Vrijednost umjetnikog djela je veoma kompleksna. Valorizacija umjetn djela nikada ne moe dati trajnu umjetniku vrijednost, jer se radi o ezoterinom fenomenu lijepog.Istoriar umjetnosti Janson pak smatra da je vrijednost umjetnikog djela stalna i nepromjenjiva i ne podlijee iskuenju ukusa vremena; naime, historija je sama revidirala i neke ranije date ocjene umj djela pa i itavih epoha, te ih podvrgnula novim kriterijumima svog vremena. Na kraju, ta je na svijetu apsolutno osim relativnosti? Prostor kao osnovni element konstitucije arhitekture. Unutranja organizacija prostora, raspored i odnos elemenata ovog objekta je u skladu sa tehnologijom procesa kojoj objekat slui. -Prozor dijeli i u isto vrijeme povezuje spoljanji i unutranji prostor. -Jedinstvo i harmonija oblika se zasnivaju na usklaivanju vrijednosti posebnog u optem, detalja u cjelini, objekta u ambijentu i one se ovdje javljaju kao integral elemenata prostora. -naglaene horizontale kao sredstvo kompozicije -Atraktivno je manje ili vie stalno prisutno svojstvo u arh. Igra oblika u prostoru stimulie raspoloenje i stalna je briga svakog arhitekte projektanta. (Alvaro Alto: Potrebno je da ovjekova mata ima svoje slobodno prostranstvo za igru, ali ne treba pretjerivati.) _____________________________________________________________________________________ Percepcija arh objekta je sloen proces. Za nas je subjektivna predstava objektivne stvarnosti jedina prava istina o njoj. Stvari su za nas onakve kakvim ih mi vidimo i percipiramo, a ne onakve kakve jesu.Samo preko neposrednog iskustva ovjek uspijeva dobiti 'priblino' tanu predstavu o stvarnim odnosima u svijetu objektivne stvarnosti. Da bi uhvatila pravu prirodu prostora, kao posmatra moram da se u njemu projektujem. S obzirom na zadatak pred koji sam stavljena-prepoznavanje i definisanje arh.kriterijuma prostorne vrijednosti objekta, moja percepija je, kako to kae Helmholk, anomalija. ELEMENTI KOMPOZICIJE: -Oblik= kao najneposrednije sredstvo izraavanja i uobliavanja prostora, zavisi od karaktera elemenata njegove konstitucije: linije povrine, volumena. LINIJA= kao niz kategoriki definisanih taaka, bazna konfiguracija iz koje nastaju svi bazni elementi prostorne kompozicije, sutina funkcionalnog rezultata;ona preko povrine vodi do prostora. a) Prava linija- kontinualnost u kretanju, uniformnost u svim takama i nepromjenjivost u smijeru.Ona ih je prenijela na oblike koje konstituie, a preko njih je i dala osnovni karaktrer djelu. Snaga njene ekspresije je ovdje sublimisana u njenoj strogosti. (najjae afirmisala izvornost u periodu kubizma) b) Izlomljena linija- nastala naglom promjenom smijera kretanja.Dramatizuje ortogonalnu smirenost i kompoziciji daje obiljeje ivljeg ornamenta-meandriranje. c) Kriva linija je prirodna linija, asocira slobodu, a da bi se u arhitekturi realizovala, svedena je na geometriju.Sugerie pokret, simbolizuje ivost, optimizam. (Barok je vrhunac (zlo)upotrebe krivih linija).Ima posebnu mod prilagoavanja i transformacije. d) Hogartova 'S' linija spoj energinosti i oputenosti.

POVRINA= arh. Kompozicije je materijalna injenica koja ima svoju dimenziju. Ona je rezultat kretanja linija po odreenim zakonitostima. S obzirom na 2D, ona fiziki ne egzistira, nego je projekcjia stanja odnosa kategorija.Povrina je uobliila prostor, njegov volumen i preko meterijala/fakture ga realizovala( glatka, hrapava, plitko-duboko reljefna, rustikalna) -dinamine povrine- dinamina linija- gledajudi tlocrt- u skladu sa dinaminom linijom; P mogu biti pune, zastakljene, perforirane... VOLUMEN= Objekat se manifestovao kroz volumene koji su nastali odnosom P kao elemenata koji ih konstruiu.On je odredio kvantum prostora koji se ispoljio kroz formu. U njemu je sublimisana osnovna koncepcija djela. Za percipiranje volumena je potrebno kretanje, tj promjena take posmatranja. Primarni: kubini..., sekundarni: piramidalni zavreci. VELIINA= je kvantitativna vrijednost. Odnos kvantuma pojedinih elemenata daje kvalitet zbiru. Odreeni mjerni odnosi daju posebna kvalitativna svojstva stvarima kao to su proporcija, ritam, intenzitet. INTERVAL= prostorna ili vremenska praznina.To je odstojanje, razmak, distanca, meuprostor ili meuvrijeme. Praznina definie voluminoznost. Puno- prazno- ekvivalenti arhitekture; bez njega ne bi bio mogud doivljaj fragmenta kao cjeline.To je interval izmeu punih plastinih masa (koje mogu biti pune, prozirne, poluprozirne, perforirane). Ta upljina se uvela kao ravnopravan partner punim plastinim tijelima ne samo kao vezani element.Ritmizacija pumnog i praznog volumena i intervala- interval je ovdje primarni element otvorenih prostora. Od prividnog 'nita' postaje sadraj i smisao prostornog oblikovanja. INTENZITET stvara plastiku, dubinu prostora i vri meku ili otriju valorizaciju i diferencijaciju oblika. Kroz stepen intenziteta kao posebnog fenomena osvjetljenja i same strukture objekta, doivljavaju se obline , i unutranje povrine. PRINCIPI: PROPORCIJA I ODNOS= je odnos elemenata kompozicije, dok je harmonija ostvarena odnosom proporcija. Proporcija i harmonija su meusobno povezane. Dobre proporcije predstavljaju jedan od najvanijih uslova harmonije oblika. SIMETRIJA-ASIMETRIJA= Simetrija je od Vitruvija do Fehnera predstavljala najobiniji zakon ljepote umjetnikog graenja- vaniji od zlatnog presjeka. Za Vitruvija je ona slaganje odgovarajudih lanova, dijelova meu sobom, odnosa dijela prema cjelini. Ovdje je dolo do uniformnog preslikavanja elemenata u odnosu na neku imaginarnu osu simetrije (aksijalnu, ravninsku, centralnu)Simetrija a priori je obezbijedila ovoj kompoziciji najnuniji stepen ravnotee, stabilnosti i jedinstva. U sluaju asimetrije, ravnotea ovdje nije formalna kategorija, gdje se osa simetrije i osa ravnotee poklapaju, asimetrija zahtijeva puniji i ivotniji sadraj. Preko nje je ispoljena ivost, pokret i dinamika prostora. Ona po sebi ne znai negaciju formalno shvadene cjelovitosti djela. Proizilazi iz karaktera i sklopa prostornih elemenata koji sudjeluju u formiranju kompozicije kao prostorne koncepcije djela. Odraava sloenost i raznovrsnost, napuita statinost, zatvorenost oblika, unosi bogatstvo u odnose izmeu dijelova i cjeline.

RAVNOTEA-JEDINSTVO-HARMONIJA= Harmonija je ostvarena tako to su se razlike koje su u suprotnosti jedna s drugima, dovele u sklad. Pjer Frankastel kae da je sada dinamizam zlatni zakon naeg vremena. Sve se krede i preobliava se. Ravnotea nije postignuta mirovanjem, nego upravo kretanjem. KONTRAST-DOMINANTA-AKCENAT Kontrast je ekvivalent jedinstva, a jedinstvo je rezultat razrijeenih protivrjenosti. Moe se javiti u vie vidova: kontrast u oblicima, kontrast u veliini, u poloaju (H i V), u smislu arh pozitiva i negativa (kada se neki elementi izvuku/uvuku iz ravni), kontrast puno-transparentno, u materijalizaciji, kontrast fakture, u boji, izmeu naslijea-staro i novo i specifini: kontrast u gormi akcenta- dominanta koja daje osnovno obiljeje karakteru kompozicije. Akcenat je jedna pokusna taka kojom se postie dominirajudi kontrast. Bez akcenta/dominante, kompozicija bi bila nedefinisani skup elemenata. Kontrast je zainteresovao pogled . Bez kontrasnih elemenata sjenke i svjetla, punog i praznog, objekat bi ostao hladan i bezlina masa materijala. 'Raznolikost je bitna za sredu' (Bertrand Rasel) RED-RITAM-GRADACIJA= Poseban vid uspostavljanja ritma, gdje se sukcesivno ponavljaju pojedini elementi, nezivamo ritmom. On je ovdje nuan element gdje se operie sa nizom istorodnih elemenata prostorne konstitucije. Mzultiplikacijom broja osnovnog elementa, se dolo do meterijalizacije djela. Ovdje ponavljanje nije samo estetiki izraz nego je i izraz tehnike realizacije objekta. Poto ritam sugerie neogranieni tok, uspostavljen je izvjesni broj repera koji su ga fiksirali kao zavrnu sliku jedne odreene cjeline. Opeka do opeke, kamen na kemenu, greda, prozor, stub... Gradacija je poseban vid ritma gdje se vri promjena el ili intervala ponavljanja. Uniformnost ritmizacije je razbio ritam ivodu. KONCENTRACIJA omogudava saeto i jedinstveno zahvatanje prostora ; elementi strukture se grupiu oko jezgra ili ka njemu. PROIMANJE nastaje kada karakter kompozicije ne nosi u sebi ekstremni vid organizacije prostora (koncentr, diferencija), ono predstavlja neku vrstu kompromisa. Ovdje se pojedini elementi prostora (unutranji i spoljanji) meusobno povezuju u jedan kontinualni (tekudi) prostor, bez otrih granica. DIFERENCIJACIJA= ostvarena izraenom razlikom u karakteru pojedinih dijelova.