Anel Macic

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

SARAJEVO

Seminarski rad iz Atletike

SKOK U VIS

Profesor: Prof.dr. Nusret Smajlović Student: Anel Macić

Sarajevo, 2014

2

Skok u vis Anel Macić

SADRŽAJ

1. Uvod………………………………………………..3 str

2. Predmet i cilj …………………………………….....4 str

3. Metoda rada………………………………………..4 str

4. Pregled kroz historiju……………………………....5 str

5. Pravila…………………………………………….....6 str

6. Analiza tehnike……………………………………..7 str

7. Antropološke karakteristike skakača………………12 str

8. Literatura…………………………………………....14 str

3


1. Uvod

Atletika je jedna od temeljnih i najraširenijih sportskih grana koja obuhvaća trkačke, bacačke i skakačke discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti zovemo je, što atletika istinski i jest, kraljica sportova. Atletskim vježbama stječe se fizička snaga, izdržljivost, brzina i okretnost, a učvršćuju se svojstva volje kao što su hrabrost, odlučnost i upornost. Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati u toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno utječe n podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i temelj za sve ostale sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara. Atletika je jedan od najstarijih oblika sportskih natjecanja, još od vremena stare Grčke pa do modernih Olimpijskih igara današnjih dana. Kako se radi o osnovnim disciplinama trčanja, skokova i bacanja, tradicija takvih natjecanja je stara koliko i tradicija sporta, te je povijest atletike ustvari povijest sporta uopće. Mi ćemo se tokom ovog seminara baviti skokovima u vis.

4


2. Predmet i cilj rada

Omogućiti da se učenik opredijeli za atletiku kao “kraljicu” sportova u kojoj će uživati i koju će upražnjavati cijeli život kao temeljni sport, kao dopunu drugim sportovima ili kao rekreaciju ne isključujući mogućnost ostvarivanja karijere

3. Metod rada

U ovom seminarskom radu koristit će se deskriptivna metoda na nivou teorijske analize i uopštavanja. Koristit će se primarni i sekundarni izvori informacija, kako domaća tako i strana literatura, stručni referati, Internet izvori, kao i ostali izvori informacija.

5


4. Pregled kroz Historiju

Za vrijeme igara u antičkoj Grčkoj nije se skakalo u vis, jedino se spominje kako su pripadnici plemena Watusi u Africi skakali u vis s odrazom s termitnjaka. Preskakvši svoju visinu dokazivali su zrelost (muškost). Moderni skok u vis javlja se krajem 18.st. u Njemačkoj, započeo je kao fizička aktivnost djece. Kao natjecateljska disciplina razvija se sredinom 19.st. u Engleskoj (Škotskoj). Skok u vis je kroz povijest doživio najveće promjene od svih ostalih atletskih disciplina. Tehnika je doživjela brojne promjene od zgrčne preko prekoračne tehnike (škarice), dvostrukih škara (sweeney), Western roll (horine), opkoračne pa do današnje Fosbury – flop tehnike.

Dugo vremena dominirala je opkoračna ili stradle tehnika, (licem prema letvici), sve do Olimpijskih igara u Grenobleu 1968. godine kada je za SAD u skoku u vis nastupao Dick Fosbury. Izveo je dotad svijetu neviĎeni skok – leĎima je bio okrenut letvici. Tim je skokom postao novi olimpijski prvak te postavio novi svjetski rekord. Njegova tehnika, nazvana flop-Fosbury, pokazala se vrlo uspješnom i jednostavnom za izvedbu. Munjevitom brzinom se proširila po svijetu i potpuno izbacila stradle tehniku sa scene. Danas, svi koriste flop tehniku za atletski skok u vis.

Današnji svjetski rekordi u disciplini skoka u vis za žene i muškarce:

Skok u vis: 2,09 Stefka Kostadinova, Bugarska

Rim, 30. kolovoza 1987.

Skok u vis: 2,45 Javier Sotomayor,

Salamanca, 27. srpnja 1993.

6


5. Pravila

Skok u vis je atletska disciplina u kojoj takmičari skaču preko horizontalno postavljene prepreke - letvice postavljene na određenu visinu. Skok u vis je olimpijski sport i do danas je takmičenje u skoku u vis održano na svakim ljetnim Olimpijskim igrama.

Pred početak svakog takmičenja komisija određuje na kojoj će visini biti postavljena letvica. To je obično relativno mala visina, a svakom atletičaru je dozvoljeno da počne na bilo kojoj visini dokle god je ta visina jednaka ili veća od početne visine. Obično se letvica diže za 3 do 5 centimetara iako nije neobično da se pri pokušajima obaranja rekorda letvica diže i za 1 centimetar.

Svaki takmičar ima tri pokušaja da preskoči visinu koju je sebi zadao. Takmičar koji tri puta zaredom ruši letvicu ispada iz takmičenja, a za njegov rezultat uzima se najviša visina koju je preskočio. Ukoliko takmičar jednom ili dva puta ruši letvicu na visini koju je odabrao može izabrati drugu, veću, visinu. Na toj visini takmičar može skakati onoliko puta koliko pokušaja je prenio sa prethodne visine.

Ukoliko dva ili više takmičara imaju identične rezultate, uključujući visinu i broj pokušaja, pobjednika odlučuje jump off. Letvica se postavlja visinu za centimetar višu od najviše preskočene tokom takmičenja. Ukoliko oba takmičara preskoče ovu visinu letvica se diže za jedan centimetar, ukoliko su oba takmičara rušila letvica se spušta za jedan centimetar sve dok jedan od takmičara ne preskoči a drugi sruše letvicu.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ljetne_Olimpijske_igre

http://bs.wikipedia.org/wiki/Atletika

7


6. STRUKTURALNA I BIOMEHANIČKA ANALIZA TEHNIKE SKOKA U VIS

Faza zaleta

Faza zaleta spada u ciklički dio kretanja skoka u vis, a za zalet se najčešće koristi 7-9 ili 9-11 koraka, no duljina zaleta može varirati u ovisnosti od skakača do skakača, od 6 do 17 koraka. Faza zaleta se sastoji od dviju podfaza:

Trčanja ravnog dijela zaleta pod kutem od 90° okomito na letvicu.

2) Trčanja kružnog dijela zaleta takvo trčanje u luku proizvodi centrifugalnu silu, (teži udaljavanju tijela od središta njegove kružne putanje), što znači da je skakač u kružnom dijelu zaleta nagnut prema centru kružnice i zato se automatski spušta i težište tijela skakača za 10 do 15 cm.

Oblik i parametri lučnog zaleta

Svrha obiju podfaza je realizacija ritmičnog zaleta s ubrzanjem u posljednim koracima.

8


Lučni dio zaleta – producira centrifugalnu silu, pa ga skakač pretrčava postavljajuči stopala po zamišljenoj kružnici bez usporavanja. U ovom dijelu zaleta skakač je nagnut prema središtu kružnice cijelom dužinom tijela, a samo stopalima gazi po zamišljenoj liniji.

9


Shematski prikaz trodimenzionalne kinematičke analize skoka u vis s više strana: pogled s desna, sprijeda i s vrha (Čoh, M., Čuk, I., Borštnik, A. (1993). Kinematični model skoka v višino, ovrednoten na podlagi ekspeetnega modeliranja. Šport, 41: ½; 41 – 45).

10


Faza odraza

Fazu odraza čine 2 karakteristične podfaze : amortizacija

aktivno odražavanje

Faza odraza započinje u trenutku postavljanja odrazne noge na podlogu, pri čemu se tijelo naginje vertikalno natrag 10 – 20 stupnjeva. Nogu je potrebno postaviti na prednji, vanjski dio stopala sa opruženim koljenom ( pri čemu je kut u koljenom zglobu 170 – 178 stupnjeva). Kut po kojim skakačeva odrazna noga gleda na podlogu je 45 – 67 stupnjeva. Mjesto odraza je 80 – 120 cm udaljeno od letvice. Mnogi skakači nastoje postaviti stopalo usporedno s letvicom pri čemu se smanjuje mogućnost rotacije tijela oko uzdužne osi. ( Čoh, M.) Amortizacija je faza odraza koja nastaje kao rezultat sile pritiska podloge na odraznu nogu. U tom trenutku sila reakcije podloge doseže vrijednost od 350 – 600 kg. Podfazu amortizacije karakterizira prisilno savijanje odrazne noge, pri čemu se kut u koljenu odrazne noge smanjuje na 135 – 145 stupnjeva. U ovoj fazi opći centar težišta tijela, iako snižen još uvijek zadržava relativno visoki nivo. ( Antekolović, 2005.)

Stupanj učinkovite transformacije horizontalne u vertikalnu brzinu je prije svega ovisna od mišićnog vezivnog tkiva koji fiksira tako „prijelomne točke“ (skočni zglob, koleni zglob, lakatni zglob i kralježnicu). Kod vrhunskih skakača horizontalna brzina općeg centra težišta tijela, koja u trenutku postavljanja iznosi od 5,8 m/sek – 6,20 m/sek, na kraju amortizacione faze se smanjuje za 47 %, a zatim se u podfazi odražavanje ponovo povećava, da bi u trenutku kada stopalo odrazne noge napušta podlogu bila za 24 – 27 % niža od početne (Milanović i sur. 1986.) Karakteristično vrijeme odraza iznosi od 0,120 – 0, 192 sek. U podfazi aktivnog odraza noga se ispruža istovremeno u karličnom i koljenom zglobu i završava u sustavu skočnog zgloba. U ovoj podfazi naglasak treba staviti na maksimalnu brzu ekstenziju odrazne noge ali i na zamahe rukama i nogama koje pospješuju odraz.

Faza leta Faza leta u skoku u vis počinje u trenutku kada stopalo odrazne noge napusti podlogu a traje do trenutka prizemljenja tijela skakača na strunjaču za doskok. Ekscentrični odrazni impuls, pri kojem sila reakcije podloge prolazi ispod OCT tijela uz istovremenu rotaciju oko vertikalne osovine uzrokovana lučnim zaletom i zamahom zamašne noge gore i unutra, osigurava gibanje tijela leĎima prema letvici, tako da je tijelo u najvišoj točki leta horizontalno, odnosno paralelno s podlogom. Okret leđima prema letvici događa se nakon odraza, okret započinju unutrašnji rotatori noge dok je odrazno stopalo još uvijek na tlu. Skakač ne smije okrenuti leđa letvici dok se ne nađe dovoljno visoko u zraku. Pri odrazu zamašno koljeno se energično povlači gore, nakon odraza zamašna noga se ne spušta već se odrazna noga podiže do nje. Tako skakač poprima položaj s razmaknutim koljenima te blago uvinutim leđima pri prelasku letvice.

11


Horizontalna brzina zaleta, odrazni impuls, centfugalna sila, reaktivna sila zamaha ruku i zamašne noge predstavljaju osnovne odrednice koje osiguravaju optimalan kut od 55º do 63º i brzinu od 4,2 do 5,0 m/s uzleta i u skladu s time i najveću visinu skoka od 215 do 245 cm. 9

Faza doskoka Nakon neposrednog prelaska letvice sljedi posljednji trzaj (opružanje) potkoljenicama gore, a trup ide u laganu fleksiju zbog susretnog djelovanja pregibača zgloba kuka koji služi kao oslonac opružačima koljenskog zgloba koji ekstendira potkoljenice. To znatno usporava rotaciju cijelog tijela prema natrag oko horizontalne osi i skakač doskače na leĎa i ramena (torakalni i cervikalni dio kralješnice). Prijeopružanja potkoljenica važno je podići glavu prema prsima radi povratne informacije, a i radi sigurnog prizemljenja. Pri samom doskoku na strunjaču skakač pomiče ruke lateralno i malo naprijed, a brada je i dalje naprijed i dolje na vratu.

12


7. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE SKAKAČA U VIS

Od antropometrijskih karakteristika skakača, najvažniju ulogu u skoku u vis ima longitudinalna dimenzionalnost tijela, zato što je rezultat u velikoj mjeri zavisan od inicijalne visine OCTT. Na uspješnost rezultata u skoku u vis u najvećoj mjeri utječu motoričke dimenzije:

brzinsko eksplozivne snage

brzina alternativnih i jednostavnih pokreta

koordinacija

Također značajnu ulogu ima i fleksibilnost lumbalnog dijela kralježnice, potrebna za izvođenje efikasnog uvinuća.

OCJENE VAŢNOSTI ANTROPOLOŠKIH KARAKTERISTIKA U ODNOSU NA USPJEŠNOST U SKOKU U VIS

MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE - longitudinalna dimenzionalnost skeleta 5

- transverzalna dimenzionalnost 3

- volumen tijela 3

- potkožno masno tkivo -5

MOTORIĈKE SPOSOBNOSTI - koordinacija 3

- preciznost 2

- ravnoteža 1

- fleksibilnost 2

- brzina alternativnih pokreta 5

- bazična tjelesna snaga 4

- eksplozivna snaga 5

- maksimalna sila pokušanih pokreta 4

13


FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI anaerobni kapacitet 4

raspon transportnog sustava za kisik 2

Prema : Milanović, Hofman, Puhanić i Šnajder; Atletika znanstvene osnove (1986).

14


8. Literatura

1.Mihajlović, I. (2010). Atletika. Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Novi Sad

2. Čoh, D, Čuk, I., Borštnik, A. (1993). Kinematički model skoka v višino, ovrednoten na podlagi ekspertnega modeliranja. Šport 41(1/2). 41-45.

3. Milanović, D., Hofman, Puhanić i Šnajder (1986). Strukturalna i biomehanička analiza skoka u vis. Atletika znanstvene osnove 1986 (str.22-28).

4.http://hr.wikipedia.org/wiki/Skok_u_vis

Anel Macic

Documents

Transcript of Anel Macic