazumevanja. Teìlo se no-vom. Treba odati priznanje na{im skluptorima i arhitektima koji su, uz odgovaraju}u podr{ku dru{tva, obavili taj posao smelo i uspe{no». (Vi-djeti: Jugoslavija, spomenici revolucije, uvodna napomena, navedeno djelo.)

5 Brojni partizani, koji su sudjelovalii u Narodnooslobodila~koj borbi, ni-su bili ~lanovi partije, niti su se borili za ideje komunizama; oni su se borili protiv fa{izma, ali ne i za, primjerice, formiranje jednopartijskog komunisti~kog politi~kog sistema koji nastaje poslije rata.

(Izvadak iz doktorske disertacije)

KO M PA R AT I V N A E T N O LO G I J A

B E H A R 7 9 3 7

Kada pomislim na Srebrenicu prva slika koja se javlja Munchov je “Krik” iz godine 1893. koji odzvanja u valovima boje. Sublimirani o~aj koji nas promatra s ove slike nekako najbolje odraàva onu sle|enost mozga koju osje}amo pri pomisli na zlo~in koji se dogodio. Ovaj pomalo sumorni, senzibilni Norveànin svojim je nijemim krikom predosjetio dolazak stolje}a uàsa i najve}ih zlo~ina ~ovje~anstva. Geno-cid nad Bo{njacima u Srebrenici, u srcu Europe, na kraju XX stolje}a posljednji je takt u tom stogodi{njem plesu smrti. „Srebrenica je mjesto gdje prestaje imaginacija“ ustvrdio je novinar Emir Suljagi} i sam svjedok srebreni~ke tragedije. Jer ovaj put nije se radilo o hladnoj prora~unatosti impersonal-ne eliminacije ciklonom B ve} o masovnom pogubljenju stri-jeljanjem, metkom u glavu ili klanju noèm kada se zlo~inac i `rtva nalaze o~i u o~i. I ma{ta nas izdaje. Ipak, umjetnost ponekad ima snagu da zaustavi trenutak uàsa, prenese svjedo~anstvo o ratnom stradanju: Goyin grafi ~ki ciklus „Los desastres de la guerra“, Picassova „Guernica“ ili nama blià Kova~i}eva „Jama“ s litografi jama Murti}a i Price vrhunski su primjeri takvih umjetni~kih iskaza.

U situaciji kada u BiH ne postoji nikakav institucionalni i organizirani napor da se sa~uva sje}anje na Srebrenicu

Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Zagreba os je-}alo je potrebu da barem obiljeàvanjem godi{njica na do stojanstven na~in podsjeti na srebreni~ke `rtve. Me |u-tim, ubrzo se pokazalo da projekt, izlo`ba „8372 NISU DO[LI“, jedini takav izvan granica BiH, pokrenut povo-dom obiljeàvanja 11-godi{njice srebreni~kog genocida, nadilazi obi~an, prigodni~arski zna~aj.

Hrabrost i ustrajnost èna Srebrenice koje ve} 11 godi-na traè pravdu za svoje najbliè od po~etka je nadahnula ovaj projekt. Za njih ni 11 godina nakon kraja, rat jo{ nije zavr{io jer ìvi traè istinu kako smrt, ma koliko besmisle-na, ne bi bila uzaludna. Zato „8372 NISU DO[LI“ nije

8372 NISU DO[LIPi{e: Sena Kulenovi}

L I KOV N O O K N O

…

Iskopali kinezi / zakopane vojnike / od ilova~e / zgor-jene / glinene vojnike / u zemlji / kineskoj / a oru`ja / kaù / nisu na{li / jer oru`je / od ~ovjeka / kra}e traje / jer ~ovjeka krati / jer ~ovjeka /sitni / jer ~ovjeka / uzi / a oni / bez oru`ja / u formatu ljudskom / nesmanjeni / neskra}eni / nenaoruàni / ljudi / ljudi / od zemlje / ljudi / od krvi / od mesa / ljudi / od rije~i / 8.000 srebrnjaka / pod mjesecom / u zemlji / na kraju duge

Maro [ehovi}

3 8 B E H A R 7 9

sje}anje ve} krik boli majki, èna, sestara koji smo èljeli osnaìti i prenijeti. One nikada ne kaù ubijeni su, poginu-li, nestali nego samo NISU DO[LI ne bi li bar na taj na~in produìle trajanje nade da }e se netko njihov ipak mo`da vratiti. 8372 jo{ uvijek nije kona~na bilanca srebreni~kog genocida ve} broj onih ~ije je posljednje ostatke prona{la i identifi cirala Federalna komisija za traènje nestalih i njen neumorni pred-sjednik Amor Ma{ovi}. Naàlost, svi prona|eni posmrtni ostaci jo{ uvi-jek nisu identifi cirani, a prije nekoliko mjese-ci otkrivena je jo{ jed-na masovna grobnica.

Izlo`ba „8372 NISU DO[LI“ zajedni~ki je is-tup {est bosansko-her-cegova~kih umjetnika u organizaciji Vije}a bo{ nja~ke nacionalne manjine Grada Zagre-ba. Autori izlo`be (Ne-dàd Hrelja, Sena Kulenovi}, Tarik Samarah) na{li su se pred pitanjem kako prenijeti uàse stradanja Srebrenice, a ne pasti u zamku patetike. Pregledom recentne b-h likov-ne produkcije pokazalo se da su djela autora mla|e i sre-

dnje generacije vi{e nego zrela i dorasla temi. [est izabra-nih autora, vi{estruko potvr|enih na me|unarodnoj liko-vnoj sceni: Gordana An|eli} Gali}, Andrej \erkovi}, Anur Hadìomerspahi}, [ejla Kameri}, Tarik Samarah i Ajna Zla-tar, kroz svoja djela, koriste}i se razli~itim suvremenim me-dijima, donose snaàn umjetni~ki iskaz o zlo~inu koji se dogodio. Izlo`ba nije ni sje}anje ni podsjetnik jer radovi,

koje povezuje minimali-sti ~ki nenametljiv, sup-tilni postav crno-bijelih odnosa ploha sarajev-skog arhitekte Nedà-da Hrelje, razotkrivaju, svje do~e, suo~avaju, opo minju, zahtijevaju pravdu i ne dopu{taju zaborav.

Izlo`bu otvara po-tresni ciklus „Srebreni-ca“ Tarika Samaraha ob javljen u monografi ji „Srebrenica“ koja je dio projekta „Srebreni-

ca-genocid u srcu Europe“ a koji je posljednjih pet godina preokupacija ovog sarajevskog fotografa. Na svojim crno-bijelim fotografi jama Samarah biljeì posljedice genocida i savr{enom precizno{}u secira slojeve zla. Zlo~in je nevid-

L I KOV N O O K N O

Hrabrost i ustrajnost èna Srebrenice koje ve} 11 godina traè pravdu za svoje najbliè od po~etka je nadahnula ovaj projekt. Za njih ni 11 godina nakon kraja, rat jo{ nije zavr{io jer ìvi traè istinu kako smrt, ma koliko besmislena, ne bi bila uzaludna. Zato „8372 NISU DO[LI“ nije sje}anje ve} krik boli majki, èna, sestara koji smo èljeli osnaìti i prenijeti. One nikada ne kaù ubijeni su, poginuli, nestali nego samo NISU DO[LI ne bi li bar na taj na~in produìle trajanje nade da }e se netko njihov ipak mo`da vratiti.

L I KOV N O O K N O

B E H A R 7 9 3 9

ljiv, ali sveprisutan. Kroz instalaciju “Wanted”/“Tra-ì se“ Gordana An|eli}-Gali} izravno se suo~ava s realno{}u posljedica rata u BiH: oko 250 000 civila je ubijeno, a 20 000-30 000 se jo{ uvijek sma-tra nestalima. Dok je ve -}ina od govornih za zlo~ine za kojima su raspisane me-|u narodne tjeralice jo{ uvi jek nedostupna Ha{-kom sudu, obitelji nesta-lih na razne na~ine, pro-svjedima i peticijama, po-ku{avaju ubrzati rad na identifi kaciji kako bi njiho-vi najbliì dobili barem svoje posljednje po~ivali{-te. “Wanted” Gordane An-|eli}-Gali}, posteljina sa otisnutim popisom imena poginulih i nestalih osoba nami je njena je ha{kim za-tvorenicima i bit }e im uru~ena posredstvom Ha{-kog suda.

O{trina rada “Bosnian girl” [ejle Kameri}, grafi t snimljen na zidu kasarne u Poto~arima impostiran preko crno-bijelog portre-ta umjetnice, razotkriva onu drugu, prikrivenu stranu odnosa mirovnih snaga obojenu rasizmom i predrasudama. Autor grafi ta „No teeth…? A mustache…? Smel like shit…? Bosnian Girl! je nepoznati nizozemski vojnik pripadnik Kraljevske nizo-zemske vojske koja je kao dio mirovnih snaga UNPROFOR-a bila od-govorna za za{titu Za{ti -}ene zone UN-a Srebre-nice. Rad „Mis sing“/“Nestali“ Andreja \er-kovi}a, bije le tablice s popisom onih koji se jo{ uvijek vode nestali-ma ispisane Brail le ovim pismom propituju na{u sposobnost percepcije. I{~i ta vanje \er kovi}e -vog dje la od vi ja se na drugoj, unutarnjoj razi-ni kada dodirom po-stajemo svjes ni strahote koja se dogodila.

Projekt „Identify“ Anu ra&Ajne nastao kao podr{ka ra-du tima stru~njaka „Podrinje identifi kacijski projekt” (PIP) koji ve} godinama ustrajno rade na identifi kaciji `rtava

genocida, i jo{ jednom postav lja pitanje identite-ta i identifi kacije sa `rtva-ma genocida u Srebreni-ci. Ko riste}i medij reklam-nog plakata Anur&Ajna su iz Knjiga fotografi ja I i II napravili izbor odjevnih predmeta `rtava koji no-se oznake svjetski pozna-tih marki. Projekt „Identi-fy“ od promatra~a zahtje-va da postavi razli~ita pita nja o svom odnosu prema `rtvama: „prepoz-naj sebe u odnosu na stradanja tvojih susjeda, prepoznaj da se ponavlja kolektivna ravnodu{nost pre ma genocidu nad oni-ma koji ne nose „na{e“ ime, prepoznaj besmisao znakova koji nam pomaù da osjetimo bliskost pre-ma drugom ~ovjeku“.

Izlo`ba „8372 NISU DO[LI“ do sada je pred-stavljena u Zagrebu / Mu-zej Mimara, Dubrovniku / Pala~a Sponza i Rijeci / Galerija „Kortil“ i svugdje je izazvala izuzetno zani-manje medija, kulturne jav nosti i publike op}e ni-

to. Njena osnovna zada}a da rastjera ravnodu{nost i pokaè da `rtve nisu zaboravljene, te potakne svijest o tome da Srebrenica nije samo bosanska tragedija ve} zlo~ina~ki ~in na savjesti me|unarodne zajednice koji civi-

lizirani svijet ne smije zaboraviti, a moè se afi rmirati samo ako dopre do {to ve}eg broja ljudi, zato se au-tori nadaju da }e nakon planiranih go-stovanja u Vukovaru, Splitu i Puli „8372 NI-SU DO[LI“ prona}i svoj put i izvan granica Republike Hrvatske.

Danas, na po~etku XXI stolje}a, Srebreni-ca je na{e nezaobilaz-no mjesto sastanka, je-dinstva, simbol svih

bo{ nja~kih stradanja kroz povijest koja smo tako lako pre-brisali iz svijesti. Po{tovanje drugih moèmo o~ekivati sa-mo ako sami po{tujemo i dostojanstveno ìvimo svoj iden-titet, a Srebrenica je 1995. ugra|ena u njegove temelje.

O{trina rada “Bosnian girl” [ejle Kameri}, grafi t snimljen na zidu kasarne u Poto~arima impostiran preko crno-bijelog portreta umjetnice, razotkriva onu drugu, prikrivenu stranu odnosa mirovnih snaga obojenu rasizmom i predrasudama. Autor grafi ta „No teeth…? A mustache…? Smel like shit…? Bosnian Girl! je nepoznati nizozemski vojnik pripadnik Kraljevske nizozemske vojske koja je kao dio mirovnih snaga UNPROFOR-a bila odgovorna za za{titu Za{ti}ene zone UN-a Srebrenice.

ZAPIS SA STE]KA IZ 1167 GODINERadimlja, Stolac

A se leì Didodrag Gojak, na svojini, na plemenitoj u Zahumlju. Za{to me mati rodi? Jer, ovdi ima vi{lje la`nog sun~evog zlata no snova, vi{lje vjetra no dobrih rije~i, vi{lje praznine no ljubavi, vi{lje laì no istine, vi{lje uzimanja no davanja. Jer, dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom ve} morom, no}i nisu zdjele pune slatkih sanja ve} burad puna gor~ine. Za{to me mati ti rodi? Da budnem èdan, da budnem gladan, umoran, tuàn, .... i da me ti vode napoji{, sirom i hljebom nahrani{, ~istom posteljom odmori{, osmijehom razveseli{. O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno druga~ije, da to ho}e da uradi Kosara. Al’ ona to ne}e. Ho}e, al’ drugomu. A ja ho}u samo nju. I zbog toga zgiboh. Al’, mati, nije to bilo zalud. Jer, kad ona budne i stara i ru`na i zla, i kad se za njom, mati, nitko ne budne okretao, a onaj njen Juroje je iz ku}e istjera, i kad ne budne imala ni gdje ni kud, tad }e se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi. Al’ ja tad, mati, iz neba ne}u do}. Ozgo }u sve to samo glidati. Zbog tog zmreh majko mlad. Al’ zbog toga budu}eg trena, vridlo me i rodit. Ti putni~e, koji moju patnju sada zna{, ne privali mi biljega, a privali{ li ga Bog ti jo{ teì na tvoje tijelo stavio.

1167. godne, kad bjehu pune vukova {ume.

B E R I ] E T R I J E ^ I

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XV • XI-XII 2006. † BROJ … · 2013. 8. 6. ·...

Documents

Transcript of ^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XV • XI-XII 2006. † BROJ … · 2013. 8. 6. ·...