ANT0 KRESIMIR SAKAC~ I GORDAN KULJAK1 - pmf.unizg.hr · i u nizu tehnoloSkih prom u sklopu kemijske...

16
UDC 62?.03:552.53 UDK 622.03:552.53 LE~I~TA GIPSA U REPUBLIC1 HRVATSKOJ Zagrcb, 2002. I Rudarsko-gcoloSko-naftni zbornik ANT0 GABRICI, BORIS SINKOVEC?, KRESIMIR SAKAC~ I GORDAN KULJAK1 'lnstitut za geoloJka istraiivanja, Sachsova 2, HR-10000 Zagreb, Hrvatska 'Rudarsko-geolo9ko-naftni fakultct SveufiliSta u Zagrcbu, Pierottijeva 6, HR-10000 Zagreb, IIrvatska 'Hrvatski prirodoslovni muzej, Demctrova I, HR-10000 Zagreb, Hrvatska Vol. 14 Kljusne rijezi: gips, anhidrit, evaporiti, klastiti, karbonati, cruptivi, . oputnjaci, gomji pcrrn, dijapirizam, tektogeneza, hidratacija, Dalmacija, Lika, Samoborsko gorje str. 21-36 SaZetak Pojave i leZita gipsa nalazimo u vclikim krSkim poljima (Sinjsko, VrliEko, Petrovo, Kosovo i Kninsko polje), te tektonskim dolinama Znnanje, ButiSnice i Une. Prostorno dislocirane su pojave na Visu i kod Samobora. Evaporiti (gips i anhidrit) uz prateCe krovinskc klastite (crveni pjeSEenjaci, siltiti i peliti) i karbonate (dolomiti i vapnenci) te Supljikave karbonatne brcEe (opufnjaci, Rauhwacke) taloZeni su tijekom gornjeg pcrma. DanaSnji polobj naslaga gomjeg penna raultat je kompleksnih tektonskih, posebice neotektonskih pokreta i dijapirskih kretanja. Evaporiti su taloieni u wbnim dijelovima epikontinentalnog marinskog bazena, kada su kontinuiranom progradacijom obale bili stvoreni povoljni uvjeti sabkha i plaja sedimentacije. Gomjopermska starost ovih naslaga u Dalmaciji potvrdena je karakteristiEnim asocijacijama mineralnog sadiLaja i palinoloSkim odredbama u klastitima te analizama izotopa sumpora u gipsu. Gips je v a h a sirovina u gradevinarstvu, proizvodnji cementa, kao i u nizu tehnoloSkih p r o m u sklopu kemijske industrije i drugdje, a dosaddnji remltati istraZivanja osiguravaju gipsu kao mineralnoj sirovini znaEajne perspektive. Uvod Pojave i naslage gipsa u Hrvatskoj razvijene su na veCem broju podruEja, ali uvijek u uskoj prostomoj i genetskoj vezi s anhidritom, a iskljuEivo u sklopu asocijacije evaporita i prateCih naslaga gomjopermske starosti. Osim specifiEnosti petrografskog sastava veoma je znatajna i uloga sloienih tektonskih i dijapirskih poremekaja te procesa hidratacije anhidrita u gips. Stoga se i miSljenja o genezi i tektogenezi Eesto i znaEajno razlikuju. NajveCi broj pojava gipsa nalazi se u Sinjskom, VrliEkom, Petrovom i Kosovom te Kninskom polju. Registrirane su i dui uZe zone uz ButiSnicu, kod Srba, kao i uz Unu, te u dolini Zrmanje. U regionalnom smislu kao izolirane lokacije su pojave gipsa u uvali Komife na Visu te u Samoborskom gorju. NajEeSde se pod nazivom gips podrazumijeva peEeni gips kao vezivni materijal u gradevinarstvu, dok je u leiistima sirovi gips. Paleta upotrebe gipsa u gradevinarstvl~ je sve maEajnija (vezivo, hidro i tenno izolacija, lagane podne, zidne i stropne obloge i dc). Review Prcglcdni rad Key-words: gypsum, anhydrite, evaporites, clastic rocks, carbonate rocks, igneous rocks, rauhwackes, Upper Permian, diapirism, tectogenesis, hydratation, Dalmatia, Lika, Samobor Mountains Abstract The occurenccs and deposits of gypsum can be found in big karst poljes (Sinjsko, VrliEko, Petrovo, Kosovo and Kninsko) as well as in tectonically predestined river valleys of Zrmanja, ButiSnica and Una. There also appear spatially localized occurences on the island of Vis and in the vicinity of Samobor. ~vapori'ies (gypsum and anhydrite) with adjoining overlying clastg' rocks (red sandstones, siltites and pelitcs), carbonate rocks (dolomites and limestones) and porous carbonate breccias (Rauhwackes) were deposited during the period of Upper Permian. The recent position of the Upper Permian beds is a result of complex tectonic, particularly neotectonic, movements and diapiric displacements. Evaporites were deposited in marginal areas of the epicontinental marine basin, in a period of favourable conditions for the sabkha and playa sedimentation due to the continuous shoreline progradation. The Upper Permian age of these sediments in Dalmatio is proved by the charactcristic mineral paragenesis and palinological determinations in clastics rocks, as well as by isotope analyses of sulphure in gypsum. Gypsum is a significant ore mineral resource in building, cement production, as well as in a number of tehnological processes used in chemical industty and elsewhere. According to the recent investigations gypsum is predestined to serve as an ore mineral resource of significant perspectives. Osim Sto tehniEki i tehnoloiki zadovoljava i zahtjevne kriterije, velika podobnost gipsa je i u tome Sto predstavlja prirodnu i zdravu sirovinu i isto takav tehniEki produkt. Osim u gradevinarstvu, gips se koristi i u veCem broju industrijskih proizvoda (farmacija, proizvodnja SeCera, gnojiva, cementa, boja, gume, papira i dr., zatim kao modelarski gips, gips u medicini, pa Eak i Skolska kreda je zapravo gips). JoS u srednjem vijeku prozime ploEe kristaliziranog gipsa, kod nas zvanog cgospino staklo)), koriStene su kao prva prozorska stakla. U ovom smo radu prikazali prostomi (geografski) raspored, geoloSki i tektonski poloiaj te saznanja o genezi i tektogenezi pojava gipsa s obzirom da predstavljaju znaEajnu i perspektivnu nemetalnu sirovinu u Hrvatskoj. Pregled dosadaSnjih istraZivanja 0 nalaziStima gipsa u Hrvatskoj objavljeni su tijekom stoljeCa i pol brojni radovi, obavljena su nadalje opseina geoloSka istraiivanja kao i rudarski radovi, o Eemu postoje podaci u lnnogim izvjeSCima i elaboratima. 0

Transcript of ANT0 KRESIMIR SAKAC~ I GORDAN KULJAK1 - pmf.unizg.hr · i u nizu tehnoloSkih prom u sklopu kemijske...

UDC 62?.03:552.53 UDK 622.03:552.53

L E ~ I ~ T A GIPSA U REPUBLIC1 HRVATSKOJ

Zagrcb, 2002. I Rudarsko-gcoloSko-naftni zbornik

ANT0 GABRICI, BORIS SINKOVEC?, KRESIMIR SAKAC~ I GORDAN KULJAK1

'lnstitut za geoloJka istraiivanja, Sachsova 2, HR-10000 Zagreb, Hrvatska 'Rudarsko-geolo9ko-naftni fakultct SveufiliSta u Zagrcbu, Pierottijeva 6, HR-10000 Zagreb, IIrvatska

'Hrvatski prirodoslovni muzej, Demctrova I, HR-10000 Zagreb, Hrvatska

Vol. 14

Kljusne rijezi: gips, anhidrit, evaporiti, klastiti, karbonati, cruptivi, . oputnjaci, gomji pcrrn, dijapirizam, tektogeneza, hidratacija, Dalmacija, Lika, Samoborsko gorje

str. 21-36

SaZetak Pojave i leZita gipsa nalazimo u vclikim krSkim poljima (Sinjsko,

VrliEko, Petrovo, Kosovo i Kninsko polje), te tektonskim dolinama Znnanje, ButiSnice i Une. Prostorno dislocirane su pojave na Visu i kod Samobora.

Evaporiti (gips i anhidrit) uz prateCe krovinskc klastite (crveni pjeSEenjaci, siltiti i peliti) i karbonate (dolomiti i vapnenci) te Supljikave karbonatne brcEe (opufnjaci, Rauhwacke) taloZeni su tijekom gornjeg pcrma. DanaSnji polobj naslaga gomjeg penna raultat je kompleksnih tektonskih, posebice neotektonskih pokreta i dijapirskih kretanja. Evaporiti su taloieni u wbnim dijelovima epikontinentalnog marinskog bazena, kada su kontinuiranom progradacijom obale bili stvoreni povoljni uvjeti sabkha i plaja sedimentacije. Gomjopermska starost ovih naslaga u Dalmaciji potvrdena je karakteristiEnim asocijacijama mineralnog sadiLaja i palinoloSkim odredbama u klastitima te analizama izotopa sumpora u gipsu.

Gips je vaha sirovina u gradevinarstvu, proizvodnji cementa, kao i u nizu tehnoloSkih p r o m u sklopu kemijske industrije i drugdje, a dosaddnji remltati istraZivanja osiguravaju gipsu kao mineralnoj sirovini znaEajne perspektive.

Uvod

Pojave i naslage gipsa u Hrvatskoj razvijene su na veCem broju podruEja, ali uvijek u uskoj prostomoj i genetskoj vezi s anhidritom, a iskljuEivo u sklopu asocijacije evaporita i prateCih naslaga gomjopermske starosti. Osim specifiEnosti petrografskog sastava veoma je znatajna i uloga sloienih tektonskih i dijapirskih poremekaja te procesa hidratacije anhidrita u gips. Stoga se i miSljenja o genezi i tektogenezi Eesto i znaEajno razlikuj u.

NajveCi broj pojava gipsa nalazi se u Sinjskom, VrliEkom, Petrovom i Kosovom te Kninskom polju. Registrirane su i dui uZe zone uz ButiSnicu, kod Srba, kao i uz Unu, te u dolini Zrmanje. U regionalnom smislu kao izolirane lokacije su pojave gipsa u uvali Komife na Visu te u Samoborskom gorju.

NajEeSde se pod nazivom gips podrazumijeva peEeni gips kao vezivni materijal u gradevinarstvu, dok je u leiistima sirovi gips. Paleta upotrebe gipsa u gradevinarstvl~ je sve maEajnija (vezivo, hidro i tenno izolacija, lagane podne, zidne i stropne obloge i dc).

Review Prcglcdni rad

Key-words: gypsum, anhydrite, evaporites, clastic rocks, carbonate rocks, igneous rocks, rauhwackes, Upper Permian, diapirism, tectogenesis, hydratation, Dalmatia, Lika, Samobor Mountains

Abstract The occurenccs and deposits of gypsum can be found in big karst

poljes (Sinjsko, VrliEko, Petrovo, Kosovo and Kninsko) as well as in tectonically predestined river valleys of Zrmanja, ButiSnica and Una. There also appear spatially localized occurences on the island of Vis and in the vicinity of Samobor.

~vapori'ies (gypsum and anhydrite) with adjoining overlying clastg' rocks (red sandstones, siltites and pelitcs), carbonate rocks (dolomites and limestones) and porous carbonate breccias (Rauhwackes) were deposited during the period of Upper Permian. The recent position of the Upper Permian beds is a result of complex tectonic, particularly neotectonic, movements and diapiric displacements. Evaporites were deposited in marginal areas of the epicontinental marine basin, in a period of favourable conditions for the sabkha and playa sedimentation due to the continuous shoreline progradation. The Upper Permian age of these sediments in Dalmatio is proved by the charactcristic mineral paragenesis and palinological determinations in clastics rocks, as well as by isotope analyses of sulphure in gypsum.

Gypsum is a significant ore mineral resource in building, cement production, as well as in a number of tehnological processes used in chemical industty and elsewhere. According to the recent investigations gypsum is predestined to serve as an ore mineral resource of significant perspectives.

Osim Sto tehniEki i tehnoloiki zadovoljava i zahtjevne kriterije, velika podobnost gipsa je i u tome Sto predstavlja prirodnu i zdravu sirovinu i isto takav tehniEki produkt. Osim u gradevinarstvu, gips se koristi i u veCem broju industrijskih proizvoda (farmacija, proizvodnja SeCera, gnojiva, cementa, boja, gume, papira i dr., zatim kao modelarski gips, gips u medicini, pa Eak i Skolska kreda je zapravo gips). JoS u srednjem vijeku prozime ploEe kristaliziranog gipsa, kod nas zvanog cgospino staklo)), koriStene su kao prva prozorska stakla.

U ovom smo radu prikazali prostomi (geografski) raspored, geoloSki i tektonski poloiaj te saznanja o genezi i tektogenezi pojava gipsa s obzirom da predstavljaju znaEajnu i perspektivnu nemetalnu sirovinu u Hrvatskoj.

Pregled dosadaSnjih istraZivanja

0 nalaziStima gipsa u Hrvatskoj objavljeni su tijekom stoljeCa i pol brojni radovi, obavljena su nadalje opseina geoloSka istraiivanja kao i rudarski radovi, o Eemu postoje podaci u lnnogim izvjeSCima i elaboratima. 0

Rud.-gcol.-naft. zb., Vol. 14, Zagreb, 2002. A. Gabrii, B. Sinkovec, K. SakaE, G. Kuljak: LeiiSta gipsa

. . SI. I . Podrufja istrativa~~ja gipsa Fig. I . Inves~igo~ion a~-eos ojlhe gypsunr

Legenda: Legend:

1. Rude (Samobor) 7. Beke (Rujevac) 2. Novaki (Medvednica) 8. lstrafivano podrueje SI. 3. 3. Slani potok (Medvednica) lnvestigation areas of Fig. 3. 4. Planina (Medvednica) 9. Komiia IS) 5. Bijele Stijene (Psunj) 10. Palagruia 6. RuSevica (Cetingrad) 11. Pridvorje (Konavle)

potonjima ovdje je moguCe navesti samo one najopsekije i najvainije.

Prvi i najstariji geoIoSki podaci o pojavama gipsa u naSim krajevima nalaze se na preglednim geoloSkim kartama, koje su joS u drugoj polovici 19. stoljeCa izradili austrijski geolozi. Tako Foeterle (1862), Hauer (1868), Mojsisovics et al. (1880), Stache (1889) i neki drugi autori uvrStavaju pojave gipsa u werfenske naslage donjotrijaske starosti. NeSto kasnije Kerner (190 1, 1916 i 1920) te Schubert (1920) na listovima geoioSkih karata mjerila 1:75 000 Kistanje-DmiS, Sinj-Split i Knin-Ervenik, pojavama gipsa pridaju permotrijasku starost. Koch (1914) pojavama gipsa u okolici Srba te u dolini Zrmanje pridaje permsku starost sa krovinom donjotrijaskih naslaga.

Autori listova Osnovne geoloSke karte SFRJ, mjerila 1 : 100 000 (Knin, DmiS, Sinj i Zagreb), Grimani et al. (1972, 1975), IvanoviC et al. (1977, 1978), PapeS et a1.(1982) i RaiC et al. (1984) te SikiC et al. (1978, 1979), naslagama gipsa pridaju gomjopermsku do permotrijasku starost.

JurkoviC (1962) u prikazu rezultata istra2ivanja rudnih leiiSta u Hrvatskoj pojave i leZiSta gipsa svrstava u marinske precipitate i evaporate. Na lokalitetima kod Srba, Neteke, Kaldrme, Kninskog polja, Vrlike i Sinjd evaporati su prekriveni verfenskim sedimentima, pa im je priliEno sigurna gomjopemska starost. Za pojave kod DmiSa i na Kosovu polju zbog nejasnih stratigrafskih odnosa autor smatra da bi evaporati mogli biti i mlabi. Za gips i anhidrit Samoborskog gorja i Visa smatra da geneza nije dovoljno razjaSnjena.

Rud.-gcol.-naft. zb., Vol. 14. Zagrcb, 2002. A. Gabrii, B. Sinkovec, K. Salid, G. Kuliok: LctiSta gipsa

Vrlo slaba fosilifernost; znatna pokrivenost terena kao i neposradnog kontakta gipsa sa susjednim naslagama znaCajno su oteiavali toEnu odredbu stratigrafske pripadnosti. Nalazi gipsa i anhidrita u dubokim podmorskiln buSotinarna unutar razvoja mezozojskih karbonatnih naslaga, o kojima su pisali ~o~kov-Stajner (197 I), CanoviC (1969), Durasek et al. (198 1) joS su viSe potencirali dileme o stratigrafskom poloiaju naslaga gipsa i anhidrita.

NastojeCi povezati i definirati starost i geotektonski poloiaj naslaga s gipsom na kopnu i situaciju na jadranskom prostoru SuSnjar et al. (1965, 1978, 1979, 198 1,1983) navode gomjojursku do gomjokrednu starost istraiivanog kompleksa naslaga.

Uz pojave evaporita (gipsni lapori) i eruptiva u zaljew KomiEe na Visu SuSnjar (1967) izdvaja zonu bazalnih breEa na koje kontinuirano slijede vapnenci donje krede. Stoga i tu zakljuEuje na malmsku starost evaporita i emptiva. Kasnije, odredbom sastava karbonatnih, klastiEnih i vu1kanoklastiEn:nih sedimenata koji u okolici Komiie dolaze u zajednici sa gipsom, B. SCavniEar (1980) utvrduje identiEnu zajednicu teSkih minerala kao u klastitima donjeg trijasa Vanjskih Dinarida.

Na otoku Velika Palagruia, vezano uz evaporitne naslage SokaE et al. (1980) takoder konstatiraju donjotrijasku starost nazoEnih klastita. Bili su to neki od povoda da je i nadalje prevladavalo stanoviSte o permskoj starosti evaporita. Ipak pro310 je podosta vremena do imoSenja valjanih dokaza. Tako Herak (1 97 1, 1973 i 1983) analizira orogenetsku dinarniku Dinarida, te swtigrafski i tektonski poloiaj evaporita. Smatra da su evaporiti nastali na prijelazu perma u trijas, jer su jedino tada bile povoljne prilike za njihovu sedimentaciju. Evaporitima autor pridaje naEajnu ulogu u tektonici, jer se pojavljuju u zonama visoke tektonske dislociranosti naslaga, Eesto na Eelima navlaka, odnosno u tektonskim oknirna. Dijapirizam je takoder prisutan i Eesto objagnjava raznolike kontakte evaporita i ostalih naslaga. Tektogenetski gledano evaporiti i pennski klastiti pripadaju autohtonu, po kojem su pokretane skupine navlaEnih jedinica, dok su prodori prema povrSini ovisili o stupnju dezintegracije navlaka, s mogukim tektonskim oiivljavanjima i u mladim razdobljima.

Prostomo su joS vise dislocirane pojave gipsa u Samoborskom gorju. Herak (1956) daje cjeloviti prikaz geoloSke grade, a paleozojske naslage razdvaja na stariji i mladi nivo. Gips i crvene pjeSEenjake ccgredenskog)) tipa smatra permskim, a naglaSava i zarnrSenu tektonsku situaciju, te prisutni dijapirimn. Gomjopaleozojske naslage Sarnoborskog gorja su i maEajno rudonosne. U opisima rezultata viSegodi3njih istraiivanja ieljezne i bakrene rude u Rudama, Sinkovec (1971) izdvaja i pojave anhidrita i gipsa.

NaglaSena uloga tektonskih poremekaja dokazana je rezultatima brojnih istrainih buSotina u dolini Zrmanje, u okviru hidrogeoloSkih istraiivanja za akumulaciju ((Prevjes)). Asocijaciju istraiivanih naslaga Eine jurski i kredni karbonatni sedimenti, klastiti donjeg i srednjeg trijasa te eyaporiti. Fritz (1973) konstatira zakljutno da

su evaporiti olnedeni iskljdivo tektonskim kontaktima i redovito su u podini donjotrijaskih naslaga, od kojih su evaporiti stariji.

Na Sirem podruzju DrniSa, Knina i Vrlike, nakon detaljnih terenskih i brojnih mineraloSkih istraiivanja IvanoviC et al. (1971) potvrduju tijesnu prostornu vezu evaporita i crvenih klastita, odredivSi njihovu stratigrafsku pripadnost u intervalu gornji perm-donji trijas. U istom radu B. StavniEar komparacijom zajednice te9ke mineralne frakcije iz crvenih pjeSEenjaka utvrduje da su identiEni pjeSEenjacima ccgredenskogp) tipa na podruEju zapadnih Dinarida, potom da dio pjeSEenjaka kod Vrlike i iz Kosova polja sadrii prijelazne (mijeSane) karakteristike i permskih i donjotrijaskih klastita, te da dio klastiEnih i karbonatnih naslaga u Kosovu polju, a koji slijede imad crvenih klastita, sadrie tipiEna obiljezja donjotrijaskih naslaga zapadnih Dinarida.

UnatoE vrlo slabe fosilifemosti, te rijetkih nalaza neodredivih ostataka flore (vjerojatno liSCa priobalnog slatkovodnog bilja) iz pelita u sklopu klastiEne krovine naslaga gipsa, Sto medutim ukazuje na odredene prilike sredine taloienja i klime, Ivanovit et a1 (197 1) i IvanoviC (1975) na dva lokaliteta u Kosovu polju juino od Knina, odreduju mikrofosilnu zajednicu sa maCajkama donjotrijaskih naslaga juinih vapnenaEkih Alpa i Dinarida.

B. StavniEar (1973) opisuje pojave kalupa kristala halita iz klastita kod Vrlike i Knina. Uz tumaEenje geneze kalupa halita, autorica opisuje i specifiEnosti klimatskih i sedimentacijskih prilika, inaEe globalno karakteristiEnih za kraj sedimentacijskog ciklusa zavrSetkom paleozoika.

PolSak & Pezdi6 (1978) na osnovi sastava izotopnog kisika iz fosila u vapnencima karbona i perma u Dinarsko- alpskom podruEju, zakljuEuju da su povoljne prilike za postanak evaporita postojale samo u permu. Na to ukazuje temperatura mora u perrnu od blizu 20°C, te aridna klima, na Sto upuCuju naslage crvenrh klastita.

Chorowicz (1977) nakon viSegodiSnjih istraiivanja u Dinaridima smatra da su evaporiti doline Une te na podruEju srednje Dalmacije permske starosti i smjeSteni unutar veoma sloienih tektonskih struktura. Na podruCju imedu Srba i Brotnje, dui doline Une, Bahun (1985) imosi stratigrafske i tektonske dokaze o permotrijaskoj starosti evaporita i prateiih klastita.

Dominantan tektonski i neotektonski znaEaj geoloSke grade opisuju PrelogoviC (1975) i PrelogoviC et al. (1982) na osnovi rezultata brojnih gravimetrijskih, seizmitkih i geoelektriEnih ispitivanja, s teiiStem na poloiaj paleozojskih naslaga Vanjskih Dinarida.

Ipak, najvrijedniji dokazi o stratigrafskoj pripadnosti evaporitnog kompleksa naslaga pokazale su palinoloSke analize (SuSnjara et al., 1991, 1992). Tako je u klastitima kod Sinja, koji leie neposredno na evaporitima, naden bogat i dobro oEuvan palinoloSki materijal Eije odredbe ukazuju na dzulfijski kat gomjeg perma. Iz klastita okolice Vrlike, zbog slabije oEuvanosti polena izvrzene odredbe upuCuju samo na gomji perm, jer detaljnija odredba nije bila moguta. Iz navedenog proizlazi da su evaporiti taloieni za vrijelne gomjeg, s mogudim poEetkom u dijelu

24

srednjeg perma, dok su klastiti taloieni u gomjem pennu, s moguCim lokalnim pojavama kontinuiranog prijelaza i u donji trijas.

Na temelju brojnih geokemijskih analiza gipsa uoEena je ovisnost sastava izotopnog evaporitnog sumpora o starosti naslaga. Tako Siftar (1982) sumpomo-izotopnim analizama utvrduje za gips iz okolice Sinja, Petrovog polja, Zrmanje i Srba permsku odnosno prijelaznu permotrijasku starost. Isti autor (1986) na osnovi sumpomo-izotopnih analiza uzoraka gipsa s podruEja od Sinja do gomjeg toka Une utvrduje njihovu pennsku, a 1989. godine takoder permsku starost gipsa iz Ruda kod Samobora. Brojnim analizama izotopa evaporitnog sumpora Zapadnih Dinarida JurkoviC & Siftar (1995) diferenciraju gomjopemsku starost evaporita dolina Une i ButiSnice, Kosova polja i podruEja Sinja i Vrlike. Permo-skitsku starost pridaju evaporitima Martin Brda, V. Kukora i Petrova polja, a srednjotrijasku pojavama na Visu i Palagruii., Ujedno, evaporitima iz dubokih jadranskih i otoEnih buSotina na Krku, Susku, Dugom otoku, BraEu i Ninu pripada donjokredna starost.

Gomjopemke sedimente srediSnjeg dijela Dinarida TiSljar (1992) dijeli u tri facijesa; 1. - karbonate, 2. - evaporite s ranodijagenetskim dolomitom i 3. - klastiEne stijene. Dok karbonatni facijes ukljuEuje lagunske i plimne vapnence, evaporite Cine gips te dolomit i anhidrit taloZeni u okoliSima obalnih sabkhi. KlastiEne su stijene taloiene u okoliSima prednjeghla ili u okoliSima plaja do slanih jezera. Prema sedimentacijskirn obiljeijima TiSljar g (2001) smatra da se ispitivani evaporiti mogu usporediti s evaporitima cd3eleroforu) formacije iz gomjeg.perma Juhih Alpa ItaIije.

Gips i anhidrit u Hrvatskoj CmiEki & Sinkovec (1993) svrstavaju u nemetalne mineralne sirovine visokog potencijala. LeZiSta gipsa u Dalmaciji i Lici veiu za permske naslage, dok su u Samoborskom gorju gips i anhidrit u sklopu gomjopermskih i permotrijaskih sedimenata.

U raznim podrutjima Hrvatske obavljena su brojna namjenska istrdivanja IeZiSta gipsa. Tako MargetiC (1945) opisuje niz pojava gipsa u Kosovu polju, kao i stanje u tada aktivnim radiligtima Medkukori i Bijeli brijeg. MargetiC & TakSiC (1948), ToliC (1948) te TakSiC (1961) opisuju geoloSke prilike i montan-geoloSke podobnosti pojava kod KarakaSice i Glavica, a Skerlj (1974) opisuje situaciju u kopu Slane stine nedaleko Sinja.

U svom obimnom radu o postanku velikih krSkih polja u srednjoj Dalmaciji MargetiC (1947) negira ctumSnu>) teoriju, sliEnu postanku vrtaEa, odbacuje i slitnosti sa postankom (mzduinihn dolina u Alpama, te ukazuje na dominantnu ulogu tektonskih poremeCaja. Opisuje detaljno niz glavnih i sporednih rasjeda, ali i sastav i starost naslaga na obodima i u poljima. Tako dna polja izgraduju donjotrijaski klastiti te gips i eruptivi, a obode mezozojske karboname i mlade naslage. ZakljuEno, polja st1 tektonskog podrijetla, formirana nakon ccglavnog nabiranja)) u oligorniocenu. Tijekom iniocena nastala

Rud.-geol.-aaft. zb., Vol. 14, Zagreb, 2002. A. GabriC, B. Sinkovec K. SakaC. G. Kuljak: LeiiSta gipsa

su velika slatkovodna jezera, iz kojih u diluviju kroz kanjone Cikole, Krke i Cetine voda istjeee, nakon Cega se procesima erozije i denudacije fonnira recentno stanje.

Na podruiju Samoborske gore, nedaleko sela Rude u Rudarskoj dolini, eksploatirao se gips na niz jamskih lokacija, koje Reichard (1945) dijeli u gomji, srednji i donji odsjek. Glavni potroSaE gipsa bila je tvomice cementa ((Croatia)) u Podsusedu (Zagreb).

ToliC (1948) je izvrSio pregled i dao plan rekonstrukcije leiiSta gipsa Novi rov za poduzeCe Tmdbenik iz Samobora.

Sinkovec (1954) daje pregled izvrSenih radova na niz kopova gipsa u okolici Ruda. Opisani su rovovi: Trojstvo, Kokel i VlaSiC, pojaSnjene tektonske prilike, prikazan veCi broj kemijskih analiza gipsa, te perspektive i potrebni novi istraini radovi.

U sklopu istraiivanja feljeme i bakrenerude u Rudarna kod Samobora na viSe su mjesta nabuSene i naslage gipsa. Sinkovec (1956) procjenjuje da su prisutne znaEajnije zalihe gipsa. Uglavnom zbog nezadovoljavajuCih remltata istra2ivanja pojava ruda ieljeza i bakra, svi su daljnji istraini radovi obustavljeni. Ipak, po zavrSetku istraiivanja krajem pedesetih godina proslog stoljeta, u rovu VlaSid zapoEeta je podzemna eksploatacija gipsa za potrebe tvomice cementa u Podsusedu. Nakon tri godine, zbog prevelikog sadriaja anhidrita u gipsu, eksploatacija je obustavljena.

Na podmEju nedaleko izvoriSta Une, kod Suvaje, Zaluija, Srba i Neteke Jurkovid (1948) prospekcijom procjenjuje niz lokaliteta s povoljnim prilikama za otvaranje povrSinskih kopova u gipsu.

Nakon izvrSenog istrahog buSenja Boltid (1953) daje proraEun rezervi i kakvoCe gipsa u IeiiStu Bulatovo.

Na istom podmEju JovanoviC (1954) uz nadopunu geoloSkih parametara daje i procjenu rezervi gipsa kod Srba i Neteke.

ToliC (1957, 1958) opisuje montan-geoloSke prilike i kakvodu gipsa na leiiStima kod Komiie, u okolici Sinja (KarakaSice, SuhaEa, Slane stine i Glavice), pojave kod Vrlike, RuiiCa kod DmiSa, te pojave u Kosovu polju kod Knina (Bijeli brijeg, Bulatovo, Kukor) te niz manje znatajnih pojava sjevemo od Knina.

FranotoviC (1959) izraduje projekt eksploatacije gipsa na leZiStu RutiCi, za potrebe tada planirane izgradnje tvomice sumpome kiseline i superfosfata u SiveriCu kod DrniSa. Do realizacije planirane eksploatacije i izgradnje tvornice u Siveridu nije doSlo, pa tako novih istrainih i eksploatacijskih radova na leiiStu RuiiCi nije bilo sve dok za potrebe tvomice KNAUF-KNIN u Kosovu GabriC & Kuljak (2000) nisu nakon opseinih istrainih radova izradili novi elaborat s proraEunom rezervi i kakvoke gipsa.

Sila & Sinkovec (1960) izvrSili su rebalans rezervi gipsa na podrutju Kosova polja, Sto ukljuEuje leiiita: Deli brdo, Bulatovo, Bijeli brijeg, Catina glavica i Mali Kukor. Tijekom 1972. godine GabriC i ~inkovec izradili su detaljnu geoloiku kartu cjelovitog Kosova polja. Pri

Rud.-geol.-naft. zb., Vol. 14, Zagrcb, 2002. A. Gabrii. 5. Sir~kovec. K. Sakat, G. Kuljrrk: LcZiSta gipsa

tome su naslage evaporita (gips i anhidrit) izdvojili kao sedimente gomjeg perma, a klastite i karbonate iz njihove krovine kao sedirnente permotrijasa. Ujedno, opisane su brojne pojave i leiiita gipsa te izdvojena brojna potencijalna nova IeiiSta.

Krkalo (1969) istraiuje i definira koliEine i kakvoku rezervi gipsa u IeiiStu Kojida greda, koje se nalazi oko 2 km sjeverozapadno od Slanih stina. GabriC & Kruk (1994) revidiraju leiiSte KojiCa greda, dok Gabrik et al. (1996) istraiuju novo, po koliEinama rezervi znaEajno leiiSte StipanoviCa greben, smjeSteno nedaleko ceste Sinj-Han.

Krkalo (1974) elaborira rezerve i kakvoku gipsa na leiistima Mali Kukor, Veliki Kukor i Kupres u Kosovu polju, koji su uz brojne ranije kopove sirovinska baza krORli€e +ps-hrte* ~ ~ 7 ~ m G i - g p ~ . ~ v E i j i i -

rezervi gipsa na M. i V. Kukoru izvrSili su GabriC i Kuljak (1999).

Peh (1981) izraduje elaborat o rezervama gipsa na lokalitetu Pusto groblje, nedaleko leZiSta na Kukorima u Kosovu polju, a Katid i SakaE (2000) novim istraiivanjem obnavljaju rudne rezerve u starom kopu sadre Slane Stine kod Sinja..

Petrografski sastav i uvjeti sedimentacije evaporitnih i prateiih sedimenata dinarskog podruzja

Perrnski evaporiti i prateke naslage sjeverne i srediSnje Dalmacije, te graniEnog podruEja Like i Bosne, sastoje se od gipsa i anhidrita, te karbonatnih i klastiEnih sedimenata, kao i brojnih pojava albitiziranih dijabaza. Karbonati su dolomiti, vapnenci i karbonatne Supljikave breEe (tzv. oputnjaci ili Rauhwacke), dok se klastiti sastoje od pelita, siltita i pjeSEenjaka te malobrojnih pojava konglomerata.

Gips se pojavljuje sve do dubine od 40-ak metara, rjede dublje, a ispod slijedi anhidrit. Svijetlosivi, bijeli i tamnosivi gips Eesto je trakaste teksture, a sadrii lede, lamine i prosloike gline i o r g a n s k e ~ t a p c i j e s - -----

piritom. U vrSnom dijelu evaporitnog facijesa nalaze se proslojci laminiranih dolomita s karakteristifnirn pojavama ctenterolitnog boranja)) nastalog pri procesima hidratacije anhidrita, tj. uslijed povedavanja volumena sedimenta. Evaporiti su taloieni u rubnim dijelovima epikontinentalnog marinskog bazena, g d j ~ su uslijed kontinuirane progradacije obale nastali uvjeti sabkha i plaja sedi~nentacije (Tif ljar, 1992).

Dolomiti su ranodijagenetski, kriptokristalasti, saddie organsku supstancij y ponegdje i sitne kristalike autigenog kvarca. Vapnenci su dobro uslojeni do laminirani, boje sive i cme od bituminoznih primjesa. Mogu sadr2avati autigeni kvarc, a ponegdje i kristalide fluorita.

Karbonatne Supljikave breEe (<&auhwacke))) u sitnozmoj kalcitnoj osnovi imaju fiagmente vapnenca i dolomita, rijetko permskih klastita, gipsa i eruptivnih stijena. One su nesortirane, rnasivne, neuslojene.

Klastiti, vedinorn su crveni, ali inogu biti dijelom sivi i zelenkasli. Prevladavaju peliti s inineralilna glina:

montmorilonita, kaolinita, muskovita i hidromuskovita, uz koje dolaze joS kalcit, klorit, muskovit, feldspat i kvarc. Izrazita je finolistitava cjepljivost paralelna slojevitosti. Dio pelita pripada karbonatnim lejlovima.

U siltitima, a osobito u pjeSEenjacima opada glinovita komponenta, a povedava se siltno-psamitski terigeni detritus: kvarc, feldspat, muskovit, klorit i Eestice raznih stijena. U pjeSEenjacima prevladavaju zrnca kvarca, te kemogeni kvarcni cement. Zastupljene su grauvake, subarkoze, te kvarcni areniti i kvarcni litoareniti. U svim podrutjima rasprostiranja evaporita Eesti su kalupi kristala halita (Su~njara et al., 1992).

Eruptivne stijene, vedinom imijenjeni albitizirani dijabazi, nalaze se na mnogo mjesta kao mala tijela, Eesto Eunjastog oblika.

W n E o C -tiroTni& -dTjZ6mm 1- @ s F h i x k k i h istrdivanja, superpozicijski slijed i medusobni odnosi naslaga evaporitnog kompleksa nije posve jasan. Ipak sigurno je da su evaporiti najstariji, te da na njima neposredno slijede karbonatni i klastiEni sedimenti, pri Eemu u vrSnom dijelu evaporita ima viSestrukih imjena gipsa i anhidrita s karbonatima, a ponegdje i s klastitima. Ranodijagenetski dolomiti redovita su pojava u evaporitu. Medutim, odnos s karbonatnim Supljikavim breCarna nije jednoznaEan jer se nalaze u razliEitim poloiajima. NajEeSde su izravno na gipsu, ali isto tako na mnogim mjestima leie uz ili na karbonatnim stijenarna i klastitima. Kod ParaEa u Kosovu polju utvrdena je izmjena gipsa i tankih slojeva krovinskih klastita Gabrid i Sinkovec, 1972).

Legeda: L6y'md

a) S/Lg/& & @ ~ g t q f i i S 70 cm 4 w - w -

----

b ) L ~ ~ d s & s s e k u A r n h ~ i ~ ~ ~ ~ ~ g ~ ~ , 70an d s h m mM s m n o Z , y g m w;7$ Man

c) Smd/si4g/@, .Wun &&nMgmyght7sm man

d/kaob, 60cm &wb~LWrn

e/hinoniBhbnig@. 5? m hkm&iedght7sm a m

~~ub/&sbb~'sinnP/e~n/aX is/% 5m h@ 8nd~8eysds/&m ands/jyshm, 5m

g/ tmkasli&l~l~g~@, 30 un Sm~ka/Bd&bHaIX~+ 30.277

h)sfihozni&ki&n@k. 20 cm ~ ~ ~ ~ d ~ & / ~ , 20m

#g1@, f5m ~ U z ? 15Qn

/] dohm2 f0 an GMmlI6: /Dan

X/smedip/b&n/14k 7 5 B m LIrOlms&nddt /510m

zm //pyi?skvwPhumos inanm, 25cm saq2yhums a n d o & . 250

S1. 2. Skica vcrtikalnc izrnjcnc gipsa i klastila kod h r a ~ a u Kosovu polju

Fig. 2. Schemutic repr-esentation of the ~psurr~-clast~c vertical a/ternatiort near ZWUE in ~ o s o v o polje

26

Sve navedene evaporitne naslage s razliEitim litofacijesirna jedinstvena su cjelina. Ona je prostorno, strukturno i tektonski odvojena od mezozojskih i paleogenskih naslaga. Neogenski, uglavnom miocenski sedimenti, koji i~naju znatnu rasprostranjenost u ravnatranim podruEjima, na mnogo lnjesta neposredno leie na evaporitnom kompleksu naslaga, ali s izrazitom kutnom i erozijskom diskoradancijom. Pretpostavlja se da su i eocenske prominske naslage prvotno, barem mjestimice bile u transgresivnom poloiaju nad evaporitnom kompleksu, na Sto upuCuju valutice gomjopermskih pjeSEenjaka u konglomeratima bazalnog dijela Promina naslaga u podruEju DmiSa.

Starost evaporitnog kompleksa

Kako je u poglavlju pregleda dosaddnjih istrativanja istaknuto, o starosti evaporitnog kompleksa naslaga postojala su razliEita stajaliSta. One su uvrStavane u razliEite stratigrafske jedinice od gornjeg perma do krede. Ipak prevladavalo je miSljenje o permskoj starosti. ZakljuEci su doneseni uglavnom prema njihovom tektonskom poloiaju i i m o m kontaktu s veoma razliEitim geoloSkim formacijama s dokazanom starogku. Nedostajali su pouzdani podaci, poglavito paleontololki, koji bi nedvosmisleno upuCivali na njihovu starost.

U novije vrijeme obavljena su sustavna kompleksna istrdivanja. Ona su ukljuEila osim terenskog opaianja i paleontoloSke, geokemijske i petroloSke metode. Dobiveni podaci suglasno su upuCivali na gomjopermsku starost. S obzirom na visoki stupanj tektonske oSteCenosti naslaga primami odnosi sa krovinskim, donjotrijaskim naslagama skita otuvani su samo iznimno na nekoliko mjesta.

Tako se u Kosovu polju kod Knina i Petrovom polju kod DmiSa nalazi neporemekeni slijed iz evaporitskog kompleksa u donjotrijaske crskitske)) naslage. To je takder zapaZeno i u podrueju Gornje Suvaje nedaleko Srba u dolini Une. Petrografskim regionalnim istraZivanjima ustanovljeno je da su tipovi pjedtenjaka, a posebice zajednice, sastav i obilje2ja teSkih minerala iz klastita evaporitskog kompleksa sliEni s najviSim dijelom permskog crgredenskog)) facijesa zapadnih Dinarida.

Na permsku starost evaporita upuiuju nadalje brojne izotopne analize sumpora iz uzoraka gipsa i anhidrita s ujednaEenim vrijednostima P 4 S , varirajuCi od 9,07 do 13,66 "Im (Siftar, 1982, 1986 i 1989; JurkoviC i ift tar, 1995), Sto uputuje na gornji penn.

Pomanjkanje pouzdane paleontoloSke dokumentacije u evaporitnom kompleksu otklonjeno je prvim nalazima fosila na nekoliko nalaziSta. Prvo su mikrofosile zajednice foraminifera i sitnih gastropoda nadene u klastitima koji slijede na evaporitu u Kosovu polju. Fosili su odredeni kao donjotrijaski, no oEuvanost im nije bila dovoljna za detaljniju odredbu (SakaE et al., 1970). Medutim kod Sinja u klastitima koji leie neposredno na evaporitima, naden je bogat palinoloSki materijal (Su~njara et al., 1992). Determinirana asocijacija

Rud.-gcol -naft zb., Val 14, Zagrcb, 2002. A. Gabrrk, B. Sinkovec. K SnkaC G. KuQak: LefiSta grpsa

Cor-isaccites ahltas, ~ofonieis~orites sp., Lueckisporites virkkiae, Nzakoisporites dulhuntyi, Perisaccus granulatus, Giganfosporifes sp., Gardenasporites heisseli, ukazuje na donji dio gomjeg perma. U klastitima iz Sireg podrutja Srba odredene su forme Nuskoisporites sp., Klat~sipollenifes schaubergeri (PotoniC & Klaus), Lueckisporites virkkiae (Potonit & Klaus) Klaus (Norm Aa, Norm Ab dominantna, Norm Ac), Lunatisporites sp., koje kronostratigrafski odreduju dzulfijski kat (srednji kat gornj eg perma).

Na osnovi navedenih Einjenica, kao i geneze evaporita i prateCih sedimenata, moie se opdenito reCi za istraiivana podruEja da je postanak evaporita sigurno vezan za gomji perm, a moguCe i dio srednjeg perma. PrateCe karbonatne i kiastiEne naslage pripadaju gornjem permu s tim, da barem na dijelu terena kontinuirano prelaze u donji trijas.

Karbonatne Supljikave breEe (rd?auhwacke))) su najvjerojatnije sekundarni produkti fiziEkog i kemijskog trogenja jako tektoniziranih karbonatno-evaporitnih sedimenata nastalih u kopnenim uvjetima. Na osnovi njihove geneze moguCe je da postoji viSe generacija breEa Eija starost moie biti od perma do kvartara. Sigurno je utvrdeno da ima predneogenskih i kvartamih cd?auhwacb) (SuSnjara et al., 1992).

Supljikave karbonatne breEe, tzv. opuEnjaci, prema TiSljaru (1992,200 1) su postsedimentacijske dijagenetske breEe, terestiEki sediment nastao tektonskim drobljenjem te fizikalnim i kemijskim troSenjem karbonatnih i evaporitnih fragrnenata. Procesima izluiivanja evaporitnih sedimenata i dedolomitizacijom na povrSini terena nastale su karakteristitne Supljine brefa.

Eruptivne stijene, albitizirani dijabazi, vezane uz evaporitni kompleks naslaga, mogu pripadati gomjem permu. Na to upuCuju i nalazi fiagmenata ovih stijena u gomjopermskim klastitima.

LeiiSta evaporita i pratede klastiEne i karbonatne stijene na povrSini su najveiim dijelom dui tektonski sloZenih kontakata Dinarika i Adrijatika, i to u Dalmaciji izmedu Knina, DrniSa i Sinja, te nastavno unutar rasjedne zone uzdut doline ButiSnice i gornjeg toka rijeke Une. Iznimne su pojave u okolici Samobora i na Visu. Osim toga pomoCu gravimetrijskih karata i seizmiEkih profila indicirane su moguCe mase evaporita na razlititim dubinama. PretpostavljenajemoguCnost njihovemigracije utjecajem tektonskih pokreta uz izbijanje na povrSinu i u plitke dijelove tektonskih struktura. Te migracije mogle su se dogadati u razdobljima poveCane tektonske aktivnosti. Primjerice u eocenu kada su evaporiti mogli dospjeti prvenstveno u sinklinalne prostore. Zatim u razdoblju gomji eocen-oligocen bilo je moguCe njihovo premjeltanje u zone navlaEenja, posebice u prostore relaksacije. U miocenu dut zone dijagonalnih rasjeda otvarali su se Siri relaksacijski prostori, gdje nastaju depresije i tektonske strukture s horizontalnim pomacima. Takvi se sloieni tektonski odnosi i naEin pojavljivanja evaporita nalaze u navedenim podruEjima Dalmacije i dui granice Like i Bosne ( ~ u ~ n j a r a i dr., 1991).

Rud.-gcol.-naA. zb., Vol. 14, Zagrcb, 2002. A. GabriC. B. Sinkuvec, K. SakaF, G. KuQak: LciiSta gipsa

Opis pojava i rasprostiranje gipsa

Na te~nelju viSegodiSnjih regionalnih istraiivanja kao i ispitivanja brojnih IeiiSta, utvrdeno je niz zajedniEkih karakteristika pojava gipsa unutar razvoja gomjopermske asocijacije naslaga. Tako se redovito u podini naslaga gipsa nalazi anhidrit. Debljina naslaga gipsa imad anhidrita najEeSde iznosi 20 do 40 m. Na leiiStu Ruiidi u Petrovoln polju, u istrainoj buSotini konstatirano je 70 m gipsa, dok se npr. na dijelu leiiSta Kupres u Kosovu polju anhidrit pojavljuje vet na razini okolnog polja. Karakter kontakta gipsa i anhidrita nije oStar i rezultat je razliEite ctbrzine)) procesa hidratacije anhidrita, a ovisan je o koliEini i protoEnosti podzemnih ilili padalinskih voda, kao i sustavu i brojnosti pukotina kroz koje voda cirkulira. Stoga je kontaktna ploha izrazito neravna, a Eeste su i pojave zaostalog anhidrita unutar gipsa, ili poEetni i izolirani dijelovi gipsa unutar anhidrita. Na kopovima gipsa, kao i tijekom istrdnih buSenja redovito se lako i makroskopski definira granica izmedu ctmekanog~ gipsa, koji se i po boji razlikuje od cctvrdog)) i redovito tamnosivog anhidrita.

Krovina gipsa, i stratigrafska i rudarska, razlikuje se od pojave do pojave, ali se te varijante ponavljaju na svim podruEjima. NajEeSCe imad gipsa nalazimo naslage opuEnjaka, a dosta Eesto manje izdanke gipsa okruZuju i pokrivaju kvartami nanosi. U oba primjera redovito je vrSni dio naslaga gipsa brojnim egzogenim procesima razoren, pa je gomja ploha gipsa neravna do vrtatasta, a nastala udubljenja se zapune dezintegriranim fragmentima opuEnjaka ilili kvartamim nanosima. U ovakvim prilikama pri skidanju jalove otkrivke, da bi se formirale ravne radne eta2e, mora se Hrtvovati i dio naslaga gipsa.

U sljedeCoj varijanti krovinu gipsa Eine gomjopermski klastiti ili karbonati. Tada su naslage gipsa zapravo zaStiCene od razaranja, a time i od naknadnlh oneEiSCenja. Kako su i klastiti i karbonati u krovini gipsa tankoslojeviti i redovito intenzivno raspucani, kao jalova krovina se mogu mehaniEki bez miniranja otkloniti.

S obzirom na dugotrajne i viSestruke tektonske _ poremekaje, dijapirizam, proces hidratacije te centerolitno

boranje)), nimalo ne iznenaduje da je gips intenzivno izboran i razlomljen, Sto redovito rezultira ctkaotiEnom)) tektonsko-strukturnom situacijom.

Na podruEju Sinjskog polja s ukupnom povrSinom od 64 lun2samo su na sjeverozapadnom dijelu razvijene naslage gornjopermske asocijacije, pa tako i gipsa, na povrSini od cca 20 km2. Preostali veCi dio polja pokrivaju slatkovodne naslage miocenske starosti te viSe tipova kvartarnih nanosa. Obode polja izgraduju uglavnom mezozojske karbonatne naslage, a dijelom i naslage tercijara.

0 5 w l5hn -

Legends: Legend:

I . Stipanovih greben 10. Kupres 2. Slane stine 11. MraEaj 3. Koj i i greda 12. hgmviC 4. VranjkovU 13: Radljevac 5. RuiiCi 14. UEka Kaldrma 6. Rust 15. Srb 7. Pusto gmblje 16. Vojvodid 8. Kukor 17. Beglua 9. NapuSteni kopovi (Abandoned 18. Zalufje

pits): Bulatovo. Deli brdo 19. Carev brod Bgeli brijeg, btina glavica

SI. 3. ZnaEajnija Ic2iSta i pojave gipsa podrurja Dalmacijc i Likc Fig. 3. Inrporlant gypsunr deposits and occurrences in the areas of

Dalnlatia and Lika

Asocijacija naslaga gomjopermske starosti zastupljena je anhidritom kao najstarijim Elanom, imad kojeg su naslage gipsa. Krovinu gipsa uglavnom Eine crveni klastiti, rjede tamnosivi vapnenci. Lokalno se pojavljuju prodori eruptiva, ali i Supljikave karbonatne breee, koje vrlo Eesto Eine Siroko rasprostranjen nanos.

NajznaEajnije otvorene pojave gipsa nalaze se u okolici naselja Krinj, potom cijeli niz manjih i veCih pojava na podruEju Karakdice sjevemo od Sinja, gdje se ipak po dimenzijama istiEu podruEja uz kop Slane stine i istraieno le2iSte KojiCa greda. Po potencijalnim zalihama gipsa joS je znaEajnije podruEje Glavica, izmedu Sinja i Cetine. Tu se pak istiEu naslage gipsa na lokacijama

Rud.-geol.-naf~. zb., Vol. 14, Zagrcb, 2002. 28 A. Gnbr?'L, B. Sinbvec. K. SakaE, G. Kuljak: LeiiSta gipsa

. .

m 65", 390 i Cesta (road)

Legend': Legend

7. //ova& /kvan'a/I 4: AnhidnYprevi'adam berm) Loam /Q?afemay/ Anhyddeprevafihg/Pern/bn)

2 _ S ; u @ a f M + - * & * & - - - - - - - G/eyc/ay/M/bcene) Fa&

3 G@sprev/adava /perm) 6 Busihha G~sumpmva&hg/Pem/bn) B/igho/e

SI. 4. GoloSki profil IcZiSta gipsa Slane stine (Skerlj, 1974) Fig. 4. Geological cross-section offhe SIane Stine gypsum deposit (Skerlj. 1974)

JadrijeviCi i Stipanovika greben. Pojava anhidrita na povriini nema, a nalazi ih se samo u bazi kopa gipsa Slane stine.

Na profilu leiiSta Slane stine (Skerlj, 1974) uoEljiv je odnos gipsa i anhidrita. Anhidrit se osim u osnovnoj podlozi gipsa javlja i kao izdvojene leCe, Sto sve ukazuje na promjenjivost plohe kontakta i po dubini i karakteru, tj. da je na svakoj lokaciji specifiEan i ovisan o djelovanju voda tj. hidrataciji anhidrita, te o lokalnim stn;kturno- tektonskim prilikarna.

Nakon Sto je 1908. godine u Solinu proradila tvornica cementa, poEeli su i prvi radovi eksploatacije gipsa na sinjskom podruEju. Radovi su bili manjeg obima, a izvodili su ih sami vlasnici parcela sa pojavama gipsa, na lokacijama PodvaroS, StipanoviCi i JadrijeviCi. Prvi

--mi -dwieksptoaraclJe-apsapzKpdE-etisu IT29 - godine, kada sinjski trgovac Vlado Stuparie otvara povrginski kop Slane stine, koji je uz vise krakih prekida aktivan joS i danas. Osim na aktivnom kopu Slane stine, brojne su znaEajke naslaga gipsa istraiene na leiiStima Kojika greda i StipanoviCa greben, koji su u fazi priprema za eksploataciju.

Za sva tri navedena IeiiSta karakteristiEno je da u neposrednoj krovini gipsa nalaiinio heterogeni, nevezani kvartami nanos. Krupnije komade nanosa u veliEini i do 1 m Cine opufnjaci, potom sitniji fragmenti mezozojskih vapnenaca, permskih pjeSEenjaka te eruptiva. KarakteristiEno je za veliku veCinu navedenih fragmenata da su redovito potpuno oStrih bridova, Ito ukazuje na min~malan transport do mjesta resedimentacije. Ostatak nanosa su permski klastiti (pjeSEenjak, silt, pelit) u dimenzijama pijeska i sitnijih fiakcija.

LefiSte KojiCa greda nalazi se oko 2 km sjeverozapadno od aktivnog kopa Slane stine. Predstavlja morfololki istaknuti greben duiine 250 m i Sirine

koja varira od 25-40 m. Visinska razlika izmedu hrpta grebena i okolnog polja iznosi i do 50 m. UzviSenje je dominantno izgradeno od naslaga gipsa, na Eijoj izrazito neravnoj gornjoj plohi leie nanosi jalovine (kvartarni nanos). LeiiSte je istraiivano 1969., 1975. i 1994. godine, s ukupno 3 1 istrainom bugotinom.

ProsjeEna debljina gipsa ~znosi 25,35 m, a konstatiran je u intervalima debljina od 0,5 rn do 44,50 m. ProsjeEna debljina jalovog pokrova iznosi 4,55 m, a isti se javlja u rasponu od 0,20 m do 27,O m. Naslage gipsa u leiiStu preteino su blijedosive do skoro bijele boje, ali je i znatan dio smedeiut i sive boje. Tijekom buSenja nailazilo se i na brojne kaverne dimenzija od 0,30 do 1,6 m, ali koje nisu bile ispunjene jalovinskim materijalima. Po hrptu grebena a posebno dui istoEnog - boka, glpge_bezpnkrava u duiini od viSe desetaka metara. Na tim se izdancima uoEava niz sustava pukotina kaotiEnog rasporeda i pruianja od samo nekoliko metara. Tako masa naslaga gipsa nema oEuvanih jasnih ploha slojevitosti, niti se mogu registrirati orijentacije pukotina. Tijekom bdenja nisu registrirani jalovi uloSci unutar gipsa, kao Sto se znaju pojaviti proslojci dolornita, vapnenaca, klastita ili fragmenti eruptiva. Ujedno, sve su buSotine obustavljene na razini okolnog polja, joS uvijek u gipsu, tj. iznad kontakta s anhidritom. Rezultat~ ispitivanja kakvoCe potvrduju podobnost primjene istraiivanih naslaga gipsa u gradevinarstvu i proizvodnji cementa.

LeiiSte gipsa StipanoviCa greben nalazi se oko 3 km istoEno od Sinja. Istraini su radovi izvrSeni tijekom 1995. godine sa 28 buiotina, uz tri buSotine iz 1985. godine, koje su bile prospekcijskog karaktera. ProsjeEna debljina nabugenog gipsa iznosi 20,52 m, a jalovinskog pokrivata 4,75 m. Dimenzije istraienog dijela StipanoviCa grebena iznose po duiini oko 700 m, sa Sirinom od 250 do 300 m, pa su proratmate rezerve gipsa znaEajne.

U podruEju Ruda utvrdeno je da postoje najmanje dva horizonta gipsa. Donji sloj koji je tanji i nalazi se ispod ieljezovitog horizonta i koji mjestimice dolazi uz dolomit i gornji, glavni sloj koji se nalazi oko pet metara iznad sideritnog rudnog sloja. Rudarskim radovima kojima je istraiivano i eksploatirano leiiSte bakrene i feljezne rude nigdje nije dosegnuta krovina gipsa i zato se ne ma njegova prava debljina. Dokazana je debljina od oko 45 m, a maksimalna debljina vjerojatno nije mnogo veda. MoguCe je da se na gipsu mjestimice nalaze pennski pjegtenjaci, dok na drugim mjestima na njemu leie donjotrijaski klastiEni sedimenti ili je u tektonskom kontaktu sa srednjotrijaskim dolomitima.

Gips je tankoslojevif a boja mu je bijela, zelena, siva ili ----------

crvena i naglo se mijenja od proslojka do proslojka. SadrZi dosta materijala terigenog podrijetla, preteino glinovitog, te valutice i m a kvarca i ieljezni oksid. KoliEinski odnos gipsa i anhidrita mijenja se u Sirokim granicama. Analizom 19 uzoraka utvrden je varijabilan sadriaj gipsa od 9,7% do 89,9% (Sinkovec, 1971). Prisustvo anhidrita u gipsu bio je glavni razlog obustavljanja eksploatacije, iako su koliEine gpsa znaEajne.

Ostale, manje zna2ajne pojave gipsa

Na vise su lokacija od ranije registrirani i opisani manji izdanci ili mineraloSke pojave gipsa, kojima je zajedniEka karakteristika da su gospodarski bez naEaja. Pregled i kradi opis i takvih pojava gipsa nalazimo u knjizi S. Markovida (2002) ccHrvatske mineralne sirovine)) - u poglavlju: Gips. Tako autor navodi pojave kristala gipsa u proslojku ugljena unutar razvoja helvetskih pjeSEenjaka i konglomerata nedaleko sela Planina. SliEna je i pojava kristaliCa gipsa u cmoj glini uz trijaski pjeSEenjak u Slanom potoku, a nedaleko Novaka citiran je nalaz izdankagipsa U o S k Mldgadine)~ krevini, b a r d - --

pjeSEenjaka. Sva tri prethodna nalaza smjeStena su na 'Medvednici.

Nedaleko Tmakovca kod Bijelih Stijena na Psunju od ranije je zabiljeiena pojava tankih proslojaka gipsa unutar donjomiocenskih glina.

Na Banovini, nedaleko Cetingrada kod RuSevice, registrirana je nevelika pojava gipsa unutar klastiEnih permo-tnjaskih naslaga. Gips je pronaden i nedaleko zaseoka Beke u okolici Rujevca na tektonskom kontaktu paleozojskih sedimenata i stijena ofiolitskog kompleksa.

Nakon opisa brojnih pojava i leZiSta gipsa u Lici i Dalmaciji, te prostomo znaEajno dislociranih pojava kod Komi2e i na Palagruii, Markovik (2002) spominje i pojave ccgrozdova~ kristala gipsa unutar kvartarnih glina kod Pridvorja u Konavlima.

Sve prethodno navedene crostale)) pojave gipsa nisu detaljnije istraiene, a neke se u novije vrijelne vise nije uspjelo ni pronaCi na opisaniln terenima.

Rud.-gcol.-tiaft. zb., Vol. 14. Zagrcb, 2002. A. GabriC. B. $ir~bvec. K Saknf, G. Kuljak: LeiiSta gipsa

Pojave i IeiiSta gipsa nalazimo u velikim krSkim poljima (Sinjsko, VrliEko, Petrovo, Kosovo i Kninsko polje), te tektonskim dolinana Zrmanje, ButiSnice i Une. Prostorno dislocirane su pojave na Visu 1 kod Samobora.

Evaporiti (gips i anhidrit) uz prateCe krovinske klastite (crveni pjeStenjaci, siltiti i peliti) i karbonate (dolomiti i vapnenci) te Supljikave karbonatne breEe (opuEnjaci, Rauhwacke) taloieni su tijekom gornjeg perma. DanaSnji poloiaj naslaga gomjeg perma rezultat je kompleksnih tektonskih, posebice neotektonskih pokreta i dijapirskih kretanja. Evaporiti su taloieni u rubnim dijelovima epikontinentalnog marinskog bazena,

&&sttko&+m pregdacTjomo& knit swore* povoljni uvjeti sabkha i plaja sedimentacije.

Gornjopermska starost potvrdena je karakteristicnim asocijacijarna mineralnog sadriaja i palinoloSkim odredbama u klastitima te analizama izotopa sumpora u gipsu.

Terenskim istraiivanjima utvrdene su brojne zajednitke karakteristike geoloike grade i pojavljlvanja evaporita i prateCih krovinskih naslaga. Bazu kompleksa gomjopermskih naslaga Eine anhidriti, koji u povrS~nskim dijelovima terena, najEeSCe 20 do 40 m dubine, procesima hidratacije prelaze u gips. Pri tom, a nakon viSe faza tektonskih poremeCaja, zbog hidratacijom macajnog poveCanja volumena, naslage su gipsa redovito intenzivno izborane i ispresijecane s viSe sustava pukotina, Sto sve na kraju rezultira kaotiEnim struktumim habitusom.

Do danas su brojne pojave gipsa istraiivane kao vrijedna mineralna sirovina. NajEeSde se u krovini gipsa nalaze opuEnjaci ill kvartami nanosi i tada su vrSni dijelovi naslaga gipsa znatnim dijelom erodirani i pri tom oneEiSCeni nanosom. Cest je i sluEaj kada rudarsku Cini stratigrafska krovina (klastiti i/ili karbonati), pri Eemu su n a s l a ~ &sa ostale ~EuvanerJ lg lavnamnisu -

----

oneEiSCene. Osim niza postojdih kopova gipsa, kao Slane stine

u Sinjskom polju, nekoliko napuStenih i aktivnog kopa Mali Kukor u Kosovu poljy gdje su steEena brojna geoloSka saznanja kao i rudarska praksa, u novije vrijeme su istraiena i nova leiiSta kao KojiCa greda i StipanoviCa greben kod Sinja, VranjkoviCi kod Vrlike, RuiiCi u Petrovom polju, te Pusto groblje i Kupres kod Knina. Tijekom izvrSenih brojnih istraZivanja konstatiran je i niz povoljnih a neistratenih pojava gipsa.

S obzirom na viSestruku pri~njenu gipsa u svijetu kao znatajne mineralne sirovine, potrebe za gipsom de s vremenom i kod nas biti u porastu, a za Sto postoje znatajne utvrdene kao i potenc~jalne rezerve.

Gypsum Deposits in the Republic of Croatia

The occurences and deposits of gypsum can be found in big karst poljes (Sinjsko, VrliEko, Petrovo, Kosovo

Rud.-gco1.-naft. zb., Vol. 14, Zagrcb, 2002. A. Gc~briC, B. Sirikovec, K. SakaE. G. Kulic11-: LciiJta gipsa

and Kninsko) as well as in tectonically predestined river valleys of Zrmanja, ButiSnica and Una. There also appear spatially localized occurences on the island of Vis and in the vicinity of Samobor.

Evaporites (gypsum and anhydrite) with adjoining overlying clastic rocks (red sandstones, siltites and pelites), carbonate rocks (dolomites and limestones) and porous carbonate breccias (Rauhwackes) were deposited during the period of Upper Permian. The recent position of the Upper Permian beds is a result of complex tectonic, particularly neotectonic, movements and diapiric displacements. Evaporites were deposited in marginal areas of the epicontinental marine basin, in a period of favourable conditions for the sabkha and playa sedimentation due to the continuous shoreline progradation.

The Upper Permian age is proved by the characteristic mineral paragenesis and palinological determinations in clastics rocks, as well as by isotope analyses of sulphure in gypsum.

Field investigations revealed a number of mutual characteristics in geologic settings and forms assumed by the evaporite bodies and overlying sediments. The base of the Upper Permian rock complex is built of anhydrites which, in its surface parts, most often to the depth of 20-40 m, alter into gypsum. During the process that is followed by repeated tectonic displacements, the gypsum beds are usually intensely folded and criss-crossed by several systems of fractures due their hydratation-inflated volume, the result of which is eventually a chaotic, structural habitus.

Up to this day many of the gypsum occurrences are investigated as a valuable mineral raw material. Most often gypsum is overlain by the Rauhwackes or by Quaternary sediments, which is when the upper gypsum strata are considerably eroded and contaminated by the sediment in the process. It is not infrequent that the mining overburden is represented by the actual stratigraphic overburden (clastic andlor carbonate rocks) which is why the gypsum beds remained intact and mostly escaped contamination.

Except for a number of gypsum open mines in existence today such as Slane Stine in the Sinjsko Polje, some abandoned and one still active open mine of Mali Kukor in the Kosovo Polje, with lots of acquired facts concerning geology and mining practice, some new deposits such as KojiCa Greda and StipanoviCa Greben near Sinj, VranjkoviLi near Vrlika, RuiiCi in the Petrovo Polje, as well as Pusto Groblje and Kupres near Knin are explored in recent times. During numerous research works a number of favourable and still unexplored occurrences of gypsum is also detected.

With regard to diverse appliance of gypsum as significant industrial raw material in the world today, its essentials will by time be also increased back in our country, which is countered by considerable.

Zahvala

Autori zahvaljuju recenzentina, Eije su primjedbe znatno pridonijele cjelovitosti i preglednosti rada, a takoder i kolegama dcsc. Zoranu Pehu na prijevodu, te dcsc. Bruni SaftiCu (uredniku geoloSke rubrike), na pomoCi pri konaCnom uredivanju teksta.

Primljeno: 01.06.2002. PrihvaCeno: 24.10.2002.

LITERATURA:

Bahun, S. (1985): Trijaskc naslage i Jelar-formacija u dolini Unc izmedu Srba i Brotnje (Hrvatska). Gml. vjesnik, 38.21-30. Zagreb.

BolEiC, I. (1953): I s tdene zalihe sadre na sadrolomu Bulatovo kod ZeIjezniEke stanice Kosovo-Dalmacija. Fond strut. dok. IGI, br. 2191, Zagreb.

~o~kov-Stajner, Z. (1971): Prilog stratigrafiji jadranskog oboda. Nafta, 2214-5.270-274, Z a ~ e b .

Chorowin, J. (1977): Etude geologique de D~narides le long de la structure transversale Split-Karlovac. Soci&e g6ol. du Nord, I, I - 330, Villeneuve.

CrniEki, J. & Sinkovec, B. (1993): Nemetalne mineralne sirovine Hrvatske. Rudarsko-geoloSko-naflni zbornik, 5,21-37, Zagreb.

Canovid. M. (1969): Stratigrafski polobj evaporitske formacije u istrahim buSotinama na naftu u Cmoj Gori. Vesnik zavoda za geol. i geofiz. istrat., 17A, 147-157, Beograd.

Durasck,N., Frank, G., Jenko, K., KuZina, A. &Tontit-Gregl. R. (1981): Contribution of the understanding of oif-geological relations in NW Adriatic area. Proceed. 1st Simp. Scient. Cons. for Oil. JAZU (A), 8,201-213,Zagreb.

Foeterle, F. (1862): Geologische Karte der Licca. Verh. k.k. Geol. Reichsanst., 298 (u Jahrb. k.k. Geol. Reichsanst., IU4), Wien.

Franotovid, D. (1959): Projekt eksploatacije gipsa dnevnim kopom u RuZiCu kod DrniSa. Fond strut. dok. IGI, br. 3219, Zagreb.

Fritz, F. (1973): GcoloSka grada podrutja Prevjes-Palanka (sjeverna Dalmacija) s detaljnim brikazom evaporitskih naslaga. Geol. vjesnik, 26, 195-206, Zagreb.

Gabrib, A. i Sinkovec, B. (1972): GeoloSka ishaZivanja gipsa u Kosovo polju. Fond strut. dok. IGI, br. 5 18318, Zagreb.

GabriC, A. i Kruk, B. (1994): Elaborat o proratunu rezervi i kakvoCi gipsa IeiiSta Kojida greda kod Sinja. Fond strut. dok. IGI, br. 1001 94, Zagreb.

Gabrib, A,, Kruk, B., Crnogaj, S. i Kruk, U. (1996): Elaborat o proraEunu rezervi i kakvdi gipsa IeZiSta c(Stipanovi6a grebcn~ kod Sinja. Fond strut. dok. IGI, br. 35/96, Zagreb.

GabriC, A. i Kuljak, G. (1999): Elaborat o proraEunu rczcrvi i kakvoCi gipsa u IcZiStima M. i V. Kukor kod Knina. Fond strut. dok. IGI. br. 7/99. Zagrcb.

GabriC, A. i Kuljak, G. (2000): Elaborat o proratunu r e z c ~ i kakvoCi gipsa u IcZiStu RuZiCi kod DrniSa. Fond stmz. dok. IGI, br. 17/00, Zagrcb.

Grimani, I., SikiC, K. & Sirnunid, An. (1972): OGK SFRJ, 1:100 000, list Knin. SGZ, Bcograd.

Grimani, I., JuriSa, M., SikiC, K. & Sirnuni~, An. (1975). TumaE OGK SFRJ, 1: 100 000, list. Knin. SGZ, Bcograd.

Haucr, F. (1868): Erl2uterungen zur Gcologische ijbcrsichtkarte dcr dstcreichischcn Monarchie. Blatt X, Dalmaticn. Jahrb. k.k. Geol. Reichsanst., Band XVIII, Wien.

Hcrak, M. (1956): Geologija Samoborske gorc. Acta geol. 1 (Prir. Istrai. JAZU, 27), 49-73, Zagrcb.

Herak, M. (1971): Beitrag zur Rckonstruktion der orogenctischen Dynamik in den Dinariden Qoaticns. Premier symp. sur les phascs orogen. dans les domaines de I' Europe alpinc (Beograd-Bor, 1970). Savcz gcol. dnrJtava SFRJ, 35-40, Bcograd.

Herak, M. (1973): Somc tcctonical problcms of the evaporitic area in thc Dinaridcs of Croatia. Gcol. vjcsnik, 26,29-40, Zagrcb.

Hcrak, M. (1 983): Sornc ideas and dilemmas conccrning thc gcnesis and tcctonic ofAdriatic and Pcri-Adriatic. - 4th Intcrn. Assoc. Scdimcnt. Rcg. Mccting, Guidcbook: Contr~butions to gcdimcntology of somc

Carbonatc and Clastic Units of thc Coastal Dinaridcs. Excursion (Eds.: BabiC, LJ.. Jclaska, V.), 7-1 1 . Spl~t. Zagrcb.

IvmoviC, A.. SCavni~ar, B., SakaE, K. & GuSiC, I. (1971): Stratigrafski poloiaj i pctrografskc karaktcrislikc cvaporita i klastita okolicc DnliSa i Vrlikc u Dalmaciji. Geol. vjesnik. 24, 11-33, Zagrcb.

Ivanovid, A. (1975): Stratigrafski polobj i pctrografskc karaktcristikc cvaporita i klastita na podruEju Knina i Kulcn Vakufa. Fond struE. dok. IGI. br. 5738, Zagrcb.

IvanoviC, A., Sikirica, V., MarkoviC, S. & SakaE, K. (1977): OGK SFRJ, 1: 100 000, list DrniS. SGZ, Bcograd.

IvanoviC, A,, Sikirica, V. & SakaE, K. (1 978): TumaE OGK SFRJ, I : 100 000. list DrniS. SGZ, Bcograd.

JurkoviC, I. (1948): Definitivni izvjcStaj - nalaziSta gipsa kod Srba. Netckc, Suvajc i ZaluZja. Fond struE. dok. IGI, br. 718, Zagrcb.

Jurkovif. I. (1962): Rczultati naufnih istraiivanja rudnih lefifta Hrvatske. Gcol. vjcsnik 1511,249-294,Zagrcb.

Jurkovit, I. & Siftar, D. (1995). Sulphatc sulphur isotopc composition of evaporitcs in the Western Dinaridcs, 581-584. In: PaSava, J., Kiibck, K. & h k , K. (Eds: Mincral dcposits: From thcir origin to thcir cnviromcntal impacts. Proceedings of the Third Biennial SGA Mecting, Praguc (Chcch Republic).

JovanoviC, D. (1954): GcoloSko miSljcnjc o nalaziStima gipsa kod Srba i Netckc sa procjcnom rezervi. Fond struE dok. IGI, br. 2342, Zagrcb.

KatiC, B. i SakaE, K. (2000): Elaborat o mdnim rezcrvama sadrc u IciiStu Slanc Stine kraj Sinja. Arhiv Ciglane - Sinj.

Kerncr, F. (1901): Erl2uterungen zur geologischen Kartc Kistanjc- Dcrnis. - Geol. Reichsanst., Nr. 121, Wien.

Kcrner, F. (1916): Erliuterungen zur geologischen Kartc Sinj-Spalato. - Geol. Reichsanst., Nr. 124, Wicn.

Kerncr, F. (1920): ErlButcrungcn zur geologischen Karte Knin und Ervenik. - Geol. Reichsanst.. Nr. 11 9, Wien.

Koch, F. (1914): Geologijska prijegledna karta Kraljevinc Hrvatske i Slavonije, GraEac - Emain, Col. XIV. Izd. Kralj. hrv. slav. dalm. vlade, Zagreb.

Krkalo, E. (1969): Istrdivanjc gipscva u srcdnjoj Dalmaciji (KojiCa greda). Fond struE dok. IGI, br. 483015, Zagrcb.

Krkalo. E. (1974): IstraZivanja i proraEun rczcrvi gipsa na podrutju Velikog Kukora, Malog Kukora i Kupresa u Kosovo polju kod Knina. Fond shuE. dok. IGI, br. 55 17, Zagrcb.

LukSiC. B. i GabriC. A. (1997): Studija potencijalnosti mineralnih sirovina Iireg podmEja Vrlikc. Fond shuE. dok. IGI, br. 21/97, Zagrcb.

MargctiC, M. (1947): Tektonski porcmcdaji kao temclj postanka krJkih polja srednje Dalmacije. Gcol. vjesnik, 1.68-1 10, Zagreb.

Margetit, M. i TakSiC, A. (1948): IzvjcJtaj o rudnim pojavama gipsa u p o d ~ E j u KarakaSicc i Glavica. Fond strut. dok. IGI, bc 795, Zagrcb.

MarkoviC, S. (2002): Hrvatskc mincralnc sirovinc. Institut za geoloSka istrafivanja, Zavod za gcologiju, 1-544, Zagrcb.

Mojsisovics, E., Tictze, E. & Bittncr, A. (1880): Grundlinien dcr Gcologic von Bosnicn und Hcnegowina. - Jahrb. k.k. Gcol. Rcichsarst.. 3012, Wien.

Pap&, J.. Mag&, N., MarinkoviC. R., Sikirica, V. & RaiC, V. (1982): OGK SFW, 1:100 000, list Sinj. SGZ, Bcograd.

Pch, Z. (1981): Elaborat o rczcrvama Icii8ta gipsa ctPusto grobljc)) u Kosovo polju kod Knina. Fond strut. dok. IGI. br. 801 1, Zagrcb.

PolSak A. & PczdiC, J. (1978): Palcotcmpcraturni odnosi u karbonu i pcnnu Dinarida i Alpa na tcmclju kisikovc izotopnc mctodc i njihova uloga u palcogcografiji. Gcol. vjcsnik 3011, 167-187, Zagrcb.

PrclqoviC. E. (1975): Ncotcktonska karta SR Hrvatskc. Gcol. vjcsnik. 28.97-108, Zagrcb.

PrclogoviC, E., CvijanoviC. D., Aljinovik, B.. Kranjec, V., Skoko, D., BlaSkoviC, I & Zagorac, 2. (1982): Scizmotcktonska aktivnost duZ priobalnog dijcla Jugoslavijc. Gcol. vjcsnik, 35, 195-207, Zagrcb.

Rait, V., PapcS, J., Sikirica. V. & Mag&. N. (1984): Tuna? OGK SFRJ, 1: 100 000. list Sinj. SGZ, Bcograd.

Rcichard, M. (1945): LctiSta sadrc u Rudama kod Sanwbora Fond struC. dok. IGI. br. 302, Zagrcb.

SakaE, K., GuSiC, 1. & SdavniEar, B. (1970): Agc of thc clastic and cvaporitc dcposits in thc cnvirolls of DrnlS (Dalmatia). Bull. Sci. Cons. Acad. Yugosl., (A). 1519-1 0.3 12-3 13. Zagrcb.

Schubcrt, R. (1920). Gcolo~ischc Swialkartc dcr it11 Rciclisratc

Rud.-pol.-naft. zb.. Vol. 14, Zagrcb, 2002. A. Gabrit, 8. Sinkovec, K. SukuC, G. Kuljak: LciiSta gipsa

vcrtrctcncn Konigrcictic und Wndcr dcr ~stcrrcichischc-Ungar Monarchic, l ~ i n und Ervcnik. COI. XIV. GcoI. Rcichsanst.. Wlcn.

Sila. A. i Sinkovcc. B. (1960): Proratuu zaliha sadrc u Kosovu kod Knina. Fond struE. dok. IGI, br. 3290, Zagrcb.

SokaE, B., SCavniEar, B. & VcliC, I. (1980): Klastiti donjcg trijasa uz cvaporitc na otoku Vclika Palagruia (srcdiJnji Jadran). Gcol. vjcsnik, 32,207-212, Zagrcb.

Stachc, G. (1889): Dic Liburnischc Stufc und dcrcn Grcnz-Horizontc. Abh. Gcol. Reichsanst., 13, Wicn.

Sfavnitar, B. (1973): Kalupi kristala kamcnc soli (halita) u klastitima na podruEju Vrlike i Knina (Dalmacija). Geol. vjcsnik, 26, 155-158, Zagrcb.

Sfavni~ar. B. (1980): Sedimenti u cvaporitskom kompleksu Komik (otok Vis). Geol. vjcsnik, 32,213-227, Zagrcb.

$iftar, D. (1982): Izotopni sastav sumpora i starost evaporita, s primjerima iz podrutja Dinarida u j u h o j Hrvatskoj. Nafta 33M. 177-183, Zagreb.

Siftar, D. (1986): Starost evaporita u podruEju Sinj-gornji tok Une. Gcol. vjesnik, 39,55-60, Zagrcb.

Siftar, D. (1989): Starost cvaporita i porijcklo sulfata u Rudama kraj Zagreba. Geol. vjcsnik, 42,59-64, Zagrcb.

SikiC. K., Basch 0. & SimuniC, An. (1978): OGK SFRJ, 1:100 000, list Zagreb. SGZ, Beograd.

SikiC, K., Basch, 0. & Simuni~, An. (1979): Tumaf OGK SFRJ, 1:100 000, list Zagreb. SGZ, Beograd.

Sinkovec, B. (1954): GodiSnji izvjestaj o istra2nim radovima na Zeljemu rudu u Rudama kod Samobora. Fond strut. dok. IGI, br. 2253, Zagrcb.

Sinkovec, B. (1956): IstraZni radovi na fcljcznu i bakrcnu rudu u Rudama kod Samobora. Fond struE. dok. IGI, br. 2633, Zagrcb.

~inkovcc, B. (1971): Geologija IeiiSta Zcljezne i bakrene rude u Rudama kraj Samobora. Geol. vjesnik, 24, 165-181, Zagreb.

Skcrlj, J. (1974): LcZiStc gipsa Slanc Stine kod Sinja. Geologija, 17, 415-423, Ljubljana.

SuJnjar, M., Bukovac, J., MarinEiC, S. & SaviC, D. (1965): Stratigrafija gipsanih naslaga Unske doline i korelacija s pomatim evaporitnim naslagama i popratnim facijesima u Primoju, Dalmaciji, Lici i zapadnoj Bosni. Acta geol., 5,407-422, Zagrcb.

SuSnjar, M. (1967): Stratigrafska i strukturna problematika otoka Visa. Geol. vjcsnik, 20, 175-190, Zagreb.

Su~njar, M. & Bukovac, J. (1978): OGK SFRJ, 1:100 000, list Drvar. SGZ, Bcograd.

SuSnjar, M. & Bukovac, J. (1979): TumaE OGK SFRJ, 1 :h0 000, list Drvar. SGZ, Bcograd.

SuJnjar, M. (1981): Gcnetski faktori i geoloSkc okolnosti mobilitcta i dijapirizma s osvrtom na mobilna stanja kalcijsko-sulfatnih naslaga u prostoru Dinarida. Nafta, 1-22 1, Zagrcb.

Sufnjar, M. (1983): Tcktogcnctski proccsi u Dinaridima i pojavc pozitivnih gcotcrmalnih anomalija. Gcol. vjcsnik, 36, 223-239, Zagrcb.

Sufnjara, A,, SakaE, K., PrclogoviC, E., TiSljar, J., TonEiC-Grcgl. E., ProhiC, E., GabriC, A. i BariC, G. (1991): GcoloJka istraiivanja cvaporita i pratdih naslaga Dalmacijc, Likc i jugozapadne Bosnc i Herccgovinc. Fond strut. dok. IGI, br. 11019 1, Zagrcb.

SuSnjara, A.. SakaE, K., Jclcn. B. & GabriC, A. (1992): Uppcr Pcr~nian Evaporitcs and Associatcd Rocks of Dallnatia and Bordcrlinc Arca of Lika and Bosnia. Gcol. Croatica, 4 5 , 9 5 1 14. Zagrcb.

TakSiC, A. (1961): GcoloSkc prilikc podrueja Karakabicc-Glavicc kod Sinja. Fond struE. dok. IGI, br. 3437, Zagrcb.

Tifljar, J. (1 992): Origin andDcpositiona1 Environrncnts ofthc Evaporitc and Carbonate Cornplcx (Uppcr Pcrmian) from thc Ccntral part of the Dinaridcs (Southcrn Croatia and Wcstcni Bosnia). Gcol. Croatica. 45, 115-126. Zagrcb.

TiSljar, J. (2001): Scdimentologija karbonata i cvaporita. Institut za gcoloSka istrafivanja, 375, Zagreb.

ToliC, Lj. (1948): Prcthodni izvjdtaj o prcglcdu rudnika gipsa poduzcCa Tmdbcnik-Samobor - Novi rov. Fond strut. dok. IGI, br. 790, Zagrcb.

Tolib, Lj. (1957): NalaziStc sadrc i anhidrita na podrutju NR Hrvatskc. Fond strut. dok. IGI, br. 2834. Zagrcb.

ToliC, Lj. (1958): GcoloJka i tchnoloSka ispitivanja IciiSta sadrc u okolici SINJA. Fond stmC. dok. IGI. br. 2990. Zagrcb.