“Zašto radim to što radim?”

Priručnik za grupni radsa djecom i mladima

“Zašto radim to što radim?”Priručnik za grupni rad sa djecom i mladima

Autori:Stela Đug

Selma BajramovićMilena Timanović

Danijela KalociStela Kubinek

Izdavač: Udruženje građana „Vive Žene”Za izdavača: Jasna Zečević

Urednica: Mima DahićLektorica: Dijana Delalić

Grafički dizajn: 3eko - www.design.com.baŠtampa: „OFF- SET“, Tuzla

Tiraž: 300 primjeraka April, 2015.

„Ova publikacija je napravljena uz finansijsku pomoć Švedske Međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA). SIDA nije učestvovala u pravljenju ovog materijala i odgovornost za sadržaj snosi UG Vive Žene“.

Sadržaj:PROGRAM PEDAGOŠKIH RADIONICA UVOD ...........................................................................................................................I TEMA - UPOZNAJMO SEBE I DRUGE

I RADIONICA - Predstavljanje i upoznavanje ..............................................................II RADIONICA – Grupna pravila .................................................................................III RADIONICA – „To sam ja“ .....................................................................................IV RADIONICA – „Moje sigurno mjesto“ ...................................................................V RADIONICA – “Moje srce” .....................................................................................VI RADIONICA – „Pomagači“ ....................................................................................VII RADIONICA – „Zašto radim to što radim“ ...........................................................VIII RADIONICA – „Upoznajem tebe“ .......................................................................IX RADIONICA – „Duga sličnosti i duga razlika“ ......................................................

II TEMA - STEREOTIPI I PREDRASUDE X RADIONICA – „Zid predrasuda“ .............................................................................XI RADIONICA – “Ružno pače” .................................................................................XII RADIONICA – “Crno janje” ..................................................................................XII RADIONICA – Europska željeznica ......................................................................XIV RADIONICA – Tačkice ........................................................................................

III TEMA - SUKOB I SURADNJAXV RADIONICA – Spor ili sporazum .........................................................................XVI RADIONICA - Natjecanje i suradnja ....................................................................XVII RADIONICA - Hitno rješenje .............................................................................XVIII RADIONICA - Konfliktne situacije ..................................................................XIX RADIONICA - Samoća je teška ............................................................................XX RADIONICA - Prijateljstvo treba njegovati ..........................................................XXI RADIONICA - Hodao bih kilometrima ................................................................

PROGRAM ART RADIONICEZNAČAJ CRTANJA .........................................................................................................

I RADIONICA - Duga ..................................................................................................II RADIONICA – “Lav i miš” ......................................................................................III RADIONICA - Crtanje formi: lemniskat i spirala ...................................................IV RADIONICA - Perceptivno crtanje .........................................................................V RADIONICA - Dinamično crtanje: element zrak .....................................................VI RADIONICA - Dinamično crtanje: element voda ...................................................VII RADIONICA - Rad sa bajkama ..............................................................................

NEKOLIKO PRIMJERA SLIKA I SAŽETAK TEORIJE ............................................ BOJE ............................................................................................................................. TEHNIKE CRTANJA ....................................................................................................

7

91011121415181921

2325273033

36394042444546

4849515355565758596163

PROGRAM RADIONICA NENASILNE KOMUNIKACIJE UVOD ............................................................................................................................

I RADIONICA - Uvod u pozitivnu komunikaciju ........................................................II RADIONICA - Opažanje čulima ...............................................................................III RADIONICA – Prepoznajmo osjećanja ...................................................................IV RADIONICA - “Razderano srce” ............................................................................V RADIONICA - Osjećanja i potrebe ...........................................................................VI RADIONICA - Razlika između želja, potreba i zahtjeva .........................................VII RADIONICA - Govori jasno da te sav svijet razumije ...........................................VIII RADIONICA - „Smetnje na vezama“ ...................................................................IX RADIONICA - Šta se krije iza ljutnje ......................................................................X RADIONICA - „E, baš neću – kad mi tako kažeš“ ...................................................

PRIMJER ISKUSTVA U RADU PEDAGOŠKI RAD SA DJECOM I MLADIMA ...........................................................LITERATURA ....................................................................................................................

6768707273757778808284

8796

PREDGOVOR

Posljednjih deset godina tim pedagoga iz Udruženja „Vive Žene“ realizuje program radionica sa ciljem razvoja svjesnosti djece o sebi, drugima i okruženju, te poboljšanja komunikacije između djece, između djece i učitelja i između djece i roditelja. Program se sastoji iz tri dijela: pedagoške radionice, kreativne/art radionice i radionice o nenasilnoj komunikaciji. Ovaj program se realizuje u osnovnim školama u toku dvije školske godine. Učešće djece u grupama je na dobrovoljnoj osnovi uz suglasnost roditelja.

Program je namijenjen za svu djecu koja žele više naučiti o sebi i poboljšati svoju komunikaciju sa drugima. Ono što je bitno za dobro funkcionisanje grupe jeste da je grupa homogena i da su djeca motivirana za rad.

Ovim programom želimo dati jedan skroman doprinos većoj unutarnjoj harmoniji djece, a time i harmoniji u međusobnim vezama. Smatramo da je ovo važno za pozitivan razvoj djece u skladu sa filozofijom nenasilja i razvoja tolerancije.

Radionice imaju interaktivni karakter i na taj način podstiču kreativnost kod djece ali i kod voditelja. U radionicama djeca sjede u krugu što omogućava da svi gledaju jedni drugima u lice i da učesnici imaju istu važnost. Program se razlikuje od školskog u tome što nije orijentisan na sticanje znanja i pamćenje činjenica, nego se zasniva na takozvanom „iskustvenom učenju“, koje podrazumijeva kreiranje situacije u kojima dijete uči kroz metodu „vlastite kože“, što se postiže igrom, simulacijom i akcijom. Ovo učenje je usmjereno na proces, a ne na rezultat. Učenje podrazumijeva interakciju i komunikaciju u grupi vršnjaka u kojoj se uz međusobno dijeljenje iskustva povećava dječija osjetljivost za tuđe emocije, razvija se suradnja, suosjećanje i tolerancija. Djeca razvijaju odgovornost i brigu za sebe, ali ujedno odgovornost i brigu za druge.

Ono što je važno za realizaciju radionica je:- Prostor treba biti ugodan, adekvatno opremljen i stalan- Broj članova ne bi trebao prelaziti 15- Trajanje grupnih sastanaka maksimalno je 90 minuta- Idealno je da radionice vode dva voditelja

Želimo se zahvaliti djeci i osoblju škola u kojima smo sprovodili ovaj program, OŠ „Solina“, područno odjeljenje Dokanj, Tuzla; KŠC „Sveti Franjo“ Tuzla; OŠ „Petar Kočić“ Kravica, područna odjeljenja Konjević Polje i Burnice; Treća osnovna škola Brčko; Peta osnovna škola Brčko; Deseta osnovna škola Bijela. Takođe se zahvaljujemo roditeljima koji su svojoj djeci dozvolili sudjelovanje u ovom programu, jer program je izvođen kao vannastavna aktivnost.

Posebno smo zahvalni gđi. An Cornelissen, art-terapeutkinji iz Nizozemske, koja je često s nama promišljala o načinu ljekovitog (terapeutskog) crtanja i o drugim pristupima u radu sa djecom.

Pedagoški tim U.G. „Vive Žene“

5

PROGRAM PEDAGOŠKIH RADIONICA

UVODOsnovna namjera i svrha ovog načina učenja nije postizanje što veće količine preuzetih znanja,

nego iskustvo koje daruje osjećaj kompetencije i samopouzdanja, a time i osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja. Ono omogućuje artikulaciju niza drugih, vrlo značajnih unutarnjih iskustava u odnosu na sebe, druge i svijet u cjelini, koja se u formalnom školskom radu nikada ne dotiču i ne njeguju.

Bazična ideja od koje polaze pedagoške radionice je ideja o iskustvenom učenju, odnosno ideja o cjelovitom učenju.

Cilj rada pedagoških radionica je edukacija, a ne psihoterapija. U skladu s tim, naglasak je stavljen na projektivno, a ne reaktivno značenje svih tehnika, sadržaja i oblika rada, a to znači na poticanje rasta i razvoja zdrave osobe, a ne na rješavanje (reagovanje na) individualne psihičke tegobe i poremećaje neke osobe.

Glavna tehnika pedagoških radionica je kružna komunikacija: sudionici dijele svoja iskustva smješteni u krug, tako da svako vidi svakoga. Uloga voditelja je da potiče i olakšava razmjenu iskustava djece. Radionice omogućavaju iskustveno učenje o sebi, drugima i svijetu. One stavljaju naglasak na proces a ne na ishod ili rezultat procesa. Tokom procesa podjednako se apelira na osjetilne, emocionalne i moralne, a ne samo na intelektualne funkcije dijeteta. Ono u čemu je pravi edukacijski doprinos takvog načina rada je cjelovit osobni rast i razvoj.

Sadržaj pedagoške radionice: radionice su edukacijske, zbog načina rada koji u djeci pokreće razvojno značenje promjene, ali i zbog potpuno novih sadržaja koje nude. Koncipirane su na osnovu tri ključne teme:

- Upoznajmo sebe i druge; - Stereotipi i predrasude- Sukob i suradnja

Osnovni sadržaj je JA i TI: naši strahovi, naše ljutnje, naši problemi, naši snovi, naše odluke, naši sukobi, naše vrijednosti, moje ime, što kod sebe volimo, zašto radimo to što radimo, kako vidimo druge, naše sličnosti, naše razlike, poruke podrške, suradnja, tolerancija, aktivno slušanje, razgovor prihvatanja, kreativno rješavanje sukoba (u razredu, obitelji, susjedstvu).

7

I RADIONICA – Predstavljanje i upoznavanjeII RADIONICA – Grupna pravilaIII RADIONICA – To sam jaIV RADIONICA – Moje sigurno mjestoV RADIONICA – Moje srceVI RADIONICA – PomagačiVII RADIONICA – Zašto radim to što radimVIII RADIONICA – Upoznajem tebeIX RADIONICA – Duga sličnosti i duga razlika

I TEMA

UPOZNAJMO SEBE I DRUGE

I RADIONICA - Predstavljanje i upoznavanje

Cilj: upoznavanje sa načinom rada, voditeljicama i međusobno upoznavanje učesnika, kreativno izražavanje.

I korak Predstavljanje voditeljica i kratko predstavljanje programa pedagoških radionica.

II korak - Izrada akreditacija sa imenom kroz simbole i predstavljanje učesnika Voditeljice podijele učesnicima papire u boji (malo deblji nego uobičajeni), te pripreme bojice, flomastere, makaze, ljepila, kolaž papir, deblji konac, šestari. Učesnici treba da odaberu jedan simbol, nešto što vole, što ih predstavlja i da na papiru nacrtaju taj simbol u koji će upisati svoje ime, te ga ukrasiti i obojiti kako žele. Nakon što završe za izradom akreditacija, svaki učesnik uz pomoć voditeljice napravi dvije rupice na akreditaciji (obično se prave šestarom), te provuku deblji konac, kako bi akreditaciju mogli staviti oko vrata. Konac treba da bude duži, kako bi ga učenici/e mogli nesmetano staviti na vrat. Kada svi učesnici završe izradu akreditacija, voditeljice započinju diskusiju. Svaki učesnik kaže koji je simbol izabrao i objasni zašto je izabrao baš taj simbol, šta on predstavlja i kako je povezan s njim/njom. Nakon toga kaže svoje ime, koje je porijeklo, po kome je dobio/la ime, da li ga voli ili ne i zašto. Može reći i nadimak ako ga ima, te objasni kako je dobio taj nadimak, da li ga voli ili ne, i da li „posjedovanje“ tog nadimka, značajnije utiče na njegov život? Ako bi želio promijeniti ime ili nadimak, koje bi uzeo i zašto? Voditeljica može pitanjima poticati manje pričljive učesnike grupe. Pitanjima se mogu uključiti i ostali učesnici, ali svoja imena objašnjavaju onda kada na njih dođe red. Nakon što kažu svoja imena, može se razviti diskusija koju potiče voditeljica pitanjima: Kako ste se osjećali govoreći o sebi, da li vam je bilo ugodno ili nije, zašto; da li osjećate da ste se bolje upoznali s ostalim članovima grupe...?

Savjet voditeljici: Treba potaknuti što više učesnika da komentiraju vježbu, po mogućnosti svi. Vježba je prikladna za grupe koje počinju sa radom u kojima se učesnici ne poznaju dovoljno dobro, odnosno, nisu imali priliku da se upoznaju na taj način. Važno je uključiti svakog učesnika i osigurati pažnju ostalih.

III korak - Paukova mreža ili klupkoUčesnici stoje u krugu. Voditeljica započinje igru bacajući nekome u krugu klupko vune, tako da

zadrži nit u ruci.Pri tome glasno kaže što zajedno sa klupkom želi toj osobi poslati: neku lijepu želju ili neki

konkretan predmet, nešto što onaj drugi nema ili nešto što bi mu bilo drago. Klupkom se, na primjer, može darovati putovanje na Divlji zapad, jahaći konj, brod, petica iz

matematike, ali i ljubav određene osobe, osmijeh, lijep dan, sretan povratak kući, mir... Učesnici nastavljaju jedni drugima dodavati klupko sve dok svi ne budu jednom niti povezani

u mrežu. Ona je simbol ili slika uzajamne povezanosti, a darovi koje dajemo jedni drugima su ono što stvarno gradi i učvršćuje povezanost među ljudima.

Igra se može završiti i tako da onaj kod koga je klupko vraća nazad osobi od koje je dobila klupko i tako dok se klupko ne vrati do osobe koja je prva bacila klupko. Važno je da svi zapamte od koga su dobili klupko, kako bi ga mogli vratiti osobi od koje su dobili.

9

II RADIONICA - Grupna pravila

Cilj: uspostavljanje pravila rada grupe, razvoj grupne dinamike

I Korak - Igrica „Pridjevsko ime“Svaki učesnik kaže svoje ime i pridjev koji počinje sa početnim slovom njegovog imena i za koji

smatra da mu najbolje pristaje. Igru započinju voditeljice kako bi ohrabrile učesnike na sudjelovanje, te dale svoj primjer. (Selma - sretna, Danijela - draga i sl.)

II Korak - Kreiranje pravila rada u grupiVoditeljice pozivaju učesnike da zajedno definiraju i usvoje pravila rada u grupi koja su im važna

da bi se dobro i sigurno osjećali tokom radionica.Svoje prijedloge učesnici pišu individualno prvo na stikere, a zatim ih pojedinačno prezentiraju

grupi, voditeljica ima zadatak da sumira prijedloge i definira u pravila koja učesnici prihvataju. Sva usvojena pravila se napišu na velikom papiru (flipčart). Pravila treba da budu istaknuta na

vidnom mjestu tokom radionica.

Napomena voditeljicama: Voditeljice mogu pomoći i ponuditi neka pravila sa objašnjenjima. Bitno je da se pravila na

kraju pročitaju i da se cijela grupa usaglasi oko toga. Tokom seminara se mogu dodavati i nova pravila, nakon što se o tome prodiskutira u grupi i grupa, odnosno većina prihvati to pravilo.

III Korak - Riječ za kraj Nakon završetka učesnici odaberu jednu riječ koja bi opisala njihov trenutni osjećaj i izgovore je u krugu.

10

III RADIONICA - „To sam ja“

Cilj: razviti pozitivnu sliku o sebi, osjećaj vlastite vrijednosti i dostojanstva.

I korak - „Male stvari koje puno znače“ Voditeljica u sredinu kruga stavi veći broj sitnih predmeta, koji za učesnike mogu imati neku važnost. Svi posmatraju te predmete, a potom svako odabere jedan od njih, razgleda ga, osjeti njegovu toplinu i strukturu, pokaže ga ostalima i priča o svom predmetu: Zašto sam ga odabrao/la? Na šta me podsjeća? Zašto volim taj predmet? Šta mi znači?

II korak - „To sam ja“ Svako na papiru nacrta ljudski lik (vidi sliku). U polja označena brojevima svako upiše nešto o sebi.

1. Volim razmišljati o...2. Rado gledam...3. Volim slušati...4. Rado guram nos u...5. Volim pričati o...6. Moja izreka...

Nakon što svako u svoj lik upiše svoje osnovne osobine, neka porazgovara o njima s osobom koja

mu sjedi najbliže.

III korak - „Kako me vide drugi“Učesnici ljepljivom trakom zalijepe jedni drugima na leđa list papira. Svi imaju olovke i kreću

se prostorom zapisujući jedno drugome na papir njegove/njezine pozitivne osobine. Voditeljica prekida ovu igru kada primjeti da svaki učesnik ima bar pet napisanih pozitivnih osobina.

Savjet voditeljici:Svako ima potrebu govoriti o sebi. Želi da ga se čuje i želi osjetiti prihvaćanje i potvrdu. Kada se

jedni drugima „otvaramo“, počinjemo osjećati sigurnost, uzajamno prihvatanje i povjerenje. Govoreći drugima o sebi, počinjemo sebe bolje vidjeti.

U prvoj igri neki predmeti koje učesnici izaberu mogu pobuditi bolna sjećanja. Važno je ostaviti ih da jedni s drugima podijele osjećaje.

U našoj kulturi se smatra samohvalom, odnosno neprimjerenim ponašanjem pozitivno govoriti o sebi. Ponekad će neko od učesnika zahtijevati da se govori o negativnim osobinama bližnjih ili će sam o sebi govoriti kritički. O tome ne treba raspravljati, nego objasniti da u ovim igrama to nije potrebno.

Voditeljica ne komentira proces ni postupke učesnika (npr. osobine napisane na leđima); naročito izbjegava donošenje zaključaka na kraju igre ili razgovora. Ostavimo svakoga da svoj doživljaj prorađuje sam. Želi li neko od učesnika nešto komentarisati, uvijek mu damo priliku. Učesnike ćemo pitanjima potaknuti da izgovore svoj doživljaj (uz vježbu KAKO ME VIDE DRUGI): Kako ste se sjetili nečijih pozitivnih osobina? Što ste osjećali kada je vama neko pisao po leđima? Šta ste vidjeli na licima drugih?

11

IV RADIONICA - „Moje sigurno mjesto“

Cilj: razviti osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, osjećaj samopouzdanja, pozitivnu sliku i svijest o sebi.

I korak Voditeljica u nekoliko riječi najprije objasni smisao vježbe:

Dok držimo oči otvorene, okrenuti smo vanjskom svijetu, kada ih zatvorimo, okrećemo se onom unutarnjem, svom svijetu.

Ovo je vježba zamišljanja (imaginacije) i vježba opuštanja (relaksacije). Ona nas smiruje i usmjerava na nas same. Putovat ćemo u svom duhu. Riječi vode našu fantaziju, ali nemojte se prisiljavati na izmišljanje slika, pustite da vam dođu same. Ako vam misli počnu lutati bez reda, malo ih slijedite, a onda se vratite vježbi. Postane li vam zbog nečega neugodno, imajte na umu da uvijek možete otvoriti oči i preuzeti kontrolu nad situacijom. Moj glas će vas voditi, a vi ćete zatvorenih očiju zamišljati što želite i u čemu najviše uživate.

Tu nema opasnosti; nalik je sanjarenju koje poznajete. Zatvorite oči. Opustite leđa, pokušajte osjetiti svoje tijelo, opustite ruke, stomak, mišiće u nogama, sve do stopala se opustite.

II korak - Vođena fantazija „Moje sigurno mjesto“Zamislite da ste u polju, u šumi, uz rijeku ili na moru. Zamislite krajolik koji volite, u kojem ste

već bili ili, pak, nikada niste bili, ali biste htjeli biti. Svako zamišlja svoj krajolik. Zamislite sebe kako hodate tim krajem. Krećite se onako kako je vama drago: trčite, valjajte se, šetajte, skačite! Osjećate li tlo pod nogama? Osjećate li vjetrić, mirise u tom krajoliku? Čujete li kakve zvukove? Kakvi su tu oblici i boje? Uživajte u svakom detalju, dodirnite nešto!

Sada se polako zaustavite, približite se svom sigurnom mjestu. To je vaše najmilije mjesto, mjesto gdje se osjećate zaštićeno, gdje sanjarite ili razmišljate, promatrate svijet iz prikrajka.

Šta ste učinili? Jeste li sjeli ili čučnuli? Šta vidite? Pogledajte dobro oko sebe! Za to vaše mjesto možda niko ne zna. A možda je to mjesto gdje ste se zajedno nekada s nekim igrali...? Ima li osim vas još nekog tu?...

A sada se polako dižemo, ponijeli smo sa sobom u ruci nešto za uspomenu na naše sigurno mjesto (kamen, školjku, grančicu, zemlju, cvjetić, ili...) Polako koračamo, zamišljeni smo, držimo u ruci kao zalog naš tajni predmet. Vraćamo se ovamo tako da brojimo u sebi do deset i onda otvaramo oči.

III korakNakon čitanja učesnici ne treba da govore, već da ostanu u skladu sa mislima i slikama koje su

imali u vođenoj fantaziji. Svaki učesnik treba da dobije papir za crtanje i bojice. Dati uputu učesnicima da nacrtaju svoje sigurno mjesto. To može biti u vidu oblika, boja, nekog mjesta, prostora itd., odnosno, da nacrtaju slike koje su vidjeli u vođenoj fantaziji.

Nakon što svi nacrtaju crtež, stave ga ispred sebe i voditeljica počinje diskusiju. Za diskusiju mogu poslužiti sljedeća pitanja: Šta držite u ruci? Šta ste ponijeli sa sobom? Hoćete li nam reći kako izgleda vaše skrovito mjesto? Dok ste zamišljali pojedine scene, što vam je smetalo? Kako ste se osjećali?

Dobrovoljci mogu da pokažu svoj crtež i objasne o čemu se radi i zašto je to njihovo sigurno mjesto.

Pozvati učesnike da zamisle da je to putovanje do sigurnog mjesta bilo kratki film koji su gledali. Kako bi dali ime tom filmu, ali tako da spomenu i svoje ime u naslovu, npr. „Damir na plaži“ „Lana u svom vrtu“ „Amir na drvetu“, itd. Učesnici trebaju na crtežu napisati ime tog filma, odnosno crteža i onaj ko želi može reći ostalima kakav naziv je izabrao.

IV korak - „Kako se osjećam“Nakon radionice učesnici stanu u krug, voditeljice ih zamole da razmisle o tome kako se osjećaju

nakon završetka radionice. A zatim, svaki učesnik neverbalno (pokretom, mimikom) izrazi svoj osjećaj.

12

Savjet voditeljici:U vježbi vođene fantazije dogovorite sa učesnicima jasna pravila: oči su zatvorene za vrijeme

cijele vježbe, ako ih otvaramo varamo sebe. I niko ništa ne govori dok traje zamišljanje, odnosno dok ne otvorimo oči.

Stvorite ugodnu atmosferu tako da se učesnici osjećaju sigurno i opušteno. Ne podižite glas. Dogovorite s učesnicima znak koji će značiti da smo svi sada pozorni i tihi. To može biti kartončić sa sličicom, podignuta ruka ili neka druga gesta. Učesnici često pokušavaju pogoditi što odrasli od njih očekuju. Naglasite da je sve dobro što je iskreno i njihovo.

13

V RADIONICA - „Moje srce“

Cilj: osvijestiti naklonosti i privrženosti određenim osobama, ljubimcima i predmetima; omogućiti pronalaženje najboljeg načina postizanja odgovarajućeg prihvatanja s druge strane, da se naklonost održi i produbi.

I korakSa učesnicima se počne diskusija o njihovoj naklonosti osobama iz njihove bliže i dalje okoline,

ljubimcima i drugim životinjama i predmetima.

II korak Nakon što su učesnici nabrojali sve svoje „velike ljubavi“ daju im se papir i bojice uz uputu da na

papiru nacrtaju svoje srce i u njemu odrede mjesto za svaku od „velikih ljubavi“. U te prostore učesnici će, ovisno o uzrastu, sposobnostima i preferenciji, nacrtati, upisati ili iz kolaža izrezati i nalijepiti te osobe, ljubimce ili predmete. Kada su svi učesnici završili s izradom njihovih „srca“ – trebaju ih izrezati i nalijepiti na jedno veliko, unaprijed pripremljeno, grupno srce, i izložiti na vidnom mjestu.

III korak Potaknuti učesnike da utvrde za koga su najčešće našli mjesto u svojim srcima. U daljoj diskusiji

se potiče razgovor o tome koga ko i zašto posebno voli, kako tu ljubav doživljava, osjeća (npr. Kako znaš da Žuću voliš najviše od svih životinja?) i kako mu je uzvraćena? Kako bi se osjećao da tu ljubav izgubi? Šta treba činiti da tu ljubav održi ili čak produbi? Šta može učiniti da stekne još više takvih ljubavi? Šta bi mu to značilo?

Napomena voditeljicama: U ovisnosti od vremenskog okvira, ukoliko je moguće sprovesti završnu igru za opuštanje i relaksaciju učesnika po izboru voditeljica.

14

VI RADIONICA - „Pomagači“

Cilj: lični rast i razvoj percepcije o sebi samom, razvoj međusobnog povjerenja, poštovanja i razumijevanja.

I korak - „Osobina koju volim“Šta kod sebe volim: Svako napiše na karticu koju svoju osobinu najviše voli. Voditeljica traži da

se svi na trenutak zamisle, jer je vidjeti sebe najteže. Ako neko ne zna šta bi napisao, može reći: „Trebam ogledalo!“ Onda se neko iz kruga javi sam

(ili onaj ko traži ogledalo kaže ime onoga čiju pomoć želi: „Trebam ogledalo! Neka bude npr. Sara!“), a onaj ko traži ogledalo upita: „Šta kod mene najviše voliš?“ “Ogledalo” mu šapne odgovor i on ga upisuje na svoju karticu. Voditelj mora napomenuti da nije riječ o osobini koju bismo željeli imati, nego o osobini koju imamo. Kartice se stavljaju u šešir, a potom svako izvuče po jednu i svima je pročita.

Kako se redom čitaju osobine, svi pogađaju o kome se radi, kome ta osobina pripada.

II korak - „Daj da ti pomognem“Učesnici u krugu pišu na kartici u boji šta je PROBLEM KOJI ME U POSLJEDNJE VRIJEME

NAJVIŠE MUČI. Kartice se bace u šešir, izmiješaju, te svako izvuče iz šešira nečiji problem. Ako izvuče svoj, vraća ga i uzima drugi. Svako cijeloj grupi pročita problem, koji je dobio, kao da je njegov vlastiti (u prvome licu) i kaže način na koji ga misli riješiti. Drugi mogu reći kako bi ga oni riješili, samo onaj čiji je to stvarni problem sluša i ništa ne govori. Voditeljica pazi da se svakom problemu posveti podjednako vrijeme. Razgovor o pojedinom problemu zaustavlja se riječima: „A sada vratimo karticu onome čija je.“

Nakon vježbe: Započeti diskusiju sa učesnicima postavljajući pitanja, npr. Kako ste se osjećali rješavajući nečiji

problem? Koliko ste se trudili riješiti taj problem? Kako ste se osjećali kada je na redu bio vaš problem? Jeste li odabrali uistinu važan problem? Koliko vam se sada ideja pojavilo kako da ga riješite?

III korak - „Pomagači“Nakon što su nam ostali učesnici bili stvarni pomagači u borbi s problemima, možemo izabrati i

imaginarne – svog osobnog pomagača. U sredinu kruga voditeljica postavi kartice s pomagačima (tako da se vidi samo naličje kartica - slike 3. i 4.), a svako, nakon što zatvori oči i neko se vrijeme ponovo usredotoči na svoj problem, uzima nasumice jednu od kartica, okreće je i čita cijeloj grupi, a voditeljica još jednom ohrabruje one koji su poruku pomagača razumjeli u pozitivnom smislu.

15

16

Kartica pomagači (slika 3.)

Kartica pomagači (slika 4.)

17

VII RADIONICA - „Zašto radim to što radim“

Cilj: upoznati sebe i svoje potrebe, razviti odgovornost za svoje ponašanje, osvijestiti vrijednosti koje usmjeravaju naše akcije, razviti međusobno povjerenje, razumijevanje i grupnu povezanost.

I korak - „Ogledalo“ Učesnici stanu u dva reda, okrenuti jedni prema drugima. Jedan red su oni ispred ogledala, drugi

red su njihove slike u ogledalu. Učesnici koji stoje ispred ogledala izvode različite pokrete, ponašaju se kao da su zaista ispred ogledala, a likovi u ogledalu slijede njihove pokrete. Nakon nekog vremena (dvije do tri minute) uloge se zamjenjuju.

II korak - „Radim to što radim“Voditeljica daje uputu: „Svako neka napiše tri stvari koje ne voli raditi, ali koje ipak radi.“Nakon što svako napiše svoje tri stvari, voditeljica daje sljedeću uputu: „Svako neka napiše

razlog zbog kojeg nastavlja raditi ono što ne voli.“U krugu ili u manjim grupama, uz pomoć voditeljice objašnjenje koje je svaki učesnik dao,

pokušava se preformulirati tako da sadrži jasnu vezu onoga što neko čini i njegovih/njenih osnovnih potreba/vrijednosti.

Savjet voditeljici:Na primjer, ako neko napiše „Stalno kopam nos. To radim jer mi se čini da me nešto u nosu

svrbi i smeta mi.“, postavljamo pitanje „Zašto to radiš, ako to ne voliš?“ „Šta bi ti htio/htjela?“ „Koju zapravo potrebu imaš?“

Pretpostavimo da učesnik odgovori „Htio bih da me moji roditelji ne opominju. Htio bih da me djevojke ne zadirkuju.“ (učesnik dakle želi da ga drugi cijene). Tada ga možemo pitati zašto ne radi ono što zapravo hoće.

Promotrimo to na još jednom prikladnijem primjeru. Učesnik je napisao: „Imam prijateljicu koja hoće da radim sve po njenom. Moje prijedloge uvijek odbija. Onda ja opet popustim, jer ne želim ostati bez prijateljice.“ Šta učesnik želi, koja je njegova/njena potreba? On/ona želi poštovanje ili uvažavanje svoje osobe, odnosno prijateljicu koja će ga/je poštovati. Možemo pitati zašto svojoj sadašnjoj prijateljici jasno ne kaže šta od nje očekuje, odnosno zašto ne kaže NE nametnutom prijedlogu i prestane se osjećati podređenim.

U cijeloj grupi se može početi diskusija i o tome kada i šta radimo slijedeći druge, a kada djelujemo u skladu sa svojom potrebom ili onako kako sami želimo.

II korak - „Moj dan“Svako treba da zamisli da može provesti jedan dan onako kako mu srce zaželi, od trenutka kada

se probudi, pa do trenutka kada polazi na počinak. Neka taj dan opišu drugima: šta sve rade, s kim su, šta jedu, šta odijevaju. Nakon što svi prisutni opišu svoj dan, voditeljica traži da svako tom svom scenariju napiše ime („Ema ide autostopom na more.“ „Alen igra šah sa svjetskim prvakom.“)

Pitanja za diskusiju:Šta je većina poželjela? Jesu li to nemoguće želje? Možete li takav dan ostvariti? Šta vas

sprečava? Ako ste zamislili nemoguće, možete li napraviti neku drugu varijantu koja bi zadovoljila istu potrebu (putovati, biti s nekim, igrati se)?

III korak - Ples u čvorNa početku voditeljica kaže učesnicima da stanu u krug i podignu ruke u zrak. Na znak voditeljice

polako se počnu približavati jedni drugima i hvataju nečije ruke u zraku, te spustivši ruke, počnu otvarati lanac, ali tako da drže ruke koje su uhvatili. Ostavljamo im zadatak da raspetljaju čvor, ukoliko je to moguće, na sve načine kojih se mogu sjetiti, ali ne smiju ispustiti ruke.

18

VIII RADIONICA - „Upoznajem tebe“

Cilj: uočavanje pozitivnih osobina drugih, razvoj suradničkih odnosa u grupi, razvoj međusobnog povjerenja i podrške. I korak - Naš voz/vlak

Učesnici se podijele u nekoliko manjih grupa od 5 do 7 članova. Svaka grupa izradi veliki crtež vagona. Na prozorima su slike svakog člana grupe, a na kolima pišu njihove karakteristike (šta vole, čime se bave, čemu teže, šta im je zajedničko...). Svi vagoni se zalijepe na zid prostorije/učionice i tako nastaje voz/vlak koji prikazuje cijelu skupinu. Iznad tih postera može se napisati - TO SMO MI ili NAŠ VOZ/VLAK

II korak - Volim te...Svi učesnici sjednu u krug i voditeljica započne igru tako da za svog desnog susjeda kaže npr.

Volim Lejlu jer... i navede razlog zbog kojih je voli. U igri se učesnici navikavaju zapažati pozitivne osobine kod drugih.

III korak - BarometarNa kraju radionice učesnici izraze svoje utiske o današnjim igrama i doživljajima tako da na

papiriću nacrtaju jedan od znakova koji odgovara onome kako se osjećaju (vidjeti kartice pod naslovom Kakvo je vrijeme danas - Slika 5.).

19

20

Kartice - Kakvo je vrijeme danas (Slika 5.)

IX RADIONICA - „Duga sličnosti i duga razlika“

Cilj: bolje međusobno upoznavanje, uočavanje sličnosti i razlika, razumijevanje i poštovanje različitosti drugih, međusobna tolerancija.

I korak - Upoznavanje na trgu Voditeljica pozove učesnike da ustanu i da, ako je potrebno, oslobode dovoljno prostora

za kretanje. Uputa se može dati na sljedeći način: „Prolazite trgom koji je pun ljudi, ali vi nikoga ne poznajete. Hodate bez nekog određenog cilja, brže ili sporije, sami izaberete ritam. Na moj znak pristupite najbližoj osobi i predstavite se, na primjer: „Ja sam Lana i volim čitati stripove“. U grupi u kojoj se učesnici nedovoljno poznaju šetnja trgom može se nastaviti dok se svako ne upozna s više osoba ili sve dok svako ne upozna svakoga.

II korak - U duginim bojama U parovima oblikovanim nakon posljednjeg upoznavanja, učesnici u kratkom razgovoru pronalaze

tri osobine koje su im zajedničke ili slične, te tri osobine koje ih razlikuju. Pitanja koja postavljaju jedno drugome mogu se odnositi na navike, na ono što vole (biljke, životinje, ljude, stvari, aktivnosti), na strahove i nade, planove i želje, ali i na konkretne činjenice iz života (obitelj, prijatelje, susjedstvo i sl.). Na velikim listovima papira svaki par crta svoju dugu sličnosti i svoju dugu razlika. Svaki par se crtežom svojih duga predstavlja cijeloj grupi.

III korak - Dugina pitalica Igra s pitanjima gdje svaki učesnik odgovara za sebe. Zatim, u velikom krugu svako pojedinačno

pročita odgovore i priča o tome sa drugim učesnicima.

Pitanja mogu biti sljedeća:- Gdje bi htio/htjela živjeti?- Koliko braće i sestara imaš?- Kako se danas osjećaš?- Šta te danas najviše muči?- Šta ti je u životu najmilije?- Tvoja najdraža boja?- Tvoja najdraža aktivnost?- Tvoj najdraži pisac?- Najdraža stvar koju imaš?- Najdraža stvar koju nemaš?- Tvoje najdraže jelo?- Tvoj najdraži nadimak?- Vrlina koju najviše cijeniš?- Osobina koju najviše mrziš?- Što ti se najviše gadi?- Čega se najviše bojiš?- Što te najviše nasmijalo?

IV Korak - Voćna salataUčesnici sjede u krugu na stolicama, voditelj šapne svakom djetetu jednu vrstu voća (jabuka,

kruška, šljiva, banana...), u grupi će biti dvije ili više istih voćki. Na znak voditeljice igra počinje. Voditeljica kaže: „Neka ustanu sve šljive“, tada učesnici koji su šljive trebaju zamjeniti stolice, u trenutku kada voditeljica kaže „voćna salata“, svi učesnici trebaju zamjeniti stolice, s tim da ne mogu sjesti na stolicu do svoje.

21

II TEMA

STEREOTIPI I PREDRASUDE

X Radionica - Zid predrasudaXI Radionica - Ružno pačeXII Radionica - Crno janjeXIII Radionica - Europska željeznicaXIV Radionica - Tačkice

X RADIONICA - „Zid predrasuda“

Cilj: prepoznavanje stereotipa i predrasuda, razumijevanje i poštovanje različitosti drugih, uzajamno uvažavanje i tolerancija.

I korak - „Crno – bijelo“Svaki učesnik u krugu treba da smisli rečenicu u kojoj se moraju pojaviti dvije riječi: crno i

bijelo. Ako neko započne, na primjer, rečenicom „Crna mačka ulovila je bijelog miša“, onda sljedeći do njega počinje ponavljanjem kraja njegove rečenice, na primjer: „Bijeli miš je grickao crni sir“.

Ovisno o raspoloženju učesnika i posebnom cilju voditeljice, mogu se zadati i druge ključne riječi (bilo u drugom krugu ili drugoj grupi), na primjer: moje-tvoje, veselo-tužno, veliko-malo, bijesno-tijesno, lijevo-desno. Veselije raspoloženje redovno postižemo parom bijesno-tijesno, na primjer „Bijesni mrav ušao je u tijesnu cipelu“ ili s parom lijevo-desno: „Lijevi patuljak pojeo je desni sladoled“.

Ovom se igrom, osim imaginacije, vježba i istraživanje smisla nekih pojmova, kao i logika odnosa između njih.

II korak - Bojažljivi MartinUčesnici se podijele u grupe od po 4 člana/ice i svaka grupa na velikom listu papira nacrta lik

BOJAŽLJIVOG MARTINA (Slika 6). List papira ima 4 ugla pa svaki učesnik grupe napiše u svom uglu ko je za njega stran, odnosno, bojazni koje ima prema stranim ljudima. Svaki učesnik treba da napiše barem tri takve bojazni.

Nakon toga, učesnici u grupi razmijene mišljenja i zajedno upišu u BOJAŽLJIVOG MARTINA kako će te bojazni savladati.

Na primjer, ako u uglu piše: „Strani su mi ljudi čiji jezik ne razumijem.“ tada se u BOJAŽLJIVOG MARTINA može upisati: „Naučiti strani jezik ili razgovarati uz pomoć nekoga ko taj jezik zna.“ Bojažljivi Martin preuzima samo pozitivna rješenja.

Svaka grupa nakon toga pokaže svog MARTINA i pročita neka svoja rješenja.

23

Bojažljivi Martin(Slika 6.)

Savjet voditeljici:Ovu vježbu nastojte raditi u grupi u kojima je već donekle razvijena grupna povezanost i

solidarnost. Voditeljica ne presuđuje, niti svojim držanjem pokazuje svoje reakcije. Njegovo negodovanje, naime, ne pomaže osvješćivanju predrasuda i stereotipa. Niko od nas ne bira svoje predrasude. Ova vježba pomaže da uočimo predrasude, zadržimo ili odbacimo.

Predrasude su sudovi o pojedinim članovima etničkih, vjerskih ili rasnih grupa koji ne počivaju na činjeničnom znanju. Pred – rasuđivanje je rasuđivanje prije (bez) znanja.

Stereotipi su slike ili zamisli u kojima se jedan skup značajki (bilo poželjnih ili nepoželjnih) pripisuje svim članovima neke grupe, odnosno grupi u cjelini.

Da biste učesnicima slikovito objasnili šta su stereotipi i u čemu se sastoji stvaranje stereotipa, možete im predložiti da zamisle kako ih je neko zaključao u veliku kutiju, stavio je na neko prometno mjesto i otišao. Dok sjede u mraku kutije, čuju prolaznike kako čitaju naljepnicu: „Ovdje su zatvoreni MUKTAŠI, dobro poznati lažljivci koji su uvijek bili, jesu i bit će lažljivci (lijenčine, brbljavci, nespretnjakovići...)“

III korak - Takni Vježba se može izvoditi uz muziku, na način da učesnici plešu ili da se kreću prostorijom i izvode

neke pokrete bez muzike. Na znak voditeljice svako mora taknuti ono što voditeljica kaže, na primjer: „Takni nečije uho!“ ili „Takni nečiji mali prst na nozi!“ Moguće je birati i samo boje (Takni žuto!) Zanimljivije je ako se sljedeća naredba kaže prije no što muzika ponovo počne, odnosno, voditeljica da naredbu da se počnu kretati po prostoru.

24

XI RADIONICA - Ružno pače

Cilj: poticati razumijevanje i toleranciju prema pripadnicima različitih grupa (vršnjaka i odraslih), uočiti probleme svojih vršnjaka, prepoznati konflikte situacije.

I korak - Sjećaš li se ružnog pačetaPriču „Ružno pače“ učesnici vjerovatno već poznaju. Za ovu priliku je treba nekako obnoviti:

možda učesnicima dati da naslikaju svoj doživljaj te priče ili je jednostavno ponovo ispričati. Učesnici vole više puta slušati istu priču.

Pričanje se može popratiti glumom, lutkom, razvojnim crtežom, muzikom... Riječ je o nekome ko se – neovisno o svojoj volji – našao u sredini koja ga odbacuje, jer se od ostalih u toj sredini razlikuje svojim izgledom, ponašanjem, govorom.

II korak - „Igra uloga - Usvojeni dječak“Voditeljica pročita učesnicima četiri varijante priča o usvojenom dječaku. Nakon toga podijeli

učesnike u grupe od po četiri člana tako da se članovi razbroje od 1-4. Voditeljica odredi mjesto svim jedinicama, svim dvojkama, itd. Svaka grupa dobiva po jednu ulogu i glasno je pročita. Nakon toga se upriličuju razgovori između nosilaca raznih uloga, na primjer:

- razgovor majke i razrednice- razgovor razrednice i gradskog dječaka- susret usvojenog i gradskog dječaka- razgovor razrednice, majke, gradskog i usvojenog dječaka.Nakon toga učesnici se ponovo podijele u grupe i raspravljaju o rješenju konflikta nenasilnim putem.

Zatim smišljaju kraj ove priče o malom usvojenom dječaku. Svaka grupa može taj kraj i odglumiti.

III korak - „Dodir i pogled“ Učesnici ili voditeljica, svejedno, počinju s nježnim pokretom upućenim najbližem do sebe u

krugu, a taj pokret onda putuje u krug. To može biti naslanjanje glave na susjedno rame, milovanje kose, a može biti i topao pogled.

Prilog: priče o usvojenom dječaku.

Varijanta 1: DječakImam 12 godina, iz Bosne sam, iz jednog sela blizu Sarajeva. Nemam ni oca ni majku i ne znam što se s njima dogodilo. Razdvojili smo se bježeći. Ovdje su me prihvatili i usvojili. Moja nova majka i otac su stariji ljudi, već imaju odraslu djecu.Jako me vole, a i ja njih, jer su nježni i dobri prema meni. Pažljivi su prema meni i susjedi u selu, a i ovdašnja djeca.Prošle sam godine išao u školu tu u selu i nitko mi se nije smijao zato što mucam. Ove godine sam morao krenuti u školu u grad, u peti razred. Svaki dan putujem autobusom. Prvo vrijeme sve je išlo dobro, ja sam dobar đak i imam već nekoliko petica. Ali posljednjih tjedana je nastao pravi pakao. Prvo su neki iz razreda počeli oponašati moje mucanje. Nisam odmah bio povrijeđen, čak sam se i sam pokušao tome nasmijati. Ali nisu prestajali. Primjetio sam da počinjem mucati jače. Jedan dječak iz razreda tražio je da mu posudim neke knjige i bilježnice radi zadaće. Jednu mi knjigu nije vratio, ali se to nisam usudio reći nastavnici, jer se bojim da bi to stvari samo pogoršalo. Rekao sam da sam knjigu izgubio. Svi se u razredu boje tog dječaka. Oni koji su me u početku nekako štitili, sada se boje da će kod tog tipa postati nepopularni. Dvojica iz razredu su mu se čak pridružila u proganjanju mlađih ili “novih” u razredu.Prošli tjedan je taj tip od mene tražio novac. Pobjegao sam, ali su me on i još dvojica iz razreda dočekali poslije škole, tukli me i udarali nogama te prijetili da će me ubiti ako ne donesem novac. Sljedeći dan uzeo sam novac iz kuhinje i slagao mami da moram kupiti neku knjigu. Zbog svega toga sam uplašen.

25

Osjećam se kriv, jer sam slagao onima koji me vole i pomažu. Ovog ponedjeljka su ponovo tražili novac. Posljednja dva dana nisam ni išao u školu nego sam lutao gradom. Danas sam ostao kod kuće, osjećam grčeve u stomaku. Ne želim više ići u školu.

Varijanta 2: RazrednicaJa sam razrednica jednom petom razredu u gradskoj osmogodišnjoj školi. U razredu su i djeca iz okolnih sela. Nije jednostavno imati razred koji je mješavina seoske i gradske djece. Nastojala sam seosku djecu uključiti i pomiješati sa gradskom djecom. Neki sjede zajedno, a išli smo i na izlet. Razred nije baš sjajan, osjećaju se neke napetosti, podrugivanja i svađe. Međutim, većina kolega kaže da su mirni i dobri na nastavi.Zapazila sam podrugljivo smijanje kada u razredu govori jedan mali usvojeni Bosanac koji živi u jednom od okolnih sela. On, nažalost, muca, ali je inače divan dječak, a posebno je nadaren za matematiku. Jednom sam, kada su ga oponašali, posebno jednog dječaka, opomenula djecu da to ne rade i od onda je uglavnom bolje.Sada je došlo do male krize. Dječak je bio u školi u ponedeljak, a zatim je izostao dva dana. Djeca iz njegovog sela rekla su da je prehlađen. Danas je četvrtak, njegova je pomajka nazvala i rekla da neće doći u školu jer ga boli želudac. Tada se pokazalo da on i protekla dva dana nije bio u školi. Pomajka se jako zabrinula i rekla da joj se čini da se on nečega u školi boji. Ne treba pretjerivati, rat je prestao i to dijete živi u normalnom okruženju. Majka će danas poslije škole doći na razgovor.

Varijanta 3: Gradski dječakŽivim sa roditeljima i starijim bratom u ovom gradu. Zapravo rijetko viđam svoje roditelje. Danju su na poslu, a navečer u gostionici ili kuglani. Poslije škole lutam okolo sa društvom svog starijeg brata. Oni me prihvataju, ali često postupaju sa mnom prilično grubo. Škola mi baš ne ide najbolje. Najviše mrzim matematiku.Nastavnica me često proziva i opominje, a onog malog Bosanca mucavca hvali.Tko zna čije je to kopile. Osjećam da ne valja, mrzim ga. Vidio sam ga kako se smije kada me nastavnica opominjala.Naravno, nisam ja jedini koji mu se ruga i oponaša ga kako govori. Uostalom, to je samo šala. Bilo je stvarno smiješno kada je lagao nastavnici da je izgubio knjigu, a knjiga je kod mene. Ja i moja dva prijatelja smo ga malo zastrašili poslije škole i tražili da donese nešto novaca od kuće. Njegovi uvijek imaju novaca. No, to nije bilo ništa strašno.Ja mnogo gore prođem sa prijateljima svog brata. Ništa mu nije bilo. Malo smo ga opomenuli. Zadnja dva dana nije bio u školi, iako su ga vidjeli u autobusu. Čekam da se pojavi i da ga opet malo pretresemo.

Varijanta 4: MajkaMoja su djeca već davno završila školu, poženila se i otišla od kuće. Stari i ja volimo živjeti ovdje na selu, iako bi djeca htjela da dođemo k njima u grad. No, nakon ovog rata još sam radije ovdje, čuvam svoje ognjište. Kako je kuća ostala prazna, a posvuda ima siročadi, usvojili smo jedno siroče čiji su roditelji nastradali u ratu. Dječak je privržen i umiljat, poslušan i radin. Svi ga vole. I susjedima se dopao, premda muca. Bio je odličan đak u nižim razredima osnovne škole, a posebno iz matematike. Ove godine pošao je u peti razred, u gradsku školu, kamo putuje autobusom s ostalom djecom iz sela.Zadnje vrijeme osjećam da se nešto događa. Moj je dječak od vesela djeteta – jer još uvijek ne zna pravu istinu o svojima – postao povučen i razdražljiv. Ne voli da ga ispitujem o školi. Izgubio je neke knjige iako je inače pažljiv prema svojim stvarima. Njegovo se mucanje pogoršalo. Prošli tjedan nestali su i neki novci iz kuhinje, za koje je kasnije rekao da ih je trebao za neku knjigu. Knjigu mi nikad nije pokazao. Sve mi se čini da je upao u loše društvo u gradu. Danas je rekao da ga boli želudac. Nazvala sam školu da im to javim i saznala da već dva dana nije bio u školi, iako je odlazio na autobus. U školi ne znaju šta se dogodilo. Odlučila sam otići razrednici na razgovor.

26

XII RADIONICA - Crno janje

Cilj: osvijestiti učesnike da su isključivanje iz društva ili nagovaranje drugih da se s nekim ne druže, također nasilje; potaknuti učesnike promatrače da nešto poduzmu, da pomognu učeniku koji trpi nasilje.

I korak Voditeljica se sa učesnicima podsjeća na grupna pravila. Razgovor može voditi na osnovu sljedećih

pitanja: Šta smo se dogovorili, kako se trebamo ponašati jedni prema drugima (pozvati se na plakat s grupnim pravilima)? Šta je nama u grupi važno (razumijevanje, iskrenost, poštovanje, prihvaćanje…)? Što vam se čini, koje od ovih pravila najčešće kršite? Zbog čega?

Također, kao uvod u radionicu, voditeljica podsjeća učesnike o vrstama nasilja. Razgovor može voditi na osnovu pitanja: Možete li se sjetiti koje sve vrste nasilja razlikujemo? (Dopustiti učesnicima da navedu čega se sjete.)

Podsjetnik voditeljima – vrste nasilja:VERBALNO – psovanje, ponižavanje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima;FIZIČKO – udaranje, guranje, rušenje, otimanje i uništavanje stvari;SOCIJALNO – isključivanje iz društva, izbjegavanje, ignoriranje, izoliranje;PSIHIČKO – prijeteći pogledi, uhođenje, ucjenjivanje.

II korak - Crno janjeZa svakog učesnika pripremiti primjerak započete priče Crno janje (radni list za učesnike -

prilog), a učesnike podijeliti u grupe od 4-5 učesnika. Učesnicima pročitati nezavršenu priču Crno janje, te im reći da je njihov zadatak da je završe,

tako što će napisati prvo što im padne na pamet. Najprije svako za sebe treba da napiše svoj završetak priče, a onda u maloj grupi da ispričaju jedni drugima završetak koji su smislili. Učesnici treba da razgovaraju u grupi o mogućim završecima te da iz pojedinačnih završetaka naprave jedan zajednički. Na kraju treba da napišu i pouku u obliku narodne mudrosti ili izreke koju mogu izvući iz ove priče. (npr. Ponašaj se prema drugima onako kako bi želio da se drugi ponašaju prema tebi!) Svaka grupa treba da izabere predstavnika koji će pročitati zajednički uradak.

„Priča crno janje“U stadu koje su pastiri doveli na ispašu u planinu, među bijelima, našlo se jedno crno janje. Mladunci ga prihvatiše i igrahu se s njime; razlika u boji nije im smetala. Samo je jednorogi ovan, otprije poznat po zloj ćudi, počeo govoriti kako bi ga trebali negdje ostaviti jer će stadu donijeti nesreću. A kad su, razmiljevši se obronkom, u daljini ugledali nekoliko crnih ovaca, jednorogi odlučno zatraži da se riješe nevoljnika.- Ako ga sad otjeramo, može se priključiti sebi sličnima. Pravi je trenutak za to! – opravdavao je svoju nesnošljivost. Shvaćajući da će biti izopćeno, crno janje oborene glave sâmo krene niz padinu…

Završite priču!

Nakon što učesnici napišu svoj završetak priče, neka dogovore zajednički završetak u grupi. Predstavnik svake grupe pročitati će njihov završetak priče i pouku, a radni list sa završetkom priče predati voditeljici. Na kraju pitati učesnike da li ih zanima kakav je završetak priče predvidjela spisateljica Nada Iveljić?

Pročitati učesnicima završetak priče:Shvaćajući da će biti izopćeno, crno janje oborene glave sâmo krene niz padinu…Ovce nisu mogle gledati taj prizor. No, ostali bijeli janjčići, koji se dotad s njime lijepo igrahu, zapriječe mu put te ga povedu svomu predvodniku: - Tvojoj se odluci pokorava cijelo stado - rekoše. - Molimo te da crno janje ostane s nama. Jest drukčije, ali je naše.

27

Premda je ovan zle ćudi i dalje zahtijevao izgon, predvodnik s vidljivim zadovoljstvom presudi:- Mladunci su u pravu. Janje je drukčije, ali boja ništa ne znači. Naše je. Neka ostane!

III korakVoditeljica pokreće diskusiju sa učesnicima na osnovu pitanja:

Evo, čuli smo nekoliko različitih završetaka. Koji vam se najviše sviđa? Zbog čega? Da ste na mjestu crnog janjeta koji biste završetak sebi poželjeli? Zbog čega? Kada biste trebali odglumiti neki lik iz ove priče, u koji biste se lik najlakše uživjeli – u crno janje, u jednorogog ovna, u janjiće koji su se lijepo igrali s crnim janjetom ili u ovce koje to nisu mogle gledati, ali nisu ništa poduzele da zaštite crno janje? Molim vas da dignu ruku oni koji bi se najlakše uživjeli u crno janje (voditeljica) će na ploči nacrtati dolje predloženu tablicu i upisati broj učesnika koji dignu ruku), u jednorogog ovna, u janjiće, u ovce.

Crno janje Jednorogi ovan Janjići Ovce

Nakon što svi daju svoje odgovore voditeljica nastavlja diskusiju na osnovu sljedećih pitanja:

- Ko se u ovoj priči ponaša nasilno? (Jednorogi ovan)- Ko trpi nasilje? (Crno janje)- Ko su posmatrači? (Janjići i ovce)

Po čemu se razlikuju janjići i ovce u ulozi promatrača? (Ovcama je bilo žao, ali nisu ništa poduzele da pomognu crnom janjetu. Janjići nisu nijemo promatrali, nego su se obratili za pomoć predvodniku koji je stariji i zna što treba učiniti.)Jeste li ikada vidjeli slično ponašanje među djecom? Navedite primjer bez navođenja imena, (npr. isključivanje iz društva samo zato što nam se ne sviđa nečija odjeća, izgled, porijeklo, ocjene…).Šta ste učinili u ulozi posmatrača?Je l’ vam se ikada dogodilo da vas neko nagovara da se s nekim ne družite? Što ste tad učinili? Što možemo naučiti od janjića? (Uvijek možemo pokušati učiniti NEŠTO da zaustavimo nasilje. Ako se pravimo da ne vidimo, znači da se slažemo s takvim ponašanjem!)Radionicu zaključiti porukom učesnicima:Ako si svjedok zlostavljanja, ne ponašaj se kao da te se to ne tiče. Nasilje i zlostavljanje tiču se svakoga! Ako ne reaguješ, znači da podupireš takvo ponašanje!Šta možeš učiniti ako primijetiš da je neko osamljen, izoliran, da se nitko ne želi s njime družiti?Budi mu prijatelj. Pozovi ga da ti se pridruži tokom odmora. Potakni ga da razgovara s nekim o tome što mu se događa, da potraži pomoć.Ponudi se da ćeš biti uz njega kad se obrati odraslima za pomoć. Objasni svojim prijateljima da nasilno ponašanje NIJE FER i zamoli ih da ti se pridruže u potpori.Ako ne možeš izravno pomoći onima koji trpe nasilje (jer se bojiš da će onda i tebe isključiti iz društva ili se ne osjećaš sigurno), obrati se odraslima – razredniku, učiteljima, roditeljima… Tražiti pomoć odraslih nije znak poraza ni slabosti. I NIJE tužakanje!

28

Prilog: Nedovršena priča - crno janjeU stadu koje su pastiri doveli na ispašu u planinu, među bijelima našlo se jedno crno janje. Mladunci ga prihvatiše i igrahu se s njime; razlika u boji nije im smetala. Samo je jednorogi ovan, otprije poznat po zloj ćudi, počeo govoriti kako bi ga trebali negdje ostaviti jer će stadu donijeti nesreću. A kad su, razmiljevši se obronkom, u daljini ugledali nekoliko crnih ovaca, jednorogi odlučno zatraži da se riješe nevoljnika.

- Ako ga sad otjeramo, može se priključiti sebi sličnima. Pravi je trenutak za to! - opravdavao je svoju nesnošljivost. Shvaćajući da će biti izopćeno, crno janje oborene glave sâmo krene niz padinu… (završi priču!)

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………...............................................................................................................................................................................................................................................................…………………………………………………………………………………………………………………………………………….................................… … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … ……………………………………………………………..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

POUKA:……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….…………………………………………………………………………………………….…………………………………………………………………………………………….

29

XIII RADIONICA - Europska željeznica

Cilj: sticanje znanja o uticaju predrasuda i stereotipa na ponašanje kao mogućim uzrocima diskriminacije pojedinaca i grupa, koji često dovode do kršenja prava koju diskriminisana osoba ima.

I korak – Da li su životinje to što mislimo da jesuUčesnici se podijele u manje grupe. Svaka grupa dobije zadatak da navede osobine sljedećih

životinja: konja, slona, pacova, guštera, mačke, svinje, miša, zeca, psa, zmije, guske. Učesnici treba da zapišu na papiru što više osobina koje se obično pripisuju ovim životinjama.

Saopštavanje grupnih odgovora i diskusija.Voditeljica učesnicima pročita listu “Da li su životinje to što mislimo da jesu?”

Diskusija:Voditeljica počinje diskusiju na osnovu pitanja:Koje obično osobine ljudi pripisuju ovim životinjama?Šta mislite o ovim životinjama sada, kada ste čuli i za neke druge osobine koje imaju?Zbog čega su ljudi skloni da uopštavaju kada govore o osobinama životinja?

PRIRUČNI MATERIJAL (za voditeljicu)Da li su životinje to što mislimo da jesu?

Ljudi ponekad daju životinjama neke osobine koje baš i nisu istinite. Međutim, istraživanja su potvrdila da ove životinje imaju i neke druge osobine, koje su ponekad sasvim u suprotnosti sa onim uvjerenjem koje mi obično imamo o njima.

Tako, na primjer, za svinje se misli da su prljave i neuredne i da jedu bez prestanka, a one su u stvari veoma čiste životinje koje se nikad ne prežderavaju. Svinje su čak među najinteligentnijim životinjama na našoj planeti. U Viskonsiju živi svinja Boris, koja ima posebno sagrađenu kuću u kojoj provodi svoje vrijeme. Njena kuća ima prozore, vrata, grijanje i struju, kao i legalno prijavljenu adresu na kojoj joj svaki mjesec stiže račun za struju. Ipak, Boris za sada nije zaposlen.

Znamo i da je mačka nježna, dobar lovac, odana gospodaru, koja veoma voli putovanja.Miš ima odlično pamćenje, kao i sposobnost učenja i sposobnost da prepoznaje objekte.Zečevi su plašljivi, ali samo u odnosu na pojedine stvari, kao što je na primer požar.Psi su nešto manje pametni nego što mi mislimo, a mogu da budu i agresivni, pa i stidljivi. Ova

životinja ponekad pati od anksioznosti, a najviše se plaši stepenica, kola i zemljotresa.Zmije su izuzetno probirljive u jelu i često su na dijeti.Konji imaju dobru narav, čisti su i puni duha, a posebno su dobri radnici.Slon, u odnosu na svoju težinu, može da ponese najviše tereta, a guska je jedan od najboljih

čuvara kuće.Pacovi su izuzetno socijalne životinje. Oni vole i društvo čoveka, ali ipak više preferiraju društvo

svoje vrste. Ukoliko ostanu sami, pacovi postaju introvertni i neurotični.Gušteri ponekad znaju da budu i veoma nezgodni. Ukoliko osjete opasnost, oni grebu, ujedaju,

a znaju, boga mi, i da povrijede onoga koji im se ne svidi.

II korak - Europska željeznica Svi učesnici zamisle da se ukrcavaju u ekspresni voz “Dolina jelena” koji sedam dana putuje od

Lisabona do Moskve. Dobijaju spisak od 17 potencijalnih saputnika. Moraju sjediti sa još troje ljudi u kupeu. Svaki učesnik bira troje ljudi sa kojima bi najradije putovao i troje sa kojima ne bi putovao.

MATERIJAL ZA RAD (za učesnike)Europska željeznica

Ukrcavaš se u ekspresni voz koji putuje sedam dana. U kupeu vagona moraš putovati sa još troje ljudi. S kojima od ovih ljudi bi izabrao da putuješ?Zadatak:Odaberi troje ljudi s kojima bi najradije putovao i troje s kojima ne bi putovao.

30

Primjer spiska putnika1:1. Srpski vojnik iz Bosne;2. Debeli agent iz Švicarske;3. DJ iz Italije koji izgleda ima dosta novca;4. Afrikanka koja prodaje kožnu galanteriju;5. Mladi umjetnik, HIV pozitivan;6. Rom, upravo pušten iz zatvora;7. Reper iz Njemačke s vrlo alternativnim stilom života;8. Slijepi harmonikaš iz Slovenije;9. Student iz Sarajeva koji ne želi da ide kući;10. Moldavka srednjih godina koja nema vizu i drži u rukama jednogodišnje djete;11. Agresivna i tvrdokorna feministkinja iz Holandije;12. Skinhed iz Švedske pod uticajem alkohola;13. Bokser iz Tuzle, vatreni fudbalski navijač;14. Prostitutka iz Poljske, koja trenutno živi u Berlinu;15. Albanac koji govori samo albanski i ima korpu punu sira jakog mirisa;17. Izbjeglica s Kosova koji živi u Mostaru i vraća se iz Afganistana.

U okviru manjih grupa, učesnici međusobno saopštavaju svoje izbore i razloge za njih. Na

zajedničkoj listi treba da napišu najčešće pozitivne i negativne izbore, to jest, razloge za njih. Saopštavanje rezultata grupa. Voditeljica zapisuje na tabli/zajedničkom posteru izbore i razloge

za njih. (sugestija: izbori mogu jednostavno da se obilježe brojevima i tako odmah postaju vidljivi najtipičniji razlozi, tj. predrasude.)

Napomena:Prije završne diskusije, voditeljica daje svakom učesniku po jednu kopiju liste: “Predrasude i

stereotipi” i nekoliko minuta da je pročitaju.Voditeljica počinje diskusiju na osnovu sljedećih pitanja:

- Šta je uticalo na vaš izbor saputnika?- Da li su na vaš izbor uticale predrasude i stereotipi?- Šta od onoga što ste naveli predstavlja opis ponašanja (činjenice), a šta vaše tumačenje tog

ponašanja (uvjerenje)?- O čemu sve imamo predrasude?- Kako predrasude i stereotipi utiču na naše ponašanje?- Da li su predrasude i stereotipi jedan od mogućih uzroka diskriminacije, to jest, uskraćivanja

istih prava drugim?- Da li je moguće suzbijati predrasude i stereotipe?- Kakvu ulogu ima obrazovanje u tome?

PRIRUČNI MATERIJAL (za učesnike)Predrasude i sterotipiStavove prema drugim ljudima često usvajamo nesvjesno. Na njih od najmlađeg uzrasta utiču stavovi najbližih članova porodice, a kasnije i vršnjaci. Mišljenje o drugim ljudima formira se i pod uticajem poruka koje šalju mas-mediji. Djeca rano mogu početi da odbacuju i omalovažavaju osobe koje se od njih razlikuju po spolu, sposobnostima, običajima, kulturi i rasi. I odrasli i djeca često donose zaključke o drugim osobama i grupama ljudi ne poznajući ih stvarno, već na osnovu nepotpunih i možda netačnih podataka.

1 Voditelj u ovisnosti od strukture i sastava grupe kreira spisak putnika.

31

Stereotipi i predrasude onemogućavaju stvarno razumijevanje među ljudima i mogu ometati ostvarivanje dječijih i ljudskih prava.

III korak - Moj primjer stereotipaUčesnici se podijele u manje grupe. Svaka grupa ima zadatak da dâ što više primera stereotipa i

predrasuda kojih može da se sjeti i da ih prokomentariše u okviru svoje grupe.U velikoj grupi voditeljica analizira grupne odgovore i potiče diskusiju na osnovu sljedećih

pitanja:- Kako biste vi prokomentarisali ove stereotipe i predrasude koje ste naveli i šta mislite o njima?- Kako prepoznajemo stereotipe?- Da li ima pozitivnih stereotipa? Da li su ovi stereotipi manje štetni od negativnih stereotipa?

32

PREDRASUDE su lični stavovi ili mišljenja o nekim osobama, grupama ljudi ili načinu života koji nisu zasnovani na stvarnom poznavanju tih osoba, grupa ili načina života.

STEREOTIPI su pretjerano pojednostavljeni, uopšteni stavovi o nekoj grupi ljudi. Oni mogu da budu zasnovani na predrasudama ili da potiču iz kontakta sa jednim članom neke grupe, tako da se utisak o njemu uopštava u odnosu na sve pripadnike te grupe.

XIV RADIONICA - Tačkice

Cilj: osvijestiti značenje grupne pripadnosti (šta znači biti isključen, a šta biti prihvaćen u grupi), razviti grupnu povezanost, suradnju, povjerenje i toleranciju.

I Korak - Pronađite one kojima pripadateSvi učesnici zatvore oči i čekaju da im voditeljica zalijepi obojenu tačkicu na čelo. Na znak

voditeljice svi otvore oči. Voditeljica objasni da se u prostoriji nalazi 4 grupe ljudi: CRVENI, PLAVI, ŽUTI I ZELENI. Rat je i kada počne sirena (uzeti zvonce), svako mora pronaći svoje sklonište. U svaki ugao prostorije stavi se druga boja. Ukoliko želite složeniju situaciju, nećete postaviti znakove za skloništa, nego ćete samo reći: Pronađite grupu kojoj pripadate, ali tako da ništa ne govorite. Tamo gdje je vaša grupa, tamo je vaše sklonište. Osnovno je pravilo da se ne govori. Sporazumijevanje je moguće gestama, mimikom; svi mogu pomagati jedni drugima, ali bez riječi.

Razgovor nakon vježbe:Voditeljica pokreće diskusiju na osnovu sljedećih pitanja: Šta se događalo s vama nakon znaka

za uzbunu? Sjećate li se riječi voditeljice (uputa)? Da li je rekao/la po čemu su neki isti? Kako ste se osjećali kada su vas prihvatili u grupu? Kako su se osjećali oni koje niko nije htio prihvatiti? Da li je neko ipak htio prihvatiti osobu sa različitim znakom?

U kakvom je odnosu ova vježba sa vašim iskustvom druženja u svakodnevnom životu? Šta znači biti uključen u neku grupu (prihvaćen), a šta isključen (odbačen)? Ko određuj, ko je različit? Da li vam je ugodno kada vas obilježe kao različitog/različitu? Jeste li to već doživjeli?

Savjet voditeljicama:Voditeljica mora paziti da ne daje suvišna objašnjena, odnosno mora biti svjesna da učesnicima

ne smije reći kriterij po kojem će se grupisati. Oni sami ubrzo pronalaze kriterij i priključuju se onima s istom bojom tačkice na čelu. Tačkice lijepite jednom na sredinu čela, drugi put na lijevu ili na desnu stranu čela.

II korak - Nova u razredu Nakon razgovora voditeljica podijeli radni listić BITI PRIHVAĆENA (Slika 7) i svako ga ispuni.

Potom sa najbližim u krugu uporedi odgovore. Listići se razmjene i svako čita tuđi odgovor na, recimo, pitanje broj 4 (Šta bi vam pomoglo da se osjećate prihvaćeni u svojoj grupi/razredu/klubu?)

33

Biti prihvaćena (Slika 7.)

III korak - igra „Gdje je miš“Učesnici stanu u krug što bliže jedni drugima, sa rukama na leđima. Bitno je da bude što manje

prostora između njih. Jedan od učesnika stoji u sredini kruga. Unaprijed se odredi neki manji predmet „miš“. Dok miš kruži, zadatak člana grupe koji je u sredini je da pogodi gdje se miš nalazi, kada pogodi, onaj kod koga je miš pronađen ulazi u sredinu i igra se nastavlja.

34

Nova u razredu

1. Opiši šta se ovdje događa?

....................................................

....................................................

....................................................

2. Šta misliš kako se ona osjeća?

....................................................

....................................................

....................................................

3. Kakav ućinak ima Zoričin pozdrav?

....................................................

....................................................

....................................................

4. Šta bi vam pomoglo da se osjećateprihvaćeni u svojem društvu/razredu/klubu?

....................................................

....................................................

....................................................

XV RADIONICA - Spor ili sporazumXVI RADIONICA - Natjecanje i suradnjaXVI RADIONICA - Hitno rješenjeXVII RADIONICA - Konfliktne situacijeXVIII RADIONICA - Samoća je teškaXIX RADIONICA - Hodao bih kilometrima

III TEMA

SUKOB I SURADNJA

XV RADIONICA - Spor ili sporazum

Cilj: razlikovati nasilno i mirno, nenasilno rješenje problema, razlikovati svađu od sporazumijevanja

I korak - Ime s pokretomSvako se predstavi tako što kaže svoje ime i pritom izvede pokret koji svi nakon toga ponove.

II korak - Dvije pričeVoditeljica pročita sljedeće priče, ali tako da papirnatim likovima na grafoskopu istovremeno

prikazuje redoslijed događanja.

Dva ovna na brvnuSusrela se dva ovna na brvnu.Prvi kaže: Makni mi se s puta.Drugi kaže: Makni mi se s puta.Prvi kaže: Ja sam prvi stupio na brvno.Drugi kaže: Nisi ti nego ja.Prvi kaže: Ja tu svaki dan prelazim i imam više prava na to brvno.Drugi kaže: Preko tog brvna prelazili su još i moji preci, to je moje brvno.Sad ću ti ja pokazati, poviče prvi.Sad ću ti ja pokazati, poviče drugi.Oba ovna se zalete jedan prema drugome, snažno se udare rogovima i oba padnu u hladni potok.

Dva magarca i sijenoDva magarca privezana su jednim užetom. Uz svakog se nalazi malen plast sijena. Svaki magarac

pokušava dohvatiti svoje sijeno, ali uže je kratko i onemogućava ih u tome. To ih strašno razljuti i svaki počne snažno vući na svoju stranu ne bi li privukao onog drugog. Skakali su, ritali se i njakali, ali bez uspjeha. Umorni sjednu da se malo odmore i razmisle o svemu. Pogledaju se i obojici padne na um spasonosna ideja: Pođu najprije zajedno do jednog plasta i pojedu ga, a zatim odu do drugog. (Slika 8)

Nakon prikazivanja priča vodimo razgovor u krugu:Koji vam je završetak ugodniji? U kojoj je priči problem ostao neriješen? A u kojoj je riješen? U

kojoj priči se radio o nasilju? I sl.

36

Jedna priča s dva završetkaUčesnici se podijele u pet grupa. Svaka grupa dobije naslov priče koju treba izmisliti, ali tako da

priča ima dva završetka: jedan u kojem je primjenjena sila i drugi u kojem je rješenje nađeno dogovorom. Naslovi mogu biti sljedeći: Dva pijetla i zrno; Dva psa i kobasica; Dvije mačke i zdjelica mlijeka; Dva dječaka i sanke; Dvije djevojčice i lopta. Svaka grupa može izabrati kako će drugima ispričati svoju priču: stripom, lutkama, kazalištem sjena, plesom, glumom, itd. Svaka grupa mora svoju priču prikazati dva puta, svaki put s drugim završetkom.

Dva magarca i sijeno (Slika 8.)

37

Nakon igre:Šta ste doživjeli? Šta vam se više sviđa, svađa ili mirno rješenje problema? Zašto? Ko je pobjednik

pri mirnom rješenju problema? Zašto uvijek ne dolazi do sporazuma i mirnog rješenja problema?

III korak - Toranj Učesnici se podijele u nekoliko grupa od po 4-5 osoba, svaka grupa dobije po makaze, hrpu

novina i selotejp. Zadatak: Cilj vam je da od materijala koji imate napravite što je moguće viši toranj. Imate 3

minute da se dogovorite kako ćete to učiniti, a nakon toga 5 min da to sprovedete.

Pitanja za diskusiju Kako vam je bilo raditi ovu vježbu? Koliko vam je bilo važno šta se dešava u drugim grupama i zašto?

38

XVI RADIONICA - Natjecanje i suradnja

Cilj: uočiti razliku između natjecanja i suradnje (osjećaja biti pobjednikom ili poraženim, te osjećaja koji se javljaju u suradnji).

I korak - „Daj - dam“Svi se u krugu razbroje na parove. Jedinice se okrenu udesno, a dvojke ulijevo, pa se parovi

uhvate za obje ruke i pozdrave. Potom jedinice traže gestama i mimikom od dvojki nešto što žele, a mogu objasniti bez riječi. Nije važno šta se traži nego samo traženje. Dvojke u trenutku kada misle da su razumjele što partner traži to mu daju, također samo gestama. U sljedećem krugu mijenjaju uloge: dvojke traže nešto, a jedinice im daju. Potom se igra ponavlja ali s drugim ishodom: jedinice nešto traže, a dvojke im to odbijaju dati. Jedinice insistiraju izmišljajući različite načine da dobiju ono što žele. Dvojke im u jednom trenutku popuštaju (kada voditelj daje znak).

Nakon igre:Kako ste se osjećali kao onaj ko traži ili daje? Da li je moguće naći neki način da dobijemo ono

što tražimo? Koja ste sve ponašanja odabrali?Igra se ponovi nekoliko puta a zatim se od igrača koji su bili gubitnici traži da ispričaju kako su

se osjećali u toj situaciji.

II korak - Stvaramo zajednoUčesnici se podijele u grupe 4 – 6. Svaka grupa dobije zadatak koji treba zajednički obaviti.

Zadaci mogu biti napisani na listićima koje grupe izvlače, ali su samo okvirni. Sadržaj će smisliti sami učesnici. Zadaci:

- Grupa 1 – imate na raspolaganju nekoliko lutaka, smislite kratku priču o tim likovima i odigrajte je.- Grupa 2 – naslikajte zajednički jednu sliku, imate na raspolaganju veći papir i boje.- Grupa 3 – imate nekoliko različitih kostima, podijelite ih. Izmislite kraću scensku igru i odigrajte je.- Grupa 4 – imate na raspolaganju različite udaraljke, skladajte malu kompoziciju i izvedite je.- Grupa 5 – smislite kratku priču, a potom je prikažite plesom.

Nakon što svaka grupa provede svoj zadatak neka učesnici kažu kako su se osjećali zajednički stvarajući, a kako izvodeći svoje ostvarenje pred drugima. Na kraju voditeljica može povesti razgovor i o tome ima li u toj igri pobjednika i poraženih (ili vođa) i kako učesnici doživljavaju situacije pobjede, poraza i suradnje.

III korak - Pričamo zajednoVoditeljica uzima platnenu lopticu i kaže prvu rečenicu, npr. bio je lijep, sunčan dan; zatim

lopticu dobaci nekom od učesnika, on doda drugu rečenicu i tako redom, sve dok voditeljica ne ocijeni da je priča završena. Na kraju svako kaže kako se tokom ove radionice osjećao. Ko se osjećao ugodno digne ŽUTU, a ko neugodno PLAVU karticu.

39

XVII RADIONICA - Hitno rješenje

Cilj: razviti osjećaj grupne povezanosti i grupne solidarnosti, smisao za timski rad i poštovanje drugih (toleranciju), vježbati grupno rješavanje problemskih situacija.

I korak - Zum – škripIgra se u krugu tako da onaj koji počne kaže ZUM (zvuk brzog automobila) i okrene glavu

udesno. To je smjer u kojem automobil ide. Desni igrač također okreće glavu od lijeva na desno govoreći ZZZZUM! Tako će redom svako jednim ZUM poslati automobil dalje, dok neko ne kaže ŠKRIP! To je znak da je automobil stao i da mijenja smjer. Tada lijevi igrač počinje slati ZUM na lijevo. Svako može izabrati kada će reći ŠKRIP, to jeste promijeniti smjer automobila, ali to ima pravo učiniti samo jednom.

II korak - Slaganje kvadrataUčesnici se podijele u grupe od po 5 članova, a svaki član dobije u omotnici komade kvadrata u

boji (svaka grupa ima svoju boju). To su dijelovi razrezanih kvadrata (vidi prilog). Neko dobije mnogo takvih komada, neko malo. Svako ima zadatak složiti kvadrat, odnosno grupa završava posao kada svi slože kvadrate iste veličine. Pri tome su pravila: nema dogovaranja- radi se u potpunoj tišini; nema uzimanja onoga što vam nedostaje ali možete davati. Dobro je imati promatrače koji prate kako se igra odvija i koliko se poštuju pravila.

Nakon igre:Kako ste se osjećali kada ste primijetili da ste prvi u grupi složili kvadrat? Šta se događalo tokom

cijelog rada? Da li ste bili spremni rastaviti svoj kvadrat kako biste pomogli da svi dođu do rješenja? Da li je u grupi neko preuzimao vodstvo, imao najbolju ideju kako složiti kvadrate iste veličine? Da li ste prema njemu osjećali neprijateljstvo? Kako ste se osjećali kada je vaša grupa bila gotova?

40

Tražimo rješenjePodijelite učesnike u grupe 3-4 člana. Objasnite im da ćete ih suočiti sa nizom situacija koje traže

hitno rješenje. Najkorisniji je izbor situacija koje ponude sami učesnici. Na primjer, na samom početku učesnici metodom brainstorminga mogu sakupiti niz situacija iz svog iskustva. Nakon što ste izabrali jednu situaciju, učesnici imaju najviše 5 minuta da odluče šta će uraditi. Svaka grupa mora postići sporazumno rješenje (konsenzus) i o njemu izvjestiti ostale. Moguće je vježbu ponoviti s još nekoliko situacija (vidi prilog).

Nakon vježbe:Kako ste doživjeli cijelu vježbu? Koja je situacija bila najteža za donošenje odluke? Jeste li

zadovoljni svojom grupom? Kako je odustati od toga da budemo u pravu? Kako bi svaka grupa lakše mogla donijeti grupnu odluku? Da li je u grupi bilo mnogo ili malo opcija? Kako ste na kraju uspjeli donijeti zajedničku odluku? Koja je vrijednost prevagnula?

TRAŽIMO HITNO RJEŠENJE

1. Učiteljica je zaključala vrata kabineta ne vidjevši da je unutra ostao jedan učenik. Prozor kabineta je na drugom spratu, a već je pao mrak.

2. Tvoj najbolji prijatelj u razredu i djevojka koja ti se sviđa već neko vrijeme ne razgovaraju. To su dvije najcjenjenije osobe u razredu i otkada ne razgovaraju promijenila se i atmosfera razreda. Oni kao da su ga podijelili.

3. Granata je pogodila kuću, ali svi su ukućani srećom bili u podrumu. Nažalost podrum se zarušio i oni ne mogu izaći.

4. Stojim u redu u trgovini i slušam utakmicu sa radija. Upravo je najnapetija situacija, a iza mene u redu počinje plakati neko dijete.

5. Igramo se na igralištu. Odjednom se ispred igrališta zaustavlja neki automobil, iz njega izguraju jednog pretučenog čovjeka i automobil brzo nestaje.

6. Upravo sam saznala da je moj stariji brat s prijateljima otišao na obližnje ruševine za koje tvrde da su prepune neaktiviranog eksploziva, mina.

7. Moj put do kuće povezan je s nekim neprilikama. Moram proći dio naselja u kojem „operira“ banda mojih vršnjaka koji se iživljavaju na prolaznicima. Imaju batine, a poneki, bojim se i eksploziv. Već sam im zapeo za oko, jer često nosim violinu u futroli. Petak je navečer, idem kući, čujem iz zvižduk, odjednom zvuk koraka iza mene.

III korak - ŠišmišSvi učesnici stoje u krugu, a dobrovoljac, kojem se vežu oči, hoda u krugu. Učesnici se drže

čvrsto za ruke; kada šišmiš počinje trčati s jednog kraja na drugi kraj, kao da nema prepreka, igrači ga nježno usmjere ili lagano (tijelom) odgurnu. Svi paze da se šišmiš ne povrijedi.

Nakon igre:Razgovaramo kako je ko doživio igru, koliko se uspio opustiti, koliko se bojao ili osjećao

povjerenje. (moguće koristiti kartice osjećaja)

sretno povrijeđeno zaljubljeno iznenađeno

tužno ponosno krivo postiđeno

zavidno veselo važno uplašeno

41

XVIII RADIONICA - Konfliktne situacije

Cilj: uočiti svakodnevne konfliktne situacije (u porodici, razredu, susjedstvu i sl.), snagu svojih osjećaja i dinamiku sukoba.

I korak - Da sam pticaSvaki učesnik kaže šta bi bio/bila da je cvijet, ptica i boja.

II korak - Kartice konfliktnih situacijaCijela grupa se razbroji na parove ili na slogove SU i KOB. U sredinu kruga postave se kartice s

opisom konflikte situacije (vidi prilog). Prvi u paru izvuče karticu i tekst koji je napisan pročita svome paru. Ovaj treba odreagirati onako kako bi to učinio/učinila u svakodnevnoj situaciji.

PRILOG – KONFLIKTNE SITUACIJE

U AUTOBUSUZašto ne ustaneš

da sjedne ova gospođa?

U TRGOVINITvoj račun iznosi 5 KM,

a ti imaš samo 2 KM.

NA NASTAVIOvaj sastav ti nisi napisala!

NA ULICITo nije tvoj bicikl.

Taj bicikl je ukraden!

NA ZABAVIA šta ćeš ti mala ovdje?

Ovo nije zabava za djecu.

U SVLAČIONICITi si kriv što smo izgubili

utakmicu! Miči se da te ne vidim!

U UČIONICIKasniš već četvrti put. Reci majci da dođe na razgovor.

U IGRINe vrijedi!

Vidio sam da nisi žmirila.

PRIJATELJITi si u zadnje vrijeme stalno

sa Dejanom.

NA IGRALIŠTUPogođena si. Izlazi iz igre!

NA NASTAVIZašto stalno prepisuješ od

mene?

RODITELJISad je deset sati, a dogovorili smo se da ćeš u osam biti kod

kuće.

III korak - Igra svađalicaCijela grupa se podijeli na grupe od 4 - 5 članova. Svako dobije radni list SUKOB (vidi prilog)

koji samostalno ispuni, a zatim o sukobu koji je doživio razgovara u svojoj grupi. Svaka grupa izabere sukob koji će odigrati pred cijelom grupom.

Nakon igre: Nakon što je svaka grupa odigrala svoju konfliktnu situaciju, razgovaramo o tome kako je u

svakom pojedinom slučaju sukob riješen i da li je riješen, te kako je mogao biti riješen. Ukoliko neko ima zanimljivu ideju kako je moguće neki sukob riješiti, a da niko ne bude nezadovoljan bilo bi uputno i to odigrati igrom uloga.

42

PRILOG - RADNI LIST SUKOB

Opiši jednu konfliktnu situaciju u kojoj si se našao/našla:

GDJE SE TO DOGODILO? __________________________________________________

KO JE SVE SUDJELOVAO? _________________________________________________

U ČEMU JE BIO PROBLEM? ________________________________________________

ŠTA JE SVE REČENO I UČINJENO? __________________________________________

KAKO JE RIJEŠENA SITUACIJA? ____________________________________________

43

XIX RADIONICA - Samoća je teška

Cilj: razviti svijest da je izolacija pogrešan izbor.

I korak - Pale sam na svijetuUčesnicima se ispripovijeda pripovijetka „Pale sam na svijetu“ (vidi prilog).

PRILOG - „Pale sam na svijetu“, pripovjetkaJednog se jutra mali Pale probudio rano, ali svjež i naspavan. Dan je bio vedar, topao i obećavao

je igru i veselje. Pale krene do sobe svojih roditelja. Ali njih nije bilo u sobi. Prođe cijelu kuću, ali ni tamo nigdje nikoga. Automobili nisu jurili, ljudi nisu prolazili, čak ni tramvaji nisu vozili ulicom. Jedan je stajao baš pred kućom i Pale uđe i pokrene ga. Vozio se ulicama uživajući kao pravi vozač. Tada je ugledao drugi tramvaj kojemu se opasno približavao. Nije mogao zaustaviti kola i udario je u njega. Udarac je bio toliko jak da je Pale ispao iz kola, ali se na sreću nije ozlijedio.

Osjeti glad i uđe u voćarnu. Ni prodavačice nije bilo, pa uze i pojede dvije banane. Zasitio se i ponio dvije narandže za poslije. Na čas se zabrine što nije imao novaca da plati, ali mu tada postane jasno da je on zapravo sam na svijetu! Baš fino! Ugleda banku i uđe. Tamo je našao puno novaca. Uzme jednu vreću i pođe dalje. Ugleda pekaru. Uđe i htjede nešto kupiti. Sad je imao novaca! No kako nije imao nikome platiti izađe i baci sav novac. Što će mu? Ulazio je u razne trgovine i igrao se raznim igračkama do mile volje. Kako je lijepo biti sam na svijetu!

Uđe u neki parkirani auto i provoza se. Zatim uđe u vatrogasni auto. Uključio je sirenu i jurio ulicama dok nije potrošio sav benzin. Prošlo je podne pa se Pale osjetio umornim i gladnim. Uđe u prvi hotel. U kuhinji je bilo puno hrane, ali je sve hladno i nedovršeno. Pokušao je nešto sam pripremiti, ali je ispalo loše i Pale je ostao gladan. Uđe u park u kojemu se obično igrao. Sjedne na ljuljačku, ali sam se nije mogao ljuljati! Nikoga od prijatelja nije bilo. Umoran i gladan krene dalje... da barem nekoga sretne! Pa gdje su mama i tata?! Zašto ih nema? Tako razmišljajući dođe do aerodroma. Uđe u veliki avion. Igrajući se uspije ga pokrenuti. Avion poleti. Visoko, sve više! Jurio je u svemir! Onda odjednom udari u nešto, u mjesec! Pale ispadne iz aviona. Obuzme ga strah. Padao je i padao. Dugo. Onda odjednom udari u nešto tvrdo. Otvori oči i ugleda mamu kako mu ulazi u sobu sva zabrinuta. Podigla ga je s poda na kojem se našao i privinula uza se.

„Mama, kako je strašno biti sam na svijetu!“, reče Pale majci. „Srećom sam to sve samo sanjao!“ II korak - Crtanje

Na kraju se potiče razgovor o Paleovu doživljaju o tome kako su se učesnici osjećali na početku priče, kada je Pale shvatio da je osuđen na samoću zauvijek i kad se probudio. Pošto su učesnici verbalizirali sve te doživljaje i emocije, s njima u vezi dogovaramo se da nacrtaju ono što ih se najviše dojmilo. Dajemo im pribor i rade 15-20 minuta. Nakon toga potičemo razgovor o cjelokupnom doživljaju i radu.

Nakon crtanja:Učesnici treba da pokažu ostalima u grupi šta su nacrtali. Zašto su nacrtali upravo to? Šta je u

današnjem radu bilo najzanimljivije? Šta smo naučili iz Paleova doživljaja? Kako vam se sviđa samoća? Šta ćemo učiniti da ne budemo sami, bez igdje ikoga?

44

XX RADIONICA - Prijateljstvo treba njegovati

Cilj: razviti uvjerenje da je prijateljstvo jače ako ga njegujemo; a lošim postupcima ga možemo izgubiti.

I korak - Pastir i vukUčesnicima se ispriča pripovijest „Pastir i vuk“ (vidi prilog 1), a zatim se potiču na razgovor o

događaju u priči. Prilikom pričanja priče treba naglasiti pogrešan postupak pastira, jer će inače ostati samo vuk „crn“. Dobro je raspraviti i ova pitanja: Ko se u priči ponio prijateljski? Ko je ismijao prijatelja? Kakva je bila posljedica? Šta smo naučili iz ove pripovijesti?

II korak - Tajna Po završetku razgovora igramo sa učesnicima igru „Tajna“ (vidi prilog 2). Nakon igre vodimo

razgovor sljedećim tokom:Hoćemo li se držati dogovora? SVI? Zašto ćemo svi čuvati tajne? Kako ćemo još pojačati naše prijateljstvo? Hoćemo li i s drugim ljudima nastojati sklapati tako čvrsta prijateljstva? Kako ćemo to postići?

PRILOG 1 - „Pastir i vuk“, pripovijetkaJednom davno, davno, živio u planinskom selu mladić koji je čuvao seoske ovce. Najveći dio

godine provodio je na pašnjacima koji su se prostirali na planini iznad sela. Trava je tamo bila mekana i sočna, ovce mirne i on se mogao do mile volje izležavati na suncu i svirati u svoju frulicu. Ako bi koja ovca zastranila, pastirov vjerni pas Bundaš vratio bi je u stado. Dani su prolazili u dokolici. Seljaci su mladiću donosili hranu, voda je tekla iz kamena, hladna i bistra. Kapi su joj se prelijevale poput bisera na planinskom suncu. Jednoga dana pastiru bi dosadno. Nije više znao šta da radi, pa odluči da se našali sa seljanima.

Eto vuka! Rastrgat će ovce! – počeo je vikati iz sve snage. Seljani čuli, brzo skupili potjeru i dali se u mučno penjanje uza streme litice. Došli su do pašnjaka dok bi dlanom o dlan, znojni i zapuhani. Kad tamo – nigdje vuka, a pastir im se smijao grohotom, da je planina odjekivala. Baš ste glupi, otkuda vuk u ovo doba godine! Al` sam vas nasamario!

Seljani se posramiše i okrenuše kući. Nije dugo prošlo, kad se opet začulo sa planine: - Ljudi u pomoć! Eto vuka! Rastrgat će nam ovce! – seljani se sumnjičavo zgledali, ali da se ne bi dogodilo zlo, brzo skupili hajku, pa trkom u planinu. Došli su do pašnjaka dok bi dlanom o dlan, znojni i zadihani. Neko drži vile, neko štap, sjekiru, a vuku ni traga! Opet im se pastir rugao, ismijavao ih dok su se spuštenih glava vraćali u selo.

Na prođe dugo, a na stado zaista navali vuk. Pastir je dozivao seljane koliko ga je grlo nosilo, ali oni samo odmahnuše rukom i nastaviše svoj posao. Za prvim došli su i drugi vukovi i rastrgali ne samo ovce nego i Bundaša i pastira. Tako su svi nesretno završili radi pastirove zloće.

PRILOG 2 - „Tajna“, interakcijska igraTražimo da se učesnici izjasne jesu li svi članovi grupe pravi prijatelji. Kad utvrdimo da jesu,

predlažemo da kao dokaz prijateljstva svaki član grupe povjeri neku svoju tajnu, a grupa će je čuvati. Da bi igra bila zanimljivija, dogovoramo se da teče ovako:

Svi zažmire i nastoje se sjetiti neke svoje tajne (5 minuta). Kad su se dosjetili tajne, učesnici redom dolaze voditeljici i na uho joj šapnu svoju tajnu, a voditeljica je zapisuje. Kada su sve tajne zapisane, voditeljica čita jednu po jednu, ali ne redom kojim su učesnici dolazili. Svi pogađaju o čijoj je tajni riječ. Ako ne pogode, učesnik će sam reći. Jednako ćemo pohvaliti grupu ako pogodi, kao i učesnika koji tek na kraju kaže tajnu. Kad su sve ta