Antun Branko Simic - Sabrane pjesme

Antun Branko imi: Sabrane pjesme

Antun Branko imi

Sabrane pjesme

1


SADRAJPREOBRAENJA (1920.) _____________________________ 7 PJESNICI ____________________________________ 7 MOJA PREOBRAENJA_________________________ 8 MLADI _____________________________________ 9 MOLITVA NA PUTU __________________________ 10 ENE, MLADII, LJETO_______________________ 11 ZAVODNIK__________________________________ 12 ZAVEDENA _________________________________ 13 BOLESNIK __________________________________ 14 MJESEAR__________________________________ 15 MUENIK __________________________________ 16 MATI ______________________________________ 17 HERCEGOVINA______________________________ 18 SAMOA NA VODI ___________________________ 19 PODNE I BOLESNIK__________________________ 21 VEE I JA___________________________________ 22 ENE S JEDNIM SRCEM ______________________ 23 GORENJE___________________________________ 24 POVRATAK _________________________________ 25 POVRATAK _________________________________ 26 PRENUE __________________________________ 27 LJUBOMORA ________________________________ 28 PRVA NO SAMOE__________________________ 29 ZIMA ______________________________________ 30 TEKI ZRAK ________________________________ 31 RTVE _____________________________________ 32 LJUBAV ____________________________________ 33 LJUBOMORA ________________________________ 34 MRTVA LJUBAV _____________________________ 35 ZAPUTENA ________________________________ 36 BOG MUITELJ _____________________________ 37 JEDANPUT _________________________________ 38 IZGUBLJENE ENE __________________________ 39 HERCEGOVINA______________________________ 40 PJESMA IZNAD ZEMLJE ______________________ 41 APRIL______________________________________ 42 LJETNA PJESMA _____________________________ 43 UZVIENO VEE ____________________________ 44 MOLITVA ZA PREOBRAENJE _________________ 45 POBJEDNICI NA LIVADI ______________________ 46 CVIJET U KAVANI____________________________ 47 VAMPIR ____________________________________ 48 SUDBINE U PONO __________________________ 49 RADOSNA NO U GRADU _____________________ 50 RASTANAK SA SOBOM________________________ 51 PUT _______________________________________ 52

2


OTKUPLJENJE ______________________________ 53 OPOMENA __________________________________ 54 BUDUI ____________________________________ 55 PJESME OBJAVLJENE U PERIODICI (1913.-1924.) ______ ZIMSKA PJESMA_____________________________ NA KUNOM PRAGU _________________________ ETEOCI ___________________________________ U KRILU PROLJETNE NOI ___________________ GLAS IZ DALJINE ____________________________ NA POVRATKU KUI _________________________ Ah, evo opet... __________________________ No na jezeru ___________________________ Vesper ________________________________ Ivanje _________________________________ HIMNOS____________________________________ IDILA ______________________________________ NA POVRATKU KUI _________________________ Susret _________________________________ Pria __________________________________ Septembar _____________________________ LJETNE MELODIJE __________________________ 1. Kosci _______________________________ 2. Zvona _______________________________ 3. Le clair du lune _______________________ NEDJELJA __________________________________ LUTANJE ___________________________________ HEBA ______________________________________ [MRTVO BIT E SVE...] _______________________ UITELJEVA KER __________________________ KUKURUZI _________________________________ MJESECA SRPNJA____________________________ BOLESNICA_________________________________ RADOST TIINE _____________________________ TOPLO POPODNE____________________________ BLAGOSLOV ITA____________________________ DJEVOJE __________________________________ VRTOVI U DOLU _____________________________ MUZIKA KIE I KROVOVA_____________________ SVIJETLO JUTRO ____________________________ ROSA MYSTICA______________________________ Pobona pjesma _________________________ Vee ljubavi ____________________________ SEOSKI IVOT ______________________________ ODMOR UZ PJEVANJE MLADOG VINA___________ VEERNJA PJESMA O OBLACIMA I ZELENIM JEZERIMA _______________________________ BULE ______________________________________ TIHA MAHALA ______________________________ UTJEHA OIJU ______________________________ 56 56 57 58 59 60 61 61 61 62 62 63 64 65 65 65 66 67 67 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 84 84 85 86 87 88 89 90

3


OGLEDALO _________________________________ 91 MOLITVA___________________________________ 92 PJESMA ____________________________________ 93 VJETROVI __________________________________ 94 PJESMA ____________________________________ 95 TIJELA _____________________________________ 96 IVOT______________________________________ 97 BAKTERIJE _________________________________ 98 GRAD ______________________________________ 99 UTA SJENKA ______________________________ 100 ZANESENA PJESMA _________________________ 101 OI _______________________________________ 102 PLES _____________________________________ 103 LJUBOMORA _______________________________ 104 MOJA DRAGA, PRIJATELJ I JA _________________ 105 VAMPIR ___________________________________ 106 20 GODINA ________________________________ 107 IZGUBLJEN ________________________________ 110 TRAENJE ENE ___________________________ 111 RASKRSNUE ______________________________ 112 ULINA LJUBAV ____________________________ 113 OAJ______________________________________ 114 POSLJEDNJA PJESMA _______________________ 115 PJESMA PJESNIKA __________________________ 116 IVOT NA OBLAKU _________________________ 117 LJUBAV ___________________________________ 118 DVA TIJELA ISPRED OLUJNA VEERA _________ 119 BOG I MOJE TIJELO _________________________ 120 PJESMA OVJEKA S TAJNOM _________________ 121 BOG I GRADSKO POPODNE __________________ 122 ZAVODNIK_________________________________ 123 SUNCE SIROMAHA__________________________ 124 SIROMAHU ________________________________ 125 POST SCRIPTUM ___________________________ 126 POGLED SIROMAHA ________________________ 127 NAPITNICA ________________________________ 128 KONAC____________________________________ 129 OKNA NA KUAMA SIROMAHA _______________ 130 VELIKI UBIJA _____________________________ 131 UMORSTVO DJETETA _______________________ 132 ENE PRED UREDIMA ______________________ 133 MATERINSTVO _____________________________ 134 SIROMASI _________________________________ 135 MLADI ___________________________________ 136 RASPEE__________________________________ 137 MARIJA ___________________________________ 138 UTLJIVI SASTANAK S PRIJATELJEM __________ 139 SMRT I JA _________________________________ 140 RUAK SIROMAHA__________________________ 141 UKOP DRUGA ______________________________ 142

4


SIROMASI KOJI JEDU OD PODNE DO PODNE____ NAD TRUPOM______________________________ TIJELO I MI ________________________________ PRAZNO NEBO _____________________________ NAENI BOG ______________________________ SVIRA ili PREOBRAENJE GLASOVA __________ KONAC KRALJEVA __________________________ POSTHUMA (1925.-1960.)__________________________ SMRTNO SUNCE ___________________________ VRAANJE SUNCU __________________________ SMRT _____________________________________ MENE BOLI________________________________ CHANSON _________________________________ SEVDALINKE ______________________________ NIKAD VIE... ______________________________ INNOCENTIA ______________________________ PLAVOKOSI SUTON _________________________ SUNCE DJETINJSTVA _______________________ Put u dolinu ___________________________ Jesen u polju___________________________ SEBI ______________________________________ MOJ KRAJ _________________________________ I. Mir ________________________________ APRILSKO SNATRENJE U DUBRAVI ___________ POLJEM SE SMIRUJU ITA ___________________ TUALJKA _________________________________ BOG MOGA DJETINJSTVA ____________________ PJESMA JEDNOJ SELJAKINJI _________________ NEMO PJESNIKA __________________________ TEA _____________________________________ ZEMLJA ___________________________________ PJESMA JEDNOM BRIJEGU___________________ S NAIH NJIVA _____________________________ NOSTALGIJA _______________________________ LJETNI NOCTURNO _________________________ POD LJETNIM SUNCEM _____________________ STRAH ____________________________________ CHANSON TRISTE __________________________ BILO JE NEKO ____________________________ RUKOVANJE _______________________________ [U MOM JE TIJELU VRIJEME I POLAKO ME SLABI...] ________________________________ SAN ______________________________________ [TI, KOJU ZA ME RODI...]_____________________ [ASOVI SVE GLASNIJE ZVUE...] _____________ NEKOLIKO MLADIA _______________________ [MEU TOLIKIM MNOTVOM LICA...] _________ [U USKIM ULICAMA...] ______________________ [TO NIJE JAKOV...] __________________________

143 144 145 146 147 148 149 150 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 159 159 161 163 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188

5


[MI SMO SE SRELI NA ZVIJEZDI...] ____________ [IPAK JEDANPUT EVO SE NAOH...] ___________ [MI SASTASMO SE ONDA DOK JA JO BIJAH DJEAK...] ______________________________ IVOT NEKIH ENA _________________________ [JA IMAH 16 LJETA KAD ME MATI UDA...] ______ [VE 20 GODINA JE MRTVA...] ________________ BEZ LJUBAVI_______________________________ ENE _____________________________________ MARIJA ODLAZI NA LJETOVANJE _____________ LJUBAV SIROMAHA _________________________ PJESMA JEDNOG PRIJATELJA ________________ DOKONAVANJE ___________________________ AMAC ___________________________________ PRI POLASKU ______________________________ SMILJE____________________________________ KRVOLOK _________________________________ PJESNICI U IVOTU _________________________ [SVA SUNCA OVOG LJETA...]__________________ [KUDA DA POEM U OVU PRAZNINU ISPRED SEBE?...] ________________________________ ZAKONODAVCI _____________________________ MRTVAC __________________________________ MI 211 [JEDANPUT I JA OVAKO RUAN KAKO JESAM...] _ DJECA ____________________________________ MJESECA JANUARA _________________________ [VIDJEH NA CESTI DANAS MRTVA PSIA...]_____ SVJETLOST ________________________________ AUGA __________________________________ LJETNE VEERI ____________________________ HOSANA___________________________________ BLAGOSLOV _______________________________ PJESMA JESENI ____________________________ PONO____________________________________ POGLEDI __________________________________ POD JESENJIM SUNCEM_____________________ SLIKA_____________________________________ MANDOLINA _______________________________ PODNEVNI PASTEL _________________________ POD JABLANIMA ___________________________ ZLOIN ___________________________________

189 190 191 192 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 212 213 214 215 216 217 218 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230

RJENIK _______________________________________ 231 ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 232

6


PREOBRAENJA (1920.)

Tatjani posveeno

PJESNICIPjesnici su uenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oi velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivi uho na utanje to ih okruuje i mui pjesnici su vjeno treptanje u svijetu

7


MOJA PREOBRAENJAJa pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i s pogledima plivam preko polja livada i voda Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem O Boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sjati u crne muke nonih oajnika

8


MLADIJa poznam bol mladia koji pobjedniki pjev iz svoga izmuenog srca u jutro pjeva sa eljom da sva srca s njegovim zatrepte i da se oslukujui glave prignu u utanje i slatki zaborav Al pjev mladia neuven od ljudi padne natrag u njegovu utljivu samou Ja poznam oaj blijed i bolesno zelenkast s pogledom u prazna lica ljudi u sivomu zraku i sa strahom ispred crnog bezdana u dui Ja poznam ponos mrk i tvrd sa smjelim uspravljenim korakom to gazi i s uhom koje iznutra glas svoga Boga slua

9


MOLITVA NA PUTUBoe koji si me do ovoga asa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih elja Ne ostavi me umorna i sama nasred puta Obrazi su moji blijedi i moje misli nemono ko moje ruke vise Boe daj da novo plavo jutro iz umora digne moje misli da kroz blijede ruke proe mlaz crvene svjee krvi Budi nad mojom glavom moja pratilica zvijezda

10


ENE, MLADII, LJETOO podne se na etalite slete mnoge ene - O odakle sve dou? ko jata tica to ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste ene ume kroz ljetni zrak i due sanjarskih mladia i laki koraci im nose laka tijela Ne, ene nisu s ove zemlje! Ve to su izdna nebrojenih plavih noi nae mladosti bijele enje izrasle u tijela O ene za vas rastvorili smo dvore nae mladosti! Al korak ena zvoni tu i dalek Sve ene opet odu ko jata tica to ieznu za plavim zavjesama ljeta Na koncu naih pogleda red stabala visok sam koraca

11


ZAVODNIKI poslije toga na koljenima izme razbacanih jastuka misli na smrt O dijete! Ja neu da te novim poljupcima smirim u zaborav Putam da ti blijedim licem suze teku Sutra smirit e se tvoje srce koje sada oajalo tue Sutra kad stupi meu svoje mlade druge s dvije tamne sjenke ispod oiju zaudit e se tvoje mlade druge Al nijedna nee moi da otkrije skrivenu udno tvojih oi blijedu zvijezdu Ne plai dijete: no se plavi zimska Za mojim stopama e zapadati bijel visok snijeg

12


ZAVEDENANe, njega nema vie. Pobjego je. Vrata na kui dolje glasno zalupila ko zadnji put Da letim za njim niza stepenice? Ukoila se, stojim Na podu zgaen cvijet Kroz prozor crvene se zvijezde glasno smiju Ja zovnem u no iz svih snaga Na prozoru staklo se zatrese i smiri U noi kamenito srce grada uti Moje golo tijelo dre obliveno ladnim svjetlom zvijezda

13


BOLESNIKMoje je tijelo bolesno i udi tihu jednu bolnicu Bolnica bez uma i bez grada u praznom blijedom danu Blijedi dan je odsjev blijeda neba U mrtvom vrtu zimsko sunce eta Mi tihi samostanci bez Boga u naim bijelim pustim sobama zaboravljamo ivot snivamo duge tune blijede prazne nae dane O okna naa udare pokadto krik ples i radost ivota iz grada - O grad! O nemir nemo naih srca! O mi smo davno izili iz ivota i mi smo samo svoji spomeni! U smrt se samo vrata nae kue otvaraju Za rub se zemlje nebo rui Vee - O vee noi nae djevojke! Tko ljubi sada nae djevojke? Mi potonemo u crn ponor snova i snivamo da svi smo davno pomrli Ve bezbroj ljeta leimo Preko nas u trku idu neba oblaci Preko nas u vjenost se bez konca dani noi rue

14


MJESEARBog noi mjesec sade s neba i dokoraca lagano do moje kue Polako on se uspne na moj prozor i spusti pogled na me On mami mene u no Ja ustajem... i moje lice bijelo... smijei se Koracam sanen rubovima krova i etam kroz no u visini - Mene dre meke ruke mjeseca O tako lak sam... nezemaljski... lebdim i mogu stati na list stabla Ne zovite me: glas sa zemlje smrt je moga nebeskoga bia Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere

15


MUENIKIz gomile istupih sam i pozvah vas u zemlju: Novi ivot Smijeh ruga samo jeknu iz gomile k mojem uhu Pooh sam Al za mnom ravno uputiste Smrt Umrijeh Iz moga srca izniknue dva modra cvijeta ljubavi u svijet

16


MATIJa uem u samou svoje majke: nijemi goli hram U hramu gori besprekidno crveno i tiho srce ljubavi Njenom oku stoji ispred mog ivota neprozirna zavjesa od mraka U moju prolost njezin pogled ne ulazi dublje od njene noge kojom prvi korak stupi u tamu none ume Za pjesmu moje ljubavi ona nema uho Na odmetnutom sinu samo lee dva pogleda tekog prijekora Ja gledam njeno nijemo ladno bezutjeno lice: Davna vjena pramajka iskrsnula iz dubljina vremena Idem Dva lica ute tvrda kamena Dodir ruku na kunomu pragu Moja majka povraa se u svoju samou: nijemi goli hram

17


HERCEGOVINAJa koracam livadama plav od sutona Na rubu livada je kua parnog mlina Iz daljine to je krvlju namrljana uglasta i gruba slikarija na nebu I togod blie stiem sve glasnije viu nebrojene uarene opeke Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu Ispod breuljaka crni vlak se vue odmjereno udara i vriti svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici No i ja na brdu Poda mnom naas izrone iz mraka kue stabla dvorita i njive I opet utonu u mraku ko u svijesti Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora: ko nekoliko bijelih sveanih asova iz crnog ivota ljudi

18


SAMOA NA VODIMoj otac ree sino: "Sine, jesen je" I ve su noas na kraj cijeli poplavile ute vode Sa brda slaze ljudi lutaju po vodi trae ribu ili moda kakvo utopljeno dijete Nad vodom sjaju njina nijema bakrenasta stroga lica Kad zastanu odmarajui ruke njihov pogled pada dug i teak na vodu i njihova su tijela mirna vrsta kao od kamena Vrh vode i vrh ljudi blizu vrka brda stoji sunce nalik na bijeli danji papirnati mjesec Ja volim jesen vode blijedo papirnato sunce i plovim sam po glatkoj goloj vodi Pjevam pjesme mislim i mislima vraam sve: brda vodu ljude sebe u prve mlade dane zemlje i mirna gola povrina vode ini mi se: lea neke praiskonske silne ene Dan svri Sa brda dugi zov na vodu pada meu ljude I ljudi ieznu na prvom zaokretu strmih puteljaka No bezdana i divlja jo nevidljiva proguta u se sunce I kada poslije stane i pred moje oi proguta u se nebo oblake i brda Ja sm na vodi pod svodovima tamne i visoke noi Kadto uspravim se u no

19


- lik to budan sniva i pruim dugo veslo u prazninu mraka - Zar bi moja dua htjela da neko izie iz tajanstvene noi i stupi k njoj u njezinu samou na crnoj nijemoj vodi? Oko mene je tamno i sve se svrava na rubu vode i na rubu noi

20


PODNE I BOLESNIKPlavo podne sjedi na oblacima U jednoj sobi kamo ne ulazi niko bolesnik mre Kraj njega uti crna tica U vrtovima sunaju se gole djevojke i plavi mlaz visoka vodoskoka u plavu prazninu umi .... Bolesnik lei mrtav: predmet pokraj predmeta u sobi Crne tice nema? Ispod neba rep pauna ogroman svjetlucav sa oblaka visi u vrtove

21


VEE I JANevidljive pozaune tue u zapad sunca to se davi u roenoj krvi Pozaune su stale. Prva zvijezda dre I plavo nebo slazi prema zemlji Daleko jedna krma zapjeva u susret noi i dvije se ene cestom prolazei pogledae s mrnjom Ja skreem s ceste u umu i gledam kako moje ruke bivaju sve plavlje Iz tame jedna kouta zuri svojim blagim aneoskim licem bez straha u moje divlje oi Stadoh: Jedan div se zagledao nagnut nad sitni modri cvijet u travi Laki utaj? Dolje nad zelenom vodom krvare crvene noge mjeseca

22


ENE S JEDNIM SRCEMO one ene u ivotu u ije oi jo se iz nijedne due ljubav nije zagledala! Ja gledam: nevidljive prou ulicama i ko da kradu prostor kroz koji idu Za njih na rubu njine due poinje tuina Te ene u se izgubljene i tekom utnjom zakljuane! Te ene s beskrajnim Unutra! One nasloniv uho prislukuju kroz dane i noi svog ivota Ja priem k njima neosjetnim koracima i uzmem blijedu meku ruku: Ne plaite se mene! Ja u dui nosim ljubav One na moju ruku stave svoje srce i onda umru s ove zemlje u krajeve za njih Bogom odreene

23


GORENJENiz zapadno nebo i iz rasprsnutih ipaka u vrtu krv se cijedi Al s istoka se vee javi plavim licem i zapad biva bljei, crveniji ipci Ti bjei k meni preplaena od grana u mraku i uti Zato ti je tijelo odjedanput plamen? O kako ipci prskaju i s nama gore! Ni zvijezde nee da se jave da jae bude ovo nijemo gorenje u vrtu

24


POVRATAKTi i ne sluti moj povratak i moju blizinu U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina znaj: ne koraca mjeseina oko tvoje kue Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne stane preplaena krikom udne tice znaj: to krik je moga srca s blizih obala I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koracam uspravan i svean kao pored tebe

25


POVRATAKJa sam natrag doo bez mutnih misli na svom licu U ljetnu svjetlost osmjehuje se blago moja dua Izii na svoj prozor gledaj: Daleko gdje se preko uma i crvenih kua svijetle obale sa zelenom se vodom moje tijelo igra Polako e zaboravljati prolog mene Pred tobom ja u rasti nov i visok Na obale je doao stanovnik s neke nove zvijezde i umi svojom divljom radou po vodi i zelenilu U plavom zraku golo tijelo se zablista krikne i izgubi se u dubljini zaumjele zelenkaste vode

26


PRENUEU noi mene prene iz tvrdoga sna bijela svjetlost lijui se kroz moj prozor Ja znadem: s dalekoga neba sjaju u moju sobu gola tijela ena I kleei na prostrtomu platu plave mjeseine molim nijem iz nijeme noi tijelima nevidljivih nebeskih boginja

27


LJUBOMORANad snjenom zemljom plave zvijezde Tvoja kua stoji na kraj ume Ja idem k Tebi Da me kakav vuk ne napadne iz tame? Tiho uti snijeg pod mojim koracima Tu sam! Tvoja kua stoji ograena Sva su okna zastrta Pred vratima ne videi mene strai pas Samo jedan prozor crven gori Ja znadem sve i idem natrag mrtav i u licu bijel kao snijeg

28


PRVA NO SAMOECrveni cvjetovi ljubavi gore u noi Prva no kroz koju idem sam Sluam: visoki plavi vodoskoci eznu zvijezde koje nikad dosegnuti nee i u meni crno teko srce tue tue

29


ZIMAMoju je duu izmuila ljubav Moja je dua bolesna i sniva Ne budite je: svaka miso boli Moja je dua tamno golo jezero u ladnom bijelom danu Ne lete ponad vode bijeli galebovi Ne ume ispod neba plavi oblaci O kako stoji sve ukoeno otro bijelo! Na blize kue nebo palo Na kue nebo naslonjeno sniva Pustite neka danas stoji sve i sniva Danas svaki pokret boli

30


TEKI ZRAKO kuda da se danas poe? U sobu ue moja majka sjedne i gleda u me nijemim pogledom Ja putam knjigu, izlazim iz kue Na rubu polja izme crnih stabla crveno mrtvo objeeno sunce Ja stanem nasred ceste i kriknem iz svih snaga

31


RTVEMi svako iz svog munog dana dolazei sretamo se na vratima noi No je hram to plav i visok svijetli Naa tijela u dubljini noi bukte rtve bogu nae ljubavi

32


LJUBAVZgasnuli smo utu lampu Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani ume oblaci i stabla Vani lete bijela teka krila Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu Moje ruke svijaju se ude mole Draga, neka tvoje teke kose kroz no zavijore, zavijore Kroz no kose moje drage duboko umore kao more

33


LJUBOMORAKad odlaah ko obino: rastanak i alost... Tek zgrabih zadnjim pogledom u duu njene usne i na stolu cvjetove crvene Na povratku sada vidim kako zbunjena u knjigu krije neku sliku i uti Zato vidim tvoje usne i cvjetove blijede?

34


MRTVA LJUBAVKraj ljubavi u dui mrtvo zvoni Vee slazi s neba plavo Sputam tihe crne zastore Znam: vani su mrtve zvijezde i kue i mjeseina i crn prostor nepomian stoji Niko nikad nee doi k meni Smrt jo samo nevidljiva ivi Snu razmotaj crven teak pokrov povrh mene i nada mnom neka crno nebo noi vjeno uti

35


ZAPUTENAU jednoj sobi ogromnoga grada pokraj sirotnoga pokustva i sua ivi mlada ena Svaki dan o podne i na vee ue jedno vuje lice I dok ena stojei po strani eka vuje lice jelo proguta i ode U noi mlada ena uti pokraj pei - Pjev vatre umi u tiini sobe nad romanom Marcela Prvosta Dugo lice blijedo i bez nade otealo od itanja padne nad stranice romana i usne Na prozoru rastvoreni modri cvjetovi eznu sami u no u kojoj bliza krma divlje umori i pjeva

36


BOG MUITELJU nae due iznenada stupi mrnja - O nae iskrivljene usne, raskidana lica! Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog u mraku Mrak je njegov plat i ogromno mu nevidljivo tijelo ieznulo u visinama Mi strimo ko stabla kad oluja proe Pokraj nas asi ute o odijela U naa lica samilost ree blag i dubok posmijeh pomirenja I tamni Bog se obrati u svjetlost to se vani valja prostorima i na naa okna divlje navire

37


JEDANPUTeno to iz bijede naeg svagdanjeg ivota oajale i krotke oi die k meni Sav ovaj ivot... oh, sav ovaj ivot eno jedanput ja odsvirat u na harfi i kad poslije harfe progovore utke nae due zna li to e govoriti? Kako bjesmo sreni. Kako bjesmo sreni

38


IZGUBLJENE ENEO gdje su sada one ene to lutajui ovim svijetom svratie se u moj ivot i opet redom ieznue iz moga ivota u tamu? I gdje je kraj u kojem sada njine due ljube? Te ene sad su zvijezde Noas sve se iz dubljine noi u moju duu smijee

39


HERCEGOVINAPod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kue Iz plave tame stabla stre Na cesti vie nikog nema Cesta stala sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline U noi stabla maknuti se nee Tek nebom sporo i bez uma koracanje zvijezda

40


PJESMA IZNAD ZEMLJEMi cijeli dan smo plovili na oblaku Sad je vee Sputamo se na visoki vrh brda i ispijamo vino Kroz vee k nebu blijete srebreni pokali Duboko preziremo ljude i zemlju ispod nas Na je ivot samo u visini Na grudma noi poinut e naa teka tijela A sutra zorom kroz novi dan e nova radost nas ponijeti Visoke pjane nae radosti: naa bijela jedra

41


APRILU vrtu ispod aprilskoga sunca pucaju polako prvi pupovi Stazama se igraju i smiju djevojice Ja ulazim i sjedam na klupu da ispuim cigaretu u pranioku Djevojice stidno ostavljaju igrake ko da vele: To nije vie za nas Puim Neki utaj blizu Skrivene iza jednog grma mjere mene nijemim pogledima djevojice Ja vidim kako koja kadto rukom zabludi i pritisne pod lakim proljetnim odijelom srce Krik! Ugledae da su otkrivene i smijui se pobjegoe naglo ispred mojih oiju za visoke grmove u vrtu

42


LJETNA PJESMAVe nekoliko dana u meni mene prati svijetla pjesma ljeta Ja ne sjeam se kad je ljeto u grad dolo al znadem: ljeto ivi s nama O ve se smije cvijeem sa svih prozora i ulicama s uredanih stabla na nae glave baca ladne sjenke Iz dua i iz radosnih pogleda zaskoilo je na nebesa i na oblake U danu grad je tih utonuo u vrue svjetlo i malo ljudi ide Kroz plavu svjetlost stie s rijeke u ulice krika ljudi i ulazi kroz rastvorene prozore u svagdanji i spori ivot domaica Domaice se uspavljuju kraj posla u ivot koji njima dua sama za se stvara i ee izme svojih svih eznutih ispunjenja Na ribnjaku su labudovi mojih enja ispunjenje Postali su tijelom najbjelji mi sni Tu na plavoj vodi izmeu dubljina i visina lebde i tek se pokadto lakim kretom iz svoje nepominosti jave Ovdje na obali ekam ljetnje vee da pozvjezda prostor oko mojih tica Hou da ih vidim kako u snu lebde drane sred noi nevidljivom moi zvijezda sa svih strana

43


UZVIENO VEEKroz pozor uu glasi predmeta i ljudi iz veeri u moju nerasvijetljenu sobu to hoe ovi tui nametljivi gosti? Glasi nisu zli; ko posluni psi kraj mene lijeu u utnju Zar sve tiine hoe da u mene izrastu i u moj lik se ovaplote? Sjam u noi: blijedi nepomini mramor

44


MOLITVA ZA PREOBRAENJEDan jo je samo nekoliko svjetla koja gasnu na vrhovima Ja ekam no: preobraenje stvari No iz doline javi se i raste izme blizih brda k nebu Prostor moga kraja pun je noi Rasvjetljuju se ispod neba brda u ogromne i plave prozirne kristale Stabla na vrsima, po polju, oko vode i kraj mene bespokretna i crna stanu Ja sluam s ceste: dolje livadama bijeli mjesec eta i mislim: zato no to vraa stvarima blago nepokretno lice njinih mladih dana u nama budi tamne gladne poude? O noi budi ladna ruka preko naeg vrueg ela utiaj krv i spusti blagi mir na ula Neka naa tijela mirna prozirna i plava usnu snom nevinih i tihih biljaka na platevima koje mjesec prostire po travi Mi sluat emo u snu kako mjesec tiho koraca po vodi

45


POBJEDNICI NA LIVADIMi ubili smo noas staru od vjekova mrsku Smrt Pred nama no je pobjegla sa zemlje Jo samo zvijezde u oi nam sjaju Zelenilo livada se ogleda u bijelim oblacima Na livadama jei naa slava Vr teak ide od ruke do ruke Na licima se dua radou crveni U oi tonu dublje... ve su nevidljive... zvijezde Iz pjanih srca podie se kroz isto svijetlo jutro pod nebo visok pobjedniki smijeh U jutru ljuljaju se laki bijeli oblaci Prolom! Iz plavog svoda ponad naih glava iskrslo crveno silno stoji sunce

46


CVIJET U KAVANIPod irokim eirima, u odjei apartnoj - u depove ruke i u due tajne duboko zakopali iz zimske bijele noi ulaze i ure za svoj stalni sto Likeri Kave Cigarete I as je doo da se ulazi polako u probleme Na licima se uiu i plamte tajne vatre plamte plamte Odjednom svi ih puti izvedu u suhu utu i beskonanu prazninu Kuda? Dua duu poinje da mrzi i mui Iz dua skrite tajne iziu u oi S rukama pod tekim glavama na stolu zaute U vazi meu njima zaboravljen tih i crven cvijet ljubavi gori

47


VAMPIROn vodi mene u no Ruka mu je mala topla mekana On vodi mene u no Oi mame prazne plave vodene On prua meni iz noi otrov vina rijei posmijeha Ja skrivam svoju duu od njega On grli moje tijelo i pije pije moje usne i plee pada pijan moje krvi I eka as da se moje tijelo mrtvo srui isprui i on da zgrabi moju bijelu duu i s njome bljesne kroz no u bezdanu tamu

48


SUDBINE U PONOObrazi su teki vise... dogaraju oi mutne vlane prazne U oima poumirale due (Zastrta okna praznih tamnih kua) Bijela svjetla ume Na stolovima ae pune alkohola Tekuina ulijeva teinu u pokrete ljudska tijela preinja u neke pomine i teke kipove od drva ena to sja arkim bojama odijela namirisanom bijelom puti tijela ne budi vie poude uzdignutim otrim smijehom Crvena i ladna srca muklo kao ure tuku ovjek podignut od stola nekim zovom koji on sam uje koraca u no svoje zadnje korake Mjesec - okrgla crvna glava smije se neopaen kroz prozor dok raste pometnja u ovaj prostor izgubljenih tijela

49


RADOSNA NO U GRADUNoas sve none kue rasvijetljene pjevaju i sve su stvari naulile ui i ulice se ispruile u beskraj ko misli Noas za oknima se plee crven ples I okna dru Okna podivljat e i luda u no poskakati Noas sve none kue rasvijetljene pjevaju i vrite Al dosta! Na uri stoji kazaljka ko prst i kae zadnji as - To smrt je ponad grada o ponoi stala I sva se lica trgnula i svi su glasi zanijemili i svi su stali pokreti Tiina Smrt redom gasi gradske lampe

50


RASTANAK SA SOBOMMi stojimo na rubu svijeta i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noi Sa zvijezdama i mi zapadamo Mi stojimo ve na krajnjem rubu sebe Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu da je ve daleko vidimo ko zvijezdu? Zamakle su zvijezde Ko od nas jo moe naslutiti sebe? Ruimo se vjeno Na je put bez dna i padanje bez glasa

51


PUTMi idemo u tamno neizvjesno U mraku mnoga slaba srca mru Mi sa grobova diemo se - Dalje! nosei u uhu zadnji krik onih koji ostae na putu U dui bol za mrtvacima Dalje! Kad prispijemo koncu due e nam biti pune bola kao zdenci vode I kad se ispred naih oi zacrveni jutro zvijezda kojima smo ili nae due pozdravit e iz svog bola jutro ispunjenja tihim osmijesima

52


OTKUPLJENJENas niko nikad otkupio nije Svaki od nas sin je Boji to s neba je u bijedu svijeta saao Mi smo elje Boga sputene do zemlje - Bog hoe sve biti i sve ivjeti U Boga mi se uvijek natrag povraamo Zemlja: kratki izlet

53


OPOMENAovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za im ne ali kad se bude zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijei sav u zvijezde!

54


BUDUIBudui ve su bili i sve je bilo ve u prvom asu u beskrajnom pogledu Boga ogledano Iz vremena: iz dubokoga tamnog Bojeg krila besprekidno u svjetlost povrine stiu budui U bezdanomu Bojem oku ogledaju se mirijade buduih svjetova

55


PJESME OBJAVLJENE U PERIODICI (1913.-1924.)ZIMSKA PJESMAUvenue davno rue i mirisni jorgovani, uvenue karanfili. Umukli su davno zvuci pjesme cvatnog pramaljea, zvuci zvonki, zvuci mili, to pjesniku njenu duu i mlaanu diu gore do zvjezdica arnih, sjajnih, k carstvu sree i uitka i do onih do dalekih vilinskijeh dvora bajnih. Zima dola - sve apue, a nebom se tmurnim, sjetnim oblaii meki viju. I tiina svuda vlada. Neko cvjetni i veseli nai gaji mirno sniju. Samo blagi lahor zuji okolicom svelom, nujnom kraj uvelog crnog granja priajui tiho, sjetno tugaljive prie meke, meke prie umiranja. Uvenue davno rue i mirisni jorgovani, uvenue karanfili, umukli su davno zvuci pjesme cvatnog pramaljea, zvuci zvonki, zvuci mili.

56


NA KUNOM PRAGUO majko, doo sam k tebi Iz tuih, dalekih strana Tvoje je ovo dijete I srca tvojega grana. Odavno ne vidjeh tebe, Nit kuah cjelove lake; Na prsi privij me sada, Boli me shrvae svake. Ti ute' i zure' u me Na prag si kameni sjela; Lice ti upalo, nujno, A kosa sva ti je bijela Ti svaer, majice, mui. Moda zaboravi mene... Ja udan inim se tebi I moje oi te snene. Al da mi srdace vidi, Odmah bi poznala svoje Mileno gonde, to neko Lice je ljubilo tvoje. Ah, malo pusti smijeka Na mene... Moje se grudi Od neeg tresu i dru Kao da spomen se budi. - Unii u kuu, zbori I s tvrdog ustaje praga; Oh majko, kako je i sad Rije tvoja mila i blaga.

57


ETEOCIMotto: Darove sam opremila, A rumarin posadila; to radi, to misli, to me ne vodi? K crnoj se zemlji svijaju vlati Prepune zlatnoga ploda, Izme njih tiho miri cvijet zlati, Iz iblja izleti roda. Mlaane mome ko vite jele anju ve ito to zrelo; Na grudima im lijeri se bijele, eboj im okiti elo. Milo se smijee rue ko sitne, Tamo na momke sve glede, to veu klasje u svenje kitne, Pa sve rumene, blijede... Ta jesen brzo stignut e rana I doi Sveta s njom Kata; Nestat e rua i jorgovana U bai njihova zlata. Al svud e pjesma brujiti vedra Kad prve panu nam slane, I s enje lake drhtat e njedra, Pred oltar vodit se lane.

58


U KRILU PROLJETNE NOINo se vedra svuda krajem iri, Baa uti, sitno gonde miri. Na raspuu lipa kitna Razdragani sanak snije, Sa nebesa zvijezda sitna Na nju srebrn-trake lije. Ali lipa dalje, dalje sanja Pala na nju mila spominjanja. Ah, i ja bih, dok svijet sniva cio, Tako milo zasnivati htio O mladosti i o srei, Gdje se uje pjesma vedra, A ne moe usna rei Nita - samo trepte njedra Kao grana sitnog jorgovana, Kad ga jutrom dirne zora rana Ali ne e na me san da pada, to ga eli moja dua mlada, Nego mjesec blijedu zraku Kroz pender mi mali alje, A ja aljem elju svaku Od mjeseca samog dalje, Pononi dok sat sa crkve bije I lahorak vitim granjem vije uj! Ponoi zadrhtala krila, Pa na cijeli tihi kraj se svila, A lahor je draka - pita, Da mu kae rijecu jednu. Ona uti - - zvijezda skrita Pokaza se - druge bljednu I odoe nekud snivati ti'o, Kako i ja snivati htio.

59


GLAS IZ DALJINEMajko! Ja znam, ti sada tamo sjedi Pred domom u hladu; prede tanke niti, uti i misli sveer isto, isto: Od mene to e u svijetu biti. A pokraj tebe do tri brata moja Sa malom sekom smiju se i zbore, Da im je arnog uhvatit lepira, to je na cvijetak stabla pao gore - Tako ja sanjam daleko, daleko U ovom svijetu, gdje nikoga nema, Koji bi znao razveselit mene, Gdje mi je pusto nebo, a zemlja nijema, nijema. Nujan sad idem po ploniku starom. Sa crkvice ujem kako zvona zvone. Ne zvone meko, veselo ko neko Ona naa, a u veeri one... Bolan ve ekam, da dan doe sjajni, Kada u smjet poi k tebi, svome domu, Na grud majci da padnem, da joj kaem Rije, to je skrivam u tom srcu svomu.

60


NA POVRATKU KUIAh, evo opet...Ah, evo opet dooh u na kraj, U nae mile, bregovite strane, Gdje arko sunce jae siplje sjaj Na njive, vode i usjeve rane. Gdje dom moj stoji uz iroki drum I pred njim stara murva, to je davno Sluala bijesnih turskih konja um I zveket maa u sumraje tavno... Dooh... i moja smirila se dua, to plakala je u jesenji dan, Kad svuda bjee - vjetar, kia - tmua... to snivo sam ga jedne noi zlate. A sada?... Ljupki pogledi me prate I ini mi se ovo sve ko san.

No na jezeruNo je. Gore po azuru mjesec pliva Kao putnik zamiljeni, to se sjea Prole sree. A jezero tiho sniva U mirisu opojnoga poljskog cvijea. Plovim tiho... Kukuruzi tamo zreli ume muklo ko talasi gorske rijeke. Nigdje nikog. Oblaii oni bijeli Zapadaju za vrhunac gore neke. Plovim tiho, a udno mi dru grudi I u njim' se neki bolni sjeaj budi Na arobne prie, to ih davno - davno Priala mi o jezeru majka stara I meni je ko da vidim ljude, polje ravno I jo ujem zveket sablje i handara.

61


VesperTiho, tiho - tie ko izmoren junak Na zapadu tamo sunce mrije, gasne. Po naem se kraju hvata suton sivi I izniu sjenke i zvijezde jasne. A daleki toranj nae stare crkve Tupo u vis zuri... Tamo djeva neka eta mirnom stazom, jednu pjesmu pjeva Razlijee se sjetno melodija meka. Tik - tak sahat bije, sad e zatalasat Zvon kroz polutamu... Ona djeva sada Ide amo k meni. Na duu mi meku I sanjarsku duu bol otajna pada.

IvanjeMekan je suton pao ko svila I nocu doziva crnu, Svud lepet ptijih uje se krila I gavran s jablana pr'nu. Gle! tamo vatre na brdu gore, Komu se krijes to pali, Dok baom trenje i vinje zore Iz lia ul mali? I sve to vie krijesova biva Sutra je Ivanje sveto, Sve u veselju milome pliva, Jer ljeto stiglo je eto Proli su dani studeni dani, Ne treba grijat se vie.. Na cvijetne gaje i usjev rani Tihane padnut e kie. Po mekoj travi pasti e voli I nae ovice bijele, Po brdu gore, dolje po doli Pjesme e brujiti vrele.

62


HIMNOSMirie groe i smilje Tamo u naem selu... Posvuda prolazi jesen U ruhu utu i bijelu; Plodove raznosi, daje, Dariva polja i gaje. ... Tihano dola sam evo Iz jednih neznanih strana, U platu klasove nosim I pke s tananih grana... Pjevuca tihano, - tie I granom smokovom njie. Na nebu modrome eno Sjajna se prelijeva dga I svirka flauta bruji Sred malog zelenog luga... To himnos jeseni ori I ipak i groe zori.

63


IDILAZaboravismo zimu i studen, mraz i snijeg i potjerasmo ovce na visoke vrhunce, a pjesma sve nam ori niz njivu dol i brijeg slavimo ljetno sunce... U selu tamo malom domovi drijemlju bijeli, u hladu starih lipa, pod kojim majke nae sanjare danak cijeli i glede u vis plavu kud oblak rujni plovi i mrije ko jeseni veseli, vedri snovi. - Hajdemo!... eno tamo cure se na nas smiju, a nama gore grudi i negdje puka puca; u dui radost budi smijeh onih moma dviju... - Hajdemo!... pjesma nek ori niz gore i vrhunce, slavimo ljetno sunce!

64


NA POVRATKU KUISusretSreo sam te, zlato. Tihana i laka Uskom selskom stazom stupala si k meni; Rosna, blijeda rua i cvijet od maka Smijeili se ljupko s tvojih grudi sneni', Dok iz sela naeg kao pjesma mraka Brujili su zvuci otegnuti, lijeni. Mi smo nijemi stali bez rijei i glasa, S nama bjee Srea toga ljetnog asa. Modra poput mora do dva tvoja oka, to dru i trepte ko trak rane zore, Zurila su u mene. I bol se duboka Rodi tad u naim duama to gore Tajnim plamom nekim... Sa brda visoka Slazio je suton na njive i dvore. - ekala sam dugo!... ja ko sred polusna uo sam, gdje anu tvoja rujna usna. I poli smo, vedra lica, suzna oka.

PriaMi sjedili smo svi pod hrastom, A no je tako lijepa bila, I punila nam enjom grudi I u due nam radost lila. Tad poe priu Maca mlada, Najljepa cura naeg sela: - O bio nam je mladi neki I djevojica lica bijela. Ah, voljeli se, smijali se, Po gaju brali rue rujne: On kitio joj kose vrane, A ona njemu grudi bujne.

65


Oko nas lie uzdisalo Ko otajnu da molbu moli. Ja vidio sam: potajice, Gdje moja cura suzu proli... Al sudba htjela: njemu bilo Da poe od nje u svijet bijeli; I poao je... tu je luto I uzdisao po dan cijeli. Vijek eznuo je samo, Oh, naas vidjet lice njeno, Al ne vidi ga dugo - dugo - I svri pria. Sve bi sneno. Svi utjeli su nijemo - nijemo, Blijeda bjehu naa lica; I sve bi tiho, tek u dalji Pjev uo se je nonih ptica.

SeptembarKud e u dalj tamo, plavokoso dijete? Ta, vidi dolje hara jesen rana I bono venu gonda milovana I alobe tihi glasi nekud lete. Oh, ja vidim na tvom licu posmijeh sjete I bolan sjeaj vedrih prolih dana, Dok suza sja ti u dva oka vrana. Zar ve prvim asom odmah Bol te srete? Kud e tamo u dalj? Ostat emo amo, Da ekamo tu jesen mutnih zjena, to u dui budi prie nevesele. Al ti nemoj plakat! Ta, mi dobro znamo, Da s nama vedra ostat e vremena; Mi smo puni sunca i mladosti vrele.

66


LJETNE MELODIJE1. KosciSunani dan, a nebo boje plave, Po livadama radost vedrog ljeta I smijeh glasan seoskoga svijeta, Po livadama miris zrele trave. Uz kosce cure pomiu se mlade I kupe otkos. Ozdo iz daleka Pjev bruji neki kao zvonka jeka To slave ljeto nagorkinje vile. Gle: tamo kosac mlaan poput cvijeta, A lica blijeda ko u none sjene; Oh, to li mu je, to ga tako boli? uj, ape: - Ona razdragana leta, A moje srce umire i vene Ko u jeseni rua posred doli!...

2. Zvonauj! oj, duo, s naeg tornja zvona zvone Velebna i tiha; irom sela bruje, Dok se suton blii s priom punom sanja I u krilo mami sjene i slavuje. Zvone zvona. Naa lica sve blijede Ko jesenji lijeri u tihom ardinu. Plakali bi s bola, a ne znaju zato, Tek nam nijemo oi zure u daljinu. Zvone sveta zvona kroza polutamu Punu netopira... to u nama bude? Da l' djetinjstvo prolo dua naih mladih, Il u hladu hrasta davne sanje lude?

67


3. Le clair du luneSokak na je miran i pun polutame Ti tek eta tiho pokraj stana svoga I sve neto mrsi svilene ti prame. Negdje zvoni zvonce stada obanskoga, Zvoni tin-tan, tin-tan... Pro' e ovud sada Naprijed stare bake glasno mole' Boga: "Sauvaj nas, Kriste, nevolje i glada!" A za njima buno obanice ile, Nasmijane, vedre, ne poznaju jada. Svaka e ti rei: "Dobro vee, Mile!" Ti e im odvratit: "Bog d dobro, druge!" I na mene glednut poput mlade vile to bjei kroz nae ikare i luge Nita ne u mo' ti rei od ganua, Tek kad budem snovo posred noi duge, Snivat u: Mlad an'o eta izmed kua I svojima crnim oima me gleda... I ba nita vie... Tek mu izmed prua Srebri duge kose mjeseina blijeda.

68


NEDJELJANikoli JarakuGle, kako su kue lijepe i bijele Kao neve mlade, to se stidno smiju. Slatko diu kruke i jabuke zrele. Mlazovi se loze uza sljeme viju. Nasred sela crkva. Sad se misa zbori, Orgulje romone drhtavo i glasno; Stotine se regbi uz njih grla ori Djeijih i enskih. to je tako krasno! Na kamenom pragu mirno sjedi jedna Djevica blijeda - tuna, nalik Boli. Usnice joj tio dru - moda moli, to li joj je, Boe, to je tako bijedna?... I sve vrue biva. Po maloj terasi Razlio se strasni val sunanog svjetla. U crkvi najedno utihnuli glasi, Tek u selu negdje kukurijek pijetla...

69


LUTANJELuki imoviuU one drage dane lutali smo esto Moj drug i ja kroz ute gajeve i luge. Ko satir on b mladi vedar i bez tuge, to nikad, nikad ne bi smijati se presto. Na kakav gdjegod kamen umorni bi sjeli Oslukujui umor potoka i grana I ekajui nekog iz dalekih strana. Al koga? nismo znali a ni znati htjeli. On ree jednom: "Ah! Ja volim Jesen strasno, to umama se ovim kao i mi skita I blagosov dijeli svoj u vee kasno. Ti ne poznaje je? Ja je jedno vidjeh lane, Gdje djevojetu nalik bjei ispod grane Sva, osim blijedog lica, utim liem skrita."

70


HEBAO podnevu je kia iznenada pala, I sada sve je puno vonja i svjeine, A nebo modro visi kao od opala, Oblaak zadnji nekud za vrhunce gine. Sred malog vrta Heba mramorna se koi U ruci bijeloj dre pehar od kristala, U koji tanki, fini mlaz se vode toi. Pred Hebom stalo neko dijete zamiljeno, Niz lea su joj pale raspletene kose, I jo da ljepe bude, nadvile se sneno Nad njenu glavu bijele rue, pune rose. Al ipak njeno lice tajnu tugu krije. Da l' ali lijer jedan to je noas sveno, Al ali da ko Heba boginjom jo nije?...

71


[MRTVO BIT E SVE...]Mrtvo bit e sve. amac e samo Mladosti, sree K obali stii amo. Ja u tad sjesti Zadnja e tako Sjen se zavesti Tihano i polako. Zgasnut e svijee. Nikad se vie Vratiti ne e amac, to ljetom die...

72


UITELJEVA KERJutro, mir i sunce. Ona baom ee Izmeu uskih lijeha, pa se tiho smije. U oima njenim vedar podsmijeh sree, U oima njenim tajna ar se krije. Mirisavim zrakom s cvjetnih grana ori Zagluni orkestar cvraka i ptica. umor. Ona staje, sve joj lice gori; Na zemlju joj pala kita ljubiica. Leti jedan golub; na krilo joj pade, Pa joj gue glasom jutra i svjeine, Pa joj pria priu golubice mlade, to ga ljubi arko i od enje gine. Mirie rumarin. Vonja baa cijela. Odleti joj golub. Pogledom ga prati. vrsto stisla usne, kao da bi htjela Za neim nejasnim slatko zaplakati. Bjei stazom - sama ne znajui, kamo. Poskakuje i hrli. uje glas daljine... Ostani u bai! Lijepo dijete, amo! Za tobom sve cvijee umire i gine!

73


KUKURUZIKao tihi glasi neznanih daljina Kroz poljanu dugu vjetar vije, umi Muklo, monotono. I polako svija Kukuruze zrele, gustoj sline umi. Popodnevno sunce zlatnu kiu toi, Sjajni mu se odraz blijeti na dnu vode. A oblaci, bijeli poput onog snijenog Labudova perja, na jug nekud brode. Stazom, kuda noas plesale su vile, Puna svjeeg sijena idu selska kola. Muu gojni voli. Bruj se neki glasa Odozdo iz gaja il iz malog dola. A u predveerje, kadno sve se stia, Kukuruzi mole neku molbu svetu: To u suton oni smjerni pozdrav alju Noi, to e brzo pasti po svijetu...

74


MJESECA SRPNJAStarinski orah, te polako sane, K bonik, duge nadvio je grane Nad ut i sivkast krov poniske kue. U zraku dah. To slazi podne vrue Sa blizih brda - il die murva zrela, to granama se sa orahom splela. Zu! snen se cvrak na jasenu prene, Pa opet tio: sve su krae sjene. Pred kuom sjedi seka i na platnu Vez sitan veze: veze pticu zlatnu, Meslien, kovilje, sve cvijee drago Gli, ini se da cvate i die blago. I dok se sunan val na pender sliva Du sobe, baka ukraj sua sniva, Po stolu lee mirno vlasi sijede, Tek ruka jo se mie, k da prede.

75


BOLESNICAJesenje popodne rie po duvaru Sobe tanke sjenke plodova i granja, Sve je tako tio, da nam ljepe sanja Bolesnica lijepa na krevetu staru. Crven refleks neki, te s visoka slazi Odnekle iz vrta, licem joj se mazi, ukasta se boja zasvijetli i plane Naas, pa se gasi... il to ivot sane? Sve je uto, o uto: soba i sjaj dana I svela na prozor oslonjena grana; I ut vonj da bude, zato su u loncu Dva nevena uta blizu svomu koncu. Pa da netko esto u sobu ne bane, Tu bi stara jesen tanke mree plela Pokriv prahom utnje i skutom tanka vela Bolesnicu i njene sve noi i dane.

76


RADOST TIINEU vrtu je sunce. Ljetom die dan. Stari fratar, lica kao s drugog svijeta, Bjelokos i kao malko alostan Molei uz brevir amo-tamo eta. Oi su mu tamne. Pogled ima svet Poput kakva sveca s crkvenih zidova; On zna polu Svetog pisma napamet I goneta tajnu mistinih glasova. Sada moli i moli. Poslije molitve e Sazvat k sebi malo kokoiju jato I posut im stazom ita, to ga za to Goji svako ljeto i polijeva ko cvijee. S kokojih glasova hrt se die s loga: Dotle stari fratar stoji u sredini Sklopiv suhe ruke sretan i - sve se ini Da mu dua u tom asu gleda Boga.

77


TOPLO POPODNENa divanu od utog baruna Mi sjedimo ve poslijepodne cijelo; I slatko nam je: u vazi cvijee svelo I bolesnog je daha soba puna. Polako stare itamo romane, Poutjele i davno napisane. Na zidu stare ure, drage seke, Zbore tankim glasom dobrih baka I plau kao naih dua jeke U toplini jesenskoga zraka. U ove ase sve se stvari ine Da sniju - usnuv prije mnogo ljeta, I ko da fina svila mjeseine Na svima lei tanko razapeta. Pa kada pane neka boja jasna Du sobe -; zatim svjetla biva manje, Polako usne anu ko iza sna U stihu neko uto osjeanje.

78


BLAGOSLOV ITASa treeg se brda jutros sunce proli U gustim mlazovima. Sve vrue biva. Svijetli prah u tankim oblacima pliva Povrh cijelog polja i dolje povrh doli. Pod atorom bijelim misnik misu misi: Kazula ko srma u suncu se blista, Zvone svete rijei i kreu glasi tisi U bjelinu dana i svjetlost zraka ista. Pa kad glasom zvonca Podizanje jave Dva bijela ministranta nalik na dva krina, Puk se sagne... i klasje svine tanke glave; Sveti as; tek zuji u uhu tiina. Dotle ko da s bijelog oblaka s visina Smijei se neko lice dobro i oi plave, A dvije duge ruke prozirne i bijele itima i puku blagoslove dijele.

79


DJEVOJEJa ljubim april, njegov rosni pjev i boje. Ko zvonki glas tvoj, dragi, i crne oi tvoje. U rano jutro - jo se uli pijetli ja vidjeh kako za grm lik se sakri svijetli I ljupko lice, satkano od cvijea, to na tebe i na tvoj sladak osmijeh sjea. Zlatokosi taj lik je april moda bio. Poljubit sam ga htjela: tako bjee mio. Ja hou, dragi, da ko i ja sniva U svijetle, slatke noi slae snove, Ja hou, da se i ti za grm skriva I glas da tvoj me jutrom budi i zove. Pa bude li mi pun ko april sklada, Vragoljan spretan, gizdav ko moja maca, Poklonit u ti raskona i mlada Sav miris svoga cvijea, sna i poljubaca.

80


VRTOVI U DOLUVrtovi u dolu ute se u tuzi Jesenskoga dana bojom utog vina. Kroz granje se vuku pramovi tiina. Vrtovi u dolu - dobri stari druzi. Kraljevski su mirni; i tihi i sami; I vjetri je usnuo u njinoj osami. Samo plavkast oblak dima lijeno lunja Vrh obranih grana ipaka i tunja. Ljubiasta svjetla gase se i gase U zlatnome liu. Krotko vee pada. S daleka breuljka zvone zvona sada, Pa se ini ko da s nebesa se glase. U vrtove zvuci kroz granje se liju Kao skromne kie, a kada zaute, Na svakoj se grani i du staza sviju Zasja tanko cvijee mjeseine ute.

81


MUZIKA KIE I KROVOVAas prije bilo vedro. Sad se kia spusti Na livade i mrke, ostarjele borove. Ko crna slutnja prijeti s neba oblak gusti, Dok dijete tjera ovce u iroke torove. Seljakinja, to pola u tor krave musti, Pod hrast je stala. Pogleda niz orove, to nestaju daleko, gdje vrt stoji pusti I mirisima udnim puni stare dvorove. Pod paviljonom, gdje rumarin die, Ja sjeo sam i sluam muziku i tonove I daleke i mukle sakrivene zvonove. O, kako volim proljetne te kie, I snanu pjesmu crvenih krovova, to skrili se u sjeni starih jablanova!

82


SVIJETLO JUTROIza kie. U selu svjeina Ranih jutarnjih ura. Pred crkvom smijeh i razgovor glasni Djece, ena i cura. Na utoj ravni hiti oblaak Dima, te plazi iz zemlje; Luta i hiti i kao pijan Zastane asak i drijemlje. U suncu rosnim smijehom se smiju Bae modra duhana. Svraka na dubu. Nad umom leti Jato veselih vrana. Niz bijelu cestu zamiu pralje Nosei rublje na glavi... Boe, o kako jutros se nebo Svijetli i plavi, plavi! Kako je lijepo kroz svjetlost poi, Poi niz cestu dragu: Disati jutro i piti svjetlost, Svjetlost blagu, o blagu! Kako je lijepo: crvena boja Krovova u maglu roni. Kako je lijepo: cvrkutavo zvonce Negdje pjevucka i zvoni.

83


ROSA MYSTICAPobona pjesmaTebi cvijee moga vrta i mog ivota, Tebi moja svaka bol i svaka radost, Tebi moja dua, tijelo i sva mladost! Sve, o sve Ti dariva samotni sirota. Jutrom i veerom na etnji u gaju Kroz granje mi tvoje oi ko zvijezde sjaju, A metulji, vjetar, stabla, rosa s lista, O tebi mi tajno zbore, Djevo ista. I kad nou cvijee otvara usta plava, Otvara se i dua moja ko cvijet ubavi, Pa kroz purpur noi i miris molitava Mre za Tobom. Divna Ruo! Bijela Ljubavi!

Vee ljubaviSkromno vee. Zvona zvone. Zapad gori. Ko da ujem glas Tvoj i korak u blizini. Doi k meni. Sm sam u plavoj nizini. asi mira. Zapad gori nalik zori. Ko da lice Tvoje sja u tamnoj gori, Zvona s gore slaze k selu u dolini. Jasenova uma tone u daljini. Ko da usna Tvoja meni ljubav zbori. Ja veeras stupam sretan pored ita. Meu klasjem uka prepelica skrita. uto klasje moli edno: Zdravo Marija! San je pao na mlin starinski u doli. Mir je pao tiho na srce to voli. Skromno srce puno sree i sanjarija!

84


SEOSKI IVOTU toploj sjeni trenje, to ve uti, Mi sjedimo i miriemo svjetlost dana. Vrt pun je sunca. Sjenke slaze s grana, Te tankim, udnim sagom pokriti su puti. Bjelina neka danas i zrak nam se smiju Ko zadnji put - jer vrt sve ui biva Dan bio bi ko blagdan, da jo zvona liju S breuljka milost zvuka povrh kua i njiva. Gle: dolje se kroz mali prozor kue vide Kukuruzi, to vise u bojama zlata, A baka kraj njih viri i kitom lijepih kata Otklanja sunce, to joj ba u oi ide. I pjevac zapjeva; na prozor maca skoi: Dvije zavjese se njiu kao bijela krila. I ini se: iza njih neke glede oi, I pozivlje nas k sebi neka dua mila.

85


ODMOR UZ PJEVANJE MLADOG VINAU selu vee. Dan je usnuo na vrsima. Pred kuom ovjek mirno sjedi i pije Dah mlada groa, to na dugim trsima Ko crno cvijee pender kiti i zrije. Pred kuom ovjek sjedi; sanen slua Gdje mlado vino pjeva u starome badnju. I gleda: dijete smokve pronese na pladnju, Pa zamae kraj kua, pojata i sua. I tako sve polako niz cestu se ulja Sat za satom i sporo nestaje u tami, Pred kuom ovjeka u sladak sanak ljulja Pjev mlada vina, to sve k sebi mami.

86


VEERNJA PJESMA O OBLACIMA I ZELENIM JEZERIMAPoljem se smiruju ita Ne teku u nebo vie. Gnijezda, u itu skrita, Umukla; sve je tie. Oblaci lete sada, Visoki, brzi i smjeli, I kako lete, pada Sa brda zvonik bijeli. I plove oblaci, mrki, Niz plave svoje drume I prostru se na crne hume Poput nejasne ume. Poslije dok oblaci lee, Sve je bez glasa i kretnje; Samo imii bjee, Plahi i puni smetnje: Jer dolje u no bezglasnu i kasnu Zelena jezera tonu i gasnu.

87


BULEPopodne. Ljeti. Grane loza kriju ut hladnik nadno turskog ulistana; U hladniku se utom bule smiju I piju kavu iz arenih findana. Na stolu kruke - ose sladost piju I bijeli rupci i grane jorgovana; Izvana slazi sladak zadah dana Il breskve negdje u blizini zriju. Polako proi! Tko bi vidjet smio Te bijele sjene, to ih hladnik skrio! Kroz pukotine samo sunce zuri. I dokle voda iz edrvana curi, Ve snatre bule u magli modrog dima Sklapaju oi ko pod poljupcima.

88


TIHA MAHALATe stare ute kue krovova zelenih Po vazdan drijemaju u tamnoj, vlanoj sjeni. I sokak pust je. Jaki vonj vruine. Tiho. Sav predio bi mrtav i bez ivota bio, Da djeca bosa i u arenom odijelu Ne prou putem s vodom u ibriku bijelu. Kraj mirne vode siva i tanana munara U nebo gleda: ozgo svom se nada spasu. Ve dugo ljudi uju tugu u njenom glasu Pred akam, kada s grijeha okolicu kara. Na vodi paviljon - ko svetost svega kraja Za zavjesama uva propast slavnog sjaja I sam s munarom tuje vinju mo Allaha. U suton moe tamo i emane uti I vidjet lice bjelje, nego i dua sluti, Tek pazi, da te bula ne uara plaha.

89


UTJEHA OIJUDraga, ovaj grad, to ut i sivkast tutnji, Pije svakog dana krv iz moga tijela I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji, Da se blii starost krezuba i bijela. Draga, ovdje mene esto udnja svlada Za veselim mirom livada i voda, Za umama punim sjenaka i hlada I za tromim letom oblaka i roda. Onda traim tvojih oiju dubljine, to ko plav i zelen bezdan mirno sjaju: U njima su nebo, rijeke i nizine, Vrtovi i kue, ko u junskom kraju. U njima je hlad i svjeina vrbika; Pod granama sjenke poivaju, duge; Kroz granje se vere satir, moga lika, Malko sulud i pun zagonetne tuge. Povrh it, to se suncem zapaljena ute i crljene, lete ptice neke; Lete, ko odrazi drugog svijeta snena, Na oblake neke svijetle i daleke. Draga, sve to jedna vizija mi biva, Iz oiju svet i udan predjel sijeva. Onda tonu stvari, jedan svijet se skriva. Mirno u dnu junsko vee dogorijeva.

90


OGLEDALOut, malen salon pokriven nevidljivo tananim velom utnje, mirie starou. Miris kao u staroga zlatnoga vina i septembarskih rua u agoniji. U kutu jednom ogledalo prekrivi se zavjesom sitna praha: kao da je davno spustilo svoje udne trepavice. Tiho. Ne bunite ga: ono sniva. Kroz davno neotvarani prozor gleda sunce i sjaj se njegovih oiju gasi u svilenim zastorima; zastorima tiine. Sunce bi htjelo zaroniti u dubinu ogledala i saznati Skriveno. O, Sunce, budi milostivo! Ne buni ga: ono sniva. Samo se o ponoi budi; probueno utim glasom ure s duvara otkriva zelenkastim pogledima mjeseine dragu sliku neke Dame, radi koje danju sputa svoje udne trepavice.

91


MOLITVANoas tiina bjesni svoju oluju i kroz moje srce prolaze otri glasovi dalekog predjela kua stvari Noas tiina bjesni svoju oluju I moja dua u svetom asu pada na koljena kao oajnik i prua ruke, moli Boe, koji ne da da moje noi sjaju od sjaja kakvih sitnih bijelih cvjetova ili kakvih visokih zvijezda, koji ne da da moje noi miriu aprilima i snovima nevinih mladih djevojaka, daj mi, daj mi, da pada noas jedna cijela oluja zvijezda i cvijea na me na moje oi mrane i alosne, na sve moje i na cijelu zemlju, jedna cijela oluja zvijezda i cvijea, da sve bude jedna beskrajna radost od zvijezda i cvijea cvijea.

92


PJESMAKroz moje noi idu mrani usamljeni nemiri Kroz moje noi idu bijele ruke bludnica hladne kose oi prueni pogledi Kroz moje noi idu sjenke prazni vjetrovi jad i mir i tiina umornih asa I povrh bludnica ulica muzike runih lokala prolaze moji snovi ko svijetle teke tice I ja s anatemom mesa (meso moje ve sane) visoko sklanjam nemonu glavu u beskrajnost U beskrajnosti tonem i moje se misli u nju rue kao u bijelu vodu mirne crljene zvijezde

93


VJETROVIKroz no muklo laju crni vjetrovi Hoe moju duu da raznesu Kroz no muklo laju crni vjetrovi Kud su pole ove ute ulice? Ja bih htio da su k jednoj eni Kud su pole ove ute ulice? Sada kakva ena sniva o meni U snu njenom gore moje oi Sada kakva ena sniva o meni Kroz no muklo crni vjetri zalaju Onda tiho (ko krik nonih stvari) Kroz no muklo crni vjetri zalaju Ja bih htio da me noas ute ulice odvedu daleko od svih stvari Ja bih htio da me noas vode ulice k jednoj eni, ili k jednom Bogu

94


PJESMASvako vee kad se vraam iz runih mjesta mislim u vjenost ode dio mene Pri svakom koraku, ja se neto silno bojim strah me ujem kako u svom umu iza sebe ja ostavljam sebe Trim trim Mene prima ladna kua Sve su stvari nijeme mrke mutne tvrde Jao one mrze mene I kad usnem kad me vie nema onda ujem: stvari ive nekud idu Samo moji bijeli jastuci (grlim ih ko iste vjerenice) vole mene silno vole Oni svu no dokle mene nema iva meni mrtvom pjevaju Bijeli moji jastuci meni mrtvom pjevaju moj san, i tiinu oko mene

95


TIJELAtijela tijela svagdje svuda razasuta razvitlana lakim kretom jednih Ruku Tijela ute u molitvi Tijela krie u radosti Tijela vrite u oaju Tijela u snu Tijela ljube tijela Tijela povrh tijela u grima u stvaranju novih tijela Tijela trunu u bolesti gasnu kao ute lampe mru Tijela kroz no hite lete padaju Moje tijelo vjetri nose Moje tijelo vapi zvijezde Oblaci su zvijezde progutali I jest: vjeno jedne Oi mirno gledaju tijela tijela tijela

96


IVOTJa nemam ene Ja sam sm Svako vee padnem nadno svoga sna San je kao plavo more. Leim spasen na dnu mora. Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijea. Kroz vrtove doe ko zvuk harfe tijelo moje drage. Ja se s njime dugo sjedinim u me u San u beskrajnost. Ujutro se moje svijetle noi rasprsnu ko kristalne plave ae Moji snovi padnu prijeu nestanu u zvuk prvog gradskog tramvaja.

97


BAKTERIJEMene jedu bakterije Trune trune jadno meso Boe zar ti nije ao? Ja sam dijete. Boe! Dijete! Neke noi neka vina neko cvijee ruke oi mrane oi Sada: propast mesa bolest bakterije Nita Boe! Vjerenice to e Tebi meso koje sane oi ko dva mrtva crna cvijeta jedno dijete koje gori u propast? Gasnu vatre snovi zvijezde Vjerenice Tvoje moje vatre snovi zvijezde Mrtve oi u no postaju Meso prska u neke atome Vjerenice Tvoje moje meso Svijetla, sakrij svoje crne svete oi Sluaj: um je zvuk je: dolazi uas asa: duboko u noi moja dua mre I iz noi jedna Ruka dolazi neosjetno k mojoj dui preko stvari.

98


GRADGospodinu Aleksandru OdiuVjeno neki Grad kroz moj ivot vjeno tramway koji pjeva mjesto eva vjeno umor jednog kamenoga tijela ivot Grada! I moj ivot atom Gradova ivota! Pad tamnih asova povrh Grada! Nad glavom mu prolaze oluje pune mrtvih stvari i krikova mrano pomorene djece kroz ulice noi pune zloinaca! Uasnute moje oi bjee pune odbljeska oluje to bjesni Opet uho uje iza sebe Grad ko ubicu On je za mnom sa mnom vjeno I u moje misli pada crn i velik kao Smrt

99


UTA SJENKAMojoj majciuto lice: umiranje jeseni. Ruke mole pred mojom sudbinom. Oi mene gledaju Zagonetku svojom krvi hranjenu. U oima dugog bola odbljesci mene svrate s mojih cesta k njoj. Ja sam opet dijete utom licu, kosi, oima. Veeri to idu mirno kroza ula. Sni duboki ko jezera! Jutra i blizina njena pored mene! Ona doe k meni tiha kao stvar, Budi tamnu umu mojih snova. Ja se smijeim: ponad njene glave stoji i sja meni jedno veliko crveno sunce.

100


ZANESENA PJESMANisam mrtav iva mi je dua! O Ti Draga Bijela Svijetla moja Zvonike su magle popile i sav grad i sve stvari i sve ljude Umrli su svi zemljini glasi Mrtvo nebo mrtva vjena sunca Nisam mrtav iva mi je dua Moja dua tvom se tijelu moli * O Ti! Tvoje oi u mene su pale ko dva crna svijetla svijeta Moja dua sja od Tvojih oiju * O Ti Svijetla! stvorit u Ti svijet sve e stvari Tebi plesati lake lude lake lude Sve e stvari Tebi pjevati o mom Snu to raste iz dna mojih noi U mom Snu je ivot samo Ti U mom Snu su ive samo Tvoje oi to se u me rue ko dva crna svijetla svijeta U mom snu su ive samo Tvoje ruke to me hoe da ogrle ko dva duga bijela krika U mom snu je iva samo Tvoja dua koja meni vjeno sja kroz prostore povrh mrtvih razmrskanih zvijezda

101


OIMoje noi: duge ute poude pruile su ruke za Tobom U dno noi Tvoje tijelo sja Tople kose gore plavom vatrom Duge crne dvije arape dv'je veernje crne molitve. Iz sobe leptiri plavi odlijeu. Oi se u tamu liju Oi cijeli beskraj noi Tebe snivaju.

102


PLESGola tijela radost pleu Oi piju uta sunca Bog se smije Srca lebde Gola tijela sjetu pleu Ure jedva miu vrijeme ae ute Cvijea venu Ruke klonu Ruke mru u tekom ritmu Gola tijela oaj pleu No zelene zvijezde sipa Oi gasnu Kose krie Ure kaplju U oknima jutro puca Snovi prte rasiplju se Gola tijela uas pleu

103


LJUBOMORAOd mene bjee niz ulicu kue i stabla enska vela nose vjetrovi Na crnom nebu mrtvi oblaci vise kao razderane prnje Vjetrovi nose oblake i vela Veeras meni sve su razmrskali Preda mnom lei smrskan moj svijet ko djeje razbijene igrake Veeras padaju na me krpe mrtvih oblaka. Pokriven sivim utim prnjama posrem preko razmrskanog svijeta Vjeno iza nje nekoliko metara trim i postajkujem pokadto ko kakav slomljen i izgubljen pas. Na svakom uglu stoji jedna Smrt

104


MOJA DRAGA, PRIJATELJ I JANa tijelu moje drage tvoj pogled stoji sklie se i pada kao crna mrtva tica Oko tijela moje drage laju, laju tvoje poude Tvoj pogled i moj pogled. Sudar mrnje kripi prati boli, boli Kroz prostor crven mlaz moje krvi prska Srce jede gladna Smrt

105


VAMPIROn vodi mene u no Ruka mu je mala topla mekana On vodi mene u no Oi mame prazne plave vodene On prua meni iz noi otrov vina rijei osmjeha On. Taman. Svirep. Nepoznat. ja skrivam svoju duu od njega. On grli moje tijelo i pije pije moje usne i plee pada pijan moje krvi I eka as da se moje tijelo mrtvo srui isprui i on da zgrabi moju bijelu duu i s njome jurne sjekne kroz no brz i crn ko vrisak

106


20 GODINAPjesma posveena nepoznatoj dragoj mojim prijateljima, gradu u kojem ivim, i meniJa sam mlad Ja hou ivot pun i olujan Ja hou ivot sav ko Bog Sve je moje U krilo mojih misli sve se rui Dani Svaki moj je jednak dan Nebo povrh glave Kue ljudi oko mene. Bezbroj ljudi ide. Ja sam na svim ulicama. Ja se smijeim u sve lijepe oi ena. Sluam kad proume kroz zrak haljina i pokreti. Izgubljen na uglu ekam da me nae jedna bijela ruka i odvede s hladnog ugla Niko nikad ne dolazi k meni. ene prou sve utonu u dnu ulice. Sam na uglu zebem. alost. Umor. Prostor tamni. Vee slazi u prostor i u me. Kroz plavo vee nebo, ute zvijezde Kroz plavo vee zelenkaste lampe Iz nonih kua prosiplje se muzika u ulice i u mene. Ja bih pleso taman jedan ples Ja bih htio svuda biti Ja bih htio radost sviju ljudi Ja bih htio izljubiti lica sviju ena. Traim Mene svuda ladan pogled prima Ja sam svima tu o ja sam svima stran, i ja sam sm Bjeim

107


daleko od zadnjih kua grada. Ja se u no zavijem: u crn i teak plat i plaem Ja sam krik u noi crn i nepoznat Vjetar nosi krik niz prazne ulice Ja ne mogu nou biti sam. Oko mene moji prijatelji. Ispred mene umi crven alkohol. Neka tuno srce u no tone. Moja majka sniva U snu njena ruka kroz no trai moje lice. Mene nema Mojoj dui umi crven alkohol. Moja sestra budi se u noi Moju sestru strah je od noi i mene. Njen pla luta izgubljen u tami. Doe meka mjeseina njeno lice plavim platem pokrije. Zar jo kakva ruka trai mene? Zar jo kakva bijela djevojica za mnom plae? Meni pjeva crven alkohol. Vani luta ladna bijela mjeseina Vani vrijeme kroz no tiho promie. Moje srce sane u dno noi. Moja enja na dno ae mre. Moje srce na dno noi mrtvo. Noi, crni platu budi dobra Ovij moje mrtvo srce meko meko Noi, crni platu vjenosti Jutro Svjetlost Kue budne otvaraju oi Bijele sjenke k meni plaze Moja tamna dua mrzi svjetlo Moje lice nije za sunce i ljude. Mene nikad nee ljubit lijepe ene. Od mene e bjeat djeca jutrom niz ulice. Pjani pjeva ide pjeva posre. Da me vidi vrisnula bi mala sestra prestraena zaplakala majka. Pustite me

108


Ja u uvijek ljubit svoju tamu. Mjesto drage mjesto sestre mjesto majke Smrt e moje poljubiti elo. Mojoj smrti nee sjati ute svijee nee blaga zvona zvoniti nee majka plakati. Mojoj smrti sjat e ladne bijele zvijezde Moju smrt e gradom nona pseta lajati. Nita nije moje Ja sam igra svoga Boga. Stojim sam na rubu noi i svih doivljaja Za mnom lei crna prolost sahranjena Ja sam sada tamna granica Ja se raam Boe bacaj ivot u me Ja sam more koje eka crven ivot sunca u sebe Boe, budi volja Tvoja Stojim g na rubu svoje prolosti Ja sam tamna granica Moja dua strepi nevjesta u prvoj plahoj plavoj noi. Moja dua dre ispred Tebe beskrajnog i tajnog tamnog zastora.

109


IZGUBLJENJa sam ostavio um svjetla i ljude Bjeim pognut pokraj mrtvih kua Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida Svjetiljke i zvijezde redom gasnu. Tama oko mene stoji utnja raste. Ja se gubim crn i koraci se moji kre svre bezglasni. Ja sam tama utnja stajanje. Moja dua tone u dubine noi i ko zvuk se rasiplje i mre. Negdje netko plae gorko?

110


TRAENJE ENEDan stoji visok na snijegu (i meni) Snijeg se plavi i zima otri ocrte stabala i kua. A kroz dan kroz grad moji koraci crtaju i poteu i vuku duge pravce kvadrate elipse. Sad sam stao sluam u sebi mukli lom koraka svojih bezbrojnih Bolan zvoni zadnji jedan zvuk Moj lik zemlji nagnut eka, kut mu dre na tlu tup i crn i oduljen Oko mene prostor plav i prazan uti uti Daleko se negdje neke sfere rue Gdje si?!

111


RASKRSNUERuka puta tuu ruku Bol se smijei Pogled stidan bludi pada Pogled gasne na asfaltu Asfalt puca Asfalt ide na dv'je strane brza tri bre bre Noge stoje Noge dru Noge idu Koraci se glasno lome Kue teke padaju po glavi.

112


ULINA LJUBAVute lampe u no silaze Ladni pravci kua lome se Stabla stre otra tamna Red se stabla u crn bezdan rui. Nae duge sjenke na snijegu se gre U rukama mojim svija se topla lijepa bijela la. Na ulicu nae noge stabla lampe u no silaze

113


OAJPogasili smo svjetiljke i zvijezde Nama sjaju kose ena Nama sjaju uta vina Stabla (nae ive nijeme sjenke) svruju u noi i u beskraju Rasplinuto tijelo noi uti oko naih dua Nae due u no ulaze Na poljima crnim sada su oluje Kroz oluje bijele ruke vijore: Nae majke mladost nau trae Majke, polja odnose oluje Mi se na as zagledamo jedno u drugo ko u crnu propast U gradu se kue razile Prazan prostor plai zabludjele tice Vie nigdje nema niega Naa pjana srca pleu posljednja um oluje raste ponad naih glava

114


POSLJEDNJA PJESMAMi smo ljudi Mi smo igra naeg Boga Mi smo ples i glazba Njemu Mi smo ljudi Mi smo djeca sitna skromna Mi ljubimo naeg Boga Mi smo ljudi Mi sa Zemlje noas Njemu podiemo nae due podajemo nae due Na smijeh radost ljubav Njemu Pijmo Sve nas noas pred vratima Bog sa svojom Smrti eka Mi smo ljudi

115


PJESMA PJESNIKANiki MilieviuJa ne znam to vi elite Ja idem, izme kua, cestama i nou preko polja i pjevam ivot svoj i ivot va i ivot sviju stvari Jer ja sam srce O svijet i ja u svijetu i svijet u meni Grad noi ene zvijezde Ples radost ljubav vrisak Bog Ja pjevam i pjesme moje u svijet padaju ko zvijezde (O zato nisu vae due duboka jezera, tamno more?) U svijetu moje pjesme glasno pjevaju i njihov bol i smijeh i radost nitko ne slua tek mnogo lica ruga se i smije O tko sam, tko sam ja, pjeva sm u noi gradom i na cestama? Da ja ne pjevam tako bezbroj ljeta? Da nisam luak to je bezbroj godina ve lud? Ja ne znam nita Pjevam i prolazim izme zlobno osmjehnutih lica u no i plavu daleku samou. Ja penjem se i penjem uza strme staze I kad se popnem, stojim u prostoru nijemom i bez ljudi Ja, tamni pjeva na visini Ja, usamljeno stablo navrh brda to svoj mukli besprekidni umor u duboku crnu vjenost rui.

116


IVOT NA OBLAKUZar nije ivot promjenljivi na ivot na oblaku? Na oblak lebdi i sad je blizu, sad daleko nebu Na oblak sja se plav uznesen na visini Na oblak gori zapaljen u crvenoj strasti pred vratima noi Na oblak crn se goni s vjetrom povrh brda Na oblak lei raskidan na rukama oajnih satova Na oblak padne sruen, mrtav na dno noi I doe mlado jutro Oluja ide umi u dugom traku baena iz neba Na oblak ustaje Na oblak u oluji visok smion Mi letimo uspravni i divlje kliui preko svih nebesa

117


LJUBAVU modroj noi tvoje tijelo sniva Kroz tvoje tijelo crvene i plave struje teku ume Ja sluam njihov um i ja se u san opijam Ja tonem Na povrini svijest u zadnjim trzajima (Ko sunce to se u vodama gasi). Sve je jedno U modrom beskraju je tvoje tijelo, tvoje golo bijelo tijelo Kroz modri beskraj struje tvoje krvi ume ljubav Ja, bog to sanja, sputam svoju teku pjanu glavu na tvoju grud i sluam

118


DVA TIJELA ISPRED OLUJNA VEERAIz sivog dana izronila dva naa tijela stoje sada ko dva straara na ulazu u vee Ne vee: ocean od plava svjetla visoko raste ponad kua O plav ocean ispred naih lica i naa enja dvije glave pjane od ljubavi nasloniti na meko krilo oceana * S oblaka bjee tice povrh grada i uz na prozor Oluja die tamno lice iza kua i ide k nama mi smo sami Mi ekamo na plavom brijegu nae enje Na glavi kose ve nam teke, vlane od oluje I stoje dva naa tijela dva ponosna straara na ulazu u oluju nae ljubavi

119


BOG I MOJE TIJELOPut moga tijela kroza svijet O to da pjevam o svom tijelu i o sebi? Bog baca moje tijelo iz svijetlih jutara u ponor tamnih noi Bog baca moje tijelo kroz muke i radosti i strasti dana u plavo nebo nonog sna O to da pjevam o svom tijelu i o sebi? Ja sam rijeka teem I negdje preko dana ili moda sati (ne znam) stoji moje more O kad u stii? I kad e moja trudna glava poinuti u njegovu krilu? Ne! Ja ne idem Stojim I k meni besprekidno dani dolaze I k meni preko zemlje, polja stabla kua brda stie more nesavladivo i neizmjerno, teko more Da nije blizu? Sluaj: da to ve njegov teki um ne udara o obale moga sluha?

120


PJESMA OVJEKA S TAJNOMNiki MilieviuTo ne zna nitko I nitko ne vidi moje vjeno bjegstvo izme ljudi kroz ulice (Misle da se meni uri) O to bjegstvo O to vrijeme Zar u uvijek ekat danju no i nou dan? Zar e uvijek moj Bog mene plahu zvijerku ganjati? Moj Bog nije lovac koji strijelja On se igra Moja vjena nemo Boja igra Nita Prkos svija glavu ponizno Idu moji prijatelji Izdaleka za njih stvaram lice Posmijeh Sretna ruka stie sretnu ruku Radost jedne moje due Ja imadem bezbroj lica Ja imadem bezbroj dua Za svakog po jedno lice i po jednu duu Tua moja lica Tue moje due Moje lice nitko nije vidio od ljudi Moje lice udno bez oblika Moja dua stoji gola samo ispred Boga Moja dua to se previja i divlje drei.

121


BOG I GRADSKO POPODNEGustavu KrklecuCijelo popodne mladi u kavani misli o Bogu Konobar vjeno krui oko stolova Piccolo - epav - nudi cigarete i kadto rukom ladi uareno uho Lica su siva dosadna i prazna Unose smijeh dvije ene plavih obraza (Valjda su dame iz varietea) i nakon to grimasom prezru sve sjednu i zovnu: Cigarete, Cherry Cobler Na stropu faun rutav frulu svira i mami k sebi gole tuste nimfe Dim se od duhana die sve vie u sfere Kavana lebdi areno fantastina i umi i sanja Za prozorima ve i suton stoji Kavana vlak je, putuje i skoro u no e da stigne (No je stanica "s onu stranu") Svjetla svjetla Igrai aha bude se iza sna Mladia stid je munog znoja On ustaje koraca blijed ko somnambul Za leima mu netko krii: platiti! Na ulici je vjena trka Suton svjetla zvonca ljudi Mladi stoji, misli Mladiu mozak prti u bezbroj komadia Ulica leti i gdje zavine no je konac.

122


ZAVODNIKSunce, svijetli zavodnik izvelo je na ulice ljude, ene, djecu, dojilje i pse. Prolaze... posmjehuju se lica bez misli na one, koji ostae u kuama: bolesnike, nemonike, u svoj bol utonule, radnike u mranim prostorima. Al ipak na licima su crte prolog umora i oaja i briga i svaki posmijeh izlazi iz boli. Preko praga radosti se stupa u sumoran nesvijetao prostor Eno! zvuk maina to se mrvi negdje u dubini grada pla djeteta nasred ulice unili su u njihovo uho i njihova lica prekri iznenada laki suton. Zatvorite oi, sluajte u dui: sunce, divlji goli mladi prpono poigrava po zraku ... i krii.

123


SUNCE SIROMAHASiromatvo je tijesno tjeskobno stegnue U njemu ivot uva vjeno napregnue U sirotnih je i samo eznue cvjetanje bez sunca Kroz siromatvo samo sja crvenim arom - to jedino sunce sirotana bol nebrojenih vjeno svjeih rana

124


SIROMAHUO skupi sebe u se i svoju sudbinu Ne razlivaj se preko ruba Zatvori vrata svakoj nadi jer to su vrata u prazninu O skupi sebe u se i svoju sudbinu. Tvoje tijelo biva tanje ruke bljee oi dublje Bez uma krv iz tvoga srca hlapi Kad stoji g u noi slii - tako tanak proziran i plav na visok svenut cvijet. O kud e, kud e? Zar ovdje ve na zemlji posvema e se osloboditi od tijela? Bogata gleda kud si nesto, udei se "Ieznu ko miris."

125


POST SCRIPTUMU siromatvo gledah i htjedoh da ga opjevam Al kad se dublje zagledah unutra zanijemih vidjeh: Bezdana je bijeda! to posta mojom pjesmom? jedan pogled, uzdah Sve ostalo mi osta izvan pjesme neopjevano To mogu samo utati.

126


POGLED SIROMAHAJa znadem: jutrom kad ustaju, ute i sjede malko jo na postelji. Za stolom ute tako dokle jedu ili sjede. Odmaraju se. Ruke su im mirne: prekriili ih na upale grudi; tek koja stolom crta sama Nijedne oi ne gledaju ravno, naprijed Ti ljudi ne ekaju niodakle nita U njihov ivot sve dolazi izvana i njima ravna. Njihov je ivot predanje i zebnja. Tu sjede sada Pogled im se ni na emu ne moe da smiri Pometen bludi i trai izlaz izvan prostora.

127


NAPITNICAMi smo siti. Mi smo siti. A za druge nek se stara Onaj tko ih stvara! Sad hajdemo piti, piti! Plod sve tue muke dolazi u nae ruke! Opijmo se, opijmo se! Za bol drugih nijemi, za krik drugih gluhi! I bez nas se zemlja vrti! Tko se mui i tko trpi sam e nai mir u smrti! Pijmo!

128


KONACTijela ovih ljudi postaju okrugla, tijela ovih drugih postaju sve tanja. (O gdje je konac ovog irenja i ovog utananja?) ovjeanstvo biva ue, neki ljudi iri: skoro e po zemlji ii tek vampiri. Zemlja biva pusta nekoliko samo bia debljajui stenje. Nevidljivim valom buja poivotinjenje cijelom zemljom i k nebu se penje.

129


OKNA NA KUAMA SIROMAHAOvo novo okno bijeli se ko prazno skamenjeno oko bogataa to je jednom zagledo unutra. Druga - stara - dnevno crnje u svijet zure.

130


VELIKI UBIJAI. I opet jedan to je orujem ubijo od oruja bi ubit; sravnjen s onom zemljom s kojom za ivota sravnio je mnoge. Sad je kod njih: izmijea se s njima.

II. On pade. I kad pade vriska stade oko njeg tiskaju se turaju se tuku da nadu onog, da raskinu onog to ubi ovog, koji ubio je mnoge. U rukama je: ve mu jedan iskopao oko, drugi dri uho mu u zraku i najblii okrvavljenim zubima se cere, i teturaju jer oni se odstraga naprijed guraju da zateknu jo togod i barem ga se taknu. I kad im umor svlada bijes i srdbu, poee se da razlaze, jer - ree mnogi na njima nije da mu sude: za to tu je pravda. Razioe se i ostatak ostavie pravdi.

III. Nad grobom ljudskog ubijaa pravda bjesni i ljudi mru i umrijet e jo mnogi. Pravda smru zbori. I tko bi znao dokle e jo ovaj koji tolike pomori da rukom svoje pravde mrtav dalje mori!

131


UMORSTVO DJETETAI. U meni neto klija u meni raste netko Najjae nou u mom snu To raste uvijek i kadikad kao da kroz cijelu mene pline i ispuni me ko tjeskoba i ko opasnost. O kuda da bjeim ispred onog to u meni se mojom krvlju hrani? O Boe, zato stavi u ljudski ivot sramotu i glad? i zato ivot to je u meni proklijo raste kao moja smrt? U meni svakim asom raste moja smrt

II. Ne tebe U tebi ja umorih gotovo svu sebe i njega koji me je ispunio tobom kao tamom to sada osta meni jo od mene?

132


ENE PRED UREDIMAO Boe, ako jesi, vidi li ti s neba ove ene to hrpama se kupe ispred ured i dru ispred vlasti? U prnjama su mnoge i sve s pogledom ko u snu: obaziru se ko na nekog to e doi i odatle ih spasti Sve plai ih i strai: naslov iznad vrat i s vrat ime njima nijemo prijete; i bude koja to se na smrt prepadne i smete kad prozovnu je i preda njom vrata zinu: pred pogledom te vlasti moe u njoj ivot stati i ispred jedne rijei tijelo obesvijeteno pasti O Boe, ako jesi, zato puta ove ene - to ve su bezbroj puta ispred pravde ove vlasti uasnule se, posumnjavi i u te i u pravdu i da e itko ikad odatle ih spasti O Boe, ako jesi, zato puta ove ene da stoje tako izgubljene pred ivotom? Kad gledam njih, ja povjerujem da jesi i da te mora biti, i da je osim ovog jedan drugi svijet u koji e ih jednom izbaviti. Jer zar e ove oi zauvijek ugasnuti u grobu, ne ugledati nikad pravde? I zar e ova tijela, na zemlji ispaena, u zemlji biti zemlja, i nee se uzvisit meu zvijezde? Zar moe biti da za njih nema utoita izvan moje pjesme?

133


MATERINSTVOSad znadem sve: Roenje bjee razdvojenje I rastenje je samo rastajanje sa mnom. Zaludu mi je to te tako ljubim; Vidim: sve beznadnije te gubim. O to uinih! to te rodih! Zar im te primih svojom rukom, ne bi vie moje? I im te u svijet stavih, svijet mi tebe ote? O zato vjeno ne osta u meni da s tobom, svijetom moga srca, ivim, bdijem, spavam, da sa mnom si u svakom asu ko ruka moja to je uvijek sa mnom. Da sa mnom umre i sa mnom bude u svim vjenostima!

Zagreb

134


SIROMASISiromasi nestalno lebde izmeu ivota i smrti i svaki as moe da pretegne nevidljivi uteg smrti. Svaki as mogu da prijeu meu i odmah budu u smrti: najblioj blizini.

135


MLADIIma li itko u svijetu kom bi se mogo obratiti? Od ljudi se morah odvratiti Knjige me samo smetu Da ima barem bog da mi on pomogne iz ovih muka i da mi njegova ruka pokae pravi put! Al boga nema vie u hramu ni izvan hrama O zato mi ubiste boga i ostaviste me sama! Kad bih se mogao vratiti u djetinjstvo, k ocu i majci i biti dijete to slijedi njihove zapovijedi! Ovako (ve bljei od zvijezda) muim se dan i noi i nitko mi ne moe pomoi ni ljudi ni bog kojeg nema O hou li ikada moi bar izrei taj oaj? il vjeno usta mi ostat e nijema?

136


RASPEEI dokle ispod prvih udaraca ekiem u avle na kriu tijelo ovjekovo poe da se uvija i svija i stenje slubenici ukoeno sjeahu na konjima u panji da se in po propisima svri Tek kada ovjek s kria jednom, dvaput kriknu i onda (prestav biti ovjek) divlje riknu usplahireni konji poee se dizati u propanj I nasta mete, u kojem se izmijeae i konji i ljudi U konjsku njisku (na ljudsku nalik vrisku) rik raspetoga rasijecae zrak i neki spazie da nebo potamni i da munje kriati poee. Vojnici oko kria morae se pouriti Zavrie svoj pos naglo. ovjeka raspee. I odmah zatim konji hitro slubenike odatle odnijee i za njima se rulja srljajui u grad surva. S njom i no stie. Po Jeruzalemu glas o tom to se zbilo poe da se iri.

137


MARIJAMarijo, ja u tebi gledam svoju majku i svaku majku I ja mislim esto na onaj bol u tvom licu to se javi kad tvoj se porod stade odvraat od tebe Ja znadem da si gledajui gdje ga gubi poeljela da nikada ga ni rodila nisi i da je vjeno pod srcem ti ost I znadem i to da si u as raspinjanja vie htjela ivog sina pokraj sebe no mrtvog Boga I da si na koncu svih muka i svih boli vidjela svoj poziv slubenice i smjerno prignula se pred zakonom, koji tako hoe

138


UTLJIVI SASTANAK S PRIJATELJEMI. Ti pod zemljom. Tu pod mojom nogom. Ve odavno si zemlja. Zar ta zemlja - TI? (O tko da shvati to da ja jesam i da tebe vie nema!) Zaludu mi je da prislonim lice k ovoj zemlji i usnama se dotiem tvog groba: od mene je do tebe, prijatelju, beskraj i ni Bog sam nas ne bi mogo udaljiti jae Da, prijatelju, ti pod zemljom I nikad nisi bio tako smiren i nikad nisi tako utao kraj mene kako uti sada Ti sada zemlja O zar mogu da zemlju zovem svojim prijateljem?

II. O kad bih barem vjerov u uskrsnue tijela u onaj sudnji dan kad bi na glas groma: na silni glas Boga poustali svi mrtvi iz grobova! Al uskrsnua nema i mrtvi sve e sudnje dane prospavati dalje u vjenost U zemlju jedno se ljudi kupe poslije smrti i odatle se ne podiu vie Jedanput i ja tako sastat u se s tobom i vjeno emo biti zajedno ne, jedno ali utajui oba kako samo zemlja zna da uti

139


SMRT I JASmrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog poetka: sa mnom raste u svakom asu Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene. Moj svretak njen pravi je poetak: kad kraljuje dalje sama

140


RUAK SIROMAHAJedno pred drugim stide se da sjednu za takav ruak i dokle jedu boje se da ne bi jedno drugom ivot pojeli. Kad ustanu od stola, tiina i teina Gaenje pred samim sobom unakazi obadvoma lica i svako misli da je drugomu ubica i da je krv to tee kroz njegovo tijelo krv drugog (kao da je jedno drugo jelo)

141


UKOP DRUGAJo si u drutvu s nama: nosim te. Jesi li zbilja ti to? I jesi li zbilja ti jo s nama? Il si ve dugo daleko negdje od nas i to je samo ludost to nosimo ovo mrtvo tijelo i to se svud ne razbjeimo i kriimo divlje za tobom (ko negda to te kao djeca zvasmo kada bi se skrio il poslije kad se ko mladii dozivasmo po noima pjanim). O kako to da mi koji nikad te nigdje ostavljali nismo bez nas ni u krmama ni u samom krilu ena da mi te danas ostavimo nadno vlane grabe (koju jo sami za te iskopasmo)? Netko je jai od nas i ne moemo promijeniti nita to se zbilo i nemoni obilazimo oko mrtva tebe. O tko je taj to uini te manje vrijednim nego kakvu stvar, leinom koja zakopa se negdje i ostavi. Neodluni se vrzemo na jednom mjestu. Da ostanemo ovdje pokraj mrtva trupa il da se vratimo u prazan svijet?

Zagreb

142


SIROMASI KOJI JEDU OD PODNE DO PODNEGlavu vue podne blie i iz nutrine prazne tijelo tui i cvili Al podne stoji neumoljivo, daleko O uti, jadno tijelo, zaboravi jelo i jedi strpljenje! Da tijelo moe barem izdahnuti! U zadnji as donese uvijek podne okrepljenje i tijelo mora da trpi i stenje razapeto izmeu dva podneva O uti, jadno tijelo, zaboravi jelo i jedi strpljenje!

143


NAD TRUPOMTvoje je tijelo ovdje jo, al tvoje usne ute. Mi znamo: ti si otio na neke nijeme pute sm, posve sm, i nikom od nas ne ree kud ode. Il moda nikud nisi otiao iz ovog tijela i samo prijee meu stvari: zauta kao i one i svaki pokret stade u nepominost. I emu ovdje pla i tube? to mogu biti glasi ljud kraj ovog vjenog utanja i mira?

Zagreb, 1921.

144


TIJELO I MIKroz moje ile tee otrov to ga popih u nasladama, u noima pjanim. I otrov truje. Tijelo trune. Ja ivim u leu. I tijelo mi se gadi. Moe li se kako odijeliti od tijela, biti ist od tijela? Tijelo je teret, tuin, trulost. Ja bih ga rado ostavio negdje i utekao od njeg, odletio zauvijek u slobodu. Ovako ivim s njim, u njemu. Nerazdjeljiv. O tko me spoji s ovim tuinom u jedno? Tijelo: teina dri me za zemlju i odvui e me u nju svega, bez ostatka. Uz krevet mi se mlada ena smije. Kako bih doo do nje sm, bez tijela? Ne mogu iz njeg. Ne smijem je da taknem. Moj dodir, kao dodir smrti, sije svud rasulo. U snu se razdvojimo. Ipak sam se otkinuo, lebdim i hou da poletim, da prhnem I probudim se: leim u svom leu.

145


PRAZNO NEBONebo je ve dugo praznina bez Boga i serafina, beskrajna pustinja siva kroz koju kadto aeroplan, grdna tica, pliva, Ne lete vie due gore ko laste. ovjek u zemlju legne i sav se raspe. K Bogu izgubismo pute. Pjesnici stoje pred nitavilom, i ute.

146


NAENI BOGNe trai Boga milju; u praznini u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi Uza te Bog je, uvijek u blizini U stvarima oko tebe, u zvuku i muku Bog ti je uvijek najblii od svega Dira ga rukom, gleda ga u boji neba Bog ti se smijei iz jednog dragog lica i plai te iz svake stvari: nema tajne Ne pruaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. Otvori sva ula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljuti Bog oko tebe sja treperi mirie i uti

147


SVIRA ili PREOBRAENJE GLASOVATijelo mu bije rukama o klavir To je akrobat to svom snagom kroti pred sobom zvjerku koja krii i cii i urlie i rie i srvana jei Ne, to sad nije zvje

Antun Branko Simic - Sabrane pjesme

Documents

Transcript of Antun Branko Simic - Sabrane pjesme