1

Antropološka analiza ljudskog kostura s nalazišta Torčec – Prečno pole I

dr. sc. MARIO NOVAKOdsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiAnte Kovačića 5Zagreb

mr. sc. SINIŠA KRZNARInstitut za arheologijuUlica grada Vukovara 68Zagreb

Arheološki kontekst

Tijekom istraživanja 2005. na položaju Torčec – Prečno Pole I pronađen je pored ukopa objekata i jedan ljudski kostur. Mrlja ukopa tijekom iskopavanja nije bila vidljiva, a nakon čišćenja kostura ustanovljeno je da okolo kostiju pokojnika nema nikakvih priloga osim jednog ulomka ke-ramike koji je pronađen uz lijevu nogu (SEKELJ IVANČAN 2006b: 78) (slika 1). S obzirom da uz kostur nije bilo poprat-nog arheološkog materijala koji bi pobliže datirao sam ukop starost je određena C14 metodom. Analiza starosti C14 me-todom ustanovila je da kostur potječe iz 8. stoljeća. Zani-mljiv je podatak da je to jedini pronađeni ljudski kostur na tom nalazištu, te da na istom nije ustanovljeno postajanje groblja iz tog perioda. Kako bi se dobilo što više informaci-ja o toj osobi, njeni skeletni ostaci podvrgnuti su opsežnoj antropološkoj analizi.

Rezultati

Antropološka analiza provedena je 2009. godine u osteološkom laboratoriju Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Najprije je na-pravljena detaljna inventura prisutnih kostiju, zglobova i zuba, nakon čega su određeni spol i starost u trenutku smr-ti, zatim su provedena antropometrijska mjerenja i, na kra-ju, detaljna makroskopska analiza eventualnih patoloških promjena.

Grob 1, SJ 047 Tafonomija i stupanj očuvanosti: kosti su vrlo dobro

očuvane (slika 2), svjetložute boje s umjerenim postmortal-nim oštećenjem korteksa. Kosti su robusne s rijetkom tra-bekularnom kosti.

Spol: riječ je o kosturu muškarca. Za određivanje spola analizirane osobe korištena je antroposkopska metoda koja se temelji na općim morfološkim razlikama između muškog i ženskog kostura, a najveće razlike nalaze se na području

zdjelice u što spada robusna građa, uzak veliki sjedni urez (incisura ishiatica maior), velika aurikularna zglobna ploha, kratki trup preponske kosti kao i odsustvo ventralnog gre-bena, subpubičnog konkaviteta i predaurikularnog sulkusa (PHENICE 1969; KROGMAN, IŞCAN 1986; SUTHERLAND, SU-CHEY 1991). Kako bi se dodatno potvrdio spol analizirane osobe u obzir su uzete i druge kranijalne i postkranijalne morfološke razlike (BASS 1995), a posebno korisnim po-kazale su se diskriminantne funkcije za određivanje spola odraslih osoba na temelju dimenzija bedrene kosti (ŠLAUS 1997). Mjere bedrene kosti (najveći promjer glave bedrene kosti 49 mm; antero-posteriorni subtrohanterični promjer 28 mm; antero-posteriorni promjer na sredini bedrene kosti 31 mm; transverzalni promjer na sredini bedrene kosti 29

Slika 1 Kostur iz gr. 1/SJ 047 in situ tijekom arheoloških iskopavan-ja (T. Sekelj Ivančan).

2

mm) snažno sugeriraju da je riječ o kosturu muškarca. Lu-banja je vrlo robusna s jako izraženim nadočnim lukovima, koso postavljeno čeonom kosti, velikim mastoideusima i vr-lo jako izraženim hvatištima mišića (linea nuchae superior i linea nuchae inferior) na zatiljnoj kosti. Donja čeljust je ro-busna sa širokim granama (ramus), gotovo okomitim kutom koji grana zatvara s trupom donje čeljusti (angulus mandi-bulae), a brada ima tipično muški četvrtast oblik.

Starost: u trenutku smrti ova osoba imala je između

50 i 60 godina. Doživljena starost određena je na temelju

morfologije aurikularne plohe zdjelične kosti koja odgovara sedmom stupnju (LOVEJOY ET AL. 1985) u koji spadaju oso-be između 50 i 60 godina starosti. Morfologija sternalnog kraja 4. desnog rebra odgovara šestom i prijelazu na sedmi stupanj (IŞCAN ET AL. 1984) što je sukladno starosti između 45 i 60 godina. Stupanj srastanja kranijalnih šavova (MEIN-DL, LOVEJOY 1985) sugerira starost između 50 i 60 godina jer su tri regije šavova potpuno zatvorene i srasle, a dvije re-gije su srasle više od 50%. Intenzitet i distribucija degenera-tivnih promjena (osteoartritisa) na kralježnici i zglobovima karakteristična je za osobu stariju od 45 godina (PFEIFFER 1991). Umjerena do jaka abrazija griznih ploha zuba i jaka alveolarna resorpcija (LOVEJOY 1985) sugeriraju relativno visoku životnu dob (iznad 50 godina).

Tjelesna visina: u trenutku smrti tjelesna visina ove

osobe bila je 170,16 ± 3,94 cm. Tjelesna visina izračunata je na temelju najveće dužine lijeve bedrene kosti (451 mm). Najveća duljina bedrene kosti predstavlja udaljenost od najviše točke na glavi bedrene kosti do najniže točke na di-stalnom kondilu. Visina je izračunata uz pomoć tzv. Trotter-Gleser tehnike (TROTTER 1970), a sva ostala antropometrij-ska mjerenja izvedena su prema naputcima Martina i Sallera (1957).

Zubi: detaljni inventar svih zuba prikazan je na slici 3. U alveolama je prisutno sedam zuba gornje i osam zuba donje čeljusti. Analizirana osoba zaživotno je izgubila jedan zub na gornjoj i sedam zuba na donjoj čeljusti.

Prisutne su i kariozne promjene: 1) na drugom pretkut-njaku lijeve strane gornje čeljusti karijes je prisutan na ok-luzalnoj plohi i uništio je čitavu krunu zuba (slika 4); 2) na trećem kutnjaku lijeve strane gornje čeljusti karijes je pri-sutan na korijenu; 3) na prvom pretkutnjaku lijeve strane

Slika 2. Shematiziran prikaz očuvanih kostiju (V. Vyroubal).

Slika 3. Inventar analiziranih zuba s pripadajućim patologijama (V. Vyroubal).

3

donje čeljusti karijes je prisutan na interproksimalnoj plohi i zahvatio je manji dio krune zuba. Zubni karijes zarazna je bolest koju karakterizira demineralizacija anorganskog di-jela i uništenje organskog dijela zuba. Oboljenje je zarazno i prenosivo, a po svojoj je prirodi progresivno u tom smislu da održavanje istih uvjeta koji su doveli do pojave karijesa u konačnici dovodi do potpunog uništenja zuba (PINDBORG 1970).

Na lijevoj strani gornje čeljusti prisutna su i dva zarasla alveolarna apscesa. Alveolarni apsces nastaje kada se bakte-rije iz karijesa prošire preko korijena zuba u zubnu alveolu, a prepoznaje se po defektu na korteksu koji nastaje kada gnoj iz apscesa probije otvor za drenažu u kosti (ŠLAUS 2006: 118).

Grizne plohe svih prisutnih zuba pokazuju znakove ja-ke abrazije što sugerira relativno visoku doživljenu starost i konzumiranje relativno tvrde i neprocesuirane hrane.

Patološke promjene: eventualna prisutnost patoloških promjena analizirana je i bilježena prema suvremenim krite-rijima (AUFDERHEIDE, RODRÍGUEZ-MARTÍN 1998; ORTNER 2003). Blagi degenerativni osteoartritis (osteofiti) prisutan je na 3., 4. i 5. vratnom kralješku, na 4. i 5. slabinskom kralješku

kao i na ramenima, laktovima, kukovima i koljenima. Osteo-artritis je kroničan, progresivan proces na kosti koji karakte-rizira propadanje i trošenje zglobne hrskavice koja se usli-jed toga stanjuje, a na rubovima zglobova stvara se novo koštano tkivo – osteofiti. Cilj tih promjena jest proširenje površine opterećenog zgloba, a navedene promjene s vremenom uzrokuju deformaciju zgloba. Čimbenici koji najviše pridonose razvoju osteoartritisa su mehanički stres i fizička aktivnost (HOUGH, SOKOLOFF 1989; MCKEAG 1992), a većina osoba starijih od 40 godina ima osteoartritične promjene na kralježnici (SCHMORL, JUNGHANNS 1971; DIEPPE, LIM 1998).

Schmorlovi defekti prisutni su na 10., 11. i 12. prsnom kralješku. Schmorlovi defekti morfološki se prepoznaju kao plitki okrugli ili bubrežasti defekti, promjera obično ne većeg od jednog centimetra, na superiornoj ili inferiornoj plohi tijela kralješka. Nastaju uslijed prolapsa intervertebral-nog diska u tijelo kralješka, a prisutnost tih defekata obično se povezuje s jakim mehaničkim opterećenjima kralježnice (SCHMORL, JUNGHANNS 1971), odnosno s akutnim ili pretje-ranim fizičkim naporom.

Na distalnoj trećini dijafize lijeve lisne kosti prisutna je stara, dobro zarasla fraktura koja se očituje po malom remo-

Slika 4 Karijes na drugom pretkutnjaku lijeve strane gornje čeljusti koji je uništio čitavu krunu zuba (V. Vyroubal).

Slika 5 Antemortalna fraktura lijeve lisne kosti (dio kosti je postmortalno oštećen) (V. Vyroubal).

4

deliranom kalusu (slika 5), a kao sekundarna posljedica trau-me prisutan je blagi zarasli upalni proces (periostitis) i blagi traumatski osteoartritis (osteofiti) na lijevoj skočnoj kosti.

Zaključak

Antropološka analiza ljudskog kostura pronađenog na nalazištu Torčec – Prečno pole I 2005. godine otkrila je da je riječ o muškarcu starom između 50 i 60 godina. Za razdo-blje 8. stoljeća to je visoka starosna dob, što nam potvrđuju i podaci za istovremeno nalazište Privlaka, gdje je svega 12 od 181 osobe doživjelo starost iznad 50 godina (ŠLAUS 1996: 142, T. 1). Antropološka analiza 794 skeleta iz groblja 7. – 8. stoljeća u Želovcichu u Slovačkoj, pokazuje da je ta-ko visoku starost doživjelo svega 53 muškarca, odnosno 54 žene, tj. 13,9 % analiziranog uzorka (STLOUKAL, HANAKOVA 1974: 138). Pokojnik iz Torčeca znatno je nadživio prosječnu životnu dob odraslih muškaraca u Privlaci koja je iznosila 35 godina (ŠLAUS 1996, 144), odnosno 45,9 godina koliko je iznosila prosječna životna dob muškaraca u Želovcichi (ST-LOUKAL, HANAKOVA 1974: 186). Abrazija griznih ploha zuba i raspored karioznih promjena sugeriraju da se ova osoba prehranjivala relativno tvrdom i neprocesuiranom hranom, najvjerojatnije poljoprivrednim proizvodima (žitaricama) bogatim ugljikohidratima. Distribucija i intenzitet degene-rativnog osteoartritisa najvjerojatnije je posljedica nešto više životne dobi, dok je prisutnost Schmorlovih defekata na kralješcima pokazatelj teškog fizičkog rada. Stara zarasla fraktura lijeve lisne kosti najvjerojatnije je posljedica pada ili nekog drugog nesretnog slučaja a ne namjernog nasilja. Kraniometrijske analize ranosrednjovjekovnih populaci-ja središnje Europe svrstavaju te populacije u četiri velike

skupine: avaroslavenske populacije zapadno od Dunava, avaroslavenske populacije istočno od Dunava, bjelobrdske populacije i poljske, odnosno ranosrednjovjekovne dalma-tinsko-hrvatske populacije (ŠLAUS 1998, 2000). Na skeletu iz Torčeca, zbog izrazite fragmentiranosti lubanje i postmortal-nog odsustva kostiju lica, kraniometrijska analiza nije mogla biti provedena, te se nažalost, ne može odrediti eventualna populacijska pripadnost ove osobe. Ovaj nalaz ranosrednje-vjekovnog ukopa unutar naselja, jedinstven je za područje Hrvatske. Na prostoru srednje Europe, u ranom i razvijenom srednjem vijeku, ukopi grobova unutar naselja također pred-stavljaju rjedak način pokopavanja, no znatno su češći nego u Hrvatskoj. Tako su u Komjaticama, naselju koje egzistira od 9.do kraja 12., odnosno početka 13. stoljeća, pronađena tri groba ukopana iznad objekta koji se može datirati u 9. -10. stoljeće (ŠALKOVSKY, VLKOLINSKA 1987: 142). Na teme-lju njihova položaja i odnosa sa ostalim objektima, grobovi se datiraju od 11. pa do početka 13. stoljeća (ŠALKOVSKY, VLKOLINSKA 1987: 166). Njihovo pokopavanje unutar na-selja povezuje se sa nekim izvanrednim događajima kao što su epidemija ili nasilna smrt (ŠALKOVSKY, VLKOLINSKA 1987: 148). Nakon analize grobova pokopanih unutar na-selja sa 35 lokaliteta 9. i 10. stoljeća na području Slovačke, Hanuliak je zaključio da se najvjerojatnije radi o grobovima pojedinaca koji su prekiršili zakone zajednice, te više nisu bi-li punopravni članovi društva. Osim njih na rubu naselja po-kapane su vjerojatno i osobe koje su umrle pod sumnjivim okolnostima, nasilnom smrču ili samoubojstvom (HANU-LIAK 2004: 339 – 341 ). Koji je razlog, da je osoba pronađena u Torčecu također pokopana unutar naselja, trenutno nije moguće odgovoriti, no veoma je vjerojatno da je njegov za sada jedinstveni položaj u Hrvatskoj prije posljedica slabe istraženosti srednjevjekovnih naselja, nego neprisustva ta-kvog pogrebniog običaja na našim područjima.

Torčec za knjigu – sažetak

Arheološkim istraživanjem provedenim 2005. godine, na položaju Prečno Pole I, unutar područja naselja pronađen je i jedan grob s relativno dobro očuvanim ljudskim kosturom. Uz kosti pokojnika nisu zabilježeni nalazi, a C 14 metodom grob je datiran u 8. stoljeće. Detaljnom antropološkom analizom ustanovljeno je da se radi o kosturu starije muške osobe, koja je u trenutku smrti imala između 50 i 60 godina. Za navedeno razdoblje to je veoma visoka životna dob. U skladu s njom su i na kostima zabilježene patološke promijene. Na skeletu iz Torčeca, zbog izrazite fragmentiranosti lubanje i postmortalnog odsustva kostiju lica, kraniometrijska analiza nije mogla biti provedena, te se ne može odrediti eventualna populacijska pripadnost ove osobe. Kako se ukopi pokojnika unutar naselja, u ranom i raz-vijenom srednjem vijeku, uglavnom povezuju uz osobe umrle pod sumnjivim okolnostima, nasilnom smrću, samoubojstvom ili tijekom epidemije, zanimljivo je da na kosturu iz Torčeca nisu pronađeni tragovi koji bi potvrdili tu pretpostavku.