Arhitektonski Spomenici 330 g.p.n.e

7/27/2019 Arhitektonski Spomenici 330 g.p.n.e

1/38

Amir Pai: Historija arhitekture

Arhitektura prije 330.godine: 4.-Grka (3)

1

ARHITEKTONSKI SPOMENICI

HRAMOVI

Megaron - izvor grke arhitekture. Najstariji megaron potie iz Troje, a bio je izgraen oko 3000. g.pr.n.e. od drveta i erpia. Pravougaoni oblik osnove megarona upuuje nas da traimo njegovo porijeklou krajevima bogatimumama, gdje je nastala drvena kua. Potpuno novi prostor je ovdje predvorje satrijemom na stupovima koji se uvode neto kasnije. Taj nadkriveni, a otvoreni prostor, imao je svojuupotrebnu vrijednost u nainu stanovanja, ali je njegova kompoziciona vrijednost neuporedivo vea.Jednostavnim prevoenjem u kamen, od megarona je nastao najjednostavniji tip grkog hrama hrammeu antama, (Templum in antis). U visinskom smislu dodato je samo podnoje u traenjumonumentalnosti hrama, drveni stup je zamijenjen kamenim, a drvena tavanica i krovna streha zadralesu sve osnovne dijelove, poprimajui dekorativne oblike koji su direktno nastali od svojih uzora.Podmeta na stupu ispod grede razvio se u kapitel, drvena ograda iznad stupova pretvorila se u arhitrav,ela drvenih greda iznad arhitravne grede oblikovana su kao triglife, a upljine izmeu njih kao metope.Streha je naglaena gejznonom, trougaoni zabat dvovodnog krova pretvorio se u timpanon koji nosiglavni skulpturalni ukras. Megaron, ljudski stan, postao je tako stan boanstava koji zatiuje njegovustatuu.

Tipovigrkih hramova (HR)

Iz toga najjednostavnijeg tipa, HRAMA MEU ANTAMA, razvili su se svi ostali oblici grkog hrama.Dodavanjem ulaznog trijema i na zadnjoj strani, nastao je DVOSTRUKI HRAM MEU ANTAMA. Hramsa redom stupova ispred ulazne strane je PROSTILOS. Ako takav hram ima isti red stupova i na zadnjoj


2/38



2

strani onda je to AMFIPROSTILOS. Najee je primjenjivan oblik PERIPTEROSA, sa stupovnimtrijemom na sve etiri strane. Ako trijem ima dva reda stupova na sve etiri strane, onda se takav oblikzove DIPTEROS. Okrugli hramovi su MONOPTEROSI. Ako okrugla cela ima trijem okolo, hram se zove

PERIPTERALNI MONOPTEROS. Ako stupovi nisu slobodnostojei nego samo jednim dijelom izlaze izravni zida, kao polustupovi ili trietvrt stupovi, takav oblik je PSEUDO. Tako moze bitiPSEUDOPERIPTEROS ili PSEUDOMONOPTEROS.

Grki hram nije imao zadatak da u sebe primi vjernike. Vjernici su bili oko hrama, u ogradenom prostoruTemenosu, a u hramu je bila samo statua boga kome je hram posveen. Zbog toga unutarnji prostorihrama nisu veliki, niti ih ima vei broj. Manji hramovi su imali samo predvorje (pronaos) i prostoriju zakip boanstva celu ili naos. Vei hramovi su imali jo i riznicu, opistodomos, i na zadnjoj strani posticum,koji je odgovarao pronaosu. Najei oblik hrama je bio peripteros i prostilos.

Prostorija cele ili naosa je pravougaonog ili rijee okruglog oblika, ne velikih dimenzija, bez prozora,samo sa ulaznom velikom kapijom kroz koju dolazi osvjetljenje. Kod veih hramova naos je sa dva redastubova podijeljen na tri broda, a osvjetljavanje se vri kroz otvor na krovu. Ovaj nain osvjetljavanjanaziva se hipetralnim. Unutranjost hrama je najjednostavnije i najee definisan tektonski prostor bezpretenzija da djeluje svojom veliinom .

Vrijednost hrama je u njegovom vanjskom izgledu. Ovdje stup ima dominirajuu ulogu. Stup je tretirankao ljudska figura, bolje rei kao skulptura inspirisana ljudskim tijelom. Govorei o stilskim redovima,dali smo podatke o visinskom lanjenjuhrama. Tokom nekoliko vijekova traeni su najbolji proporcijskiodnosi, a da se pri tome nijedan osnovni dio hrama n ije izmijenio. U arhitektonskoj kompoziciji traeni suefekti u kontrastiranjupunog zida cele i niza stupova ispred zida, a u postizanju harmonije istraivana jeravnotea izmeu stupa i tereta. itava grka arhitektura je zasnovana na ovim kompozicijskim principima.

Uzimajui modul kao relativnu mjeru za proporcionisanje, Grci su arhitekturu shvatili kao naukubrojeva. Ovim moemo da objasnimo brigu grkog arhitekta za jedinstvenost i jasnou graevine.

Arhitektonski izraz grkog hrama je sveden na dostojanstvenost, ljupkost ili rasko, emu

odgovara dorski, jonski i korintski red.

Egipatski i mezopotamski hram je monumentalan. Monumentalnost je postignuta ogromnou imaterijalima. U poreenju s njima grki hram je mala graevina. Ovdje u pravilu monumentalnost nijetraena u velikim dimenzijama nego u nainu odreivanja ravnotee glavnih arhitektonskih elemenata, uritmu vertikala, u proporcijskim odnosima i u skladnom postavljanju hrama u prirodni ambijent. O nainugradnje hrama zakljuujemo iz brojnih sauvanih spomenika i pisanih podataka koje nam je ostaviorimski arhitekt Vitruvije.

Nain temeljenja je odreen prema osobenostima terena. Najee su primjenjivali pravougaonu mreutemeljnih zidova na manjim odstojanjima, da bi ih mogle savladati kamene ploe stilobata. Kod slabonosivih terena, temeljni zidovi su postavljeni na sloj pijeska koji je bio i po nekoliko metara debeo. Na

terenima koji su bili izloeni zemljotresima gradili su stereobat na valovitim zidovima, kod kojeg slojevinisu ili horizontalno nego u talasima,kako bi klesanci bili meusobno vre povezani. Stup je postavljenna plou stilobata kao i zid cele. On nije bio nikad monolitan, nego sastavljen od vie bubnjeva, tambura,koji su meusobno vezani metalnim klinovima i zaliveni olovom. U kamenolomu je ve potpuno isklesankapitel sa kanelurama na vratu, a na najdonjem tamburu pri dnu su takoe bile prethodno isklesanekanelure. Poto su tamburi centrirani i povezani, kanelure i entazis su klesane na licu mjesta.


3/38



3

Arhajski dorski hramovi: Demetrin (Bazilika) i Posejdonov u Pestumu. Desno: Posejdonov hram u Pestumu. Tlocrt, kapitel

i proporcije obiljeavaju njegovu pripadnost arhajskom periodu dorskog reda

Na ovaj nain je postignuto savrenstvo oblikovanja kanelura, pa izgleda da je stup monolitan. Arhitravnisu klesani ve u kamenolomu i zapregama prevozeni na gradilite. Ostali manji dijelovi grednika suizraivani na samom gradilitu. Za kimatione je ostavljena samo debljina u neobraenom kamenu.Njihovo definitivno oblikovanje i klesanje se izvodilo tek poto bi se dijelovi grednika sa klimationimapostavili na svoje mjesto. Klesanci za zidove su klesani na gradilitu. Za podizanje teih dijelova sluili suse mainama na bazi poluge i koloture. Da bi otklonili neke vizuelne greke, Grci su primjenjivali principkurvature, odnosno primjene krivih ispupenih linija umjesto pravaca . Da duga horizontala ne biizgledala ulegnuta, oni su je zamjenjivali blagom konveksnom krivom. Takve su sve horizontalne linije

grednika.

Da ne bi stup na uglu, koji za pozadinu nema zid cele nego nebo, izgledao tanji, poto zrak jede stup,(Vitruvije) oni su ga pravili neto debljim od ostalih, a odstojanje do susjednog bilo je manje nego usredini. Grki arhitekti su eljeli da potenciraju homogenost i povezanost cele i stupovnog trijema, zbogega su i zidove cele i stupove malo naginjali prema sredini graevine.

Povrina stilobata je takoe bila ispupena, to je kod veine hramova primjetljivo i prostim okom. Dorskihramovi. Graeni su u svim epohama, a naroito u arhajskoj i klasinoj.

Najpoznatiji su slijedei: Herin hram u Olimpiji, prvobitno sa drvenim stupovima, najstariji poznati grkihram, iz 8.st. pr.n.e. Hram u Selinuntu, 7.st. pr.n.e. Apolonov hram u Korintu, 7 st. pr.n.e. Apolonov hram

u Delfima, 6.st. pr.n.e. Posejdonov, Demetrin i Ceres hram u Pestumu, prva polovina 5.st. pr.n.e., Hram

Afaja na otoku Egini, prva polovina V v. pr.n.e. Hram Sloge u Agrigentu, prva polovina 5.st. pr.n.e.

Zeusov hram u Olimpiji, prva polovina 5.st. pr.n.e. Partenon na atinskom Akropolu, 447-434. g. pr.n.e.

Propileji na atinskom Akropolu, 437-432. g. pr.n.e. Tezeion (Hefesteion) na atinskoj agori, 428--412. g.

pr.n.e.(prema Husrefu Rediu)


4/38



4

Planovi grada i lokaliteta u Pestumu (Paestum)

Grki grad Posidonija, juno od Napulja, ima pravilan raspored ulica sa glavnom avenijom I tri dorska hrama:

1. Prvi hram Here znan i kao Bazilika2. Drugi hram Here3. Hram Atene

Ispod: Tlocrt Bazilike i drugog hrama Here sa fasadom i presjekom.


5/38



5

Artemision u Efesu

Grki hramovi su sluili istovremeno kao simbol irokog zajednice Grka zasnovana nazajednikoj religiji, zajednikom jeziku, i vjerovanje u zajedniko porijetlo, i takoer kao simbol svakoggrada putem posebnog odnosa prema svome boanstvu Hera za Samos, Aretemiza za Ephesos, Apoloza Korint, Atena za Atenu. Imali su, dakle, i opte i posebne vrijednosti; to su inile razliku grkog od

"barbarskog" i isto tako jedan grki grad od drugih.Poruka hrama za svoju publiku, od Tirenskog do Crnog mora, je da se ista arhitektura i vjerska

ikonografija mogu koristiti u stvaranju veoma individualnog izraza. Poruka hrama za stranca svijet bio da

od slobodnih ljudi, pod uvjetom da ni kralj ni sveenik: "Cijeli narod iz godine u godinu, u paritetu uslugeje na kralj," kao to je dramski pisac Euripid napisao u vezi Atine. U tom irem smislu, u ono to stoji zakoliko u nainu na koji to izgleda, hram ostaje jedinstveno grki postignue. Bilo je, naravno, nekihpozajmica - kako u oblicima graenja i umjetnikom izrazu koja je ojaana.

U arhitekturi je, meutim, stranih utjecaja je otiao daleko izvan uvoza odreenih motiva. Velika"barbarska" pouka je monumentalnost, mo arhitekture javnih razmjera graene od tesanog kamena iskulptura koje komuniciraju: i veliki uitelj bio je Egipat, zemlja s kojom grki svijet bio u bliskomkontaktu barem od sedmog stoljea. Ova lekcija u arhitektonskom izrazu pomakla je ustranu raneeksperimente narodne arhitekture i donjela snani, glavni oblik grkog hrama koje jo uvijek moemo

vidjeti na stotine mjesta kroz Egejsko, junoj Italiji i Siciliji. Javne skulpture mladia i djevojaka,pokazuju atletski junatvo ili izvanredne vrline postavljene su na obodu hramova. Te slike u punoj veliininisu postavljene kao pojedinani portreti, ali, umjesto toga, postojali su kao javni spomenici kojigeneraliziraju prisustvo asti grada kroz svoj izbor graana.

Arhitektura i skulptura se mislilo da su sastavni dio javnog prikaza prosperiteta i slave grada je

predloena injenicom da su arhitekti iz ranog perioda bili jednako dobro poznati kao kipari. Oni su bilizadueni za ukupni dekorativni program hramova koji je u to vrijeme poeo ukljuivatti panele u bojenojterakoti (to je vjeroovatno naueno od Asiraca) i kamene reljefe.Proimanje, gotovo heraldiki, prikaza poznatih osoba, djela besmrtnika i polu -smrtnika, u zavrnomizrazu hrama, i bajkovitim sadrajem scena obskrbljuje graane sa arhetipovima zajednike moralnosti.

Prvi kameni hramovi se iniloda su se pojavili u sjeveroistonom uglu Peloponeza, na mjestimakao to su Korintu i Isthmia, te u ispostavama u okviru njihove kulturne sfere, kao Thermon u udaljenom

podruju zapadno od Delphi. ak i dorski stup, sredinji element ukrasne poretka koji je izumio na licumjesta i bio je pridravati u kontinentalnoj Grkoj i zapadnog kolonija za najmanje tri stoljea, omiljenegipatski izgled. Kapital je mogao biti insirisan mikenskim primjerima sa trokutastog reljefa lava vrata i

fasada tzv. riznice Atreus. No, dorski stubovi nije usvojili posebno Minojska-mikenske inverzni konus,

umjesto toga, oni suavaju prema gore na egipatskom nain.U svakom sluaju, posueni elementi su bili prilagoavani unutar raspona od generacije, a dorski

red nastao kao tipini grka originalna kreacija. Tako isto je i Jonski red, nekih pedesetak godina kasnijeod dorskog, u grkim gradovima istonog Mediterana grka oroiginalna kreacija..

Imena njihovih autora sauvana su u zapisima: Trophonios i Agamedes, legendarni par povezansa prvim kamenim hramom Apolona u Delfima, Theodoros, koji su radio na ogroman hramu Here na

Samosu, , Chersiphron, dizajner hram Artemide u Ephesosu. Zadatak sa kojim su bili suoeni, zasnivanjenove tehnologije koja se razlikuje bitno od tradicionalnog naina graenja od drva i nasuncu peene

opeke, usporediv je sa Imhotepovom gradnjom prvih piramida u Saqqari 2.000 godina ranije.

Vaenje i transport kamena su njihova glavna briga, tehnike gradnje i strukturalne sigurnost surudimentarni. Poetniki oprez vjerojatno raune sa prekomjernom sigurnou oblika - the gustorasporeeni stubovi peristila (u nekim sluajevima monolitni), teka suprastrukture, masivne temelj.Kersifon (Chersiphron), mi smo rekli, traio savjet od Theodoros-a o pitanju stabilnosti izgradje hramana movarnom mjestu u Efesu, a on ga je uputio da se stavi sloj pepela (upakiran ugljen, prema drugomizvoru) ispod temelja koko bi se sprijeilo potapanje kamenih blokova. Kersifon je napisao knjigu osvojim iskustvima s novom tehnologijom.


6/38



6

Kersifon je u svojojknjizi objasnio i mehaniki ureaj koriten

za transport bubnjeva-stubaca od kamenoloma do mjesta

izgradnje. Komadi su bili preveliki da bi se nosili na vagonima

koje vuku volovi, pa ih je on postavljao u cilindrine okvira od

drveta koji bi mogli biti gurati poput ogromnog valjka.

Opi stav u antikom svijetu bio je utopiti identitet arhitekta u osobi svoga stanog zatitnika,kralja ili ministra koji je naruio izgradnju. To je bio sluaj i u mezopotamskoj i hetitskoj arhitekturi. UEgiptu, znamoprilian broj dravnih arhitekata po imenu, a imamo mnogo dokaza da su odrava u visokopotovanje i silan mo kao nadzornici ogromnih i skupih javnih projekata. Ali, njihovo stvaralatvo jezadralo tajanstvenost. Arhitekti-ininjeri su prakticirali uz pomo dokumenata, ukljuujui crtee koji suse smatrali boanski nadahnutima i biti drani u arhivama hramova i drugih slubenih ustanova.Takoer, oni su imali privilegirani pristup okultnim izvorima, budui da je pismenost iskljuivo atributvisokog dvora i sveenstva. Senmut, poznati arhitekt i intimus kraljice Hatepsut, zasbiljeio je tu razlika

na zidu svoje grobnice: "Ja sam imao pristup svim spisima proroka, nije bilo nita to nisam znao odonoga to se dogodilo od poetka. "

Grki arhitekt nijebio toliko uzvien, ali on je bio potovan profesionalac ije je ime bilo ujavnim zapisima i iji zanat je dostupan u trgovakim knjigama i rasprava. Njegov pokrovitelj jeuobiajeno grad, predstavljen putem svoje uprave.Vladine agencije su postavljale proraun i imenovale Komisiju za izgradnju koja treba usko suraivati sarhitektom u pripremi dizajna i realizaciju projekta. Izvoai radova odgovorni su za rezanje i oblikovanjeblokovima u kamenolomu i siguran prevoz na mjesto izgradnje, gdje e blokovi biti finalno obraeni zapravilnu ugradnju. Zavrni radovi i montaa stotine pripremljenih elemenata su bili najzahtjevnijaodgovornost arhitekte.

Tehnike gradnje, iako su oito vane, nisu bili glavni interes grkih arhitekata. Duh grkegradnje lei u dolinom izgledu. Razmiljanja arhitekte su tipina i specifina, on elaborira ideju, kroz niz

svjesnih promjena, i na taj nain provjerava sa nekom vrstom date univerzalne vrijednosti. Proces jezapravo idealan, da je, na temelju "savrenstvo vrste." To pretpostavlja urednan razvoj i izvedivostispunjenja. Grka arhitektura je, po ovoj definiciji, konzervativna. Malo je novih izuma, i inventivniproces je spor. Proces odobravanja je bio bio discipliniran, a kvalitet je filtrirane putem samokontrole.

A budui da je to tako, svaka zgrada moe prenijeti precizno znaenje sljedei osnovna znanja.Kameni hram kontinentalne Grke i njegov puna dekorativna cjelokupna oprema, Dorski red, bio jeidealno otkrie. To nije predstavljalo, puko prevoenje drvenih formi u kamene, ve primjenu novihtehnologija u redefinisanju osnovnih tema religiozne arhitekture tipiziranjem prvih peripteralnih hramova

u osnom i ranom sedmom stoljei proije nove ere. inei to odreeni efekti drvene arhitekture suponovljeni ali nije bilo tendencije potpunog kopiranja.

Jednom pokrenut, ovaj sistem dizajna ostao je prilino stabilan, osim za korektivne promjene kojeizglauju oblike i pojaavaju izraajne uticaje. Evolucijski proces ne moe biti niti u cijelosti niti

sistemskipredvidljiv. Regije su se razvijale razliitim tempom i nudile razliita rjeenja istim izazovimadizajna.

Na kraju, moramo dopustiti da su rezultati evolucijskog procesa mogli biti vrlo razliiti od onogato mi prepoznajemo. Nema strogog determinizma u historiji arhitekture. Ako posmatramo dorski hramprvo to trebamo primijetiti je da je hram bio krajnje umjetno konstruisan - ista prisutnost pravog ugla iotre geometrije. On je stajao na zemlji kao spomenik iste apstrakcije, nemajui namjeru studijskeintegracije sa lokalitetom, to je bio cilj Minojsko-Mikenske arhitekture ili Hetitskog grada.


7/38



7

Grka je bila bez potrebe velikog osvajanja prirode poput egipatske pustinje, bez ogromnihplaninskih lanaca ili irokih plovnih rijekama. Suprotnosti su dramatine, ali na intimnoj razini: oskvrnjujei strme doline koje mogu biti granice izmeu gradova-drava, male obradive povrine u krakim, malimplaninama, i negostoljubiva razvedena obala mora, sa nekoliko prirodnih luka. To je prirodno okruenjehrama, potpuno suprotno od uzrujanog krajolika.

Ovaj kontrast sa prirodom je u srcu grkog sakralne arhitekture. On najavljuje kako odvojenost

ljudskih postignua od mraka drevne sile iz zemlje i rtvu pomirnicu ovom boanskom kontrolom snagakroz in izgradnje. Mi ne bi trebali uzeti hram kao stvar sam po sebi, lijepa ljuska neovisno o njegovupoloaju, niti trebamo smatrati da je postavka prvenstveno slikovito vrijednosti, kao da je okoli neutralnielement koji graditelj koristi za dodavanje vizualnih interesa za svoje stvaranje. Gdje je hram postavljen

nije stvar proizvoljnog izbora. Izbor je napravljen prije nego to je hram bio podignut ak i tamo gdje jeteren bio izuzetno bezizgledan, hram je podignut jer treba imati monumentalno sveto mjesto na nezavisnoj

terasi - elementu koji vodoravno definira prostor i slue kao postolje za strukturu. Ta samostojea terasapravokutnog oblika jasno kazuje da hram ne pokuava da se uklapa u okolinu. Tri koraka kontinuirano sveoko ruba terase e podii hram iznad zemlje i uiniti ga jednako pristupaan sa svih strana.

Ako se okrenemo nakratko u drugi grki dekorativni sistem, Jonski red, koji se iskristaliziralo,neto kasnije od dorski, na Egejskim otocima iu obalnom Maloj Aziji. Razlike izmeu dva reda su jasnoizraene. Jonski red je vie delikatan i vie okien. Vitruvije je smatrao ovaj red enskim redom, za

razliku od dorskog koji je za njega bio proet "muevnom ljepotom, gol i jednostavan." I, doista, trijeznaapstrakcija dorskog reda je u Jonskom redu ogoljen umotana u organsko- ukrasni detalji puni slobodno

korienih listova i ostalih biljnih oblika. Jonski stub je vii i tanji u odnosu na dorski, a poiva naelegantno oblikovanoj bazi. Volute kapitala ire prema gore energiju stupa bono du linije arhitrava.Arhitrav je podijeljena u tri horizontalne trake koje smanjuju vizualni utjecaj optereenja. Iznad vijenca jeesto kontinuirana traka reljefa, pojaavajui osjeaj slojevite elevacije koja ima vrlo razliit izraz odutvrene dorske vertikalnosti.Jedan od najranijih i najveih jonski hramova bio je Artemision na Ephesosod oko 560-550 p.n.e. On nam prua dobar primjer pojanjenja jonskog reda kao alternative dorskog.

Ephesos je grki grad, ali kao i veina grkih gradova priobalnihMaloj Aziji, njegova historija je bila zapetljana u Anadolijskojpolitici. U vrijeme izgradnje Artemision, to je bio pod kontrolom

Lidijskih snaga kralja Kresa, a njegov interes u hramu utjecao je nanjegov na konani oblik. Artemis dijeli zajednike aspekte velikubliskoistone boice koju smo upoznali u raznitioblicima na objestrane Egejskog mora. injenica da je njezin hram u Ephesosokrenut zapadu jasno odraava liturgijsku povezanost sa MalojAzijom. Hram je bio ogroman prema grkim standardima vremena irijetko je nadmaen ak i kasnije. Lokalitet je bio na elu irokogzaljeva, tik uz rub vode. Niski movarni lokaliteti su zajedniki zajonske hramova kao to je strmoglavo visoko tlo zajedniko zadorske hramove.

Ova postavka pomoe naglaavanje karaktera peristila sa dvostrukimredom stubova, od kojih osam na svakoj kraoj strani, i imao je

dodatne stubove koji umiruju prednji trijem. Uinak masovneupotrebe stubaca gotovo je egipatski. Cela moda bio otvoren premanebu u sredini, formirajui monumentalnu pozornicu postavljenuoko ranijeg svetita iza statue Atene Parthenos, uokvirujui jepotpuno sa tri strane.

Nije jasno je li to rastue zanimanje za unutranjost hrama odgovaralo odreenim veim promjena uobrednoj praksi. U svakom sluaju, suptilnije dizajn i privlanije uljepavanje cele privlailo je ljude dauu u hram iz drugih razloga osim formalnih vjerskih postupka. Hram, koji je ve s vremena na vrijeme

Skulptura Artemizije,

Muzej u Efesu


8/38



8

udvostruen kao riznica, sada dobiva i funkciju graanskog muzeja. Osim toga, arhitekti sve vie i vieoslanjali na unutranje efekte da naglase jedinstvenost svakog boanstva, posebno u onim kultovima kojiimaju potencijal za dramu. Jonski hramovi (na primjer, stari hram Artemide u Ephesos) je uvijek bio

osjetljiv na arhitektonski izraz ove vrste. Ta briga postaje sveopta, i arhitektura hrama tei sve vie i vieprema izraajnom i teatralnom.

Hram Apolonu u Baseu i Hram Artemisije u Efesu

Hram Apolonu u Baseu (Bassae) u divljini Arcadije je od presudne vanosti za nau raspravu.Njegova gradnja je poela otprilike u isto vrijeme kao i gradnja Partenona ivjerovatno je djelo istogarhitekte, Iktinosa. Gledajui dizajna u blizini detalje, mi bi bilo opravdano u sumnju izraunatemanipulacije standardnih konvencija hrama arhitekture radi izraajne efekte. Za poetak, tu je neobinasjever-jug. Jeli Iktinosova ideja bila da se lice hrama okrene ka sjeveru prema Delfima, Apolonom je

glavni svetite i njegovom omiljeno boravite na zemlji? Ili je to u ili Artemision na Ephesos. Ali uDidyma promjena revolucionarni.

Tek kada se hodalo prema ovoj kapeli, to je, ini se kristaliziraju povratnu od Bassae Cella, i

okrenuo lea bi prisutnost dvostrukog Peristila i duboko ulaznog trijema ispunjen sa stupcima radikalnoizmijeniti iskustva grkog hrama.

to je izgubljen je svje meuigra izmeu jedan red stupova i Peristila zidova cele u pozadini.Takoer izgubljen je i jednostavan odnos ulaznog trijema u kolonade istonog dijela kada se gleda naglavnu fasadu izvana - vrata su neznatno via od stilobata i stoje oko pola visine od okvira koje formirajustubovi trijema, koji e biti dijelom zatieni odgovarajuim stubovima peristila.

U Efesu ulaz je bio na kraju dugog tjesnaca, sa naglaenom perspektivom i urenjenim u put kojaasocira na probijenu stazu umi. Prodor svjetla koji doeka procesiju nakon ulaza daje osjeaj otvorenostii predstavlja dodatni poticaj za kretanje prema jezgri zgrade. Ova perspektiva je potpuno u suprotnosti sa

zatamnjivanjem dubine dorskih hramova gdje se kultna statua nejasno pokazuje kada se otvore vrata cele.Stubovi peristila su bili dar od Lidijskog kralja Kreza, a na donjim dijelovi bili su urezani reljefi na

kojima je prikazana kolektivna velika procesija, vrlo vjerojatno dvor Kreza poevi od njegovih boanskihpredaka. Postavka ovakvog dinastikog programa na hram grkog grada-drave istie neobinu pozicijuJonije u odnosu na strukturirane monarhije u zaleu, Lidiju i Perzije posebno, situaciju koja nije postojalau Grkoj na Zapadu. U tim zemljama, palaa je jo uvijek sredite politike moi.

U grkim gradovima Jonije, palae su rijetke. Protagonisti urbane kohezije su hram i agora. Prvo,to je bilo daleko od hrama samostana na Istoku kao to je grki pogled na ivot bio drugaiji od onogfaraona Egipta ili od Hetita. Agora je postojala prvenstveno kao arenu za javnu raspravu i samouprave. U

oima Istoka, to je predstavljalo subverzivni teatar dravi, beznaajna institucija koju treba ismijavati i


9/38



9

zabranjivati. Sardis, glavni grad Lidije, objedinjuje ove dvije tradicionalne komponente -palau i hram. saktivnom agorom ili javnim prostorom, ali njegova isprika je prvenstveno komercijalna. To je, zapravo,

pozornica za ono to je vjerovatno bilo prvo slobodno trite u svijetu, velika pria temeljena se namonetarnoj ekonomiji, naime, zlatna valuta zasnovana na uvenim rudnicima koji su napravili Krezasinonimom za bogastvo.

Hram Aartemision (rekonstrukcija)

Kasniji hram Artemide, Efezu (oko 356. g.p.n.e), bio je peti u nizu podignut na istom mjesto. Tri

najranija hrama su bili relativno mali, etvrti, poznat kao "arhajski" hram, je spaljen u 356. g.p.n.e. nakonega je izgraen novi u jo velianstvenijem stilu, ali na identinom planu. Jedina znaajna razlika izmeustarog i novog su u kvalitetu detalja i injenica da je kasnije hram stajao na stepenastoj platformi, visokojoko 2,7 m, umjesto na dvostepenoj krepidomi, kao prethodni hram. Ali obzirom na oskudne materijalne i

historijske podatke, postoje neizvjesnosti o izgledu plana, tako da je predloeno i nekoliko netodrugaijih restauracija. Hram je bio dipteralan, sa osam stubova na prednjem dijelu, ali moda i devetstupaca na stranjem dijelu - dodatni stranji stub je imao ulogu smanjenja raspona, a nije imao znaajnuvizuelnu ulogu.

Stilobate, je imao dimenzije oko 51 sa 110 metara, a stubovi, 1,8 m u promjeru i oko 17 mvisoki. Bilo je ukupno 117 stubava (postoje razliite interpretacije), od kojih 36 imaju skulpture u donjimdijelovima. Razmak izmeu stubova na glavnom proelju se progresivno smanjivao od sredita premavani. Entablatura je relativno plitka, uobiajena azijska tipa, koji se sastoji arhitrava i vijenca, ali bezvijenca. Vidjeli smo ranije da grandiozne planove, dipteralan kao i ovdje, ili pseudo-dipteralan, tipinajonski u Maloj Aziji. O enterijeru ovog hrama, nita definitivno nije poznato.Orijentacija je neobina, kaoi za tradicionalne razloga na ovom mjestu, u hramu s kojima se suoavaju zapadno umjesto istok. Zgradaje bio jedan od najimpresivnijih grkih hramova i proslavljena svojim skulpturama. Zabat je bio bogatodekorisan. Timpanon predstavlja majinstvo Artemizije, dok - kruna akroterijima portretira boicu na


10/38



10

prijestolju. Prethodni hram imao sline skulpture, a ulomci iz oba razdoblja, zajedno s elementimaodgovarajuih kapitela nalaze se u Britanskom muzeju.

Volute ranijih kapitela su se rairili izvan tijela stuba, i duina abakusa je gotovo dvaput vea odnjegove irine, a u kasnijim primjerima volute su mnogo vie kompaktne, a abakus je gotovo kvadratian.To je tipino kod hrtamova u u Maloj Aziji da stubovi nisu identini u svakom pogledu. Izgradnja

Kasnijeg hrama je ula duboko u helenistiko razdoblje, a kao i prethodni hram, na istom lokaliteturangiran je kao jedno od sedam uda antikog svijeta. Kao arhitekti-ininjeri navode se Demetrius iPaeonius, i vjerojatno Deinocrates. Poznati kipari, osobito Scopas su bili angaovani na izradi dekoracija.Hram Artemide bila je sredite Pan-jonskog festivala azijskih kolonija, kao to je Partenon bioPanathenaic festivala u domovini.

Objekti dravne uprave. Jo u klasinoj epohi su nastali objekti koji su sluili za skupove dravneuprave. Ove graevine su naroito usavrene u helenistiko doba. U ovu grupu gradnji spadaju Buleterionii Pritaneoni. Obje vrste graevina imaju helenistiko centralno dvorite sa trijemom (peristilom).

Sl. 225. Tlocrt Buleteriona u Miletu. (Oko 170 g. pr. n. e.).

Buleterion (vijenica) u maloazijskom gradu Miletu. Rekonstrukcija. (prema Fletcher-u).

Buleterion je bio zgrada senata sa jednom veom dvoranom sa amfiteatralno postavljenim sjeditima.

Najljepi je bio u Miletu a postojali su, takoe, u Prieni, Eleuzisu i Olimpiji.

Pritaneon je bila zgrada dravnog savjeta u kojoj 50 vijenika ima slubene prostorije. Vijenici su uPritaneonu zajedniki ruavali. Lijep primjer predstavlja pritaneon u Olimpiji.


11/38



11

Tlocrt Buleteriona i Pritaneona u Olimpijji

Gimnazion i stadion u Prieni. Shema grkog hipodroma.

Gimnazion u Epidaurusu (desno)

Objekti za sportska natjecanja.Za utakmice u tranju Grci su gradili Stadione. Ovo ime potie od grkemjere stad koja iznosi 600 stopa, odnosno 185 m. Stadion se sastoji od gledalita, sa sjeditima kao uteatrima, i trkake staze. Najpoznatiji stadioni su bili u Olimpiji gdje su odravane olimpijske igre sa45.000 sjedita i u Atini sa 50.000 sjedita. Hipodromi su sline gradnje koje su sluile za konjske trke itrke sa dvokolicama. Kao kod stadiona, postoji i ovdje staza i gledalite, ali je i jedno i drugo vee.

kolske zgrade.U ovu grupu grkih graevina spadaju Gimnazioni i Palestre. Grki omladinci su seobuavali u raznim granama sporta u kolama zvanim gimnazionima, da bi mogli uestvovati u

natjecanjima, koja su se odvijala na stadionima i hipodromima. Ovi objekti potiuiz helenistikog doba,to je vidljivo iz osnove sa unutarnjim dvoritem i trijemom koji ga okruuje. Oko dvorita poreane suprostorije za razne sportove, a u dvoritu je bilo borilite, odnosno Palestra. ajljepi primjeri gimnazionasu u Epidauru i Prieni, gdje je gimnazion u sastavu stadiona. Palestra je u stvari kvadratino dvorite sastranicom 30-35 metara, uokvireno natkrivenim trijemom, uz koji, po Vitruviju, mogu da budu jo islijedee prostorije: glavna dvorana, prostorija za vjebanje koznom loptom, prostor za pranje hladnomvodom i za masau. Osim palestra u sastavu pomenutih gimnaziona, postoje njihovi ostaci u Miletu,Olimpiji i Pergamonu.


12/38



12

Dvorane stubova. Pod uticajem perzijskih takana i padana, u Grkoj su u IV vijeku graene velikedvorane sa stupovima koje su sluile za velike skupove. Takve graevine su Telesterion u Eleuzisu iTerzilion u Megalopolisu.

Telesterion je bio vezan za kult boginje Demetre. Graevina je kvadratina, sa stranicom cca 52 m, sadorskim trijemom na ulaznojstrani, pokrivena etvorovodnim krovom. Tavanicu su nosili 7 X 7stupova ukvadratinom rasteru. Uz zidove je bilo postavljeno 3.000 sjedita kao u teatru. Telesterion je izradio u

drugoj polovini 4. stoljea arhitekt Filon.Terzilion u Megalopolisu je slina graevina. Njena osobenost je nain na koji su postavljeni stupovi. Onisu u zrakastom poretku u odnosu na centralni kvadratini prostor. To je uinjeno zato da bi gledaoci kojise nalaze periferno na sjeditima postavljenim u nagibu uz vanjske zidove, mog li vidjeti govornika usredini. Misli se da je ova graevina bila parlamenat Megalopolisa. Ulazni dio Terziliona sa trijemomsluio je istovremeno kao proskenion teatra koji je bio postavljen u osovini ulaza Terziliona.

Telesterion u Eleuzisu, Teatar i Terzilion u Megalopolisu

Kua komedijaa, Delos (rekonstrukcija)


13/38



13

Gradski trgovi.Iz ranog egejskog perioda Grci su naslijedili gradnju utvrenja, akropolisa, koje tokomvremena sve vie gubi tvravski karakter i postaje ograen prostor sa hramovima, rtvenicima i riznicama.Grki gradovi nisu bili tako veliki kao gradovi Egipta, ili Mezopotamije, ali su grki arhitekti bili vrloumjesni u formiranju prostora, koristei se osobinama prirodnog ambijenta i skladno postavljajui objektena teren i u pejza.Drutveni i sav javni ivot odvijao se na

gradskim trgovima, Agorama. Ovi trgovi suimali pravougaoni oblik, a dimenzije su

zavisile od veliine grada. Pravougaonisistem ulica i blokova za izgradnju uveo je u

Grkoj arhitekt iz Mileta, Hipodamos, udrugoj polovini V vijeka pr.n.e. Ovaj sistem

je omoguavao gradnju pravilnih trgova usredini grada. Agore su bile uokvirene

dugim trijemovima sa malim prostorijama

za prodavnice. Iza njih su bili hramovi,

zgrade dravne uprave i drugi javni objekti.Primjer monumentalnog trijema (Stoe) prua

Stoa kralju Atalosu u Atini, restauriranaposlije posljednjeg rata. Agore sa stoama su

postojale u Atini, Prieni, Magneziji na rijeci

Meandar, i drugim grkim gradovima. Uhelenistikom periodu izgradnja grkihgradove dosie vrhunac izgradnjomAleksandrije, Pergamona i Antiohije.

Stoa kralja Atalosa II. u Atini (rekonstrukcija, Fletcher)

Agora u maloazijskom gradu Magneziji


14/38



14

Agora u Atini

plan i rekonstuisani izgled


15/38



15

Nadgrobna arhitektura.

Od ranog Grkog perioda, koji esto zovemo Homerova vremena, Grci su prakticirali kremiranje svojihumrlih.

Iako su Grci pridavali veliki znaaj pokapanju svojih mrtvih, nadgrobna arhitektura je bila dosta skromna.

Isto kao ni stambena kua ni grobnica Grka nije pokazivala tenju za veliinom i trajanjem. Najskromnijigrob je bio oznaen zemljanom humkom, a najea oznaka je bila grka stela. To je uska kamena ploasa reljefnim prikazom pokojnika na prednjoj strani i zavretkom u obliku akroterije-palmete. Drugi oblikje iroka stela sa oblikovanim antama i naznaenom kosinom krova. Izmeu anta se nalazi reljef, kojiprikazuje pokojnika u prirodnoj veliini, ili neku scenu iz pokojnikovog ivota.

Oblici grkih nadgrobnih stela (HR)

Grob je mogao da bude oznaen i stupom sa kapitelom ili ukrasnom kamenom vazom. Za skupne grobovejunacima poginulim u ratu Grci su dizali vee grobnice u vidu tumulusa. Ovaj oblik grobnica porijeklomje iz mikenskog doba.

U Kariji su sahranjilali svoje mrtve kao to su to inili Persijanci. Vladari su gradili velianstvenegrobnice. Svoj najvii umjetnicki izraz ovaj tip grobnice je dostigao gradnjom monumentalne grobnicekralja Mauzolosa u Halikarnasu (4.st.p.n.e.).

Posebnu vrstu kulturnih spomenika ine koragijski spomenici. To su spomenici koji su podizanipobjednicima na muzikim natjecanjima.Najbolji primjer je Lizikratov spomenik u Atini u korintskom stilskom redu. Slian ovome je spomenikNereida (grobnica) u Ksantosu u Maloj Aziji. Oba ova spomenika, po svom visokom postolju i gornjoj

gradnji, podsjeaju na slobodnostojee likijske grobnice izvedene iz monolitne stijene.

Monumentalna grobnica u Labrandi, obiljeava pojavu novog sistema komore sa svodom - pokrivanjagrobnice koji je kasnije u Helenistikom period postao veoma rairen. Ovdje je pokrov grobnice izgraenod est ogromnihlunih kamenih blokova bez tkz.kljunog kamena.


16/38



16

Mauzolej u HalikarnasuGrka varijanta i zavrni oblik egejskogtumulusa (prema Fletcher-u)

Zasvoena pogrebna komora grobnice u Labrandi, koji datira iz etvrtog stoljea p.n.e., jedanje od najstarijih grkih

zasvoenih objekata. Pogrebna komora, s tri sarkofaga u obliku U slova, odlikuje se zadivljujuom stereotomijom od

rezanog kamena- ukljuujui velike blokove uklopljene sa velikom preciznou. (HS)


17/38



17

Stambena arhitektura.Sve do vremena Aleksandra Makedonskog Grci nisu poklanjali veu panjusvojojstambenoj arhitekturi. Megaron, preuzet iz mikenske epohe ostao je jedini oblik grke stambene kue uarhajskoj i klasinoj epohi grke arhitekture. Graen je kao i ranije, od erpia i drveta, pa su ostaci ovearhitekture rijetki. U dodiru sa Orijentom u ratnim pohodima Aleksandrovim, kao i kasnije, u dravamastvorenim nakon Aleksandrove smrti, Grci upoznaju i usvajaju tip kue sa unutarnjim dvoritem. Ovukuu, koja je okrenula lea prirodnom ambijentu koji je okruuje i potpuno se u sebe zatvorila, stvarajui

novu prirodu po ljudskom ukusu i elji unutar zatvorenog dvorita, Grci su obogatili dodavanjem trijema nastupovima koji uokviruje dvorite. Ostaci ovakvih kua naeni su u Prieni, na otoku Delosu, a ovom tipukue pripadaju i kue otkopane u rimskim Pompejima.

Rekonstrukcija peristila u jednoj grkoj kui(HR)

Grka kua helenistikog perioda prema Vitruviju

sastojala se od dva jednaka dijela sa peristilima i jednog

mesaulosa -prolaza koji povezuje muki dio

(ANDRONITIS) sa enskim dijelom kue

(GINEKONITISOM).

(lijevo)Tlocrti grkih kua iz helenistikog perioda sa

otoka Delosa. Peristil je osnovna zajednika crta (HR).


18/38



18

Megaron je uticao na stvaranje grke sakralne arhitekture, a grka kua sa unutranjim dvoritem itrijemom (peristilom) - na graevine dravne uprave i gimnazione.

U Grkoj nisu nikad graeni monumentalni dvorci slini mikenskim ili kritskim, niti palate slinemezopotamskim ili egipatskim. Drutven ivot u grkom gradu odvijao se na trgu Agori-a ivot uporodici bio je zapostavljen. Time se moe objasniti i relativno zapostavljen tretman grke stambene kue.

Akcent je bio na gradskoj arhitekturi, na graevinama koje su sluile itavom stanovnitvu grada injegovom javnom i drutvenom ivotu, a ne na objektima koji su pripadali pojedincima.

Kua Kolin (Colline) Delos, 2.st.p.n.e.

Osnova prizemlja I karakteristian presjek (prema Fletcher-u)


19/38



19

Teatri i odeoni. U etvrtom stoljeupr.n.e. izgradili su Grci svoje prve teatre sa sjeditima na kosomzemljitu. Ove graevine su sluile za dramske, politike i religiozne priredbe. Teatar se sastoji od tridijela: Skeniona (pozornice), Orkestre (okruglog platoa za razvijanje hora) i Kavee (gledalita). Pozornicaje bila omanja etvrtasta gradnja ukraena stupovima na prednjoj strani. Sluila je kao garderoba ipozadina orkestre. Orkestra se nalazila izmeu pozornice i gledalita. Na njoj se odvijala predstava. Oblikjoj je najee okrugao, rjee potkoviast. Za gledalite je koriten prirodni nagib zemljita, a oblik mu je

bio u pravilu polukruan. Kamena sjedita su postavljena jedno iznad drugog, kako bi vidljivost napozornicu i orkestar sa svakog mjesta bila jednaka. iroki prolaz, Diazomata, je dijelio gledalite na donjii gornji dio. Boni prilazi gledalita zvali su se Paradoi. Grki arhitekti su gradei ove otvorene teatresavladali zakone akustike. I najudaljenija mjesta su ula svaku rije kazanu na pozornici ili orkestri. Brojsjedita u grkom teatru je bio veoma razliit, poev od nekoliko hiljada pa do 40.000 mjesta.Najpoznatiji teatri su: Dionizijev u Atini 30.000 mjesta, teatar u Epidaurusu, u Miletu, teatar u

Megalopolisu sa 44.000 mjesta.

Shema grkog teatra prema Vitruviju, i

Tlocrt odeona u Kretopolisu (HR)

Grki teatar najbolje odraava odnos jednakosti svih slobodnih graana, ne pravi razliku izmeu mjesta,nastojei da obezbijedi jednaku vrijednost za svako mjesto, na istom principu na kome se i danas gradesportski stadioni.

Odeoni su graevine sline teatrima, ali mnogo manje i pokrivene. Sluile su za muzike priredbe. Odeonima dva dijela: gledalite i pozornicu. Gledalite je kao kod teatra postavljeno u nagibu, a broj sjedita sekretao od 200 do 600. Ostaci odeona su naeni u Atini, Epidaurusu, Kretopolisu.

Plan teatra u Epidaurusu.

Plan i presjek objekta, sa detaljem reda

stepenica i sjedita, irasporedom prosceniuma.

Cavea pokriva polu-kruno podruje koje se

protee daleko iznad 180 C. Unato

savrenstvu ove ljuske postavljene na padinu,

veza izmeu cavee i pozornice jo uvijek nije

postignuta. To nije bilo sve do rimskog

razdoblja kada teatar konano postie

arhitektonsko jedinstvo. (HS)


20/38



20

Razliiti tipovi tuatara (BF)


21/38



21

Teatar Dionysus-a

Cavea koja je postavljena na junoj

padini Acropolisa pretrpjela je

dugotrajni razvoj odkada je preseljena

498 g.pne, sa mjesta na kojem su

izvoena teatarska djela u ast Dionysus-

a a prvobitno je bila smjetena na Agori.

Glavne znaajke ove zgrade - kao to se

moe vidjeti danas - su iz grko-rimskog

razdoblja.(HS)

"Rezervirana" mjesta

U Dionysus-ovom teatru, redovi sjedala namijenjenih za izdvojene gledatelje opremljeni su profilirano kao "fotelje" na

rubu orkestre. Teatar, mjesto za ideoloke rasprave, gdje su emitirani koncepti slobode i demokracije, proi e postupne

politike transformacije, kada se koristio za sastanke Ecclesia, zajednicegraana koji vode izvrnu vlast (HS)


22/38



22

Teatar u Prieni, integriran u okoli, kasno 2.st.p.n.e.

Restaurirani izgled, idannje stanje


23/38



23

Hippodamos iz Mileta

Grki arhitekt Hippodamos iz Mileta je odavno poznat kao "otac planiranje grada." On je zasluan zauvoenje ortogonalnog plana-"rotilja", s ulice pod pravim uglom dijele grad u blokove. Njegov ideal jezoning-plan u koritenju zemljita, sa blokovima rezerviranim za javne graevine i otvorene prostore,integriranim sa kuama koje pruaju koheziju drutvenog okruenja.

Njegova teorija prostornog planiranja je direktno povezana sa drutvenog planiranja, on je smatrao daplaner ima ulogu ne samo u smislu funkcionalnog i estetskog dizajna, ve i u organizaciji vjerskih,graanskih i komercijalnih aktivnosti, to mi danas zovemo deterministikim pristupom.Hippodamos podijelio svoje optimalne stanovnitvo od 10.000 u tri osnovne grupe: obrtnici,poljoprivrednici (svaki grki grad je imao svoje poljoprivredne zalea), i vojnici. Zatim je podijelio gradna tri dijela: jedan za oboavanje bogova, jedan za podrku vojnicima, a trei privatne, vlasnitvo obinihljudi. On je otiao dalje, kategorizira zakoni u tri vrste: uvrede, ozljede i ubojstva. Hippodamos je dijeliosve-populacije, zakona i zemljino-u trojke, jer je pogreno mislio da je ljudska priroda bila primamljivamatematike manipulacije. Ipak Hippodamosa se ne sjeamo po njegovim utopijskim drutvenimstavovima, ve po fizikom obliku njegovih gradova. Nekoliko se planova pripisuju njemu, ukljuujui injegov rodni, Milet.

Plan Mileta pokazuje primjenu

mree ili izgled ahovske ploe, sasvojim pravokutnim ulicama, koje

je dizajnirao arhitekt i teoretiar

grkog drutva.

Bez obzira na konfiguraciju obale,

pravolinijski sistem se primjenjuje

na prostorni raspored kao da je

razvijen na ravnom terenu.

1. Lavlja vrata

2. Rimska kupatila

3. Sjeverna agora

4. Teatar5. Palestra

6. Juna agora

7. Zapadna agora

8. Hram Athene

9. Stadion

10. Sveta vrata


24/38



24

Milet, ekonomski napredna utvrena luka, komercijalni centar, sa gotovo 100,000 stanovnika, naEgejskom moru stajala je na poluotoku, na uu rijeke Meander. Uspostavljen je Mycenaeans u sredinidrugog tisuljea prije Krista,. U 499.g.p.n.e. zajedno sa jo nekoliko jonskih gradova, Milet se pobunioprotiv perzijskih okupatora. Oni su odgovorili tako to ga razorili. Osloboen nakon Perzijanskog poraza upomorskoj bitci kod Mikale (479.g.p.n.e.), Mileani obnovljeju svoj grad prema Hipodaosovomortogonalnom planu: ponovljanje identinih blokova sa irokom glavnom ulicimom od koje prolaze manje

prometnice. Komercijalni i vjerski objekti zauzimaju vie blokova, a cijeli grad je opasan obrambenimzidom.

Drugi primjer Hippodasmos-ovog planiranja je luka Priene, na mjestu drevnog grada, sjeverno od Mileta.

Njegov plan obuhvaa 84 pravokutna bloka (37 sa 49 m), koji pokrivaju 37 hektara i sputaju se prema

moru iz osnove litice od 306 metara, na brdu Mikale. Sjever-jug ulice su strme, ak i trebaju biti zgazi namjestima, istok-zapad ulice, otprilike nakon konture, bilo lake pregovarati. Unutar gradskih zidinaostavljen je rezervisan prostor za dalji rast grada. U sluaju, populacije ostao je na 3.000, a vie odpolovice ograeni prostor nikada nije bio razvijen. Rezerve za javni prostori bili dio Hippodamos plana, iagora stajali na sredinjem terasa.

Oko 450.g.p.n.e., Perikle je naruio od Hippodamos-a redizajn dijelove Pireja. gradova. Takoer,njegovo ime pomionje se i pri planiranju drugih gradva na Mediteranu . Njego rad je oivio u petnaestomstoljeu kao jedna od teorijskih osnova renesansnog urbanizma. Mnogo kasnije, planeri gradova u Novomsvijetu sljedili su njegove koncepte.

U Prieni primjena Hippodamian-ovogplana dosegla je svoj maksimum. Da bi se

izraunao raspored ulica, arhitekt je

prekrio svoj pravokutni plan na dio

podruja prostora koji je nekada bio jako

brdovit i strm, i iskrivio ga.

Ovako uraeno, neke ulice sjever-jug

pretvorene su u stubita i stepenike, na

mjestu gdje se gradski zid uzdizao izmeu

nisko postavljenog stadiona i vrha

Acropolis-a na visinu iznad 350m.

Nagib terena je prekinut dugim

porticima.

1.Akropola dominira Hippodamianovimgradom

2. Hram Demeter-a

3. Teatar

4. Hram Athene

5. Bouleuterion

6. Stoa

7. Agora i Zeusov hram

8. Gimnazion

9. Stadion


25/38



25

Objekti vojne arhitekturepredstavljaju gotovo zaboravljeno poglavlje grke umjetnosti. Ova arhitekturanas ui o stalnom stanju rata meu grkim gradovima. 478.g.p.n.e., Atina se po prvi put odluila naizgradnju solidnog odbrambenog sistema nakon iskustva steenog u rata sa Perzijancima, izgradivigradske zidine ukupne duine 6 km, utvrdivi zidine Akropola, a sa Pirejima je bila sigurnosno povezanaodbrambenim sistemom duine 7,5km odnosno 6,5 km. Pireji su bili okrueni zidom duine 13 km.Kasnije, u etvrtom stoljeu p.n.e., bile su izgraene brojne utvrde u cilje zatite Atike (Aogostena,

Eletere, Panaktum i File). Sve pomenute konstrukcije bile su veoma sline, zidovima-zavjesama, saparapetnim etnicama i ojaani kulama kvadratne osnove, pozicijama za strijelce i gornjim spratovima zavoje maine. Neznatne razlike su ovisile da li su objekti uz more ili na kopnenim komunikacijama.Od brojnim vojnih objekata danas je ostalo malo.

Svakako najspektakularniji kompleks je predstavljao grad Mesene (Messene) izgraen 369.g.p.n.e. odstrane Tebanskog generala Epaminondas-a u jugozapadnim planinama Poloponeza. Zidine, duine 9 kmformiraju akropolis na nadmorskoj visiini od 806 metara. Zidine, debljine oko 2m a visine oko 6 metara,

ojaane su kulama visine 9 metara. Arkadijska kula, sa dvije kule pored ulaza, obezbjeuje sigurno snodvorite, krunog oblika, kroz koje se pristupa drugoj kapiji.

Zid Messene, izgraen od Epaminondasa

Zid Messene, na Peloponnese, sagraen je u etvrtom stoljeu pne, u sklopu politike proirenja Sparte.

Gore lijevo: Ukupni plan obima zida koji je dug nekih 9 km i penje se vie od 400 m izmeu Arcadijskih vrata (396 m) i

Akropolisa Mount Ithome (802 m).

1 arkadijska vrata

2 Akropolis i Oltar Zeusa

3 Agora i Messenijska vrata

4 vrata Laconian

Ispod i desno: Plan, izgled I presjek arkadijski vrata u Messene, sa svojim sistemom okruglog bastiona, na koji je

pristup uvan sa dvije kule.


26/38



26

Vjerovatno najznaajniji primjer vojne arhitekture predstavlja Sirakuza (Syracuse) na Siciliji. Krinifortifikacioni sistem izgraen je izmeu 402 i 397..g.p.n.e. od strane vladara Dionysius-a Ukupna duinazidova bila je 27 km, irine u osnovi izmeu 3.3 m i 5.35 m, sa 14 kula, i kanalima ispred zidina.Takoer, podzemni hodnici povezivali su dijelove odbrambenog sistema. Proraun kae da je trebalougraditi 300 tona kamena u zidine svaki dan tokom pet godina gradnje. Rimljani su zauzeli grad

212.g.p.n.e. nakom dvogodinje odbrane organizovane od strane Arhimeda.

"Dvorac" Euryalos -predstraa koja brani grad SyracuseTri jarka su iskopana pravo kroz istureni obronak u obliku

rovova klesanih u ivoj stijeni. Trei, 70 m dug, 16 m irok i 15 m dubok, rezultat je tekog rada hiljade robova

Mrea podzemnih prolaza:Ispod vertikalnih zidova rovova Euryalos-a, branitelji su isklesali prolaze u stijeni, to je

omo uilo n ihovim tru ama da izvedu u ade i suzbi a u na adae.


27/38



27

UPOREDNE ANALIZE

PLANOVI: Planovi hramova obino bi bili jednostavni, pravokutni i simetrini, iako ponekadasimetrian, kao na Erechtheionu ili kruni kao Tholosu, Epidaurusu (E). Planovi kua bili sunepromjenjivo asimetrini. Planovi svih natrkrivenih objekata bili su tako ureeni da razmaci nigdje nisubili preveliki za nepoduprte drvene krovove, i zbog ovog razloga u hramovima su se esto koristili

unutranji potporni stubovi, stoasima i dvoranama.

Grki hramovi se meutim uglavnom projektovani za vanjsko djelovanje, samostalni naos okruenotvorenim kolonadama koji su mu davali poseban arm; sasvim suprotno od tipinih egipatskih hramova,sa svojim dvoritima i dvoranama sa masivnim, kamenim zidovima, kolonadama ograenim unutar pojasavisokog zida. U grkoj arhitekturi razmak izmeu stubova uglavnom je bio isti, osim gdje su, zbog efekta,bili postavljeni blie na uglovima hrama, ili je zbog praktinih svrha, srednji prostor izmeu stubova biopovean, kao u Propylaea u Ateni (F) gdje je panatenska procesija trebala proi sa vitezovima na konju.Grci su koristili kruni plan za pozorita na otvorenom, humke na grobovima i ponekad za spomenike, kaou Lysicratesu u Atini, dok je osmerokutni plan usvojen za Kulu vjetrova, Atina (F).


28/38



28

Komparacija planova grkih hramova (BF)


29/38



29

Materijalj i konstrukcije. Grcima su stajali na raspolaganju svi glavni graevinski klasini materijali:drvo, zemlja za erpi i opeku i kamen. U najstarijem dobu, drvo i erpi su bili najee u upotrebi zagradnju drvenih skeletnih zgrada sa ispunom od erpia. Drvo je takoe upotrebljavano za tavanice,krovove i stupove. Stupovi najstarijih hramova bili su od drveta.

Grci su erpi upotrebljavali kao glavni materijal za gradnju stambenih kua i gradskih zidina. U arhajsko

i klasino doba Grci nisu poklanjali veu panju stambenoj arhitekturi, koja se u to vrijeme gradiiskljuivo od erpia. Zbog toga su ostaci ove arhi tekture rijetki. Konstrukcije u gradskim zidinama oderpia su dijelom sauvane zbog velike debljine zidina. Gradski bedemi Temistokla u Atini bili su oderpia.

Peena opeka u matici zemlji nije se upotrebljavala sve do pada Grke pod rimsku dominaciju. Za gradnjuvodovoda Grci su upotrebljavali cijevi od peene zemIje. Do 6.stoljea vijeka grki hramovi su bilipokriveni crijepom od peene zemlje. Kasnije, crijep je zamijenjen mermernim ploama. Glavni materijalgrke arhitekture bio je kamen. U ranije doba, zbog bronzanog alata, koritene su meke vrste kamena:razni pjeari i krenjaci. Kasnije, eljeznim alatom obrauju i tvrde mermere. Sva monumentalnaarhitektura klasine i helenistike epohe izgraena je od raznih vrsta mermera. U matici zemljinajpoznatiji mermer se vadio u Pentelikonskom Gorju. ------ Za konstrukcije od erpia upotrebljavan je

malter od gline, a za zidove od kamena malter nije upotrebljavan. Klesanci su meusobno bili vezanidrvenim ili metalnim sponama. Kao podloga za zidne dekoracije koristio se gaeni kre sa dodatkom vodei pijeska. Za unutarnje reljefne dekoracije upotrebljavan je gips. Olovo je sluilo za zalijevanje metalnihspona. Arhitektonska mikenska tradicija i konstruktivni sklop mikenske graevine, osnovni materijali drvoi kamen u Grkoj, bili su glavni inioci, koji su odredili nain konstruisanja prostora u grkoj arhitekturi.Vidjeli smo da su sve egejske arhitekture dale dominantno mjesto konstrukciji zida i razne grede. Rjee jeuz zid kao podupira koriten i stup. Tektonski princip u arhitekturi prvi put je do kraja definisan uarhitekturi Egipta. Nema sumnje da su ovdje, kao kasnije u Mikeni i Grkoj, drvo i kamen usloviliprimjenu ovog principa, isto onako kao sto su erpi i opeka doveli do stereotomske arhitekture uMezopotamiji.

Arhitektura Egipta prvobitno je imala zid od erpia i g redu od drveta. Kasnije, oba ova materijala se

zamjenjuju kamenom, ija je mo premoivanja prostora ograniena. Gradnja zadrava zatvorenitvravski izgled. Stup hipostilnih egipatskih dvorana, moemo rei da je samo dio zida. Za razliku odovoga, grki stup je nastao od drvenog kolca, koji nosi drvenu gredu. Skelet od drveta dozvoljava veeraspone i vitkije proporcije stupova. Kad Grci svoj drveni skelet prevode u kamen, oni i dalje zadravajuiste tenje.Tako je isti tektonski princip primijenjen u Egiptu i Grkoj doveo da posve razliitog arhitektonskogizraza. Egipat, egejska arhitektura i Grka su poznavali konstrukcije luka i svoda, ali su im dali potpunopodreeno mjesto. Grka ih se sasvim odrekla. Dosljednost ovog shvatanja dovela je Grke do iskljuiveupotrebe zida, stupa i grede, a u tretmanu ovih konstruktivnih elemenata grki graditelji su postiglisavrenstvo arhitektonske ravnotee i harmonije. Dodajmo ovome tehniko savrenstvo obrade materijalapa emo imati jasniji uvid u fenomen grke arhitekture.

Zidovi. Za hramove i vanezgrade, zidovi su bili izgraeni solidno od finog, preanog zidanog kamenaili mramora, povezani spojnicama i klinovima od drveta u starim vremenima ili od eljeza u kasnijimvremenima. Malter nije bio koriten, osim u malim koliinama kako bi se osigurala podloga.Krupnozrnastim zidanjem je bilo obloeno sa odlinim tukom od mramora, polirani na zavretku,kamenje boljeg kvaliteta i mramor su bili tako pomno postavljeni da se spojevi jedva mogu vidjeti, a

povrina je napravljena besprijekorno glatka. Obojeni mramor se nije koristio, jedini mogui izuzetak bilaje ograniena upotreba plavo-crnog Eleusinian vapnenca, kao za vijence Erechtheiona.


30/38



30

Zidani materijali su bili jednake visine, do helenistikih vremena, kada su se naizmjenice koristilivisoki i uski materijali. Tokom procesa izgradnje hramova, zidanje krepidoma, zidova i baze i osovine

stubova ostavljeni su u grubo, sve dok potpuno izrezbarena entablatura nije bila ugraena. U bazi hramana vanjskim zidovima kamenje je bilo postavljeno kao vertikalne ploe, ovi orthostates podsjeaju naprimitivna vremena kada su gornji zidovi bili od cigle suene na suncu, uokvireni drvetom. Oko petogvijeka p.n.e. terasa i potporni zidovi bi ponekad bili suoeni sa pol igonalnim zidanjem velikih kamenja

spojenih tako precizno da je zid proizvodio efekat slike- slagalice.

Zidanje odbrambenih gradskih zidova, takoe bez maltera, varirala je u kvaliteti od graevinskogljunka do najboljeg tesanika, ali su obino ostavljeni grube povrine, dajui im izgled hrapave snage;jezgra ovih zidova ponekad su bila od grubog ljunka ili zemlje. etvrtaste ili krune kule su bilerasporeene u estim intervalima. Zidovi kua sve do kasnijih vremena bile su izraene u kamenu samo ubazi, gornji dijelovi bili su od tuka, pokriveni sa ciglama suenim na suncu.

Otvori. Grka arhitektura je u sutini trabecijska i otvori su bili etvrtasti, spojeni gredama. Stubovi sumorali biti blizu postavljeni kada bi nosili grede ili arhitrave od kamena i mramora, ali u unutranjosti,kada bi nosili drvo, mogli su biti rasporeeni ire. Fasade hrama, koje su rijetko imali prozore, pojavljivalebi se puste bez izmjena svjetla i sjena, napravljene od uzastopnih stubova i sjene su se mogle vidjeti u

prostoru izmeu njih. Vrata i prozori su se obino suavali prema vrhu, kao to je sluaj na praguErechtheiona.

Otvor sjevernog portika na Erectheionu (BF)


31/38



31

Krovovi. Nagib zabata hrama bio je odreen nagibom krova, koji je bio nizak, obzirom da pravilotringulacije krova nije bilo koriteno do kasnijih vremena. Za zadnji razlog, unutranji stubovi su ponekadbili potrebni u hramovima, kao na Paestumu. Drvene grede krova bile su koritene i zgrade svih klasa bilesu prekrivene s vanjske strane ploama od tera kote ili u sluaju zgrada hrama, sa posebno izrezanimploicama od mramora. Ravni, mramorni krovovi hramskih trjemova i peristila bili su obogaeniupljinama ili udubljenima.

Detalji krovova (gore)

i primjer hrama Aphaia (BF)


32/38



32

Stubovi. Hramovi su bili visoki jedan sprat, a stubovi, sa entablaturama, bili su ukljueni u cjelokupnuvisinu zgrada sa vanjske strane. U unutranjosti, neki hramovi imali su dvostruke razine stubova za pomopotpore krova, odijeljeni samo arhitravama, a ne potpunim entablaturama. Helenistike zgrade za razlikuod hramova, esto su koristile kombinaciju redova, npr. Stoa od Atalosa, u Atini, imala je dorski stub unioj razini i jonski u gornjoj.

Stilski redovi mogu se saeti u trei osnovne grupe:

Dorskije najrobusniji meu njima, i njegovi najbolji primjeri su u Partenonu i Theseionu Jonskije bio vie vitkiji, i dva tipina primjera su u Erechtheionu i Hram Atine Poliaske, Priene. Korintski, koji se osim svoje razrade kapitela jako malo razlikuje od jonskog, bio je dekorativni

izum Grka i nije bio mnogo koriten do kasnog helenistikog doba. Najpoznatiji primjeri suspomenik Lysicrates, Atina i Olympieion na kojima su Rimljani temeljili svoje vlastite verzije

Reda i doveli do punog ostvarenje.

Caryatids i Canephorae koje su bile ogrnuti enski likovi, i Atlantes ili Telamones rezbareno mukilikovi, su se ponekad koristili umjesto stubova ili potpora.

Vijenci su arhitektonski elementi koji, uz pomo svjetla i sjene stvaraju osnovne vizuelne elemnteobjekta. Grka ljubav prema profinjenosti nala je potpunu mogunost izraavanja u gracioznimvijencima u sunanoj klimi Grke; rimski karakter u neto slinoj klimi, prikazao se u izraenijim

vijencima, dok su, u kasnijim periodima, u sjevernim zemljama, sivim i sumornim vijenci postali grubi ipuniji da bi osigurali dovoljno sjene.

Grki vijenci su profinjeni i njeni u konturi, prvo zbog sitnozrnastog mramora u kojem su estoisklesani, a drugo zbog iste atmosfere i kontinuiranog sunca koja proizvodi jake sjene iz malih projekcija.Iako su dijelovi ovih vijenaca vjerovatno oblikovani rukama, prilaze veoma blizu raznim koninimoblicima, kao to su parabole, hiperbole i elipse. Kao opte pravilo linije izrezbarenih ukrasa na bilokojem grkom vijencu odgovaraju profilu to vijenca i tako je naglaavaju izrazom svoje zakrivljenosti uobogaenom obliku.


33/38



33

Osnovini tipovi vijenaca u Grkoju usporedbi sa Rimskim (BF)


34/38



34

Slijedi klasificirani popis najvanijih vijenaca u uporedbi s rimskim:.

(A)cyma recta (Hogartova "linija ljepote"), koja je esto urezana sa ukrasom orlovi nokti, iji jenacrt odgovara dijelu

(B) cyma reversa (ogee) kada je isklesano obogaeno sa vodenim listom i jezikom(C)ovolo (nalik na jaje), kada je isklesano obogaeno sa jaje i kopljem, ili jajetom i jezikom kao

ukrasima(D)vrpca, mali obini porub koji razdvaja vijence obino je bez obogaivanja.(E) astragal ili perla slui skoro u istu svrhu kao i vrpca, ali ima krug u jednom dijelu. Ponekad je

urezano sa "perlom i kolutom ' ili s perlama, koje, u stvari, dale ime vijencima.

(F) cavetto jejednostavna upljina .(G)) Scotiaje duboka upljina koji se javlja u bazi, i uglavnom nije obogaena.(H)Torus je stvarno poveano perla oblikovanje koje, kada se obogati, urezana sa guilloche ili

pletenice ukrasom, ili snopove lia vezane trakama.(I) ptiiji-kljun oblikovanje esto se javlja u dorskom redu, i daje duboke sjene.(J) (J) corona, ili duboko vertikalno porub gornjeg dijela vijenca, esto je bilo oslikano s grkim

'ara' ukrasom.

Ornamenti. Grki ornament posebno je rafiniranog karaktera, a na njegovom arhitektonskom ukrasutemelje se svi stilovi koji su doli poslije. Akantov list i svitak igraju vanu ulogu u grkom ukraavanje .List iz kojih su izvedeni ovi raste u junoj Evropi u dvije varijante. 'Akantusovim spinosus', koji supreferirali Grci, ima, uske renjeve, u obliku slova V u dijelu s duboko buenih oima koje daje otre,iste sjena. 'Akantusovim mollis', preferiran od strane Rimljana, ima iroki, tupi kraj, ravan u dijelu. Listje bio koriten uglavnom na korintskim stubovima, a takoe se nalazi na stubu i kruni na vrhu odChoragic Spomenika Lizikrata. Svitak koji prati list i djeluje kao stabljika je obino u obliku slova V udijelu s otrim rubovima. Anthemion, palmete, ili orlovi nokti ukrasje bio grki omiljeni ukras, a u velikojmjeri se koristio za ukras stuba Anta, cyma recta vijenci (i vratnih stubova kao u Erechtheionu . Takoe seesto koristio na vrhu stela i antefiksa Grke skulpture, koja su ostale nenadmane, moge se klasificirati kako slijedi:

(A)arhitektonska plastike, koji ukljuuje vijence timpane zabata, akroterije na dnu i vrhu zabata,isklesane metope, kariatide, i lik skulpture, kao 'Gigantomachy' sa oltara Zeusa u Pergamonu uMaloj Aziji (197-159 p.n.e);

(B) isklesani reljefi, kao to se vidi na stelama;(C)slobodno stojee kiparstvo, koji se sastoji od grupa, pojedinih stavki, bigas (koija sa dva konja)

ili quadrigas (koijasa etiri konja).Boja, koja je preivjela u tragovima, mnogo je koritena, posebno na zgradama vjerskog karaktera. Umnogim sluajevima kamen i cigla suena na suncu su prekriveni sa paljivo pripremljenim tukom, da biprimili slike ili obojene ukrase, napravljene od praha mramorne praine, koja je bila vrlo tanka u najboljimzgradama, ali je postala znatno deblja u helenistiko doba. Ovaj mramorni tuko mogao se uglaati dotako visokog sjaja da Vitruvije spominje da e odraavati kao ogledalo.

Grke skulpture, koja nikad nije prevaziena, moe se klasificirati kako slijedi:

(A)arhitektonskaplastike, koji ukljuuje vijence, timpanone zabata, akroterije na dnu i vrhu zabata,isklesane metope, kariatide, i lik skulpture, kao 'Gigantomachy' sa oltara Zeusa u Pergamonu u

Maloj Aziji (197-159 p.n.e);

(B) isklesani reljefi, kao to se vide na stelama;(C)slobodno stojee kiparstvo, koji se sastoji od grupa, pojedinih stavki, bigas (koija sa dva konja)

ili quadrigas (koija sa etiri konja).


35/38



35

Skulpuralni elementi (BF)

Boja, koja je preivjela u tragovima, mnogo je koritena, posebno na zgradama vjerskog karaktera. Umnogim sluajevima kamen i cigla suena na suncu su prekriveni sa paljivo pripremljenim tukom, da biprimili slike ili obojene ukrase, napravljene od praha mramorne praine, koja je bila vrlo tanka u najboljimzgradama, ali je postala znatno deblja u helenistiko doba. Ovaj mramorni tuko mogao se uglaati dotako visokog sjaja da Vitruvije spominje da e odraavati kao ogledalo.


36/38



36

Tri izuzetna spomenika grke arhitekture: Spomenik Lizokratu u Atini, Kula vjetrova u Atini, hram Apola u Miletu (BF)


37/38



37

ZAKLJUAK

Kroz svoju povijest, Grci su izgradili mnogo - svetita, kazalita, i utvrda, esto graena od velianstvenematerijala, rasuti preko raznih podruja istonog Mediterana, od obale Egejskog i Anatolije do Sicilije ijune Italije. Stilsko jedinstvo i temeljna dosljednost i koherentnost pruaju ovoj batini vlastiti,specifian karakter.

Sva grka arhitektura, sakralna, javna i stambena, je u velikoj mjeri podreena veliini ovjeka.Antropomorfnost je jedna od njenih crta. To je arhitektura u kojoj je stub glavni konstruktivni i

dekorativni elemenat. Stubje tretiran skulpturalno i odraava glavne osobine muke i enske figure.

Dorski stup odgovara snanoj mukoj figuri, a jonski i korintski izraava njenost i vitkost enske figure.U traenju proporcijskih odnosa, koji e najskladnije odraziti ravnoteu izmeu podupiraa i tereta, Grcisu postigli savrenstvo. Stub i greda u grkoj arhitekturi najdosljednije definiu tektonski principkomponovanja arhitektonskog prostora. U toku nekoliko vijekova, Grci u arhitekturi trae savrenstvokompozicije i proporcija, koje e posmatrau i vizuelno doarati unutarnje sile, koje djeluju u svakomglavnom elementu graevine. Mjera modula, veliina donjeg poluprenika stupa, omoguila je da svidijelovi graevine budu izraeni njenom relativnom veliinom.

Apsolutna mjera za duinu, stopa, nije imala nikakvog znaaja u proporcionisanju graevine.Kompozicioni princip grke arhitekture poiva na kontrastiranju stupa, zida i grede. Niz stupova ispredpunog zida i sistem greda, koji ih povezuje, je jedini i stalni arhitektonski postupak. Ovim elementima

Grci su postigli savrenstvo arhitektonskog izraza, ali je upravo tu i slabost grke kompozicije zbogmonotonije i nemogunosti znaajnijeg variranja.

Kako mi uvijek fokusiramo nae studiranje na javne objekte, u pregledu grke arhitekture, koja se sastojiveim dijelom od hramova, sa obiljem varijacija, i da nije mogue nai dva ista hrama. Tokom stoljea,arhitekti su uvijek insistirali na revitalizaciji planove svojih svetita vjerojatno zato to je u Antici, svakomjesto bogotovanja moralo biti jedinstveno. To je bio takoer sluaj u Srednjem vijeku, kada se svakacrkva razlikovala od druge.

U svakom sluaju, ljudi e pokuati ponuditi boanstvu savreno djelo. Odlomak iz PlatonoveRepublike jasno izraava elju za trajna obnavljanje. Zadatak arhitekata, napisao je filozof, je"proizvesti tijela koja nisu prethodno postojala". Ne postoji bolji nain definiranja uloga graditelja.Nadalje, arhitektonski problemi su sveprisutni u Platonovoj radu. Kada je rije o definiranju ljepote, onizriito navodi, u Philebus-u: "Ono to ja razumijem ovdje pod pojmom ljepota ... nije ono to obianovjek uglavnom razumije pod ovim pojmom, kao, na primjer, ljepotu ivuih stvari i njihovuzastupljenost. Naprotiv, to je neto ... pravocrtno i kruno, s povrinama vrstih tijela koja su sastavljenapomou estara, kabla, i uspostaviti trg. Ovi oblici nisu, poput drugih, lijepi pod odreenim uvjetima, onisu uvijek lijepa sami po sebi ".

Je li mogue imati bolju definiciju arhitekture od ove Platonove? Za uvjete koje on koristi - "kompas,

kabel i postavka trga" - su oni alati koji simboliziraju rad arhitekte, instrumenti geometrijskog imatematikog dizajna, koji dovode do symetrije i harmonije stvaranja.

I kao potvrda svega ovoga, zar nije Anaksagora od Klazomene (500 - 428) iji su sljedbenici, uenicibili Periklo, Euripid, a moda i Sokratu Ateni - tvrdio ovu premo inteligencije tako to ona podreuje sve"organizacijskim razlozima"? Za jasnu organizaciju zgrade je nita drugo nego klju za euritmiju ikomodularnost. U arhitekturi, kao iu filozofiji, um tei izgraditi sistem u kojem sve tee iz jednogprincipa, gdje je "sve u svemu", da upotrijebimo rijei Anaksagore.


38/38



Dokaz za tu racionalizaciju zgrade nalazimo u poznatoj Skeuoteki, ili kamenom Arsenalu namijenjenom

za atenska galije, koji je arhitekt Filon je izgradio u Pireju, i iji je precizan opis, datira iz druge polovineetvrtog stoljea pr.n.e., doao je do nas u obliku stele sa natpisom u devedeset sedam linija.Kvantificirani opis obavljenog posla, zamiljen je kao strogi "pregled koliina", pokazuje da arhitektonskostvaranje djeluje putem koncepta, prije nego to se pree na opipljiv oblik zgrade.

Na temelju trodimenzionalnog ssistema verbalno utvrenog od strane arhitekte, izvoa mora biti upoloaju da realizira projekat, temeljei svoj rad na trenutnim pravilima koja ureuju tehnike izgradnje.Radi se ovdje sa formulacijom koja srodno arhitekturi diktira u velikim povijesnim spisima - Slavoluk

Davida, hram Ezekiela, hram i palaa Salomon, i tako dalje.

Ova arhitektura, koja je vie verbalna nego koncipirana na crtaem stolu, objanjava, na jednostavannain, koritenjem kljunih proporcija, i mjerenja i modula izraenog u zaokruenim veliinama(hecatompedon, ili hram od 100-stopa, Heraion Samos, mjerenje 100 x 200 Samijskih stopa).

Ovaj primat koncepta ili dizajna obuhvaa i ukljuuje ulogu filozofa u arhitektonsko stvaralatvo: "Nekase niko ne prihvaa ovdje ako nije geometar", pisao je Platon, da naglasi vanost shvaanja vjene ideje uprocesu stvaranja.

S pojavom idealno arhitekture, pojavljuje se i idealan grad Republika koji je donesen zajedno sa"konceptualnim" spomenikom. Organizacija prostora ureuje i organizaciju drutva. A bio je dobar razlogza razliku od demokratskog pristupa u Ateni, ilustriran u Eshilovoj tragediji Perzijanci, koja je

postavljena u kazalitu Dioniza, u podnoju Akropole, da velia grku pobjedu u Salamini nadAhamenidsom despotskom moi Darija i Kserksa ak i grki graditelji dali glavne karakteristike ApadaniPersopolisa.

Jer u velikom sukobu izmeu Grka i Perzijanaca, najmanje to moemo priznati jeste zajednika elja dase ljudsko stanje transcendira kroz umjetnost i arhitekturu.

Arhitektonski Spomenici 330 g.p.n.e

Documents

Transcript of Arhitektonski Spomenici 330 g.p.n.e